punk

t@un

idu.

hr

www.unidu.hr 1

List studenata Sveučilišta u DubrovnikuBroj 3, godina II. lipanj 2008.

www.unidu.hr2

punk

t@un

idu.

hr

punk

t@un

idu.

hr

www.unidu.hr 3

PunktList studenata Sveučilišta u Dubrovniku

Glavna i odgovorna urednica: Tina Barbarić

Zamjenica glavne urednice: Emina Demiri

Grafički urednik: Miroslav Stipović

Urednica fotografije: Daniela Juroš

Uredništvo:Ivana Babić, Vicko Dragojević, Iva Đanović, Mia Njavro, Perica Pušić

Voditeljica marketinga:Dubravka Njirić

Izdavač: Studentski zbor

Sveučilište u DubrovnikuĆira Carića 4, 20 000 Dubrovnik

Tisak:Tiskara Zelina d.d.

Naklada: 1000 primjeraka

lipanj 2008.

List se dijeli besplatno!

-Sadržaj-

UNIDU

4 Odjel za akvakulturu: Studij s mirisima mora

5 Odjel za pomorstvo:„Našim morem“ od Rijeke do Dubrovnika6Tehnička podrška: Brzi pristup

internetu8 Maro Joković: Uopće se ne osjećam kao pravi student

9 Mihovil Španja: Put u finale

Tema broja

11 Studenti prosvjeduju: Bo-lonja na balkanski način!

Događaji

14 Motosusret u Malom Zatonu

Zanimljivosti

16 Kockanje17 Posvajanje djece u Hrvatskoj

Plus i minus

18 Anketa: Bolonjski sustav i studentski prosvjedi: Nezado-

voljstvo izraženo tišinom

Predstavljamo

20 Studentica Ivana Vegar: Usp-jeh je stvar organizacije

21 Profesor Dieter Schinzer: Fasciniranost prirodom i životom22 Iz prve generacije prvostup-

nika: Nives Skoko

Kultura

23 Recenzija filma: Iluzionist24 Intervju: Svadbas

Doušnik

26 Intervju: ravnatelj Student-skog centra Marko Potrebica o

zapošljavanju

Magnet

28 Moskva30 Stockholm

PunktList studenata Sveučilišta u Dubrovniku

Glavna i odgovorna urednica:Tina Barbarić

Zamjenica glavne urednice:Emina Demiri

Grafički urednik: Miroslav Stipović

Voditeljica marketinga:Dubravka Njirić

Izdavač:Studentski zbor

Sveučilište u DubrovnikuĆira Carića 4, 20 000 Dubrovnik

Tisak:Tiskara Zelina d.d.

Naklada:

Plus i minus

18 Anketa: Bolonjski sustav i studentski prosvjedi: Nezado-

voljstvo izraženo tišinom

Predstavljamo

20 Studentica Ivana Vegar: Usp-jeh je stvar organizacije

21 Profesor Dieter Schinzer: Fasciniranost prirodom i životom22 Iz prve generacije prvostup-

nika: Nives Skoko

23 Recenzija filma: Iluzionist24 Intervju: Svadbas

26 Intervju: ravnatelj Student-skog centra Marko Potrebica o

Dobro je žaliti se dok god se ne žališ osobi zbog koje se žališ. (L. Johnston)

Studentske pobune, bilo koje vrste, indikator su zdravog rasta i normalnog funkcioniranja akademskog uma (W. A. White)

Uvodnik

www.unidu.hr4

punk

t@un

idu.

hr

Barbara Dragojević

Studij s mirisima mora

Jedini u Hrvatskoj • Raširena međunarodna suradnja • Brod, časopis i istraživački centar

Klimatske promjene na Mediteranu

Odjel za akvakulturu Sveučilišta u Du-brovniku u suradnji sa sveučilištima u Palermu i Haifi sudjeluje u provedbidvogodišnjeg projekta o integralnom gospodarenju obalnim zonama i uprav-ljanju vodama od kraja mjeseca ožujka. Cilj je projektu objasniti utjecaj klimat-skih promjena na mediteranske obalne zajednice. Profesor Branko Glamuzina koordinator je dijela aktivnosti koje se izvode na Sveučilištu u Dubrovniku, uz sudjelovanje profesora Čedomila Lucua, profesorice Ane Bratoš–Cetinić i asistentice Ivane Prusine.

Tjedan Carla von Linnea U Dubrovniku se od 15. do 22. svib-nja održao Tjedan poznatog priro-doslovca Carla von Linea. Povodom 300. obljetnice njegova rođenja i 230. obljetnice smrti, Tjedan Carla von Lin-nea organizirali su Institut za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Dubrovačke knjižnice Dubrovnik.

Mateo Milković ponovno rektor

Senat Sveučilišta u Dubrovniku jed-noglasno je izabrao prof. dr. sc. Matea Milkovića za rektora u četverogodišnjem mandatnom razdoblju, na sjednici održanoj 6. svibnja. U prethodno provedenom postupku stručna vijeća svih sedam sveučilišnih odjela i Znan-stveno vijeće Instituta za more i prio-balje, kao jedinoga kandidata predložili su Milkovića, i on će, kao novoizabrani rektor, voditi Sveučilište od 1. listopada 2008. do 30. rujna 2012.

U posjetu industrijskim po-gonima

Studenti druge godine Brodostro-jarstva s profesorima mr.sc. Matom Jurjevićem, mr.sc. Nikšom Koboevićem i mr.sc. Matkom Bupićem posjetili su 8. travnja Brodogradilište Split i Tvornicu Radež u Blatu na Korčuli. U splitskom brodogradilištu imali su priliku up-oznati tijek gradnje broda, a u Tvornici Radež razgledati pogone u kojima se proizvodi brodska oprema po najvišim svjetskim standardima.

Maris Živković

Ukratko

S dugom tradicijom i izvrsnim pret-postavkama, Hrvatska planira u 2010. uzgojiti 20 tisuća tona školjkaša, 10 tisuća tona bijele ribe i četiri tisuće tona tune te nastaviti s tolikom količinom proiz-vodnje. U tom planu velik udio ima i Sveučilište u Dubrovniku, točnije Odjel za akvakulturu. Tako je, tad još Veleučilište u Dubrovniku, 2001. osnovalo Razvojno-istraživački centar za marikulturu da bi se potpomogao razvitak hrvatske marikul-ture, a već sljedeće godine osnovan je i Odjel za akvakulturu ili, kako ga od milja zovu, „studij s mirisom mora“.

Odjel za akvakulturu jedini je takav u Hrvatskoj, a sastoji se od trogodišnjega preddiplomskog studija „Akvakultura“ i dvogodišnjega diplomskog studija „Ma-

rikultura“. Treba napomenuti da je Hr-vatska jedna od vodećih zemalja u indus-trijskom uzgoju tune pa je i samo jedna takva činjenica na ponos dubrovačkom Sveučilištu koje je ustrojilo odjel za bav-ljenje tim i sličnim djelatnostima.

Vodstvo Odjela za akvakulturu ističe kako dvogodišnji studij osposobljava studente u pridonošenju akvakulturalne proizvodnje novih organizama. Takva dvogodišnja izobrazba daje temelje za nova zapošljavanja u akvakulturi, koja se trudi dosegnuti stupanj samoodrživosti. Ali, za ostvarenje takvih rezultata ili cilje-va potrebno je mnogo infrastrukturalnih i tehničko-tehnoloških preduvjeta.Studenti i znanstveni radovi

Akvakultura je uzgoj vodenih organi-zama, uključujući ribe, mekušce i rakove te morske alge. Uzgoj podrazumijeva neki oblik intervencije (na primjer umjetno

Odjel za akvakulturu

Vida Čadež u laboratoriju Odjela za akvakulturu

punk

t@un

idu.

hr

www.unidu.hr 5

Studij s mirisima mora

Jedini u Hrvatskoj • Raširena međunarodna suradnja • Brod, časopis i istraživački centar

Unidu

mriješćenje) pri procesu uzgoja da bi se poboljšala proizvodnja, kao i vlasništvo pravne ili fizičke osobe nad uzgojnomnasadom. Tako je ovaj studij namijen-jen svima zainteresiranim za uzgoj, ulov, održavanje, hranidbu, prozvodnju akvatičnih organizama, a i onima koje zanima posao vezan uz mrijestilišta.

Po završetku preddiplomskog studija student je osposobljen za uzgoj akvatičnih organizama i sličnih poslova vezanih uz akvakulturu, dok se po završetku diplom-skog studija, u trajanju od tri godine, os-posobljava za znanstveni i stručni rad.

Uz teorijsko-praktičnu nastavu i primjenu znanstvenih istraživanja važno je istaknuti suradnju s drugim visokoškolskim ustanovama, primjerice s Institutom za more Galway iz Irske, grčkim Institutom za istraživanje mora, talijanskim i drugim europskim istitutima te sa stručnjacima iz različitih europskih zemalja.

Takvom suradnjom ne samo da je omogućeno angažirati pojedine profe-sore iz navedenih instituta već i studiranje dubrovačkim studentima u spomenu-tim zemljama. Uz sve to dubrovačko sveučilište jedno je od suosnivatelja mreže akvakulturalnih centara u istočnoj i sred-njoj Europi, poznatijih pod imenom NA-CEE. Više od teorijske nastave

U okviru Sveučilišta djeluje i Razvo-jno-istraživački centar za marikulturu (RIMC) kojega djelatnost, između osta-loga, obuhvaća sudjelovanje i(li) rad na projektima „MARIBIC - Poslovno ino-vacijski centar za marikulturu“, “Polikul-turni uzgoj ribe u delti Neretve” i “Razvoj novih proizvoda temeljenih na stonskoj dagnji i nove marketinške strategije za nji-hov plasman” te suradnju s Norveškom i Italijom.

Osim RIMC-a, Sveučilište posjeduje školsko-istraživački brod „Naše more“; on najviše služi mladim istraživačima i završenim studentima, a sama je namjena broda za znanstvena istraživanja. Važno je spomenuti i časopis istoga imena, koji se bavi oceanologijom, akvakulturom, ekologijom i biologijom mora; dakle, problematikom mora i pomorstva u najširem smislu tog pojma.

Kao i mnogi poznati časopisi sa svjet-skom recenzijom, i ovaj časopis teme obrađuje na popularnoj, znanstvenoj i stručnoj razini. Sve to mnogo pridonosi Odjelu za akvakulturu i dokazuje kako se na njemu ne izvodi samo standardna te-orijska nastava. Malostonski zaljev

Marikultura se, kao dio akvakulture, odnosi na umjetni uzgoj morskih organi-zama u moru ili bočatoj vodi, osobito riba i školjkaša u posebnim kavezima, bazenima te na konopcima, stupovima i košarama. Najvažnije djelatnosti u sek-toru marikulture su uzgoj školjaka, bijele ribe i tov tuna.

S time su čvrsto povezani - posebno zanimljivi i značajni Malostonski zaljev i sam grad Ston. Tamo je, točnije u Bis-trini, Razvojno-istraživački centar za ma-rikulturu. Malostonski zaljev poznat je kao tradicionalno područje školjkarstva, a uzgajaju se samo dvije vrste: kamenice i dagnje.

Voditelj odjela za akvakulturu, Branko Glamuzina, ističe kako je budući razvi-tak marikulture potrebno uskladiti na državnoj razini i kako su prvi koraci u novom načinu gospodarenja napravljeni osnivanjem Razvojno-istraživačkog cen-tra za marikulturu u Bistrini. To zasig-urno zahtijeva mlade i školovane ljude, za što se uvelike skrbi Odjel za akvakulturu dubrovačkog Sveučilišta.

Odjel za pomorstvo Sveučilišta u Du-brovniku i Fakultet za pomorstvo i pro-met iz Portoroža, Slovenije organizirali su praktičnu obuku za 15 slovenskih stude-nata Brodostrojarstva i Nautike na brodu „Naše more“ od 3. do 7. svibnja. Uz pomoć svojih profesora Vidmar Petera i Suban Valtera te profesora Žarka Koboevića s dubrovačkog pomorskog Odjela, studenti su obavljali sve poslove koji ih čekaju u budućoj profesiji. Putovanje je započelo u Rijeci i završilo u Dubrovniku, a usput je posada pristajala u lukama na Lošinju, Slibi, Zadru, Mlini na Braču, Korčuli i Mljetu.

Brod „Naše more“ za praktičnu obuku služi studentima Odjela za pomorstvo, Sveučilišta u Dubrovniku, ali i onima ostalih hrvatskih pomorskih fakulteta. Također se koristi za istraživanje pod-morja Jadrana.

Odjel za pomorstvo

Put putujem: od Rijeke do Dubrovnika

www.unidu.hr6

punk

t@un

idu.

hr

Cisco Networking Academy (Cisco akademija mrežnih tehnologija) pro-gram je obrazovanja u području mrežnih tehnologija, pokrenut i potpomognut od tvrtke Cisco Systems. U Republici Hr-vatskoj odvija se u organizaciji Hrvatske akademske i istraživačke mreže - CARNet. Cisco akademija postoji i na Sveučilištu u Dubrovniku, a njezin je voditelj Tihi Bi-las.

Polaznici tečaja uče projektirati, gra-diti i održavati računalne mreže. Kom-pletan nastavni materijal Cisco akademije temelji se na multimediji, a polaznicima Cisco akademije dostupan je s pomoću interneta. Sav nastavni materijal razvijen je u suradnji s pedagozima i namijenjen je osobama starijima od 16 godina. Po-laznici mogu samostalno učiti i sami oda-biru brzinu rada, dok predavač ima ulogu

mentora koji ih prati i pomaže im u svla-davanju gradiva. CCNP program

Ovaj program uvodi u svijet računalnih mreža i osposobljava polaznike za rad s manjim mrežama. Nakon završetka nas-tave, polaznici mogu polagati ispit za stje-canje CCNA certifikata. Od 2000. uvedenje novi, napredni nastavni program (CCNP) koji pruža šire i dublje znanje iz područja računalnih mreža i polaznike osposobljava za rad sa složenim mrežama. CCNP program podijeljen je u četiri semestra, a nakon završetka pojedinih modula polaznici mogu polagati ispite potrebne za dobivanje CCNP certifikata.

Počevši od 2002., nastavni program Cisco akademije proširen je novim nas-tavnim materijalima koje sponzoriraju vodeće svjetske informatičke tvrtke. Nisu

čvršće vezani uz mrežnu infrastrukturu, već polaznike uče internetskim tehnologi-jama.

- Osnovna filozofija Cisco akademije je da polaznici moraju naučeno znanje potvrditi u praksi, pa vještinu stječu labo-ratorijskim vježbama, objasnio je Tihi Bi-las. Upute za vježbe omogućuju samosta-lan rad polaznicima, a instruktor ih može mijenjati prema vlastitoj odluci i lokalnim potrebama. Predviđeno trajanje Cisco akademije ne omogućuje provedbu svih laboratorijskih vježba, pa instruktor bira one koje najviše odgovaraju polaznicima, dok ih, u većem broju, oni napredniji mogu sami isprobati. Internetska veza

Sveučilište u Dubrovniku povezano je na internetsku vezu stalnim linkom koji osigurava Hrvatska akademska i

Tehnička podrška Sveučilišta u Dubrovniku

Brži i bolji pristup internetu

Cisco akademija mrežnih teh-

nologija • Rad sa složenim mrežama •

Laboratorijske vježbe • Suradn-ja s CARNet-om Andrea Bender

Tihi Bilas i glavni mrežni sustav

punk

t@un

idu.

hr

www.unidu.hr 7

istraživačka mreža CARNet. Na Sveučilištu je ugrađeno računalno čvorište povezano s onim u Splitu i dalje prema Zagrebu, a ko-jim se koristi kao pristupnom točkom na koju je optički povezan glavni usmjerivač.

Dubrovačko Sveučilište svojim je položajem podijeljeno u više zgrada koje su geografski dislocirane. Pod tim se misli na zgradu Rektorata Sveučilišta u Du-brovniku, Vilu Elizu, zgrade na adresi Ćira Carića 4, Oceanografski institut te pros-tore Sveučilišta u uvali Bistrini. Većina dislociranih dijelova Sveučilišta poveza-na je optičkim medijem s komunikaci-jskim čvorištem na adresi Ćira Carića 4 te je između njih uspostavljena virtualna privatna mreža (VPN). - VPN (Virtual Private Network) je rješenje kojim smo udaljene lokacije povezali u jedinstvenu mrežu u kojoj se distribuiranje podataka čini lakšim, bržim i sigurnijim, obrazložio je Tihi Bilas.

Imajući na umu sigurnost i zaštitu podataka od neovlaštenoga pristupa, na Sveučilištu se koristi najsuvremenijim tehnikama kriptiranja podataka. Kon-figuracijom računalne mreže pridonijelose njezinom boljem nadzoru. Za pristup pojedinim podacima unutar računalne UNIDU mreže implementiran je „vatro-zid“. Njegovom instalacijom i svakod-nevnim održavanjem bitno je smanjena mogućnost neovlaštenog pristupa.

U posebnu skupinu zaštite ubrajaju se serveri na kojima su ugrađene aplikacije za rad računovodstva, glavi serveri za mail, web-stranice, DNS server i onaj za telefoniju. - DNS server Galija upravlja poddomenski sustavom Sveučilišta unu-tar domene unidu.hr, a bez kojega ni-jedno računalo ne bi moglo otvoriti neku internetsku stranicu niti poslati mail. Konfiguracijom i održavanjem servera zaelektroničku poštu omogućuju svakod-nevno razvrstavanje e-maila za domenu unidu.hr., objašnjava Bilas.

Slobodan pristup internetuTrenutno se na glavnom serveru za

elektroničku poštu nalazi više od 300 korisničkih računa nastavnoga i nenastav-nog osoblja, a na onom za studente preko 1000.

Dnevno serveri prime više od 150 tisuća poruka, od kojih je 75 posto neželjena pošta (SPAM). - Instalacijom novog Postfix sustava, osigurali smo manji dotok spamova, ali ujedno veći i sigurniji prihvat elektroničke pošte koja ne pripada već spomenutoj skupini. Sva-kodnevnim održavanjem, instalacijom zakrpa i radom na Debian operativnom sustavu osiguravamo stalan rad servera, objasnio je Bilas.

Kako bi se bolje povezalo s dru-gim sveučilištima u Hrvatskoj i Europi, Sveučilište u Dubrovniku nalazi se u sustavu Edurom. Ulaskom u spomenuti sustav, korisnicima računalne mreže Sveučilišta omogućen je pristup inter-netskim resursima u drugim ustanovama unutar akademske zajednice. U tu svrhu ugrađen je LDAP imenik na jednomu od sveučilišnih servera na kojemu su korisnički podaci profesora i studenata. - Takvo što se rabi kod nas najviše za pristup elektroničkoj pošti preko portala http://webmail.carnet.hr. Za konzistentnost po-dataka implementirali smo sekundarni LDAP, obrazložio je Bilas.

Ugrađen je i sustav bežičnoga inter-neta, na koji studenti Sveučilišta imaju potpuno besplatan pristup računalnim resursima, u okviru dopuštenih informa-cija. Trenutno je takvo nešto razvijeno u Rektoratu Sveučilišta i u zgradi Sveučilišta na adresi Ćira Carića, dok je u planu isto to razviti, poslije obnove, u Villi Elisi.

Nakon testnog razdoblja, sustav bežičnoga interneta ugradit će se u Edu-rom kako bi jedino korisnici unutar akademske zajednice mogli pristupiti resursima, što trenutno nije tako.

Brži i bolji pristup internetu

Sport ukratko

Učinak nulaEkipe dubrovačkog Sveučilišta nisu uspjele ostvariti bolji rezultat na regionalnom natjecanju u malom nogometu i košarci održanomu 9. svibnja u maloj i velikoj dvorani na splitskim Gripama.

Malonogometaši su bili lošiji od zadarskog (rezultat 3:4) i splitskog (3:5) sveučilišta i, kao zadnji, treći, nisu se uspjeli plasirati na završno, državno natjecanje, jednako kao ni košarkaši, koji su od Splićana poraženi sa 74:64 i od Zadrana sa 78:62.

- Nalazimo se na jednoj prekret-nici, zapravo smjeni generacija, i to se osjetilo na rezultatu, kaže voditelj Sveučilišnih sportova Saša Selmanović

Rez(o) u generaciji

Malonogometaši su igrali u sastavu: Dario Zaninović, Mario Previšić, Duje Rezo, Đani Daničić, Marko Dadić, Ivan Šimunović, Vjekoslav Leko, Denis Hasanović, Bojan Butigan i Goran Curić.

Porazi baš nisu Kušt

Sastav košarkaša: Stijepo Brzica, Josip Kušt, Ivica Crnčević, Maro Fiorović, Nikša Sentić, Igor Bulić, Frane Matković, Andrej Milivojević i Vlado Blagaić.

Perica Pušić

www.unidu.hr8

punk

t@un

idu.

hr

Novi svjetski rekord u plivanju na 50 me-tara prsno – 38.71 sekundu postavljen je 24. travnja u Dubrovniku, na trećem Međunarodnom mitingu Zlatni Orlando. Mihovil Španja još je jednom pokazao da rad i predanost poslu donose nabolje plo-dove.Prvo plivanje, zatim hodanje

Životna snaga i vedrina izviru iz tog 24-godišnjaka, ujedno i studenta treće go-dine studija Mediji i kultura društva. Sve stiže, zahvaljujući vjeri i upornosti, ali i potpori profesora. Španja ne poznaje pre-preke niti predaju. - Imam cilj ispred sebe, i dok ne dođem do njega, ne odustajem, govori.

Na pitanje zašto se počeo baviti pli-vanjem, Mihovil Španja odgovara da je sa šest mjeseci prebolio dječju paralizu, što je utjecalo na njegov životni, ali i sportski put. Kako je počeo plivati s godinu i pol dana, voli reći da je prije proplivao nego prohodao.

Sa šest godina upisao se u Plivački klub Jug, za koji i danas nastupa. - Na poziv proslavljene paraolimpijke Ane Sršen, počeo sam se profesionalno baviti plivanjem u dobi od 14 godina, a svoj prvi međunarodni nastup zabilježio sam prije deset godina u Bratislavi, prisjeća se.

Iako to ponekad nije lako, Španja smatra da „sportaš mora imati maksi-malni nivo motivacije da bi došao da ne-kog rezultata“. Govori da ja najteža borba ona protiv samoga sebe, te da je zato najvažnije biti zadovoljan sam sa sobom i intenzivno raditi. Španji su obitelj i trener Dean Kontić - kojega zove profesor Kontić - bili temelj svim njegovim dosadašnjim rezultatima. Sam kaže da „zahvaljuje for-tuni koja mu je omogućila takvu okolinu“ jer ga je uvijek poticala i usmjeravala na pravi put. Profesoru je Kontiću, s kojim surađuje od 1999., Španja zahvalan jer mu je svojim autoritetom i znanjem us-

pio usmjeriti višak energije u pozitivnom smjeru. Ususret novom snu

- Osvajanje olimpijske medalje bio je moj san. To je najljepša stvar koja se može dogoditi, priča Španja. Iako je to bilo pr-ije četiri godine, njegovo se lice ozari dok govori o tri osvojene brončane medalje na Paraolimpijskim igrama u Ateni 2004. Na ramenu lijeve ruke ima tetovažu te medalje. Radio ju je u Zagrebu, a kako kaže, trajalo je šest sati i nije mu žao.

Španja otkriva da mu, nakon toga, nije bilo lako nastaviti trenirati. Tu je opet, kako ističe, velika doza razumijevanja, ali i oštrina trenera Kontića odigrala važnu ulogu.

Pripreme za Paraolimpijske igre u Pe-kingu, gdje će nastupiti 9.,10. i 11. rujna 2008., uključuju mnogo segmenata. Osim aktivnog plivanja u bazenu, koje se sas-toji od jutarnjih i popodnevnih treninga u trajanju od dva i pol sata, Španja odrađuje i one „suhe“, u teretani. Gledanje i anal-iziranje snimka njegova plivanja, koje

Kontić gotovo svakog dan snima, dio su priprema i način uočavanja i svođenja pogreški na minimum.

Kontrola i planiranje kilaže podrazu-mijevaju prilagođavanje prehrane uvjeti-ma treninga, što je također važan dio pripreme. - Otkad sam u potpunosti izreg-ulirao prehranu, puno se bolje osjećam; kako u fizičkom tako i u psihičkom po-gledu, kaže Španja.

Sve što radi bazirano je na priprema-ma za Peking. U proteklih šest mjeseci poboljšao je svoje rezultate jer je znatno izgubio na kilaži. Tako će moći bolje konkurirati na Igrama jer, kako kaže, gotovo se osjeća kao penzioner s „klin-cima“ od 15, 16 godina, koji „lete po ba-zenu“. Španja ne zna hoće li mu ovo biti posljednje Igre na kojima će sudjelovati, ali zna da će mu zbog kokurencije biti najteže i zato je njegov cilj prvenstveno ući u finale svih triju disciplina i približitise medaljama.

Iako tvrdi da nikad nije imao nega-tivnu tremu, Španja navodi kako zna biti

Paraolimpijac Mihovil Španja

Put u finaleRomana Čomić

Mihovil Španja nakon osvajanja medalje u Ateni

Snaga za dalje dolazi iznutra • Najteže natjecanje zbog konkurencije • Razmišljanje i o nemoralnim ponudama • Život nakon sporta

punk

t@un

idu.

hr

www.unidu.hr 9

u stanju koje se u sportu naziva „kontro-lirani bijes“. – Izvana je sportaš potpuno smiren i fokusiran, a iznutra samo buja i jedva dočeka trenutak da što prije skoči sa starta i pokaže ono za što je radio četiri godine. Ako bude medalja, to je onda kao šlag na tortu, opisuje Španja.Nemoralne ponude

Događalo se da vrhunski sportaši napuste Lijepu Našu i nose zastave tuđe države zbog boljih ponuđenih uvjeta. U takvu slučaju, Španja ne zna bi li otišao ili ostao, a smatra da „takve nemoralne ponude stranih zemalja nikoga ne ostav-ljaju ravnodušnim“. On bi sve odvagnuo i potražio savjete prije odluke. Dubrovnik Španja smatra svojim plusem kad se radi o takvom „vaganju“, s obzirom na to da su napokon dobili odgovarajuće uvjete za trening, ali i pozornost medija i političara.

Komentira i to da je za onoga sportaša koji dnevno odvaja šest do osam sati za trening, to „njegovo radno vrijeme i posao pa se ipak taj rad mora znati cijen-iti i u materijalnom smislu“. Tvrdi da su „sportaši svojim rezultatima počeli kucati na vrata gradskih vjećnika da se to malo izregulira i na taj način najkonkretnije ci-jeni rezultat sportaša, koji je ambasador broj jedan svoje zemlje“. U Hrvatskoj je izjednačena nagrada za rezultate s olimpi-jskih i paraolimpijskih igara, što potvrđuje da se uspjeh svih vrhunskih sportaša jed-nako cijeni i tretira.

Mihovil Španja ne zna konkretan iznos novca zbog kojega bi otišao plivati za dru-gu zastavu jer je za njega od toga puno važniji „status koji osoba ima u društvu. Novci će se potrošiti, čovjek će se vratiti jednog dana, ali će izgubiti onaj status ko-jeg je toliko dugo godina gradio“.

Svoju budućnost Španja vidi čvrsto vezanu uz sport, ali u uredu za odnose s javnošću. Važnost dobre predstavljenosti sportaša, uvidio je tijekom deset godina svoje profesionalne karijere, a samome je sebi odrađivao taj posao. - Ako danas sportaš nema dobru logistiku, na čelu s čovjekom koji će ga prezentirati na pravi način, nikad neće doći do tog nivoa usp-jeha kao kad bi ga imao, tvrdi Španja.

Velika bi mu čast bila promaknuće u prvostupnika, a svojim je profesorima svečano obećao kako će dati sve od sebe da tako i bude sljedeće proljeće. – Profe-sori potpuno razumiju da mi je plivanje trenutno prioritet i na tome im hvala, poručuje. Najbolji način rekreacije za Španju je druženje s dragim mu ljudima i prijateljima Pilarima. Zaigra i vaterpolo za klub Penatur u Divljoj ligi, a uživa i u prirodi, osobito u svojemu đardinu, koji mu, kako kaže obnavlja i duh i tijelo.

Mladi 20-godišnji Župljanin, Maro Joković predvodnik je novoga vala silno talentiranih hrvatskih vaterpolista. Vrlo je brzo postao nezamjenjiv član Juga CO i hrvatske reprezentacije. Osvajač je zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu u Aus-traliji, a s dubrovačkim je klubom već godinama među najboljima u Hrvatskoj i Europi. Upravo završena sezona nije doni-jela puno razloga za veselje. Igrao je u tri finala, no samo je jedan trofej „ostao“ uGružu (Kup Hrvatske). Malo je manje poz-nata činjenica da je Joković također i stu-dent dubrovačkog Sveučilišta. Na drugoj je godini Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju – smjer menadžment.

- Velika želja mi je u roku završiti studij. Iako sam trenutno sportaš, svjestan sam da vaterpolska karijera neće zauvi-jek trajati. Kad jednog dana kažem dosta vaterpolu, lijepo je imati i neku drugu mogućnost u životu. Kako sam s odličnim završio Gimnaziju, glupo bi bilo ne nas-taviti školovanje. Dubrovnik još uvijek ne obiluje baš s puno studija, tako da sam odabrao ekonomiju. Nije prvi izbor, ali se ne žalim. Prva godina je uspješno apsol-virana, a jedino se nadam da ću ovo ljeto imati malo vremena za knjigu. Uz sport fakultet je druga važna stvar u mojoj ka-rijeri.- Kakav je studentski život?

- Iskreno govoreći, nemam pojma. Kako sam izvanredan student vrlo malo vremena provodim na Sveučilištu. Nar-avno da bih se volio više družiti s kolegi-cama i kolegama, no sportske obveze mi to, jednostavno, ne dopuštaju tako da se i ne osjećam studentom u tom pravom smislu riječi.

- Na nedavno završenom Final Fou-ru Eurolige u Barceloni Jug CO u finaluje izgubio od Pro Recca (13:12) nakon produžetaka. U posljednjem dubrovačkom

napadu upravo ste Vi, neuspješno, pokušali pronaći Smodlaku na dva metra. Mnogi će „generali nakon bitke“ istaknuti da je to bila ishitrena reakcija.

- Znam da sam trebao pričekati kraj napada. To mi je sad potpuno jasno, no malo je drugačije kad treba donijeti od-luku u djeliću sekunde. Šteta, velika šteta. Ne možete ni zamisliti veliku tugu svih igrača nakon utakmice. Mogu tek pret-postaviti kako su se osjećali sugrađani nakon tog više sretnog nego kvalitetnog udarca i pogotka Madarasa za 13:12 pet sekundi prije kraja iz velike daljine.

- Jug CO će dogodine biti još jači. Pravo nastupa konačno stječe kapetan američke reprezentacije i ponajbolji svjetski vaterpolist Tony Azevedo, a novi „dragulj“ iz Jugove škole Sandro Sukno bit će godinu dana stariji i iskusniji. Prijatelje ovog sporta ponovno očekuje velika bor-ba u domaćem prvenstvu. Dilema je samo jedna – dubrovački Jug CO ili zagrebačka Mladost.

- U ovom trenutku ne mogu razmišljati o novom prvenstvu. Sad je najvažnije da nekako napunim baterije za mnogobrojne obveze koje me očekuju u 2008. godini. Uvjeren sam da ću izdržati, a, naravno, svi s nestpljenjem očekujemo Peking. Cilj je samo jedan – olimpijska medalja.

Maro Joković

Mario Buconić

Maro Joković, student Odjela za ekonomiju i „zlatni“ dubrovački vaterpolist:

Uopće se ne osjećam kao pravi student!

Sport

www.unidu.hr10

punk

t@un

idu.

hr

I studentima je prekipjelo! Javnim su pro-testima u sveučilišnim gradovima diljem Hrvatske 7. svibnja 2008. pokazali da im je dosta nepravde koja im se Bolonjom nanosi.

Osnovni zahtjev studentske popu-lacije je mogućnost nastavka studiranja na diplomskim studijima s jednakim uvjetima po kojima su upisali pred-diplomske. To znači: ne pisanju novih prijemnih ispita, ne smanjenju upisnih kvota i ne plaćanju diplomskih studija. Kako je ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac dan prije obećao da će sve to biti ispunjeno, nagađalo se da prosvjeda neće ni biti. Osim što je studen-tima bilo žalosno da se njihovi nagomilani problemi počinju rješavati tek kad zapri-jete izlaskom na ulice, ministrove riječi protumačene su kao pusta obećanja, pa su prosvjedi ipak održani. Kako u Zagrebu, Zadru, Osijeku, Splitu i drugim gradovi-ma, tako i u Dubrovniku. Natpis „bode“ oči

Doduše, dubrovački studenti okupili su se u jako malom broju na Pilama, odak-le je prosvjed, kao i u ostalim sveučilišnim centrima, počeo točno u podne. Oni koji su se ipak pojavili imali su svoje razloge

protestiranja, a uglavnom su se odbijali predstaviti. Jedan od aktivnijih prosvjed-nika, koji se, među rijetko-rijetkima, po-javio s transparentom, rekao je: - Osobno mene se Bolonja ne tiče toliko, ja ću diplo-mirati za manje od dva tjedna. Protestiram za sve koje Bolonja obuhvaća, za sve svoje prijatelje, za sve buduće generacije.

Još jedna studentica, koja se nije htjela predstaviti, ali, kako je naglasila: „ne zbog straha, nego jer nitko drugi nije, pa joj je glupo“, izjavila je: - Ne znam hoćemo li iz-boriti svoja prava, ali trebamo se probuditi. Cijela Hrvatska se treba probuditi. Očito da su trenutno studenti jedini spremni za ovo. Prosvjed je organiziran preko Face-booka, a organizatori su studenti. S obzi-rom na to da se dubrovački srednjoškolci nisu uspjeli organizirati, bojali smo se da ni studenti neće, ali svatko mora vjerovati u svoje mogućnosti i boriti se za sebe, a i za druge. Zajedno smo jači.

Osim standardnih zahtjeva dubrovačkim je studentima smetalo i to što na ulazu u Grad stoji natpis „sveučilišni“, što je njihova posebna problematika. Na transparentima se zato moglo pročitati: „Dubrovnik, Grad masovnog turizma, a ne studenata“. Jedna od sudionica prosvjeda, inače studentica prve godine Poslovne ekonomije, komentirala je: - Podržavam prosvjede jer Dubrovnik uopće ne smat-

ram studentskim gradom zato što bi, kao takav, trebao imati studentski dom i više povlastica za studente. Slab izbor

Nadodala je kako joj nije jasno zašto se predmeti položeni na studiju Ekonomije u Dubrovniku ne priznaju na zagrebačkom fakultetu: – Gdje je tu mobilnost i Bolonja? Ispada da smo mi neka posebna država, da smo još uvijek Republika Dubrovnik. Ni sami profesori ne znaju ništa o Bolonji, a kamoli mi.

Druga je studentica rekla kako natpis Dubrovnik, sveučilišni grad „bode oči“, ali je to još najmanji problem: - Nemamo doma, bonovi su nam skuplji nego igdje drugdje u Hrvatskoj, nemamo nikakve studentske popuste. Jedina beneficija koju ja osjećam jest da mi je kino besplatno.

Dubrovnik je ionako posebna priča. Još je prošle godine dubrovačko Sveučilište iznjedrilo prvu generaciju prvostup-nika uopće u Hrvatskoj. Nedavno im je održana i svečana promocija, što gotovo da i nije bilo popraćeno u medijima. Očito se Dubrovnik u državi ne doživljava jakim sveučilišnim gradom jer je prva gener-acija prvostupnika prošla nezamijećeno. Promocija se nije mogla ni održati prije jer na državnoj razini nije bilo formalne suglasnosti oko akademskih naziva „bo-lonjaca“.

Prosvjed dubrovačkih studenata

Bolonja na balkanski načinNagomilani problemi i pusta obećanja • Dubrovnik – posebna država • Ima i zadovoljnih • Besplatno kino jedina povlastica Tina Barbarić i Iva Milanović-Litre

Izgleda da nema mnogo nezadovoljnihIako će brzo diplomirati, došao se boriti za prava mlađih generacija

punk

t@un

idu.

hr

www.unidu.hr 11

Dvije od studentica prve generacije dubrovačkih (i hrvatskih) prvostupnika našle su se na prosvjedu. Komentirale su kako su nepravdu Bolonje iskusile još pri-je gotovo godinu dana: - Mi smo bili prva generacija u Hrvatskoj koja je završila po Bolonji, i nismo mogli ići nigdje drugdje na diplomski, nego smo bili osuđeni ostati ovdje. Ja sam se raspitivala za neke studije i htjela sam upisati u Sarajevu jedan inter-nacionalni. Kad sam rekla da sam završila tri godine i da se to računa kao visoka škola, rekli su mi da nemam šanse, da se uopće ne pojavljujem. I diplomu smo čekali do drugoga mjeseca, a diplomirali smo u devetomu, a neki i u šestom. Grad uvijek kaska

Na Pilama i Stradunu neki su se stu-denti pojavili samo iz znatiželje, a ne iz ne-zadovoljstva spornim modelom visokoga obrazovanja. - Ja sam super zadovoljna s Bolonjom, barem kako je organizirana na našem faksu, rekla je studentica studija Mediji i kultura društva, ali je nadodala kako u Zagrebu to baš i ne funkcionira: - Vjerujem da je studentima tamo teško pa im možemo dati podršku da se njihovi problemi riješe.

Još je istaknula kako nije za potpuno

Bolonja na balkanski način

ukidanje plaćanja diplomskih studija: - Ja bih osobno ostavila bar pet i pol tisuća kuna da košta. Ako bi sve bilo besplatno, previše bi opteretilo proračun i opet bi, na nekoj drugoj strani, nešto drugo patilo.

Na Pilama se našla i predsjednica hr-vatskog (i dubrovačkog) Studentskog zbo-ra Valentina Bulić, ali samo u prolasku jer se s prijateljicama zaputila na kavu. Kratko je prokomentirala: - Studentski zbor nije imao ništa s tim, niti je organizirao pros-vjede, a prosvjed je svačije demokratsko pravo.

Iako u malom broju, dubrovački su studenti ipak izazvali reakcije prolazni-ka. Turistica iz Velike Britanije rekla je kako ih podržava i nadodala: - U Velikoj Britaniji je studiranje jako skupo. Moja unuka studira i istovremeno radi kako bi mogla financirati studij. Kod nas studenti ne prosvjeduju. Jednostavno, to su prihva-tili. Nemaju izbora.

Dubrovački glumac Edi Jertec zatekao se na Stradunu u vrijeme prosvjeda i izjav-io kako je uvijek uz studente: - Treba sve učiniti da studentima i svima nama bude bolje. Prokomentirao je i malen odaziv na prosvjed: - Dubrovnik uvijek kaska za svima, malo smo daleko.

Robovi krivih odluka„Bolonjci“ će po završetku studija

moći ili nastaviti školovanje ili konkurira-ti na tržištu rada, a ne zna se što im od to dvoje zadaje više glavobolje. Jedan od su-dionika prosvjeda u Dubrovniku je rekao: - Ako želimo, nakon tri godine završene ovdje, dvije nastaviti u Zagrebu, to ne možemo. Ovim će se dogovorom vjero-jatno nešto riješiti, ali sve je to na dugom štapu, kako se kaže u narodu. Mi nemamo apsolutno ništa protiv ministra Primorca, samo mu želimo reći da obrati pozornost na dubrovačke studente. Mislimo da ta Bolonja može zaživjeti, ali ovdje, jednos-tavno, nije.

Bolonjom se htio ubrzati proces zapošljavanja prvostupnika, skraćivanjem studiranja na tri godine. Međutim, kako pokazuju istraživanja, velik postotak „bo-lonjaca“ zapravo želi nastaviti školovanje, a ne potražiti posao. U jednu ruku to je zato što se boje da neće biti „prepoznati“ na tržištu rada jer poslodavci još uvijek nemaju uvida u vrijednost novog sus-tava školovanja. Vlada će, kako je na-javio ministar, prva pokrenuti postupke zapošljavanja prvostupnika u državnim i javnim službama, i time dati primjer

Apel, kome god Od Pila prema Stradunu

Tema broja

www.unidu.hr12

punk

t@un

idu.

hr

gospodarskom sektoru. Kako često takve najave ostaju tek „mrtvo slovo na papiru“, studenti se i dalje skeptično pitaju „što znači prvostupnik na tržištu rada“, što je i pisalo na jednom od transparenata na zagrebačkom prosvjedu.

“Studenti su kategorija ljudi koja se

trenutno najmanje doživljava! Biti student ne znači biti rob loše politike i krivih od-luka! Nek’ se zna da postojimo i da smo ljudi koji se brinu za svoju budućnost, a ne pokusni kunići zatvoreni u kavezu manip-ulacije! Pobrinimo se za svoju budućnost kako nam ne bi bilo žao poslije! Pokreni-

Posebna problematika Dubrovnika

mo se i pokažimo javnosti da smo bistar i neizmanipuliran um!” Tako je glasio jedan od poziva na prosvjed objavljen na inter-netskoj stranici www.stremafor.hr. Tako se, dakle, u praksi uglavnom osjeća stu-dent koji bi, u teorijskom smislu, trebao biti u središtu moderne Bolonje.

Komentiralo se kako je na prosvjedu više novinara nego studenata

A ovako prosvjeduje predsjednica studenata...

punk

t@un

idu.

hr

www.unidu.hr 13

Događaj i

Miris benzina, kožne jakne, potoci piva, dobri stari rock i pokoja zapaljena guma – raj za sve ljubitelje motora i moto susreta. U ovom slučaju mjesto radnje doslovno je Raj, što je ime kampa u Malom Zatonu. Vrijeme je radnje 9. i 10. svibnja, a „glavni krivac“ Moto klub Libertas Riders.

Anton Hauswitschka, Haus, tajnik MK Libertas Riders tom je prilikom rekao: - Ovo je peti moto susret koji organiziramo. Prve dvije godine bili smo u kampu Soli-tudo, potom dvije ovdje u Malom Zatonu u kampu Raj i sad smo opet tu, nakon pauze od tri, četiri godine. Ovogodišnji moto susret ima humanitarni karakter jer je sav prihod od ulaznica namijenjen opre-manju zubne ambulante za djecu s poseb-nim potrebama. Program traje dva dana. Obje večeri imamo živu glazbu, sviraju bendovi Gruhak i Valetudo, a organiziran je i tradicionalni striptiz za bikere. Došlo

je tristotinjak motorista iz cijele Hrvatske, neki i iz Slovenije, Bosne i Hercegovine i Italije, ali susret posjećuju i ovi naši ljudi, tako da će to biti dobro. Bile su i moto igre danas poslijepodne. Bila je spora vožnja i ispijanje piva „nabrzaka“, i tu su bili na-jbolji Zadrani. Zabavno je i veselo. Ekipa se druži do kasno u noć. Domaćini iz Ma-log Zatona su nas prihvatili, a imaju i oni neke koristi – pune svoje sobe, zaključio je.

Tko se jednom uhvati u mrežu vrelog asfalta i vjetra u kosi, teško se iz nje izvuče. A zapleo se i Vide, član kluba domaćina:

- Na motoru sam od malih nogu. Volim putovati, volim biti na putu. To mi je najdraži film. Do sad sam prošao cijeluHrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Sloveniju, Austriju, Italiju i tako dalje. U petak je tu bilo malo, slatko i ugodno. Svirali su samo Gruhak, a večeras sviraju i Valetudo. Stvar-no super sviraju, a i treba pomoći ljudima iz Grada. Nismo baš sudjelovali u moto igrama. Više smo se stavili dočekati goste. Dečki su na ulazu dočekivali s čašicom

domaće rakije. Običaj je kad se dolazi u nečiju kuću, počastiti goste. Zamjerku imam jedino na policiju jer nemaju baš razumijevanja. Mi smo pristojni građani koji vole motore i druženje.

Druženje i razmjena iskustava, pa čak i dijelova za motore, važan je dio ovih okupljanja, a da su dečki uistinu dobri domaćini, svjedoči i činjenica da se mo-toristi iz godine u godinu vraćaju.

Admir Ibrahimović predsjednik je MC Walter iz Sarajeva:

- Ovdje smo redoviti gosti, a i moto klub Libertas je čest gost kod nas. Družimo se često po susretima u Hrvat-skoj i Bosni i Hercegovini, a putujemo gdje god stignemo.

Kao što je već rečeno, bikere i druge posjetitelje u subotu je, svirkom uživo, ras-plesala grupa Valetudo, koja u posljednje vrijeme mnogo radi. - Ovo je grupi Val-etudo prvi put da svira na moto susretu. Atmosfera je fenomenalna. Inače, upravo završavamo drugi album. Trebao bi izaći u proljeće slijedeće godine. Super je jer smo sad svi zreliji, sound je bolji, a i snimali smo svi zajedno tako da to dosta živo zvuči. Imamo ful inspiracije, pa je i treći album već u pripremi. Nažalost, tržište ne može podnijeti toliko stvari. Svi mi iz benda inače imamo svoj posao. Ovo nam je hobi tako da to radimo baš s ljubavlju – izjavio je pjevač grupe Srđan Obad.

Izazov prazne ceste ispred sebe i osjećaj

Moto susret u Malom Zatonu

Ruše se predrasudeIva Milanović-Litre

Sve u humanitarne svrhe • Motorom do Indije • Dame na dva kotača

Srđan Vlaić i Anton Hauswitschka

www.unidu.hr14

punk

t@un

idu.

hr

slobode koji stvara nepredvidljiva vožnja motorom uvuče se debelo pod kožu i, jed-nostavno, postane način života. Nekima nisu dovoljni moto susreti, njihova pu-tovanja vode u daleke i egzotične krajeve.

Jedan od njih je Darko Labaš, pred-sjednik MK Monsters iz Varaždina, koji već godinama reportaže sa svojih pu-tovanja objavljuje u časopisu Moto Puls:

- Vozim motore cijeli život. Putujem puno. Proputovao sam motorom mnogo država Europe, Azije i Afrike. Mislim da je to bilo - 51 ili 52 države. Zadnje putovanje vodilo me na jesen prošle godine sve do Indije i Nepala, kroz Pakistan, Iran i Tur-sku. Bilo je to najzahtjevnije putovanje u mom životu do sada. Na kraju sam se posvađao s prijateljima s kojima sam pu-tovao, pa sam se sam morao vraćati iz Nepala, na raznorazne načine, djelomično čak i avionom. Godinu dana prije toga

proputovao sam Afriku, zapadnu obalu, sve do Senegala i Gambije. Ove godine idemo opet u daleku Aziju. Imam novu ekipu: Vukovarac, Vinkovčanin i ja. Ovdje sam treći put, i lijepo mi je. Stigao sam pr-ije dva sata. Radio sam do 12, uzeo motor i na put. Večeras malo fešta, prespavati, ujutro kava na Stradunu, školjke u Stonu, pa doma.

Iako su bikeri uglavnom muškarci, srdačno prihvaćaju i ženske snage. Meri, zvana Štriga, iz MK Lady Rider, dokaz je da i žene mogu biti dobre bikerice i da ljubav prema motorima nije rezervirana samo za muški spol:

- Kako smo jedini registrirani ženski klub, okupile smo cilu Dalmaciju. Zasad je nas šest žena koje aktivno vozimo. Neke su udane, neke nisu. Ja sam dopredsjed-nica kluba. Vozim Draksona 1100. Inače radim kao pomorac, odnosno strojar, i

kako mi vrime dopusti, tako sam po par-tijima. To mi je ispušni ventil, ludilo. Tu sam došla sama. Jedna kolegica je otišla u Umag, a druga je u Kaštelima kod „Sjena“. Podilile smo se da dobijemo zahvalnice i da se sve obiđe. Na kraju je Meri uputila i apel:

- Što više žena koje voze same, a ne da su dodatna oprema.

Dame su, nedvojbeno, osvježenje na motorističkoj sceni. Ako tako nastave, striptizeti će se vjerojatno pridružiti i striper, kako bi se zadovoljili svi ukusi.

Srušena je još jedna u nizu predrasuda, a predrasuda je i da su bikeri zapušteni, nekulturni divljaci. To su poduzetnici, novinari, pomorci, profesori, ugostitelji i mnogi drugi zaljubljenici u motore i pri-rodu, putovanja i upoznavanja. To je nji-hov način opuštanja i rješavanja nagomi-lanog stresa. Njihov izbor i način života.

Meri iz MK Lady Rider priželjkuje još više ženskih vozačica

punk

t@un

idu.

hr

www.unidu.hr 15

Zanimlj ivost i

Tražiti pravi put nije lako. Ljudi imaju strpljenja u nekim stvarima, ali vrijeme im je ponekad ograničeno da bi postigli svoj cilj i svoje snove. Romantično žele uspjeti i biti sretni. Možda žele i ljubav i sreću. Sram ih bilo! Život uzima i daje. Ali nikad očekivano. Život je „lutrija“. Prob-lem današnjeg društva je neizvjesnost.

Mnogi ljudi žive pristojnim životom, ne „guraju nos“ gdje im nije mjesto. Žive i rade. A poslovica kaže - „tko radi, ne boji se gladi“. Ne bi se baš svi svjedoci života u Hrvatskoj usuglasili s tom tvrdnjom. Neizvjesnost koja ispunjava prosječan dan, prosječnoga građanina Hrvatske vodi prema nekontroliranim postupcima. Nezdrava klima u društvu potiče ljude na nelogične postupke, sve veća razlika između bogatih i siromašnih kroz obijest se pretvara u ovisnost i jad.

Alkohol, droga i kocka. Poput pauka pletu mrežu kroz sive stanice „radilica“, bez milosti. Televizija, jumbo-plakati, novinski oglasi donose novosti o novim nagradnim igrama. Mogući dobitak na Lotu svakim je danom sve privlačniji. Milijun kuna, dva, tri, koliko je dovoljno. Keno i Bingo su „medvjedići dobra srca“. Prijatelji koji ulijevaju nadu za još jedan milijun koji je namijenjen baš njemu ili njoj.

A kad i oni razočaraju, nastupa igra u kojoj se zna tko odlučuje. Klađenje na dva, tri para u kojemu osoba sama odlučuje na koju utakmicu uplatiti i koliko kovanica ili novčanica uložiti. Zakonom vjerojatnosti ulaže se u svoju budućnost. „Na pravom mjestu“.

Kocka je treći korak, povezuje ove ak-tivnosti. Pod kockanje ubraja se i lutrija

i klađenje. Ali ovaj, treći stupanj, „kosi“ živote. On uzme čovjeka ako nije dovoljno pažljiv. Nešto poput one uzrečice za alko-hol – „prvo ti uzimaš čašu, pa čaša uzima čašu, naposljetku čaša uzima tebe“. Ovis-nost o kockanju teško se liječi. Mozak je doista neobičan organ, autodestruktivan i željan adrenalina, koliko god daleko i „duboko“ to čovjeka moglo odvesti. Spre-man je žrtvovati svoj život samo za još jedan krug u kojemu će kuglica stati na „točno tom broju“.

Brojke, brojke, brojčice zavrtjele su Hrvatsku u još jedan začaran krug. Nevažne stvari postale su bitne zbog ne-definiranih pravila igre u kojoj ljudi nevide svoju ulogu. Njihova je uloga opstati, raditi, preživjeti, ali ne i sudjelovati. Dan za danom razmišljaju je li bolje uložiti i dobiti džeparac za idući tjedan, ili s onim što imaju kupiti „objed“.

Tračak nade koji im se ponudi, grle objeručke i nakon „ubojstva“ nade vraćaju se svakodnevnoj rutini koja ih vodi prema igri na sreću, životu na dug. Igri na dug, životu na sreću.

Kap po kap, suza za suzom, krug za krugom, kuglica se ne zaustavlja. Bar ne ondje gdje bi „trebala“. Kao ni sve ostalo.

Treba se osloniti na ono na što se može utjecati, koliko god teško bilo odoljeti nadi koja vuče na još jedan pokušaj. Nema sreće, postoji samo slučajnost koja je ri-jetka ili neponovljiva. Jednom dobiveno kad-tad će se vratiti u zajedničku kasu „poreznika na nesreću“. Oni su jedini do-bitnici u toj igri.

Kocka i kladionice

Život na dug, igre na srećuPaukova mreža • „Medvjedići dobra srca“ • „Kosac“ života

Iva Đanović

Ulaganje u izgubljeno Problem–kockari su u početku oprezni. No, kad ih obuzme kockarska strast, odustaju od vlastitih kriterija i predaju se kocki. Kad dobivaju, povećavaju ulog kako bi dobili još više, a kad gube, ulažu da bi vratili izgubljeno. Ugrožavaju sebe, svoju djecu i obitelj jer često prokockaju plaću. Tija Žarković-Palijan i suradnici (2001.) navode šest osnovnih tipova kockara a to su: društveni (socijalni) kockar, oz-biljni društveni kockar, problem-kockar, patološki kockar, profesionalni kockar, kriminalni (varalica) kockar.

www.unidu.hr16

punk

t@un

idu.

hr

U Hrvatskoj na jedno dijete čeka se-dam posvojiteljskih parova, i zapravo se godišnje posvoji tek nešto oko 150 djece. Od ljudi koji su mališanima spremni pružiti ljubav, pažnju, dom… Dostojan-stvo. A u domovima se nalazi oko dvije tisuće mališana, vrijeme prolazi, i tek ih je dvjestotinjak mlađih od sedam godina. To je tako jer najveće zanimanje vlada za djecom do tri godine, dok su posvajanja školske djece iznimno rijetka. To je taj presudni trenutak kad im se treba osigu-rati svjetlija budućnost promptnom reak-cijom, hitro. A teže je posvojiti dijete nego otići na Mjesec. Ubije administracija, pa-pirologija, milijun propisa.

Ako za dijete smješteno u domu njegovi biološki roditelji ne pokažu nikakav interes i ne posjete ga najmanje tri mjeseca, centar može pokrenuti pos-tupak oduzimanja. Međutim, oni dođu svako godišnje doba vidjeti dijete u dom, taman koliko treba da ga ne uzmu dobri ljudi, i na taj način „taru“ živce svakom. A svaki su put slika tmurne jeseni…

Posvajanje djeteta pokreće Cen-

tar za socijalnu skrb u trenutku kad se biološkim roditeljima oduzme roditeljsko pravo. Kad par ili pojedinac odluči posvo-jiti dijete, obraćaju se centru za socijalnu skrb, koji provodi socijalnu i psihološku obradu potencijalnih posvojitelja. Na temelju provedene obrade, centar donosi mišljenje o sposobnosti za posvojenje. I Sizifov posao može početi… Što se tiče procedure posvajanja, u Hrvatskoj ne postoji zajednički registar koji bi olakšao posvajanje djece posvojiteljima, ali i posao institucijama.

Primjerice, bračni par ili pojedinac koji živi u Dubrovniku a želi posvojiti dijete koje je iz Grada, smješteno u jed-nomu od domova u Zagrebu, mora se obratiti zagrebačkom Centru za socijalnu skrb i kod njih pokrenuti proceduru pos-vajanja. A dijete smije u inozemstvo tek ako ga ne želi nitko u domovini. Treba riješiti/pročistiti zakonodavstvo jer je ono prepreka obiteljima koje su počele posva-jati djecu po Ukrajini. A domaće je cici-bane država osudila na – prihvatni dom! Tužno…

Posvajanje djece u Hrvatskoj

Lakše odletjeti na Mjesec!Nitko ne želi školsku djecu • Administracija, papirologija, milijun

propisa... • Nepostojanje zajedničkog registra • Sizifov posao

Perica Pušić

Tuđe nećemo, ne da(j)mo U Hrvatskoj nitko nije registriran kao posvajatelj djece iz inozemstva, no i za posvajanje djece iz Hrvatske postupak je dugotrajan i kompliciran. U Hrvatskoj, gdje poznati također posvajaju, nitko (od njih) nije iskoristio zakonsku mogućnost odlaska po dijete u inozemstvo.

Višestruki kriteriji Među poznatim Hrvatima koji su posvo-jili dijete svakako se izdvajaju Zvonimir i Leonarda Boban koji su novi dom pružili djevojčici i dječaku te saborska zastupnica Milanka Opačić. Njezin slučaj, s obzirom na to da je dugo trajao, gotovo je nemoguće usporediti s „brzopoteznim” posvajanjima poznatih glumaca i pjevača.

Madonna kao na pazaru Madonna je u Malawi, kao prethodnicu posvajanja malog Davida, poslala cijeli tim stručnjaka koji su trebali odabrati di-jete prema njezinu ukusu. Ti su ljudi dva mjeseca tražili po sirotištima te su desetak djece izdvojili kao “kandidate”. David je izabran, a dramu koju su prošli ostali teško je i zamisliti. Postati roditelj nekom dje-tetu nipošto ne bi smjelo biti pitanje izbo-ra, nego sudbine, kao što je kod žene koja rađa. Krajnje je neprimjerno birati dijete i postaviti kriterije kakvo bi ono moralo biti da zadovolji posvojiteljove želje.

punk

t@un

idu.

hr

www.unidu.hr 17

•U mnogim zemljama urinom se koristilo kao deterdžentom za pranje posuđa.•Godišnje od žeđe umre između šest i devet milijuna ljudi.•Vulkanska lava ima temperaturu od 850 stupnjeva Celzijusa.•Wilt Chamberlain jedini je košarkaš koji je zabio 100 koševa na jednoj utakmici – 1962. godine.

Jeste

li

zn

ali

...

Hrvoje Čikato jedan je od posljednjih brijača u staroj gradskoj jez-gri. Interijer njegove male butige u Ulici od puča odiše uspomena-ma na stogodišnju brijačku tradiciju obitelji Čikato.

Obrijao je i ošišao tisuće Dubrovčana i furesta, najviše Japanaca. Kad je jedna od japanskih televizija snimala dokumentarac o Gradu, snimili su i njega zbog čega je postao popularan u Japanu. Priča se brzo prenijela, a Japanci su i danas ostali njegovi redoviti gosti.

Prije je posao išao dobro, a sad se zna dogoditi da prođe cijeli dan, a da nikoga ne obrije. Ljeti je malo bolje kad dođu turisti pa se briju iz kurioziteta.

Tradicija brijanja u barbijera se izgubila, tako da danas brije ug-lavnom starije ljude kojima se tresu ruke, pa ne mogu to učiniti sami. Kako kaže, mladi više briju glavu nego bradu.

•Vino se počelo raditi prije naj-manje osam tisuća godina.•Najjači mišić u ljudskom tijelu je jezik.•Trećina europskog stanovništva umrla je u razdoblju od 1347. do 1351. – od kuge. •Divovska sekvoja može živjeti duže od 4000 godina.•Muškarci se smiju češće i dulje od

žena.•Najčešće ime na svijetu je Mu-hamed.•Trećinu ukupnih bolesti raka uzrokuje sunčevo zračenje.•Slon je sisavac s najrazvijenijim mentalnim funkcijama, puno raz-vijenijima od, primjerice, mačaka i pasa.Pripremila: Mia Njavro

Brijačnica Hrvoja Čikata

Mala radionica tradicijeDaniela Juroš

www.unidu.hr18

punk

t@un

idu.

hr

Andrea Bender, Mediji i kultura društva, druga godina:- Podržavam studentske prosvjede, iako nisam sudjelovala u njima kad su bili or-ganizirani u Dubrovniku. Mislim da je bio premalen odaziv zbog toga što studenti sada imaju najviše posla oko različitih projekata, a tu su još i kolokviji, ispiti. Bolonja zahtijeva da studenti budu stalno nazočni na predavanjima. Mislim da je bolonjski proces puno bolji od prošloga sustava jer su dolasci obvezni i program je prilagođen.

Mato Grlica, Nautika, apsolvent treće go-dine:- Nedavno organizirane studentske pros-vjede podržavam jer mislim da su zahtjevi opravdani. Sve je neorganizirano, od pre-davanja, ispita, pa do rokova. Nisam bio na prosvjedima jer me to više ne zanima i mislim da se malo toga može promijeniti. Bolonja se ne provodi, gotovo sve je ostalo po staromu, barem na mome odjelu, osim što su dodali još jednu studijsku godinu.

Marin Vego, Poslovna ekonomija, Turi-zam i marketing, druga godina:- Nisam bio na nedavnim studentskim prosvjedima jer je bio slab odaziv, ali ih u cijelosti podržavam. Loša informiran-ost uzrok je malom broju ljudi koji se pojavio na Pilama. Ja sam kasno doznao za prosvjede, iako se svakodnevno služim internetom. Što se tiče Bolonje, toga na ekonomiji nema jer pojedini profesori sami diktiraju provedbu nastave. Kolokviji nam omogućavaju lakše polaganje ispita, a neki nam profesori ne pružaju tu šansu.

Edone Kajzogaj, Poslovna ekonomija, Tu-rizam i marketing, druga godina:- Meni su prosvjedi super. Prisustvovala sam i podržavam takve akcije. Velik prob-lem bio je malen odaziv studenata, a neki su kasnili na prosvjed i po dva sata. Ne znam koji je razlog nedolasku. Možda je to tipično dubrovački, i ljudima, jednos-tavno, nije stalo. Bolonjskog se procesa pridržava samo jedna profesorica, a ostali manje-više, a to mi ne odgovara jer smo uskraćeni u mnogo stvari.

Ank

eta:

Bol

onjsk

i sus

tav

na S

veuč

ilišt

u u

Dub

rovn

iku

i stu

dent

ski p

rosv

jedi

Nez

adov

oljst

vo

izra

ženo

tišin

om

punk

t@un

idu.

hr

www.unidu.hr 19

Nikolina Vukanović, Odjel za umjetnost i restauraciju, druga godina:- Mi nismo bili upoznati s prosvjedima jer smo bili u Firenci, ali ih u potpunosti podržavam i mislim da se ima razloga pros-vjedovati. Žao mi je zbog malog odaziva studenata u Dubrovniku. Smatram da se bolonjski sustav na našem Sveučilištu ne provodi u potpunosti. Na Odjelu za res-tauraciju Bolonja se ne provodi dobro, imamo predavanja subotom, a ponekad i nedjeljom, nemamo dovoljno rokova i „prebukirani“ smo.

Ena Sarić, Mediji i kultura društva, prva godina:- Rekla bih da studentski prosvjedi nisu uspjeli zato što se puno govori, a malo poduzima. Bilo bi poželjno da se Bolonja provodi jer tako ne bi došlo do pobune. Nisam nazočila prosvjedima zbog pre-davanja. Smatram da je bolonjski sus-tav pozitivan pristup školovanju jer nam omogućava da lakše i brže završimo fakultet. Uvijek nam se pruža šansa da popravimo ocjenu ako nismo njome za-dovoljni.

Mate Šain, Nautika, prva godina:- Podržavam prosvjede u potpunosti. Nisam bio uključen jer sam bio spriječen. Mislim da treba ukloniti natpis „Du-brovnik, sveučilišni Grad“ jer ga ne zaslužuje. Trebalo bi biti više ljudi koji bi organizirali zabave i događaje nepove-zane sa Sveučilištem. Bolonjski sustav ne provodi se na našem smjeru iz razloga što neki profesori daju mogućnost izlaska na kolokvije, a neki ne.

Ivana Bajo, Poslovna ekonomija, Mar-keting i financijski menadžment, drugagodina:- Zahtjeve studenata smatram ispravnima, iako nisam bila na prosvjedu. Svaka im čast i voljela bih da budu odobreni. Upoz-nata sam sa zahtjevima, čitala sam o tome, ali na prosvjedima nisam bila. Na mome smjeru ne pridržavaju se svi profesori Bolonje; provodi se samo u jednom pred-metu. Jedini dio bolonjskog procesa koji se provodi su kolokviji, a sve ostalo jako je daleko od tog sustava naobrazbe.

Nez

adov

oljst

vo

izra

ženo

tišin

om

Petr

a Ba

kari

ć i A

na A

ntun

ović

Plu

s i

min

us

www.unidu.hr20

punk

t@un

idu.

hr

Predstavl jamo

Kako ste se odlučili za studiranje Ekonomije u Dubrovniku?Nenadano, iskreno. Prve tri godine sred-nje škole bila sam uvjerena da ću studi-rati povijest i arheologiju u Zadru. Zadnju godinu pred upise predomislila sam se i odlučila za ekonomiju. A Dubrovnik mi je oduvijek bio predivan grad, i osim toga nije daleko od Ljubuškoga. To nije bila teška odluka.Umjesto povijesti odabrali ste ekonomi-ju, koja nije srodna. Svestrani ste?Ne bih baš rekla da sam svestrana u tom smislu. Povijest volim, ali zapravo ne to-liko da bih je studirala. Matematika mi je oduvijek išla i u ekonomiji ima veći izbor poslova, pa je to logičan izbor. Sad sam treća godina na „čistoj“ ekonomiji i imam još četiri ispita do titule prvostupnika, i odlično mi ide.Znači, hodate putem i rješavate zadatke u glavi?Da, definitivno!Spomenuli ste da ste „čista“ ekonom-ija. Taj se smjer, između ostaloga, od poslovne ekonomije razlikuje po tome što uključuje i kolegije Mikroekonom-

Ivana Vegar, studentica treće godine studija Ekonomija na Sveučilištu u Dubrovniku, jedna je od najboljih na svom smjeru. Uspješno usklađuje ispite i ostale obveze koje zahtijeva studij s putovanjima kući u Ljubuški, izlascima i ostalim interesima zbog kojih studenti često zapostave učenje. Prvo što se može zamijetiti na ovoj mladoj djevojci je osmijeh koji joj ne silazi s lica i pozi-tivan stav prema svemu oko sebe.

ija 2 i Makroekonomija 2. Općenito, ti predmeti studentima zadaju najviše problema. Kako vama idu?Meni su upravo ti najdraži i predstavljaju mi najmanji problem. Da je barem više takvih! To mi, jednostavno, ide i gotovo. Upravo zbog toga znam da sam odabrala pravi smjer, i jako sam zadovoljna.Kako uspijete uskladiti sve obveze i os-tale interese?Ne znam, navikla sam tako. Uvijek sam bila odlična učenica. Polažem ispite u roku, a ipak svaki četvrtak iziđem van, čitam knjige i bavim se sportom, radim honorarno tu i tamo. I uspijem sve stići; uvijek se nađe vremena za nešto što voliš. Evo upravo sad putuje nas 35 sa studija Ekonomije i Poslovne ekonomije u Rovinj na Ekonomijadu, sportsko natjecanje stu-denata ekonomije iz cijele Hrvatske u od-bojci, nogometu i košarci.Kakvi su vam planovi za budućnost? Namjeravate li upisati diplomski studij?Da, nadam se da ću u Dubrovniku nas-taviti studij na diplomskom studiju, smjer Ekonomija. A poslije, vidjet ćemo. Voljela bih neko vrijeme raditi na Sveučilištu

i predavati, a poslije nešto u vezi s bankarstvom.Kako vam se sviđa život u Dubrovniku? Koliko često putujete kući?Jako sam zadovoljna životom u Du-brovniku; svime, od grada pa do ljudi. Meni je važno da ima sunca, a ovdje ga ima jako puno, i Dubrovnik je divan. Noćni život mi je također dobar. Tako da, iskreno, ne idem često u Ljubuški. Nar-avno da mi nedostaje, ali najviše zbog obitelji.Planirate li ostati živjeti u Dubrovniku, vratiti se u Ljubuški ili nešto treće?Ne razmišljam o tome još uvijek. Ali mogu reći da mi je ovdje jako lijepo, i kad bi mi netko ponudio željeni posao, zasigurno ne bih odbila.Jeste li sudjelovali u nedavnomu stu-dentskom prosvjedu?Prije bih rekla da sam ga posjetila nego da sam u njemu i sudjelovala. Shvaćam stu-dente koji se bune, jer se Bolonja ne provo-di svugdje pravilno. Na mom je studiju to sve drukčije od kolegija do kolegija. Meni je O.K., ali podržavam one kojima je loše da se bore za svoja prava. To je u redu.

Doris Vodopić

Ivana Vegar

Uspjeh je stvar organizacije

Umjesto povijesti – ekonomija • Budućnost u prosvjeti i bankarstvu • Nastavak na diplomskom u Dubrovniku

punk

t@un

idu.

hr

www.unidu.hr 21

Što Vas najviše fascinira u organskoj kemiji?- Najfascinantnija mi je povezanost s pri-rodom. Za razliku od neorganske kem-ije, organska se bavi životom. Moje je područje povezano s organskom sintezom biološki aktivnih supstancija i međuigrom organske kemije, biologije i medicine te tehnologije kako bi se stvarali novi lije-kovi.Koliko su farmaceutske kompanije zain-teresirane za investiranje u proizvodnju lijekova od organskih tvari, ako se uzme u obzir da se priroda ne može patenti-rati, što znači da se od nje ne može ni zaraditi?- Dolazi do promjene paradigme u organ-skoj kemiji. Ono što ja znam jest da se, u manjoj ili većoj mjeri, sve glavne far-maceutske kompanije vraćaju području prirodnih lijekova jer je priroda toliko raznolika da generira mnogo različitih struktura. Mnoge od njih imaju biološke efekte i vrlo važne aktivnosti. Kemija je ušla u drugu fazu. Glavna ideja je da se razvije sinteza prirodnog proizvoda tako da se sinteza modificira i napravi analog,

Pronalaženje i proizvodnja lijekova za liječenje smrtonosnih bolesti zasigurno su među najvažnijim zadacima koje si osoba može postaviti. Nažalost, proces nije nimalo jednostavan niti jeftin. U Americi istraživanje i razvoj sig-urnih i efektivnih lijekova košta prosječno 500 milijuna dolara, a samo tri od deset lijekova koji dođu na tržište usp-iju pokriti troškove istraživanja i razvoja. Neki su lijekovi posebno skupi vjerojatno zato što su biološki – sadržavaju vrlo komplicirane, prirodne tvari koje je iznimno teško reproducirati umjetnim načinom ili se sastojci uzimaju od vrlo ograničenih prirodnih izvora. Jedan od entuzijasta, kad je u pitanju proces pronalaženja lijekova za smrtonosne bolesti, je dr. Dieter Schinzer. Njegovo je područje organska kemija koja se sastoji od proučavanja kompozicije, strukture, reakcija i pripreme kemijskih sastojaka kao što su ugljik i hidrogen, ali i nitrogen, fosfor, sulfor pa i sam kisik. Schinzer je napravio ve-liki napredak u razvoju novog lijeka protiv raka - citostatika. Predsjedavao je ovogodišnjom konferencijom COST-a (European Cooperation in Scientific and Technical Research) koja se drugi put održala na Sveučilištu u Dubrovniku 9 i 10. svibnja.

što nije teško jer priroda proizvodi sasto-jke od kojih su mnogi već poznati pa nije teško napraviti njihove projekcije. Ipak je još mnogo onih koji su nepoznati. Glavna pokretačka snaga leži u pravljenju analoga, gdje se generira ono što je poznato kao “idealno prirodno vlasništvo”.U kolikoj se mjeri prirodnim sastojcima koristi u današnjim lijekovima?- Ako pogledate glavne bolesti današnjice, kao što su infektivne i kardiovaskularne bolesti te analizirate brojke na tržištu, doći ćete do podatka da manje-više dvije trećine sastojaka, koji se nalaze u lijeko-vima, imaju neku vezu s prirodom.Prema jednoj od teorija zavjere, farma-ceutske tvrtke povećavaju profit tako štoproizvode lijekove koji pomažu liječenju jedne, a pogoduju stvaranju nove boles-ti, za koju se onda koristi drugim lije-kom. Kako to komentirate? - Ne bih se složio s tim. Savjetujem se s mnogim farmaceutskim tvrtkama, i takvi efekti nisu planirani.Na pragu ste otkrića lijeka protiv raka. - Ja sam više uključen u razvijanje cito-statika, koji se sastoje od toksičnih tvari, dok će buduće terapije liječenja raka biti mješavina različitih stvari. To definitivnouključuje citostatike, koji su toksični. Ali, kako bi se dobio neki balans i kako bi tera-

pija bila što djelotvornija, kombiniraju se s drugim agensima, primjerice antioksi-dansima.Možete li usporediti alternativnu medicinu i zapadnu, modernu medicinu?- U budućnosti će morati surađivati. U alternativnoj se medicini mogu pronaći slučajevi dramatičnih iskustava gdje ljudi izgube ćelije raka u samo nekoliko tjedana. To se ne može objasniti. Mi barem pokušavamo biti racionalni, pokušavamo analizirati i razumjeti. Slušao sam ne-davno jedno predavanje na kojemu se uglavnom mogla čuti statistika glede tret-mana alternativnom medicinom, i nitko to nije mogao objasniti.Vjerujete li da se sve što ljudima treba kao lijek može pronaći u prirodi?- Priroda će biti mnogo važnija nego što je to bilo u prošlosti. Što više razumijemo kako ona funkcionira i kako se stvari u njoj razvijaju to ćemo biti uspješniji u razvijanju novih koncepata. Bit će to više interdisciplinarni pristup gdje će kemija i biologija surađivati.Jeste li upoznati s radovima nekih hrvat-skih znanstvenika koji također rade na otkrivanju lijeka protiv raka?- Ne, dosad još nisam surađivao s hrvat-skim znanstvenicima.

Karmen-Anastazija Škaro

Profesor Dieter Schinzer

Fasciniranost prirodom i životom

Organska kemija • Pronalaženje lijekova • Prirodni proizvodi • Citostatici • Alter-nativna medicina

www.unidu.hr22

punk

t@un

idu.

hr

Asistentica ste u odnosima s javnostima. Kako se snalazite u tom poslu? - S obzirom da sam početnica i da trebam steći još dosta iskustva u ovom zanimanju, ne mogu se požaliti. Zasad sam zadovolj-na.Koliko vam je znanje stečeno na pred-diplomskom studiju Mediji i kultura društva pomoglo u radu u agenciji? - Studij je koncipiran tako da je podjed-nako zastupljeno i praktično i teoretsko znanje, čime se ne mogu pohvaliti studen-ti s drugih studija diljem Hrvatske. Tako da sam na trenutno radno mjesto došla s kvalitetnim predznanjem. To mi je uvelike olakšalo svakodnevni rad u agenciji.Je li to ono što ste nekad sanjali, zamišljali? - Uvijek sam htjela raditi nešto dinamično, kreativno i zanimljivo, gdje će moja komu-nikativnost, energičnost i znatiželja moći doći do izražaja, a danas mogu reći da mi se želja ostvarila. Najbitnije je da čovjek

Smatra da je znanje moć. Trenutno živi i radi u, kako piše na internetskoj stranici poslodavca, “glavnom gradu Hercegovine” - Zagrebu. Sveučilišna prvostupnica medija i odnosa s javnostima, zaposlenica u agenciji Mak-sima komunikacije, Nives Skoko iznosi svoje stavove i očekivanja u budućnosti.

radi ono što voli, jer jedino tada može dati maksimum i kvalitetno obavljati posao.Što vam nedostaje sa Sveučilišta u Du-brovniku?- Studiranje u Dubrovniku bilo je i ostat će predivno razdoblje moga života, čemu su uvelike pridonijeli ugodna atmosfera, odlična ekipa studenata i lijepo vrijeme. Na vrhu ljestvice najčešće pružanih us-luga agencije Maksima nalazi se rad s medijima. Kako svladavate taj dio posla jer je ponekad teško zadovoljiti medi-jske zahtjeve? - Najvažnija načela u radu s medijima su točnost, jezgrovitost, istinitost, ljubaznost, jasnoća i dostupnost. Upravo su to načela kojih se nastojim svakodnevno pridržavati kako bih ostvarila što bolje i kvalitetnije odnose s novinarima, bilo da je riječ o neformalnim druženjima ili pak formal-nim, poput informiranja i konferencija za novinstvo.Inače ste iz Širokog Brijega. Osjećate li

nostalgiju za rodnim krajem, jer radite u Zagrebu? - Najviše mi nedostaje obitelj, pogotovo moja mala sestra, tako da svoje slobodno vrijeme uvijek rado iskoritim za posjet svojoj rodnoj grudi, koja ima posebno mjesto u mojem srcu.Gdje se vidite za deset godina?- Nadam se da ću prvenstveno biti živa i zdrava, okružena obitelju i dragim ljudi-ma, te i dalje raditi ono što volim. Što biste preporučili studentima koji se u budućnosti žele baviti odnosima s javnostima? - Dobra i čvrsta podloga znanja osnova je svega. Svoj profesionalni razvoj trebaju započeti u nekoj od agencija za odnose s javnostima, možda i volonterski. Tako će steći neprocjenjivo iskustvo kad je riječ o timskom radu, fleksibilnost koja je nužnazbog velikog broja različitih klijenata, te kreativnost zbog raznovrsnih projekata na kojima se često radi istovremeno.

Intervju s Nives Skoko – asistenticom u agenciji Maksima komunikacije

Kvalitetno predznanjeRad s medijima • Fleksibilnost i kreativnost • Odlična ekipa studenata

Mario Jurić Nives Skoko na radnomu mjestu

punk

t@un

idu.

hr

www.unidu.hr 23

Kultura

Priča o iluzionistu Eisenheimu, kojega u filmu glumi Edward Norton, poznat izfilma Generacija X, i o njegovim triko-vima. Priča o ljubavi koja pobjeđuje sve s pomoću iluzija. Priča o smrti i besmrt-nosti duše. Mistična do samoga kraja.

Još kao dječak, Eisenheim se zaljubio u mađioničarstvo i iluzije. No to nije bila njegova jedina ljubav. Zaljubio se u mladu vojvotkinju Sophie von Teschen, koju u filmu glumi talentirana glumica, JessicaBiel, poznatija kao Mary iz serije U sed-mom nebu. No njihova je ljubav bila za-branjena zbog društvenih razlika, jer je Eiseheimov otac bio običan stolar. Nakon toga Eisenheim odlazi k ujaku u Češku, posjećuje Rusiju i daleke zemlje.

Nakon mnogo godina vraća se u Beč, i nastupa pred mnogobrojnom publikom. O njegovoj popularnosti govore predstave prodane unaprijed, ali i dolazak princa Leopolda, kojeg u filmu glumi RufusSewell, i njegove zaručnice, vojvotkinje von Teschen. No priča postaje napeta kad Eisenheim zatraži dobrovoljca iz pub-like za jednu od svojih najboljih iluzija - odlazak duše iz tijela. Tad princ Leopold

predloži svoju zaručnicu. Na pozornici Eisenheim prepoznaje svoju ljubav iz djet-injstva. Trik je savršeno izveden, a princ očaran Eisenheimovim umijećem, te ga poziva da nastupi u kraljevskoj palači pred probranim gostima.

Nakon nekoliko trikova u kraljevskoj palači, Leopold zatraži Eisenheima da ra-zotkrije tajnu svojih trikova. Eisenheim ga odbija, te ga posrami pred prijateljima i publikom, izvodeći trik s mačem, po uzoru na mač Excalibour i princa Arthu-ra. To isprovocira princa, i on unajmljuje privatnoga policijskog istražitelja Uhla, koji mora donijeti dokaze da je Eisen-heim zapravo običan prevarant. Ulogu istražitelja u filmu vrlo uvjerljivo je odglu-mio sjajni Paul Giamatti, poznatiji iz filmaStranputica.

Prinčevu averziju prema iluzionistu dodatno potpiruje spoznaja o ljubavnoj vezi njegove zaručnice s iluzionistom. No Eisenheim svojim iluzijama uspijeva nadmudriti i Uhla. Uz pomoć vojvotkin-je von Teschen podmeće dokaze - drage kamenčiće s mača i ogrlicu s drvenim privjeskom na leptira - koji će optužiti princa za ubojstvo vojvotkinje von Te-schen.

Istražitelj će povjerovati uvjerljivim dokazima koji su podmetnuti na štetu princa Leopolda. On će si, lud zbog toga, oduzeti život pred istražiteljevim očima. No to je najveća iluzija koja se provlači kroz cijeli film, jer je vojvotkinja von Te-schen živa. Istražitelj to doznaje nakon što mu dječak dostavlja tajnu iluzije. No tad su vojvotkinja i njezin ljubavni iluzion-ist zajedno sretni negdje daleko u plani-nama.

Iako je ova priča izmišljena, zasigurno je temeljena na stvarnim osobama. Princ Leopold neodoljivo podsjeća na princa Rudolfa, sina austro-ugarskog kralja Franza Jozefa, kojega u filmu Leopold želizbaciti, a Eisenheim podsjeća na poznatog bečkog iluzionista s kraja 19. stoljeća Eri-ka Jan Hanussena, kojega su ubili nacisti. Zanimljiva je i činjenica da je Edward Norton izveo većinu trikova za koje su ga pripremali poznati mađioničari.

U 110 minuta filma redatelj i scenaristIluzionista, Neil Burger samo na trenutke gledatelju daje naznaku što je pozadina trika i kako se izvodi. Iluzije koje izvodi zato su ovijene magičnim velom tajni, i potiču gledatelja na razmišljanja o tome kako je iluzionist to postigao. Ovaj film,iako snimljen 2006., prikazan je u ki-nima tek ove godine, a prošle je godine nominiran za Oscara za najbolju filmskufotografiju. Jedini razlog kašnjenju prika-zivanja u kinima je nezavisna produkcija, Yari Group Film Releasinga.

Godina 2006. obilježena je još jed-nim mađioničarskim filmskim spektak-lom. Film Prestiž, poznatoga redatelja Christophera Nolana, podigao je puno više prašine negoli Iluzionist. U Iluzion-istu se miješaju elementi drame, misterije, magije, romance, s političkom pozadinom tajne o svrgavanju austro-ugarskog kralja. No, u biti riječ je o mističnoj drami lju-bavne tematike koja će zainteresirati gle-datelja da film pogleda do kraja, ali ne i daga svrsta u najbolje dosad odgledane.

Persa Karać

Recenzija filma: Iluzionist

Oči ne vide sve110 minuta iluzije • Smrt kao trik • “Happy end”

www.unidu.hr24

punk

t@un

idu.

hr

Za vama je velik broj soundtracka. Koliko ste vezani uz rad u kazalištu i na filmu? Jura: Mi smo krajem devedesetih dosta radili u kazalištu, ali do ove godine smo se nekako prestali time baviti. Nedavno smo imali jednu predstavu u HNK, a cijelo vrijeme između dosta smo radili s Dadom Matanićem. Inače smo prijatelji, a kako on dosta snima, u skladu s njime snimamo i mi. Zato imamo popriličan broj soundtracka u službenoj diskografiji.Filmovi „Fine mrtve djevojke“ i „Sami“ bili su dosta popularni u određenom razdoblju. Koliko je rad na toj glazbi utje-cao na vaše regularne albume?Jura: Imao je utjecaja u tome što smo radili i Pavle i ja – dakle isti ljudi. Način razmišljanja je sličan, ali to nismo miješali. Filmska je

glazba u službi kulise, što znači da je zaseb-no jako dosadna za slušati.U kazalištu ste također surađivali s Ivanom Vidićem i Milanom Živkovićem. Kako je to funkcioniralo?Jura: To je bilo davno. U to vrijeme bili smo prilično dobri prijatelji; jedna skupina glu-maca, nas glazbenika i još nekih ljudi koji su sudjelovali u tim predstavama. Bilo je to su-per vrijeme. Dandanas mi je Ivan Vidić su-per pisac, i čitam što radi. To se malo razišlo. Živković nas je dosta gurao, i usmjeravao Svadbas u to doba. Bio je sve što stariji pri-jatelj može biti mlađima u usmjeravanju na „pravi“ put.Pavle: Neko vrijeme dok smo radili „Jug“, ta se ekipica raspala i sve je krenulo nekim dru-gim tokom. To je bilo oko 2000.; sve do ove godine nismo bili bliski s radom u kazalištu. Oni su bili jako važni za nas.

Jura: Uglavnom, kao što sad radimo s Da-dom, tako smo u to vrijeme radili s njima dvojicom. To je otprilike kao kad se nađeš s ekipicom ljudi koji ti odgovaraju i razumiju se. Inače molimo Boga da nas ne pozove netko za koga mislimo da nema pojma.Koliko je pjesma „Treblebass“ imala utjecaja na sami bend? Ipak ste s njom do-prli do većeg dijela publike.Jura: Pjesma je postala popularna, mi nismo. Ipak, sad se sve to malo smirilo, što je za nas bolje; sve je po starome. U ono vrijeme, kad se dogodilo to s „Treblebassom“, bilo nam je čudno, bili smo plasirani na neko mjesto kamo ne pripadamo. Svirali smo na kon-certima gdje je publika čudna, i dosađuje se sve ostalo vrijeme. Pavle: Da, gdje je zapravo previše publike.Jura: Zapravo, sve nam je to puno koristilo, ali nije bilo najugodnije razdoblje.

SVADBAS Neumorni radnici

Žarko Dragojević

punk

t@un

idu.

hr

www.unidu.hr 25

Kultura

Producirali ste izdanja Pips Chips & Videoclipsa, Lollobrigide, i još nekih izvođača. Kako je taj dio vašega glazbenog angažmana započeo?Pavle: Producirali smo „Drveće i rijeke“ i zadnji album Pipsa, „Pjesme za gladijatore“. Uz to smo radili dva albuma „Djece“, prvu Lollobrigidu, i naravno sve naše albume. Mi smo nekako išli u širinu, s odlukom da, ako se bavimo muzikom, onda pokušamo od toga živjeti. Stjecajem okolnosti i bez plana počeli smo raditi i tuđe ploče, pa smo sada „kao“ producenti. Nastojimo raditi stvari koje nas interesiraju i lijepo je kad te ljudi još zbog toga traže i plaćaju u poštenom omjeru. Iako nas ne bi angažirali da smo bez veze. Sam Dado Matanić je primjer. Da radimo loše, sumnjam da bi nas zvali, uz ne znam kakvo prijateljstvo.Za pjesmu godine ste 2005. nagrađeni Porinom. Što mislite o toj manifestaciji? Jura: Gle, nemamo nikakvo mišljenje jer nis-mo neki aktivisti u vezi s tim. Jednostavno, to nam je sve bez veze. To vidim kao priliku nekih ljudi da se zabavljaju mrtvi pijani. Ti zapravo „slaviš“, a sve je kao neki povod za ubijanje alkoholom. To je zgodno, ali ne znači ništa živo. Mi smo dobili tu nagradu za pjesmu godine, ali nas apsolutno nitko nije tražio ni za izjavu ni ništa slično. Tako da je sve zajedno prilično besmisleno.Puno je mladih bendova danas. Pratite li glazbenu scenu?Jura: Nije da ja pretjerano pratim scenu; ni u Hrvatskoj, a ni vani. Mislim da je sve to nekako slično.Pavle: Isto je kao što se dešava i vani, ovdje se dosta prate trendovi. Tu je gomila bendo-va, internet generacija koja brije na myspace, nešto što u vrijeme kad smo mi počinjali nije postojalo. Velika je scena tu, za koju uopće ne znamo, a možda bismo trebali obratiti više pozornosti. Svira se puno više nego pri-

je. Ovi veći bendovi što nose scenu: Hladno Pivo, Jinxi, i mainstream ljudi napravili su veliku uslugu svima. Otkad oni pune Dom sportova i slično, sve to ide nabolje.Kad već spominjete myspace, moram primijetiti da nemate profil na njemu. Od-bijate li te trendove?Jura: Ne odbijamo. Postoji jedan prozaičan razlog - ja još uvijek imam modemsku vezu. Možda jednom kad budem imao Adsl, imat ćemo i myspace adresu. Konačno smo ažurirali običnu web-stranicu.Pavle: To je naša čista lijenost, iako meni os-obno ima nešto „spooky“ u tome myspaceu.Kakva je suradnja s Dop Recordsom, vašom izdavačkom kućom?Jura: Oni imaju booking agenciju koja nas je i dovela ovdje. Taj dio odnosa s javnošću rade i suviše dobro za moj ukus. A s druge strane, mi smo ipak ljudi koji su imali „Treblebass“, tako nas i nije trebalo dodatno „isfuravati“. To je bilo sretno razdoblje za diskografiju.Sve se prodalo, i više od očekivanoga. Još nismo bili u „crnim“ vremenima s njima, tako da ćemo još vidjeti.Jeste li uspjeli zaraditi nešto više novca?Jura: Novca baš i nema previše. Mi jesmo prodali oko 3.500 ploča, ali nije to tako ve-lika brojka.Pavle: Imamo autorska prava, ali, nažalost, tu smo u pogrešnom vremenu. Velik novac bio je u vremenima kad su televizijske kuće puštale spotove. Danas je drukčija situacija.Jura: Imamo neki honorar od koncerata. Za nas to nije velika lova, ali za klub je već pozamašna cifra. Sretni smo ako dođe 200 ljudi koji plate kartu od 30, 40 kuna. Otpri-like je jasno kolik je novac u pitanju...Bend Svadbas održao je odličan koncert za dubrovačku publiku, a njihova glazba pronašla je put do publike. U iščekivanju novih izdanja i dobrih pjesama, tu su stare uspješnice koje čekaju na ponovno slušanje.

Glazbenici, producenti, autori mnogobrojnoga hvaljenog materi-jala, ali prije svega skromni ljudi – Jura Ferina i Pavle Miholjević; klavijaturist i gitarist benda Svadbas. Povodom koncerta u Klubu mladih „Orlando“ Dubrovnik, 12. travnja 2008. odgovorili su na pitanja u vezi s dosadašnjom karijerom, radom u kazalištu i za potrebe filmskog platna. Tijekom godina nakupljenih po koncert-nim daskama, bend je zadržao isti pogled na svijet. Bogatiji su jed-ino za nekoliko albuma više „u svojoj košarici“...

Neumorni radnici

„Treblebass“ postao brandom • Kazalište kao inspiracija • Scena iza kulisa

Izložba Picassovih grafika Gradu

Dubrovačka će Umjetnička galerija 8. srpnja 2008. otvoriti reprezentativnu izložbu grafika Pabla Picassa, kojuće posjetitelji moći gledati tijekom srpnja, kolovoza i rujna. Riječ je o 115 djela slavnoga umjetnika iz kole-kcije „Suite Vollard“, koja se smatra najznačajnijim grafičkim ciklusom20. stoljeća. Taj vrijedni opus ime je dobio po trgovcu umjetničkim dje-lima i pokrovitelju prvih Picassovih samostalnih izložba Ambroiseu Vol-lardu. U povijesti umjetnosti kole-kcija se uspoređuje jedino s grafikamaRembrandta i Goye, a podijeljena je u četiri teme: Kiparov studio, Minotaur, Rembrandt i Bitka ljubavi. Izložba grafika jednoga od najvažnijihumjetnika prošloga stoljeća ostvar-ena je u suradnji s njemačkim muz-ejom Mulheima an der Ruhr te sa švicarskim kolekcionarima. Sponzor-ira je dubrovačko Gradsko poglavar-stvo, dok je voditelj projekta ravnatelj Umjetničke galerije Antun Maračić. Kako je riječ o iznimno važnome kulturnom događaju ne samo u Du-brovniku nego i u cijeloj Hrvatskoj, grafike će biti predstavljene u udar-nom ljetnom terminu – nekoliko dana prije otvorenja 59. Dubrovačkih ljet-nih igara.

Tina Barbarić

www.unidu.hr26

punk

t@un

idu.

hr

Klik na linkEvo još jedna „serija“ zanimljivih web stranica. Ugodno surfanje!

1klik.netIdealno je mjesto za sve lijene surfere koji nemaju vremena pretraživati vijes-ti sa jedne stranice na drugu. Kao što i ime samog sajta kaže, dovoljan je samo jedan klik i za ono što se traži. Sve „najsvježije“ vijesti našle su mjesto up-ravo na ovoj stranici.

izbornik.niktitanik.comNakon uspjeha u gotovo svim dnevnim novinama, napokon je došlo vrijeme da i surferi uživaju u radovima ovog otkvačenjaka. Ukoliko netko nije čuo za najboljeg hrvatskog karikaturista ( mada je to gotovo nemoguće), odlaskom na ovu stranicu može doći do „spozna-je“.

Ludihumor.comLudo i humoristično - to su karakteris-tike ovog sajta. Nakon dugog i napornog dana na poslu ili fakultetu, malo smi-jeha uvijek dobro dođe.

Festewiki.comVeoma zanimljiva stranica, odnosno projekt kojemu je cilj kreirati kalendar i zemljopisnu kartu svih festa i događanja u Lijepoj našoj te tako omogućiti jasan pregled zanimljivosti koje se redovito ili godišnje događaju u Hrvatskoj. Zani-mljivo je i da svatko može sudjelovati u popunjavanju stranice dodajući zani-mljiva događanja iz svog grada, sela, mjesta.

Classiktv.comPostati montažer više nije problem uz stranicu kao što je ova. Naime, svi potrebni materijali nalaze se na Clas-sic TV-u. Uz malo mašte i spretnosti, već snimljene sekvence, pripremljenu glazbenu podlogu i efekte, treba spojiti u jednu cjelinu. Materijala ima dosta, a varijacija još više!

zuti-titl.comZabavna i edukativna filmska enciklo-pedija koja donosi pregršt informacija o filmskim klasicima.

Pripremila: Željka Borović

Stara novinarska glasi: ako mediji o tome nisu izvijestili, nije se ni dogodilo. No, kako izazvati medijsku pozornost? Istak-nuti se u moru svakidašnjih događaja koji kotiraju više, bolje, bliže, zanimljivije? Studentska pitanja nisu omiljeno „jelo“ novinarskih „menija“. Tajna se krije u prilozima i dekoraciji. Treba dodati mr-vicu skandala, kreativnosti u prezentaciji i glasnih prosvjeda. Ravnatelj Studentskog centra Marko Potrebica već je u svojim studentskim danima dobro znao skuhati „medijske gurmanske poslastice“. SEKS - pisalo je na početku pisma upućenom tadašnjemu premjeru. Ne, nije to bio poziv na seks već ideja o original-nom početku pisma koje je sadržavalo stu-dentske zahtjeve. Zbog svoje borbenosti izabran je prvo za predsjednika Student-skog zbora u Dubrovniku, a kasnije i za cijelu Hrvatsku. Pod njegovim vodstvom organizirani su prosvjedi i konferencije za medije. Oko 40 tisuća studenata potpisalo je peticiju pod nazivom “veliko NE” ko-jom su se, između ostalog, pobunili protiv ukidanja dječjeg doplatka i poskupljenja prehrane. Kada ga se danas pita o tim događajima, Potrebica kaže: „Mi smo u to vjerovali!“ Čini se kako su to bila drukčija vremena. Cijela njegova generacija vjerovala je da mladost nužno nosi promjene i nisu se mi-rili s rješenjima koja su im nudili vladajući. Danas na Stradunu usamljeno stoji dvade-setak studenata. Nijema podrška kole-gama u Zagrebu. - Treba se držati onoga u što vjerujete i kad se ne slažete, ne sm-ije se pognuti glava, već gurati naprijed, poručuje Potrebica. Za njega je vrijeme revolucija prošlo, no i dalje pomaže studentima. Jedan od najvažnijih zadataka koje obavlja je zasig-urno pomoć u zapošljavanju. Koji su najčešći poslovi u ponudi Student-skog centra?- Najčešći su sezonski poslovi vezani za ugostiteljsku djelatnost. Primjerice pomoć u hotelima, ispomoć u nabavi i posluživanje. Također nude se poslovi turističkih vodiča i informatora, hostesa na kongresima i prevoditelja. Studenti računarstva imaju

mogućnost raditi u struci kao programeri, a tu su i, uvjetno rečeno, teži fizički poslovipoput pomoći u prijenosu i transportu. Za-visno o vrsti posla kreće se i satnica. Kolika je mogućnost usklađivanja zim-skog rada sa zahtjevima Bolonjskog proc-esa? Jesu li studenti u mogućnosti raditi i studirati?- Budući da se Centar financira isključivood posredovanja u zapošljavanju studenata, mi smo se, kad je Bolonjski proces zaživio, ozbiljno zabrinuli. Studenti su stalno na predavanjima i imaju kolokvije. Ipak nije tu bitan Centar ili dodatni poslovi; studentima je najvažnije završiti studij u roku. Centar u tom pogledu podržava Bolonjski proces. Nije nam opao ukupni promet - to se dog-odilo samo za zimsko razdoblje. Bolonja do-nosi i jednu prednost u odnosu na prijašnje generacije: dobar student, kakvog mi najviše volimo vidjeti u Studentskom centru, sa svo-jim je akademskim obvezama gotov već 10. lipnja. Ima studenata koji su čak i prije tog datuma gotovi. Prije bi se taj rok odužio do 15. srpnja i izgubili bismo dosta studenata pred ispitni rok u rujnu. Studenti koji su oz-biljno shvatili svoje obveze, javljaju se Centru za pomoć koncem svibnja i na raspolaganju su do 1. listopada. Valja napomenuti kako su ti studenti zaista spremni raditi tijekom ljet-nih mjeseci čime se i ostvaruje prihod. Kakva je zainteresiranost studenata za poslove koje nudi Centar? - Prema podacima za proteklu godinu 1776 studenata barem je jedan put ušlo u Centar uzeti ugovor, a surađivali smo s 800 komite-nata i privrednih subjekata na području Hrvatske. Zainteresiranost je odlična! Nar-avno, fluktuacija na tržištu rada ima. Uovom trenutku imamo velik broj nepopun-jenih radnih mjesta, no sredinom lipnja su većinom popunjena. Već početkom srp-nja veći je broj studenata koji traže posao nego raspoloživih radnih mjesta na tržištu. Početkom kolovoza, kad su već nešto i zaradili, studenti napuštaju svoje poslove jer se žele odmoriti prije početka studija. Tad se situacija ponovno okreće: ponuda je ponovno veća od potražnje. Ipak, svaki stu-dent koji želi raditi može u bilo koje doba go-dine, putem Studentskog centra, naći posao. Student nije obvezan prihvatiti ni prvi, a ni drugi posao koji mu je ponuđen. Značajno

Marko Potrebica, ravnatelj Studentskog centra Dubrovnik

Jučer buntovnik, danas savjetnik

Mogućnost rada u struci • Uskladivost Bolonje i zapošljavanja • Isplata studentima zajamčena • Svjedodžba se ne prepoznaje • Samo tabla na početku Grada

Emina Demiri

punk

t@un

idu.

hr

www.unidu.hr 27

Doušnik

je i to što su u protekloj godini poslodavci isplatili svaki studentski ugovor. Naime, Centar svakom studentu, koji je posao našao putem našeg posredovanja, jamči isplatu. U slučaju nepoštivanja prava studenta, Cen-tar u njegovo ime vodi i sudske sporove. Dosad nema nezadovoljnih studenata. Nar-avno, postoje oni koji žele novac „na crno” i sami se zapošljavaju, pa se onda, kad dođe do problema, obraćaju Centru za pomoć. Nažalost, tada nemamo nikakvu pravnu mogućnost intervencije. Postoje li slučajevi kada je Centar morao pravno intervenirati u ime studenta? - Postoje, ali nema ih puno: do dvadesetak godišnje. Prije nego što se uopće pokrene sudski postupak, Centar i po nekoliko puta kontaktira poslodavca. Ako u roku od 15 dana, nakon što je uspostavljen račun, poslodavac ne isplati studenta, Centar ga us-menim putem upozorava na propust. Zatim slijedi prva opomena i nakon toga opom-ena pred ovrhu. Na kraju se putem banke s računa poslodavca podmiruje isplata. Pris-ilno ili regularnim putem, student je uvijek isplaćen. Potrebno je, naravno, kontaktirati i studenta. Bilo je slučajeva kad je posloda-vac redovno plaćao studenta, ali je zapao u financijske poteškoće pa je student pristaopričekati isplatu. Tad se slučaj ne rješava sudskim putem Nastavlja li se suradnja s poslodavcem koji je oštetio studenta? - Centar ima takozvanu „Crnu knjigu poslo-davaca”. Sve zavisi kako se poslodavac postavi u razgovoru. Ukoliko ga naplata uopće ne zanima, naravno da se suradnja prekine. Ako je poduzeće zaista bilo u financijskimproblemima, a i duže vremena surađujemo, studenta se upozorava. Njegov je osobni iz-bor želi li raditi kod takvog poslodavca ili ne. U takvim se slučajevima suradnja s tim poduzećem nastavlja. Imali smo jedan vrlo zanimljiv slučaj kad je studentica optužena da je izvršila kriminalno djelo i nije joj se isplatila plaća. Obratila nam se i mi smo uz pomoć inspekcije na kraju naplatili dug. S tim poduzećem, primjerice, više ne

surađujemo. Ipak je glavna zadaća Centra da zaštiti studenta. Je li se ikada došlo do prekida suradnje s nekim studentom?- Mi zaista izvrsno surađujemo sa studen-tima i uvijek upozoravamo. Imali smo slučaj pokušaja krivotvorenja bonova za prehranu. Tog smo studenta sankcionirali na mjesec dana. Da se malo opameti. U nekim situaci-jama studenti idu linijom manjeg otpora, a pomoć traže tek kad se nađu pred problem-om. Mi smo tu da pomognemo. To, dakako, ne znači da podržavamo rad na crno. Takve aktivnosti prijavljujemo inspekciji s kojom jako dobro surađujemo. Ipak, nije nam cilj represija i uvijek smo na strani studenta. Smatrate li da su studenti koji su diplomi-rali po starom obrazovnom susutavu na tržištu rada u prednosti pred pripravnici-ma? - Poslije svake reforme ima onih koji su prošli dobro i onih kojima je loše. Naše je iskustvo da oni studenti koji su se pokazali kao kval-itetan kadar, radna mjesta i zadržavaju. Bilo mi je zadovoljstvo na nedavnom sajmu poslova vidjeti naše studente s druge strane štanda. Prisustvovao je velik broj studenata koji su niz godina radili preko Centra i na-kon studija ostali raditi u tim poduzećima. Nisam siguran da je tržište rada upoznato sa svim elementima reforme i da ta svjedodžba ima nužno klasifikaciju koju će poslodavacprepoznati. Zato većina studenata u Hrvat-skoj ide na dodatne dvije godine studija do magistarske titule. U tome se razlikujemo od nekih drugih zemalja u kojima studenti nakon tri godine završavaju obrazovanje i kreću putem privrede. Trebat će proći par godina kako bi poslodavci prepoznali da su studenti dovoljno atraktivni za većinu poslova i s tri završene godine studija. Uvi-jek će u reformi netko biti „zakinut“. Iskreno se nadam da će tržište prepoznati potenci-jal tih studenata. S druge strane, nama je na Sveučilištu u interesu da studenti pohađaju i diplomske studije. Spomenuli ste Sajam poslova. Kako je, po vašem mišljenu, prošao?

- Zadovoljan sam da se nešto tako dogodilo, a učinak će se vidjeti u narednom razdoblju. Studenti su predali životopise na nekoliko mjesta, a to je u svakom slučaju pozitivno. Moje kolege iz poduzetničkih „voda“ kažu kako nije lako naći kvalitetnog i pouzdanog zaposlenika, bez obzira što je u Hrvatskoj visoka stopa nezaposlenosti. Studenti zaista imaju znanja, ali i vještinu da ga predstave poslodavcu, što nije bilo tako s prethodnim generacijama. Naučili su da se treba boriti i da posao kojega su uhvatili danas ne vrijedi za cijeli život. Kad se završi infrastrukturna reforma, bit ćemo na putu da postanemo pravo ozbiljno sveučilište, a ne samo tabla na početku Grada. Može li se, i kome, student obratiti za pomoć u prikupljanju dokumentacije i pisanja životopisa?- U Centru nemamo službu koja je os-posobljena za pružanje takvih usluga. Stu-denti se mogu obratiti za pomoć gospođi Sanji Živković iz kadrovske službe Sveučilišta ili Centru koji ih zatim upućuje njoj. Može li se za pomoć obratiti i student Sveučilišta koji je završio studij?- Nismo imali previše takvih slučajeva jer nudimo privremeno zapošljavanje i ne možemo ostvariti posredovanje nakon iste-ka roka od tri mjeseca po završetku studija. Međutim, imali smo dosta molbi za izda-vanjem potvrda o obavljanju posla tijekom studiranja, kao dokaz radnog iskustva. To nije formalno radno iskustvo, kao radna knjižica, ali kad student dođe kod poslo-davca s tom potvrdom odmah ga se drukčije gleda. Važno je da životopis nije prazan, da osoba ima radne navike. Evidencija o stu-dentima čuva se tako da potvrde mogu biti izdane za studenta unatrag deset godina. Mislite li da je studentima bolje raditi ljetne poslove koji su dobro plaćeni ili manje plaćen posao u struci?- Sve je to individualno. Mora postojati i faktor sreće. Moj je savjet studentima da radije rade u struci jer se time stječu vještine koje se ne mogu platiti novcem. U svakom slučaju važno je da u životopisu nešto piše. Najvažnije je da se radi. Često poslodavci s kojima surađujemo traže studente koji već imaju iskustva. Tržište je ubrzano i poslo-davci nemaju vremena od početka učiti za-poslenike poslu. Koje osobine poslodavci najviše traže od posloprimaca? Bez obzira na vrstu posla, prvo traže mar-ljivost i volju za radom. Kad se radi o poslovi-ma iz turizma, onda je svakako poželjno znanje jezika i komunikacijske vještine.

Marko Potrebica

www.unidu.hr28

punk

t@un

idu.

hr

Magnet

Grad utisaka, grad koji živi kapitalizam, a izrastao je u komunizmu. Moskva. Vjero-jatno se ništa u Europi ne razvija tako brzo kao gospodarstvo toga megalopolisa. TheMoscow city, dio grada, najveće europsko gradilište, posljedica je rapidnog napretka ruskoga gospodarstva. Stanovnika ima oko trinaest milijuna i dvjesto tisuća (procjena od prošle godine), a Moskovljani kažu da ih ima oko petnaest milijuna. Najzauzetiji metro u Europi i redovi pred muzejima, Mc Donald’s, najveći butici Prade, Arman-ija, Guccija na svijetu odaju dojam da u Moskvi komunizma nikad nije ni bilo.

Prvo što prosječnog putnika zatekne

kad sleti na jedan od šest aerodroma, ko-liko ih ima u glavnom gradu Rusije, kon-trola je putovnica u kojoj rade samo lijepe mlade žene u vrlo izazovnim vojnim odo-rama. Drugi je šok površina koju pokri-va gradsko područje od 1.081 četvorni kilometar, što je oko dva posto površine Hrvatske. Nepregledne ulice, trgovi, park-ovi, goleme zgrade, kipovi nevjerojatnih dimenzija. Po „Mercer Human Resource Consultingu”, agenciji koja se bavi inter-nacionalnim istraživanjima, grad Moskva je 2007. godine bio najskuplji grad na svijetu, što je skok za četiri mjesta u us-poredbi s 2006.

Točeno belgijsko pivo u širem središtu grada košta oko jedanaest eura. Ulaznica u diskoteku posjetitelje željne moskovskog

noćnog života koštat će oko petsto rubalja, što je oko petnaest eura, a stol za pet osoba u toj istoj diskoteci stoji devetsto eura za jednu noć. Što se tiče kulture, ulaznicu za najbolji svjetski balet platit će oko 30 eura, a na nju će čekati oko mjesec dana. Tko poželi živjeti u Moskvi, za kvadrat stana morat će izdvojiti od osam do deset tisuća eura, a cijene su i dalje u porastu iako se gradi po cijelom gradu.

Prijestolnica komunizma i istočnoga bloka od toga istog komunizma zadržala je jedino spomenike i mauzoleje te kulturno naslijeđe. Golemi Lenjinov mauzolej na Crvenom trgu ili vječna vatra pokraj Kremlja vrlo su atraktivna ostavština bivšeg SSSR-a turistima, kojih ima znatan broj. Katedrala Krista Spasitelja, Kremlj,

Miroslav Stipović

Moskva

Kapitalizam im bolje ide

Mc Donald’s • Balet, Armani, komunizam • Frank Sinatra na violini

Crveni trg

punk

t@un

idu.

hr

www.unidu.hr 29

brojni spomenici - svaki je čudo za sebe. Sveučilište, na kojemu se nekad učio srp-sko-hrvatski kao strani jezik, toliko je da s njega skaču i base jumperi – skakači s padobranima.

Podzemni promet najbrže je sredstvo prijevoza u megalopolisu. Tijekom dana gotovo je nemoguće negdje stići autobu-som ili osobnim automobilom na vrijeme. Što se tiče taksija, taj posao, čini se, radi svaki moskovski vozač. Bez taksimetara i ikakvih oznaka; moguće je zaustaviti bilo koji automobil u bilo kojem dijelu grada i cjenkati se za prijevoz.

U gradu se teško orijentirati i snaći čak i rođenim Moskovljanima. Ulice su slabo

označene, gotovo nikako, a tko poznaje ćirilicu može nešto pročitati jer ima dosta riječi sličnih hrvatskome jeziku. U metrou su sve postaje lijepo označene, postoje i putokazi, ali opet ostaje problem jezika i veličine grada.

Svi bolji caffei, restorani i klubovi im-aju osoblje s kojim je moguće razgovarati na engleskom jeziku, te svi odreda imaju dnevno izdanje novina Moscow times, lista koji je namijenjen turistima da bi mogli pratiti dnevna događanja u gradu. List je besplatan i na engleskom je.

Moskovska mladež uči engleski od drugoga ili trećeg razreda osnovne škole, u srednjoj školi i na fakultetima tako da je

vrlo lako komunicirati s mladim ljudima. Stariji intelektualci većinom govore fran-cuski. U restoranima se također mogu čuti američki klasici, kao što su pjesme Franka Sinatre u izvedbi odličnih violinista i pi-janista. Ulični se svirači uglavnom sastoje od pet do šest glazbenika s violinama, kontrabasom, trubama, klarinetima i dru-gim glazbalima, te izvode jazz ili klasiku.

Povratna avionska karta iz Zagreba Aeroflotom, ruskom avionskom kom-panijom, košta 255 eura uz to da onaj tko namjerava ići mora imati vizu, pozivno pismo ili vaucher koji svjedoči da gost ima rezervaciju u hotelu. Moskva je lijepo iskustvo i skupo zadovoljstvo.

Moskovsko nacionalno sveučilište Vječna vatra kod Kremlja

Mc’ Donalds Kremlj

Crkva Krista SpasiteljaJedna od stanica Metroa

www.unidu.hr30

punk

t@un

idu.

hr

Stockholm, glavni grad Švedske i njezino političko i kulturno središte, smješten je na 14 otoka koji pripadaju dijelu arhipela-ga na jugoistočnomu obalnom području. Baltičko more s jedne, a jezero Malar s druge strane okružuju jednu od najčišćih i ekološki najnaprednijih metropola na svijetu.

Pod svim tim zelenoplavim pokrivačem vješto se uvukla spona osviještenih ljudi i tehnologije. Tehnologije koja ne narušava prirodni sklad, već diskretno nastoji biti

njegov dio. Ipak, postoje i određeni prob-lemi ljudske prirode koji sustavno nagri-zaju vanjsku i unutrašnju ljepotu grada na vodi, ali i narušavaju oduvijek osjetljiv odnos čovjeka s prirodom.Socijalna tehnologija

Već samim dolaskom na stockholmski aerodrom Arlanda počinje bombardiranje raznovrsnim računalnim terminalnima koji vode ili informiraju kako se nitko ne bi izgubio, a slično stanje vrijedi i za grad. Mnoštvo tehnologije integrirane u cjelokupan sustav prometa, veza i komu-nikacije znatno olakšava život u velegradu. Socijalna svijest razvijena je do mnogima

nepojmljive razine. Zapravo, slobodno se može reći da može izazvati i kulturološki šok, ali od kojega se brzo oporavi i navikne na sve blagodati koje grad pruža.

Autobusi i gradski prijevoz funk-cioniraju na hibridne i električne pogone, koristi se biodizelom, a kad razina ispušnih plinova u zraku dosegne određenu razinu, gradom se može vidjeti jasna signaliza-cija koja upozorava na takvo što. U tom trenutku građani se oslanjaju na javni prijevoz ili vlastite bicikle, kojih ima mnoštvo.

Svaki autobus stiže u minutu točno na svaku postaju jer ih sustav konstantno up-

Denis Jeleć

Stockholm

Venecija sjeveraBlagostanje prije svega • Simbioza ljudi i prirode • Značaj kulture • Iskorištavanje sustava

Švedski muzej prirodne povijesti Dječak u muzeju leptira

punk

t@un

idu.

hr

www.unidu.hr 31

ozorava trebaju li malo ubrzati ili usporiti kako bi stigli na vrijeme na odredište, a isto tako cijeli autobus može spustiti jed-nu stranu prema pločniku ili postaju kako bi olakšao ljudima iskrcaj i ukrcaj.Karakteristični muzeji

Stockholm je s oko 70 muzeja jedan od kulturno najbogatijih gradova. Nji-hov Nacionalni muzej u središnjem di-jelu grada sadržava više od pola milijuna crteža, grafikona i skulptura. Muzej Vasa,jedna od upečatljivijih struktura, zapravo je ograđeni dio staroga, nekoć potoplje-nog ratnog broda.

Posebnu pozornost svakako plijeni Švedski muzej prirodne povijesti, u kojem se, osim Cosmonove, najvećeg planetarija i jedinog kina toga tipa (s projekcijom na sferno platno) u tom dijelu Europe, može vidjeti kompletna povijest razvoja života na Zemlji, jednu od najvećih kolekcija minerala, biljne i životinjske vrste Švedske

te poseban odjeljak povezan s educiran-jem ljudi o ekologiji i očuvanju okoliša. Naravno, sve je popraćeno iznimno boga-tim multimedijalnim instalacijama - od jednostavnog cvrkuta ptica do simulatora u kojima se mogu vidjeti i osjetiti tropske oluje, kako nastaje tornado i još mnogo toga.

Međutim, da ne ostane sve na teh-nologiji, postoji i neobičan muzej u kojemu ona nije toliko izražena. Riječ je o muzeju leptira s izrazito tropskom mikroklimom skrivenom i održavanom pod staklen-icima. U njemu obitava mnoštvo vrsta različitih leptira, papiga, ptica i kukaca koje slobodno žive unutar tih prostora. Problematika imigranata

Velik problem za Stockholm, ali i za cijelu državu blagostanja u kojoj se nalazi, čine doseljenici. Mnogi od njih stignu u sam grad „trbuhom za kruhom“, no onaj trenutak kad okuse koliko je socijalni sus-

tav zapravo darežljiv, počinje njegova ek-sploatacija i zlouporaba.

Nije riječ o većini ljudi, no i manji dio njih svakako je dostatan kako bi se poremetila određena ravnoteža uspostav-ljana desetljećima. To se posebno tiče novoizgrađenih gradskih dijelova, upravo zbog širenja populacije imigranata.

Rinkeby i Tensta su primjerice glavna središta u kojima oni žive i područja u kojima statistički ima najviše socijalno ugroženih i problematičnih. Sustav bez većih problema rješava statuse socijalno nezbrinutih, no problem nastupa ako se oni nastave koristiti tim beneficijima, azapravo im nisu ni najmanje potrebni.

Da se kojim slučajem čitavo mnoštvo ljudi u Stockholmu počne ponašati po tom uzorku, sustav bi doživio potpun krah, a grad bi od metropole znane po blagostan-ju postao samo još jedan velegrad u moru jednakih.

Anđelko

Izgled središnje postaje metroa Panorama grada s tornja Unutrašnjost novog modela vagona za metro

www.unidu.hr32

punk

t@un

idu.

hr