Len Deighton - Berlin Gem

8/13/2019 Len Deighton - Berlin Gem

1/203

1

Len DeightonLen DeightonLen DeightonLen Deighton

BERLINBERLINBERLINBERLIN GEMGEMGEMGEM

Prva knjiga pijunske trilogije GEM, SE i ME!Prva knjiga pijunske trilogije GEM, SE i ME!Prva knjiga pijunske trilogije GEM, SE i ME!Prva knjiga pijunske trilogije GEM, SE i ME!


2/203

2

Naslov originala:

Len Deighton - BERLIN GAME (1983)

S engleskoga preveli Vesna ValeniiIvan kunca


3/203

3

1.

- Koliko dugo vesjedimo ovdje? - upitao sam. Uzeo sam dalekozor i prouavao mladogamerikog vojnika koji se dosaivao u svojoj ostakljenoj straarnici.

- Gotovo etvrtinu stoljea - rekao je Werner Volkmann. Ruke su mu poivale na volanu,a glavu je oslonio na njih. - Taj vojnik se jo nije ni rodio kad smo mi prvi put sjedili ovdjeekajui da psi zalaju.

Lave pasa u ograenom prostoru iza ruevina hotela Adlon obino je bio prvi znak da seneto dogaa na drugoj strani. Psi bi osjetjli svaki neuobiajeni dogaaj mnogo prije nego bidreseri doli po njih. Zato smo imali otvoren prozor; zato smo se gotovo smrzli.

- Taj ameriki vojnik se nije rodio, pijunski triler to ga ita nije bio napisan, a mi smovjerovali da e Zid biti sruen kroz nekoliko dana. Bili smo glupi i mladi, ali je tada bilo ljepe,zar ne, Bernie?

- Uvijek je ljepe kad si mlad, Werner - rekao sam.

Ova strana kontrolne stanice Charlie se nije promijenila. Nikad nije bila pretrpana; samojedna mala baraka i nekoliko znakova to su upozoravali da naputate Zapadni sektor. No, stranaIstone Njemake postala je mnogo kompliciranija. Zidovi i ograde, zapreke i rampe,beskonane bijele linije za obiljeavanje voznih traka. Nedavno su zidom ogradili golemi prostorgdje su turistike autobuse pretraivali, ispitivali i motrili smrknuti ljudi. Ispod svakog vozilagurali su ogledala na kotaima da netko od njihovih sugraana ne bi na taj nain pokuaopobjei.

Kontrolna stanica nikad nije bila tiha. Mnotvo reflektora, koji su osvjetljavaliistononjemaku stranu, neprestano su zujali podsjeajui na polje puno kukaca za vruegljetnog dana. Werner je podigao glavu i promijenio poloaj tijela. Obojica smo sjedili naspuvastim jastucima; to smo nauili tokom protekle etvrtine stoljea. To, i uvrivanjeprekidaa na vratima tako da se svjetlo u kolima ne bi upalilo svaki put kad ih otvorimo.

- Rado bih znao koliko e Zena ostati u Mnchenu - rekao je Werner.

- Ne podnosim Mnchen - rekao sam mu. - Da ti pravo kaem, ne podnosim one prokleteBavarce.

- Bio sam tamo samo jednom - rekao je Werner. - Radilo se o nekom hitnom poslu zaAmerikance. Jednog od naih ljudi su premlatili, a lokalna policija nije bila ni od kakve pomoi.- Werner je jo uvijek govorio engleski s jakim berlinskim naglaskom kojeg sam se sjeao iznaih kolskih dana. Sad je Werner Volkmann imao etrdeset godina, zdepast stas, upavu crnukosu, crne brkove i pospane oi zbog kojih ga se moglo zamijeniti za berlinskog pripadnikaturske populacije. Obrisao je malu povrinu na vjetrobranu da bi mogao vidjeti bljetavilo

fluorescentnog osvjetljenja. Iza obrisa kontrolne stanice Charlie, Friedrichstrasse u istonomsektoru sjala je kao usred bijela dana. - Ne - rekao je. - uope mi se ne svia Mnchen.

Werner mi je prole noi, nakon mnogo pia, povjerio da je njegova ena, Zena, pobjeglas vozaem kamiona kompanije Coia-Coki. Protekle tri noi spavao sam na grbavoj sofi unjegovom elegantnom stanu u Dahlemu, na samom rubu Grunewalda. Ali, dok smo bili trijezni,pretvarali smo se da je njegova ena posjetila roake.

- Sad neto ide - rekao sam.


4/203

4

Werner ak nije ni pomaknuo glavu s naslona.

- To je ukastosmei ford. Proi e kontrolnu stanicu, parkirati dok ljudi unutra pojedusendvii popiju kavu, a zatim e se vratiti u Istoni sektor malo iza ponoi.

Promatrao sam. Kao to je predvidio, pojavio se ukastosmei ford, kamionet,neobiljeen, registarske tablice Zapadnog Berlina.

- Mi smo zauzeli njihovo uobiajeno mjesto za parkiranje - rekao je Werner. - To suTurci koji imaju djevojke u istonom dijelu. Prema propisima moraju izii prije ponoi. Ponovose vraaju iza ponoi.

- Mora da su strane djevojke - primijetio sam.

- akom zapadnih maraka tamo se moe mnogo postii - rekao je Werner. - Zna i sam,Bernie.

Policijski automobil s dvojicom ljudi polako je proao kraj nas. Prepoznali su Wernerov aud i pa je jedan policajac umorno podigao ruku na pozdrav. Kad je policijski automobil otiao,pogledao sam kroz dalekozor preko granice gdje je jedan istononjemaki straar pocupkivao nebi li poboljao cirkulaciju. Bilo je strahovito hladno.

Werner je rekao:- Jesi li siguran da e prijei ovdje, a ne na kontrolnoj stanici u Bornholmerstrasse ili

Prinzenstrasse?

- To si me pitao veetiri puta, Werner.

- Sjea se kad smo poeli raditi za obavjetajnu slubu. Tvoj otac je tada vodio slubu...sve je bilo drukije. Sjea se gospodina Gaunta... debeljka koji je znao pjevati sve one smijeneberlinske kabaretske pjesmice. Kladio se sa mnom u pedeset maraka da ga nikad nee podii...Zid, mislim. Sigurno je veostario. Meni je bilo tek osamnaest ili devetnaest godina, a pedesetmaraka je tada bilo mnogo novca.

- To je bio Silas Gaunt. itao je previe onih sugestivnih izvjetaja iz Londona - rekao

sam. - Nakratko me uvjerio da u svemu ima krivo, ukljuujui i Zid.- Ali ti se nisi kladio - rekao je Werner. Iz termosice je nalio malo crne kave u papirnatu

au i pruio mi je.

- No, ja sam se dobrovoljno javio da idem preko, one noi kad su zatvorili sektorskegranice. Nisam bio mudriji od starog Silasa. Samo, nisam imao pedeset maraka za okladu.

- Taksisti su prvi znali. Oko dva sata ujutro alili su se putem radija da ih svaki put, naprijelazu iz jednog sektora u drugi, zaustavljaju i ispituju. Otpremnik taksi ureda u sreditu gradarekao je svojim vozaima da vie nikoga ne voze u Istoni sektor, a zatim je nazvao mene iobavijestio me o zbivanjima.

- A ti si sprijeio moj odlazak - rekao sam.

- Tvoj otac mi je rekao da te ne povedem.- Ali ti si iao, Werner. I stari Silas je poao s tobom. - Znai, otac je sprijeio moj

odlazak u Istoni sektor one noi kad su zatvorili granicu. Nisam to znao sve do sada.

- Tog jutra preli smo granicu oko etiri i tideset. Bilo je ruskih kamiona i mnogo vojnikakoji su iskrcavali kolutove bodljikave ice ispred Bolnice Charite. Brzo smo se vratili. Silas jerekao da e Amerikanci poslati tenkove i ukloniti icu. Tvoj otac je isto rekao, zar ne?

- Ljudi u Washingtonu bili su previe uplaeni, Werner. Glupani na vrhu su mislili da e


5/203

5

Rusi krenuti ovamo i zauzeti Zapadni sektor grada. Oni su s olakanjem gledali podizanje zida.

- Moda su oni znali neto to mi nismo - rekao je Werner.

- Ima pravo - rekao sam. - Znaju da slubom upravljaju idioti. Ali, poelo se aputati.

Werner se kratko osmjehnuo.

- I tada, oko est ujutro, uli smo teke kamione i graevinske dizalice. Sjea se kakosmo mojim motorom ili gledati postavljanje bodljikave ice preko Potsamerplatza? Znao samda e se to na kraju dogoditi. Tih pedeset maraka su mi bili najlake zaraeni novac u ivotu.Nije mi jasno zato je gospodin Gaunt pristao na okladu.

- Tek je stigao u Berlin - rekao sam. - Upravo je bio zavrio godinu na Oxfordu, gdje jepredavao politike znanosti i sve one statistike gluposti kojima se novi momci razbacuju imstignu.

- Moda bi ti trebao tamo drati predavanja - primijetio je Werner uz samo traaksarkazma. - Ti nisi zavrio fakultet, zar ne, Bernie? - Pitanje je bilo retoriko. - Nisam ni ja. No,snaao si se i bez njega. - Nisam odgovorio, ali Werner je sad bio raspoloen za pri anje. - Viali ikad gospodina Gaunta? Krasno je govorio njemaki. Ne kao ti ili ja... Hochdeutsch, krasno.

Werner, kojem je izgleda ilo bolje nego meni, s njegovim poslom oko izvoza i zajmova,pogledao me oekujui odgovor.

- Oenio sam njegovu neakinju - rekao sam.

- Zaboravio sam da je stari Silas Gaunt u rodu s Fionom. uo sam da je ona sada vanalinost u Glavnoj upravi.

- Uspjena je - rekao sam. - Ali previe radi. Ne provodimo dovoljno vremena zajedno sdjecom.

- Sigurno dobro zaraujete - rekao je Werner. - Oboje ste vii slubenici, a ti jo imadodatak za terenski rad... Ali, Fiona ima i vlastitog novca, zar ne? Nije li njen otac nekakavfinancijski magnat? Zar ti ne bi mogao nai neki lagani posao u svojoj firmi? Bolje od ovog

smrzavanja u berlinskoj sporednoj ulici.- Nee doi - rekao sam nakon to se rampa spustila, a straar se vratio u svoju ku icu.

Vjetrobran se opet zamaglio pa su svjetla kontrolne stanice podsjeala na zvjezdice iz nekezemlje bajki.

Werner nije odgovorio. Nisam mu povjerio zato sjedimo u njegovom automobilu blizukontrolne stanice Charlie, s magnetofonom prikljuenim na akumulator, i mikrofonomprivrenim iza titnika za sunce i posuenim pitoljem to je stvarao neugodnu nabreklinuispod mog pazuha. Nakon nekoliko minuta, nagnuo se naprijed i ponovo oistio komadistakla.

- Ured ne zna da si pozvao mene - rekao je.

Svim srcem se nadao kako u rei da mu je Berlinski odjel oprostio neuspjehe iz

prolosti.- Ne bi imali nita protiv - lagao sam.

- Puno im treba da zaborave - alio se Werner.

- Daj im vremena - rekao sam. Istina je bila da je za Wernera u kompjutoru stajalo: "samobezopasna zaduenja", a uz takvu klasifikaciju nitko mu nije davao zadatke. U ovom poslu sve jebilo opasno.

- Znai, nisu mi dali zeleno svjetlo? - rekao je Werner odjednom pogodivi istinu: da sam


6/203

6

doao u grad ne obavijestivi Berlinski odjel o svom dolasku.

- Zato brine o tome? - rekao sam. - Dobro zarauje, zar ne?

- Mogao bih im biti od koristi, a i Glavna uprava bi meni mogla pomoi. Objasnio sam ti.

- Razgovarat u s ljudima u Londonu - obeao sam. - Vidjet u mogu li neto uiniti.

Wernera nije utjeilo moje obeanje.

- Oni e sve prepustiti uredu u Berlinu, a zna kakav e biti njihov odgovor.

- Tvoja ena - rekao sam. - Je li Berlinka?

- Ima samo dvadeset dvije godine - sjetno je rekao Werner. - Njena obitelj je iz IstonePruske... - Posegnuo je u unutranji dep traei cigarete, ali je znao da mu neu dopustitipuenje. Cigarete i upaljai su previe uoljivi u mraku. Odustao je i ponovo zakopao kaput. -Vjerojatno si vidio njenu fotografiju na ormariu... malena, ljupka djevojka duge crne kose.

- Znai, to je ona - rekao sam iako, zapravo, nisam primijetio fotografiju. Barem sampromijenio temu. Nisam elio da me Werner ispituje o uredu. Trebao bi i sam znati da to nije uredu.

Jadni Werner. Zato iznevjereni suprug uvijek postaje smijena figura? Zato nevjernipartner nije komian? Sve je tako nepravedno; ne iznenauje Wernerovo pretvaranje da mu jeena otila u posjet roacima. Zurio je preda se, a velike crne obrve spustile su mu se nanie dokse usredotoio na kontrolnu stanicu.

- Nadam se da nije pokuao proi s krivotvorenim ispravama. U dananje vrijeme svestavljaju pod ultraljubiaste lampe, a oznake mijenjaju svakog tjedna. ak su i Amerikanciodustali od upotrebe krivotvorenih isprava... to je samoubojstvo.

- Ne znam nita o tome - rekao sam. - Moj zadatak je samo da ga pokupim i ispitam prijenego ga poalju tamo kamo mora ii.

Werner je okrenuo glavu. Kao kontrast upavoj kosi i tamnoj koi, njegovi bijeli zubibljesnuli su poput reklame za zubnu pastu.

- Iz Londona te ne bi poslali ovamo zbog takve sitnice, Bernie. Za zadatke te vrste aljupotrkala, ljude kao to sam ja.

- Idemo neto pojesti i popiti, Werner - rekao sam. - Zna li neki mirni restoran gdje sluekobasice i krumpir uz dobro berlinsko pivo?

- Znam upravo takvo mjesto, Bernie. Ravno uz Friedrichstrasse, ispod mosta kod staniceS-Bahna, pa lijevo. Na obali rijeke Spree: Weinrestaurant Ganymed.

- Vrlo smijeno - rekao sam. Od Ganymeda nas je dijelio zid, automatsko oruje,bodljikava ica i dva bataljona naoruanih birokrata. - Okreni ovu krntiju i nestanimo odavde.

Upalio je motor i pritisnuo papuicu za gas.

- Bolje mi je kad je nema kod kue - rekao je. - Tko eli da ga kod kue eka ena da bizapitkivala gdje je bio i zato se tako kasno vratio?

- Ima pravo, Werner - rekao sam.

- Premlada je za mene. Nisam je smio oeniti. - Priekao je trenutak dok grijanije maloraistio staklo. - Hoemo li sutra opet pokuati?

- Neemo vie pokuavati uspostaviti vezu, Werner. Ovo je za njega bio posljednjipokuaj. Sutra se vraam u London. Spavat u u vlastitom krevetu.

- Tvoja ena... Fiona. Bila je ljubazna kad sam onomad morao raditi u kancelariji


7/203

7

nekoliko mjeseci.

- Sjeam se - rekao sam. Werner je naletio na dva istononjemaka agenta u svom stanu,pa su ga bacili kroz prozor. Slo

mio je nogu na tri mjesta. Prolo je mnogo vremena dok se nije potpuno oporavio.

- I reci gospodinu Gauntu da ga se sjeam. Znam da se odavno povukao iz posla, alipretpostavljam da ga ipak vidi s vremena na vrijeme. Reci mu da me nazove kad god se poelikladiti u vezi buduih poteza Ivana.

- Vidjet u ga slijedeeg vikenda - rekao sam. - Rei u mu.


8/203

8

2.

- Mislila sam da si zakasnio na avion - rekla je moja ena upalivi nonu svjetiljku. Jonije spavala. Njena duga kosa jedva da je bila razbaruena, a ipkasta spavaica nije bilazguvana. Cigareta je gorjela u pepeljari. Sigurno je leala u mraku, puila i razmiljala o poslu.Na stoliu kraj kreveta nalazile su se debele knjige iz biblioteke i tanki plavi Izvjetaj Strunogodbora za znanost i tehnologiju, uz biljenicu i olovku, kao i obavezne cigarete Benson &Hedgcs. Pepeljara od bruenog stakla, to ju je donijela iz dnevne sobe, bila je krcata opuaka.ivjela je drukijim ivotom kad mene nije bilo. Osjeao sam se kao da sam stigao u drugu kuu,drukiju spavau sobu i drukijoj eni.

- Nekakav prokleti trajk na aerodromu - objasnio sam. Na satu-radiju balansirala je aaviskija. Otpio sam gutljaj; kocke leda su se davno rastopile stvorivi mlaku, slabu mjeavinu. Zanju je bilo tipino da neto tako paljivo pripremi, s platnenim ubrusom i tapiima od sira, azatim na to zaboravi.

- Londonski aerodrom? - Primijetila je dopola popuenu cigaretu, ugasila je i rukomrastjerala dim.

- Gdje drugdje svakog dana trajkaju? - razdraljivo sam rekao.

- Nisu o tome nita rekli na vijestima.

- trajkovi vie nisu novosti - rekao sam. Oito je mislila da nisam doao ravno saerodroma, a to to nije suosjeala sa mnom zbog tri uludo izgubljena sata, nije popravilo mojeraspoloenje.

- Je li sve bilo u redu?

- Werner te pozdravlja. Ispriao mi je o okladi izmeu njega i tvog ujaka Silasa zapedeset maraka, u vezi izgradnje Zida.

- Nije valjda opet - rekla je Fiona. - Hoe li ikad zaboraviti tu prokletu okladu?- Svia mu se - rekao sam. - alje ti srdane pozdrave. - Nije bilo ba sasvim istinito, ali

elio sam da i njoj bude drago kao to je meni. - Ostavila ga je ena.

- Jadni Werner - rekla je. Fiona je bila vrlo lijepa, posebno kad bi se osmjehnulasmijekom to ga ene uvaju za mukarce koji su ostali sami. - Je li otila s drugim mukarcem?

- Ne - rekao sam. - Nije mogla trpjeti Wernerove beskrajne afere s drugim enama.

- Werner! - rekla je moja ena i nasmijala se. Nije vjerovala da je Werner imao afere smnogo drugih ena. Pitao sam se kako uspijeva tako tono pogoditi. U mojim, mukim oima,Werner je izgledao privlaan tip mukarca. Pretpostavljam da nikad neu razumjeti ene.Nevolja je u tome da one razumiju mene; previe dobro me razumiju. Skinuo sam kaput i objesio

ga na vjealicu. - Ne stavljaj ogrtau ormar - rekla je Fiona. - Treba ga o

istiti. Odnijet

u gasutra. - Dodala je to je leernije mogla: - Pokuala sam te nazvati u hotelu Sleigerberger. Zatim

sam pokuala kod deurnog oficira u Olympiji, ali nitko nije znao gdje si. Billyju je vrat biooteen. Mislila sam da bi mogli biti zaunjaci.

-isisam bio tamo - rekao sam.

- Rekao si u uredu da ti tamo rezerviraju. Rekao si da je to najbolji hotel u Berlinu. Rekaosi da tamo mogu ostaviti poruku.

- Bio sam kod Wernera. Ima slobodnu sobu sad kad mu je ena otila.


9/203

9

- Je li podijelio s tobom sve one svoje ene? - rekla je Fiona.

- Zar je to dio plana za izazivanje moje ljubomore?

Nagnuo sam se i poljubio je.

- Nedostajala si mi, draga. Zaista jesi. Je li Billy dobro?

- Sve je u redu s Billyjem. Ali onaj prokleti ovjek u garai mi je ispostavio raun naezdeset funti!

- Za to?

- Sve je napisao. Rekla sam mu da e se ti za to pobrinuti.

- Ipak ti je dao automobil?

- Morala sam poi po Billyja u kolu. Znao je to prije nego je poeo raditi na njemu.Digla sam galamu pa mi ga je dao.

- Ti si divna ena - rekao sam. Svukao sam se i otiao u kupaonicu da se okupam ioperem zube.

- I sve je dobro prolo? - doviknula mi je.

Pogledao sam svoj odraz u velikom ogledalu. Srea da sam bio visok jer sam se poeodebljati, a berlinsko pivo nije pomoglo mojoj liniji.

- Uinio sam kako su mi rekli - rekao sam i odloio etkicu za zube.

- Ti ne, dragi - rekla je Fiona. Otvorio sam tu, a kroz um vode uo sam kad je dodala: -Ti nikad ne uini ono to ti kau, zna i sam.

Vratio sam se u spavau sobu. Poeljala je kosu i poravnala plahtu na mojoj stranikreveta. Stavila je moju pidamu na jastuk. Sastojala se od jednostavnog, crvenog gornjeg dijelai hlaa s apstraktnim likovima.

- Zar je ovo moje?

- Rublje jo nije stiglo iz praonice. Telefonirala sam im. Vozaje bolestan... dakle, to mi

moe rei?- Uope se nisam javio u berlinski ured, ako te to mui - priznao sam. - Tamo su sve

mladi momci, ne razlikuju crno od bijeloga. Osjeam se sigurnijim s nekim od veterana kao toje Werner.

- Zamisli da se neto dogodilo? Da je dolo do neprilika, a deurni oficir ak nije ni znaoda si u Berlinu? Zar ne shvaa kako je glupo to mi se uope nisi javio?

- Ne poznajem vie nijednog od tih ljudi iz Stadiona Olympia, draga. Sve se promijenilootkako je Frank Harrington doao na elo. Svi su mladi, klinci bez ikakvog terenskog iskustva,puni teorije s obuke.

- Je li se pojavio tvoj ovjek?

- Nije.- Proveo si tamo tri dana zbog niega?

- Izgleda da jesam.

- Poslat e te preko, po njega. To ti je jasno, zar ne?

Uvukao sam se pod pokrivae.

- Glupost. Uzet e nekog iz zapadnoberlinske ekipe.

- To je najstariji poznati trik, dragi. Poalju te da eka... ti ne zna ni da li je


10/203

10

uspostavljena veza. Sad e se vratiti i prijaviti neuspjeh pa e te poslati da ga dovede. Boemoj, Bernie, ponekad si stvarno glup.

Nisam na to tako gledao, ali u Fioninom cininom razmiljanju bilo je poprilino istine.

- Pa, neka nau nekog drugog - ljutito sam rekao. - Neka po njega ode netko od lokalnihljudi. Moje je lice tamo previe poznato.

- Rei e da su to sve djeca bez iskustva, ba kako si i sam rekao.- Radi se o Brahmsu etiri - rekao sam joj.

- Brahms... imena mrea zvue smijeno. Vie mi se svialo kad su imale kodne nazivekao to su Trojan, Wellington ili Claret.

Iritirao me nain na koji je to rekla.

- Poslijeratna imena mrea su posebno odabrana da se ne bi mogla odrediti nacionalnost -rekao sam. - A ovjek broj etiri mree Brahms mi je jednom spasio ivot. On me je izvukao izWeimara.

- Njega dre u prokleto strogoj tajnosti. Da, znam. to misli, zato su poslali tebe?Shvaa li sad zato e te natjerati da ide preko i dovede ga? - Na ormariu kraj kreveta stajalaje moja fotografija u srebrnom okviru. Bernard Samson, ozbiljan mladidjejeg lica, kovravekose, s naoalama u debelom okviru, nije nimalo nalikovao izboranoj staroj budali koju samsvakog jutra brijao.

- Bio sam u kripcu. Mogao je nastaviti svojim putem. Nije se morao vraati ak doWeimara. - Naslonio sam se na jastuk. - Koliko je vremena prolo? Osamnaest godina, modadvadeset?

- Spavaj - rekla je Fiona. - Telefonirat u u ured sutra ujutro i rei da ti nije dobro. Takoe imati vremena za razmiljanje.

- Trebala bi vidjeti gomilu posla na mom pisaem stolu.

- Odvela sam Billyja i Sally u grki restoran za njegov roendan. Konobari su mu pjevali

i klicali kad je ugasio svjeice. Bilo je to lijepo od njih. ao mi je to nisi bio s nama.- Neu ii. Rei u starome ujutro. Ne mogu vie raditi tako neto.

- Nazvao je gospodin Moore iz banke. eli razgovarati s tobom. Rekao je da nije hitno.

- A mi oboje znamo to to znai - primijetio sam. - Znai nazovi me odmah, ili... - Sadsam joj bio blizu i osjetio sam miris njenog parfema. Je li ga stavila samo radi mene, pitao samse.

- Harry Moore nije takav. O Boiu smo bili u minusu gotovo sedam stotina, a kad smoga sreli na zabavi kod moje sestre, rekao je da ne brinemo.

- Brahms etiri me je odveo u kuu ovjeka po imenu Busch, Karl Busch, koji je imaopraznu sobu u Weimaru... - Navrla su mi sjeanja. - Ostali smo tamo tri dana, a kasnije se Karl

Busch vratio u stan. Odveli su ga u logor u Leipzig. Nikad ga vie nitko nije vidio.- Sad si vii slubenik, dragi - pospano je rekla. - Ne mora ii onamo kamo ne eli.

- Telefonirao sam ti sino- rekao sam. - Bila su dva sata ujutro, ali se nitko nije javljao.

- Bila sam ovdje, spavala sam - rekla je. Odjednom je bila budna i na oprezu. Osjetio sampo tonu njenog glasa.

- Pustio sam da zvoni beskonano dugo - rekao sam. - Pokuao sam dvaput. Na koncusam zahtijevao da zovu sa centrale.


11/203

11

- Sigurno prokleti telefon opet ne valja. Ja sam juer poslijepodne pokuala ovamonazvati dadilju, ali nije bilo odgovora. Sutra u prijaviti kvar.


12/203

12

3.

Richard Cruyer je bio ef Njemakog odjela i njemu sam podnosio izvjetaje. Bio je dvijegodine mlai od mene, a njegova ispriavanja zbog te injenice pruala su mu priliku da samsebe podsjeti na svoje brzo napredovanje u slubi gdje brza unapreenja nisu bila uobiajena.

Dicky Cruyer je imao kovravu kosu, a volio je nositi otvorene koulje i izblijedjeletraperice da bi bio Wunderkind meu tamnim odijelima i kravatama Etona. No, iza modernogargona i leernog ponaanja krio se najvei naduvenko cijele Glavne uprave.

- Oni misle da je ovo lagan posao, Bernard - rekao je mijeajui svoju kavu. - Ne znajukako mi zamjenik naelnika za Evropu visi nad vratom, a uz to idu i beskonani sastanci sasvakim prokletim odborom u zgradi.

ak su i Cruyerove albe smiljene tako da pokau svijetu koliko je vaan. Osmjehnuo seda bi mi stavio do znanja kako uspjeno podnosi sve svoje nevolje. Kavu su mu servirali u finojporculanskoj alici i tanjuriu, a mijeao ju je srebrnom liicom. Na pladnju od mahagonija

nalazila se jo jedna alica i tanjuriod porculana, odgovarajua posuda za eer i srebrnazdjelica za lag izraena u obliku krave. To su bili vrijedni antikni predmeti, to mi je Dickynebrojeno puta rekao, a nou su bili zakljuani u metalnom ormaru za kartoteku, zajedno sdnevnikom i najnovijim kopijama pisama.

- Misle da se sve svodi na rukove u Mirabelle i fine sa efom.

Dicky je uvijek govorio fine umjesto brendi ili konjak. Fiona mi je rekla da tako govoriotkako je kao student bio predsjednik Udruenja za hranu i pie na Oxfordskom sveuilitu.Dicky se elio prikazati gurmanom, a to nije bilo lako spojiti s njegovim izgledom, jer je biomrav ovjek goljavih nogu i ruku, tankih koatih aka i prstiju. Jednim prstom je neprestanododirivao svoje tanke beskrvne usne. Neki ljudi su smatrali da je tu nervoznu kretnju izazivaloneprijateljstvo to ga je okruivalo. Besmislica, naravno, ali, moram priznati, mali gad mi se nije

naroito sviao.Otpio je gutljaj kave i paljivo ispitao njen okus premeui usnama, a istovremeno je

zurio u mene kao da sam mu doao prodati ovogodinju ljetinu.

- Ne misli li da je malo gorka, Bernard?

- Meni nes-kava uvijek ima isti okus - rekao sam.

- Ova je prve kvalitete, samljevena as prije pripremanja. - Rekao je to mirno kimnuviglavom u znak da je primijetio moj pokuaj da ga iznerviram.

- Dakle, nije se pojavio - rekao sam. - Moemo ovdje sjediti i piti kavu cijelo jutro, ali tonee prebaciti Brahmsa etiri preko ice.

Dicky je utio.

- Je li ponovo uspostavio vezu? - upitao sam.

Dicky je odloio alicu na stol i poeo prelistavati papire jednog dosjea.

- Da. Primili smo njegov rutinski izvjetaj. Nije u opasnosti. - Dicky je grickao nokat.

- Zato se nije pojavio?

- O tome nema podataka. - Nasmijeio se. Ovako su stranci zamiljali engleske burzovnemeetare s polucilindrima. Lice mu je bilo tvrdo i koato, a koa jo uvijek preplanula od


13/203

13

Boia provedenog na Bahamima. - Objasnit e kad mu to bude odgovaralo. Ne treba dodijavatiterenskim agentima... toga sam se uvijek pridravao. Je li tako, Bernard?

- To je jedini nain, Dicky.

- O, boe! Kako bih se bar jo jednom volio vratiti na teren! Vi, ljudi, pokupite ononajbolje.

- Ne radim na terenu vegotovo pet godina, Dicky. Sad sam samo slubenik, kao i ti. -Trebao sam rei, kao to si ti uvijek bio, ali sam odustao. Kad se vratio iz vojske, predstavljao sekao "kapetan" Cruyer. No, uskoro je shvatio da ta titula smijeno zvui u usporedbi s generalnimdirektorom koji je nekonosio uniformu generala. Isto tako je shvatio da bi "kapetan" Cruyerteko mogao biti kandidat za tako uzvieno mjesto.

Ustao je, poravnao koulju, i polako pijuckao kavu stavivi slobodnu ruku ispod alice damu koja kapljica ne bi pala. Opazio je da ja svoju nisam ispio.

- eli li radije aj?

- Je li prerano za din i tonik?

Nije odgovorio na moje pitanje.

- Mislim da se osjea dunim naem prijatelju "B etiri". Jo uvijek si mu zahvalan tose vratio po tebe u Weimar. - Kimnuo je s razumijevanjem na moj izraz iznenaenja. - itamdokumente, Bernard. Znam to je to.

- To je bilo plemenito s njegove strane.

- Tono - rekao je Dicky. - To je doista bilo plemenito, ali nije se on vratio po tebe zbogtoga. To nije bio jedini razlog.

- Nisi bio tamo, Dicky.

- "B etiri" se uspaniio, Bernard. Bjeao je. Bio je blizu granice, u nekom malommjestu bogu iza lea, u Thringerwaldu, kad su ga nai ljudi presreli i rekli mu da ga ne traiKGB... ili bilo tko drugi, kad smo vekod toga.

- Sve je to davna prolost - primijetio sam.- Mi smo ga vratili - rekao je Cruyer. Preao je na "mi", primijetio sam. - Dali smo mu

neke nevane podatke i rekli mu neka se vrati i izigrava ogorenost zbog nepravednih optubi.Uputili smo ga da surauje s njima.

- Nevane podatke?

- Imena ljudi koji su vepobjegli, sigurne kue davno naputene... sitnice pomou kojihje Brahms etiri trebao stei povjerenje KGB-a.

- Ali, uhvatili su Buscha, ovjeka koji me sakrivao.

Bez urbe, Cruyer je otpio svoju kavu i obrisao usne platnenim ubrusom s pladnja.

- Izvukli smo vas dvojicu. Rekao bih da to nije loe u takvoj krizi... dva od tri. Busch sevratio u svoju kuu po zbirku maraka... Zbirku maraka! to se moe uiniti s takvim ovjekom?Uhvatili su ga, jasno.

- Zbirka maraka je vjerojatno bila njegova ivotna uteevina - rekao sam.

- Moda, ali tako su ga uhvatili, Bernard. Kod tih svinja nema druge prilike. Ja to znam, tito zna, a i on je znao.

- Dakle, zato nai terenci ne vole Brahmsa etiri.


14/203

14

- Da, zato ga ne vole.

- Vjeruju da je izdao mreu Erfurt.

Cruyer je slegnuo ramenima.

- to smo mogli uiniti? Nismo mogli objaviti da smo izmislili cijelu priu kako bi naovjek postao persona grata za KGB. - Cruyer se uputio do ormaria s piem i natoio malodina u veliku au.

- Puno dina, ne previe tonika - rekao sam. Cruyer se okrenuo i bezizraajno zagledao umene. - Ako je to za mene - dodao sam. Znai, ipak je uinjena nemarna pogreka. Rekli suBrahmsu etiri neka otkrije Buschovu adresu, a onda se jadan ovjek vratio po svoje marke iuletio ravno u ruke ljudi KGB-a.

Dicky je ulio jo malo dina u au paljivo dodavi kocke leda, da ne bi pljusnule.Donio mi je pie zajedno s boicom tonika koju nisam ni dirnuo.

- Ne mora se vie time optereivati, Bernard. Ti si u Berlinu svoje uinio. Sad e netkodrugi preuzeti zadatak.

- Ima li problema?

Cruyer se vratio do ormaria s piem i poeo pospremati epove i mjealicu. Tada jezatvorio vrata ormaria i rekao:

- Zna li kakvim nas je podacima opskrbljivao Brahms etiri?

- Privredna pijunaa. Radi u jednoj istononjemakoj banci.

- On je najpaljivije uvan izvor obavjetenja u Njemakoj. Ti si jedan od nekolicineljudi koji su ga ikad vidjeli licem u lice.

-I to prije gotovo dvadeset godina.

- Radi preko pote... uvijek koristi kune adrese da izbjegne cenzore i osiguranje... aljematerijale raznim lanovima mree Brahms. U sluaju potrebe koristi "mrtve" potanskesanduie. Ali, to je sve... nikakvih mikrofilmova, nikakvih ifri, nikakvih mikroodailjaa,nikakve nevidljive tinte. Vrlo zastarjelo.

- I vrlo sigurno - rekao sam.

- Vrlo zastarjelo i vrlo sigurno, do sada - sloio se Dicky. - ak ni ja ne mogu vidjetidosje Brahmsa etiri. Nitko o njemu nita ne zna, osim da dolazi do podataka preko nekoga navrhu. Moemo samo nagaati.

- I doli ste do zakljuka? - poticao sam ga jer sam znao da e mi ionako rei.

- "B etiri" nas obavjetava o vanim odlukama Deutsche Investitions Bank i DeutscheBauern Bank. Upravo te dravne banke dodjeljuju dugorone kredite za industriju ipoljoprivredu. Obje banke kontrolira Deutsche Notenbank, preko koje prolaze sve novanepoiljke, uplate i isplate, te obrauni kliringa za cijelu zemlju. S vremena na vrijeme saznamo to

poduzima moskovska Narodna banka, a redovito dobivamo izvjetaje o situaciji u zemljamaSEV-a. Mislim da je Brahms etiri tajnik ili osobni pomonik jednog od direktora DeutscheNotenbank.

- Ili direktor?

- Sve banke imaju ekonomsko obavjetajne slube. Ambiciozni bankari nerado postajuefovi takvih slubi, pa zato rotiraju. Brahms etiri nam veprevie dugo dostavlja ovu vrstpodataka, pa ne bi ni mogao biti nita drugo do slubenik ili pomonik.


15/203

15

- Nedostajat e vam. teta to ga morate povui iz posla - primijetio sam.

- Povui ga? Ne pokuavam ga povui iz posla. elim da ostane upravo tamo gdje je isad.

- Mislio sam...

- Nije to moja ideja da bi se trebao vratiti na Zapad, venjegova! Ja bih htio da ostanetamo. Ne smijemo ga izgubiti.

- Poinje li se bojati?

- Vremenom se svi ponu bojati - rekao je Cruyer. - To je frontovska neuroza.Cjelokupna napetost ih obara. Stare i postaju umorni, a tada poinju traiti onaj up zlatnika iseosku kuicu s ruama ispred ulaza.

- Poinju traiti ono to smo im obeavali dvadeset godina. O tome se radi.

- Tko zna to pokree te luake? - rekao je Cruyer. - Pola ivota sam proveopokuavajui shvatiti njihove motive. - Pogledao je kroz prozor. Sunane zrake obasjavale sulipe, a visoko gore nekoliko oblaia bilo je razasuto po plavetnilu neba. - A jo uvijek ni nenasluujem to ih motivira.

- Uvijek doe vrijeme kad im treba dopustiti da odu - rekao sam.Dodirnuo je usne; ili je poljubio vrke prstiju, ili moda kuao din to mu se prolio po

prstima.

- Misli na teoriju lorda Morana? ini mi se da se sjeam da je podijelio ljude u etiriskupine. Oni koji se nikad ne boje; oni koji se boje, ali to nikad ne pokazuju; oni koji se boje i tone kriju, ali nastavljaju svoj posao; i etvrta skupina, ljudi koji se boje i odustaju od posla. Ukoju moemo smjestiti Brahmsa etiri?

- Ne znam - rekao sam. Kako se, dovraga, ovjeku kao to je Cruyer moe objasniti kakoto izgleda kad se netko boji noi dan, godinu za godinom? ega se Cruyer ikad mogao bojati,osim detaljnijeg pregleda njegovih trokova?

- No, zasad mora ostati tamo; tako je to.- Zato su me onda slali da ga ekam?

- Izvodio je, Bernard. Imao je napadaj muiavosti. Zna kakvi ti momci mogu ponekadbiti. Zaprijetio je da e nas napustiti, ali kriza je prola. Prijetio je da e upotrijebiti stari,krivotvoreni paso Sjedinjenih Drava i izii preko kontrolne stanice Charlie.

- Znai, ja sam bio tamo da ga zadrim?

- Nismo mogli organizirati hajku, zar ne? Nismo mogli njegovo ime dati civilnoj policiji iteleprinterom poslati poruke brodovima i aerodromima. - Muio se pokuavajui otvoriti prozor.Cijele zime je bio zatvoren pa je sad Cruyeru trebala sva njegova snaga da ga otvori. - Ah, daaklondonskog smoga. Tako je bolje - rekao je kad se u sobi osjetio svje zrak. - Ali, i dalje stvara

probleme. Ne dostavlja nam redovito obavijesti. Prijeti da e ih potpuno prestati slati.- A ti... to ti prijeti?

- Prijetnje nisu moj stil, Bernard. Ja sam ga samo zamolio da ostane jo dvije godine ipomogne nam da ubacimo nekog drugog na njegovo mjesto. O, boe! Zna li koliko nam jenovca pokupio u proteklih pet godina?

- Dobro je dok ne eli mene poslati - rekao sam. - Moje lice je tamo previe dobropoznato. Osim toga, prokleto brzo ostajem bez daha u bilo kakvim napornim aktivnostima.


16/203

16

- Imamo mnogo ljudi na raspolaganju, Bernard. Starije osoblje ne mora preuzimati rizik.I, u svakom sluaju, ako se situacija zaista pogora, trebat e nam netko iz Frankfurta.

- To mi nekako runo zvui, Dicky. Kakvi bi nam to ljudi trebali iz Frankfurta?

Cruyer je puhnuo kroz nos.

- Ne moram ti crtati dijagram, stari moj. Ako "B etiri"zaista doe na ideju da sveizbrblja momcima u Normannenstrasse, morat emo brzo djelovati.

- Naruena likvidacija? - rekao sam mirnim glasom, bezizraajnog lica.

Cruyeru je postalo pomalo nelagodno.

- Morat emo brzo djelovati. Trebat e odobriti sve to ekipa na licu mjesta bude smatralapotrebnim. Zna kako to ide. Takva odluka se nikad ne moe ponititi.

- To je jedan od naih ljudi, Dicky. Stariji ovjek koji je vie od dvadeset godina radio zaGlavnu upravu.

- A mi samo traimo - dodao je Cruyer s pretjeranom strpljivou - da nastavi raditi zanas na isti nain. to e se dogoditi ako izgubi glavu i odlui da nas izda... to je nagaanje,besmisleno nagaanje. \par - Zaraujemo za ivot nagaajui - rekao sam. - A sad se pitam tobih morao uiniti da me "netko iz Frankfurta doe pripremiti za veliko istilite na nebu.

Cruyer se nasmijao.

- Oduvijek si bio udak? - rekao je. - ekaj samo, kad to ispriam starome.

- Ima li jo ovog izvrsnog dina?

Uzeo je au iz moje ispruene ruke.

- Prepusti Brahmsa etiri Franku Harringtonu i berlinskoj terenskoj jedinici, Bernard.Nisi Nijemac, vie nisi terenski obavjetajac, i zaista si prestar. - Ulio mi je u au malo dina idodao led, upotrijebivi srebrnu hvataljku oblikovanu poput pandi. - Mogli bi razgovarati oneem veselijem - rekao je preko ramena.

- U tom sluaju, Dicky, to je s doplatkom za moj novi automobil? Blagajnik ne

e nitauiniti bez potvrda.

- Prepusti to mojoj sekretarici.

- Vesam ispunio formulare - obavijestio sam ga. - Zapravo, donio sam ih sa sobom.Treba samo tvoj potpis... dva primjerka. - Poloio sam ih uz rub njegovog stola i pruio munaliv-pero iz kienog pisaeg pribora.

- Taj automobil e biti prevelik za tebe - promrmljao je pretvarajui se da pero nefunkcionira. - Bit e ti ao to se nisi odluio za manja kola.

Pruio sam mu svoju plastinu kemijsku olovku, promatrao kako se potpisuje, i spremioformulare u dep. Izgleda da sam odabrao pravi trenutak.


17/203

17

4.

Za vikend smo dogovorili posjet Fioninom ujaku Silasu. Stari Silas Gaunt zapravo nijebio njen ujak; bio je daljnji roak njezine majke. ak nije ni poznavala Silasa dok je ja nisamodveo k njemu da bih je impresionirao, ubrzo nakon naeg upoznavanja. Stigla je s Oxforda soekivanim, sjajnim rezultatima ostvarenim u filozofiji, politici i ekonomiji - ili u "modernimznanostima" po akademskom argonu - i uinila sve ono to su njeni suvremenici smatralimudrim: studirala ruski na Sorbonni i istovremeno usavravala svoj francuski naglasak, potrebansvakoj mladoj engleskoj eni iz viih slojeva; zavrila je kratak teaj kuhanja u Cordon Bleu;radila je za jednog trgovca umjetninama; bila je lan posade kutera u prekooceanskoj regati;pisala je govore za ovjeka koji zamalo nije postao predstavnik Liberalne stranke u Parlamentu.Sreo sam je uskoro nakon tog poraza. Od samog poetka, starog Silasa je osvojila njegovanovootkrivena neakinja. esto smo ga viali, a moj sin Billy mu je bio kume.

Silas Gaunt je bio znaajna linost u vrijeme kad je radio za obavjetajnu slubu, dok jejo zaista sve bilo tajnovito. U njegovo vrijeme izvjetaji su otiskivani u bakrotisku, a terenskiagenti plaani zlatnicima. Kad je moj otac upravljao berlinskom terenskom jedinicom, Silas muje bio pretpostavljeni.

- On je glupi mali gad - rekla je Fiona kad sam joj prepriao moj razgovor s DickyjemCruyerom. Bila je subota ujutro, a mi smo se vozili prema Silasovoj farmi u Cotswold Hillsu.

- On je opasan mali gad - rekao sam. - Kad pomislim da taj idiot odluuje o ljudima naterenu...

- O Brahmsu etiri, htio si rei - primijetila je Fiona.

- "B etiri" je Dickyjev posljednji doprinos terminologiji. Da, o takvim ljudima - rekaosam. - Dobijem prokletu drhtavicu.

- Nee dopustiti takvom izvoru podataka da ode - rekla je.

Vozili smo se kroz Reading, napustivi auto-put u potrazi za tonikom za kou licaElizabeth Arden. Sjedila je za volanom crvenog porschea to joj ga je otac kupio za proliroendan. Navrila je trideset pet godina, a njen otac je izjavio da joj je potrebno neto specijalnoda bi je razvedrilo. Pitao sam se kako namjerava mene razvedriti za moj etrdeseti roendan,kroz dva tjedna: vjerojatno uobiajenom bocom Remy Martina, a tko zna hou li u kutiji opetnai estitku upuenu njemu od neke firme za opskrbu uredskih prostorija.

- Ekonomski obavjetajni odbor ivi od bankarskih podataka to ih dostavlja Brahmsetiri - dodala je nakon duga razmiljanja.

- Ipak mislim da smo trebali ostati na auto-putu. Drogerija u selu e sigurno imati tonikza kou - rekao sam. Iako, zapravo, nisam imao pojma to je tonik za kou, osim da je to neto

bez ega je moja koa izdrala venekoliko desetljea.- Ali ne Elizabeth Arden - rekla je Fiona.

Dolo je do zastoja u prometu usred Readinga, a nigdje na vidiku nije bilo drogerije.Motor se pregrijavao pa ga je na trenutak ugasila.

- Moda ima pravo - konano je priznala nagnuvi se da bi me ovla poljubila. Samo menastojala udobrovoljiti, jer u ja biti onaj koji e iskoiti iz automobila i jurnuti po prokletuposudu arobne masti dok ona bude oijukala sa saobraajcem.


18/203

18

- Imate li straga dovoljno mjesta, djeco? - upitala je.

Klinci su se stisnuli, svatko sa svoje strane kovega, ali se nisu alili. Sally je netoprogunala i nastavila itati svoju knjigu William, a Billy je upitao:

- Koliko e voziti po auto-putu?

- Dicky je takoer u Odboru - rekao sam.

- Da, tvrdi da je to bila njegova ideja.

- Ne znam vie broja njegovim odborima. Nikad ga nema u kancelariji kad je potreban.Njegov dnevnik sastanaka slii na Vodidobrih jela. U posljednje vrijeme je otkrio "sastanke zadoruak". Sad dere i loe po cijeli dan. Ne shvaam kako ostaje tako mrav.

Vozila su se pokrenula pa je upalila motor i prilijepila se uz stari crveni autobus na kat.Kondukter je stajao na platformi i zagledao se u nju i u automobil s neprikrivenim divljenjem.Nasmijeila mu se, a on joj je uzvratio osmijeh. Bilo je smijeno, ali nisam uspio svladati osjeajljubomore.

- Morat u ii - rekao sam.

- U Berlin?

- Dicky zna da u morati ii. Cijeli razgovor je bio samo Dickyjev nain da mi to stavi doznanja.

- to bi ti mogao uiniti? - rekla je Fiona. - Brahmsa etiri se ne moe prisiliti da nastavi.Ako je odluio prestati raditi za nas, nitko u Glavnoj upravi ne moe nita uiniti.

- Ne? - upitao sam. - Pa, mogla bi se iznenaditi.

Pogledala me.

- Ali, Brahms etiri je star. Sigurno je vrijeme da se povue.

- Dicky je iznosio prikrivene prijetnje.

- Blefira.

- Vjerojatno - sloio sam se. - To je samo Dickyjev nain kojim mi je nagovijestio da bi,ako se ja povuem i dopustim nekom drugom da ide, mogli postati previe grubi. No, kad se radio Dickyju, ne moe biti siguran. Pogotovo ako je njegovo napredovanje u pitanju.

- Ne bi trebao ii, dragi.

- Moje prisustvo vjerojatno ne bi nita promijenilo.

- Pa, znai...

- Ali ako ode netko drugi, neki mladac iz Berlina, a neto poe po zlu, kako bih ikadmogao biti siguran da ja ne bih uspio?

- ak i u tom sluaju, Bernard, ipak ne elim da ide.

- Vidjet emo - rekao sam.

- Nita ne duguje Brahmsu etiri - dodala je.- Dugujem mu - rekao sam. - Ja to znam, a zna i on. Zato e meni vjerovati kao nikom

drugom. Zna da mu dugujem.

- Sigurno je prolo vedvadeset godina - rekla je kao da obeanja, poput hipoteka,vremenom manje optereuju.

- Kakve veze ima koliko je vremena prolo?

- A to je s tvojim dugom prema meni? Zar nita ne duguje Billyju i Sally?


19/203

19

- Nemoj se ljutiti, srce - rekao sam. - I bez toga je dovoljno teko. Misli li da elim poi iopet se igrati izviaa?

- Ne znam - rekla je. Bila je ljuta, pa je, kad smo stigli na auto-put, pritisnula papuicu zagas do daske tako da je brzinomjer opisao cijeli krug.

Stigli smo na farmu ujaka Silasa mnogo prije nego je otvorio ampanjac za koktel prije

ruka.Farma Whitelands u Cotswoldsu prostirala se na preko esto jutara goleme vapnenaste

visoravni izmeu doline Temze i rijeke Severn. Seoska kua od drevnog kamena boje meda, sastarinskim prozorima i jednostranim ulaznim vratima, djelovala bi previe savreno, poput sceneu holivudskom filmu, ali ljeto jo nije stiglo pa je nebo bilo sivo, tratina smea, a grmovi ruapodrezani i bez cvjetova.

Drugi automobili bili su parkirani du goleme kamene itnice, jedan konj privezan zaogradu, a metalna reetka na verandi za ienje obue bila je puna svjeeg blata. Stara hrastovavrata bila su otkljuana, pa ih je Fiona gurnula i ula u hodnik, posjednikim nainomdoputenim lanovima obitelji. Na zidu su visjeli kaputi, a nekoliko ih je bilo prebaeno prekoklupe.

- Dicky i Daphne Cruyer - rekla je Fiona prepoznavi krzneni kaput.

- I Bret Rensselaer - rekao sam dodirnuvi rukav od mekanog kamelhara. - Zar e ovdjebiti svi ljudi iz ureda?

Fiona je slegnula ramenima i okrenula se da bih joj pomogao skinuti kaput. Iz stranjegdijela kue dopirali su glasovi i smijeh.

- Nisu svi iz ureda - rekla je. - Range rover ispred kue pripada umirovljenom generalukoji ivi u selu. Njegova ena vodi kolu jahanja, sjea se? Nije ti se sviala.

- Pitam se ostaju li Cruyeri - rekao sam.

- Kaputi su im u hodniku, znai da nee ostati - rekla je Fiona.

- Trebala si biti detektiv - primijetio sam.Iskrivila je lice. Takvu primjedbu Fiona nije smatrala komplimentom.

Ovaj dio Engleske ima najureenija sela i najljepu prirodu na svijetu, a ipak me neto utako izvedenom savrenstvu uznemirava. Skuene teake kolibe nastavali su burzovni meetari igraevinski pekulanti, a ugostitelj u staroj seoskoj krmi je zapravo pilot. Pravi seljaci iveblizu glavne ceste u runim kuama od opeke, a njihova dvorita su krcata starih automobila.

- Ako idete dolje do rijeke, pazite jer je obala klizava od blata. I, za boga miloga, paljivoobriite cipele kad se vratite na ruak. - Djeca su odgovorila usklicima radosti. - Voljela bih imatiovakvo mjesto za vikende - rekla je Fiona.

- Pa imamo ovakvo mjesto - rekao sam. - Imamo ovo. Tvoj ujak Silas nam je rekao da

doemo kadgod elimo.- To nije isto - rekla je.

- Ima potpuno pravo - rekao sam. - Da je ovo naa kua, sad ne bi ila u pravcu sobegdje e popiti au ampanjca prije ruka. urila bi u kuhinju da opere povre u hladnoj vodi.

- Fiona, draga moja! Bernard! - Silas Gaunt je iziao iz kuhinje. - Uinila su mi sepoznatima djeca koja se pentraju kroz ukrasno grmlje.

- ao mi je - rekla je Fiona, ali Silas se nasmijao opalivi me po leima.


20/203

20

- Uskoro e ruak, ali imamo jo vremena da na brzinu neto popijemo. Mislim da svihpoznajete. Navratili su susjedi, ali ih nisam uspio nagovoriti da ostanu na ruku.

Silas Gaunt je bio krupan ovjek, visok i velika trbuha. Uvijek je bio debeo, ali otkakomu je umrla ena jo se vie udebljao, onako kako se debljaju samo stari, bogati ljudi koji volesami sebi ugaati. Nije brinuo o svom struku, niti mu je smetala injenica da su mu sve koulje

bile uske i uvijek nategnute preko trbuha, ili to su mu obrazi debeli, zbog kojih je sliiozabrinutom psu tragau. Bio je gotovo posve elav, a elo mu se nadnijelo nad oi tako da jeuvijek djelovao namrgoeno. Takav dojam bi rasprio njegov glasan smijeh pri kojem bi zabacioglavu unatrag i irom otvarao usta. Na rukovima se ujak Silas ponaao poput vlastelina meusvojim najamnicima, ali to nikom nije smetalo jer je bilo oito da se radi o ali, kao to je injegovo izigravanje farmera bila ala, usprkos gumenih izama ostavljenih u hodniku i istroenihgrablji za sijeno odbaenih na tratini iza kue, poput nekakve neprocjenjive skulpture.

- Svi dolaze k meni - govorio je dok je toio Chteau Ptrus 64 svojim gostima. -Ponekad ele da se sjetim neke prokleto glupe odluke to ju je Uprava donijela ezdesetihgodina, ili ele da utjeem na nekoga gore, ili ele da prodam neku odvratnu malu viktorijanskukomodu to su je naslijedili. - Silas je pogledao ljude oko stola da bi se uvjerio pamte li svi

prisutni njegovo partnerstvo u prodavaonici antiknih predmeta u Bond Streetu. utljiviAmerikanac, Bret Rensselaer, stezao je ruku prsate plavue koju je doveo sa sobom. - Ali stalnodolaze, vjerujte, nikad nisam usamljen.

Bilo mi je ao starog Silasa; tako neto su tvrdili samo usamljeni ljudi.

Gospoa Porter, njegova kuharica i domaica, ula je kroz kuhinjska vrata nosei peenibubrenjak.

- Dobro. Volim govedinu - izjavio je moj mali sin Billy.

Gospoa Porter se zahvalno nasmijeila. Bila je to postarija ena koja je tokom godinanauila da nita ne uje, ne vidi i vrlo malo govori.

- Nemam ja vremena za variva i pite i sline mjeavine - objasnio je ujak Silas otvorivi

drugu bocu limunade za djecu. - Volim vidjeti komad pravog mesa na svom tanjuru. Ne volimnikakve umake ni kae. Francuzi mogu zadrati svoju kuhinju. - Natoio je malo limunade momsinu, a zatim je priekao dok Billy nije prouio njenu boju i miris, otpio gutljaj i kimnuo glavomu znak odobravanja, upravo kako ga je Silas nauio.

Gospoa Porter je poloila pladanj s mesom ispred Silasa i do njega stavila veliki no ivilicu za komadanje peenke. Tada je otila po povre. Dicky Cruyer je ubrusom lagano obrisaovino s usana. Izgledalo je da su rijei domaina bile upuene njemu.

- Ne mogu utjeti i dopustiti da na taj nain klevee la cuisine franaise, Silas. - Dicky senasmijeio. - Bojkotirat e me Paul Bocuse.

Silas je posluio Billyja golemim komadom peene govedine, a zatim je nastavio rezati

meso. - Poni jesti! - naredio je.

Dickyjeva ena, Daphne, dodavala je tanjure. Radila je u reklamnom uredu, a voljela seoblaiti u bakinu odjeu, ukljuujui i barunastu vrpcu oko vrata, bro od kameje i male naoaleu metalnom okviru. Insistirala je na vrlo malom komadiu mesa.

Dicky je vidio kako moj sin prosipa umak po svojoj koulji, pa mi se saaljivoosmjehnuo. Cruyerovi sinovi bili su u internatu; roditelji su ih viali samo za vrijeme praznika.To je jedini nain da sauva zdrav razum, objasnio mi je Dicky vie nego jednom.


21/203

21

Silas je rezao meso vjeto i koncentrirano. uli su se uzdasi zadovoljstva gostiju. DickyCruyer je izjavio da je obrok "raskoan", a Silasu se obraao s "moj domaine". Fiona meznaajno pogledala upozoravajui da vie ne provociram Dickyja na takve komentare.

- Kuhanje - rekao je Silas - je umjetnost mogueg. Francuzi su odgojeni na ostacima iokrajcima, isjeckanim, pomijeanim i maskiranim zainjenim umacima. Ne elim takve muke

ako si mogu priutiti poteno jelo. Nitko zdrava razuma ne bi izabrao njihov bukuri.- Probajte la cuisine nouvelle - rekla je Daphne Cruyer, ponosna na svoj francuski

izgovor. - Lagana jela, a svako je sloeno poput slike.

- Ne elim laganu hranu - zareao je Silas i mahnuo noem prema njoj. - Cuisinenouvelle! - prezirno je rekao. - Veliki areni.tanjuri s komadiima hrane sloenim u sredini. Kadsu to posluivali u restoranima jeftinih hotela, zvalo se "ogranienje obroka", ali im su na scenustupili momci iz propagande, dobili smo cuisine nouvelle o kojoj piu dugake lanke uasopisima za ene. Kad plaam za dobru hranu, oekujem da e me konobar posluiti skolicima i pitati to elim i koliko elim, a ja u mu rei kamo e staviti povre. Ne elim da mipladanj mesa iz kuhinje nose konobari koji ne razlikuju haringu od kolaia s groicama.

- Ova govedina je savreno peena, ujae Silas - rekla je Fiona kojoj je laknulo kad jezavrio svoj strastveni govor bez ubacivanja uobiajenih psovki. - Ali samo mali komadizaSally... jae peeno meso, ako je mogue.

- Dobri boe, eno - rekao je. - Daj svojoj keri neto to e joj popraviti krv u ilama.Jae peeno meso! Nije ni udo to djeluje tako slabano. - Stavio je dva komada slabije peenogmesa na zagrijani tanjur i izrezao ga na komadie za jedan zalogaj. Uvijek je to radio za djecu.

- to je slabano? - upitao je Billy koji je volio slabije peenu govedinu i divio se vjetinikojom je Silas rukovao noem otrim poput britve.

- Sitna, blijeda, anemina i bolesna izgleda - rekao je Silas. Poloio je slabo peenugovedinu pred Sally.

- Sally je savreno zdrava rekla je Fiona. Najbri nain da je netko iznervira bio je rei joj

da njena djeca u neemu oskudijevaju. Pretpostavljao sam da je to neka vrst krivice to jeosjeaju sve zaposlene majke. - Sally je najbolja plivaica u svom razredu - rekla je Fiona. - Je litako, Sally?

- Bila sam u prolom polugoditu - apatom je rekla Sally.

- Strpaj malo slabo peene govedine u svoj trbui- rekao joj je Silas. - Od toga e ti sekosa nakovrati.

- Da, ujae Silas - rekla je. Promatrao ju je dok nije napunila usta i nasmijeila mu se.

- Ti si tiranin, ujae Silas - primijetila je moja ena, ali Silas nije niim pokazao da ju jeuo.

Okrenuo se prema Daphne.

- Nemoj mi rei da i ti eli bolje peeno - zloslutno je rekao.- Bleu za mene - rekla je. - A vcc un petit peu de moutarde anglaise.

- Dodaj Daphne senf. I dodaj joj pommes de terre. Nee joj koditi da se malo udeblja.Bar e imati to uhvatiti - dobacio je Cruyeru maui vilicom prema njemu.

- Samo polako - rekao je Cruyer koji nije volio takve line primjedbe o svojoj eni.

Dicky Cruyer je odbio Charlotte Russe izjavivi da mu je bilo sasvim dovoljno, pa smoBilly i ja podijelili njegovu porciju. Charlotte Russe je bio jedan od specijaliteta gospoe Porter.


22/203

22

Kad smo zavrili s jelom, Silas je poveo mukarce u prostoriju za biljar rekavi damama:

- Proeite do rijeke, ili sjednite u staklenik, ili idite u dnevnu sobu. Tamo je upaljenavatra u kaminu, ako vam je hladno. Gospoa Porter e vam donijeti kavu i konjak, ako elite.No, mukarci moraju s vremena na vrijeme psovati i podrigivati. Puit emo, razgovarati o poslui svaati se zbog kriketa. To bi vam bilo dosadno. Idite i brinite o djeci... priroda je i to

namijenila enama.Nisu bile naroito oduevljene, bar ne Daphne i Fiona. Daphne je starog Silasa nazvala

neotesancem, a Fiona je zaprijetila da e djeci dopustiti igranje u njegovoj radnoj sobi, svetituzabranjenom doslovce svima, ali to im nije pomoglo; poveo je mukarce u sobu za biljar izatvorio vrata.

Mrana soba za biljar, zidova obloenih mahagonijem, nije se mijenjala otkako jenamjetena po ukusu baruna iz devetnaestog stoljea. ak su i lovaki trofeji i obiteljski portretiostali na svojim mjestima. Prozori su se otvarali na tratinu, ali je nebo bilo mrano, a sobaosvijetljena samo zelenim svjetlom to se odbijalo od povrine stola. Dicky Cruyer je pripremiostol, a Bret je izabrao tak, dok je Silas svlaio sako i namjetao jarkocrvene naramenice, a zatimponudio pie i cigare.

- Dakle, Brahms etiri je poeo izvoditi? - rekao je Silas izabravi cigaru i potraiviibice. - Pa, zar ste svi zanijemili? - Tako je potresao kutiju ibica da su drvca zaukala.

- Pa, ja... - poeo je Cruyer gotovo ispustivi kredu to ju je nanosio na vrh svog taka.

- Ne budi prokleta budala, Dicky - rekao mu je Silas. - GD je strano zabrinutmogunou gubitka bankarskih podataka. Rekao je da si angairao Bernarda za sreivanjesituacije.

Cruyer, koji je jako pazio da mi ne otkrije kako me je spomenuo generalnom direktoru,neto je petljao oko svog taka ne bi li imao asak vie za razmiljanje, a tada je rekao:

- Bernarda? Njegovo ime je spomenuto, ali sam ja protiv toga. Bernard je svoje uinio ito sam mu rekao.

- Ostavi sad govorancije, Dicky. uvaj ih za svoje sastanke odbora. GD me zamolio daovog vikenda malo razmislimo i pokuamo iznai mudre prijedloge do ponedjeljka... najkasnijeutorka. Sve bi ovo moglo prasnuli, zna. - Pogledao je stol, a zatim svoje goste. - Dakle, kakoemo? Bernard nije osobito dobar, pa moe igrati sa mnom protiv vas dvojice.

Bret nije nita rekao. Dicky Cruyer je pogledao Silasa s izrazom potovanja. Moda dotog poslijepodneva nije shvaao koliki utjecaj starac jo uvijek ima. Ili moda nije shvaao da jeSilas ista beskrupulozna stara svinja kakva je bio dok je jo radio; isti nemilosrdni manipulatorljudima kakav je Cruyer pokuavao biti. A ujak Silas je iz ovakvih kriza uvijek uspijevao iziimiriui po ruama, a to je neto to Dickyju nije uvijek polazilo za rukom.

- Jo uvijek tvrdim da Bernard ne bi trebao ii - insistirao je Cruyer, ali vie nije zvuio

onako sigurno. - Njegovo lice je predobro poznato. Odmah e ga otkrili. Jedan pogrean potez inai emo se u Ministarstvu unutranjih poslova u potrazi za nekim za koga. ga moemomijenjati. - Poput Silasa, govorio je ravnodunim glasom, preuzevi nemarni ton kakvim Englezivole raspravljati o pitanjima ivota i smrti. Nagnuo se iznad stola pa je zavladala tiina dok nijeudario kuglu.

- Dakle, tko e ii? - upitao je Silas nakrivivi glavu i pogledavi Cruyera poput uiteljakoji zaostalom ueniku postavlja jednostavno pitanje.

- Izdvojili smo pet-est ljudi koje smatramo podobnim - odgovorio je Cruyer.


23/203

23

- Ljudi koji poznaju Brahmsa etiri? Ljude kojima e on vjerovati?

- Brahms etiri nee nikome vjerovati - rekao je Cruyer. - Zna kakvi postanuobavjetajci kad ponu govoriti o povlaenju. - Odmaknuo se dok je Bret Rensselaer prouavaostol i bez problema ubacio odabranu kuglu u rupu. Bret je bio Dickyjev pretpostavljeni, ali jenjemu preputao odgovaranje na pitanja, kao da je samo promatra. To je bio Bretov stil.

Dobar udarac, Bret - rekao je Silas. - Znai, nijedan od njih ga nije nikad sreo? - Povukaoje dim cigare i otpuhnuo ga u Cruyera. - Ili sam neto pogreno shvatio?

- Bernard je jedini s njim radio - priznao je Cruyer skinuvi sako i paljivo ga poloivina praznu stolicu. - ak ne mogu nabaviti nijednu njegovu fotografiju snimljenu u posljednjevrijeme.

- Brahms etiri. - Silas se poeao po trbuhu. - On je gotovo mojih godina, znate.Poznavao sam ga jo dok je Berlin bio Berlin. Dijelili smo djevojke i opijali se zajedno.Poznavao sam ga onako kako se moe poznavati ovjek s kojim odrasta. Berlin! Volio sam tajgrad.

- Kao to svi dobro znamo - rekao je Cruyer pomalo kiselim glasom. Ispraznio je dep

biljarskog stola i ponovo zakotrljao kugle po stolnoj plohi prekrivenoj zelenim suknom.- Brahms etiri me pokuao ubiti krajem 1946 - rekao je Silas ignorirajui Cruyera. -ekao je ispred malog bara blizu Alexanderplatza i pucao u mene dok sam stajao na vratimaocrtavajui se na svjetlu.

- Promaio je? - upitao je Cruyer s odmjerenom dozom zabrinutosti.

- Da. ovjek bi pomislio da e ak i osrednji strijelac uspjeti pogoditi ovako velikog tipakao to sam ja, osvijetljenog s lea, ali glupan je promaio. Sreom, sa mnom je bio moj voza,vojni policajac koji je radio za mene od trenutka kad sam stigao. Vidi, ja sam bio civil uuniformi, pa mi je trebao pravi vojnik da mi pomogne navui oficirski opasai da me podsjetikad treba salutirati. Dakle, on je premlatio Brahmsa etiri. Mislim da bi ga bio osakatio da menenije bilo. Narednik je mislio da je pucao na njega, razumije. To ga je vraki naljutilo.

Silas je popio malo portoa, povukao dim cigare, i u tiini promatrao moj nestruni udarac.Cruyer ga je pokorno upitao to se dogodilo nakon toga.

- Dojurili su Rusi. Vojnici, vojna policija, etvorica krupnih seljaka prljavih izama ineobrijanih lica. Htjeli su odvesti jadnog starog Brahmsa etiri. Jasno, tada se nije zvao Brahmsetiri, to je dolo kasnije. Alexanderplatz je bio u njihovom sektoru iako jo nisu podigli zid. No,ja sam im rekao da je on engleski oficir koji je previe popio.

- Povjerovali su? - pitao je Cruyer.

- Nisu, ali prosjeni Rus je navikao sluati lai. Nisu mi vjerovali, ali nisu imali namjeruprevie se truditi da opovrgnu moje rijei. Mlako su ga pokuali odvui, ali moj vozai ja smoga pokupili i odnijeli do naeg automobila. Ni u kojem sluaju Rusi ne bi dirnuli vozilo s

britanskim vojnim oznakama. Znali su to bi se dogodilo svakome tko bi bez dozvole petljao okoautomobila ruskog oficira. Dakle, tako smo ga doveli natrag na Zapad.

- Zato je pucao na tebe? - upitao sam.

- Svia vam se taj konjak, je li? - rekao je Silas. - Star dvadeset godina; u dananjevrijeme nije lako nabaviti plemeniti konjak. Da, pa, motrio je na mene nekoliko dana. uo jegovorkanja da sam ja odgovoran za hvatanje mnogih Gehlenovih ljudi, a njegov najbolji prijateljje stradao pri hapenju. No, razgovarali smo o prolosti, pa se ubrzo urazumio.


24/203

24

Kimnuo sam glavom. Ovim neodreenim objanjenjem Silas mi je pristojno rekao nekagledam svoja posla.

Promatrali smo igru Breta Rensselaera. Savrenim udarcem je poslao crvenu kuglu urupu, a bijela se vratila do vrha njegovog taka. Neznatno je promijenio poloaj namjestivi se zaslijedei udarac.

- I ti si radio s njim do 1946? - upitao sam pogledavi Silasa.- Ne, ne, ne - odvratio je Silas. - Drao sam ga podalje od naih ljudi u Harmsdorfu.

Mogao sam doi do novca iz fondova pa sam ga poslao natrag u Istoni sektor i rekao mu nekanita ne poduzima. Radio je u Reichsbanki za vrijeme rata... otac mu je bio burzovni meetar, aznao sam da e reimu na Istoku, komunistikom ili ne, na koncu oajniki trebati ljudivrhunskog bankarskog iskustva.

- On je bio tvoja investicija? - upitao je Cruyer.

- Ili, moglo bi se rei, ja sam bio njegova investicija - rekao je Silas. Igra je sad teklasporije jer su svi razmiljali o drugim stvarima pa im je trebalo vie vremena za pripremanjeudarca. Cruyer je naciljao, promaio i tiho opsovao. Silas je nastavio: - Obojica smo bili u

mogunosti da pomognemo jedan drugome u godinama to su dolazile. To je bilo o

ito. Prvo sezaposlio u poreznom uredu. Jeste li se ikad upitali kako komunistike zemlje postaju

komunistike? Nije to zasluga tajne policije, veporeznika. Tako su komunisti slistili privatnekompanije: pretjerano su poveavali stopu poreza, ovisno o broju zaposlenih. Samo firme smanje od dvanaest zaposlenih su, moda, mogle opstati. Kad su unitili privatno poduzetnitvo, uvrijeme novane reforme prebacili su Brahmsa etiri u Deutsche Emissions und Girobank.

Dicky mi se pobjedonosno nasmijeio rekavi Silasu:

- A to je kasnije postala Deutsche Notenbank.

Pogodio si, Dicky, pomislio sam.

- Koliko dugo je ekao pritajen? - upitao sam.

- Dovoljno dugo - odgovorio je Silas. Nasmijeio se i otpio gutljaj portoa. - Dobro je ovovino - rekao je podigavi au da bi prouio boju na svjetlosti to je prodirala kroz prozor. - No,prokleti lijenik mi je odobrio samo jednu bocu mjeseno; jednu bocu mjeseno, molim vas. Da,ekao je cijelo vrijeme dok je sluba bila puna izdajica, dok su neki nai kolege podnosiliizvjetaje Kremilju o svakom naem koraku. Da, imao je sree, ili je bio pametan, ili oboje.Njegov dosje je bio zakopan tako da nitko nije mogao do njega. Preivio je. Ali, tako mi boga,aktivirao sam ga im smo se rijeili onih gadova. Tada je situacija bila loa, a Brahms etiri jebio prvorazredno vrelo informacija.

- Osobno? - upitao je Dicky Cruyer. - Osobno si ga usmjeravao? - Zamijenio je taknovim, kao da mu je on kriv za promaaj.

- Brahms etiri je postavio takav uvjet - rekao je Silas. - U to vrijeme je bilo mnogo

takvih sluajeva. Podnosio je izvjetaje osobno meni. Osjeao se sigurnijim, a i meni je koristilo.- to se dogodilo kad su te premjestili iz Berlina? - upitao sam ga.

- Morao sam ga prepustiti drugoj vezi.

- Tko je to bio? - pitao sam.

Silas me pogledao kao da se dvoumi hoe li mi rei, ali je veodluio; do tada je vesvebilo odlueno.

- Bret ga je preuzeo od mene.


25/203

25

Svi smo se okrenuli i iznova pogledali Breta Rensselaera, Amerikanca pedesetih godina utamnom odijelu, prorijeene svijetle kose i brzog, nervoznog osmijeha. Bret je bio od onihAmerikanaca koji su voljeli da ih smatraju Englezima. Vrbovan u slubu dok je studirao uOxfordu sa stipendijom Rhodesa, postao je strastveni anglofil. Radio je u mnogim evropskimodjelima dok nije preuzeo mjesto zamjenika naelnika Evropskog ekonomskog odjela to je

kasnije preraslo u Ekonomski obavjetajni odbor, a sad je postalo Bretovo privatno carstvo. AkoBrahms etiri prestane dostavljati obavjetenja, carstvo Breta Rensselaera bi se doslovceraspalo. Nije ni udo to izgleda tako napeto.

Opet je Bret bio na redu. Balansirao je takom, kao da mu provjerava teinu, a zatim jeposegnuo za kredom.

- Osobno sam radio s Brahmsom etiri godinama, upravo kao i Silas prije mene.

- Jesi li ga ikad sreo? - upitao sam.

- Ne, nikad nisam bio na Istoku, a koliko ja znam, ni on nikad nije izlazio. Znao je samomoje ifrirano ime. - Konano je zavrio s kredom i paljivo je poloio na izbojak ploe zabiljeenje rezultata.

- Koje si preuzeo od Silasa? - primijetio sam. - eli rei da si radio pretvaraju

i se da siti Silas.

- Svakako - rekao je Bret kao da je elio da to od poetka bude jasno. Jedino to terenskiagenti mrze vie od izmjene veze je tajna izmjena veze s promjenom imena. Time se ne biponosio nijedan ovjek zaposlen u uredu. Bret jo uvijek nije izveo svoj udarac. Stajao je mirnome gledajui, ali je govorio malo bre, sad kad se branio. - Brahms etiri je izvjetavao Silasakako ne bi mogao nijedan novajlija. Bilo je bolje prepustiti ga uvjerenju da njegovi materijali idalje stiu Silasu. - Nagnuo se nad stol da bi odigrao svoj udarac. Kao i obino, bio je bezgreke, a takoer i slijedei, ali trei udarac je promaio.

- Iako se Silas povukao iz posla - rekao sam pomaknuvi se u stranu da bi Silas mogaovidjeti stol i odabrati cilj.

- Nisam umro! - Ijutito je rekao Silas preko ramena proavi kraj mene. - Odravao samvezu. U nekoliko navrata je Bret doao ovamo da bi se posavjetovao sa mnom. esto sam muslao mali paket zabranjenih stvarica. Znali smo da e shvatiti tko je birao upravo ono to onvoli, i tome slino.

- No, nakon prologodinje velike reorganizacije, postao je nepouzdan - tuno je dodaoBret Rensselaer. - Poeo je improvizirati. Jo uvijek je znao poslati dobrih materijala, ali to vienije bilo ono pravo. Isto tako, poeo je traiti sve vie i vie novca. Nikome to nije previesmetalo, zasluio je svaku paru, ali imali* smo osjeaj da trai priliku za povlaenje.

- I sad je dolo do krize? - upitao sam.

- Moglo bi biti - rekao je Bret.

- Ili je to moda uvod u jo jedan zahtjev za plaanjem - primijetio je Silas.- Prilino udan uvod - rekao je Bret. - Prokleto kompliciran nain zahtijevanja poviice.

Ne, mislim da se eli povui. Vjerujem da ovaj put zaista eli van.

- to radi s tolikim novcem? - upitao sam.

- Nikad nismo otkrili - rekao je Bret.

- Nikad nam nisu dopustili da pokuamo otkriti - ogoreno je rekao Cruyer. - Kadgod bipripremili plan, netko s vrha bi ga zabranio.


26/203

26

- Polako, Dicky - rekao je Bret ljubaznim, miroljubivim tonom kakvim moe govoritiovjek svjestan da je ef. - Nema smisla uznemiravati vraki dobar izvor samo da bi otkrili danegdje krije ljubavnicu, ili da voli svoje blago gomilati na nekom raunu u vicarskoj.

Normalno, Silas je odluio koliko se tono moe meni povjeriti.

- Recimo samo da aljemo novac u jednu minhensku banku na raun izdavake kue koja

nikad nije nita izdavala - rekao je Silas.Ako odem preko ice, oni e se pobrinuti da saznam tono onoliko koliko oni ele. To je

bio narmalan postupak. Svi smo bili toga svjesni.

- Dovraga, ovjek eli priliku da potroi zaraeno - rekao sam. - U tome nema niegloeg, zar ne?

Silas se okrenuo prema meni pogledavi me onim svojim zlobnim pogledom i rekao:

- U tome nema nieg loeg, osim u sluaju kad su nam potrebni njegovi izvjetaji. U tomsluaju je sve loe. Sve je u tome loe! - Uputio je kuglu niz stol takvom snagom da mu seodmah vratila. U njemu je bilo okrutne odlunosti; opazio sam to vie nego jednom.

- Dobro, dakle vi pokuavate dokazati da sam ja jedini koji moe otii i razgovarati s

njim - rekao sam. - ini mi se da se ova mala prijateljska igra svodi na to. Ili moda grijeim? -Zurio sam u Silasa, a on se skrueno nasmijeio.

- Ti nisi prava osoba - neuvjerljivo je rekao Bret. Ostali su utjeli. Svi su znali da ja jesamprava osoba. Ovaj prokleti skup je pripremljen da bi mi stavio do znanja jcdnoglasnost njihoveodluke. Dicky Cruyer je dotaknuo usne vlanim okrajkom cigare, ali je nije stavio u usta. Bret jedodao: - To bi bilo kao da aljemo vojnu glazbu koja svira "Rule, Britannia!". Brahms etiri ese smrtno uplaiti, i to s pravom. Pratit e te od trenutka tvog dolaska.

- Ne slaem se - rekao je Cruyer. Razgovarali su o meni kao da me nema; imao samosjeaj da bi se ovakav razgovor vodio kad bi me uhvatili ili ubili. - Bernard se tamo odlinosnalazi. Osim toga, ne mora se dugo zadravati... samo treba razgovarati s njim da saznamokakve su mu namjere. Morao bi mu objasniti koliko bi nam znailo ako bi ostao na svompoloaju jo par godina.

- to ti kae, Bernard? - upitao me Silas. - Nisi se izjasnio.

- Izgleda da e netko morati ii - odvratio sam. - A vjerojatno e otvorenije razgovarati spoznatom osobom.

- Uz to - rekao je Bret kao da se opravdava - nee biti dovoljno vremena... Jesi li na tomislio?

Cruyer je dodao:

- Proli mjesec smo izletnikim autobusom preko poslali kurira. Tamo se ukrcao naredovni turistiki autobus i vratio se bez ikakvih problema.

- Doputaju li ovih dana turistima iz Zapadnog Berlina da se iskrcavaju iz autobusa? -upitao je Silas.

- O, da - odgovorio je Cruyer vedro se nasmijeivi. - Stvari su drukije nego u tvojedoba, Silas. Svi posjeuju memorijal Crvene armije. ak se zaustavljaju da bi mogli pojesti kolai popiti kavu... DDR-u su oajniki potrebne zapadne marke.

Drugo dobro mjesto za sastanak je Pergamon Museum. Izletniki autobusi sa Zapadavoze i tamo.

- to misli, Bernard? - pitao je Bret. Vrtio je svoj prsten peatnjak i zurio u stol kao da


27/203

27

ga jedino zanima Cruyerov komplicirani udarac s ugla.

Iznervirale su me njihove pretpostavke i nagaanja. O takvim stvarima pisali su sedugaki dopisi, memorandumi pod kojima je Uprava zatrpana. Rekao sam:

- Kakvu svrhu ima moje nagaanje? Sve ovisi o poznavanju njegovih postupaka. On nijeseljak, vekolovani stariji ovjek koji se bavi vanim i zanimljivim poslom. Morali bi znati je li

jo uvijek sretno oenjen, ima li dobrih prijatelja koji dre govore na roendanima njegoveunuadi. Ili je postao jadni stari samotnik, u sukobu sa svijetom, kojem je potrebna zdravstvenanjega kakva se moe dobiti na Zapadu... Ili je moda tek otkrio to znai zaljubljenost u dobrograenu osamnaestogodinju nimfomanku.

Bret se kratko nasmijao i rekao:

- Dvije karte prvog razreda za Rio, i nemojte tediti ampanjac.

- Osim ako dobro graena cura ne radi za KGB - primijetio sam.

Bret me tupo gledao.

- Koji bi bio najbolji nain "ubacivanja" nekoga za ovakav posao, Bernard?

- Sigurno ne bih s vama raspravljao o nainu mog prebacivanja na Istok. Samo bih vamrekao da ne elim nikakvo petljanje s vae strane. Nikakvih dokumenata, nikakvih priprema,nikakve veze za sluaj potrebe, nikakve zatite. Jednom rijeju, nita. Ja bih sve elio uinitisam. - Ovakvu privatnu inicijativu Uprava nije odobravala, pa sam oekivao bune prosvjede, aliih nije bilo.

- Potpuno ispravno - sloio se Silas.

- Nisam rekao da u poi - podsjetio sam ga.

- Odluku preputamo tebi - rekao je Silas. Ostali, lica slabo vidljivih izvan dosega jarkoosvijetljenog stola, samo su kimnuli glavama. Cruyerove ake puzale su preko stola poput dvagolema pauka, izrazito bijele pod bljeskom svjetla. Udario je kuglu i promaio. Nije mislio naigru; kao ni ja.

Silas je iskrivio lice nakon Cruyerovog promaaja i otpio gutljaj portoa.- Bernard - nenadano je rekao - bolje da ja... - stao je usred reenice. Gospoa Porter je

tiho ula u sobu. Drala je au od bruenog stakla i krpu. Silas je podigao glavu i pogledao je.

- Telefon, gospodine - rekla je. - Poziv iz Londona.

Nije rekla tko zove iz Londona jer je smatrala da to Silas sigurno zna. Zapravo, svi smoznali, ili nagaali, da zove netko koga zanima ishod naeg razgovora. Silas je protrljao obraz,pogledao me i rekao:

- Bernard... poslui se jo jednim konjakom, ako eli.

- Hvala - rekao sam, ali sam osjeao da je Silas elio rei neto sasvim drugo.

Vikendi kod ujaka Silasa uvijek su se odvijali po istoj shemi: neslubeni subotnji ruak,igra biljara ili brida do poslijepodnevnog aja, i formalna veera. Te subote na veeri je biloetrnaest ljudi: mi, Cruyerovi, Rensselaer i njegova djevojka, Fionina sestra Tessa, kao par ujakuSilasu - suprug joj je bio odsutan - ameriki par po imenu Johnson, koji je u Engleskoj kupovaoantikni namjetaj za svoju prodavaonicu u Philadelphiji, mladi pomodni arhitekt koji je kolibepretvarao u "kue snova" i pri tome zaraivao dovoljno novaca za izdraavanje bune novesupruge i bunog starog ferrarija, i lokalni farmer crvena nosa koji je cijele veeri samo dvaputprogovorio, i to samo da bi svoju nakovranu suprugu zamolio da mu doda vino.


28/203

28

- Tebi je bilo dobro - razdraljivo je rekla Fiona dok smo se u maloj tavanskoj sobipripremali za spavanje. - Ja sam sjedila do Dickyja Cruycra. On eli razgovarati samo o onomodvratnom brodu. Kae da e otploviti za Francusku slijedeeg mjeseca.

- Dicky ne razlikuje glavno jedro od mornarskog ila. Ubit e se.

- Ne govori tako, dragi - rekla je Fiona. - Ide i moja sestra, Tessa. Kao i Ricky, onaj sjajni

mladi arhitekt, i Colette, njegova zabavna enica. - U glasu joj se osjeala jetkost; nisu joj seprevie svidjeli. Osim toga, jo je uvijek bila ljuta to smo je iskljuili iz nae rasprave u sobi zabiljar.

- Mora da je vraki veliki brod - rekao sam.

- Na njemu moe spavati est... osam osoba, ako su svi prijateljski raspoloeni, rekla mije Daphne. Ona ne ide. Dobije morsku bolest.

Upitno sam je pogledao.

- Je li Dicky Cruyer ljubavnik tvoje sestre?

- Kako si bistar - rekla je Fiona glasom iz kojeg je paljivo uklonila svaki trag divljenja. -No, izgubio si korak s vremenom, dragi. Rekla mi je da se zaljubila u mnogo starijeg ovjeka.

- Ona je kuka.- Veina mukaraca je smatra privlanom - rekla je Fiona. Iz nekog razloga, Fiona je

uivala kad bih osuivao njenu sestru, pa je ponekad provocirala.

- Mislio sam da se pomirila s muem.

- To je bilo muenje - rekla je Fiona.

- Kladim se da jest - sloio sam se. - Posebno za Georgea.

- Sjedio si kraj antikne dame; je li bila zanimljiva?

- Dama koja se bavi antikvitetima - ispravio sam njen opis, pa se osmjehnula. - Upozorilame da se uvam toaletnih stolia, mogli bi imati moderni gornji dio i antikni donji.

- Kako bizarno! - rekla je Fiona. Nasmijala se. - Gdje bih mogla nai jedan?- Upravo ovdje - rekao sam i uskoio u krevet do nje. - Daj mi taj prokleti termofor.

- Nema termofora. To sam ja! Oh, ruke su ti ledene.

Probudio me lave psa s imanja, a zatim se zaulo lajanje drugog psa s onu stranu rijeke,s neke druge farme. Otvorio sam oi da vidim koliko je sati pa sam ustanovio da je upaljenanona svjetiljka. Bila su etiri sata ujutro. Fiona je sjedila u kunoj haljini i pila aj.

- Oprosti - rekla je.

- Probudio me pas.

- Nikad ne mogu dobro spavati u tuem krevetu. Sila sam dolje i skuhala aj. Donijelasam jo jednu alicu; hoe li i ti?

- Samo pola alice. Jesi li odavna budna?- Uinilo mi se da netko silazi stepenicama. Ovo je sablasna stara kua, zar ne? Ima

keksa, ako eli. - Uzeo sam samo aj i polako pijuckao. Fiona je upitala: - Jesi li obeao da epoi? U Berlin, jesi li obeao? - Kao da je osjeala da e moja odluka otkriti koliko mi ona znaiu usporedbi s mojim poslom.

Odmahnuo sam glavom.

- Ali, to je bio bit vae igre biljara? Sumnjala sam da je tako. Silas je tako nepokolebljivo


29/203

29

otklonio nau prisutnost. Ponekad se pitam shvaa li on da sam sad i ja vii slubenik.

- Svi su zbarinuti zbog Brahmsa etiri.

- Ali zato ele poslati tebe? Koji su razlog naveli?

- Tko bi drugi mogao ii? Silas? - Ispriao sam joj bit razgovora to se vodio u sobi zabiljar.

Psi su opet poeli lajati. Odozdo se ulo zatvaranje vrata, a zatim Silasa kako pokuavautiati pse. Glas mu je bio promukao, a psima se obraao isto kao Billyju i Sally.

- Vidjela sam memorandum to ga je Rensselaer poslao GD-u - rekla je Fiona stiaviglas, kao da se boji da bi nas netko mogao uti. - Pet stranica. Odnijela sam ga u svoj ured iproitala. - Iznenaeno sam je pogledao. Fiona nije bila osoba koja bi se tako oito ogrijeila opropise. - Morala sam znati - dodala je.

Popio sam aj ne rekavi ni rijei. ak nisam bio siguran elim li znati to su mipripremili Rensselaer i Dicky Cruyer.

- Brahms etiri je moda poludio - na koncu je rekla. - I Bret i Dicky to smatraju realnommogunou. - Priekala je dok rijei nisu poele djelovati. - Misle da je moda doivio neku

vrstu psihikog sloma. Zato su tako zabrinuti. Jednostavno se ne moe znati to je u stanjuuiniti.

- Je li to pisalo u memorandumu? - nasmijao sam se. - To samo Bret i Dicky sebepokrivaju.

- Dicky je predloio da zdravstveni strunjaci pokuaju postaviti dijagnozu na temeljuizvjetaja Brahmsa etiri, ali je Bret odluno odbio.

- To zvui upravo poput jedne od Cruyerovih sjajnih ideja - rekao sam. - Omoguipsihijatrima pristup i nai emo se na naslovnim stranicama svih nedjeljnih novina. Kritiki osvrtzajedno s pogreno protumaenim i napisanim izjavama i silnicama od "naih dopisnika". Hvalabogu da je Bret to sprijeio. U kojem obliku se manifestira ludilo Brahmsa etiri?

- Uobiajena vrst paranoje: neprijatelji iza svakog ugla, nikome ne moe vjerovati. Moeli dobiti kompletan popis ljudi koji imaju pristup njegovim izvjetajima? Znamo li da iz najviihforuma procure vijesti o svemu to nam alje? Uobiajene ludosti to ih ljudi zamiljaju kaddou do ruba.

Kimnuo sam glavom. Fiona nije imala pojma kako izgleda ivot agenta. Dicky i Brettakoer nisu imali pojma. Nitko od ovih kancelarijskih hulja to nije shvaao. Moj otac jeobiavao rei: "Vjena paranoja je cijena slobode. Budnost nije dovoljna."

- Moda Brahms etiri ima pravo - rekao sam. Moda tamo jesu neprijatelji iza svakogugla. - Sjetio sam se Dickyjeve prie o tome kako je Glavna uprava pomogla Brahmsu etiri dase uvue na svoje mjesto u reimu. Sigurno je stekao mnogo neprijatelja. - Moda i nije tolikolud.

- I obavijesti koje cure s najviih mjesta takoer? - upitala je Fiona.- Ne bi bilo prvi put, zar ne?

- Brahms etiri je traio tebe. Jesu li ti rekli?

- Nisu. - Prikrio sam svoje iznenaenje. Znai, to je bio razlog njihovoj zabrinutosti usobi za biljar.

- Ne eli vie kontaktirati uobiajenim putem. Rekao im je da e suraivati jedino stobom.


30/203

30

- Kladim se da je to konano uvjerilo GD-a u njegovo ludilo.

- Odloio sam praznu alicu na stolikraj kreveta i ugasio nonu svjetiljku. - Moram senaspavati - rekao sam joj. - Volio bih da mogu izdrati sa samo pet sati sna kao ti, ali meni trebamnogo vie spavanja.

- Nee ii, zar ne? Obeaj da nee.

Zagunao sam i ukopao lice u jastuk. Uvijek spavam licem nadolje; tako nodue traje.


31/203

31

5.

U ponedjeljak poslijepodne nalazio sam se u uredu Breta Rensselaera. Bio je na najviemkatu, blizu prostorija to ih je zauzimao generalni direktor. Svi uredi na tom katu bili su ureenipo osobnom ukusu onih koji su u njima boravili; to je bila jedna od privilegija efova. Bretovasoba je bila "moderna", staklo, krom i sivi sag. Bila je stroga, ozbiljna i bezbojna, ambijent to jeu potpunosti odgovarao Bretu u tamnom, vunenom Savile Row odijelu, krutoj bijeloj koulji iklupskoj kravati, i njegovoj svijetloj kosi to je poela sijediti, i smijeku naizgled stidljivom iprolaznom, koji je zapravo bio refleksna radnja to je oznaavala njegovu ravnodunost.

Znak glavom, smijeak i prst kojim je pokazao na crnu konatu fotelju nisu prekinulinjegov telefonski razgovor. Sjeo sam i ekao dok je svom sugovorniku govorio da se nee sastatina ruku tog dana, ni sutradan, ni bilo kojeg dana.

- Igra li poker, Bernard? - pitao je sputajui telefonsku slualicu.

- Samo za ibice - oprezno sam odgovorio.

- Jesi li se ikad pitao to e biti s tobom kad se povue?- Nisam - rekao sam.

- Nisi planirao kupiti bar u Malagi, ili veliki povrtnjak u Sussexu?

- Jesu li to tvoji planovi? - upitao sam.

Bret se nasmijeio. Bio je bogat, vrlo bogat. Ideja da bi on mogao obraivati velikipovrtnjak u Sussexu izazivala je smijeh.

A to se tie Malage i njenih priprostih zabava, radije bi okrenuo avion nego uao u njenzrani prostor.

- Pretpostavljam da tvoja ena ima novca - rekao je Rensselaer. Zastao je. - Ali, rekao bihda si ti vrsta snoba koji njen novac ne bi htio upotrijebiti.

- Zar bi to ovjeka inilo snobom?

- Da si mudro uloio njen novac i udvostruio ga, nikome nebi nakodio. Tono? '

- Misli, nou? Ili sam se trebao time baviti umjesto ovog posla?

- Svaki put kad ti postavim pitanje, ti odgovara protupitanjem.

- Nisam znao da me ispituje - rekao sam. - Jesam li na preispitivanju?

- U ovom poslu nije loe s vremena na vrijeme pregledati neiji bankovni saldo - rekao jeRensselaer.

- U mojem e nai samo moljce - primijetio sam.

- Nema porodinog novca?

- Porodinog novca? Navrio sam trideset godina prije nego sam dobio dadilju.- Ljudi poput tebe koji su radili na terenu uvijek imaju novac i osiguranje u rezervi.

Kladim se da ima bankovne raune pod ifrom u desetak gradova.

- to bih na njih uloio? Bonove za ruak?

- Dobru volju - rekao je. - Dobru volju. Dok ne doe vrijeme. - Uzeo je kratkimemorandum to sam mu ga poslao o uvozno-izvoznom poslu Wernera Volkmanna. Dakle, to jeto. Pitao se dijelim li dobit Wernerovog posla.


32/203

32

- Volkmann ne zarauje dovoljno da bi mogao platiti proviziju, ako si na to mislio - rekaosam.

- Ali eli da ga Glavna uprava financira? - I dalje je stajao iza stola; volio je biti nanogama i kretati se poput boksaa, prebacujui teinu i savijajui se, kao da izbjegava zamiljeneudarce.

- Bolje nabavi nove naoale - rekao sam. - Nigdje nisam spomenuo da bi mu Upravatrebala dati novac.

Bret se osmjehnuo. Kad bi mu dojadilo izigravanje srameljivog gospodina LjubaznogTipa, odjednom bi prelazio na sukobe, optube i uvrede. No, bar je bilo malo vjerojatno da biradio ovjeku iza lea.

- Moda sam ga prebrzo proitao. to je, dovraga, jamevina?

Bret je bio poput sudaca Vieg suda koji se nagnu naprijed sa svog mjesta i pitaju to jemuki ovinist, ili digitalno raunalo. Oni imaju svoju definiciju, ali ele da im se objasni i upieu sudski zapisnik.

- Volkmann podie gotovinu za zapadnonjemake komapnije da bi im se moglo platiti

im izvezu robu u Istonu Njemaku.- Kako to izvodi? - pitao je Bret gledajui u stol i listajui nekakve papire.

- Ima vraki mnogo komplicirane administracije - rekao sam.

- No, bitni dio je slanje podataka o poiljkama i cijenama jednoj istononjemakoj banci.Oni ih odobre i potpiu, te potvruju da je sve sreeno s istononjemakim uvoznicima. Takoerugovore datum isplata. Volkmann dolazi u banku, ili u udruenje banaka, ili na bilo koji drugiizvor gotovine na Zapadu, te uz pomotakvog "avala" podie gotovinu za plaanje robe.

- To je neto poput posrednitva?

- Kompliciranije, jer radi s mnogo ljudi od kojih je veina birokrata.

- A tvoj prijatelj Volkmann dobiva maru pri svakom poslu. Vrlo zgodno.

- To je teak posao, Bret - rekao sam. - Ima mnogo ljudi koji od svakog posla eleotkinuti djeliza sebe.

- Ali, Volkmann nema nikakvog bankarskog iskustva. Radi na divlje.

Polako sam udahnuo.

- Ne mora biti bankar da bi shvatio posao - strpljivo sam rekao. - Werner Volkmann setime bavi venekoliko godina. Ima dobre veze na Istoku. Ulazi i izlazi iz Istonog sektora bezpotekoa. Vole ga jer znaju da se pokuava povezati s poslovima istononjemakih izvoznihpoduzea...

Bret je podigao ruku.

- Na koji nain?

- Veina banaka eli baratati samo gotovinom. Werner je spreman potraiti muteriju naZapadu koja e, umjesto novca, prihvatiti robu to ju Istona Njemaka eli izvoziti. Na taj nainmoe im utedjeti neto vrste valute ili, moda, sklopiti posao gdje e cijena izvezene robeodgovarati cijeni uvezenih dobara.

- Je li? - zamiljeno je rekao Bret.

- Volkmann bi nam mogao biti od velike koristi, Bret - rekao sam.

- Kako?


33/203

33

- Seli novac, seli robu, seli ljude.

- To veradimo.

- Koliko imamo ljudi koji mogu ulaziti i izlaziti bez pitanja?

- Dakle, to mui Volkmanna?

- Zna kakav je Frank Harrington. Ne slae se s Wernerom, a nikad se nije ni slagao.

- A osobu koju Frank ne voli, Berlin nee upotrijebiti.

- Frank jest Berlin - rekao sam. - Tamo ih sad ima malo, Bret. Frank mora dati odobrenjeza svaku prokletu sitnicu.

- Ti bi htio da ja kaem Franku kako e voditi svoj berlinski ured?

- ita li ti ikad ono to ti ja poaljem, Bret? Tamo stoji da ja samo elim da Glavnauprava odobri izdavanje pokria preko fondova iz jedne od naih trgovakih banaka.

- A to je novac - pobjedniki je rekao Bret.

- Razgovaramo samo o strunoj pomoi jedne od naih banaka da bi se Werneruomoguilo dobivanje sredstava po normalnom kursu.

- Pa zato to ne moe i sam dobiti?- Zato to banke koje obino stoje iza takvih poslova ele znati tko je Werner Volkmann.

A ova Uprava se dri starinskog pravila da nekadanji obavjetajci ne bi trebali za preporukunavoditi GD-a, ili priati da su posao nauili prebacivanjem agenata preko Zida od svojeosamnaeste godine.

- Dakle, reci mi kako se Volkmann uspio odrati u poslu.

- Zaobiavi banke i podigavi novac na novanom tritu. Ali to znai reduciranjehonorara. Oteava mu ivot. Ako odustane od svog posla, izgubit emo dobru priliku i korisnuvezu.

- Pretpostavimo da zabrlja u jednom od tih poslova i banka ne dobije svoj novac.

- O, za boga miloga, Bret. Momci u banci su dovoljno veliki da sami mijenjaju svojepelene.

- I dignut e paklenu galamu.

- emu nam slue te ugave banke, ako ne za ovakve poslove?

- Koliko je novca u pitanju?

- Garancija za milijun DM bi bila dovoljna.

- Zar si poludio? - rekao je Bret. - Milijun maraka? Za onog beskorisnog kukinog sina?Ne, gospodine. - Poeao se po nosu.

- Je li ti to Volkmann predloio?

- On nije rekao ni rijei. Voli mi pokazivati kako je postigao veliki uspjeh.

- Kako onda zna da mu nedostaje gotovine?

- U ovom poslu nije na odmet s vremena na vrijeme pregledati neiji bankovni saldo.

- U tim svojim neslubenim istragama jednom e naletjeti na neto to te se ne tie. tobi uinio kad bi zazvonilo na uzbunu?

- Jednostavno bih se zakleo da se radi o slubenoj istrazi - rekao sam.

- Vraga bi se zakleo - odvratio je Rensselaer.


34/203

34

Uputio sam se prema vratima.

- Prije nego ode - zaustavio me - to bi rekao kad bih te obavijestio da je Brahms etiritraio tebe? Kad bih ti rekao da nee vjerovati nikome do tebi? to bi rekao na to?

- Rekao bih da dobro procjenjuje ljude.

- Dobro, pametnjakoviu. Sad mi daj slubeni odgovor.

- To bi jednostavno moglo znaiti da ima povjerenja u mene. Ne poznaje osobno mnogoljudi iz Glavne uprave.

- Vrlo diplomatski odgovor, Bernard. Pa, dolje u Procjeni poinju vjerovati da se Brahmsetiri okrenuo. Veina ljudi s kojima sam razgovarao, sad vjeruje da je Brahms etiri moga bitivii oficir KGB-a jo u vrijeme kad ga je Silas Gaunt sreo u onom lokalu.

- Veina ljudi tamo dolje - strpljivo sam rekao - ne bi prepoznala prokletog vieg oficiraKGB-a kad bi doetao do njih maui crvenom zastavom.

Rensselaer je kimnuo glavom kao da je ovo prvi put da s tog gledita razmilja o svojimljudima.

- Moda ima pravo, Bernard. - Uvijek je izgovarao Bernard naglaavajui drugi slog; tome najvie podsjealo na injenicu da je Amerikanac.

U tom trenutku je u sobu uao sir Henry Clevemore. Bio je visok, uzdran ovjek,pomalo neuglaena i otrcana izgleda to su ga njegovali Britanci iz viih slojeva kako bi pokazalida nisu nouveau riche.

- Strano mi je ao, Bret - rekao je generalni direktor kad me ugledao. - Nisam imaopojma da ima sastanak. - Namrtio se dok me je gledao i pokuavao se sjetiti mog imena. -Drago mi je da te vidim, Samson - napokon je rekao. - uo sam da si proveo vikend kod Silasa.Jeste li se lijepo proveli? to on tamo ima, ribolov?

- Biljar - odgovorio sam. - Uglavnom biljar.

GD se naas osmjehnuo i rekao:

- Da, to vie nalikuje Silasu. - Okrenuo se i pogledao Bretov pisai stol. - Zametnuo samnaoale - rekao je. - Jesam li ih ovdje ostavio?

- Ne, gospodine. Niste bili ovdje jutros - rekao je Bret. - Ali, ini mi se da drite rezervnenaoale za itanje u gornjoj ladici stola vae sekretarice. Da vam ih donesem?

- Naravno, ima pravo - rekao je GD. - Gornja ladica, sad sam se sjetio. Moja sekretaricajutros nije dola, bolesna je. Bojim se da se jednostavno ne snalazim kad je nema. - Namijeio seBretu, a zatim meni, da bi svima bilo jasno da je to ala potekla iz njegove skromnosti idobrohotnosti.

- Stari sad ima mnotvo problema - lojalno je rekao Bret kad je sir Henry polako otiaoniz hodnik mrmljajui izvinjenja zbog prekidanja naeg "sastanka".

- Zna li netko tko e doi na njegovo mjesto kad on ode? - upitao sam Breta. Kad postanesenilan, zamalo sam rekao.

- Nije jo odreen datum. No, moglo bi se dogoditi da stari opet doe na svoje i nastaviraditi pune tri godine. - Pogledao sam Breta, a on mi je uzvratio pogled. Naposljetku je rekao: -Bolje vrag kojeg poznaje, nego vrag kojeg ne poznaje, Bernard.


35/203

35

6.

Dvije sestre nisu naroito nalikovale jedna drugoj. Moja ena, Fiona, bila je tamnokosa iiroka lica, usta uvijek spremnih na smijeak. Tessa, mlaa, imala je svijetlu kosu, gotovo plavu,plave oi i ozbiljan izraz lica zbog kojeg je djelovala poput malena djeteta. Ravna kosa dopiralajoj je do ramena. Ponekad bi je naglim pokretom zabacivala unatrag, ili bi je spustila na lice pagledala kroz nju.

Nije me zaudila prisutnost Tesse u mojem dnevnom boravku kad sam se vratio iz ureda.Sestre su bile vrlo bliske; moda je to bio rezultat zajedniki proivljenih nevolja djetinjstva toih je njihov naduveni, despotski otac smatrao "elienjem karaktera". Fiona se protekle godinesvojski trudila da spasi Tessin brak s Georgeom, dobrostojeim trgovcem automobila.

U posudi za led bila je otvorena boca ampanjca, a razina tekuine se vespustila dodonjeg ruba etikete.

- Slavimo li neto? - upitah dok sam svlaio kaput i vjeao ga u hodniku.

- Ne

Documents

Len Deighton - Berlin Gem