Ljepota i Dobrota, Kant i Schiller

Ljepota i moralna dobrota

Kantova teorija ljepote, morala i slobode; konceptualna ovisnost i logički prioritet

✤ moral i estetika su donekle neodvojivi, dok su kao paradigmatski primjeri takve vrijednosti - ljepota i moralna dobrota - više ili manje ontološki jednaki. Odnos između estetike i morala je postignut u terminima bliskog saveza koji priprodno vlada između dvije ideje koje su ne samo blisko povezane, već se u određenom smislu i stupnju preklapaju.


✤ Platon je smatrao da su ljepota i dobrota blisko povezane na metafizičkom nivou. U Fedru Platon raspravlja o ljepoti kao onome što budi našu želju za moralno dobrim: naša percepcija ljepote je dio onoga što nas motivira prema vrlini i znanju dobroga. Slično, u Filebu ljepota se smatra temeljem dobrog života. Eksplicitinje, u Simpoziju, ljepota je objektova najveća, i neizbježno moralna aspiracija; potraga za lijepim nužno leži u filozofskom putu prema znanju dobra samog.


✤ Toma Akvinski, piše u svom neoplatonskom djelu Summa Theologiae da su ljepota i dobrota identično fundamentalne, jer su bazirane na istoj stvari, formi. Za Tomu, dvije stvari dijele isti cilj: moralno dobro nas vodi postignuću naših idealnih ciljeva, i ljepota nas vodi do promišljanja postignuća tog ispunjenja.

✤ Shaftesbury smatra da su ljepota i dobro jedno te isto, i da je naša percepcija lijepih stvari jednakog reda kao i znanje i iskustvo dobroga: i estetsko i moralno su usmjereni na harmonično uređenje svemira.


✤ teorije koje smatraju da su lijepo i dobro isto, ontološki govoreći, su nam posebno zanimljive, osobito zbog toga kako vide vezu između estetike i morala.

✤ ako su lijepo i dobro, kao kod Tome, “fundamentalno identični”, ono što istražujemo nije toliko veza između 2 odvojena pojma, koliko je pitanje kako je to da su različiti slučajevi slučajevi jedne iste stvari. Iz te perspektive, ako su ljepota i dobrota ontološki ekvivalentne, konceptualna ovisnost između estetske i moralne vrijednosti nije samo praktična stvar dobivena našim procjenama određenih objekata estetske zahvalnosti, i naša svjesnost nego, slučaja međuovisnosti estetske i moralne vrijednosti, već je to metafizičko pitanje koje nadilazi individuanu manifestaciju takve vrijednosti.


✤ važno je primijetiti da ništa i nitko ne kaže da lijepo i dobro ne mogu ostati konceptualno udaljene iako se u konačinici doima da čine jedno drugo, bar u ontološkom i metafizičkom smislu. Ideja da lijepo i dobro ne mogu biti odvojene na fundamentalnom području automatski ne opovrgava zaključke koje smo donijeli posljednji puta, točnije da lijepo i dobro mogu biti odvojeni u određenim umjetničkim djelima.

✤ sama činjenica da ono što smatramo lijepim nije uvijek nešto što je oprimjerenje dobrog može imati veze s neusklađenošću naših individualnih i zajedničkih senzibiliteta kao što ima veze s bilo čime fundamentalno zajedničkim sa prirodom dobrog i lijepog. Način kako je edukacija estetskog senzibiliteta shvaćena u terminima poravnavanja našeg smisla za dobro i lijepo se čini uveliko povezana s teškoćama prijedloga koje smo pokazali

Kantova teorija ljepote, morala i slobode; konceptualna ovisnost i logički prioritet✤ Trijumf volje - iako netko za njega može reći da je mnogo

toga u njemu lijepo, unatoč tome što prikazuje moralno pogrešnu stvar, i prikazuje separaciju između ljepote i dobrote, netko ipak može smatrati da je film lijep bez objašnjenja, ili može ne željeti pripisati najviše forme estetskog vrednovanja.

✤ s druge strane opiranje da previdimo moralno loš karakter djela može biti objašnjeno fundamentalnom slučajnošću između lijepog i dobrog. S tog stajališta, razlog zašto ne možemo npr. tvrditi da je Trijumf volje apsolutno lijep može biti sadržan u preklapanju moralne i estetske vrijednosti u filozofskom istraživanju. Čini se da teški slučajevi o kojima smo razgovarali, ne moraju nužno isključiti ovaj prijedlog. U biti, može čak i objasniti dualnost ovakvih teških slučajeva.


✤ dok je jedna stvar reći da moralno pogrešna djela mogu, često čak i na relativno površan način, biti lijepa, je ipak različito od tvrditi da djela jesu lijepa zbog toga svog moralno lošeg karaktera.

✤ međutim postoje djela koja postižu svoju estetsku i umjetničku vrijednost baš zbog moralno upitne perspektive koju prikazuju. To je sasvim sigurno kamen spoticanja za svaki prijedlog koji je baziran na ideji da su ljepota i dobrota jedno te isto.

Kantova teorija ljepote, morala i slobode; konceptualna ovisnost i logički prioritet✤ 2 važne stvari:

✤ prvo, Wittgensteinova tvrdnja kojom smo započeli može biti aplicirana u jačem i slabijem smislu.

✤ Ako zagovaramo jači smisao, tada smo ograničeni za stajalište da se, na metafizičkom i ontološkom levelu paradigmatski slučajevi estičke i estetske vrijednosti, podudaraju, i da, tamo gdje se ne podudaraju, problem leži u našoj osobnoj senzibilnosti i/ili široj kulturi.

✤ Ako se ograničimo na slabiju verziju tvrdnje, vezani smo samo na to da se pridržavamo značajnog međudjelovanja između estetske i moralne vrijednosti, i da izvlačimo zaključke kako se čine prikladnima za određene slučajeve..


✤ 2 važne stvari:

✤ Koji put trebamo slijediti? Ako branimo neku jaču verziju, treba li metafizičko i ontološko preklapanje biti shvaćeno kao identitet, ili nešto kao simbolički odnos? Kao što ćemo detaljnije vidjeti, Kant predlaže da lijepo bude formalni znak dobroga.


✤ 2 važne stvari:

✤ drugo, moramo imati na umu da je jača verzija ove tvrdnje duboko problematična zbog slučajeva koje pred nju stavlja nemoralizam, odnosno tvrdnja da postoje djela koja su lijepa upravo zato što imaju nemoralni karakter. Prijedlog da odnos između estetike i morala treba razumijeti u odnosu dvije instance jedne iste stvari se ne čini da će uspjeti. Estetski dobra a moralno loša djela pokazuju da opsežna ontološka (i konceptualna) jednakost može biti previše jak zahtjev za odnos koji promatramo.


✤ važno je primjetiti da odbacivanje metafizičkog identiteta između lijepog i dobrog ne odbacuje da postoji odnos logičkog prioriteta među njima, te između estetske i moralne domene općenito. Naprotiv, samo ako postoji stroga filozofska jednakost među njima, tada možemo reći da nema smisla reći da dobrota prethodi ljepoti, ili da je ljepota derivirana iz dobrote, ili obrnuto.

✤ pitanje ostaje-što ima logičku prednost? Može li moralna dobrota biti zajamčena idejom ljepote? To je pitanje koje moramo ostaviti otvorenim.

Kantova teorija o ljepoti kao simbolu morala

✤ veza između estetike i morala je izražena s dva izraza:

✤ jedan je fokusiran na naš moralni osjećaj i način kako nas ljepota može prilagoditi takvom osjećaju;

✤ drugi je vezan za moralne i estetske sudove i njihovoj tzv. autonomiji.


✤ prvo, sklonost interesu za ljepo (posebno lijepo prirode) se smatra sugestivnim za “dobre duše” i “mentalne usklađenosti povoljne za moralni osjećaj”. Iskustvo lijepog nam služi kao “propaedeutic” (onaj koji osigurava uvodne instrukcije) ili priprema za moral, jer nas potiče da razvijamo svoje moralne ideje i kulturu moralnog osjećaja. Lijepo nas, kaže Kant, “priprema da volimo nešto, čak prirodu, bez interesa”.

✤ divljenje ljepoti nas uči da volimo stvari zbog njih samih, bez toga kako utječu na nas. Ova ideja da su stvari po sebi objekti naše moralne i estetske percepcije, jest ključna za Kanta.

Kantova teorija o ljepoti kao simbolu morala✤ drugo, ljepota nam služi kao simbol morala jer estetski sud

donosi zakone za sebe, i nije podvrgnut heteronomiji zakona iskustava. Sudovi o lijepome nisu upravljani dužnostima; nisu rezultat rasuđivanja.

✤ oni su uvijek bazirani na subjektovu individualnom iskustvu određene vrste užitka. Za Kanta, estetski sudovi zahtijevaju univerzalni pristanak. Dakle, estetski sud nije puki idnividualni iskaz nečijeg čistog idiosinkratskog iskustva estetskog karaktera određene stvari. Umjesto toga, takav sud izražava kako subjekti općenito odgovaraju estetski na određeni objekt, jer tvrdnja estetskog suda jest univerzalna, što je utemeljno za ideju da svi imamo iste mentalne sposbnosti i da te sposobnosti djeluju na vrlo sličan način u sličnim uvjetima.


✤ tako, zato što imamo isto mentalno stanje, zato moj estetski sud određenog objekta zahtijeva da se vi i svi drugi subjekti sporazumimo: ako je moje iskustvo određene stvai ovakvo, tada bi vi ili bilo tko drugi imao isto iskustvo jer naši umovi svi funkcioniraju na isti način. Estetski sudovi za Kanta, imaju isti normativni doseg kao što imaju moralni sudovi.

✤ naše iskustvo lijepog je, ishod onoga što Kant naziva “slobodnom igrom” između dvije od tri glavne kognitivne sposobnosi; odnosno, između imaginacije i razumijevanja (treći je rasuđivanje), i do njega dolazi na jednak način koj svih ljudskih bića.

Kantova teorija o ljepoti kao simbolu morala✤ autonomija estetskog suda leži u samom srcu Kantove

teorije odnosa između ljepote i moralne dobrote. Temeljno, moral je za Kanta racionalna ideja autonomije, dok moralni sudovi obuhvaćaju i subjektivne odgovore i zahtjeve dužnosti. Moralni sudovi moraju, drugim riječima, biti postignuti kao ishod slobodnih individualnih odabira, iako izbor u skladu s dužnostima gdje se dužnosti smatraju univerzalnim zakonom razuma.

✤ ljepota, prema Kantu, pomaže riješiti prividnu inkompatibilnost: iskustvo ljepote je simbol morala točno zbog toga što je sloboda imaginacije (koja osigurava slobodnu igru) jedino iskustvo u kojemu bilo koja forma slobode, uključujući slobodu volje, ima toliko centralnu ulogu za moralno razmatranje i sudove.


✤ ljepota daje osjetilni oblik moralnim idejama: simbolička prezentacija ideje morala kroz iskustvo lijepog je jedina dostupna forma prezentacije moralnih ideja, jer prema Kantu moralne ideje ne mogu same biti prezentirane osjetilima (jer su čiste racionalne ideje).

✤ kroz iskustvo ljepote, drugim riječima, dobivamo osjetilnu reprezentaciju odnosa između razuma i osjećaja u moralu. Konačno, sudovi o lijepom su simboli moralne slobode same. Ljepota je simbol morala za Kanta, jer se iskustvo lijepog može smatrati kao iskustvo moralne slobode, a sloboda leži u centru morala samog.


✤ ako sredstva kojim dolazimo do opažanja ljepote jesu ista sredstva kojim opažamo dobro kao stanje stvari koje želimo; i nadalje, naša percepcija lijepog je nužna za naše opažanje stvari, osoba ili djela kao dobrih, tada je jasno da postoji mnogo više u tvrdnji estestkog ukusa, nego u recimo preferiranju određenog glazbenog djela u odnosu na drugo.

✤ ljepota za Kanta leži u srcu stvari. Činjenica da i estetski i moralni sudovi jesu autonomni osigurava Kanta materijalom za analogiju, jer, kako smo na početku rekli, iskustvo lijepog je propedeutičko za moralnim osjećaj kojim rezultira.


✤ još jedan važan aspekt Kantova razumijevanja je normativni status moralnih i estetskih sudova. Moj sud da je neki objekt lijep je ujedno i autonoman (na bazi mog užitka u iskušavanju skladne slobodne igre mog razumijevanja i imaginacije) i ujedno smatran vrijednim za sve druge subjekte, na temelju stava da se naša percepcija ljepote javlja na nivou same strukture naših mentalnih djelovanja, te je tako “sensus communis”(svima jednaka), kako ju Kant zove.

✤ činjenica da Kantu estetski sud nije osobni odgovor, već se smatra da vrijedi za svih, je problematičan za one koji estetski uskus smatraju čisto osobnom stvari. (o ukusima se ne raspravlja).


✤ nužno je da Kant zadrži opću vrijednost moralnih sudova na temelju toga da su takvi sudovi su subjekt razuma. Važno je imati na umu da Kant tvrdi da užitak koji dobivamo u preceprciji ljepote, je sam užitak jer se sastoji u svjesnosti nas samih kao moralnih subjekata.

✤ jesmo li sada u poziciji riješiti naše dvojbe o logičkom prioritetu moralnog nad estetskim? Da li Kantova analiza ljepote kao simbola morala ustanovljava da se ljepota derivira iz morala u strogom smislu?


✤ Kant smatra da se estetski sud sastoji u vrednovanju objekta unutar i izvan njega samog, i da je na ovom sturukturalnom nivou, priprema za usklađenost moralnih osjećaja. To je zato što je ideja ljudskog morala ovisna o razumijevanju naših djela i drugih ljudi (njih samih) prije nego li njih u terminima njihovog utjecaja na nas.

✤ kada činimo moralni sud, (npr. kada odlučujemo treba li usvojiti dijete preminulog prijatelja), tada sud, prema Kantu, treba bazirati isključivo na razumnim razmatranjima koje se tiču ideje usvajanja općeg i partikularnog, i treba ga donijeti neovisno o, recimo na našoj želji usvajanja djeteta jer želimo zasnovati obitelj.

Kantova teorija o ljepoti kao simbolu morala✤ slično, kada donosimo estetski sud, recimo o zalasku sunca,

lijep osjećaj koji imamo u donošenju tog suda nema ništa s našim pretpostavkama da zalazak sunca navješćuje lijepo vrijeme za našu vrtnu zabavu, već ima sa našim mentalnim djelovanjem u vezi sa zalaskom sunca samim, ili s njegovom formom.

✤ ali, zato što se takav čisti estetski sud sastoji jednostavno i samo u određenoj vrsti užitka vezanog za slobodnu igru, i zato što slobodna igra nastaje samo kroz razmatranje stvari kao njih samih, iskustvo lijepog uči um tražiti užitak u vježbanju moralnih sudova također. Drugim riječima, iako su naši moralni sudovi stvoreni na bazi uma samog, kultivacija naših estetskih sposobnosti će nas potaknuti da nađemo užitak u stvaranju takvih moralnih sudova.


✤ problemi koje smo naveli ranije, odnosno vezani za nemoralizam, čini se stvaraju probleme za Kantovu analizu. Kant se posvećuje stajalištu da estetski sudovi uživaju isti normativni status i opću valjanost kao moralni sudovi - to znači, estetski propis dopušta vrstu univerzalne ispravnosti i stajalište da ljepota simbolizira dobro, te je vezan za stajalište da moralno loša djela trebaju biti ružna. To znači, za Kanta, ako znamo nešto ili nekoga lošeg, ne možemo pronaći lijepi aspekt njega/nje. Jednako je i za lijepo-u shvaćanju nečega ili nekoga kao dobrog, primorani smo pronaći to nešto u čemu nalazimo dobro da je i lijepo.

Sublimno/uzvišeno

✤ na prvi pogled će se činiti da pojam uzvišenog dopušta veću moralnu aplikaciju, nego što čini lijepo. To je zato što, za razliku od prilično lokaliziranog iskustva lijepog kao forme užitka koji se javlja kao odgovor na određene objekte, iskustvo uzvišenog vodi osobu da razmatra sebe u poređenju s svojom okolinom; i dio tog usporedbenog razmatranja uključuje razmišljanje o statusu osobe kao slobodnog moralnog agenta.

✤ suditi neki objekt vida ili sluha kao uzvišen, za Kanta je iskustvo strahopoštovanja i čuđenja dostatno da uzrokuje razmišljanje o sebi u odnosu na taj objekt iskustva, da procjeni sebe u odnosu na nju.

Sublimno/uzvišeno

✤ kategorija uzvišenog je, iako neosporno vezana, pradigmatski različita od ljepote. Dok je ljepota karakterizirana skladnim rezoniranjem nečijih sposobnosti sa objektom estetske svijesti, ova je skladnost odustna kod iskustva uzvišenog.

✤ tipično za Kanta, sud uzvišenog se pojavljuje u odgovoru na prostranstvo ili dinamičnost prirode, prostranstvo mora ili planina. I gdje bi se pojavio sud lijepoga iz naše percepcije kao forma nečega, sa uzvišenim mi uočavamo formu ali ju ne možemo shvatiti. Objekt estetske svjesnosti, se čini takvim da nadjačava sposobnost naše imaginacije da ju shvati. U toj situaciji, naša imaginacija će nastojati shvatiti objekt u skladu s zahtjevima razuma, ali te neće moći učiniti.

Sublimno/uzvišeno

✤ iako je iskustvo uzvišenog vezano za kognitivnu grešku, ono je svejedno karakterizirano formom užitka. Ovaj užitak, pokrenut od strane nedostatka sklada u našim djelovanjima, se sastoji primarno iz našeg svjesnosti snage autonomije i uma.

✤ Kant smatra da kao što je lijepo simbol morala, uzvišeno je simbol praktičnog uma, jer se iskustvo uzvišenog sastoji od osjećaja superiornosti vlastite snage uma, kao super-senzibilne djelatnosti, nad prirodom.

✤ Stoga je ideja uzvišenog snažno vezana za naš moral općenito, jer nas dovodi u osjetilni kontakt sa djelatnostima uma, koji je izvor znanja. Kant smatra da je osjećaj poštovanja za prirodni svijet koji generira iskustvo uzvišenog, srodan osjećaju poštovanja iz kojeg deduciramo i težimo moralnim dužnostima.

Sublimno/uzvišeno

✤ Kantova kategorija uzvišenog je bolji kandidat za istraživanje odnosa između estetike i moralne vrijednosti nego lijepo jer je djelatnost razuma uključena u suđenje precepcije uzvišenog a suđenju percepcije lijepog je ostao nezaposlen. To znači da su, barem potencijalno, u razmatranje uzvišenog angažirane moralne sposobnosti.

✤ ipak, Kantova ideja lijepog je plodnija linija istraživanja. To nije samo zbog Kantova tretmana ideje uzvišenog koja je manje sistematična nego ideja lijepog, već zato što je uzvišeno karakterizirano prvenstveno formom svjesnosti naših sposobnosti na kojima je bazirana naša moralnost, a ne na formi mentalnih operacija koji leže u srcu moralnog suda. Uzvišeno nas uključuje u kontakt sa onime što se smatra izvorom mogućnosti našeg morala, a ne sa kontaktom moralne sfere same.

Schiller o estetici i moralnoj edukaciji

✤ za razliku od Kanta čiji su antalitički dosezi uglavnom u terminima kompletiranja njegovog filozofskog sustava, Schiller želi doseći širu politički i socijalnu važnost estetskog iskustva i edukacije. Schiller smatra, da Kantova tvrdnja o estetskim sudovima kao propedeustičkim moralnim sudovima, jednostavno ne ide devoljno daleko. On smatra da čovjekova interakcija s umjetnošću i estetikom može transformirati njegov odnos s društvom. Doseg efekata estetskog iskustva je politički, socijalni, kao i moralni.


✤ Schillerova glavna tvrdnja počiva na observaciji da ”jedino kroz ljepotu čovjek radi sebi put za slobodu”. Iskustvo lijepog je, za Schillera, nužan korak u postignuću morala i njegove realizacije u političkoj pravdi.

✤ kulitvacija ukusa kroz estetsku edukaciju vodi ljudskom samoispunjenju u političkim i socijalnim sferama, koje je Schiller smatrao produžetkom morala. Dok je Kant uredio duboku epistemološku i metafizičku vezu između morala i estetske vrijednosti, i našeg njihovog iskustva, vježbanje našeg senzibiliteta mu nije bilo nužno da bi netko ušao u moralnu sferu, jer, prema njezinoj prirodi, moralna sfera je smještena u razumu.

Schiller o estetici i moralnoj edukaciji✤ nudi snažnu dijagnozu društva (kasno 18-st) u kojoj analizira

probleme društva u terminima alijenacije individua i povećanu fragmentaciju socioloških i političkih grupa.

✤ Schiller vidi porast ljudske izolacije iz šire zajednice kao moderni razvoj, vezan za povećanje povučenosti vlade iz briga svakodnevnog života. On smatra da je porast u sistematskoj ali instrumentalnoj racionalnosti i birokraciji u srcu moderne ideje države imalo utjecaj na izolaciju građana. Pojedinačni građani odgovaraju isticanjem svog vlastitog blagostanja na uštrb bilo kakvog razmatranja šireg blagostanja svoje zajednice. U isto vrijeme, jako naslućujući Mraxističku analizu kapitalizma, primjećuje povećanje u identifikaciji građana sa njihovim ekonomskim proizvodnjama.


✤ važnost kultivacije estetskog senzibiliteta, i umjetničkog i estetskog iskustva općenito, shvaća u terminima palijativne brige za društvo modernih bolesti. Primarni smisao u kojem treba shvaćati estetsko iskustvo je u terminima njegovog djelovanja da vrati osjećaj sklada u ljudsko društvo i veću uzvišenost ljudskim željama.

✤ On gleda u estetsku edukaciju kako bi osigurao “potpunu revoluciju čovjekovih osjećaja”, u nadi da će to voditi preporodu u političkoj ekonomiji i odmicanju vlade od snažnih ekonomskih briga, natrag, prema integriranom fokusu na moralno zdravlje socijalne grupe.

Premošćivanje jaza

✤ Kanotva je teorija duboko usađena u njegov filozofski projekt, te služi osiguravanju konceptualnog mosta između polja ljudske slobode i djela, i zakona prirode. On inkorporira ljudski ukus u sistematsku teoriju postignutu isključivo u terminima objašnjenja svrhe i cilja ljudskog postojanja.

✤ dok, u sebi, ne postoji ništa nužno moralno u našoj sposobnosti opažanja i razmatranja estetskih kvaliteta, ova sposobnost osigurava naš jedini način dobivanja osjetilne ilustracije moralnih ideja.


✤ iako moralne ideje odgovaraju jedino djelatnostima razuma, iskustvo vrednovanja objekta zbog njega samog, je centralni fenomen ljepote koja odražava strukturu moralnih sudova, i tako osigurava ključnu vezu između polja osjećaja i osjetilnosti, i razuma. Naša sposobnost zahvaćanja ljepote dolazi kao simbol morala jer je ona primarni način dolaska do toga gdje je i kakva je dobrota.


✤ Schiller jasno pokazuje pokazuje da ljepota kao simbol morala nije ograničena samo na izuzetno općenite termine koje Kant koristi, već ih širi na podučje djelovanja vlada i društva.

✤ međutim, jedna od najvažnijih stvari koje možemo zaključiti iz Kanta i Schillera, odnosno njihovog viđenja ljepote kao simbola morala je ideja da postoje neke značajne paralele između osjetilnosti koju vježbamo u estetskom i moralnom iskustvu. Ova koncepcija da su mentalne sposobnosti koje uključujemo u razmatranju ljepote i estetskog karaktera, vezane za ili jesu iste one koje koristimo pri promišljanju moralnih kvaliteta i karaktera stvari, nam osiguravaju najplodniji doprinos Kantove teorije.

Documents

Ljepota i Dobrota, Kant i Schiller