ALLPORT- PERSONOLOSKA TEORIJA

ALLPORT- PERSONOLOSKA TEORIJACilj personoloskih teorija je da objasne licnost svakog pojedinca posebno i da na osnovi tog predvidaju postupke tog pojedinca,kao i tok njegova individualnog razvoja. Ne postoje 2 covjeka koji bi jednako dozivljavali odredenu situaciju. Zadatak psih licnosti je da omoguci proucavanje individue za sebe. Allport je stvrio teoriju licnosti koja umjesto nesvjesnog u covjeku kao osnovne determinante njegova ponasanja naglasava SVJESNU motivaciju, umjesto proslosti pojedinca, kao kjljuc za razumijevanje sadasnjih postupaka i ponasanja naglasava buducnost pojedinca.

ALLPORTOVA DEFINICIJA LICNOSTI:licnost je dinamicka organizacija unutar pojedinca onih psihofizickih sustava koji odreduju njegovo ponasanje i misljenje

Allport naglasava razlike izmedu LICNOSTI,KARAKTERA I TEMPERAMENTA.Smatra da se karakter i temperament trebaju razlikovat od licnosti. Objasnjava odnos izmedu karaktera i licnosti tako da smatra karakter procijenjenom licnoscu, a licnost smatra neocijenjenim karakterom. Tako je jasno da se karakter ne treba smatrati posebnim segmentom ili podrucjem u licnosti. Temperament je prema njemu sirova stvar od koje je skrojena licnost. Temperament se odnosi na ona obiljezja licnosti i njene aspekte koji su odredeni nasljedem. To su emocionalni aspekti,brzina reagiranja,prevalentno raspolozenje itd. Prema tome temperament predszavlja geneticko nasljede pojedinca i zbog tog on odreduje granice razvoja licnosti.

Allport postavlja 5 zahtjeva koja mora imati neka teorija licnosti da bi bila adekvatna:

1.Adekvatna teorija mora smatrati da je ljudska licnost usredotocena u organizmu.smatra da vrijednosti osobine i unutarnji faktori pojedinca objasnjavaju njegovo ponasanje te pojedinac ne moze biti sveden na utiske kojhe ostavlja ili na ulogu koju igra te reputaciju koju ima

2. Teorija lic., mora smatrati ORGANIZAM PUNIM, A NE PRAZNIM. Allport smatra da je ponasanje pojedinca mnogo odredenije njegovim unutarnjim determinantama. Za Objasnjenje pojedinca nuzno je postulirati postojanje dispozicija unutar njega samoga.

3. adekvatna teorija mora smatrati MOTIVACIJU normalnom cinjenicom sadasnje strukture i funkcija, a ne kao posljedica ranijih snaga ili iskustava. Prema tome covjek nije rob proslosti ili iskustava iz djetinjstva.

4. teorija se mora za analizu licnosti koristiti takvim jedinicama koje omogucuju ZIVU SINTEZU. Licnost se mora analizirati na jedinica,segmente,faktore...ali te jedinice moraju biti takve da omogucuju ponovnu rekonstrukciju pojedine licnosti i moraju omogucavati sliku cjelovite licnosti kao dinamicke organizacije,to znaci da takav pristup treba biti holisticki.

5. adekvatna teorija mora u obzir uzeti fenmen SAMOSVIJESTI ali se na njega ne treba oslanjati. Adekvatan opis licnosti mora sadrzavati i cinjenicu da je pojedinac svjestan samog sebe i to je najkonkretniji podatak koji pojedinac ima sam o sebi. Ali prava teorija licnosti ne smije biti time opterecena.

STRUKTURA I DINAMIKA LICNOSTI

Osobine licnosti prema Allportu ne samo da predstavljaju jedinice za analizu vec su i osnovne dinamicke ili motivacione jedinice, na taj nacin je i sruktura i dinamika licnosti objasnjena osobinama licnosti.OSOBINU Allport definira kao ''neuropsihicku strukturu koja posjeduje mogucnost da mnoge podrazaje ucini funkcionalno ekvivalentnim i podstakne i vodi ekvivalentne oblike adaptivnog i ekspresivnog ponasanja'' tako osobina licnosti predstavlja PREDISPOZICIJU da se na razlicite vrste podrazaja odgovara na slican ili ekvivalentan nacin! Allport kaze da osobine tjeraju pojedinca na aktivnost i to takvu u kojoj ce te osobine moci izraziti.

OSAM OSNOVNIH KRITERIJA ZA DEFINIRANJE NEKE OSOBINE LICNOSTI- U KNJIZI

OPE I INDIVIDUALNE OSOBINE

Opce osobine Allport naziva i DIMENZIONALNIM ili NOMOTETICKIM osobinama,takve osobine su generalizirane tendencije ponasanja zastupljene kod svih ili vecine i na osnovi kojih se pojedinci mogu usporedivati. Osnovicu za postojanje zajednickih osobina allport nalazi u cinjenici da ljudi zive i razvijaju se u istim ili slicnim kulturnim i socijalnim ookolinama te su izlozeni istim ili slicnim utjecajima.

Ali,svaka osobina je i posebna kod svakog pojedinca i nije podjednaka kod 2 pojedinca,svaka osobina ima svoju specificnost kod svakog covjeka,to su individualne osobine(neko je grabar,kukavica,dominantan..) Takve osobine djeluju na jedinstven nacin i odreduju pojedinca kao licnost i kao razlicitog od ostalih i te osobine odreduju i determiniraju fokusne tocke njegova zivota.

TIPOVI OSOBINA

3 klase : KARDINALNE,CENTRALNE I SEKUNDARNEKARDINALNE Ako je neka osobina pojedinca tako zastupljena u njegovu ponasanju da se pojavljuje u gotovo svim aktivnostima ili se o njezinom djelovanju moze zakljuciti iz tkvih aktivnosti onda ta osobina predstavlja kardinalnu osobinu tog pojedinca. Ova osobina se najlakse otkriva i utvrduje jer je pojedinac pod dominacijom takve osobine.

CENTRALNE- mnogo su manje opcenite kod pojedinaca,sto znaci da u manjoj mjeri od kardinalnih utjecu na njegovo ponasanje, li takve osobine su jos siroko zastupljene u ponasanju i zato ih smatramo sredisnjim tockama oko kojih se formira licnost. Npr osobine da je neko marljiv,postenjacina,radisan,socijabilan..

SEKUNDARNE-Manje izrazene u ponasanju i postupcima zato sto su manje generalne. One manje doprinose konzistenciji ili dosljednosti ponasanja te su manje znacajne za opisivanje licnosti. Svvi oni postupci ili vrste ponasanja koji su jace pod utjecajem socijalnih faktora se svrstavaju ovdje. Npr stavovi pojedinca o nevaznim stvarima koje su situaciono dertermirani, navike hranjenja itd..

SEKUNDARNE OSOBINE SU NAJMNOGOBROJNIJE U STRUKTURI LICNOSTI.

PROPRIUMProprium je za allporta ono sto je u drugim teorijama licnosti EGO ili vlastito ja. Za sve te termine allport kaze da su nedovoljno razumljivi i jasni. Smatra da su sve ego funkcije i sve funkcije vlastitog ja FUNKCIJE PROPIRUMA. PROPIUM je definiran kao vlastito ja ono sto se dozivljava kao toplo ,centralno, vazno. Propium je za allporta pozitivna kreativna rastu usmjerena i pokrecuca kvaliteta u ljud. Prirodi koja obuhvaca sve komponente licnosti. PROPIUM se izrazava putem odredenih funkcija koje allport naziva funkcijama propiuma. Te se funkcije razvijaju postepeno te nisu urodene:1.Osjet tjelesnog ja- ta se funkcija najprije pojavljuje. Oznacava svijest vlastitog ja. Predstavljaju visok stupanj intimnosti koju pojedinac ima s tijelom.

2. osjecaj vlastitog indentiteta- vidi se kod djece koja kad nauce govoriti sebe spominju kao razlicitima od ostalih i kao svoju stalnu tocku referencije.

3. osjecaj samopostovanja ili ponosa- vrednovanje samog sebe,izrazava se u dobi 2-3 godine

4. osjecaj povecavanja ili ekstenzije- u toku 3 . god propium se povecava kroz jednu vrtu elaboracije koja se sastoji u tome da se npr druge osobe il stvari pocinju smatrati svojim.

5. predodzba o sebi- razvija se kad dijete postane svjesno da njegovo ja ima i dr stranu, onu koju ne vide drugi.

6. dozivljavanje sebe kao racionalnog stvorenja- 6-12 god dijete otkriva svoje intelektualne sposobnosti i sposobnosti da pronalazi rjesenja za probleme

7. usvajanje ciljeva kojima pojedinac tezi i usmjeruju njegov daljnji zivot- najvazniji problem adolescencije, teznja dalekim ciljevima i nastojanje da se ostvare determiniraju njegovo ponasanje i postupanje.

MOTIVACIJAVeliki dio posvecuje motivaciji. Licnost je za njega dinamicki sustav. Da bi neka teorija ljudske motivacije bila adekvatna mora zadovoljiti kriterije:

1. takva teorija mora priznati SUVREMENOST MOTIVA,SADASNJOST MOTIVA a ne motive traziti u proloosti. Allport kaze: prosli motivi ne objasnjavaju nista ako nisu sadasnji motivi.

2. teorija motivacije treba biti PLURIZAM, takva teorija treba biti pluralisticka teorija tj treba priznavati postojanje veceg ili velikog broja motiva razlicitih tipova i vrsta. Allport kaze: motivi su po tipu toliko razliciti da je tesko otkriti zajednicki nazivnik. Zbog toga trebaju postojati razliciti motivi za objasnjenje motivacije

3. KONKRETNA POSEBNOST MOTIVA NEKOG POJEDINCA-proucavanje motivacije prema njemu mora biti usmjereno na utvrdivanje kako motivi funkcioniraju kod tog pojedinca,na njegovu specificnu i osobitu motivacionu osnovu.

4. FUNKCIONALNA AUTONOMIJA MOTIVA- najoriginalniji dio njegove teorije motivacije licnosti. Vaznost pojma funkcionalne autonomije je u toe sto on stoji i u osnovi koncepcije o osobinama licnosti te je centralni pojam njegove teorije licnosti.

Funkcionalna autonomijaPrincip funk.aut. kaze da neka odredena aktivnost koja je bila u funkciji zadovoljenja nekog motiva moze postati cilj samoj sebi. Ona na taj nacin postaje autonomna u odnosu na izvorni motiv kojemu je sluzila. Ona vise tom motivu ne sluzi,vec sluzi samoj sebi i sama kao takva postaje motiv! Primjer za funkc.aut.odraslih- moreplovac u knjizi 231.str.Da bi razjasnio pojam i djelovanje funkc.aut. Allport je poceo razlikovat 2 vrste funkc.aut:

1.PERSEVERATIVNA FUNKC.AUT- odnosi se na reverberatorne(odrzavajuce) mehanizme kao i na mehanizme povratne snage koji su pristuni u funkcioniraju zivcanog sustava. Ti mehanizmi omogucuju samoodrzanje procesa kad su jednom zapoceti. Npr govor kod male djece.2. PROPRIJATNA ILI SVOJSTVENA FUNKC.AUT.- odnosi se i oznacava ponasanja koja su karakteristicnija za licnost.objasnjava se nastajanjem ili sticanjem interesa,stavova,vjerovanja.

PROCES STVARANJA FUNKC.AUT.LICNOSTI, 3 NAELA:

1. ORGANIZACIJA RAZINA ENERGIJE- Autonomija propriuma moguca je jer je razina energije kojom raspolaze pojedinac veca od one koja je nuzna za zadovoljenje zivotnih potreba i nagona.

2. NACELO KOMPETENCIJE ILI VLADANJA-Obiljezje ljudske prirode je da vlada okolinom i da iz nje izvlaci znacenje te da se na osnovu tog usmjerava na buduce ciljeve.

3. NACELO PROPRIJATNOG OBLIKOVANJA-funkc.aut. pojavljuje se sto je zahtijeva struktura vlastigo ja covjeka.

FUNKCIONALNA AUTONOMIJA PREMA ALLPORTU: Nacin na koji se covjekovi motivi mijenjaju i rastu u toku zivota, jer je priroda covjeka takva da se oni moraju mijenjati. Samo teoretici,vjencani za rektivne,homeostaticke,poluzatvorene modele covjeka tesko se s tim mogu sloziti

MENTALNO ZDRAVA OSOBA I VALIDACIJA - U KNJIZI STR 233-235

SKINNER-BIHEVIORISTICKA TEORIJA LICNOSTI

Skinner je najutjecajniji psiholog kao sto je i biheviorizam najutjecajnja skola u suvr.psi. Skinner i dr psiholozi smatraju da je ljudsko ponasanje objasnjivo na osnovi okoline. Smatraju da je ljudsko ponasanje vodeno potpuno determirano okolinom i utjecajem na pojedinca, to je psihologija potpunog determinizma.

Ono sto bih.skolu i skinnera cini razlicitim jest odlucnost da se cjelokupno ponasanje usmjeri na jedino na istrazivanje takvih utjecaja,odnosno da se izbjegne ORGANIZAM kao takav. ORGANIZAM je za skinnera CRNA KUTIJA u kojoj se nista ne razaznaje i zbog tog ne moze pruziti nikakvo objasnjenje ponasanja,te se psih ne moze temeljti ina takvim objasnjenjima koja svoj izvor imaju u crnoj kutiji. Psih. Mora biti OBJEKTIVNA ZNANOST i u njoj moraju postojat OBJEKTIVNE CINJENICE. Organizam covjeka predstavlja zatvorenu praznu cjelinu. S jedne str imamo objektivne dogadaje u okolini a s druge reakcije,postupke ili ponasanje organizma koje nastaje kao posljedica tih procesa iz okoline. Procesi i utjecaju okoline su UZROCI,a ponasanje je POSLJEDICA.S->R je opca strategija istrazivanja po klasicnom bih. S= PODRAZAJ,R= REAKCIJA NA PODRAZAJ. Prema tom ponasanje je funkckcija iskljuci podrazaja koji djeluju na organizam.

Kasnije je postalo evidentno da se trebaju uzeti i organizmicke varijable tj zbivanja u organizmu pa je S->O>R postala strategija prema kojoj ponasanje je funkcija ne samo okoline vec i samog organizma.

OSNOVE SKINNEROVE PSIHOLOGIJE1. Ljudsko ponasanje je DETERMINIRANA pojava kao i dr pojave u prirodi. Ono se mora proucavati kao posljedica i objasnjavati uzorcima. Svako ponasanje i svaki ljudski postupak rezultat je igre i djelovanja uzrocnih varijabli koje potpuno odreduju kakav ce taj postupak i reakcija biti.

2. Cilj psih. Je tumacenje ponasanja i utvrdivanje uzrocno posljedicnih veza. Psih se ne moze zadovoljiti i njen cilj nije opisivanje ljudskog ponasanja i postupaka.

3. Covjek nije autonomno bice, vec je determirano bice. Zbog toga nam nisu za njegovo razumijevanje potrebna radicionalna objasnjenja ponasanja. Skinner ne prihvaca objasnjenja koja bi se temeljila na postojanju metafizickog covjeka (duh,dusa,libido,mentalno)

4. Psih mora TUMACITI ,ne opisivati. U skinnerovoj psih nema mjesta unutarnjim stajima. Zato je njemu blizak model praznog organizma iz kojeg su izbaceni: motivi,namjere,nagoni,instikti,emocije... ove varijable nista ne doprinose nasem razumijevanju ljudskog ponasanja i samo odgadaju znanstvenu analizu.

5. Osnovna metoda znan.psih je EKSPERIMENT. Jedino se tako ostvaruje potpuna kontrola nad pojava i ocitati ili uvidjeti red u zakonitosti. Cilj eks je uspostavljanje kontrole nad zavisnom var uz koristenje nezavisne.6. Ukazuje na flogenetsku ekvivalenciju tj cinjenicu da su bazicne zakonistosti ponasanja razlicitih zivotinja i covjeka ISTE. Za skinnera je logicno da se psih bavi proucavanjem zivotinjskog ponasanja.

LICNOST=PONASANJE Interindividualne razlike nisu relevantne za njegovu psih jer psih po njemu treba utvrdivazi univerzalne zakone koji vrijede za sve ljude i zivotinje zajedno. Cjelokupno ponasanje covjeka je nauceno i to je ponasanje rezultat indiidualnog kontakta pojedinca s okolinom.

UCENJE PUTEM KONFICIONIRANJA je nacin oblikovanja i modificiranja ljudskog ponasanja i ponasanja zivotinja koje nije urodeno. Nauceni oblici su mnogo fleksibilniji i mogu se mijenjati i oblikovati,dok se bioloski ne mogu.

RESPODENTNO ponasanje obuhvaca pojedinacne akte,cine ili postupke koji se javljaju kao odgovor na podrazaje. To su oblici ponasanja koji su izazvani nekim poznatim podarazejm.

OPERANTNO ponasanje- pojavljuje se slobodno ili spontano, ne pojavljuje se u vezi s poznatim prethodnim podarazajem. Okolina ne kontrolira tob ponasanje i ne determira ga kao respodentno ponasanje,vec organizam takvim ponasanjem kontrolira i mijenja okolinu. proucavajuci taj oblik ponasanja skinner je utvrdio novi nacin kondicioniranja koji je nazvao INSTRUMENTALNIM ILI OPERANTNIM. Predstavlja postupak ili postupke s pomocu kojih se moze kondicionirati operantno ponasanje.

LICNOST ILI PONASANJE POJEDINCA JE REZULTAT KLASICNOG I INSTRUMENTALNOG KONDICIONIRANJA KROZ KOJE JE POJEDINAC PROSAO U TOKU ZIVOTA. Osobine ili crte licnosti su NAUCENI oblici ponasanja i rezultat su uvjetovanja. Razvoj licnosti je razvoj ponasanja odnosno proces klasicnog i instrumentalnog kondicioniranja.BITNO:Razlika klasicnog i operantnog ponasnaja. Razlika je u ishodu.

ZAKONI RAZVOJA LICNOSTI

Razvoj licnosti se odvija kroz proces instrumentalnog kondicioniranja ili operantnog kond. Prema zakonima koji vrijede za to ucenje.

VRSTE NAGRADA I KAZNI2 vrste potkrepljenja ili nagrada odnosno 2 vrste kazni

1. VRSTA PRIMARNA POTKREPLJENJA,NAGRADE ILI KAZNE- imaju inherentnu osobinu pojacavanja ili smanjivanja nekog instrumentalnog ponasanja. Ti objekti situacije ili postupci na prirodan nacin utjecu na opreantne akte te djeluju na ponasanje bez prethodnog uparivanja s drugim nagradama.

2. VRSTA SEKUNDARNE NAGRADE ILI KAZNE-objekti ili situacije koje su karakter nagrade ili kazne stekle procesom kondicioniranja ili uvjetovanja na osnovi primarnih odnosno kroz uparivanje s primarnim kaznama ili nagradama.

Fenomen generalizacije podrazaja-365.str

Efekti kaznjavanja2 kontrole ponasanja: kaznjavanje i negativno potkrepljenje

Kaznjavanje je svaki averzivan podrazaj odnosno posljedica koja slijedi ili zavisi od nekog operantnog cina. Koriste se kao sredstva za kontrolu ponasanja u s svim drustvima. Djeluju tako da slabe ili smanjuju vjerovatnost pojavnjivanja operantnog ponasanja.

Negativno potkrepljenje izaziva ili odrzava neko ponasanje koje omogucuje pojedincu da izbjegne ,prekine ili pobjegne od averzivnog podarazaja kad god on uslijedi ili treba uslijediti.

Oblikovanje ponasanja sunkcesivnom aproksimacijomMetoda sukcesivne aprok.saastoji se da se pozitivno potkrepljuje ili nagraduje svaki i najmanji operantni cin koji se pojavi u spontanom repertoaru ponasanja organizma,a koji ide u smjeru zeljenog ponasanja.takvim se postupkom pospjesuje razvoj zeljenog ponasanja.

VALIDACIJA-370 STRta je ovjek? Skinner odbacuje sva unutarnja stanja.covjek je prikazan kao rezultat ucenja i djelovanja okoline pa zbog toga podlozan izgradnji na osnovi utjecaja okoline koja zpravo zbog toga mora biti znanstveno i svjesno stvorena i optimalizirana.

EYSENCK- DIMENZIONALNA TIPOLOGIJA LICNOSTI

Predstavlja uz Cattelovu jos jednu FAKTORSKU teoriju koja se zasniva na rezultatima FAKTORSKE ANALIZE podataja i korelacija. Po svom karakteru je EMPIRIJSKA jer se temelji na razultatima objektivnih ispitivanja. Pociva na 3 temelja:

1. glavni temelj Eysenckove teorije su REZULTATI FAKTORSKE ANALIZE2. temelj podaci dobivani eksperimentalnim istrazivanjima

4. temelj predstavlja Pavlovljeva teorija klasicnog kondicioniranja

Tako Eysenck nastoji:

1. UTVRDITI temeljne dimenzije licnosti koje determiniraju vrlo siroke aspekte objektivnog ponasanja.

2.EKSPERIMENTALNO demonstrirati utjecaj tako utvrdenih faktora na ponasanje i determiranost ponasanja tim faktorima

3. pruziti FIZIOLOSKA I NEUROLOSKA objasnjenja i tumacenja utvrdenih i dokazanih faktora licnosti

POLAZNU TOCKU EYSENCKOVA ISTRAZIVANJA LICNOSTI I NJEGOVE emp.teorije cini FAKTORSKA ANALIZA MANIFESTACIJA ILI PONASANJA LJUDI U RAZLICITIM SITUACIJAMA. Faktorska analiza se temelji na racunu korelacija ili interkorelacija izmedu razlicitih mjera ili varijabli, zasnovao ju je Spearman. Matematicko-statisticki postupci omogucuju nam da u mnostvu razlicitih manifestnih varijabli medu kojima postoji korelacija utvrdimo jedan MANJI BROJ temeljnih varijabli koje su dovoljne za eksplikaciju ili tumacenje medusobne povezanosti velikog broja manifestnih varijabli. Faktorska analiza om0gucuje izoliranje i proucavanje temeljnih varijabli koje objasnjavaju korelaciju izmedu rezultata manifestnih vaijabli ili rezultata veceg broja mjerenja. Analizom i izoliranjem faktora utvruje se DIMENZIONALNOST PROSTORA u kojem su sadrzani svi podaci dobivani mjerenjima umjesto pojedinacnim varijablama. ISTRZIVANJE STRUKTURE LICNOSTI FAKTORSKOM ANALIZOM- 386.STRSTRUKTURA I ORGANIZACIJA LICNOSTILicnost je determirana ponasanjem i proucavanje licnosti se temelji na proucavanju ponasanja. HIJERARHIJSKA ORGANIZACIJA-388.STR.. Hijerarhijska organizacija s razlicitim razinama licnosti omogucuje da se istrazivanja licnosti odvijaju na razlicitim razinama generalnosti

OSNOVNE DIMENZIJE I TIPOVI LICNOSTI

INTROVERZIJA-EKSTRAVERZIJANeuroticki introvert- pokazuju tendenciju razvijanja simptoma anksioznosti i depresije,karakteriziraju ih iritabilnost,apatija,pate od labilnosti AZS. Mogu biti lako povrijedeni,u drustvu su nervozni,obuzeti osjecajem manje vrijednosti...

Neuroticki ekstraverti-razvijanje histericnih simptoma i stavova. Nemaju energije,pokazuju uske interese,imaju losu radnu povijest,cesto odsutni zbog bolesti, inteligencija je niska,razina aspiracije niska,nemaju upornosti,rjecnik je siromasan

NEUROTICIZAM-STABILNOSTNeurotici su osobe koje su dusevno i tjelesno defetken,ispodprosjecne po inteligenciji,volji,emocionalnoj kontroli,ostrini osjeta. Neurotik je sugestibilan,nema upornost,polagan u misljenju i djelovanju. Jak neuroticizam ukljucuje neravnotezu autonomnog zivcanog sustava.

3 VRSTE TEORIJA NEUROTICIZMA1. neuroticni oblici ponasanja odnosno neuroticki fenomeni mogu se javiti kod svih ljudi podjednako cesto. Odlucujuci faktor je IZLOZENOST STRESU. To je teorija o utjecaju okoline i determiniranosti neuroticizma faktorima okoline.

2 neuroticizam je ovisan o konstitucionalnim ciniocima ili genetskim faktorima. To je teorija o hereditarnoj predispoziciji za neuorotsko reagiranje. Neuroticizam moze biti uzrokovan jednim abnormalnim genom ili slabim funkcioniranjem veceg broja gena.

3.

Za dimenziju nrutozicizma navodi DISTINKTIVNE ILI OPERACIONE KARAKTERISTIKE IZ razlicitih podrucja i prakse:

Klinicki indikatori neurotizicma(klinicke ocjene), uradak ili ucinak na testovima licnosti,samoocjene,konstitucionalna obiljezja.

PSIHOTICIZAM- Socijalna povucenost,agresivnost,impulzivnost,smetnje raspolozenja,sumnjicavost,ostcenost pamcenja i misljenja,depresivnost,suicidalnost... dimenzija psihoticizma razlikuje normalne od dusevno bolestnih. Negdje u sredini izmedu normalnih i psihoticara su PSIHOPATI.INTROVERZIJA-EKSTRAVERZIJAOD 3 temeljne dimenzije licnosti najvise istrzivanja je posveceno ovdje. Smatra da ta dimenzija licnosti predstavlja prvu osnovicu na kojoj su ljudi pokusali utvrdivati individualne razlike. Njegova ova teorija zasniva se u prvom redu na EMPIRIJSKIM PODACIMA koje cine rezultati faktorskih analiza i rezultati ogromnog broja eksperimenata. Zatim se zasniva na neobihevioristickoj teoriji ucenja Hulla i Pavlovljevoj.

LICNOST KAO REZULTAT NASLJEDA I OKOLINE

Razvoj licnosti pa i socijalizacija licnosti razvijaju se kroz interakciju naslijedene i geneticki determirane strukture pojedinca i utjecaja okoline.temeljni proces u takvoj interakciji je proces KONDICIONIRANJA ILI UVJEROVANJA I TO KLASICNOG. Socijalizacija je tu proces kondicionireanja. Esktraverti koji su naslijedili jak zivcani sustav mogu se teze i slabije kondicionirati od introverata. Njihov proces socijalizacije je slabiji i polaganiji.

NEUROTICIZAM predstavlja geneticki predispoziciju za razvoj NEUROZE. Takva neuroza se pojavljuje ako postoje odredeni uvjeti okoline npr STRES jakog intenziteta. Osoba koja ima nizak geneticki neuroticitam razvit ce neurozu jedino ako je izlozena velikom stresu,a osoba koja je po neuroticizmu velika razvit ce neurozu vec na slab stres.

BIHEVIOR TERAPIJA- 409.STR

SAETAK- 413.STR