Kultura mira 6 - CENTAR-ZA-MIR.HR

Kultura mira 6.qxdljudska prava, Osijek
ISSN 1332-7240
Kultura mira je asopis Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz
Osijeka. Svi tekstovi koje objavljuje Kultura mira mogu se slobodno
prenositi.
upanijska 7 HR – 31000 Osijek
tel/fax: +385 31 206 886 +385 31 206 889
Ured za ljudska prava +385 31 206 887
e-mail [email protected]
web www.centar-za-mir.hr
uredništvo Ranka Jindra (Mirovni timovi)
Jelena Maras (ene i kultura mira) Biserka Miloševi (Ljudska prava) Milan Ivanovi (Civilno društvo) Sonja Stani (Program slušanja)
Dubravka Boi-Bogovi (Edukacija)
oblikovanje Davorin Palijan Kaleidoskop
Uvodnik Jelena-Gordana Zloi}, Adam Curle, Katarina Kruhonja, Traude Rebman:
Desetogodišnjica Centra za mir, nenasilje i ljudska prava - Osijek Ranka Jindra:
Program "Izgradnja mira i zajednice" - godinu dana nakon prestanka rada mirovnih timova Marina Škrabalo:
O istraìvanju: "Društveni utjecaj lokalnih projekata izgradnje mira u post- jugoslavenskim zemljama" Clive R. Fowle:
Dodir nade Martin ôrluka:
Zar je va`no koje je boje mir Kreativni tim:
Školstvo i odgoj za mir: slika društvenih odnosa Lester M. Salamon:
Globalna perspektiva Tre}eg sektora - drugi dio Christoph Veith:
Izrael i Palestina Tamara Šterk:
Prikaz knjige: "S evaluacijom na TI!"
Crtice Krunoslav Suki}:
03
04
08
13
15
17
18
20
25
27
29
34
35
Kada je u oujku 1992. godine u "Glasu Slavonije" izišao lanak povodom osnivanja Centra za mir, nenasilje i ljudska prava (pod naslovom "Pravo na razliitost") sam je naziv organizacije provocirao retoriko, ali i stvarno teško, pitanje: "Je li sada vrijeme za to?" Neki meni dragi i jako vani prijatelji i prijateljice su trebali vremenski odmak od rata da bi o tome, i da bi sa mnom, uope mogli razgovarati.
Odbaciti nasilje i tragati za njegovim alternativama inilo se, usred rata, da dolazi ne samo iz druge kulture nego s druge planete na kojoj nama, zasigurno, opstanka nema. Sve je tee bilo odupirati se argumentima o nudi primjene nasilja (nasilje podrazumijeva razornu, uništavajuu upotrebui/ili prijetnju sile) kako bismo preivjeli i kako bismo si osigurali trajni mir. Sve je opasnije bilo suprotstavljati se takvoj logici.
Za okupljene oko ideje osnivanja Centra za mir u tim vremenima preokret je nastao "kolumbovskim" okretanjem pitanja "je li vrijeme" u pitanje "kako". "Kako" nas je izbavljao iz opasnosti jalove debate i nemoi, otvarao vrata duhu da istrauje kakav ivot i društvo elimo; koje su glavne prepreke takvom ivotu i, najvanije: što kao pojedinci/ke moemo uiniti da se prieljkivani ivot i društvo ponu ostvarivati. Pri tome smo poeli, ponekad neoekivano, susretati i druge koji su si postavili isto pitanje, nadahnjivali se svojim vizijama i odgovorima, povezivali se …
Uvjerili smo se da je mogue i usred rata odluivati se za uvaavanje ivota i dostojanstva svakog ljudskog bia, za prestanak rata i dogovorno rješavanje sukoba, mogue je pomagati potrebitima, truditi se sauvati stav i praksu da princip slobode i pravde vrijedi i za drugog a ne samo za mene, nas… Štoviše, da rat ne otklanja odgovornost ukoliko se tako ne postupa, upravo obrnuto. Kao što i u mirnodopsko i u ratno vrijeme policija i vojska imaju mandat upotrebiti, a ne zloupotrebiti silu, tako je demkratsko politiko vodstvo u ratu odgovorno za ouvanje osnovnih ljudskih prava, a civilu nije dozvoljeno kršiti ih. Temelji su to koje nuno treba sauvati kao oslonce na kojima e se graditi odrivi mir.
Odrivi mir - pojam koji je ujedno i odgovor na pitanje koje mi danas, deset godina iza rata, ljudi naješe postavljaju: "Što radite sada kada više nema rata? Nije li prošlo vrijeme za mirovni rad!?"
Nije! Ima se što initi i potrebno je initi! Naime, "odrivi mir" prije svega znai mir koji se ne odrava vanjskom prisilom nego od strane onih na koje se konkretna društvena stvarnost odnosi, koji ju ive - suradnjom ljudi preko granica razlika - dravnih, rasnih i etnikih, ekonomskih, obrazovnih, rodnih…. Jasno je da se pri tome na mir ne misli kao na puku odsutnost rata. Štoviše, smatramo ga sadrajnijim, širim i zahtjevnijim od puke uspostave višestranake demokracije nakon prvih demokratskih izbora. Definiramo ga kao: a) zajedniku sigurnost, sigurnost koja ovisi o meusobnim odnosima suradnje, a ne o visini ograda i snazi oruja kojim se osiguravamo; b) kao dobar ivot za sve, ukljuujui budue generacije, kao razvoj po mjeri ljudskog dostojanstva i ouvanja prirode.
Dakle, pomaemo graditi i jaati strategije, norme, strukture, znanja i vještine za upravljanje sukobima, za uklanjanje nepravdi bez upotrebe nasilja, za nošenje sa posljedicama sukoba iz prošlosti; aktualnima i onima koje se, kao primjerice zagaivanje okoliša, tiu buduih generacija. Pomaemo graditi svijest kod pojedinaca, skupina i institucija da imaju unutarnje kapacitete za djelovanje na takav nain. Pomaemo iznai osnove temeljnog povjerenja izmeu ljudi, skupina i institucija pravne drave.
Taj posao, u stvari intervencija, je zapravo trajni tip djelovanja ali razliit u razliitim okolnostima. Boutros-Ghali je 1994. godine taj kompleksan proces prvi puta definirao kao "peacebuilding" ili graenje mira. "Graenje mira je briga svih zemalja na bilo kojem stupnju razvoja. Zemljama poniklim iz sukoba, graenje mira nudi priliku za uspostavu novih društvenih, politikih i pravnih institucija koje mogu pokrenuti razvoj. Zemlje u tranziciji mogu koristiti gradnju mira kao priliku da nacionalni sistem povedu u smjeru odrivog razvoja. Bogate i mone zemlje trebaju ubrzati djelominu demobilizaciju i preustroj obrane. Odluke donesene u svakom od tih stadija mogu imati neizmjeran utjecaj i na smjer razvoja pojedinanih društava (zemalja) kao i na razvoj meunarodne zajednice."
Pojam je tisuljeima poznat i ne gubi svoju aktualnost: eljeti "shalom" (mir) i raditi na njemu.
uvodnik
Katarina Kruhonja
Povodom 10 godina rada Centra za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek
Uz temu broja : Gra|enje mira - je li sada vrijeme?…
3
DDeesseettooggooddii{{nnjjiiccaaDesetogodi{njica Centra za mir, nenasilje i ljudska prava - Osijek
Centar za mir - Osijek je u svibnju, ove godine, sveano obiljeio 10 godina djelovanja. Prostorije u upanijskoj 7 ispunili brojni lanovi, prijatelji i suradnici. Primili smo brojne brzojave i pisma podrške za daljnji rad. Sjetili smo se onih koji više nisu s nama, zahvalili svima koji su tu sve ove godine. Što je ostalo ivo u mom sjeanju nekoliko mjeseci kasnije? Pred oima mi je fotografija iz '93. Derutni ured u Bösendorferovoj prepun ljudi s radnim materijalima na koljenima. Oi širom otvorene. Smiješne frizure i modeli cipela. Na fotografiji je i Christoph Ziemmer koji sada radi u Sarajevu. Dok smo preslagivali fotografije za izlobu, ula sam kako je znao nadahnuto govoriti, ponekad zasvirati flautu, rasplakati sve oko sebe... Fotografija s jedne od prvih radionica u dvorištu "Bezike".
Nasmijana lica, moda prvi put iskreno i od srca, od poetka rata. Mo radionikog pristupa uenju... Fotografije raene za knjigu "Znak nade", u maniri maturskih fotografija za izloge. Toga smo ih dana, u svibnju, po prvi put stavili u izlog, predstavili svima koji su došli. Koliko je "gradiva" svladala ta generacija "maturanata" proteklih godina? U Centru sam tri godine. Neka od lica s fotografija iz '93 još su uvijek u Centru ili oko njega. Pitam se, što ovjeka motivira na graenje mira u sveopem ludilu rata? Što ga tolike godine nadahnjuje i daje mu hrabrosti uope govoriti o miru, pomirenju, praštanju, pravima jednakim za sve? Kad se i umori li se ovjek uope od mira? '92-'93, u vrijeme nastanka Centra, nisam znala što znai pojam civilnog društva. Vladajuima su bila puna usta demokracije, a oko nas je bjesnio rat. Nisam ula za nenasilje, transformaciju sukoba ili aktivno slušanje do 1999. godine, dok
nisam došla u Osijek i po prvi put se osjetila lanicom Centra za mir. Preda mnom se tada otvorio itav jedan novi, neistraeni svijet. Svijet u kojemu je mogue drukije i u kojemu svaki pojedinac moe dati znaajan doprinos izgradnji svijeta u kojemu ivi. Ne mogu objektivno procijeniti koliko je hrabrosti trebalo prije 10 godina u Osijeku javno zagovarati poštivanje ljudskih prava, pomirenje ili prestanak nasilja. Teško mogu razumjeti volju, koja je morala postojati, kako bi se suprotstavilo sveprisutnom strahu, govoru mrnje, nemoi, ili nataloenom bijesu. Ono što pouzdano znam je kako, i nakon 10 godina, postoji potreba i svrha i dalje javno zagovarati, progovarati i raditi na istim temama. J. G. Zloi
gra|enje mira - je li sada vrijeme?
4
"Mnogi su rekli: ‘Koji su to maturanti?’ Ja bih rekao 10-godišnjica najtee mature..."
Petar Gazibara
Ured u Gundulievoj - detalj s jednog od redovnih sastanaka ponedjeljkom.
kultura mira
AAAAddddaaaammmm CCCCuuuurrrr llll eeee oooo gggg lllloooobbbbaaaa llll nnnnoooommmm nnnnaaaassss iiii llll jjjj uuuu iiii ggggrrrraaaaððððeeeennnn jjjj uuuu mmmmiiii rrrraaaa ---- uuuuzzzz oooobbbb llll jjjj eeeettttnnnn iiii ccccuuuu CCCCeeeennnntttt rrrraaaa zzzzaaaa mmmmiiii rrrr
Adam Curle, profesor psihologije, lan amerike i britanske Akademije znanosti, utemeljitelj Mirovnih studija na bradfordskom sveuilištu, kveker, medijator u visokoj diplomaciji, bio je jedan od prvih meunarodnih mirovnih radnika koji je posjetio inicijativnu grupu Centra za mir u
Osijeku, u svibnju 1992. Razvilo se zajedništvo, prijateljstvo, povezanost. Razmjena s njim bitno je utjecala na oblikovanje vizije i misije Centra za mir. I njemu je, kae, ona bila vana na poseban nain. Još uvijek piše i objavljuje, ali ne putuje. Margareta Ingelstam i ja smo provele dva mirna, dirljiva dana u njegovu domu. On je sada slabije fizike kondicije ali, kao i uvijek, otvoreno emotivan i suutan, briljantna uma, sklon šalama. Vee prije odlaska govorili smo o globalnom nasilju i graenju mira. Sloio se da taj razgovor objavimo u "Kulturi mira", kao njegov prilog našoj obljetnici.
"Tzv. zapadnjaka ekonomija svake minute proizvodi nasilje. Zapadnjaki nain gledanja, što je dobro a što loše, je doveo do ove situacije. Teško je sada predvidjeti kako odgovoriti na
porast globalnog nasilja. Valjda bi trebale tisue i tisue "Centara za mir" kakav je u Osijeku. Pod tim mislim na to, kako uspijevate kreirati situaciju koja ohrabruje, motivira i osnauje ljude da grade miroljubivije odnose. Graditi mir je vrlo jednostavna raunica: popravljati odnose tako da prave više dobroga nego li štete - bilo da se radi na emotivnom, psihološkom, ekonomskom ili politikom planu. Na razini manjih grupa, obitelji, susjedstva, lokalne zajednice takav je rad uinkovitiji, prvenstveno zato što je interpersonalan. Na visokoj politikoj i meunarodnoj razini proces je manje personalan, a politike voe imaju svoje ciljeve (npr, teritorij, trgovinu) koji ne odgovaraju nuno stvarnim potrebama i eljama ljudi, što sve bitno oteava. Bez obzira na to, kada se radi na miru i na tim razinama uvijek treba prii svakom, pa i najvišem dunosniku, kao osobi. Tako sam, kao mnogi, radio i na poslijeratnoj obnovi odnosa s Njemakom i graenju miroljubive Evrope, na mnogim sukobima u Africi... Eto, mislim da takvih "Centara" treba što više, i da takav odgovor na globalno nasilje, ako takoer postane globalan, po mom sudu, ima potencijal preusmjeriti proces prema dobrom..."
5
Krug je svake godine sve širi - detalj s proslave desetgodišnjice...
Dvorište u kojemu smo odravali sastanke, druili se, plesali...
Dirk Heinrich (desno)- prvi donator Programa promocije i zaštite ljudskih prava, koji je demonstrativno napustio Njemaku kada je Hitler zapoeo II. svjetski rat
MMMMaaaarrrrggggaaaarrrreeeettttaaaa IIII nnnnggggeeee llll ssssttttaaaammmm iiii nnnnsssspppp iiii rrrraaaacccc iiii jjjj aaaa iiii ppppooooddddrrrršššškkkkaaaa ---- uuuuzzzz oooobbbb llll jjjj eeeettttnnnn iiii ccccuuuu CCCCeeeennnntttt rrrraaaa zzzzaaaa mmmmiiii rrrr ---- OOOOssss iiii jjjj eeeekkkk
Susret s Margaretom me je ponovno zadivio i ohrabrio.
To je ona ena, koja ustrajno, godinama, radi na oivotvorenju
vizije Globalnog mirovnog servisa. Prvi korak bio je dobiti podršku
Svjetskog saveza crkava za kreiranje programa treninga za
mirovne radnike: Osnaivanje za mirovnu slubu. Po tom smo
programu, uz njenu podršku, proveli trening i rad mirovnih timova
na poslijeratnoj izgradnji mira u istonoj Hrvatskoj. Istovremeno,
Margareta je bila pokreta meunarodnog ekumenskog projekta
nadgledanja izbora i sprjeavanja nasilja, za vrijeme nenasilnog
ukidanja apartheida u Junoafrikoj republici. U tom je projektu
450 osoba iz cijelog svijeta, kroz kritina tri mjeseca, svojim
prisustvom sprjeavalo izbijanje nasilja.
Kada je ula za apel jeruzalemskog patrijarha o potrebi zaštite
ljudi u Palestini, Margareta ponovno pokree meunarodnu
ekumensku solidarnu podršku. Ve je petnaestak meunarodnih
volontera obueno i imenovano u Palestini u
program zaštite/pratnje. Mnoge druge
inicijative se prikljuuju projektu.
što doprinijeti i izvan granica naše regije,
njen poziv da sudjelujemo u tom projektu, te
da budemo suorganizatori seminara o
nenasilju u Jeruzalemu. Nadam se da
hoemo.
Traude Rebmann,
trenerica iz podruja upravljanja sukobom i medijacije koja je na
poziv Centra za mir u oujku 1992. godine odrala prvi trening
za skupinu psihologa i socijalnih radnika angairanih na prihvatu
prognanika, o svojim utiscima s obiljeavanja 10 godina Centra
za mir.
Moda se sjeate razloga moje posjete Osijeku u oujku 1992.
Sada u vas obavijestiti svom iskustvu tamo deset godina poslije.
Pozvana sam na proslavu desete obljetnice Centra za mir.
Obeala sam napisati nešto o svojim dojmovima. Taj dogaaj
opisujem kao "Festivala proslave, zahvale i obnove posveenosti
misiji".
Moj dolazak je bio gotovo nostalgian. Dvoje prijatelja - koji su
me saekali na stanici 10 godina ranije - su opet bili tamo. Bilo
ja tako dobro ponovo vidjeti Katarinu i Krunu. - Ali ovaj put sam
sišla s vlaka koji je bio prepun ljudi. I stigla sam na stanicu koja
više nije bila djelomino uništena.
Dok su 10 godina ranije ulice bile gotovo puste - sada je bilo
ivota u izobilju - automobili i buka svuda. Veina kua je bila
popravljena a mnoge su bile lijepo i raznobojno renovirane.
Trgovine su imale mnogo toga za prodati (no ipak sam bila
prekratko tamo da bih saznala imaju li ljudi dovoljno sredstava za
kupovinu), most preko Drave je, naravno, sada opet bio
pristupaan svima, a tlo s druge strane je opet dio Hrvatske. Tako
su se mnogi ljudi, koji su prije 10 godina bili izbjeglice u Osijeku,
vratili u svoja mjesta - ipak, sigurna sam da su mnogi odluili
stvoriti svoj dom u drugim dijelovima svijeta.
Sada se ak nalaze i dva McDonald'sa u Osijeku - jedna nasuprot
same Gradske vijenice i pokraj poznatog Kazališta - sagraenog
poetkom 20. stoljea.
Pokraj McDonald'sa se nalazi ured Centra za mir. To je prostrano
mjesto - na treem katu zgrade koja pripada Gradu.
Ljudima iz Centra je trebalo dugo, a nije uvijek bilo lako, da dou
kultura mira
D o s a d a š n j i p reds jedn ic i / ce Centra za mir - Osijek: Spasenija Moro Bojan Lali Katarina Kruhonja
6
Adam Curle i Margareta Ingelstam na ruku u osjekom Studentskom centru u vrijeme Dana kulture mira 1995. godine
Besendorfova '93
urede i mjesta za sastanke tijekom ovih 10
godina.
naporan rad te pomo iz Hrvatske i inozemstva
omoguili su tijekom rata i poslije ovakvom
projektu da pone s radom i nastavi dalje.
Nastavak nikada nije bio nešto statino ve ivo i
kreativno - pojavile su se nove grane, uspostavljeni
kontakti preko "linija razdvajanja" i dijelilo se
iskustvo.
Po mom mišljenju bilo je i više nego u redu da se
obiljeavanje "skromnog" ali svakako vrlo odlunog
poetka pretvorila u stvarni i svakako zaslueni
festival estitki/estitanja.
ohrabrivanja i obnove posveenosti.
Hrvatske. Meutim bila su dva gosta iz Srbije -
zaetnici mirovnih grupa tamo - i ja.
Osobno, bila sam vrlo sretna što mogu biti s
ljudima tom prilikom - i nekako - unato injenici
da su nam oni koji nisu mogli doi jako nedostajali,
mislim da je upravo tako trebalo i biti.
Svakodnevni radnici koji su se borili da uzdignu Centar su stoga
bili u centru/središtu svega - i imali su dovoljno vremena za
meusobne susrete.
Uspinjanje uz nekoliko zadnjih stuba nije bilo brzo zbog obilja
fotografija (zahvaljujui Petru) prijašnjih aktivnosti
koje je trebalo pogledati, i zatim velika prostorija
za sastanke - u kojoj su se svi okupili (nekoliko
dana kasnije sam saznala da ta velika soba ne
slui samo za velika dogaanja ve da je to vrlo
radna multi-namjenska prostorija za
pripremljena.
kompjutere u uredu - ali bez uspjeha - najmanje
ih je 14).
svibnja - nekoliko govora, itanje pisama sa
estitkama od institucija i osobnih prijatelja, 10
godina napornog rada, poteškoa i timskog rada,
zapoinjanja novih projekata i zatvaranja nekih
zbog nedostatka novca - ili zbog toga što više
nisu bili potrebni - prošli su pred našim oima
poput bljeska.
Kada smo se susreli u krugu pred kraj okupljanja - opet je to bilo
i vrijeme refleksija i zahvala - pa ak i suza - i vrijeme kada su
doslovno uinjeni koraci prema novom desetljeu.
kultura mira 7
Moj dolazak je bio gotovo nostalgian. Dvoje prijatelja - koji su me saekali na stanici 10 godina ranije - su opet bili tamo. Ali ovaj put sam sišla s vlaka koji je bio prepun ljudi. I stigla sam na stanicu koja više nije bila
djelomino uništena. Kada smo se susreli u krugu pred kraj okupljanja - opet je to bilo i vrijeme refleksija i zahvala - pa ak i suza - i vrijeme kada su doslovno uinjeni koraci prema
novom desetljeu.
Djeli svega što smo napisali i otisnuli u proteklih 10 godina.
Jedan od naših prvih vrstih krugova - dvorište Besendorfove '93
izgradnja mira i zajednice
""""VVVVoooolllloooonnnntttteeeerrrr iiii uuuu iiii zzzzggggrrrraaaaddddnnnn jjjj iiii mmmmiiii rrrraaaa iiii
zzzzaaaa jjjjeeeeddddnnnn iiii cccceeee""""
Projekt "Volonteri u izgradnji mira i zajednice" ima za cilj osigurati odrivost i mještanima predati procese zapoete od strane mirovnih timova u ranoj fazi mirne integracije u 10 ratom zahvaenih i podijeljenih multietnikih zajednica (Belom Manastiru, Tenji, Dalju, Vukovaru, Okuanima, Berku, Latinovcu, Novom Selu, Kolibama i Zborištu). Glavni nositelji prve faze - mrea mirovnih timova - imala je za cilj prevenciju nasilja, potporu povratku i otvaranje komunikacije izmeu dvije ratom podijeljene populacije. U sadašnjojoj se fazi proces izgradnje zajednice i odrivog mira prenosi na lokalne volontere - mještane okupljene oko mirovnih timova. Pri tom se koristi i iskustvo u educiranju i motiviranju volontera koji u Centru za mir djeluju i kroz druge programe.
Glavne aktivnosti su obuka volontera i mentoriranje*
praktinih projekata u zajednici baziranih na istraivanju potreba i široj participaciji lanova zajednice i lokalnih vlasti.
Kroz ove aktivnosti eli se postii osnaivanje i motivacija volontera lanova zajednice za samoorganizirani meuetniki
zajedniki rad na izgradnji mira i obnovi zajednice, ojaati društvenu koheziju i zadovoljstvo kvalitetom ivota u zajednici - a time i poboljšati uvjete za povratak, ostanak i razvoj. Dvogodišnje iskustvo ovog projekta, ukljuujui obuku i
mentorstvo oko 120 volontera te procjenu uinkovitosti primijenjenih metoda i pristupa, biti e doprinos razvoju metodologija i strategija izgradnje mira te promociji volonterskog rada. Takoer, biti e osnovica za oblikovanje specifinog programa, praktikuma i trenerskog tima.
U svim je zajednicama projekt predstavljen lokalnoj upravi, predstavnicima crkvenih vlasti, nevladinim udrugama, zajednicama povratnika, osnovnim i srednjim školama, raznim kulturno - umjetnikim društvima i mještanima.
Do sada se je u projekt ukljuilo 107 volontera iz Latinovca, Berka, Vukovara, Tenje, Dalja, Novog Sela, Koliba, Zborišta - prošli su obuku te zapoeli aktivnosti u zajednicama.
Postignuti rezultati kod razliitih osoba i zajednica na razliitim razinama su sljedei: •••• osnaivanje sudionika za meuetniku komunikaciju i
Projekt "Volonteri u izgradnji mira i zajednice" ima za cilj osigurati odrivost i mještanima predati procese zapoete od strane mirovnih timova u ranoj fazi mirne integracije u 10 ratom zahvaenih i podijeljenih multietnikih zajednica.
Dogovaranje i odluivanje u svakoj zajednici tee prema specifinostima svake pojedine zajednice. Tu se susreu problemi na kojima treba dalje uiti - primjenjivati i usavršivati dobivena znanja i vještine, graditi tim i koraati zajedno - od vizije do akcije, a od akcije do nove vizije itd. A to nije lako..
Jedna od vanih strateških odluka Centra za mir-Osijek za naredno trogodišnje razdoblje je: Bez obzira na teškoe u financiranju
ostati, na bilo koji nain, prisutan u ratom pogoenim multi-etnikim zajednicama kako bi se podrao proces izgradnje trajnog mira
kroz razvoj zajednica. Vani projekti koji su dio te strategije su "Volonteri u izgradnji zajednice" (glavni donatori su: EED,
Prezbiterijanska crkva, Westminster fondacija), "Izgradnja mira i zajednice opine Okuani" (donatori i partner:i" Mercy Corps" tj.
USAID); "Osnaivanje ena za izgradnju mira i zajednice" i "Volonteri medijatori u zajednici" ("Westminster fondacija") te" Dijalogom
u budunost Belog Manastira" ("Zaklada Friedrich Naumann "),"Iz perspektive mog malog Berka" (Svjetski savez crkava - EWSF).
* Mentoriranje je specifino uenje, esto individualno, od strane iskusnih strunjaka, koji je upoznat s procesom posla ili neke organizacije. Klju mentoriranja je odnos izgraen na povjerenju i dvosmjernoj komunikaciji. Volontiranje se moe definirati kao aktivnost koja se poduzima po slobodnoj volji, korisna je drugima i osobi koja se njome bavi, a nije prvenstveno motivirana financijskim postignuem. (Prema "Biti volonter/volonterka?", SMART, Zagreb, 2001. g.)
godinu dana nakon prestanka rada
mirovnih timova
8
suradnju; •••• osnaivanje sudionika za individualni angaman u svojim zajednicama i u javnosti; •••• poetno organiziranje volontera u lokalni tim; •••• zajednika provedba projekta u zajednici; •••• suradnja s lokalnom samoupravom (u jednoj je zajednici ostvarena suradnja izmeu volontera, mještana i lokalne uprave oko vizije poeljnog budueg razvoja zajednice na kojem ele raditi.); •••• u nekim zajednicama volonteri ele formirati Centar za mir. •••• takoer, postupno se uspostavlja povezanost izmeu volontera iz razliitih lokacija - vaan element samopodrške koja je nuna i vana za odrivost projekta.
U svim zajednicama volonteri su, na osnovu novosteenih vještina, uz mentore prošli proces odabira aktivnosti za izgradnju zajednice i okupili oko sebe nove volontere i predstavnike lokalne uprave.
Najvee poteškoe na koje smo nailazili su vezane uz okupljanje i odabir volontera u zajednicama u kojima je vrijeme izmeu odlaska mirovnih timova i poetka projekta due. Naime, mještani imaju problema kad uju rije "volonter", jer taj pojam veu uz stabilnije i bogatije zajednice nego je naša. Stoga je projektni tim morao odrati niz tribina i individualnih razgovora kako bi promovirao ideju volonterizma i pomogao osvijestiti što bi to trebalo znaiti za razvoj
zajednice. Bilo je odustajanja potencijalnih volontera radi otpora prema meuetnikoj suradnji, a dogodio se i pad motiviranosti u timu volontera zbog odnosa lanova u fazi praktinog rada u zajednici.
Suradnja s lokalnim upravama ide bolje nego se je to oekivalo.
Projektni tim iz Osijeka (Ranka Jindra, Igor orevi, Angel abarkapa) potpomognut je sa Michelle Kurtz, konzultanticom za metodu participatornog istraivanja te podrškom iz Mirovnih studija iz Zagreba - trenerskim timom Anom i Ottom Raffai i istraivaicom Marinom
Škrabalo. Na pripremi i organiziranju projekta u Posavini rade Biljana
Ljubovi i Zdravka Matej iz Slavonskog Broda. Volonterka koja ve iz razdoblja mirovnih timova radi u Berku, Dragica Aleksa, od velike je pomoi i ovom projektu.
Pri upravljanju projektom najviše se truda ulae u postavljanje sistema monitoringa koji e moi pratiti ciljeve ili vrijednosti
projekta koje su saete u slijedeim rijeima: izgradnja mira, osnaivanje, sudjelovanje/participacija, nenasilje i odrivost. Njih nazivamo procesnim vrijednostima.
Evaluacija sadraja i metodologije obuke ukazuje da su postignuti postavljeni ciljevi. Svi sudionici se osjeaju osnaeni na individualnom planu i spremni su za rad u zajednici. Podignuta im je volja za volonterskim radom u zajednici. Svladali su osnovne planirane i potrebne vještine. Posebno su se pomaci dogodili u:
•••• samoafirmiranju •••• svijesti da svatko ima pravo na svoje osjeaje •••• razumijevanju i dopuštanju razliitosti •••• usvojene su vještine aktivnog slušanja •••• sudionici su osnaeni za komunikaciju i
pregovaranje s lokalnom upravom;
Shvatili su da im je još potrebno razvijati vještine nenasilne komunikacije kroz mentorstva u konkretnim ivotnim situacijama. Treba im, takoer, vjeba za bolju primjenu usvojenih vještina u radu u zajednicama. ini se da je za ouvanje dinamike grupe i motivacije bolje trening raditi u
9
kultura mira
Pregovori s lokalnom upravom bili su vrlo uspješni - opina e poduprijeti INTERNET klub za mlade, preuzimajui troškove
telefona.
"Drukije slušam.. navikao sam na ovaj "arobni krug" - nedostajat e mi.. vjerujem da emo širiti naueno..osjeam se ponosno jer osjeam da radim nešto za dobrobit svoje zajednice i svih
nas.. ovakvi skupovi lijee..."
kultura mira
kraem vremenskom razdoblju i ve u ranijoj fazi ga povezati s praktinim radom u zajednici.
Rad u zajednicama odvija se kroz projekt slušanja, mentoriranje rada volontera u zajednicama, te konkretne projekte u zajednicama.
Projektom slušanja volonteri upoznaju lokalne zajednice s projektom, istrauju potrebe mještana i istovremeno ih motiviraju za sudjelovanje u konkretnim projektima.
Nakon obuke, treneri preuzimaju ulogu mentora. Radi se na procesu odluivanja o aktivnosti za izgradnju zajednice temeljenom na participatorno-akcijskom planiranju, pregovaranju sa zajednicom u kojoj se djeluje, vjebanju dijaloga, konsenzusa. Dogovaranje i odluivanje u svakoj zajednici tee prema specifinostima svake pojedine zajednice. Tu se susreu problemi na kojima treba dalje uiti - primjenjivati i usavršivati dobivena znanja i vještine, graditi tim i koraati zajedno - od vizije do akcije, a od akcije do nove vizije itd. A to nije lako..
PPPPrrrroooojjjjeeeekkkktttt iiii uuuu zzzzaaaa jjjjeeeeddddnnnn iiii ccccaaaammmmaaaa
VUKOVAR - tim volontera se dogovara i istrauje potrebe i mogunosti…ini se da ih je dugo meusobno pregovaranje umorilo …
Volonteri iz Vukovara imaju dva prijedloga projekta izgradnje zajednice. Jedan se odnosi na obnovu dotrajalog drvenog mosta na izletištu Adica. Volonteri su projekt nazvali "Povratak ljubavi - Istona Slavonija - Vukovar - šuma Adica - most". Cilj mu je pokrenuti zajednicu da doprinese poveanju sigurnosti graana na tom omiljenom izletištu i pokrenuti suradnju s lokalnim vlastima. Pripremajui prijedlog za tu aktivnost intervjuirali su sedamdesetak graana - podrška ideji je velika. Kroz tu aktivnost bi potvrdili da se civilne inicijative mogu ostvariti i uiniti mali pomak prema izgradnji civilnog društva. Drugi projekt odnosi se na pokretanje kampanje graana Vukovara za poboljšanje komunikacije sa Gradskim
poglavarstvom. Kampanjom se eli postii da graani Vukovara mogu pratiti sjednice Gradske skupštine, postavljati pitanja i utjecati kroz javno mnijenje na odluke gradske skupštine. Cilj je postii transparentnost u procesu donošenju odluka na razini grada, a dvosmjerna komunikacija: lokalna vlast - graani Vukovara trebala bi postati svakodnevna normalna pojava. Hoe li se volonteri uspjeti dogovoriti - donijeti odluku s kojom e svi moi ivjeti i htjeti raditi na realizaciji..?? Što projektni tim i mentori trebaju uiniti da bi se to dogodilo - u sklopu projekta ili i povrh toga …?
BERAK - volonteri ukljuuju mlade, povezuju se s drugim inicijativama, idu samostalno u druge
projekte….
Volonteri iz Berka proveli su ciljano slušanje mještana o moguim aktivnostima u zajednici. Na visokom mjestu prioriteta mještana je briga oko mladih. Mladi Berka nemaju mogunosti za bilo kakve zajednike aktivnosti, nemaju mjesta za okupljanje. Zakljuili su da na ovu potrebu mogu odgovoriti u sklopu ovog projekta - INTERNET klubom za mlade. Pregovori s lokalnom upravom bili su vrlo uspješni - opina e poduprijeti INTERNET klub za mlade, preuzimajui troškove telefona. Dvije su se djevojke prikljuile volonterskoj grupi - pripreme za otvaranje kluba su u tijeku..
Ostali problemi u mjestu koje su mještani naveli: nezaposlenost, loša infrastruktura i stoga slaba povezanost s ostalim dijelom Istone Slavonije, nepostojanje lijenika u
10
Takoer, zajedniki trening povezao je mještane volontere iz Berka i Latinovca - posjeuju se, podravaju jedni druge u aktivnostima, premošuju razliite
jazove izmeu "njih" i "nas"….
Razgovor je bio iv i plodan: mještani su se izjasnili za zajedniku aktivnost - obnovu vatrogasnog stana. Ta je ideja okupila najvei broj volontera iz
zajednice.
Volonteri u programu slušanja.
mjestu, meuljudski odnosi, obnova kua i sl. ostaju kao izazovi na koje e takoer trebati odgovarati… Jedna od mogunosti, za koju se "old-tajmerski" tim volontera, kao neformalna grupa graana osjea spremnim, je aplicirati novi projekt, "Moj susjed" , na program potpore malim projektima u zajednicama koji financijski podupire Akademija za obrazovni razvoj (SAD). Zapoeli su planiranje i oblikovanje projekta.
Takoer, zajedniki trening povezao je mještane volontere iz Berka i Latinovca - posjeuju se, podravaju jedni druge u aktivnostima, premošuju razliite jazove izmeu "njih" i "nas"….
DALJ - ideja na pretek - interes zajednice: "super" - o potrebama se razgovaralo javno i zajedniki - aktivnost
se priprema…
Volonteri Dalja su nakon edukacije organizirali vrlo uspješan sastanak s mještanima i lokalnim udrugama. Kao uvijek i svugdje: promišljanje o potrebama i mogunostima zapoinje nezaposlenošu, a tek poslije polako izviru i drugi vani aspekti ivota u zajednici na koje se moe odgovoriti, koje se moe poboljšati.
Govorilo se o DVD Dalja (vatrogasno društvo) i obnovi vatrogasnog stana. Vatrogasno društvo u Dalju posluuje cijelo podruje erdutske opine sa 3 puta više intervencija nego vatrogasna društva u Osijeku. Nakon rata uslijedila je obnova prostorija i voznog parka DVD-a, ali do danas nije u potpunosti završena. Najistaknutiji problem je prostorija za boravak deurnog vatrogasca (vatrogasni stan), koja je ruinirana i potrebno ju je obnoviti. Kako je DVD nevladina i nestranaka udruga, i inae okuplja oko sebe mještane Dalja bez obzira na etnike ili druge razliitosti, taj obnovljeni prostor mogao bi biti mjesto za organizirani društveni ivot mještana, kao npr: izlobe, kulturne manifestacije, i sl.
Nadalje, u Dalju boravi veliki broj starih osoba koje nemaju adekvatnu brigu. esto su prepuštene same sebi i u teškoj socijalnoj situaciji. Cilj ovog projekta bio bi strukturirano organiziranje grupe pomagaa koji bi bili dodatno educirani za taj posao. Mlai lanovi volonterske grupe, koji su angairani u udrugama mladih (PRONI), dali su ideju za pokretanje stolnoteniskog kluba. Svrha bi mu bila ispunjenje slobodnog vremena mladih sportskim aktivnostima, njihovo druenje i povezivanje.
Razgovor je bio iv i plodan: mještani su se izjasnili za zajedniku aktivnost - obnovu vatrogasnog stana. Ta je ideja okupila najvei broj volontera iz zajednice. Sada su u fazi osmišljivanja pristupa i koraka kojima bi u tu aktivnost
ukljuili što više mještana, institucija i udruga te ostvarivali što veu i trajniju povezanost zajednice.
TENJA - "eko- igralište", pa slastiarnica, pa "eko-
trnica"….
Tenja je predgrae grada Osijeka. Mjesto je oduvijek podijeljeno na Staru i Novu Tenju - tj. na staro jezgro i prostorno novi dio mjesta koji je u svemu orijentiran Osijeku. Mirovni tim, koji je radio u prvoj fazi projekta, uspio je pokrenuti niz aktivnosti za izgradnju zajednice i u te aktivnosti ukljuiti veliki broj mještana. Ovim projektom volonterski tim eli nastaviti neke od zapoetih aktivnosti. Ima i novih ideja. Tim ništa ne eli odbaciti. S tri ideje ele svakako ii dalje (slastiarnica, eko-igralište i trnica). Eko-igralište završit e kroz ovaj projekt. Aktivnosti su mještani zapoeli u prvoj fazi projekta, kada su prostor na kojem je bilo smetlište pretvorili u ureeni prostor za budue djeje igralište. Prostor je dovoljno velik i za sportske aktivnosti odraslih osoba, npr. za stazu za boanje. Uspješno su završili pregovore s lokalnom upravom: dozvola je spremna. Javio se mještanin koji e napraviti klupe…Iz lokalnih novina ve pitaju: kada e biti akcija da je poprate…
BOSANSKA POSAVINA - ovakvi susreti lijee…
Projekt se provodi i u Bosanskoj Posavini kao doprinos povratku i obnovi zajednikog ivota triju susjednih mjesta koja su prije rata imali dosta toga zajednikog - Zborište, Kolibe i Novo Selo. U ratu su stradali ljudi i domovi, zadobivene rane, a izgubljeno povjerenje.
lanice projekta, Biljana Ljubovi i Zdravka Matej, odlazile su u te tri zajednice i radile, više od dvije godine - sa enama, djecom, mladima - na uspostavljanju povjerenja i motivaciji ljudi za ukljuivanje u projekt, s puno uvaavanja problema
ljudi iz tih zajednica. U jednom su trenutku gotovo posustale. Meutim, mještani iz sve tri zajednice prepoznali su vrijednosti ovog projekta i ukljuili su se u novi izazov. Evo kako one govore o tome iskustvu.
Ponovno smo u zajednicama Bosanske Posavine, tonije u Kolibama Gornjim - bošnjakoj, Novom Selu - hrvatskoj i Zborištu - srpskoj zajednici. Mještani su meusobnu komunikaciju ljudi razliitih nacionalnosti iz susjednih sela još prošle opisivali kao površnu, s jasnim osjeajima nepovjerenja i jaza nastalog tijekom rata, a kontakte uglavnom kao površne, sluajne ili poslovne. Ove je godine, meutim, grupa ljudi iz te tri susjedne zajednice, njih osamnaest, odluila zajedno, kroz 6 jednodnevnih radionica, proi osnovnu izobrazbu za volontere a iza toga - vidjet emo!
Njih osamnaest skupa su uili o znaenju pojedinca za zajednicu, o aktivnom slušanju, timskom radu, javnom zagovaranju ... ali nisu samo uili. Zajedno su ruali, šetali i razgledali obnovljene Kolibe, ispijali su kave, priali o ozbiljnim temama, ali se i smijali. Nastala su nova poznanstva i prijateljstva, i nije im bilo vano gdje se radionice odravaju - u Domu za mlade u Kolibama Gornjim, upnom dvoru Novog Sela ili u privatnoj kui u Zborištu. Domaini su u sva
tri mjesta bili DOMAINI - gostoljubivi i otvorenog srca za itavu grupu.
Grupa je bila motivirana za uenje, za suradnju, spremna da svoja znanja dijeli sa sumještanima, te da o svemu obavještava lokalnu upravu. Ne samo raznolikost i kreativnost, nego i uzbuenje i emocije izvirali su pri prikazu "mini projekata" koje
e realizirati u svojim zajednicama. Predstavljanje tih projekata pred cijelom grupom i gostima (iz NVO-a "Zdravo da ste", predstavnikom Opštine Bosanski/Srpski Brod, te predstavnikom Centra za mir-Osijek) bio je jedan od vanijih dogaaja i doivljaja treninga. Provedba projekta je u tijeku. Vidjet e se koliko e lanovi grupe uspjeti privui i oduševiti i svoje sumještane. Vana im je podrška zajednice, ali isto toliko ele sa zajednicom podijeliti i svoja iskustva koja opisuju ovako: "Drukije slušam.. navikao sam na ovaj "arobni krug" - nedostajat e mi.. vjerujem da emo širiti naueno..osjeam se ponosno jer osjeam da radim nešto za dobrobit svoje zajednice i svih nas.. ovakvi skupovi lijee..."
SSSSllll iiii jjjj eeeeddddeeee}}}} iiii kkkkoooorrrraaaacccc iiii
Najvanije aktivnosti za sljedee projektno razdoblje biti e otvaranje novog ciklusa regrutacije i edukacije volontera s podruja Baranje, s posebnom, ciljanom grupom mještana Belog Manastira i romske zajednice. Takoer, u ovom razdoblju, zajednice koje su završile edukaciju u prvom projektnom razdoblju završit e svoje planirane projekte u lokalnim zajednicama. Posebno bismo istakli kako je u planu projekta priprema i izdavanje prirunika koji bi sadravao iskustva trenera edukacije na ovom projektu i program za voenje istih i slinih, ve spomenutih, radionica. Isti e se prirunik moi koristiti ve u sljedeoj godini.
Meutim, unato osjeaja korisnosti i poticaja, koji dolaze kroz reakcije ukljuenih
mještana - volontera i njihovih postignua u zajednicama, cijeli se tim, koji radi na provedbi ovog projekta, i Centar za mir kao organizacija,
stalno propituje: hoemo li imati snage dovoljno dugo ostati uz ljude, koje smo pokrenuli, da drugaije vide sebe i zajednicu, da se odvae na novi korak, da budu drugaiji… hoemo li imati dovoljno mudrosti ne biti im starija braa no prijatelji i partneri….
12
Pri upravljanju projektom najviše se truda ulae u postavljanje sistema monitoringa koji e moi pratiti ciljeve ili vrijednosti projekta koje su saete u slijedeim rijeima: izgradnja mira, osnaivanje, sudjelovanje /participacija, nenasilje i odrivost. Njih nazivamo procesnim
vrijednostima.
Domaini su u sva tri mjesta bili DOMAINI - gostoljubivi i otvorenog srca za itavu grupu.
Idejni projekt za obnovu mosta u Adici - Vukovar.
Ovo istraivanje zapoelo je u oujku 2002. i trajat e najmanje godinu dana, uz institucionalnu podršku Centra za mirovne studije iz Zagreba i financijsku podršku Instituta otvoreno društvo iz Budimpešte (International Policy Fellowship Program. Provodi se u suradnji s nizom organizacija, kao što je i Centar za mir-Osijek, voljnih da svoje potrebe za procjenom utjecaja vlastitog djelovanja uveu s potrebama ovog istraivakog pothvata, ija je glavna svrha prikazati vrijednost rada na izgradnji mira u postjugoslavenskoj regiji. Usprkos injenici da su mnoge domae civilne inicijative s misijom izgradnje mira niknule u ratnim i poslijeratnim zajednicama Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Kosova, Makedonije i SR Jugoslavije, njihovo djelovanje ostaje nevidljivo u javnosti te prilikom formiranja nacionalnih i regionalnih politika, koje se tiu poslijeratne obnove i razvoja. Društveni utjecaj tih inicijativa nije dovoljno istraen, uz neke iznimke poput Projekta Mirovnih timova Centra za mir Osijek. Uslijed potrebe za što hitnijim djelovanjem, stalnim pritiscima za nabavkom financijskih sredstava; nedostatka iskustva s formalnim metodama evaluacije, osim s onima koje su provodili zapadni donatori; kao i zbog snane identifikacije s potrebama stanovništva u ratnim i poslijeratnim sredinama, veina je mirovnih projekata imala malo mogunosti da dokumentira, promišlja i procjenjuje vlastito djelovanje. Naroito to nije injeno naininima koji bi omoguili
predstavljanje i prijenos domaih pristupa, izniklih iz iskustva preivljivanja i transformacije sukoba posljednjih deset godina i posluili kao temelj javnog zagovaranja. S druge strane, vanjske su evaluacije provodili strani konzultanti, prvenstveno zadovoljavajui donatorske interese, ili pak gostujui znanstvenici sa stranih sveuilišta i instituta radi vlastitih
istraivakih interesa. Iako se o nama mnogo pisalo, malo je evaluacijskih nalaza i znanstvenih lanaka stvoreno u suradnji s domaim mirovnim aktivistima, te dostupno na domaim jezicima u domaim organizacijama. Bez dokumentiranih primjera, nemogue je lokalni rad na izgradnji mira ugraditi u nacionalne, pa i meunarodne politike.
IIII zzzzggggrrrraaaaddddnnnnjjjjaaaa mmmmiiii rrrraaaa kkkkaaaakkkkoooo jjjjeeee
ddddeeeeffff iiii nnnn iiii rrrraaaa oooovvvvoooo iiii sssstttt rrrraaaa ìiii vvvvaaaannnnjjjjeeee
Na osnovu vlastitih iskustava organizacije i evaluacije mirovnih projekata, te na tragu Johna Paula Lederacha, amerikog mirovnog aktivista i istraivaa, izgradnju mira shvaam kao široki
spektar društvenih aktivnosti kojima se stvaraju i osnauju
vertikalne i horizontalne društvene veze, pospješuje zadovoljenje
ljudskih potreba, stvara prostor za konstruktivnu, nenasilnu
transformaciju sukoba i utjee na vei senzibilitet društvenih
institucija za društvenu pravdu, te openito djeluje na stvaranje
kulture mira i dijaloga. Izgradnja mira trajan je proces preoblikovanja društvenih odnosa koji omoguuje drugaiju upotrebu i pravedniju raspodjelu moi na razini pojedinaca, institucija, zajednica, te cijelog društva i kulture. Namjera je ovog istraivanja doprinijeti popunjivanju postojeeg jaza izmeu bogate domae mirovne prakse i manjka potkrijepljenih argumenata za vanost oblikovanja politike izgradnje mira u Hrvatskoj i drugim postjugoslavenskim zemljama. elim prikazati društveni utjecaj barem deset inicijativa izgradnje mira u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Junoj Srbiji i na Kosovu, koji u istraiti metodom "studija sluaja" (case study), uz pomo kriterija za transformativnu izgradnju mira, proisteklih iz promišljanja više teorijskih pristupa, te evaluacijskog procesa projekta Mirovnih timova CZMOS-a u kojem sam i sama sudjelovala. Primjeri e obuhvatiti kako one projekte koji svoje djelovanje izrijekom povezuju s izgradnjom mira, tako i one koji sebe sagledavaju u okviru razvoja zajednice, ne istiui mirovni aspekt, no djeluju u poslijeratnim sredinama. Na taj nain namjeravam ispitati koliko je za uspješnost rada na izgradnji mira vano naglasiti mirovnu orijentaciju. Nadam se da e nalazi omoguiti prepoznavanje obrazaca uspješnih pristupa izgradnji mira, koji mogu biti od koristi prilikom poboljšavanja postojeih i oblikovanja novih inicijativa, te kao smjernice za integriranje izgradnje mira na lokalnoj razini u razvojne i sigurnosne programe i politike u post-jugoslavenskim zemljama i regiji.
kultura mira
post-jugoslavenskim zemljama"
Marina Škrabalo
Usprkos injenici da su mnoge domae civilne inicijative s misijom izgradnje mira niknule u ratnim i poslijeratnim zajednicama Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Kosova, Makedonije i SR Jugoslavije, njihovo djelovanje ostaje nevidljivo u javnosti te prilikom formiranja nacionalnih i regionalnih politika, koje se tiu
poslijeratne obnove i razvoja.
ppppooookkkkaaaazzzzaaaatttteeee llll jjjj iiii
Kljuni je korak u prouavanju lokalnih praksi izgradnje mira otkrivanje implicitnih i eksplicitnih evaluacijskih kriterija, kako ih shvaaju i oblikuju razliiti dionici u toj praksi (aktivisti, mještani, lokalne vlasti, donatori, lokalne institucije) te njihovo povezivanje s kriterijima koji proistjeu iz teorijskog promišljanja (prvenstveno Lederacha, Stubbsa, Rothmana i Fetherston) i analize drugih primjera. Povezivanjem unutarnjih i vanjskih kriterija utjecaja, mogue je obogatiti teorijski okvir iskustvima i shvaanjima iz specifinih lokalnih sredina, te s druge strane olakšati usporedbu razliitih mirovnih projekata. Sljedei kriteriji za transformativnu izgradnju mira posluit e kao okvir za prikaz društvenog utjecaja izabranih primjera iz prakse: 1. Utjecaj na kvalitetu ivota/Kapacitet inicijative da odgovori na strateške potrebe zajednice; 2. Utjecaj na društvenu integraciju/Mobilizacija mirovnih aktera u zajednici; 3. Utjecaj na lokalnu kulturu izgradnje mira i sukoba/Njegovanje kulturnih praksi koje pogoduju izgradnji mira i unošenje kulturalnih promjena koje promiu vrijednosti nenasilja; 4. Utjecaj na društvenu infrastrukturu i politike strukture/Poticanje transformacije lokalnih struktura, te dodatno: 4.1. Tranformativni kapacitet organizacijske strukture za izgradnju mira; 4.2. Utjecaj na prakse izgradnje mira u drugim sredinama. Prilikom sagledavanja utjecaja odreene mirovne inicijative, vezano uz svaki kriterij, uzet e se u obzir pokazatelji utjecaja (indikatori), kako ih shvaaju i koriste sami dionici odreene mirovne inicijative. Takoer e se razmotriti i dodatni kriteriji koji su vani unutar same inicijative i zajednice, a moda nisu
obuhvaeni kriterijima koje koristim u istraivanju. Istraivake metode e veinom biti kvalitativne i ukljuit e promatranje uz sudjelovanje, polustrukturirane intervjue, analizu društvenih mrea, mapiranje potreba i sukoba u zajednici, fokusne grupe,
kultura mira
Izgradnju mira shvaam kao široki spektar društvenih aktivnosti kojima se stvaraju i osnauju vertikalne i horizontalne društvene veze, pospješuje zadovoljenje ljudskih potreba, stvara prostor za konstruktivnu, nenasilnu transformaciju sukoba i utjee na vei senzibilitet društvenih institucija za društvenu pravdu, te openito djeluje na stvaranje kulture mira i dijaloga.
14
Prije šest godina sišao sam s vlaka u Osijeku, ne poznajui nikoga, ali sam znao da moram tamo biti. Ušao sam u Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, gdje me je toplo doekala pok. Marina Cee. Tako je zapoeo moj rad u Hrvatskoj.
Postao sam metodistiki sveenik 1983. godine i oduvijek sam traio naine djelovanja u slubi pomirenja, kako na lokalnoj tako i na meunarodnoj razini. Budui da sam studirao ruski i njemaki jezik, nije udno što sam se ukljuio u izgradnju mira izmeu istone i zapadne Europe. Posvetio sam se stvaranju veza u procesu izgradnje povjerenja izmeu Velike Britanije i Njemake Demokratske Republike. Iz tog se rada 1989. godine razvila organizacija "Footprints" i postala polazišna toka za mreu veza izmeu Istoka i Zapada. Kad je izbio sukob na prostoru bivše Jugoslavije elio sam ponuditi bilo kakvu pomo u uspostavi i izgradnji mira.
O Centru za mir sam uo iz dva izvora. Prvi put od Svjetskog vijea crkava, a drugi put preko Odsjeka za mirovne studije Bradfordskog sveuilišta, na kojemu sam pripremao svoj magisterij. Iako sam prvi kontakt s Centrom ostvario 1994. godine, nisam ih mogao posjetiti do 1996. godine. Moram priznati kako sam pri prvoj posjeti Centru bio potpuno neupuen u politiku situaciju u Baranji, te sam bio iznimno
Projekt "Dodir nade", jedna je od "beba" projekta "Zajednika klupa", iznikla iz posjeta skupina iz Baranje Engleskoj. Posjete su u poetku imale za cilj oporavak i odmor od rata, te otvaranje komunikacije preko podjela koje je rat nainio. Polako, tijekom 6 godina ,ovi boravci u Engleskoj prerastaju u program usmjeren lijeenju povreda nastalih u sukobu.
radionice, analizu dokumenata i ankete. Kroz komparativnu analizu studija sluaja, u kojoj e sudjelovati i svi zainteresirani aktivisti/ce i istraivai/ce izgradnje mira, pokušat emo artikulirati (a) raspon utjecaja; (b) pogodne organizacijske strukture i (c) preduvjete za odrivost (s naglaskom na vladinu i multilateralnu podršku) programa izgradnje mira u lokalnim zajednicama u post-jugoslavenskoj regiji. Namjera je ovog istraivanja da omogui preporuke, koje e biti od koristi postojeim i buduim inicijativama izgradnje mira te prilikom oblikovanja okvira za nacionalnu i regionalnu mirovnu politiku. Pozivam sve zanteresirane organizacije i pojedinke/ce koji bi htjeli suraivati na ovom istraivakom projektu da me kontaktiraju e-mailom na adresu: [email protected] Više o ovom projektu moete saznati na web stranici www.policy.hu/skrabalo.
zahvalan na strpljenju, koje su svi pokazali prema još jednom stranom posjetitelju. Pozvao sam Dušanku Ili da, u sklopu projekta "Zajednika klupa", dovede u Birmingham (V. Britanija) skupinu ljudi iz Baranje, koji su rat preivjeli na razliitim stranama fronte. Dvije su skupine posjetile Birmingham, 1997. i 1998. godine, a naredne dvije posjetile su Leamington Spa, mjesto udaljeno 40 km od Birminghama.
"Footprints" se 2000. godine pridruio "Zajednici za pomirenje", ekumenskoj zajednici nedaleko od Birminghama, u Barnes Close - u, iji je meunarodni direktor, vls. John Johansen - Berg, sveenik Ujedinjene Reformirane Crkve.
Projekt "Dodir nade", jedna je od "beba" projekta "Zajednika klupa", iznikla iz posjeta skupina iz Baranje Engleskoj. Posjete su u poetku imale za cilj oporavak i odmor od rata, te otvaranje komunikacije preko podjela koje je rat nainio. Polako, tijekom 6 godina ,ovi boravci u Engleskoj prerastaju u program usmjeren lijeenju povreda nastalih u sukobu.
Osvještavamo dugoroni cilj projekta - "izgradnja zdravog društva, temeljenog na kulturi mira, u ratom razrušenim podrujima istone Hrvatske". Misija projekta je motiviranje, osnaivanje, pomo i lijeenje ratnih povreda osoba i zajednica u kojima ive, a pogoene su ratom.
"Dodir nade" se sastoji od 10 jednodnevnih radionica, koje se uglavnom odravaju u Hrvatskoj, u razdoblju od godinu dana. Kroz radionice se istrauju aspekti zdravlja i ozdravljenja kao što su :"Identitet kao mjesto povrede i mjesto rasta"; "Što je zdravlje i ozdravljenje?"; "Što je zdrava osoba, a što zdrava zajednica?"; "Osobna i zajednika odgovornost za zdravlje"; "Ranjeni pomaga".
Sastavni dio ciklusa je intenzivni 10-dnevni program u Leamington Spa, koji istrauje teme oprosta i ozdravljenja. Tijekom boravka u Engleskoj lanovi skupine su smješteni u obiteljima, što im daje uvid u "Britanski nain ivota", a domainima daje uvid u sve izazove s kojima se skupina suoava, a potie i povezivanje i solidarnost.
Vaan dio boravka u Engleskoj je posjet katedrali u Coventryju i upoznavanje iskustva i djelovanja na pomirenju, koje se tamo obavlja. Ta iskustva su obino snaan poticaj izraavanju vlastitih iskustava i osjeaja i nadahnue za sve koji djeluju za mir. U "Centru za prouavanje oprosta i iscjeljivanja" Sveuilišta Coventry, skupinu prihvaaju profesor A. Rigbyem i doktorica C. Rank. Sveuilište e pomoi projektu u jasnijem definiranju koncepta djelovanja na lijeenju povreda nastalih pri sukobima, kao i pri završnoj evaluaciji trogodišnjeg programa. Centralni dio ovog programa u Engleskoj je trodnevni boravak skupine u Barnes Close-u, što daje prostor i vrijeme za
15 kultura mira
DDooddiirr nnaaddeeDodir nade
Clive R. Fowle
Sudionici projekta u posjetu srušenoj Coventry katedrali gdje je nastala zajednica za pomirenje “Kri od avala”. 08.07.2002.
Kroz radionice se istrauju aspekti zdravlja i ozdravljenja kao što su :"Identitet kao mjesto povrede i mjesto rasta"; "Što je zdravlje i ozdravljenje?"; "Što je zdrava osoba, a što zdrava zajednica?"; "Osobna i zajednika odgovornost za zdravlje"; "Ranjeni
pomaga".
otvoreniji razgovor o povredama, mogunost suoivanja s boli i molitve za one koji su vjernici. (Vidi prilog: "Zar je vano koje je boje mir?")
Projekt poziva prvenstveno osobe koje imaju potrebu raditi na svojim povredama, naroito one iji e se oporavak "razliti" i na zajednicu, kao primjerice, uitelje, veterane ili osobe koje rade s ratnim veteranima, sveenike, dravne slubenike.
Naziv "Dodir nade" se odnosi na vanu dimenziju itavog programa: slubu kršanskog iscjeljivanja, koja se ostvaruje kroz "dodir" polaganja ruku. Koristimo se resursima judaistiko-kršanske duhovnosti, ali ne iskljuivo, i jednako prihvaamo kako vjernike tako i one koji ne vjeruju. Tijekom programa nastojimo sudionike/ce povezati u zajednicu,
koja podrava procese iscjeljenja povreda, u meusobnom uvaivanju i pozornom slušanju. Uimo i vjebamo vještine pozornog slušanja, neuvjetovanog prihvaanja i uvaivanja svake osobe. Ljekovitost toga je zaudila i nas same i polaznike programa". Više mi koristi susret s vama nego svi lijekovi", rekao je ratni veteran koji boluje od PTSP-a.
Koordinator projekta u Hrvatskoj je pastor Marijan Peršinovi, i sam sudionik u prvim skupinama.
Kad se osvrnemo na uinjeno, vidimo postignua koja nas ohrabruju, kao što su osobna svjedoenja, obnova vjere u Boga i
u ljude, te poticaje za sudjelovanjem u graenju mira. Meutim, i mi u Leamingtonu, i tim koji provodi program u Hrvatskoj, osjeamo odgovornost - potrebno je još puno zajednikog promišljanja, uenja, poboljšavanja sadraja i metodologije djelovanja.
Otkako sam sišao s vlaka u Zagrebu, rad u ovom projektu mi je postao nadahnuem. Osjeam se poašenim što mogu suraivati s prijateljima u Hrvatskoj, i nadam se da e "Dodir nade" dati svoj doprinos oporavku od povreda, te da e se proširiti i na druge dijelove Hrvatske, i šire.
Veleasni Clive R. Fowle, koordinator Zajednice za pomirenje "Footprints" i metodistiki sveenik u Leamington Spa, Engleska
kultura mira
Tijekom programa nastojimo sudionike/ce povezati u zajednicu, koja podrava procese iscjeljenja povreda, u meusobnom uvaivanju i pozornom slušanju. Uimo i vjebamo vještine pozornog slušanja, neuvjetovanog prihvaanja i uvaivanja svake
osobe.
16
Detalj s radionice u Barnes Closeu
Izabrali smo platno i pravili likove. Ja sam izabrao crno - za golubicu, zeleno - za maslinovu granicu. Pitali su me: "Zar crnu golubicu?!" Na toj sam radionici "Dodira nade" osjetio elju vratiti se, gdje sam bio prije rata. Bio sam nekada i bolji vjernik.
Vratilo me u 1991. godinu - u YUTEL-ovu "Karavanu mira". Moja smo se dva prijatelja i ja u Derventi prikljuili karavani, koja je iz Sarajeva krenula u Osijek. Zaštitni znak karavane bile su dvije ruke koje se dre malim prstima. Poruka je bila, i eljeli smo je prenijeti tamo gdje je rat ve bio pred vratima, "Poveimo se makar malim prstima ruku - odolit emo ratu!" Bili smo uzbueni, nosili smo mir!
Dolazak u Osijek bio je šok. Glavni je trg bio pun ljudi. Doekali su nas pogrdama. Nisam mogao vjerovati - prepoznati smo kao neprijatelji. uvam isjeak iz lokalnih novina s naslovom: "UHIEN ETNIK USRED GRADA!" i fotografijom: kako me policajac pokušava izvui iz auta. Po našoj "Diani" ljudi su bacali razne predmete, tukli nogama... Prisebnošu vozaa izvukli smo se iz gomile okupljenih ljudi. Nakon stotinjak metara policija nas je sustigla i silom nas ubacila u njihov auto. Ispitivali su nas: zašto smo mi Hrvati u tom konvoju mira? I kod kue sam doivio neugodnosti. Prijatelji su mi govorili da nemam što raditi u konvoju mira - neka mir donosi onaj koji zapoinje rat.
Ti su me dogaaji promijenili, odluio sam se za rat. Bio sam u interventnom vodu - ispred crte bojišnice. Teško sam ranjen. Samo me briga i ljubav prijatelja i lijenika odrala i povratila u ivot. Devetnaestogodišnji mladi je od
iste granate poginuo. Izgubio sam dom, domovinu, prijatelje... Sada ivim u Hrvatskoj, zajedno sa Srbima i Hrvatima kojima je rat donio zlo. Nije mi lako. Ubija me i ta nepravda administracije prema braniteljima. Meutim, da sam ponovno u istoj situaciji, isto bih odluio (iako vjerojatno ne bih jednako inio). Odluio bih ostati, a to je tada znailo odluiti se za rat. Ja drugog izbora nisam vidio. Volio bih da su ga vidjeli bar moji prijatelji, koji su poginuli, pa da su se odluili za neki drugi put. Tada se gledalo koja strana donosi mir, koje je boje mir.
Ovu priu posveujem prijatelju, vozau u tom konvoju mira, Zlatku aliu, koji je poginuo 1992. godine u Derventi.
Dok sam o svom iskustvu govorio grupi, ispostavilo se da je jedan od prisutnih branitelja toga dana takoer bio na osjekom glavnom trgu. Kako je rekao, gledao me preko snajperskog nišana.
kultura mira
ZZaarr jjee vvaa`nnoo kkoojjZar je va`no koje je boje mir?
Martin ]orluka
17
esto se govori: "ovjek ui dok je iv". I to je istina. Ali, proces uenja nije samo spontan, kako bi se iz ove, esto korištene izreke moda moglo zakljuiti. Obrazovanje je u velikoj mjeri usustavljeno i institucionalizirano uenje, u instituciji škole nerazdvojivo povezano s procesom odgoja. Oni koji su u taj školski sustav ukljueni stjeu struna znanja i, meu ostalim, socijalne vještine i moralne norme. ak i mimo nastavnih planova i programa, naela i principa, škola kao vana društvena cjelina, te kao vaan dio šireg društvenog okruenja, bitno utjee i oblikuje sve one koji su u nju ukljueni, od uenika, preko roditelja, pa do samih nastavnika.
A ako znamo da je ovjek dobar dio svoga ivota, odnosno u vrijeme djetinjstva i mladosti, u kojima udara temelje svome buduem ivotu, intenzivno ukljuen u ovaj sustav, o vanosti škole i školovanja gotovo je bespredmetno raspravljati. Ipak, o školi se neprekidno raspravlja. O njoj se govori u najvišem dravnom vrhu, u medijima i sa susjedima uz kavu. Škola je izloena uestalim reformama, promjenama, prilagoivanjima i osuvremenjivanjima. O njoj se brinu struni timovi i zavodi te nekoliko znanosti (navedimo samo pedagogiju, didaktiku, metodiku, psihologiju i sociologiju odgoja i obrazovanja). Ali, ono što je sigurno je da je škola u gotovo svim civilizacijama i društvima kroz povijest bila briga vladajuih koju oni ni pod kojim uvjetima nisu htjeli prepustiti drugima. I to je u redu kada vladajui kao svoj osnovni zadatak postavljaju boljitak svih svojih graana. Sve do prije stotinjak godina škola je davala jasnu sliku društvenih odnosa. Sustavom školovanja gospodarile su elite moi, pa su škole bile uglavnom samo za bogate, ili samo za muškarce, ili samo za sveenike, ili samo za plemie itd. Jer kau: "Znanje je mo". Dakle, ini se potpuno jasnim kako je škola jedna od najvanijih institucija, a školovanje jedno od najvanijih razdoblja u ivotu svakog pojedinca. Stoga se, osobito u poslijednje vrijeme, od kada je pokrenuta sveobuhvatna reforma školstva, postavlja pitanje koliko škola, napose u suvremenom hrvatskom društvu, moe odgovoriti izazovima
koji stoje pred nama, a koji su vezani uz društvena, politika, ekološka, znanstvena, tehnološka, civilizacijska i druga pitanja koja se postavljaju pred suvremenog ovjeka. Hrvatska je u proteklih desetak godina bila suoena ne samo s problemima koji mue i druge mlade demokracije i drave, ve i s ratnim strahotama koje su ostavile duboke posljedice kako na društvenom tako i na individualnom planu. Ratna razaranja i poslijeratne prilike u Republici Hrvatskoj izazvali su brojne stresne situacije, osobito traumatine za djecu i adolescente. Prisilno napuštanje doma, kome su bile izloene brojne obitelji, izazvalo je niz psihosocijalnih problema i poteškoa koji su zahtijevali znaajan stupanj ne/prilagodbe: psihike traume i izloenost stresu u novoj sredini, problem uklapanja i komunikacije u novoj sredini, materijalna oskudica, neizvjesna budunost, odvojenost lanova obitelji i raspad socijalne mree. Mnogi od roditelja u novim sredinama nisu imali mogunosti zaposlenja, mnoge su se obitelji raspale ili izgubile jednog ili više lanova. Stoga su uestali poremeaji u obiteljima: poremeena je komunikacija, prevladala je razdraljivost ili razoaranost i apatinost, a izvor stresa su bile
i bolesti lanova obitelji (razliiti stupnjevi invaliditeta, PTSP i dr.). Sve se to prenosilo i na djecu koja su, dakle, pretrpjela brojne gubitke: doma, roditelja, prijatelja, sigurnosti, oslonca i perspektive. U vezi s tim poveao se i broj djece s regresivnim, agresivnim i autoagresivnim simptomima. elei pomoi djeci i mladima, kao i njihovim roditeljima,
18
kultura mira
[[kkoollssttvvoo ii ooddggoojj [kolstvo i odgoj za mir: slika dru{tvenih odnosa
Tim Kreativnih radionica
Obrazovanje je u velikoj mjeri usustavljeno i institucionalizirano uenje, u instituciji škole nerazdvojivo povezano s procesom odgoja. Oni koji su u taj školski sustav ukljueni stjeu struna znanja i, meu ostalim, socijalne
vještine i moralne norme.
obrazovanje za kulturu mira
kultura mira
nadvladati stres i traumu, skupina entuzijasta iz Centra za mir u Osijeku pokrenula je 1993. god. projekt "Kreativne igraonice" . Taj je sljedee godine prerastao u "Program obrazovanja za izgradnju mira i psihosocijalni razvoj pojedinca i zajednice u Istonoj Slavoniji i Podunavlju". Kao temeljni i opi cilj Programa postavljena je promocija kulture mira i nenasilja kao preduvjet stvaranja civilnoga, multikulturalnog društva, a smisao je odgoj mladei za mir, nenasilje, suradnju i rješavanje konflikata na kreativan nain pretvaranjem negativne energije
ljutnje, mrnje i destrukcije u pozitivnu energiju ljubavi, konstruktivnog angamana i stvaralaštva. Kao oni koji u tome mogu najviše pomoi prepoznati su nastavnici, pedagozi i psiholozi jer su u svakodnevnom dodiru s djecom i roditeljima, te u velikoj mjeri poznaju njihove potrebe i probleme. Stoga je zapoeo rad na edukaciji nastavnika i drugih strunjaka za mirovni odgoj, kreativno rješavanje konflikata, nenasilnu komunikaciju i psihološku pomo djeci i roditeljima. Djelovanja male poetne skupine vremenom su prerasla u mreu koja se sastoji od aktivnosti stotinjak nastavnika, koji su stalno ili povremeno ukljueni u edukacije i aktivnosti Programa, te steena znanja, metode i vještine oivotvoruju u svojim razrednim odjelima, školskim kolektivima, te u radu s roditeljima. Vano je naglasiti da su u edukaciju ukljueni radno aktivni nastavnici koji mirovni odgoj, kreativni pristup radu, demokratine odnose i iskustveno uenje ugrauju u svoj svakodnevni nastavni rad. Na taj nain nove metode postaju novi principi ivota i rada. Nastavnici ukljueni u Program, meu ostalim, vjebaju i prepoznavanje raznih emocionalnih stanja, što pomae razrješavanju osobnih, unutarnjih konflikata svake osobe, a svjesnost o tome bitno pridonosi smanjenju,ublaivanju i prevladavanju tih konflikata kao i onih u odnosu s drugim osobama što vodi humanizaciji odnosa uope. Svjesno postupanje s emocijama pomae osobnom rastu i razvoju, koji se ogleda i u sazrijevanju osoba od sklonosti konfliktima ka spremnosti za njihovo kreativno rješavanje. Program je meu prvima u dravi zapoeo i s provoenjem sadraja i metoda koji su danas integrirani i u Nacionalni program za ljudska prava koji se provodi u školama. Naime, u posljednje se vrijeme i kroz dravom upravljani sustav školovanja nastoji sve više pozornosti posveivati upravo zaštiti i unapreenju ljudskih prava, te izgradnji civilnog i demokratskog društva, ime Hrvatska pokušava odgovoriti suvremenim zahtjevima i izazovima. Naalost, moda više onima meunarodnoga okruenja, nego vlastitim graanskim
zahtjevima. Realizacijom sadraja našeg Programa djeci se oivotvoruju njihova ljudska prava, ona dobijaju zaštitu, obrazovanje, njegu i podršku, vodi se briga o tome da budu poštovana, te se uvaavaju njihove potrebe, brine se za njihovo zdravlje, prepoznaju se njihovi problemi, dijagnosticiraju i individualno ili timski rješavaju. Sve su to vrijednosti koje su ve od samog poetka sastavnice našeg Programa. Promjene u školstvu koje se ve provode ili koje nam predstoje kroz planiranu reformu trebale bi deklarativno ukljuiti hrvatsko društvo u suvremene svjetske trendove. Meutim, za provoenje promjena u praksi nuan je osposobljeni struni kadar. A upravo u tome naš Program nalazi svoju ulogu i mjesto. Naime, ako se pogleda novi Opi nastavni plan i program Republike Hrvatske (kurikulum), vidjet e se da su njegovi elementi, metode i principi u velikoj mjeri integrirani u Programu. Kvaliteta edukacije koja je kroz naš Program provoena, i koja je proizvela trenere visoke razine,
prepoznata je i na razini upanije odakle stiu pozivi za rad na edukaciji itavih nastavnih kolektiva. Kurikulum stavlja naglasak na demokratizaciju odgojno- obrazovnog procesa, humanizaciju odnosa i rastereenje uenika kroz primjenu suvremenih nastavnih metoda. Navedimo samo neka od osnovih naela koja su u njemu navedena: stvaranje poticajne okoline, razvijanje socijalne kooperativnosti, osposobljenost za suoivanje sa stresom i prevencija poremeaja u ponašanju, stvaranje ozraja razumijevanja, podrške i partnerstva kroz kvalitetnu komunikaciju uenika, uitelja i roditelja, moralne, kulturne i demokratske dimenzije obrazovanja, odgoj za toleranciju, europske dimenzije obrazovanja… A sve su to podruja u kojima brojni uitelji, pedagozi i psiholozi ukljueni u naš Program, koji kroz niz godina svoga trajanja stavlja naglasak upravo na identina naela, mogu i trebaju nai svoje mjesto.
Sve do prije stotinjak godina škola je davala jasnu sliku društvenih odnosa. Sustavom školovanja gospodarile su elite moi, pa su škole bile uglavnom samo za bogate, ili samo za muškarce, ili samo za sveenike, ili
samo za plemie itd.
- drugi dio: Izazovi
Lester M. Salomon
civilno dru{tvo
Nedavno sam na jednom meunarodnom skupu govorila o
izazovima izgradnje mira i zajednice. Kada sam završila,
moderatorica skupa s osmjehom je komentirala: "Nisam mogla
odoljeti da se ne nasmješim. Sve o emu si govorila gotovo je
identino problemima s kojima se mi nosimo posljednjih godina,
kao da je govorio netko od nas." Da, to i nije tako udno. Problemi
s kojima se susreemo slini su ili identini problemima s kojima
se susreu nevladine organizacije u drugim zemljama. Stoga bih
se osvrnula na ovaj Salomonov tekst kratkim komentarom.
Salomon sumira izazove s kojima se i mi susreemo posljednjih
godina. Izazov legitimnosti djelomice je iza nas, iako niti jedan
zakon nije tako dobar da ne bi mogao biti još bolji. Izazov
uinkovitosti donio nam je razvoj kapaciteta trenera koji su
preuzeli rad na unapreenju upravljanja i stvaranja infrastrukture
organizacija. Izazov odrivosti koji upuuje na filantropijsko
podupiranje rezultirao je, barem do sada, razvojem i afirmacijom
volonterizma, a sve više se spominje osnivanje zaklada i fondacija
kao trajnijeg zaloga odrivosti Treeg sektora. I za kraj: kada
svladamo izazove legitimnosti, uinkovitosti i odrivosti, eka nas
najvei od svih izazova - izazov suradnje. Da bismo svladali taj
izazov morat emo se ojaati temeljnim vrijednostima:
povjerenjem, razumijevanjem, uvaavanjem...
Salomon rezimira civilno društvo kao odnos meu sektorima: pravo znaenje "civilnog društva" o kojemu tako puno slušamo je civilno društvo ne kao sektor, ve kao
odnos meu sektorima u djelovanju za ope dobro.
Globalna perspektiva Treeg sektora je, dakle, postizanje
uzajamne otvorenosti i komunikacije meu sektorima i njihovim
ljudskim nositeljima, odnosno, prihvaanje paradigme
partnerstva i politike suradnje. A da bismo to uspjeli, opet su nam
potrebne ranije spomenute vrijednosti: povjerenje,
razumijevanje, uvaavanje - vrijednosti bez kojih ne moe
opstati niti jedan odnos, pa tako ni Trei sektor, niti civilno
društvo.
Branka Kaselj
Bez obzira na dinaminost i rast Trei sektor ostaje krhki eko- sustav, osjetljiv na vanjske prijetnje, nesiguran u izvore potpore, nesavršeno ukorijenjen i legitiman i, da ironija bude vea, poesto ugroen vlastitim uspjehom. To nas dovodi do tvrdnje: uspjeh globalne revolucije udruga nipošto nije osiguran. Ozbiljni izazovi i dalje ostaju:
1) Izazov legitimnosti 2) Izazov uinkovitosti 3) Izazov odrivosti 4) Izazov suradnje unutar neprofitnog sektora, suradnje s gospodarskim sektorom i suradnje s dravom
Prvi je u nizu izazov legitimnosti. Usprkos rastuoj vanosti Treeg sektora u zemljama diljem svijeta i rastuim nastojanjima vlada da prebace na njega socijalne funkcije, ovaj sektor ostaje u poprilino dvosmislenoj situaciji. Naješi dvo- sektorski model društvenog ivota, koji priznaje postojanje samo trišta i drave, javnog i privatnog sektora, tako je dominantan da u veini zemalja postojanje, a kamo li veliina i opseg, poblie odredivog "treeg sektora" privatnih neprofitnih
20 Lester M. Salomon
organizacija ostaju uvelike neprepoznati. Organizacije koje pokušavaju popularizirati Trei sektor time ostaju u ljudskoj svijesti ograniene na takvu svoju ulogu ime gube na vjerodostojnosti i utjecaju. ak i u Sjedinjenim Amerikim Dravama, gdje je koncept neprofitnog sektora barem prepoznat ve neko vrijeme, osnovne informacije o ovom sektoru gotovo da i nisu postojale sve do ranih 80-ih. ak i sada sektor nije eksplicitno vidljiv u prikazima nacionalnog dohotka, a njegove stvarne znaajke i uloga su uoljive samo maglovito.
U drugim je zemljama dostupnost informacija o ovom sektoru još slabija. Sektor se sustavno zanemaruje u statistikim prikazima nacionalnih gospodarstava, rijetko se spominje u javnim raspravama, previa u tisku i javnom obrazovanju, a u akademskim je istraivanjima napadna slijepa pjega. Ono što doprinosi nedostatku osviještenosti o Treem sektoru, a istodobno i proizlazi iz toga, je zakonski predpakao u kojemu ove organizacije djeluju diljem svijeta. Jasno zakonsko uvaivanje prirode neprofitnih organizacija i prava koja im pripadaju, prije su oekivanja nego pravilo u mnogim zemljama. Dok je u zemljama obiajnog prava pravni poloaj nevladinih organizacija prilino otvoren, u mnogim zemljama graanskog prava donesene su ograniivajue uredbe. U Japanu, primjerice, pravo na osnivanje neprofitne organizacije se ne tretira kao pravo, ve kao povlastica koju pojedina ministarstva mogu dati ili uskratiti prema elji. U Gani je za registriranje neprofitne organizacije potrebna dozvola Ministarstva socijalne skrbi, a u Egiptu zakon 32 iz 1964. godine potie vlasti da po elji raspuste neprofitne organizacije. Slino tomu, ili moda još ozbiljnije, zakonske poteškoe stoje na putu privatne dobrotvorne podrške: •••• u Junoafrikoj Republici vlasti nameu dobrotvorni porez, ali ne zbog poticanja davanja u dobrotvorne svrhe, •••• u Francuskoj je za osnivanje fondacije potrebna izriita dozvola Vijea drave, a udrugama je zabranjeno stjecanje dobara koja bi im mogla jamiti dugoronu odrivost. Naposlijetku, dodajmo sektorskim problemima zakonitosti i mnoštvo zastranjenja koji su u posljednje vrijeme naudili ugledu sektora: •••• ozbiljni skandali zbog plaa i povlastica i u SAD-u i u Velikoj Britaniji, •••• u Brazilu zlouporaba NVO-a, s ciljem prebacivanja donacija graana politiarima,
•••• nepravilna upotreba fondacija kao sredstva za porezne malverzacije u srednjoj i istonoj Europi. Kako bi se riješili ovi problemi potrebno je poduzeti vane korake: Kao prvo, potrebno je u velikoj mjeri proširiti osnovne
informacije koje su dostupne o ovom tipu organizacija, s ciljem ozbiljnog javnog predstavljanja Treeg sektora. Sreom, na dobrom smo putu da to napravimo u 40-ak zemalja diljem svijeta preko "Komparativnog projekta o neprofitnom sektoru" Sveuilišta "John Hopkins" (SAD), prvom sustavnom naporu ikad poduzetom, kako bi se mapiralo djelokrug, opseg, strukturu i ulogu treeg sektora u zemljama diljem svijeta. Cilj je ovog projekta ništa manje nego postaviti Trei sektor na gospodarsku kartu svijeta na sustavan nain, utvrditi okolnosti koje, izgleda, pogoduju nastanku blistavog Treeg sektora, i stvoriti trajan kapacitet koji bi razraivao stanje ovog sektora u budunosti. Trenutno nastavljamo ovaj posao u suradnji s UN-om, s ciljem uvrštavanja neprofitnog sektora u redovno izvještavanje o nacionalnom dohotku. Osnovne informacije, s druge strane, su samo prvi korak. Kao drugi korak, trebali bismo uloiti ozbiljne napore u javnu
edukaciju kako bi se upoznalo širu javnost s Treim sektorom i njegovim doprinosima. Trei se sektor ne moe više oslanjati samo na svoje dobro djelovanje kako bi bila osigurana podrška javnosti. Mora djelovati, kako bi mogao neutralizirati negativne stavove koje esto stvaraju mediji i one koji ele ozloglasiti njegove aktivnosti. Tree: ozakonjenje mora preuzeti zakonski oblik.
Pravo na udruivanje mora biti jasno i nedvosmisleno osigurano u zakonu. Povrh toga, procedure za produivanje statusa pravne osobe neprofitnim organizacijama, te za osiguravanje povoljnijeg poreznog statusa organizacijama i njihovim donatorima, moraju biti pojednostavljene i automatizirane. I konano, moraju se poduzeti koraci kako bi se osigurala odgovornost organizacija Treeg sektora. Sklop organizacija, od kojih se oekuje da odrade znaajne javne funkcije i uivaju veliku podršku javnosti, mora biti pun razumijevanja i odgovoran u nainu na koji upravlja sredstvima i opravdava povjerenje javnosti. Na kraju, Trei bi sektor morao uloiti napore u razvoj vlastitih etikih pravila i sustava odgovornosti.
Izazov je legitimnosti samo jedan u nizu ozbiljnih izazova s kojima se suoava Trei sektor diljem svijeta. Podjednako vaan je i izazov uinkovitosti, potreba da se dokae i pokae sektorska nadlenost i potencijal/sposobnost. To je posebno osjetljiv izazov za sklop organizacija koje su najpoznatije po svojoj fleksibilnosti, novatorstvu i sposobnosti da reagiraju na potrebe i ulaganja najširih slojeva. Ali institucije Treeg sektora su takoer organizacije, i kao takve se suoavaju s vanim izazovima institucionalnog upravljanja i kontrole. Kako se sve više premještaju u središte rješavanja društvenih problema, pritisak na organizacije da unaprijede sustave upravljanja i da djeluju uinkovitije i djelotvornije sve e više rasti. Meutim, u veini zemalja obrazovanje menadera
21 kultura mira
civilno dru{tvo
Uspjeh globalne revolucije udruga nipošto nije osiguran. Ozbiljni izazovi i dalje ostaju: 1) Izazov legitimnosti 2) Izazov uinkovitosti 3) Izazov odrivosti 4) Izazov suradnje unutar neprofitnog sektora, suradnje s gospodarskim sektorom i suradnje
s dravom.
neprofitnih organizacija je, u najboljem sluaju, bilo po sistemu "pokušaj-pogreška" ili ga, u najgorem sluaju, nije uope bilo. Zaista, ovakakv je stav branjen u sklopu posebnog apela neprofitnih organizacija - njihovog oslanjanja na volontere i odbacivanje krutih profesionalnih normi.
Kako bi Trei sektor ozakonio svoje djelovanje, ovi e se emotivni stavovi morati promijeniti, barem djelomice, i morat e se uloiti posebni napori, s ciljem unapreivanja upravljake strukture ove grupe organizacija. U to e ime biti potrebno poduzeti najmanje dva seta aktivnosti: •••• Prvo: poveanje obuke menadera neprofitnih organizacija za "osposobljavajue" vještine koje su vrlo vane za ovaj sektor •••• vještine za osposobljivanje menadera da bi se osposobile organizacije za osposobljivanje zajednica. Kroz ranije spomenuti projekt smo ukljueni u neke takve procese u srednjoj i istonoj Europi i energija koja se oslobaa u takvom procesu moe biti izuzetna; •••• Ne samo da je potrebno unaprijeivati vještine pojedinanih menadera ve je od izuzetne vanosti i stvaranje infrastrukturnih institucija koje e biti potrebne za odravanje neprofitne uinkovitosti na duge staze. Takve institucije mogu osiguravati informacijske resurse, obuku, mobilizaciju Treeg sektora i opu moralnu podršku. Infrastrukturne organizacije takvog tipa igraju znaajnu ulogu u poslovnom sektoru; moraju biti unaprijeene i u Treem sektoru.
Trei kritini izazov s kojim se suoava Trei sektor u današnje vrijeme je izazov odrivosti.
Odrivost najviše dolazi u pitanje u financijskom poslovanju: Mnoge su organizacije ovog sektora zapoele s radom kao isto volonterskim nastojanjem ili s poetnom podrškom stranih donatora, kako privatnih tako i javnih. Meutim, kako su rasle na ljestvici sloenosti brzo su prerasle ove poetne temelje i suoile se s ozbiljnim pitanjem opstanka. Smanjenje strane pomoi je proteklih godina prouzroilo akutnu fiskalnu krizu Treeg sektora, zbog ega je došlo do poveanja broja organizacija koje su se našle u situaciji da se moraju natjecati za sve manji komad kolaa. Ali, financijska odrivost nije i jedina odrivost s kojom se susree Trei sektor. Barem podjednako vana je odrivost sektorskih ljudskih resursa. S razvojem demokratskih procesa širom svijeta, aktivisti Treeg sektora bivaju uvueni u vladajue strukture kako bi zamijenili tradicionalne dunosnike koje su tako dugo i uporno nastojali smijeniti, ali pri tom ostavljaju svoje organizacije osiromašene za ljudske potencijale. Trei je sektor prema tome rtva vlastitog uspjeha. Ironino, dok Trei sektor moe doprinijeti demokraciji, ubrzo bi demokracija
mogla potkopati snagu Treeg sektora. Što se moe uiniti u svjetlu ovih izazova? Kao prvo, i moda najvanije, moraju se uloiti napori s ciljem podupiranja privatno-filantropske osnove Treeg sektora. Moda je privatna filantropija samo jedan od izvora podrške ovom sektoru, ali je iznimno vaan izvor sektorske neovisnosti. Sa smanjenjem stranih donacija, moraju porasti domai izvori podrške. To e zahtijevati promicanje koncepta privatnog davanja, kao obveze svih društvenih slojeva, a ne samo bogatih. Takoer e biti potrebno promijeniti stavove po pitanju poslovne zajednice i vee voljnosti dijela organizacija Treeg sektora da surauju s gospodarskim sektorom. Vano je, meutim, da se Trei sektor ne ogranii iskljuivo na pretpostavku kako je privatna filantropija jedini izvor odrive podrške. To nigdje nije sluaj. ak i u SAD-u samo 11% ukupne potpore dolazi od filantropa - ukljuujui pojedince, korporacije i fondacije. U zapadnoj Europi, brojka je znatno manja - 5-10%. Razuman bi cilj vjerovatno bio 10% ukupnog prihoda. Drugi izvori potpore e takoer biti potrebni; ukljuujui prihode od prodaje i honorara. Istovremeno, koncept Treeg sektora kao karijere, umjesto usputne postaje na putu prema vladinim institucijama, mora zaivjeti i moraju se stvoriti uvjeti za obuke koji e moi njegovati te karijere i dati im ugled koji trebaju.
Ovo nas dovodi do etvrtog izazova, koji u itavom svijetu stoji pred Treim sektorom, a koji sam nazvao izazovom
suradnje. Ovaj se izazov postavlja pred Trei sektor kroz tri razliita podruja:
1111 )))) SSSSuuuurrrraaaaddddnnnn jjjj aaaa uuuunnnnuuuuttttaaaarrrr
nnnneeeepppprrrrooooffff iiii ttttnnnnoooogggg sssseeeekkkkttttoooorrrraaaa
Kao prvo, neprofitni se sektor suoava sa znaajnim izazovom promoviranja suradnje sa sebi jednakima. U mnogim se dijelovima svijeta suvremeni rast Treeg sektora dogodio kao suprotnost, ne samo autoritativnoj ili nemarnoj dravi, ve i kao suprotnost onomu što je doivljeno kao tradicionalistike, paternalistike ili klijentelistike privatne agencije socijalne skrbi. Povrh toga, ograniena raspoloiva sredstva stvaraju nevidljivu konkurenciju ak i meu grupama koje slino razmišljaju. ak i kada ne postoji konkurencija, esto se zna
Ono što doprinosi nedostatku osviještenosti o Treem sektoru, a istodobno i proizlazi iz toga, je zakonski predpakao u kojemu ove organizacije djeluju diljem svijeta.
Pravo na udruivanje mora biti jasno i nedvosmisleno osigurano u zakonu. Povrh toga, procedure za produivanje statusa pravne osobe neprofitnim organizacijama, te za osiguravanje povoljnijeg poreznog statusa organizacijama i njihovim donatorima, moraju biti pojednostavljene i automatizirane.
civilno dru{tvo
kultura mira
dogoditi da organizacije nemaju osjeaj pripadnosti sektoru i da dijele zajednike probleme. Skupine za zaštitu okoliša ne vide vezu sa skupinama koje rade na zaštiti ljudskih prava ili promociji boljeg odnosa prema hendikepiranima.
Usprkos tomu, sloio bih se kako je stvaranje zajednike fronte izmeu organizacija Treeg sektora - onih koji trae sredstva i onih koji ih daju, mladih NVO-a i staromodnih agencija, organizacija za zaštitu okoliša i djeijih vrtia, profesionalnih udruga i grupa za ljudska prava - hitno potrebno, ukoliko se eli odgovoriti na sve izazove s kojima se suoava Trei sektor, i ako se eli uinkovito obraunati s mitovima i zabludama koji stoje na putu društvenog prihvaanja.
To ne znai kako je potrebno dokinuti raznolikost ili spojiti sve agencije u jednu. Bolje bi bilo kada bi bilo mogue, uz zadravanje raznolikosti, pronai naine za stvaranje zajednikog tla u rješavanju kritinih problema koje dijeli itav Trei sektor. To bi moglo ukljuivati: •••• pojašnjivanje zakonskih osnova o pravu na udruivanje i stvaranje organizacija Treeg sektora za široki spektar mirovnih svrha; •••• zaštitu poreznih poticaja za organizacije i donatore; •••• promociju sposobnosti neprofitnih organizacija za zagovaranje u ime odreenih naela ili zajednica; •••• osiguravanje nuno potrebnih usluga za sektor - raunovodstvene usluge, obuke, pravni savjeti i slino. S vremenom, Trei sektor mora razviti svoj glas i sposobnost da nagovori na zajednike akcije za ope dobro, ukoliko eli biti uinkovit u široj društvenoj zajednici u kojoj djeluje.
2222 )))) SSSSuuuurrrraaaaddddnnnn jjjj aaaa ssss ggggoooossssppppooooddddaaaarrrrsssskkkk iiiimmmm sssseeeekkkkttttoooorrrroooommmm
Institucije Treeg sektora ne mogu oekivati da postanu trajno ukorijenjene u društvu, ukoliko ne pronau nain da pridobiju potporu i odobravanje gospodarskog sektora. Zanimljivo je kako ovdje globalizacija, unato svim svojim manjkavostima, moe ponuditi znaajne mogunosti. inei korporacije ranjivima u njihovim zemljama, zbog poslova koje obavljaju u nekim drugim podrujima, globalizacija moe ponuditi vano oruje, koje mogu upotrebiti neprofitne organizacije, u poticanju multinacionalnih korporacija na suradnju u pristupanju društvenim problemima kako bi zadobile bolji ugled u svojim zemljama.
3333 )))) SSSSuuuurrrraaaaddddnnnn jjjj aaaa ssss ddddrrrr àaaavvvvoooommmm
Završna, i moda najvanija, je suradnja s dravom.
Odnos koji neprofitni sektor ima s dravom je jedan od najvanijih koji uope moe imati. Ipak, priroda ovog odnosa je potamnjena kroz puno retorike koja okruuje razvoj sektora. Doista, širei mit volonterizma je narastao toliko da potamnjuje stvarne veze meu ova dva podruja. Središnji dio ovog mita je vjerovanje kako izmeu neprofitnog sektora i drave postoji prirodan sukob, te kako su privatne donacije i volontersko djelovanje jedini vrijedni izvori podrške Treeg sektora. Ovaj mit nailazi na znaajnu podršku u stavu dravnih autoriteta prema neprofitnim organizacijama diljem svijeta. Dravni autoriteti su poesto bili represivni i neodgovorni prema brigama graana. Graanska udruenja su esto i nastajala kako bi neutralizirala dravnu kontrolu. Ipak, usporedno sa sukobom izmeu drave i Treeg sektora
postoje poprilini dokazi o meuovisnosti i suradnji. •••• ak i u SAD-u, zemlji za koju se dri kako ima najrazvijeniju tradiciju filantropije i volonterskog djelovanja, svega 11% prihoda neprofitnih organizacija potjee iz svih vrsta privatnih izvora (pojedinci, fondacije i korporacije). Nasuprot tomu, podrška vlade je skoro 3 puta vea, inei više od 30%
Kako se sve više premještaju u središte rješavanja društvenih problema, pritisak na organizacije da unaprijede sustave upravljanja i da djeluju uinkovitije i
djelotvornije sve e više rasti.
Financijska odrivost nije i jedina odrivost s kojom se susree Trei sektor. Barem podjednako vana je odrivost sektorskih ljudskih resursa. S razvojem demokratskih procesa širom svijeta, aktivisti Treeg sektora bivaju uvueni u vladajue strukture kako bi zamijenili tradicionalne dunosnike, ali pri tom ostavljaju svoje organizacije osiromašene za ljudske potencijale. Trei je sektor prema
tome rtva vlastitog uspjeha.
kultura mira
neprofitnog prihoda. •••• U prilog tomu, usprkos naglašivanju neovisnosti neprofitnog sektora o dravi, suradnja, a ne sukob ili natjecanje, je karakteristina veza izmeu neprofitnog sektora i vlasti kroz vei dio amerike povijesti: prva amerika neprofitna korporacija, Harvardski koled, utemeljena je proglasom Komonvelta Massachusetts, sredinom 17.stoljea, a koristio se posebnim porezom na kukuruz, koji je bio uveden posebno u svrhu financiranja te institucije; dvije treine vladinog novca korištenog za pomo siromašnima u New Yorku 1890-ih otišlo je privatnim, volonterskim grupama. Iako su, moda, raspon i razina ovih veza znaajno porasle tijekom 1960-ih i 1970-ih, teško da moemo rei kako su nove. Zaista, razvili smo rašireni sustav onoga što sam ja oznaio kao "vlada treeg dijela" , u kojem se vlada uvelike oslanja na druge društvene institucije, ukljuujui posebno neprofitne grupe, da prue usluge za koje su dobile novce. •••• Drugdje je situacija još izraenija. Podatci prikupljeni kroz Projekt komparativnog neprofitnog sektora otkrivaju kako,u itavoj zapadnoj Europi, vlast funkcionira kao ubiratelj poreza za trei sektor. Vlast je nadmono prev

Documents

Kultura mira 6 - CENTAR-ZA-MIR.HR