Kruhek - Turske Utvrde i Kule u Lici i Krbavi 1527 - 1699

M. Kruhek: Turske utvrde i kule u Lici i Krbavi Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)

471

MILAN KRUHEK

TURSKE UTVRDE I KULE U LICI I KRBAVI 1527. 1689. GODINE

Milan Kruhek UDK: 94(497.56 Lika)"15/16" Miroslava Krlee 2c 72.033.3(497.56 Lika)"15/16" HR 47000 Karlovac Izvorni znanstveni lanak

Ur.: 2013-12-06

Ovaj pokuaj ulaska u povijest turskog vremena u Lici i Krbavi zaista je tek poetak istraivanja mnogih pitanja: politikog i drutvenoga stanja, gospodarskih i vjerskih prilika, u vremenskom razdoblju duem od jednog i pol stoljea. Pokuali smo ui u ta pitanja istraujui graevna svjedoanstva toga vremena zahvaljujui najvie spoznajama iz naih dosadanjih istraivanja povijesnoga svjetovnoga i crkvenog graditeljstva na prostorima srednjovjekovnih upa Krbave i Like. Ovaj rad je zaista tek pokuaj, a rezultati govore tek toliko da povijesno doba turske vlasti u Lici i Krbavi ne smije biti zanemareno. Samo bolje poznavanje tog povijesnog vremena moe bolje objasniti mnoga kasnija dogaanja pa i sadanje stanje i stanje spomenike batine i sadanjega dnevnoga ivljenja. Brojne su tekoe do eljenih istraivakih rezultata. Najprije nepoznavanje i tea dostupnost turskih arhivskih povijesnih izvora, a onda i neznatni ostatci materijalnih ostataka like i krbavske povijesne batine. Na tu zanemarenu batinu upozoravaju i brojne like gradine i crkvine, brojna topografska imena koja govore o svojem povijesnom podrijetlu i postanku. Ve i istraivanje same toponomastike tih krajeva uputilo bi nas na mnoge do sada nepoznate povijesne injenice. Lika i Krbava oekuju dakle istraivae svoje povijesti i svojih povijesnih, spomenikih vrijednosti, povjesniare i arheologe, demografe i sociologe. Mnoga pitanja iz tih podruja nisu usto dovoljno jasno niti postavljena a jo su dalje potrebni na njih odgovori.

Kljune rijei: turske utvrde i kule, Lika, Krbava

Vie od 160 godina povijesne pokrajine june Hrvatske, srednjovjekovne hrvatske upe Lika i Krbava, bile su pod okupacijom turske vlasti. U tom dugom vremenskom razdoblju Lika i Krbava prole su kroz nekoliko velikih promjena, politikih, upravnih i gospodarskih, a osobito velikih demografskih


472

promjena u kojima je nekoliko puta bilo izmijenjeno autohtono srednjovjekovno puanstvo tih krajeva. No, u dugom vremenu turske vlasti i Lika i Krbava ivjele su u stalnom nemiru, izmeu neprestanog tihog rata i nestalne sigurnosti, Turska osvajanja prekinula su mogunost daljnjega prirodnoga povijesnog razvoja. Silom osvojeni prostor silom je odravao i nametnutu vlast. ak je i dnevni nain ivljenja odreivala vojna sila koja je uvala taj prostor i omoguavala takav ivot turskog gospodarskog i upravnog ureenja. Nastavak razvoja odreivao je ponekad i sam lokalni poloaj naselja, etniki i vjerski sastav. Naselja blia nekakvoj graninoj crti razdvajanja bila su u mnogo nesigurnijem poloaju od onih koja su dublje u prostoru uvale vojne posade turskih utvrda. U tim naseljima ivjelo je preteito muslimansko stanovnitvo, dok je granini prostor bio preputen vlakim i kranskim naseljima. Poloaj u prostoru, koji je odreivao veu ili manju sigurnost, utjecao je dakle i na demografski sastav i gospodarski status iteljstva.

Ve i sam tijek osvajanja i uspostave osmanlijske vlasti u Lici i Krbavi imao je posebna obiljeja i dosta jasne vremenske razdjelnice. Podruje ovih hrvatskih srednjovjekovnih upa bilo je podreeno turskoj upravi i vlasti osvojenjem ili unitenjem pojedinih srednjovjekovnih utvrda ili hrvatskih naselja. U sreivanju vlasti i stvaranju turskih institucija upravne, sudske, gospodarske i vjerske uprave, prethodila su desetljea pljake zemlje i naroda. Lika i Krbava nisu osvojene odjednom, nakon kakve velike dobivene bitke. Turske su vojske upadale u te hrvatske krajeve od prvoga veega vojnog sukoba, i hrvatske pobjede kod Vrpila nedaleko od Korenice (1491.) pa od velikog hrvatskog poraza na Krbavskom polju (1493.), tijekom iduih desetljea u sporadinom, puzajuem osvajakom ratu. U tom su razdoblju mnoge manje turske vojske svake godine upadale u Liku i Krbavu i unitavale pljakom i zarobljavanjem naroda svaku mogunost ivljenja. Taj turski nain osvajakog rata: pljaka i ropstvo, osvajao je prostor bez velikih ratnih podviga. Pojedina kraa primirja, kao primjerice sedmogodinje primirje od 1503. do 1510. nisu zaustavila tursko napredovanje. Slijede ih godine manjih i veih turskih napada u kojima pod njihovu vlast dolaze stare hrvatske utvrde od Knina do Ostrovice i Karina u Lici. irenje i utvrivanje turske vlasti u Lici bilo je ovisno i o njihovim ratnim uspjesima na glavnim ratitima. Lika i Krbava su osjetile posljedice tekog hrvatsko-ugarskog poraza na Mohakom polju (1526.). Do tih je godina bilo uglavnom osvojeno podruje cijele Krbave i najveeg dijela Like, pa je turska vlast mogla uiniti korak dalje te Liku i Krbavu, uz vojni nadzor i zatitu, ukljuiti u sustav upravne i politike vlasti Osmanske carevine. Dogodilo se to nakon to su turska osvajanja dosegnula krajnju graninu crtu u junim krajevima Hrvatske. To je osvojeno podruje


473

omeivala prema hrvatskom graninom podruju, ne neka vrsta crta razdvajanja, nego granine utvrde i u njima vojne posade, i na turskoj i na hrvatskoj strani. Osmanska je vlast taj krbavski i liki dio june Hrvatske 1527. godine uredila kao novu upravnu jedinicu koja je najprije bila prikljuena Bosanskom sandaku, do 1537. godine, a od 1537. do 1580. Klikom sandaku. Osamdesetih godina 16. st. osnovan je bio Krko-liki sandak, koji se kasnije najee zvao samo Liki sandak.1

Treba posebno naglasiti, da je turska vojna osvajaka sila prije stvaranja nove turske administrativne uprave posve unitila organizacijsku drutvenu strukturu srednjovjekovne Krbave i Like. Zaustavila je svaki nastavak razvoja, koji su ove hrvatske pokrajine dosegnule na vrlo visokoj razini razvijenosti hrvatskog drutva u okvirima srednjovjekovnog feudalnog ureenja hrvatske drave i ve posve ureene organizacije crkvene vlasti od biskupske vlasti Krbavske biskupije do upnih zajednica veih i manjih srednjovjekovnih naselja. Dokaz toga je i mnotvo spomenika graditeljskog umijea, gradine i gradita naselja, crkvine i crkvita sakralnih objekata te pisani spomenici visoke latinske i hrvatske glagoljake pismenosti svjetovnih i crkvenih vlasti. Krbava i Lika, usprkos svim promjenama, nasilnim unitavanjem i razarajuim djelovanjem vremena, sauvale su dovoljno svjedoanstava visoke duhovne i materijalne razvijenosti koju su turska osvajanja, najprije, velikim dijelom unitila, a onda je dio toga, to nije bilo od interesa njihovoj upravi, jednostavno bilo preputeno propadanju tijekom vremena.2

Organizacija i razvoj osmanlijske vlasti od osnivanja Likog sandaka do kraja 16. stoljea

Od razvoja nove vlasti, vojnih, graanskih i vjerskih institucija u okvirima prostranoga Osmanlijskoga carstva, u kojem su Krbava i Lika bile daleke, periferne pokrajine, bio je ovisan i svakodnevni ivot i stvaranje nove povijesne slike tih krajeva, Dakako, posebno bi poglavlje u istraivanju like i krbavske povijesti moglo biti istraivanje propasti i nestanka visokorazvijenoga likog i krbavskog srednjovjekovlja, dakle nestanak starih feudalnih i crkvenih struktura vlasti i podjele prostora. Jednako bi posebno bilo zanimljivo poglavlje velikih i viekratnih demografskih i vjerskih promjena. Unitavanje pljakom i paleom materijalnih dobara, a jo vie porobljavanjem i ubijanjem naroda, nestankom brojnih srednjovjekovnih naselja, feudalnih utvrda kao gospodarskih

1 N. MOAANIN, 1999, 55-57; 1996, 39-47. 2 S. PAVII, 1962; M. KRUHEK, 1997, 99-129.


474

i upravnih sredita ivljenja, Lika i Krbava bile su zaustavljene u svojem prirodnom razvoju. Dugo je trajalo nesreeno stanje i uspostavljanje turske nove vlasti s osloncem na njihova vea redovito vojnim posadama branjena naselja, a na irem prostoru, stvaranjem novih oblika vlasti turskih aga i begova, koji su kao novi veleposjednici zemlje, spahije, upravljali podreenim narodom: turskim seljacima, kranskom rajom ili vlakim martolozima.3

Nova je turska vlast morala najprije naseliti demografski opustoene krajeve Like i Krbave, posebno njezine pogranine prostore, nikada mirne ni sigurne, a izloene estim napadima s hrvatske strane obrambene granice. Te su zemlje dobivali, ionako vrlo pokretljivi itelji Vlakog naroda, navikli na ivot od stoarenja i ratne pljake. Turskim su vlastima dobro doli za obranu granica i zatitu sredinjih naselja i utvrda koje je preteito nastanjivalo njihovo stanovnitvo muslimanske vjere. Kolonizacija Like i Krbave tekla je dakle od sredinjega prostora prema periferiji i bila je obiljeena i vjerskim i drutvenim promjenama. (Masovnije je pokrenuta tek od sredine pa prema kraju 16. stoljea). To je bilo i razdoblje nastojanja da se ve stara zaputena polja, bar dijelom, opet osposobe za poljoprivrednu proizvodnju.

Naseliti praznu i opustoenu zemlju nije bilo lako. Odakle dovesti u Krbavu i Liku veliki broj novoga naroda, osobito u pogranini prostor trajno nesiguran i uznemiravan krajikim vojnim napadima?! Staroga kranskoga, hrvatskog stanovnitva, ostalo je vjerojatno vrlo malo. U prvom popisu iz 1528., kada je ve najvei dio Like bio osvojen, pa je taj prostor trebalo nekako upravno organizirati, kao novu upravno-sudsku jedinicu, za Liku se kae da je potpuno pusta.4

U tom procesu na poseban je nain bila zanimljiva sudbina likih Vlaha i njihovo naseljavanje, najprije na turskoj strani pograninog podruja, a u drugoj fazi, od poetka 17. st. njihovo preseljavanje na hrvatsku stranu granice.

Vlaki narod koji je preteito ivio od svojega stoarenja po bosanskim i velebitskim planinama, pa je zato uvijek bio pokretljiviji od ljudi koji su ivjeli od zemljoradnje, u nemirnim vremenima stalnih ratovanja bio je zanimljiv i kao mogua povremena vojna ispomo u obrani graninih krajeva. Ve 1530. pa 1531. godine, zapovjednici obrane hrvatskog pogranija zanimaju se za seobu Vlaha iz Bosne, iz Glamoa, Srba i Unca koje bi bilo dobro preseliti na kransku stranu i uzeti ih u vojnu slubu protuturske obrane. ak je i zagrebaki biskup zagovarao preseljavanje Vlaha. Oko toga se tih godina trudio

3 J. MATUZ, 1992. 4 K. JURIN-STAREVI, 2003, 81.


475

i ban Ivan Karlovi, hvalei ih kao dobre vojnike.5 Posebno je zanimljivo pismo koje pie bosanski paa Murat koji predbacuje kranskim zapovjednicima: "...zar ne znate gospodo da je ve punu godinu sklopljen mir izmeu naeg i vaeg cara... a vai su oko Novoga i Bilaja upali i robili i neprestano napadaju nae ljude, a granine Morlake vabe k sebi pismima i po glasnicima...", Dakle, oko Novoga i Bilaja, u tom sjevernom graninom kraju Like, ve su tu naseljeni Vlasi, Morlaci, koje bi i krajika obrana s druge strane granice rado pridobila da se presele iz turske na hrvatsku stranu obrambene granice.6 Jednako je zanimljiva i vijest koju 1538., u pismu od 14. VII. pie Erazmo Thurn, kapetan bihaki, da je nekoliko stotina Turaka (turskih Vlaha) spremno prebjei u pograninu stranu kranske obrane te kao dokaz svoje spremnosti oteti Turcima Obrovac i Udbinu.7

Tri desetljea poslije u jednom izvjeu nadvojvoda Ernest ukazuje kralju Rudolfu na injenicu da su Vlasi sa svih strana naselili like prazne zemlje i da su zaposjeli dvadesetak naputenih utvrda i naselja te da sada ti Vlasi, krivnjom graninih zapovjednika, ranije Vida Hallega a poslije Hansa v. Auersperga, koji o tome nisu dovoljno vodili rauna, predstavljaju vrlo ozbiljnu prijetnju Primorskoj granici.8 Takva je pak dobro osmiljena naseljavanja Vlaha u Liku stalno planirao i pomagao bosanski paa. Zato je krajnje vrijeme da se vojnom silom istjera Vlahe iz zaposjednutih naselja i mjesta. Samo je tako mogue opet osigurati obranu toga graninoga podruja. Kralj je prihvatio prijedlog da se Vlasi istjeraju iz Like, odredio je da se u tu svrhu obave sve vojne pripreme, posebno da u tomu pomognu kranjski stalei.9

Tih nekoliko izabranih primjera, izmeu mnogih drugih, dovoljno govori koliko je bilo vojno znaenje naseljavanja Vlaha u opustjele krajeve Krbave, a

5 E. LASZOWSKI, 1914, 411, 418-419. 415: ".... hy clientes Wlassy vocati, qui nunc saltum fecerunt, de Thurcys huc ad regum regie maiestatis, non tantum isti, sed eciam multi alii unacum familiis eorum huc venerunt ad fidem christianam....", 418: "....quia si ad predictos Wolahos vestra magnificenvia graciose providerit, plures et plures venient et exient et ad necessaria huius regni, quia sunt homines de valore."

6 E. LASZOWSKI, 1916, 54. "Nunc autem sub Novi et Bellay in Lyka vestri domini subditi cursum fecerunt et incessanter nostri imperatoris territorium dissipant et desolant, Murlacos suos ad se literis et nunciis convocando..."

7 E. LASZOWSKI, 1916, 388. 8 R. LOPAI, 1884, 28-30. "...an der Crabatischen graniz ein zeitlang und nach

jungstbeschlossenen frieden mit den Turrgen und Walachen gebraucht, volgendes, das sy die albereits das landl oder gegend Lykha starkh angeseczt und die oden geschlosser eingenomen, merers erpaut und besezt haben sollen...... die Wallachen und beszezten dorfer und fleckhen sovil menschlich moglich wieder vertreiben und verhoren lassen ...".

9 R. LOPAI, SHKr, I, 1884, 30-32.


476

posebno Like koja je bila vie izloena pograninim napadima iz kranskih graninih utvrda. To razdoblje prvog intenzivnog demografskog popunjavanja Like i Krbave, posebno naseljavanja vlakog stanovnitva, zavrava nekako krajem 16. stoljea. Do tada su turske osvajake vojske dovrile osvajanje i drugih susjednih krajeva. Osnovana je tvrava Karlovac i uvrena je obrana obrambene crte Karlovake, tj. Hrvatske i Primorske krajine. Turci su osvojili i podruje izmeu Une i Kupe, pa je granina obrana iz Pounja prenesena u Pokuplje, od Siska do Karlovca. Pod tursku su vlast pale i sve utvrde od Bihaa i njegova pada 1592. godine, pa do Slunja, Plitvica, Dabra i Otoca. Lika, posebno Krbava, bile su, sve do pokretanja konanog rata za osloboenje zatiene sa svih strana, tek je sjeverozapadni dio turske Like bio vie izloen krajikim napadima od Senja i Otoca te Dabra i Brinja. Zbog toga su u tom dijelu turske Like vee obrambeno znaenje dobile turske utvrde u Ribniku i Bilaju, Novome i Peruiu, pa utvrde u irokoj kuli do Staroga Peruia koji je postao najvanijom turskom utvrdom s istone strane prema krajikoj strai na Plitvicama. Ta su mjesta bila meu najbolje utvrenima i bolje naseljenim turskim mjestima. U njihovu su obranu, obnovu i vojnu zatitu pokrajinske turske vlasti uloile najvie brige i novaca.

Krajem, dakle toga prvog razdoblja turske vlasti u Likom sandaku, kao i u prvim desetljeima 17. stoljea, koje vrijeme poinje i za Liku i Krbavu, opet politikim dogovorom na najvioj razini, izmeu Otomanskog Carstva i Habsburke Monarhije, mirovnim ugovorom sklopljenim na itvi u Ugarskoj, 1606. godine. Nakon toga bilo je i u ovim krajevima Hrvatske vie mira i sigurnosti, vie gospodarskog razvoja, a u Krbavi, posebno Lici, vie graevinske aktivnosti. Prije toga, turske su vlasti pridavale problemu graditeljske obnove i dogradnje samo na onim najvanijim utvrdama i njihovim utvrenim naseljima, kao u Udbini ili Peruiu. O tomu emo dati neto vie povijesnih podataka u traenja odgovora na pitanje, to su i koliko i gdje turske vlasti, u Lici i Krbavi, uope sagradile, to su tek odravale u uporabivom stanju, a to je pak bilo posve zaputeno, jer je bilo izvan njihovih stratekih interesa i njihove ope politike prema ovim, za Istambul, jako dalekim i manje zanimljivim zemljama.10

Potpisivanjem meunarodnog mirovnog ugovora bili su zabranjeni daljnji meusobni napadi. To je pak znailo, da su Vlasi nastanjeni u pograninim turskim utvrdama i naseljima ostali bez stalnog prihoda od pljake koju su stjecali napadima na hrvatske krajeve preko obrambene granice. Zbog tih razloga, ali i injenica da turska vojna snaga postaje sve slabijom, poinje

10 M. KRUHEK, 1991, 39-79.


477

proces vlakog preseljavanja s turskog teritorija na drugu stranu granice, na hrvatske zemlje. Tu problematiku najbolje dokumentira dugogodinja sudbina likih korenikih Vlaha. Bila je to velika zajednica Vlakog naroda nastanjena oko korenike kule, koja se ve od 1601. godine poinje rasipavati. Jedan je njihov broj prebjegao u Podgorje iza Senja, a drugi, skupina od pedesetak obitelji, trai ili povoljnije uvjete preseljenja ili prijeti da e se staviti u tursku vojnu slubu.11

Godine 1611. kralj Matija trai od nadvojvode Ferdinanda, da ne pomae Vlahe u Lici, ali ako se presele na hrvatsku stranu, da ih primi i negdje smjesti.12 Iste godine mjeseca oujka senjski kapetan Sigismund Gusi pie da se etiri vlaka sela ele preseliti na kranski teritorij, da je iz Podlapae ve 12 njihovih obitelji dolo u Otoac. On pita da li bi ih mogao naseliti u Brlog. Taj prijedlog nadvojvoda Ferdinand prihvaa, ali trai da doseljeni Vlasi sposobni za vojsku budu ukljueni u redovnu graninu vojnu slubu.13 Neto kasnije, pismom od 23. lipnja 1612. javlja kapetan ogulinski Ivan Gal, da jo nije rijeeno pitanje konanog smjetaja likih Vlaha doseljenih u okolicu Modrua. Oni tu ive nemirnim ivotom izmeu Modrua, Kleka i Drenice i prave tamo domaim ljudima velike tete.14 Nekako, tek poslije 1640. bilo je konano rijeeno pitanje veeg broja doseljenih korenikih Vlaha, ali i drugih preseljenih iz Like na hrvatske zemlje od Senja preko Otoca i Brloga do Plakog i Modrua. Koreniani konano nisu dobili mjesto u Senjskoj Dragi, ve po prijedlogu Vuka Frankopana Trakog naseljavaju podruje u Plakom. Konano su ipak nali svoje mjesto oko novopodignute obrambene kule u Novom Plakom, koja im je pruala nekakvu obrambenu zatitu, slino kao i ona kula u Korenici.15

Bilo je problema s doseljavanjem likih turskih Vlaha i iduih godina, sve do druge polovice 17. stoljea. Nije bilo lako rijeiti to, ne samo demografsko pitanje ve i vrlo naglaeno vojno i gospodarsko pitanje. Vlasi svoje preseljavanje uvjetuju i ucjenjuju krajike i carske vlasti i zapovjednike.

11 R. LOPAI, SHKr, I 1884, 295; M. KRUHEK Z. HORVAT, 2009, 239-294. 12 R. LOPAI, SHKr, II, 1885, 5. 13 R. LOPAI, SHKr, II, 1885, 5-6. Zanimljivo je da S. Gusi kae za te Vlahe, kojih je

bilo 12 vlakih kua, da su ivjeli u etiri zaselka koja su se zvala Podlapae, a koje je zauzeo neprijatelj, pa su oni morali izbjei odatle sa svima svojima i svime to su imali, prije svega brojnom stokom. Dakako, ti su zaselci bili negdje okolo i pod utvrdom Lapac. Kasnije, kad su ti vlaki zaselci nestali, ostalo je ime Pod Lapcem, koje je u lokalnom govoru prelo nekako i na utvrdu koja je i dalje tu ostala i imala neko obrambeno znaenje.

14 R. LOPAI, SHKr, II, 1885, 28-29. 15 R. LOPAI, SHKr, II, 1885, 233-235. To opirno pismo Vuka Frankopana sadri cijelu

kratku povijest korenikih Vlaha.


478

Trebalo im je pomagati da preive u novonaseljenom kraju, dati im zemlju za smjetaj koje im nikada nije bilo dovoljno za njihov stoarski nain ivota. Do smirivanja je dolo nakon to u bili bolje ukljueni u graninu vojnu slubu, pa su za to dobivali i nekakvu graniarsku plau a mogli su tada, opet, a po staroj navadi, i protiv reda upadati preko granice i pljakati, sada po turskim naseljima, sve do veih turskih graninih utvrda i oko njih. Ovi navodi o likim Vlasima redovito nam donose i vijesti o njihovu smjetaju na turskoj strani granice, a i neke podatke o stanju u mjestima nakon njihova preseljenja. Za Vlahe u Korenici, kojima je gospodario stari Murat beg, kae se da su tamo oni sami sagradili obrambenu kulu na tri kata zbog svoje sigurnosti, to je vjerojatno jedini takav sluaj, jer Vlasi uope nisu mnogo gradili, posebno ne ovakve vrste objekte.16

Za problematiku istraivanja turskih kula i utvrda, mogla bi nam biti od koristi i pitanja ustroja i funkcioniranja turskih vojnih posada, jer su one bile vezane uvijek uz utvrena mjesta ili like stare i novije obrambene utvrde. Naalost, za to nemamo mnogo izvorne povijesne grae, koja se krije, neistraena u osmanskim arhivima u Istambulu. Na sreu neto je ipak od toga proitano i objavljeno.

Turske kule i utvrde u izvjeu o turskim vojnim posadama iz 1643. godine

U procesu ureenja osvojenog podruja Like i Krbave, uz upravno-sudsku podjelu i organizaciju, jo je vanije bilo vojno-strateko ureenje i stvaranje turskog krajita, serhata, kao uvjeta odravanja stalne obrambene pripravnosti nasuprot isto tako ureenom krajiko- graninom podruju Hrvatske (Karlovake) i Primorske krajine. Iz raznih podataka o razvoju i ustroju toga osmanskog krajita mogue je doznati mnogo podataka i o turskim utvrdama i kulama turske Like i Krbave; oito zato to su obrambene utvrde bile najvaniji oslonac vojne obrane. U traenju podataka o turskim graninim utvrdama ne emo se podrobnije zadravati na vojno organizacijskoj podjeli, problemima zapovijedanja, strukturi vojnog sustava i funkcioniranja i drugim problemima graninih vojnih posada, premda su sva ta pitanja zanimljiva i kao drutvena i kao gospodarska pitanja. Naalost, za takva nam je istraivanja dostupno malo ili skoro nita od izvorne turske grae, pa e nam za ovu priliku posluiti neka ve objavljena graa ili neki, naalost i opet vrlo malobrojni, u nas objavljeni radovi.17

16 M. KRUHEK, 2007, 19-38. 17 K. JURIN-STAREVI, 2003, 79-93.


479

Na poetku navodimo jedan opi i slikoviti zakljuak, koji eli naglasiti da izmeu graninog podruja i unutranjosti Like i Krbave i nije bilo bitnih razlika, osim to je na graninom podruju bilo .... neto vie vojske, neto vie stoarenja i neto vie svakodnevnog nasilja.18 Dakle, za cijelu tursku Krbavu i Liku, ope je obiljeje bilo trajna nesigurnost ivljenja, slabo gospodarstvo oslonjeno u prvom razdoblju najvie na stoarsku privredu te potreba stalne obrambene spremnosti oslonjene na vojne posade likih i krbavskih utvrda i utvrenih naselja. Te karakteristike, prisutne u svim razvojnim razdobljima vlasti, utjecale su na dnevni ivot, demografsko i gospodarsko stanje, osobito na graditeljstvo koje je trebalo obnoviti, odravati stare utvrde i graditi nova turska naselja i njihova zatitna utvrenja. Takve su okolnosti postale razlogom, da u stoljeu i pol turske vlasti u Lici i Krbavi, na tom prilino velikom podruju, nije bilo zasnovano nijedno vee tursko naselje sa znaajkama grada ili jednog sredinjega upravnoga i gospodarskog mjesta. Bilo je obnovljeno, naseljeno i izgraeno tek vie veih i znaajnijih utvrenih naselja, uz puno vei broj seoskih zaselaka kojima je redovna i neposredna upravna vlast bila vezana uz novopodignute kule ili manje utvrde s kulama u posjedu (najee i njihovih graditelja) turskih aga i begova koji su upravljali najveim dijelom likog poljoprivrednog zemljita. Oni su vodili brigu i o ubiranju poreza u ime i za vladare Osmanskoga carstva. Vea utvrena naselja sa svojim utvrdama i u njima turskim vojnim posadama bila su ona blie graninom podruju, od Peruia i Novoga u Lici do Bunia i Udbine na Krbavi.

U traenju vie informacija o stanju turskih kula i utvrda u Krbavi i Lici moramo se, za sada osloniti na rezultate rijetkih istraivanja izvorne osmanske arhivske grae, od kojih nam je ve spomenuti rad K. Jurin-Starevi od izuzetne vrijednosti. uvari turskih kula i utvrda bili su vojnici, mustahfizi i azapi, stalna posada pjeake vojske, kojima su zapovijedali dizdari i age. Te su tvravske vojne posade i njihovi zapovjednici dobivali za svoju slubu plau u novcu ili u zemljinim posjedima, bilo pojedinano ili kao zajedniko zemljino dobro, timare. Uz dnevnice i zemlju izvor prihoda im je mogao biti i kakav zanat, obrt, trgovina ili jo kakav drugi posao, a svima je esto dobro doao plijen iz etovanja po hrvatskoj strani graninog podruja. Oni su zajedno s ostalim iteljima inili stanovnitvo svih veih turskih naselja i gotovo su iskljuivo pripadali muslimanskoj vjeri.

Posebnu kategoriju itelja, osobito u prvom razdoblju stvaranja i uvrivanja turske vlasti u Krbavi i Lici, do kraja 16. stoljea, inili su itelji vlakog naroda, tzv. Martolozi ili Morlaci. Oni su bili brojnije prisutni uz

18 N. MOAANIN, 1999, 83.


480

granina podruja i obrambene granine utvrde. Bili su drutveno dobro povezani i vojno organizirani u posebne, pomone, pokretljive obrambene ete vie usmjerene na prekogranine napade i pljaku a manje vezane uz pasivnu obranu graninoga podruja. Imali su svoja lokalna vodstva, ali su bili podreeni zapovjednicima glavnih turskih graninih utvrda. U upravnom i sudskom pogledu bili su upueni na rasprene turske kule kojima su zapovijedali mjesni age, ali je njihov poloaj bio slobodniji s povlasticama koje nije imala kranska raja koja je bila vie vezana uz zemlju i rad na zemlji.

Podatci o turskim utvrdama godine 1643. dolaze nam iz popisa plaa njihovih vojnih posada. Iz zapisa o visini plae posadnih vojnika moemo doi do predodbe o njihovoj veliini i vojnom znaenju. Ovdje iz opirnijeg popisa izdvajamo podatke samo za vojne posade u likim i krbavskim utvrdama.

UTVRDA ili PALANKA broj vojnika plaa zapovjednika BILAJ BUNI 148 20 aki

Palanka 54 20 aki Stari Bilaj Buni 45 Novi Bilaj Buni 15 15 aki

UDBINA 215 20 aki Stara kula 12 Palanka 91 Nova kula 9

PODLAPAC 63 10 aki OSTROVICA 7 NOVI 92 22 aki

Novi palanka 51 20 aki BARLETE BILAJ 78 20 aki IROKA KULA 19 10 aki PERUI 98 20 aki

Perui palanka 44 Perui, stara utvrda 10

RIBNIK 40 20 aki BUDAK 10 20 aki

Iz podataka o broju vojnika i visini plaa zapovjednika pojedinih utvrda moe se zakljuiti da je posada utvrde s veim brojem vojnika, dosljedno i veom plaom zapovjednika, bila i vee naselje i vea utvrda te da je imala i


481

vee obrambeno znaenje. Takve su vee utvrde s utvrenim turskim naseljima bile Buni i Udbina u Krbavi, a u Lici Novi, Bilaj, Perui, Ribnik i Budak. Ostale spomenute utvrde: Podlapac na Krbavi te Ostrovica Lika i iroka kula bile su od neto manjeg znaenja, ali jo uvijek su spadale u red veih utvrenih turskih naselja s utvrdama koje je uvala stalna vojna posada.

Zanimljivo je i vrlo je informativno da su sve te nabrojene turske utvrde i njihova utvrena naselja zapravo nekadanje stare hrvatske utvrde pod kojima i uz koje su nekada bila srednjovjekovna hrvatska naselja. Primjerice, u popisu je navedena Udbina s posadom od najvie, ak 215 vojnika, a onda su uz Udbinu kao, vjerojatno i najvee tursko utvreno naselje, posebno navedene: Stara kula, Nova kula i palanka. Pokuamo li tono locirati tu sloenu tursku Udbinu sigurno je da je ona u to tursko doba imala bar dvije lokacije. Jedna utvrda, vjerojatno utvreni poloaj srednjovjekovne hrvatske Krbave, sjeverno od krbavske katedrale, onaj je poloaj kojemu su Turci dali naziv Karaula. To bi znailo straa, a i bila je na toj kamenitoj hridi predstraa turskoj Udbini. Sigurno je i to da su Turci taj poloaj na svoj nain utvrdili. Moda taj utvreni poloaj ovaj vojni popis imenuje kao Stara kula. Tada bi Nova kula mogla biti ona mlaa, vrlo vrsto graena i na strateki boljem poloaju, nova udbinska kula koja je dominirala obranom novog, mlaeg hrvatskog, a tada turskog udbinskog naselja. Nju su podigli knezovi Krbavski zbog novih, novovjekih obrambenih potreba. Ta je kula imala istu obrambenu zadau i u vrijeme turske vlasti. Moda je u vojnom opisu ta kula oznaena kao Nova kula. Pod njom je bila udbinska palanka koja je od turskog osvajanja, od 1527. do l689. godine, do konanog osloboenja, bila vie puta napadana, unitavana pa obnavljana i graena, zajedno sa svojom posebnom obranom, najbolje utvrenog naselja u cijeloj Lici i Krbavi.19

Vrlo je slina bila povijest izgradnje i graevinskih promjena u Peruiu, Taj popis i u Peruiu, uz utvrenu palanku, posebno spominje postojanje stare utvrde. Stara utvrda je oito ve zateeni, postojei peruiki obrambeni katel s visokom i jakom krunom kulom. Peruika palanka je bilo novo tursko naselje izgraeno na jugoistonoj padini pod tim katelom, takoer dobro i posebno utvrena; moda u cijelom opsegu vrstim obrambenim zidovima. Takvu sliku turskog Peruia mogue je prepoznati ak i danas, makar ponegdje tek u tragovima.

Treba pripomenuti nekoliko manjih nejasnoa, usporeujui popis utvrda iz 1643. s rezultatima naih istraivanja na terenu. Spomenuta vojna posada u Bilaj Buniu, ne moe biti topografski ista utvrda, jer je Bilaj u Lici, a Buni na

19 M. KRUHEK Z. HORVAT, 1988, 187-235.


482

sjevernoj strani Krbavskog polja. Palanka uz Bilaj Buni, oznaena samo slovima BB, jednako ne moe biti jedna lokacija istog turskog naselja. Takvu je palanku imala pod sobom i utvrda u Bilaju, i ona u Buniu. Jednako nije topografski jasno koja je to utvrda Novi Bilaj Buni, s posadom i plaom zapovjednika (dizdara) 15 aki. Moda je to palanka koja nastaje u Buniu, gdje najvjerojatnije tek Turci grade novu utvrdu, kulu s vanjskom obrambenom zatitom koja uva sigurnost bunike palanke.

Taj popis spominje opet Bilaj Barlete. To su opet dvije utvrde na dva razliita poloaja i danas s vidljivim graevnim ostatcima jedne i druge utvrde i Bilaja i Barleta. Najprije je zanimljivo da ve i sama utvrda Barlete ima ime u mnoini. Naa su istraivanja na terenu potvrdila da je taj naziv posve opravdan, jer na dva susjedna brijega, ne visoka, a zapravo povezana, stoje ostatci dviju utvrda. Narod ih zove Velika i Mala utvrda, ili Velika i Mala upanova gradina. Zato nije jasno zato su ovdje Barlete spomenute zajedno s Bilajem. Barlete su dodue u Lici i dosta su blizu Bilaju, ali lokacijski su to dva razliita mjesta. Popis ih ovdje spominje zajedno, moda zbog strateke i vojne povezanosti.20

iroku kulu ovaj popis donosi samo s turskim nazivom: Yakali kula i ne spominje uz nju nikakvu palanku, premda je u irokoj kuli i oko nje sigurno bilo ne samo posadnih vojnika ve i naseljenih Turaka. Nema spomena niti ribnike palanke, a sigurno je i taj zatieni prostor branjen i ulaznim utvrenim katelom s krunom kulom (slino kao u Peruiu) bio vrlo pogodan za naselje, i zacijelo je naseljen i bio. Na kraju, popis spominje utvrdu Budak s plaom zapovjednika posadne vojske od 20 aki. Vrlo vjerojatno se tu radi o turskoj kuli koja dobiva i drugi naziv, a i danas se tako zove, Beina kula.

Posve je sigurno da je bilo mnogo vie turskih straa po pojedinim turskim kulama, koje su imale vie lokalno znaenje i uvale su prostor posjeda pojedinih aga i begova. Oni su, vrlo esto bili i graditelji i zapovjednici takvih kula, pa su mnoge i do danas sauvale u svojem nazivu njihova imena. One su dodue bile u privatnom posjedu, ali u javnoj slubi reda i turske vlasti. Budui da takve strae nisu dobivale plau iz dravnih novaca a bile su nieg zapovjednikog reda i znaenja, ovaj ih popis i ne spominje. Straari takvih kula ivjeli su od darovane zemlje koje su spadale pod nadzor takvih lokalnih zapovjednika, jedino to su ovi imali povlateni poloaj u odnosu na kransku raju, koja je bila u tekom feudalnom odnosu prema zapovjednicima i upraviteljima turskih posjeda. Kranska raja nije posjedovala zemlju ve ju je mogla, za svoje potrebe, samo obraivati, a uz to je plaala i carski porez,

20 R. LOPAI, SHKr, I, 1884, 44.


483

dravni hara, koji su takvi lokalni zapovjednici ubirali u ime Osmanske Carevine.

Cijelu je tu sliku turske Krbave i Like, negdje pri kraju prvog razdoblja turske vlasti, dobro opisala autorica spomenutoga rada: Zauzevi nekadanje habsburke i mletake srednjovjekovne utvrde, Osmanlije su ih ukljuili u svoj krajiki sustav obrane; vanije utvrde postale su one koje su uglavnom bile to i ranije. Tvrave u unutranjosti preuzele su funkciju nadzora nad okolnim teritorijem te nad vanijim prometnim pravcima dok su utvrde jadranskog zalea uz granicu s Mletakom Republikom te utvrde u Lici uz granicu s Habsburkom Monarhijom pretvorene u obrambeni lanac. S konsolidacijom osmanske vlasti i ustaljivanjem granica znatno opada broj utvrda i srednjovjekovnih burgova, poglavito u unutranjosti jer se smanjuje potreba za njima. Da su na tvravama koje su preuzeli i koje su stavili u funkciju, Osmanlije vrili i stanovite prepravke i popravke, podizali drvene zatitne ograde ili palisade, zemljane naboje itd., potvrdu nalazimo u popisu iz 1643. godine gdje se strogo diferencira radi li se o novoj (ar. kal,a-i ged) d = nova tvrava) ili staroj (ar. kal,a-ti atik = stara tvrava) tvravi, o novoj kuli u tvravi ili o novoj odnosno staroj palanci. Izraz kal, a- i gedid moe se prevesti dvojako: nova tvrava i nova kula Najee se izraz odnosi na novoprepravljenu, novo utvrenu ili novoizgraenu kulu unutar ranije postojee utvrde ili u njenoj neposrednoj blizini. Sa sigurnou se moe rei da su Osmanlije u ovom dijelu Hrvatske u 17. stoljeu podigli iz temelja kule unutar ili u blizini sljedeih utvrenja: Stari Bilaj Buni, Udbina, Skradin i Popina, budui da se ne spominju u popisu posada iz 1616. godine...

Ovi su zakljuci toni i potvreni zapisanim podatcima u analiziranom popisu iz 1643. Mi ih moemo, na temelju podataka iz jo nekih nam poznatih izvora, zasada samo krajike vojne provenijencije, ali i na temelju naih terenskih istraivanja, dopuniti i proiriti. Na temelju toga emo tu povijesnu sliku turskih kula i utvrda pokuati ocrtati u topografskom pregledu, svaku pojedinano, idui od sjevernih granica Like do najjunijeg prostora Krbavskog polja.

Povijesni pregled turskih kula i utvrda u Lici i Krbavi

Ve je uvodno reeno da je istraivanje turske graditeljske aktivnosti u Lici i Krbavi tek na poetku. To se na poseban nain odnosi na istraivanje moguih povijesnih izvora u arhivima osmanske provenijencije. Nije do kraja napravljeno niti istraivanje materijalnih ostataka niti toponomastinog nazivlja koje bi oznaavalo tragove ili bar povijesno postojanje spomenika turskog


484

graditeljskog umijea kroz tako veliko vremensko razdoblje. Problem manjih utvrda, kakve su bile osamljene turske kule po dubini prostora Krbave i Like je i u tome to njihov popis ne donose ni do sada nam poznati turski vojni izvori. Tako npr. u popisu turskih utvrda iz godine 1577., kada je ve bila ureena vojna obrana donekle ve i obnovljene turske Like i Krbave, nabrojene su samo vee utvrde: Udbina, Buni, Borievac, Ostrovica i Bilaj, koje uvaju turske vojne posade. Taj popis navodi i broj turskih posada, pa tako za Udbinu kae da ima 300 konjanika i 500 pjeaka, za Buni 100 konjanika i 100 pjeaka, Borievac 70 konjanika i 100 pjeaka, Ostrovica 100 konjanika i 150 pjeaka a za Bilaj ne spominje toan broj ve kae tek da Bilaj ima jedan veliki broj neplaenih Turaka. Vrlo je zanimljiv taj popis turskih posada. Openito je u tim turskim utvrdama bio relativno veliki broj vojnika, to potvruje i potrebu pojaane obrane u tom jo vrlo nesigurnom vremenu. Zatim je zanimljiv odnos konjanika i pjeaka, to ima svoja opravdanja ve u samoj prirodi navedenih utvrda, Tako npr. Ostrovica, kao velika utvrda, i povrinom i fortifikacijski, mogla je i trebala je za obranu vei broj pjeaka, dok bi veliki broj konjanika u nju bilo teko smjestiti. Pitanje Borievca je pomalo nejasno, jer ne znamo koja bi to zapravo utvrda bila. Na tom krajnjem jugoistoku, ve blie Uni negoli Krbavi bilo je vie utvrda koje bi mogle primiti toliki broj vojnika. Bilaj je pak sigurno bio i morao je biti dobro branjena utvrda, makar moda tada jo nije pod utvrdom bilo veeg turskog naselja. S druge strane, i vojna je posada Bilaja bila sigurno nekako plaena, makar to pisac toga izvjea nije spomenuo, moda jednostavno zato jer taj podatak nije znao.

Slino govori i pismo krajikog zapovjednika Ivana Ferenberga koji je uoi izgradnje Karlovca obiao pogranine prostore i predloio da bi dobro bilo, pa i zbog sigurnosti budueg Karlovca i Karlovake krajine, u Lici i Krbavi osvojiti turske utvrde i utvrena mjesta u Udbini, Buniu i Bilaju. Za Udbinu pripominje da ima jaku obrambenu kulu i utvreno naselje, a jednako da i u Bilaju postoji ve ureeno tursko naselje.21

Preostaju nam dakle rezultati naih istraivanja na terenu i podatci dostupnijih i istraenih pisanih izvora, preteito krajikog podrijetla u arhivima Graza i Bea. Podatke najnovijih istraivanja, iz opisa Like i Krbave, od M. Sabljara do V. Heneberga, donosi u svojem tekstu suradnik ovoga rada Z. Horvat.

21 R. LOPAI, SHKr, I, 1884, 74; Udwing, wo nicht den thurn der zimlich starkh doch den fleckhen , auch Woinitsch (Buni) und Belley (Bilaj) und dieselben durch den feindt inhabende heuser eines nach dem andern verhoren, verprennen und in poden verderben.


485

Samostalne turske kule

Poloaje i razmjetenost takvih osamljenih, samostalnih turskih kula odreivale su u prvom redu lokalne potrebe uprave i nadzora nad zemljom i podreenim narodom. Njihovi zapovjednici, turski age i begovi, esto su bili i njihovi graditelji, pa su onda i te kule nosile imena svojih graditelja i gospodara. Naalost, do danas su se izgubila i imena mnogih takvih zaboravljenih kula pa njihovi ostatci nose nazive nekih kasnijih ili dananjih gospodara ili vlasnika posjeda na kojima se danas nalaze. Jednako je i opet vrlo malo spomena i popisa takvih utvrenja u izvjeima kranskih izvora, koji veinom dolaze iz vremena nakon to su Lika i Krbava bile osloboene turske vlasti i stavljene pod nadzor vojno-krajikog sustava Austrijske Monarhije, od 1689. godine i dalje.

Jedan od takvih kasnih izvora je i opis mea podjele Like i Krbave izmeu vojne i graanske vlasti koji su uinili carski povjerenici u Rijeci, ispravom od 6. studenoga 1701, godine. S njima je bio i carski inenjer Holstein koji je takve odluke odmah ucrtavao u povijesne karte. Tu su spomenute ove utvrde: Stari Perui, Prozorac, Mrsinj, utvrda Farkai zatim Buni, Udbina i Graac, pa onda Delalia kula, kula Trnavac, Filipovia kula i Smerdelova kula. Budui da ta isprava navodi tok crte razdvajanja, ona govori da ta granica ide "iza trnavake kule izmeu zaravni Homoljca i ravnice Krbavice na brijeg Galovac, pa dalje preko katela Prozorca ide do puta koji vodi preko brijega gdje je Delalina kula i vodi dalje prema Buniu i dalje tee preko brijega Debelo Brdo do Filipovieve kule u Krbavi i ide dalje preko Krbave u ravnoj crti prema Smerdelovoj kuli koja je na nekoj uzvisini brijega Sridnje Gore, na kojoj se nalazi i utvrda Pisa..." Dalje ta crta ide na jug prema Graacu. Iz ovoga je opisa oito da se radi o utvrdama izmeu sjevernog dijela Like i Krbave na kojem su prostoru, uz druge utvrde, spomenute imenom etiri osamljene turske kule: Delalia kula, Trnavac, Filipovia i Smerdelova kula. Tu i danas ima neto ostataka od tih kula, ali su se nekima izgubila i povijesna imena i njihovi nezamjetni materijalni ostatci.22

Zanimljivo je ovdje spomenuti podatke koje donosi Fras u svojoj poznatoj topografiji. I on govori o Debelom brdu, kao i ovo izvjee. On tu spominje i Delalinu kulu, ali i Cvijanovia kulu, oito suvremenije ime za neku stariju, tursku kulu. Za Delalinu kae da se zove prema nekom Turinu Delali, ali za obje kae da su sagraene u vrijeme kad je ovo podruje bilo pod turskom vlau, a sagradili su ih Turci koji su ovdje stanovali. Navedena

22 R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 209.


486

isprava govori i o nekakvoj utvrdi u Farkaiu. Fras i ovdje spominje "dvije stare utvrde tzv. kule koje se zovu Sokolovaa i udia kula. (O Frasovim podatcima i drugim novijim informacijama, vidi uvijek vie u tekstu ovoga rada Z. Horvata.23)

Od drugih turskih kula, najvie se puta spominje iroka kula. iroka kula zapravo nije izvorno turska utvrda a nije bila ni osamljena samostojea utvrda. Glavno joj je ime iroka, jer je zaista bila jedna od najveih turskih utvrda u kojoj je dominirala veliina, visina i prostranost te krune graevine. iroka kula se spominje ve u 13. stoljeu srednjovjekovne like povijesti kao "iroki turanj", u poznatoj ispravi kralja Ludovika iz 1263. godine. Dapae, moda je ba iroka Kula bilo mjesto najstarijeg upskog sjedita Like koje je spomenute godine kralj zamijenio za posjed Mogorovia Poitelj, bi tu na pogodnijem mjestu, za ona vremena, sagradio novi upski grad Poitelj grad.24 Srednjovjekovni turanj doao je pod tursku vlast osvajanjem Like 1527. godine. I Turci su toj utvrdi dali ime iroka kula - Yakali kula. Kasnije se iroka Kula spominje tek 1575. kada su je Turci, zajedno s dvadesetak drugih utvrda, zaposjeli, a onda i oko kule naselili novim stanovnitvom. Zato se u izvjeima o osloboenju Like o irokoj Kuli govori kao o jednom od veih utvrenih turskih naselja. Dapae, s opravdanjem, S. Pavii zakljuuje, da nijedno od turskih utvrenih naselja ...nijedno nije bilo tako razvijeno kao ono u irokom Tornju. Ono mora da je u doturskoj Lici bilo najstarije i najjae i najznatnije.25

iroka kula je svojom veliinom i irinom zaudila i pisca tzv. Glavinieva izvjea iz 1695-6. koji uz napomenu, da tu ima ve nekih novonaseljenih Vlaha, uz 12 pokrtenih turskih obitelji, kae, da je iroka kula "vrlo iroka i visoka kurija te je okrugla i na tri je kata podijeljena", dakle eli rei opisno, da je toliko bila visoka.26

Dakle, iz iroke kule je takoer veina turskog stanovnitva izbjegla, a samo je manji broj krtenjem prihvatio ostati u novoj kranskoj vlasti. Vojni su zapovjednici i dalje nastojali iroku kulu zadrati kao jedno od glavnih utvrenja koje e ubudue uvati krajika vojna posada. Tako godine 1697. barun, general Wassenhoffen izvjetava Ratno vijee da je karlovaki general J. Herberstein naredio da se i iroka kula, kao i utvrde u Bilaju, Novom Ribniku,

23 F. J. FRAS, 1988, 175-176. 24 S. PAVII, 1962, 245-246, vidi i izvornu ispravu kralja Bele III, u T. Smiiklas,

Diplomatiki zbornik V, Zagreb, 1907, 245-246. 25 S. PAVII, 1962, 25-26. 26 R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 47.


487

Vrebcu, Budaku i Peruiu, a na Krbavi u Udbini i u Buniu, imaju zadrati i utvrditi carskom vojskom.27

U irokokulskom kraju ve je ranije bilo naseljeno neto vlakog naroda o emu pie 1690. godine Juraj Kriani, povjerenik karlovakog generala Herbersteina, naime da je doputeno njihovu knezu Mileusniu naseliti tu 40 vlakih kua. To je oito isti onaj narod, novi stanovnici iroke Kule i okolice, koje spominju i senjski biskup Martin Brajkovi u popisu upa iz 1700., kada kae da u irokoj kuli ima 50 kua izmatika, (tj. itelja pravoslavne vjere), koji tu uzdravaju i svojega sveenika.28

Zanimljiva je jo jedna opa napomena istoga carskog povjerenstva koje predlae kako tu osloboenu, ali posve unitenu Liku, urediti da bi bila od nekakve koristi. U izvjeu povjerenstva je napisano da u Liki ima kula i gradova 50. Te bi utvrde trebalo ili prodati ili nekome dati pa nove vlasnike obvezati da kroz 4 godine nasele njihove zemlje i da ih urede poput plemikih posjeda. Kad se tako opet napui sada sasvim pusta zemlja, mogli bi se tada opet uvesti i porezi.29

Koliko je tona ta brojka od 50 likih gradova, tj. 50 nekakvih utvrda i utvrenih mjesta? Koliko bi u tom, vjerujemo tek okvirnom broju, moglo biti samostojeih turskih kula? A bilo ih je sigurno i vie negoli to moemo zakljuiti danas, pa i vie negoli su to zabiljeili raniji putopisci i pisci stare like povijesti. Ve smo naglasili da te kule spominju rijetki poznati nam povijesni izvori, i oni turski i oni kranski. Preostaje nam pri kraju traganja za turskim kulama spomenuti bar najkrae nekoliko takvih podataka koje donosi J. Fras. Uz udbinsku kulu on spominje i straarsku kulu, bolje rei utvreni poloaj za tursku predstrau na kamenoj litici stare krbavske utvrde koja i nosi naziv po svojoj funkciji, Karaula. Uz to Fras spominje jo etiri turske kule, imenom, ali im ne odreuje poblie mjesto i poloaj. To su: ruevine turske kue (kule) koja je pripadala Osmanu Kraljevcu. Nadalje, u okolici nalaze se jo sljedee ruevine: Kula Ahmeda Lipovca.... Kula Turina Ismailovia, samo je hrpa ruevina;.. pa kula Osman-age Glumca i druge, kojima se vie ni imena nezna. Je li Fras vidio sam te ruevine, ili je informacije o postojanju tih kula dobio od nekih ljudi s toga udbinskoga kraja, nekog itelja tadanje Udbine? Govorei dalje o Kurjaku, za kojeg kae tek toliko da je taj srednjovjekovni hrvatski utvreni grad bio utvrda turskog posjednika Kurtage, pie da je Na cesti prema Gospiu, na podruju Tuice (male rijeice) stajala je kula Turina

27 R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 97. 28 R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 190. 29 R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 165.


488

Alage; danas je ondje izvor koji svi zovu Alaginac. Jo junije, kod Ploa, Fras opet spominje imena vie turskih kula, kao ruevine: tulia kule, Batinia kule i ablia kule. Za ablia kulu sam kae da se nalazi na mjestu gdje je sada kua Mihajla ablia, pa je oito po tomu dobila svoje ime. Jednako bi se moglo rei i za poloaj tulia kule, koja je najbolje sauvana od svih turskih kula, jer se nalazi na povienom brijegu iznad kua zaseoka porodica tulia. Moemo se priupitati jesu li te kue imale ranije neka druga imena, imena svojih turskih graditelja i gospodara? Vjerojatno! No za sada nam preostaje tek prihvatiti ove Frasove informacije s napomenom da ih je i on zabiljeio kao jo postojeu tradiciju i vjerojatno uz mnogo veu sauvanost graevinskih ostataka ovih brojnih turskih lokalnih utvrenja, simbola i oslonaca turske vlasti nad podlonom rajom Like i Krbave.30

Zakljuak: na temelju nedostatnih povijesnih informacija i nedovoljnih materijalnih ostataka turskih kula u Lici i Krbavi, kao samostalnim obrambenim i stambenim graevina, moe biti vrlo kratak. Ta svjedoanstva govore nam tek toliko da je broj takvih turskih utvrda bio mnogo vei od onih glavnih utvrda koje su bile zaposjednute vojnim posadama turskih vojnika. Takve vee utvrde, koje redovito tite i vea turska naselja, vie spominju i turski i krajiki izvori, a od njih je preostalo i vie materijalnih ostataka.

Vee i sloene turske utvrde i naselja

Vee i sloene turske utvrde koje slue turskim obrambenim potrebama, a ujedno su i najvea turska naselja u lici i Krbavi, sve su, bilo u turskim ili krajikim popisima i izvjeima, stara srednjovjekovna hrvatska utvrenja i naselja. Nijednu od tih utvrda i nijedno od tih veih turskih naselja nije podigla turska vlast na nekoj novoj, turskoj lokaciji, ispoetka, iz temelja. Zbog posebnog njihovog znaenja, te vremenske i tipoloke meusobne povezanosti, na svaku od tih utvrda, osvrnut emo se posebno, koliko nam to omoguavaju turski i krajiki popisi i izvjea, idui od sjevernog graninog podruja Like do junih strana Krbave, dakle od Peruia do Udbine. Pri tom se ovdje ne emo zadravati na njihovom srednjovjekovnom stanju i znaenju.

Perui Novi i Stari

Perui je i danas, kao i u predtursko i tursko vrijeme, najvee mjesto izmeu Likog Osika i Otoca. Kao i cijeli prostor Like junije od njega bio je

30 F. J. FRAS, 1988, 141,151.


489

ukljuen u novu tursku upravu i obrambenu strategiju. Bio je prva vea turska utvrda, s veom turskom vojnom posadom prema krajikoj obrani u Otocu.31

Vrlo je zanimljivo da Perui nije spomenut u popisu vanih turskih utvrda godine 1577. a da je prva vijest koja govori o njegovoj turskoj obnovi zapisana tek u jednom krajikom izvjeu 1641. i 1642. godine. Naime, godine 1641. javlja karlovaki generalni zapovjednik Vuk Frankopan Ratnom vijeu da se u Peruiu jaka turska vojska sprema na prodor prema Karlovcu, pa zato nareuje krajikom zapovjedniku Portneru da pojaa obrambene strae u Otocu. Ujedno napominje da ima vijesti, da se Turci spremaju opet obnoviti i utvrditi peruiku utvrdu, koji su krajike vojne snage bile 1636. godine opustoile i otetile.32

Idue 1642. godine, pismom od 21. lipnja, kapetan senjski, piui Ratnom vijeu o problemima s korenikim Vlasima, usput govori da je sa svojim ljudima upao u tursku zemlju do Peruia i tu pokupio i odveo sa sobom neke tamo ljude.33 Ta, kao i mnogo slinih vijesti, govori da susjedni krajiki zapovjednici nikada nisu pustili na miru granina turska naselja i utvrde.

Malo je turskih vijesti o Peruiu u 17. stoljeu. ini se da Perui dugo vremena Turci nisu zaposjeli vojnom posadom i nisu ga branili kao svoju graninu utvrdu. Moda za takvo stanje govori i jedna naredba kralja Ferdinanda kojom 1637. zapovijeda Ratnom Vijeu da Perui treba braniti od Turaka koji ga ele obnoviti i utvrditi kao svoju graninu utvrdu.34 Oito je da su turske vlasti uspjele obnoviti utvrdu, ali izgraditi i vrste utvrde oko tamo naseljenog, oito, veinom turskog ljudstva, tako da je ve sredinom 17. st. Perui bio jedno od najveih i najbolje utvrenih turskih graninih utvrda i naselja.

Kako je izgledao i to je Perui bio u tursko doba, i to opet donekle znamo, za sada, tek iz krajikih izvjea koja prate dogaaje iz godina osloboenja Like i Krbave. Zanimljivo je da je karlovaki general J. Herberstein ve u prvom napadu na Liku, koji je izveo od 14. do 18. rujna 1685., napao je Perui kao posljednju utvrdu prije povratka u Karlovac. Prije toga prijetio je Grebenaru, Budaku, Novom, Ribniku, Vrebcu i Bilaju. Stigavi

31 M. KRUHEK, 1974; Z. HORVAT, 2003, 109-148; R. HORVAT, 1941; E. LASZOWSKI, 1941.

32 R. LOPAI, SHKr, II, 1885, 243. 33 R. LOPAI, SHKr, II, 1885, 253, 255. 34 R. LOPAI, SHKr, II, 1885, 194-195. ..., dass der Turg sih dess posto Peruschitsch

abermal zu bemechtigen und denselben zu reparieren anmasse, gehorsam berichtet,... Vidi i opis napada na Perui g. 1685. "SHKr. III, s. 448. Vidi o razorenju Peruia god. 1642, te o pokrtavanju Peruiana i drugih Turaka u susjednim mjestima u radu: Pavao Knezovi, Knjiica od Turak u Peruiu, u Zborniku Hereditas rerum Croaticarum, Zagreb, 2003, 104-112.


490

u predveerje (17.-18. rujna) do Peruia, Herberstein se tu ulogorio. Turci su prvi napali njegov poloaj vatrenim orujem iz utvrde, iz visoke peruike kule. Herbersteinova je vojska uzvratila na isti nain a imala je i sree, jer su krajinici zapalili dio utvrde to su Turci jedva pogasili, jer nisu za to imali dovoljno vode. Kratko izvjee o tom napadu zavrava skoro poetski, da je sada eravica ognja zapaljena i da Turci vie u Peruiu i okolici ne e imati mira. Taj napad na Perui nije bila nekakva prava opsada, ni utvrde ni naselja. Doao je na kraju jednog ratnog proboja u dubinu turskog teritorija Like. Nakon kratkog okraja Herbersteinova se vojska vratila u Karlovac gdje je o tom ratnom pohodu Herberstein ve 22. rujna napisao svoje izvjee. To izvjee nita ne govori o izgledu i stanju utvrenog Peruia. O tome e biti napisano neto vie u izvjeu o drugom oslobodilakom pohodu na Liku i Krbavu i konanom osloboenju 1689. godine.35

Izvjee o drugom oslobodilakom napadu karlovake vojske na Perui napisao je Herbersteinov ratni suputnik, general Ideghem Wassenhoffen. Svoje izvjee o napadu na Perui poinje kratkim opisom zateenog stanja utvrde. Taj Novi Perui sastoji se od zidina boljih od bilo kojih drugih, od vanjskih obrambenih zidina koje stoje oko naselja a na njima su i visoki ardaci. Utvrda je odijeljena od naselja takoer jakim i visokim zidovima a tu je jo i visoka, vrsto graena kula, zatiena sa jo 12 stopa visokim nasipom, pa ta kula slui utvrdi i kao posljednje mjesto obrane... Opisuje dalje opsadu Peruia, vojne akcije izmeu Peruia, Budaka (starog) i Bilaja, te o upornosti turskih branitelja koji se nisu nikako htjeli predati oslobodilakoj vojsci. Tek kada su turske posade napustile i Budak i Bilaj peruiki Turci su bili spremni napustiti i predati Perui. Peruiku utvrdu i utvreno naselje napustilo je oko 150 ljudi, a dobrovoljno je ostalo u njemu 20 turskih (kua) obitelji, od kojih je 45 ljudi bilo sposobno nositi oruje. Te su se turske obitelji dale dobrovoljno pokrstiti i ostale su u Peruiu.

Turci iz Peruia, kao i oni iz Budaka i Bilaja, sabrali su se u irokoj kuli odakle su 30. lipnja zajedno krenuli prema Udbini koja je postala posljednja obrana turske vlasti u Lici i Krbavi.36

Dobro je pripomenuti da svi krajiki izvjetaji (ali i turski) razlikuju tono lokacije dviju utvrda, Novoga i Staroga Peruia, Novoga kod Likog Osika i

35 R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 448. 36 R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 453-454. Diss neu Peruschiz bestehet an gemauer besser

alls khein andere, uber der ringmaur des stattl stehen hohe schartakhen. Dass schloss ist von der statt mitls einer starkhen maurer separirt, und mehrmal von selben ein hoher fester starkher thurn, so auf 12 schuch, hoch angeschitet also dass disser thurn zum leste retirade dienet und viel zu schaffen geben khan...


491

Staroga, takoer turske utvrde kod Donjeg Babinog Potoka, na cesti od Vrhovina prema Plitvicama. Ta utvrda Starog Peruia bila je utvrena turska straa na istonom ulazu u tursku Liku, nasuprot krajikoj strai na Plitvicama iznad Gradinskog jezera. Vjerojatno su turske strae napustile Stari Perui u godini oslobaanja Like, 1689. a moda i prije, prema jednom zapisu u ispravi iz 1696. gdje je reeno ... iza kako je turskom silom otet Stari Perui koji su bili prije toga Turci utvrdili a tomu da ima vie 60 godina.37

Utvrda Starog Peruia bila je na vanom putnom poloaju, jer je u jednoj instrukciji danoj carskom povjerenstvu koje je trebalo izraditi cjeloviti prijedlog nove obrane Like i Krbave, spomenut i Stari Perui kao jedno od takvih vanih mjesta za sigurnost Like.38

Nakon osloboenja Peruia, kao i drugih likih utvrda, poinje novo povijesno vrijeme. U oslobaanju Like i Krbave turske utvrde i naselja nisu mnogo stradala, jer su ih Turci napustili bez veih borbi. Iz tih zadnjih godina 17. i u prvim godinama 18. stoljea vrlo su zanimljive vijesti kako se i crkva trudila u osloboenim mjestima urediti svoje prisustvo meu zateenim narodom i novim doseljenicima. Mnogo je vijesti o pokrtavanju onih turskih obitelji koje su odluile ostati u Peruiu, Budaku i drugim susjednim mjestima Like. U Peruiu su popisane sve obitelji pokrtenih Turaka, 55 kua i u njima 252 mukih glav prez enskoga spola to ujedno govori da je Novi Perui zaista bio jedno od najveih turskih utvrenih naselja. Tu je duobriniku slubu u ime Senjske biskupije vrio poznati liki pop Marko Mesi i drugi duhovnici te biskupije.39

Stari i Novi Budak

U opisu napada i osloboenja Peruia spominje se i turska utvrda u Budaku. Izvori i ovdje govore o staroj i nekoj novoj utvrdi istoga imena. Stari Budak bila je jedna od vrlo vrsto graenih i jakih turskih obrambenih kula. Nalazi se na brijegu u Mualuku i poznatija je vie pod kasnijim imenom kao Beina kula.

I tu bismo mogli postaviti najprije pitanje povijesne starosti Budaka kao naselja i kao utvrde. S. Pavii, na temelju poznatih mu izvora, piui povijest likih naselja, bez dvojbe govori da je u Budaku, kao i nedalekoj Ostrovici i u Grebenaru, bila izgraena utvrda prije dolaska Turaka. On kae da je tu utvrdu izgradilo cijelo pleme Lagoduia kao svoju plemensku utvrdu, a ta je utvrda mogla biti jedino kula poznata za turskog vremena pod imenom Budak. On

37 R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 30. 38 R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 180-186. 39 R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 28-29, 190, 46-247.


492

spominje i Novi Budak. Nai spomenici zovu tu tvravu Novi Budak, svakako za razliku od Staroga. Taj Novi Budak nalazio se junije od staroga, u ravnici i na rijeci Lik, a stari Budak je "onaj toranj na brdu.40

U popisu turskih utvra iz 1643. godine spomenut je i Budak, oito kao jedna od manjih, ali vanih utvrda, jer u njemu ima samo 10 pjeaka, straara, ali zapovjednik obrane, budaki dizdar ima dobrih 20 aki dnevnice. 41

U opisu prvog Herbersteinova napada na turske utvrde u Lici g. 1685. nema opisa kako je ta utvrda izgledala, ve je dosta opirno opisan, moda i najvei ratni sukob Herbersteinove vojske u tom pohodu. Karlovaki su krajinici pod vodstvom kapetana Galla pod Budakom izvojevali 15. rujna potpunu pobjedu, a onda su sljedei dan krenuli prema Novom.42

U izvjeu iz 1689. godine opisana je zapravo druga manja utvrda, a ne stara budaka kula u Mualuku. Za taj se Budak kae da je pola sata udaljen od Bilaja, da je to maleno mjesto tek pred 5 godina utvreno, da ima samo jedan mali ulaz i da lei na kamenitoj stijeni, ba nad samom rijekom Likom. S te je strane zatieno dovoljno tokom rijeke, a s druge strane je okrueno palisadnom ogradom i prsobranom i dobrim ardakom. Bilo je to dakle, takoer manje tursko utvreno naselje, jer izvjee dalje govori, da su njegovi itelji, doznavi da se predala obrana u Bilaju, isto prihvatili predaju bez veeg opiranja, i to pod istim uvjetima, kao i druga turska mjesta, dapae, ovdje je taj dogovor o predaji imao jo jedan dodatak, naime, dizdaru je bilo obeano da e dobiti i dva konja.43

Tako je i ovdje, dosadanje osvajanje Like i Krbave 1689. g. prolo bez ikakva ratnoga sukoba. Oslobodilaka vojska Herbersteinova dola je tako 15. lipnja do likoga Novoga.

Novi u Lici

Novi na rjeici Novici, jugoistono, nedaleko od Gospia, bio je takoer jedna od veih turskih utvrda i utvreno naselje, s moejom kao vjerskim

40 S. PAVII, 1962, 23,25. 41 K. JURIN-STAREVI, 2003, 86,89. 42 R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 447. Ipak u opisu ratnih zbivanja oko Budaka u jednoj je

reenici reeno da utvrda ima jake zidine; wegen die starkhen stattmauern und machtigen gegenwehr des feindts nichts sonderlich hierbey tentiert werden konnen.

43 R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 453. Taj Novi Budak na rijeci Lici: Budakh ist nur andert halb stund von Bellay. Ist ein stattel, so sich vor 5 jahr dermassen gewehret, das man sich klein Offen genenet, lieht an einen felsigen orth, so fest auf der Lica fluss, dass selben gegen den wasser genuegsamb sicher ist. Gegen den landt hat es ein zaun und prustwohr, einwendih ein maur und palisaten und uber selbe hochen tschartakhen sambt ein gueten absint ....


493

sjeditem. O nastajanju turskoga naselja i njegovu utvrivanju ili izgradnji utvrde Novoga tijekom 16. i 17. stoljea imamo jednako malo vijesti kao i o drugim turskim mjestima Like i Krbave. Turski su nam izvori o Novom u Lici, za sada nepoznati, a krajiki govore i opet tek o nesigurnosti njegova razvoja, o napadu na njega i njegovom konanom osloboenju.

U popisu turskih utvrenih mjesta iz 1577. godine Novoga nema, ali ve na poetku 17. stoljea jedna zapisana vijest o poetcima vlakih okretanja protiv dotadanjih im turskih gospodara i prelaenja na kransku stranu granice govori da je Novi bio znaajnije tursko utvreno mjesto. Ta vijest dolazi iz pisma senjskog kapetana upuenoga nadvojvodi Ferdinandu 31. kolovoza 1611. godine. Tu on izmeu ostaloga pie, da je upravo dobio povjerljivo pismo od jedne duhovne osobe u kojoj stoji vijest da se tamonji Vlasi nude, da su spremni opljakati tursku utvrdu Novi a onda uskoiti u Gusi polje i tamo se nastaniti. Dakako trae za takav svoj pothvat dozvolu, to senjski kapetan nije sam mogao prihvatiti.44

Oito da su ti Vlasi bili negdje u tom pograninom prostoru Like te da dobro poznaju Novi i susjedne turske utvrde. Zato su mogli procijeniti da mogu Novi napasti, opljakati pa onda s plijenom i sa svima svojima pobjei pod zatitu kranske krajike vlasti.

U turskom popisu likih i krbavskih utvrda i utvrenih naselja iz 1643, godine naveden je i Novi s posadom od 94 vojnika, meu kojima je bilo i 8 topnika. To bi moglo znaiti da je utvrda Novoga bila branjena i topovima, odnosno bar tekim bedemskim pukama, to opet upuuje na postojanje glavne obrambene kule mjesta. I dizdar Novoga, tj. zapovjednik obrane, imao je visokih 22 ake dnevne plae.45

Izvjee o pohodu karlovakih krajinika na Liku 1685. ne govori mnogo o Novome. Herbersteinova vojska nije opsjedala Novi. Tu je bilo uhvaeno tek nekoliko Turaka, a usput je u toj okolici popaljeno do 400 turskih kua.46

U izvjeu o oslobaanju Like iz 1689. zapisano je neto vie i o Novome. Najprije je reeno da se Novi predao bez borbe, kao i susjedne turske utvrde te da je "po podne iz njega izalo 80 ljudi, koji su krenuli prema Udbini, ali kad su doli do Bilaja, da su tu ostali preko noi..." Zatim izvjee kratko kae neto o samom Novome. Grad Novi lei na brijegu, zidovi su mu debeli i visoki, okruen je obrambenim zidom, ali je dio toga zia zaruen i prilino propao (Turci, naime, to nisu popravili) no da smo ih morali osvajati bilo bi tu

44 R. LOPAI, SHKr, II, 1885, 4. 45 K. JURIN-STAREVI, 2003, 89. 46 R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 447.


494

dosta krvi, jer je ta utvrda ipak bila prilino vrsta i jer su Turci na zidove postavili 5 ardaka, pa ih ne bi bilo lako predobiti.47

Dakle, Novi povrinom nije bio veliko mjesto, ali je bio dobro branjen i utvren. Loe stanje dijela obrambenih zidova vjerojatno potjee jo iz vremena onog prvog napada na Liku, iz godine 1685. Utvreno je naselje imalo manje itelja negoli Perui, ali vie negoli Budak i iroka kula. U oslobodilakom ratu 1689. godine Novi je, uz Ribnik i Bilaj, bio od najveeg interesa u pregovorima za mirnu predaju krajikoj vojsci. Novi i Ribnik su se zaista i predali bez borbe, a za Bilaj su krajinici ipak morali, bar za poetak, pokazati koliko su u oslobodilakom ratu zaista spremni i ratovati.

Novi je nakon osvajanja ve u prvim nastojanjima novog obrambenog ureivanja Like spomenut kao utvrda koju treba svakako zadrati u krajikoj obrani i staviti u njegovu utvrdu potrebnu vojnu posadu. Odreeno je to bilo i 1697. i 1700. godine.48 U sreivanju pak novog crkvenog ustroja spomenuto je da je u Novom uspostavljena upa u kojoj stoji za sada od drveta podignuta crkva sv. Antuna i ima svojeg upnika kojeg desetinom uzdravaju i novokrteni upljani, to bi znailo da je i ovdje bilo pokrtenih nekadanjih turskih itelja.

Ostaje dakako pitanje, to su i koliko su toga u Novome sagradili Turci u vrijeme svoje vlasti u Lici? Sigurno je da je Liki Novi starija utvrda od turskog osvajanja Like. Novi u Lici spominje se godine 1449. u poznatoj diobenoj ispravi Frankopanskog roda, kao Novum castrum u vlasnitvu Dujma Frankopana koji je tada u Lici dobio u posjed i Ostrovicu.49 Utvrda u Novom u Lici poslije je vie puta potvrena Frankopanima kao njihov posjed, dok poetkom 16 stoljea nije postao vlasnitvom gospodara Krbave, Ivana Karlovia. i bio je njegovim gradom. sve dok ga nisu osvojili Turci.50

Iz kratkih ratnih biljeaka se moe zakljuiti da se za turske vlasti u Lici, u Novome dosta toga gradilo, moda i vie negoli u nekim susjednim turskim utvrdama. Sigurno je da je prije osvajanja Like u Novome bila nekakva utvrda, moda najprije kula - slino kao u Peruiu. Vjerojatno su Turci dogradili i popravljali tu kulu a jo je sigurnije da su oko izgraenoga naselja podigli obrambene utvrde, koje su u napadu krajinika bile oteene pa ih je opet

47 R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 450. Dass schloss Novi lieht auff ein berg, die mauern sein dikh und hoch, so von ein zwinger mauer umgeben ist aber thail ohrther (an die Thurkhen repariren nichts) baufollig und ziemlich aufgefallen.

48 R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 97-98, 188. 49 Codex diplomaticum comitum de Frangepanibus, Monumenta Hungariae historica, 35,

(1133-1453.), Budapest, 1910, 371. 50 S. PAVII, 1962, 28-29.


495

trebalo popravljati i podizati. Danas su njihovi ostatci toliko slabo ouvani da je mogue jedva ocrtati njihov opseg i kvalitetu.

Ribnik u Lici

Likom Novom u Lici bilo je blizu jo jedno vrlo znaajno tursko utvreno mjesto Ribnik na rijeci Lici. Prema Ribniku je Herbersteinova oslobodilaka vojska krenula jo dok je dijelom stajala pod Novim, kako bi poeli pregovori s ribnikim Turcima o predaji.

Ve u prethodnoj ratnoj ekspediciji karlovakih krajinika, 1685. godine zapisao je o Ribniku sam general Herberstein, da mu se ini, da Ribnik ima prednost pred drugim mjestima toga kraja, jer je smjeten izmeu voda i jer je dobro zatien vrstom utvrdom. Kada je (17. rujna) taj "predgradi", tj. ta utvrdica pred naseljem (Wassenhoffen e ju u opisu za drugog napada na Ribnik, 1689. g. nazvati jednostavno Schloss) bila oteena, postradalo je neto i samo naselje na tom lokalitetu. Prave opsade ipak nije bilo, ve je bilo nareeno da se napad prekine i krene dalje, od Ribnika do Bilaja.51

Dakle, Ribnik je kao i druga mjesta u Lici, osjetio tek strah i nesigurnost, a ini se da je to i bio glavni cilj te cijele ratne ekspedicije karlovakih krajinika. Taj je prvi ratni pohod bio zapravo navjetaj konanoga kraja turske vlasti u Lici i dobra priprema za drugi, oslobodilaki rat u kojem je Lika i Krbava bila osloboena bez pravoga rata.

Dui je i bolji je opis Ribnika u izvjeu Wassenhoffena nainjen nakon drugog ratnog pohoda Herbersteinove karlovake vojske iz 1689. godine. U tom izvjeu gen. Wassenhoffen kae: Ribnik lei u ravnici, sa tri strane okruen rijekom Likom koja tu ini jedan poluotok, a tu je duboka i iroka. Kod ulaza na taj poluotok nalazi se utvrdica kojoj na uglu stoji jedna visoka okrugla kula. Pred utvrdom je jedna suha graba, a u sredini otoka jedna velika moeja i druge kue.

Herbersteinovo nastojanje da predobije Ribniane za predaju trajala je istovremeno dok je dio njegove vojske stajao pod Novim. Wassenhoffen je nudio posadi i iteljima u Ribniku iste uvjete kao i Novljanima, dakle da mogu slobodno sa svime to mogu nositi otii prema Udbini. Uvjeravao ih je da nema razloga ratovati, kad se ionako okolne turske utvrde odreda predaju krajikoj vojsci. No u Ribniku se dogodio zanimljiv susret, kao i u nekim drugim

51 R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 447, schloss Ribnik, in disser proviz ligendt, fortgesezt, alwo sich herr general mit denen seinigen praesentiert; disses schloss scheinte den vorzug aller andern zuhaben, massen zwischen zweien wasser gelegen auch mit groben geschiz genuegsamb versehen


496

junijim utvrdama Like i Krbave. Naime, s juga, od Obrovca je poela svoj oslobodilaki rat vojska pod vrhovnim mletakim zapovjednitvom. Zato su se kod Ribnika sreli Herbersteinovi ljudi s nekim Kataranima koje je u ime Venecije vodio neki franjevac iz Vinjerca koji je takoer nagovarao ribnike Turke na predaju. Ne ulazei u ratne i politike planove Venecije u Dalmaciji, ovdje u Lici, Ribnik se ipak predao Herbersteinu 22. lipnja.52

Zateeni izgled Ribnika, to smo ve naveli, krato i jasno je ocrtao gen. Wassenhoffen. Njegov izgled slino opisuje jo jedno izvjee, tzv.Glavinievo izvjee, koje biljei i neke druge zanimljivosti. Najprije Senjski kaptol, u pismu od 21. veljae 1696. pie, da su do sada u Lici krstili 882 ovjeka, Turaka i ostalih po nama i po drugim sveenicima. Zatim svjedoi da su etiri turske crkve zvane meiti (moeje) u Peruiu, Budaku, Bilaju i Ribniku preobraene u nae crkve....53 U najranijem vremenu obnavljanja kranstva u Lici itamo zapis, da je Ribnik bio upa sa crkvom podignutom od drvene grae, posveena sv. Petru i Pavlu, a prije negoli je Ribnik postao samostalnom upom bio je ovisan o slubi upnika u Bilaju; ali trai i osnivanje zasebne upe.54 I uspostava upne slube jedno je od svjedoanstava da su ta etiri mjesta u ovom dijelu Like bila znaajnija i vea turska naselja. Te vijesti pripadaju istom izvoru kao i tzv. Glavinievo izvjee o Ribniku i susjednim turskim mjestima. A tzv. Glavinievo izvjee donosi o Ribniku zaista jo nekih zanimljivih vijesti.

Najprije, i to izvjee govori da je Ribnik mjesto u ravnici sa svih strana okrueno rijenim tokom to obiluje vodom i ribom... Dalje kae da je u tom mjestu utvrda i kula poruena - arx et turris destructa!, da je ulaz u mjesto od vratiju prema staroj crkvi koja je oteena i da je s istone strane sve ravno, te da je taj prostor dovoljno prostran za smjetaj 150 itelja; zatim da voda okree neke mlinove, tu kod ulazne utvrde, pa jo i to, da je tu neko bio, kako govore neki koji poznaju ta mjesta, samostan, nadalje da su crkvu eljeli urediti bar toliko da je protiv kia zatite daskama, dakle tu crkvu koja je prije sluila Turcima kao moeja. Pisac izvjea se onda opet vraa na utvrde Ribnika pa veli da tu jo stoji, blizu moeje, visoka i itava kula, pa nije jasno kakva je to kula, kad je za kulu ulazne utvrde rekao da je utvrda i kula razruena. Je li to uz moeju, tada ve pretvorenu u crkvu, bila jo neka druga utvrda? Zbog ega bi uope bilo koja kula i utvrda bila razruena, kad u osvajanju Ribnika nije bilo takvih borbi. Ili bi moda ta razruena kula" mogla biti porueni minaret

52 R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 451. 53 R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 28. 54 R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 190, Ribnik: S.Petri et Pauli templum ex ligno officiat

ibidem parochus ex Belay et illi dantur decimae. Peterit separatim fieri parochialis.


497

prijanje turske moeje? Taj dio teksta nije dakle ba jasan! Dalje se pisac tzv. Glavinievog izvjea opet vraa dogaajima iz vremena oslobaanja Ribnika, godini 1689. pa kae da je u vrijeme, dok su Turci boravili u Ribniku bilo u njemu 120 glava stanovnika (vjerojatno je to brojka bez vojne posade) te da je u turskom Ribniku prebivao neki beg koji je tu s drugim slubenicima obdravao uobiajeno tursko sudite. Na kraju se opet vraa svojem vremenu, dakle ve osloboenom Ribniku, pa nabraja njegove nove itelje; kae naime, da je u njemu ostalo 5 turskih kua, obitelji, koje su se dale pokrstiti, a od starih krtenika, tj. Hrvata sada se tu nalazi 8 obitelji; ima tu i 40 izmatika Raana, pa on zakljuuje da u svemu u osloboenom Ribniku ima 75 ljudi koji ga mogu braniti.55

Dakle, dok se gen. Wassenhoffen, nakon kratkog uvodnog opisa poloaja i izgleda Ribnika, posvetio pripovijedanju o pregovorima za predaju Ribnika, pisac tzv. Glavinieva izvjea ispisao je nekoliko dodatnih informacija o ljudima i crkvenim prilikama nakon to su ga Turci napustili i prepustili krajikoj vojnoj upravi. Sve u svemu, nedostaje nam mnogo pojedinosti za potpunu rekonstrukciju povijesnog, onovremenog izgleda Ribnika To je naselje, okrueno tokom rijeke Like bilo sigurno dodatno zatieno palisadnom, tj. jakom drvenom ogradom, vjerojatno okolo cijelog toka rijeke koja je s tri strane okruivala ribniko selo, a moda i s etvrte, zapadne strane, gdje je uz ulaznu utvrdu bila neka suha graba. Koliko je na tom poluotoku, uz vrsto graenu crkvu pretvorenu u tursku moeju, pa opet u crkvu, bilo kua ribnikih Turaka; svakako graenih od drvene grae? Kako su izgledali mlinovi na protoku Like sa zapadne strane, blizu ulazne utvrde?

Posve je sigurno tek da bi arheoloka istraivanja toga srednjovjekovnog, a onda vie od stoljea i pol naseljenog turskog Ribnika, mogla bitno dopuniti povijesnu sliku razvoja i trajanja ovoga mjesta.

Lika Ostrovica, Bilaj i Barlete, Vrebac i Grebenar

Ove srednjovjekovne hrvatske utvrde imale su i u vremenu turske vlasti u Lici vee znaenje od ostalih. Pod njihovom zatitom bila su razvijena i srednjovjekovna hrvatska naselja. Bilaj je tako ve sredinom 15. st. bio razvijeno trgovite sa svojom zatitom utvrdom na strmom brijegu, ne visokom, ali dominantnom nad cijelom svojom okolicom. Bilaj kao i druga susjedna mjesta spadaju u rane, predturske utvrde koje su za svoju sigurnost podigle pojedine obitelji iz velikog roda likih Mogorovia. Na kraju je i Bilaj dospio u

55 R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 48; M. BOGOVI, 1991, 124.


498

posjed knezova Karlovia Krbavskih, sve dok ga nisu posvojili Turci i zaposjeli njegovu utvrdu, a onda je pod utvrdom, negdje do kraja 16. stoljea, bilo podignuto vee tursko naselje sa damijom kao vjerskim sjeditem.56 Da je Bilaj bio jedna od vanijih turskih utvrda ve u prvom vremenu uvrivanja turske vlasti govori i popis iz 1577. godine, u kojem su u Lici navedene samo Ostrovica i Bilaj.57 Bilaj je naveden i u turskom popisu utvrda i vojnih posada iz 1643. godine, i to uvijek povezan s nekom drugom utvrdom ili utvrenim mjestom. Najprije je spomenut kao Bilaj-Barlete (ili Barlete-Bilaj) s vojnom posadom od 78 vojnika i jednim zapovjednikom, dizdarom koji ima visoku dnevnicu od 20 aki. U kasnijem vojnom ureenju spomenut je kao kapetanija Bilaj-Buni iji kapetan ima dnevnicu od 30 aki.58

U oslobodilakom ratu 1689. g. Bilaj je inio trokut utvrda: Novi Ribnik Bilaj, koje je krajika vojska nastojala pridobiti bez borbi i rata. No Turci u Bilaju nisu se htjeli predati bez pokuaja obrane. Pregovore je i ovdje vodio gen. Wassenhoffen, a poeo je te pregovore 18. lipnja, stigavi do Bilaja s 300 konjanika, najprije u nekakvu izvidnicu. Pregovori o predaji su se vodili u podnoju brijega. Wassenhoffen je procijenio da je samu utvrdu branila posada od pedesetak ljudi. Dok su trajali pregovori on je s konjanitvom i grofom Ferdinandom obilazio oko bilajskog brijega da bi bolje upoznao poloaj utvrde i najbliu okolicu. Turci su odbili predaju, pa je 23. lipnja zapoela opsada utvrde. Idui dan su krajinici (stotinjak vojnika) zauzeli moeju pod brijegom. Tu su se utvrdili pa odatle dalje pucali na obranu utvrde i malo pomalo se uz brijeg primicali zidinama utvrde. Bilajska se posada hrabro branila, ali uslijed nestanka hrane, se predaju 28. lipnja. Prema dogovoru napustili Bilaj i kako kae izvjee, njih oko 300 je krenulo u pravcu iroke Kule, a onda i dalje prema Udbini.

Wassenhoffen je ukratko opisao svoj uvid u poloaj i vrijednost bilajske utvrde. Bilaj lei na vrlo strmom, visokom i kamenitom brijegu, iji je vrh opasan visokim zidinama. Uokolo ima jo jedan obrambeni zid (Zwinger), ali taj je prilino slab i oteen, pa je tu i popravljen drvenom i kamenom graom. Treba spomenuti i dvije mogue retirade, ako bi to ba zatrebalo obrani. Ima i jedan dobar duboki bunar.... O samoj je utvrdi zapisano tek toliko. S obzirom na poloaj i veliinu utvrde obrana nije imala mogunosti due vremena odbijati opsadne napade, posebno ako nije bila proviena zalihama hrane.

56 S. PAVII, 1962, 27-28. 57 R. LOPAI, SHKr, I, 1884, 44. Za Bilaj u tom popisu turskih vojnih posada reeno je

samo ovo Belay sei n auch ain grosse anzall unbesoldeter Turggen. 58 K. JURIN-STAREVI, 2003, 86, 87-89.


499

Budui da je i Wassenhoffen prieljkivao to bru predaju, im se to dogodilo, krajika je vojska odmah od Bilaja krenula dalje.59

Uz Bilaj za tursku obranu Like vrlo je bio zanimljiv poloaj i zateeno stanje utvrda Like Ostrovice. Ostrovica je srednjovjekovna hrvatska utvrda, prema poloaju i zapisanim podatcima, graena vjerojatno ve od vremena plemenske podjele Like na vie obitelji velikog likog roda Mogovorvia, do feudalne vlasti, od poetka 15. st. knezova Frankopana.60

Izrazito, romaniki, obrambeni poloaj Ostrovice, na toj uskoj strmini brijega, nije bio pogodan za razvoj veega naselja, ni u srednovjekovno hrvatsko doba, ni u vremenu turske okupacije Like. Ipak je Ostrovica i u vremenu utvrivanja i uvanja turske vlasti u Lici bila znaajna turska utvrda. Godine 1577. imala je posadu od 6o turskih konjanika i 150 pjeaka.61 Kasnije joj obrambeno znaenje opada pa je sredinom 17. st. (godine 1643.) imala tek znaenje stalne turske strae s posadom od 7 pjeaka i dnevnicom zapovjednika od 8 aki.62

U godinama oslobaanja Like i Krbave Ostrovica se posebno uope ne spominje. Dok se susjedne i nedaleke utvrde Bilaj, Vrebac i Grebenar spominju i 1685. i 1689., Ostrovice u tom ratu nema, a nema je ni u spomenu novih, krajikih planova kasnijih godina. Po tome se ini da je obrana toga srednjovjekovnog poloaja bila naputena ve pri kraju turske vlasti u Lici, a ni nova organizacija obrambene sigurnosti nije vie raunala s obranom njezina srednjovjekovnoga utvrenog poloaja.

Za razliku od Ostrovice, nedaleka utvrda Grebenar, koja isto tako potjee iz predturskog vremena, bila je i u vremenu oslobodilakog rata, bar u prvom ratnom pohodu, 1685. znaajnije prisutna. Znamo da je od 14. do 18. rujna karlovaka vojska opsjedala tu utvrdu, da ju je na kraju zapalila te je cijela utvrda u tom poaru teko stradala. Taj kratak vojniki zapis nita ne govori niti o poloaju niti o izgledu Grebenara kao utvrde. U oslobodilakom pohodu krajinika iz 1689. g. Grebenar se tek usputno spominje, kao i susjedni Vrebac, mimo kojih je karlovaka, Herbersteinova vojska tek prola, pa o njima nije zabiljeena ak niti nekakva predaja. To bi znailo da u njima tih godina nije

59 R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 453. Belay lieht auf ein spizigen hohen felsigen berg, uber welchen hohe, dikhe maurn, so das schloss formiren aufgefuhrt. Hat ein zwinger herumb so schwach zimlich ruinirt, aber wider mit holz und steiner verpauet worden. Einwending seint 2 retiraden , also das selben, wan man sich wohren will, ein feint khan zu schaffen geben . Hat auch ein gar tieffen prun

60 S. PAVII, 1962, 24, 27. T. LAJOS B. SAMU, 49. 61 R. LOPAI, SHKr, I, 1884, 44. 62 K. JURIN-STAREVI, 2003, 86, 89.


500

bilo vie nekakve spomena vrijedne turske obrane, niti pak kakvog znaajnijeg turskog naselja. I dok je bar u nekim krajikim dokumentima, npr. god. 1697.Vrebac jo i spomenut, kao utvrda koju bi krajika obrana trebala zadrati, o Grebenaru nema ni takvih vijesti.63

U tom je dijelu Like ipak postojala jo jedna neto znaajnija utvrda, ili moda utvrde, ije je predtursko i tursko vrijeme zabiljeeno pod nazivom Barlete. Zanimljivo je to ime koje kao da govori o vie naselja pa i vie utvrda istoga imena. U razvijenom srednjem vijeku sigurno postoji vie plemenskih sela koje je titila jedna, a vrlo vjerojatno i dvije susjedne utvrde. Kasnije, tijekom 14. i u 15. st. i taj je dio Like dospio pod feudalnu upravu obitelji knezova Krbavskih. Da su u Barletama, u predtursko doba bile dvije srednjovjekovne utvrde, a da nije jedna od njih bila Ostrovica, kako spominje S. Pavii, govore i Barlete iz turskog vremena, a i ostatci tih utvrda sauvani do danas.64

Popis turskih utvrda iz 1577. g. ne spominje Barlete kao znaajniju vojnu utvrdu, a popis turskih utvrda i naselja iz 1643. g. navodi dvojno ime: Barlet-Bilaj, to nas zbunjuje. Naime, takav naziv kao da govori o jednoj turskoj utvrdi. Meutim, Bilaj je posve sigurno zasebna utvrda s posebno istaknutim poloajem i veim turskim naseljem, a Barlete su druga utvrda, na drugom poloaju, dapae dva utvrenja na susjednim poloajima istoga brijega. Pod turskim zapisom Barlet-Bilaj navedena je posada od 78 vojnika, a u istom je popisu posebno naveden i Stari i Novi Bilaj s vojnim posadama od 45, odnosno 15 vojnika. Osim toga, u tom je popisu iz 1643. Bilaj spomenut s utvrdom u Buniu, kao Bilaj Buni. Ta je veza malo daleka, jer Bilaj i Buni nisu ba blizu. No zapovjednitvo Bilaj-Buni imalo je 148 posadnih vojnika, pa se tu radi vjerojatno o zapovjednikoj vezi, a ne prostornoj povezanosti. Bilaj je bila najvanija zapovjednika utvrda, a zapovjednik obrane Bilaj - Buni imao je visokih 20 aki dnevnice. Takoer se u posljednjem razdoblju turskog vojnog ureenja Like i Krbave zapovjednitvo Bilaj-Buni pojavljuje kao turska kapetanija, iji zapovjednik, kapetan, ima 30 aki dnevnice.65

63 R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 97-98. Das dazumall zur conservation diser denen

granitzen so hoch importirlichen zwo graffschaften die considerabilisten posten, als Beley, Novi, Ribenek, Wrebaz, Budak, Siroka kula und Peruschiz in der Lica, in der Carabavia aber also der feyndt Bouniz (so ein haubtmanschafft) selbs verprennet, Udvin (oberhauptmanschafft in selbiger graffschaft mit besoldte und unbesoldte granzer der oberhauptmanschaff Zeng und hauptmanschafft Otochas sind besezt..

64 S. PAVII, 1962, 27. 65 K. JURIN-STAREVI, 2003, 86-87, 89.


501

Uz Bilaj, Ostrovicu, Barlete, Grebenar i Vrebac, idui neto dalje prema jugoistonom dijelu Like, u srednjem je vijeku bilo jo nekoliko hrvatskih naselja koja su jednako kao i prethodna imala neke svoje manje utvrde vrlo sline onima iz istog vremena i onima na Krbavi, primjerice, u predturskoj Krbavi, Piau, Lapcu ili Kurjaku. Takve utvrde, manje u svojoj strukturi i vrlo sline poloajem srednjovjekovnih hrvatskih plemenskih utvrda (za razliku od poloaja i izgleda turskih kula!) bile su u Pavlovcu, Mogoriu, Zebi. Kako spominje S. Pavii, imale su znaajniju ulogu u likom/hrvatskom srednjovjekovlju negoli u vremenu turske vlasti u Lici. Poznati nam turski izvori uope ih ne spominju, a jednako ni kasniji krajiki izvori, no tragovi njihovih materijalnih ostataka i danas jo svjedoe za njihovo postojanje.

Na slian nain bismo mogli spomenuti nekoliko takvih utvrda i naselja krajnjeg juga Like, od Metka i Radua do Lovinca. I te su utvrde, zajedno s njihovim naseljima bile znaajnije u predturskom vremenu, a kasnije opet tek poslije novoga naseljavanja, kada su ih naselili novi itelji, preteito vlake proveniencije, poslije osloboenja Like i Krbave. Posebno je dominantan poloaj i prostor gradine Medak, takoer jedne od veih utvrda likih Mogorovia iz najranijeg vremena srednjovjekovne like povijesti. No, i tu se pojavljuju dva poloaja, dvije utvrde istoga imena: Velika utvrda na vrhu irokoga pleatog brijega i neka manja utvrda koja je, navodno, stajala u ravnici, pod tim brijegom, na obali rijeke Like. Od te utvrde uz rijeku, danas nemamo nikakvih tragova, dok se na medakom brijegu nalaze jo dosta zamjetni ostatci nekadanje velike medake utvrde.66

Radu je kao naselje i kao utvrda takoer stariji od turske vlasti u Lici, a pod tursku je upravu doao sigurno do 1527./28., a ne tek 1577. godine, kako to govori S. Pavii. Meutim, ni Medak, ni Radu nisu u turskom vremenu predstavljali neku znaajniju utvrdu. Vjerojatno se jednako moe rei i za njihova turska naselja. Te utvrde su bile u dubini turske Like i Krbave, nisu bile na vanijem stratekom i obrambenom prostoru, pa ih ne spominju posebno niti turski (bar do sada nam poznati) izvori. Sve to jednako vrijedi i za Lovinac, jo neto dalje, junije, prema Sv. Roku, na mjestu gdje je danas tzv. Stari Lovinac.

Mogli bismo iznijeti jo jednom opi zakljuak za cijeli prostor turske Like: od Peruia na sjeveru do Lovinca na jugu, ili od Novoga i Ribnika do Ostrovice i Mogoria, sva su znaajnija turska naselja i utvrenja postojala tu i prije turskih osvajanja i ureenja toga podruja kao turskog sandaka. Turska vlast nije podigla nijednu veu utvrdu na novom i nepoznatom poloaju. Ona je odravala, obnavljala i dograivala obrambene poloaje ve postojeih

66 S. PAVII, 1962, 32.


502

srednjovjekovnih hrvatskih utvrda, a pod njihovom je zatitom gradila i ograivala svoja vea naselja. Dapae, promatrajui to pitanje kao pitanje graditeljstva u turskom vremenu, Lika ni u emu nije napredovala. tovie, mnogi srednjovjekovni hrvatski utvreni plemiki gradovi posve su propali; primjerice, Komi grad, Mrsinj grad ili Poitelj koji su, posve sigurno, predstavljali najizvrsnija graditeljska ostvarenja hrvatskog feudalnog razdoblja u Lici i Krbavi. Sigurno je bilo i turskih graditeljskih aktivnosti. Neke su spomenute ve u najranijem vremenu uvrivanja turske vlasti, kao primjerice, vijest iz pisma kninskog biskupa Andrije Tukania, upuena kapetanu Ivanu Katzianeru mjeseca lipnja 1530. g., da se hlivanjski paa sprema napasti Hrvatsku, Ibrahim beg da predlae u Udbini sagraditi kuriju a grad Mrsinj utvrditi i preurediti te u njega postaviti vojnu posadu. Na kraju jo kae da treba i druge ovdanje utvrde utvrditi a onda iz njih napadati susjedne krajeve Hrvatskoga Kraljevstva!67 To su vijesti iz vremena jo nesreene granice, vrijeme jo nezaustavljenoga osvajanja. Do kraja 16. stoljea granina e podruja biti odreena obrambenim utvrdama i vojnim posadama s obje strane granice, no naalost iz toga vremena, bar za sada, imamo vrlo malo povijesnih vijesti o graevinskoj aktivnosti u turskim graninim utvrdama.

Znamo na primjer da su u Peruiu turske vlasti sigurno gradile dio utvrenja oko ve postojee hrvatske peruike kule. Posve je sigurno da su s mnogo truda nastojali uvrstiti obranu velikog peruikog naselja i vrstom i drvenom graom. Naalost, nemamo neposrednih pisanih zapisa koji bi to dokumentirali. Jednako je sigurno da su u Novom likom takoer Turci mnogo toga sagradili, ne samo da su podigli vanjske obrambene zidove i vie puta ih obnavljali, ve su moda gradili, ili bar dograivali, i glavnu krunu kulu obrane. Neki izvori posredno napominju da je bilo gradnji i u Bilaju. Ne znamo to bi tono moglo znaiti da u Bilaju postoji Stari i Novi Bilaj. Taj Novi Bilaj su moda zaista podigli bilajski Turci. Da li se to odnosi na bilajsko podgrae ili na neki dio bilajske utvrde na brijegu? Kao to nemamo o tome jasne pisane dokumentacije, teko je iz sauvanih materijalnih ostataka bilajskih ruevina zakljuiti, to je, kada i koliko toga bilo sagraeno ili dograeno u turskom vremenu. O tome vie govori studijska obrada tih ostataka, dio ovoga rada kolege Z. Horvata.

Jedina utvrda ije je graevno stanje neto bolje dokumentirano i u vrijeme turske vlasti je turska Udbina na Krbavi. Moda je to tako tek zato to

67 E. LASZOWSKI, 1914, 340-341. Ibrayn vero wayuoda in Wduinam curiam sibi edificare et ibi manere proponit, castrum Merzyn munire et reformare, hominesque in eum ponere decreverunt, ceteraque castra ibidem munire et exinde has partes et hec regna destruere pretendunt...


503

je Udbina bila vie puta napadana, razarana pa onda opet obnovljena i dograena, posebno udbinske utvrde oko udbinskog naselja, kao najveeg turskog mjesta, koje bismo moda jedino mogli smatrati turskim gradskim naseljem i u fortifikacijskom i demografsko-upravnom znaenju.

Turske utvrde na Krbavi: Udbina, Buni i druge

Na podruju srednjovjekovne hrvatske upe Krbave bilo je manje utvrenih gradova i naselja negoli na podruju prostranije like upe. Tako je bilo i u vrijeme turske okupacije. Kao to je u predturskom vremenu najvanije mjesto i utvrda bila Udbina, tako je to bilo i u 160 godina turske vlasti, dapae, na neki je nain Udbina bila sjedite turske uprave i obrane cijele turske Like i Krbave. O starosti Udbine i odnosu Udbine i jo starijega povijesnog sredita Krbave, ve je dosta napisano na temelju do sada obavljenih povijesnih i arheolokih istraivanja.68

Udbina je u vrijeme turske vlasti u Krbavi i Lici bila najbolje utvreno gradsko naselje, ali i mjesto koje je bilo najvie izloeno napadima krajinika. Ve mjeseca rujna 1528. godine javlja ban Ivan Karlovi banu Franji Baaniju i kaelanu Nikoli Thurnu o sukobu s Turcima u Udbini. znajui da je dio turskih belija (konjanika) izaao iz utvrde i krenuo u pljaku prema posjedima Bernardina Frankopana, Karlovi je napao Udbinu. Napao j

Documents

Kruhek - Turske Utvrde i Kule u Lici i Krbavi 1527 - 1699