Naslov originala:

Naslov originala:

En-nasranijjetu taarihan we akideten we kutuben we mezahib

Naziv prijevoda:

KR[]ANSTVO

Istina o kr{}anstvu kroz historiju, vjerovanje... knjige i u~enje

(studija, analiza i rasprava)

Recenzija:

A.S.

Stru~ni konsultant:

Hfz. Halil Mehti}

Lektor:

Aida Krzi}

Korektura:

Abdulvaris Ribo

Abdulmed`id Nezo

Tehni~ka obrada:

Semir [i{i}

KR[]ANSTVO

ISTINA O KR[]ANSTVU KROZ:

HISTORIJU,VJEROVANJE,...KNJIGE, PRAVCE I U^ENJE

(STUDIJA, ANALIZA I RASPRAVA)

Autor:

Dr. Mustafa [ahin

Prevodilac:

Hasan Popara

Zenica 1417 h.g.- 1997

U ime Allaha, milostivog, samilosnog

PREDGOVOR OVOM IZDANJU

U jeku priprema kr{}anskog svijeta za skoro obiljeavanje 2000 godina kr{}anstva, nedavno je (1991.) u izdanju Daru-l-itisamaa u Kairu, iza{la iz {tampe izuzetno vrijedna knjiga pod naslovom: Kr{}anstvo kroz historiju, u~enje, knjige i pravce (Naslov originala; En-nasranijjetu tarihan we akideten we kutuben we mezahibe) iz pera dr. Mustafe [ahina, profesora uporednih religija na Teolo{kom fakultetu u Pe{evaru.

Ova knjiga predstavlja svojevrsnu dokumentiranu studiju o razvoju kr{}anstva, od njegovih prvih dana do danas. U njoj autor, navode}i brojne citate iz svetih knjiga i rezultate najnovijih istraivanja, kako islamskih tako i najeminentnijih kr{}anskih nau~nika iz oblasti povijesti religija, argumentirano dokazuje da je dana{nje kr{}anstvo, kao i judizam prije njega, toliko iskrivljeno da od njegovog prvobitnog i originalnog u~enja nije ostalo gotovo ni{ta.

Paljivom analizom knjiga Starog i Novog zavjeta, s posebnim osvrtom na evan|elja, njihovim me|usobnim pore|enjem i pore|enjem sa u~enjem apostola Pavla, utemeljiva~a Crkve, iznesenim u njegovim poslanicama, kao i kasnijim odlukama ekumenskih koncila, u njoj autor razotkriva sav jaz i kriti~ne zaokrete u razvoju kr{}anskog u~enja, nepobitno dokazuju}i da ono, ve} odavno, vi{e predstavlja svojevrsnu mje{avinu i isprepletenost starih paganskih u~enja, nego istinski nauk, koji je propagirao Isa, a.s.(Isus Krist). Kroz cijelu knjigu provla~i se ideja da tri velike religije: judizam, kr{}anstvo i islam, ne dijele samo podneblje zajedni~kog nastanka, Bliski istok, nego i isti nebeski izvor i pravo da islam, kao najmla|a i najautenti~nija religija, ostale dvije pozove na dijalog i ispravljanje iskrivljenog:

Reci: O sljedbenici Knjige, do|ite da se okupimo oko jedne rije~i i nama i vama zajedni~ke; da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne drimo! (Kuran, Ali Imran, 64)

Ovakvo razmi{ljanje name}e se, tim prije, {to se u zadnje vrijeme, sve ~e{}e, ~uju otvorena osporavanja prava na ravnopravan pristup sve tri nebeske vjere, izvan prostora zajedni~ke im kolijevke. Najupe~atljiviji primjer za to je evropski dio kr{}anskog svijeta koji bi najra|e pred plimom islama zalupio vrata i za~ahurio se u dogmama svojih svatanja vjere zadravaju}i istovremeno za sebe pravo da na velika vrata {irom svijeta uvodi samo svoja shvatanja ovako iskrivljenog kr{}anskog u~enja, ~ak i tamo gdje ga do sada nikada nije ni bilo.Ta ista Evropa zanemaruje historijske ~injenice da je ona i kr{}anstvo, kao tekovinu Istoka, preuzela samo nekoliko stolje}a prije pojave islama na svome tlu, krajem sedmog i po~etkom osmog stolje}a. To priznaju i neki zapadni histori~ari, poput Gibbona, koji vjeruje da bi, da kojim slu~ajem Karlo Martel sa merovin{kog kraljevskog dvora nije uspio da kod Poatjea 732.god. zaustavi nadiranje Arapa prema sjeveru, sudbina Evrope bila zape~a}ena. Moda bi se danas u Parizu i Londonu, umjesto dana{njih crkava nalazile damije, a umjesto crkvenih zvona, prolamali ezani, te umjesto izlaganja Biblije na Oksfordu i drugim nau~nim centrima, tuma~io Kuran. Zato nas jo{ vi{e raduje da na{im ~itaocima, u doba najnovijeg su~eljavanja polumjeseca na ovim prostorima s krstom s jedne i kriom s druge strane, ponudimo prijevod knjige na bosanskom jeziku.

Skre}emo panju ~itaocu da smo u na{em radu na prijevodu ove knjige na bosanski jezik nailazili na odre|ene pote{ko}e zbog:

a) relativno velikog broja {tamparskih gre{aka i tehni~kih propusta u arapskom originalu,

b) ~estog prepri~avanja i citiranja biblijskih odlomaka, bez navo|enja broja poglavlja, citiranih stihova, pa ~ak i imena biblijskih knjiga iz kojih su preuzeti i

c) navo|enja izvora, literature i stranih imena u arapskom prijevodu, a ne u originalu.

Mi se ipak nadamo da smo ve}inu ovih nedostataka, u bosanskom prijevodu, uspjeli uklonuti, sve citate uredno obiljeiti i usporediti sa arapskim i hrvatskim prijevodom Biblije sa gr~kog jezika i bar ve}inu stranih imena ispravno prenijeti. Ukoliko je u vezi s ovim posljednjim, ostalo bilo kakvih nedoumica, molimo ~itaoca da ima na umu da su imena preuzeta u onom obliku u kakvom smo ih pro~itali u arapskom originalu. [to se ti~e ve}ine imena, naro~ito onih biblijskih, njih smo prenijeli u zapadnoj varijanti i samo u rijetkim slu~ajevima, kada se o njima govori sa stanovi{ta islamskog u~enja, koristili smo izvorna arapska imena. Tako smo npr. ime Isa, a.s., koristili samo u onim slu~ajevima gdje se o njemu govori sa stanovi{ta islamskog u~enja, a u svim drugim slu~ajevima smo koristili zapadno-kr{}anski oblik Isus ili Isus Krist, jer se tamo o njemu govori kroz prizmu kr{}anstva.

Prevodilac

U IME ALLAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG

Oni, kojima je dato znanje dobro znaju da je ono {to ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina. (Kuran, Sebe, 6)

Onima koji se ozbiljno ele upoznati sa istinom o Mesiji i kr{}anstvu, i upustiti se u ozbiljno istraivanje o njima, poklanjam ovu knjigu da im bude svjetiljka na tome putu.

A ovo je vje~ni ivot: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista. (Ivan 17,3)

I Otac koji me posla svjedo~io je za mene.Vi niti ste kada ~uli njegova glasa, niti ste vidjeli njegova lica.(Ivan 5,37)

POSVETA

Na samom po~etku odlu~ili smo da ovu knjigu, posvetimo prvenstveno aktivistima na polju islamske djelatnosti, a zatim i {irokom sloju ~italaca. Pi{u}i ovu knjigu o kr{}anstvu, njegovom nastanku, u~enju te knjigama i pravcima, vodili smo ra~una da se ona zasniva na originalnim izvorima, kr{}anskim knjigama i tekstovima koji su prihva}eni od sljedbenika. Otuda je bilo neophodno da izloimo i stav islamskog u~enja o pitanjima kojih su pune kr{}anske knjige i u~enje. Otuda je na{e izlaganje kr{}anstva u ovoj knjizi popra}eno navo|enjem islamskog stava o svakom pojedinom pitanju, vode}i ra~una da se ona temelje na originalnim tekstovima. Kao {to smo u na{oj prvoj knjizi posve}enoj judaizmu a koja je iza{la neposredno prije ove, rekli da je, prije svega, posve}ena afganistanskim borcima i njihovoj djeci, a zatim i ostalim ~itaocima koji se bave problemima vjere, i ovdje nagla{avamo da ovu knjigu posve}ujemo afganistanskim borcima i njihovoj djeci, studentima Teolo{kog fakulteta, kojima sam imao ~ast predavati predmet uporedne religije u periodu izme|u 1987. i 1990. god. Kao plod ovog rada nastale su knjige Judaizam i Kr{}anstvo. Ko bi drugi, ako ne oni, bili zasluni da im se posvete ova dva djela? Oni su okrueni misionarima, koji su se okomili sa svih strana da svojom najrazli~itijom propagandnom djelatnosti, bilo putem knjiga, bilo pruanjem humanitarne, medicinske i druge pomo}i, navedu ih da prime kr{}anstvo. U nekim slu~ajevima misionari to od njih otvoreno trae, ~ine}i najgnusniji atak na slobodu izraavanja vjere. I desilo se {to se desilo. Opasnost crkvenog zvona zakucala je na vrata nadlenih na afganistanskom univerzitetu, odjelu za vjersku djelatnost i dihad privremeno smje{tenom u pakistanskom gradu Pe{evaru. Ovaj univerzitet prua sve usluge afganistanskim studentima i borcima koji su gosti u bratskom Pakistanu. Molim Uzvi{enog Allaha da ovo djelo uvrsti u dobra djela, jer On usli{ava molbu i zna svaku namjeru. Amin!

Islamabad, 1. maja 1991. god.

PREDGOVOR

Kada bi se op{irno govorilo o kr{}anstvu, njegovom u~enju, knjigama i svemu {to je vezano za njega, bilo bi potrebno napisati tomove knjiga. Mi smo, uz Boiju pomo}, u ovoj knjizi uspjeli izdvojiti teme a izostavljaju}i samo one pojedinosti koje bi ~itaoca odvele u nedoumice od ~ije spoznaje ne bi imao velike koristi. Zato smo sav svoj trud, u granicama na{ih mogu}nosti, usredsredili na izlaganje glavnih temelja kr{}anstva, kojima se ono, u svojoj cijelosti definira. Ako se neko ne zadovolji sa izlo`enim i eli se upustiti u dublje izu~avanje, neka to sam u~ini.

Ova knjiga ima devet poglavlja i zaklju~nu rije~. U svakom od njih smo obradili vi{e pitanja vezanih za naslov poglavlja, koja smo obiljeili rednim brojevima, umjesto da ih naslovljavamo. Ovim smo eljeli posti}i slijed obra|enih pitanja i, osim u rijetkim slu~ajevima, izbje}i spominjanje podnaslova. Pomenutih devet poglavlja i zaklju~na rije~ su navedeni sljede}im redom:

PRVO POGLAVLJE - MESIJINO DOBA

U ovom poglavlju smo obradili brojne pojedinosti koje su nam omogu}ile da izloimo Mesijin ivot i misiju od po~etka do kraja, {to je, svakako, od nas zahtijevalo da njegovo doba sagledamo iz sljede}ih uglova:

1. Jevrejske sekte u Mesijino doba,

2. Polo`aj jevrejskog hrama i njegova uloga me|u Jevrejima,

3. Dru{tveno-politi~ke prilike u Palestini u doba Mesije,

4. Vjerski ivot u Mesijino doba,

5. Galileja - oblast u kojoj je ivio Mesija i njene veze sa okolnim zemljama,

6. Kada je Mesija ro|en,

7. Sredina u kojoj je Mesija ro|en,

8. Pomazanici me|u Izrael}anima.

DRUGO POGLAVLJE - MESIJINO PORIJEKLO

U ovom poglavlju se govori o Mesijinom porijeklu, ivotu, djelovanju i kraju. Ovo poglavlje, zatim, govori o njegovim ~udima, tvrdnjama o raspe}u, ustajanju iz mrtvih i na kraju rasprava o tome na osnovu tekstova iz kr{}anskih svetih knjiga.

TRE]E POGLAVLJE

Ovo poglavlje smo posvetili izlaganju kr{}anskog u~enja. U njemu raspravljamo o kr{}anskom u~enju o trojstvu i boanstvenosti Mesije. U njemu dalje analiziramo sve izraze navedene u tom pogledu. Ovom pitanju prilazimo sa svih aspekata. Oslanjaju}i se pri tome na tekstove iz svetih knjiga, na kraju iznosimo istinsko u~enje koje je donio Mesija.

^ETVRTO POGLAVLJE

U ovom poglavlju, kao dopuni tre}eg, govori se o kr{}anskim obredima. U njemu govorimo o kr{tenju, euharistiji, svetosti kria i sl., navode}i kao podlogu tekstove iz svetih knjiga. Na kraju, o svakom od ovih obreda govorimo o njegovom izvornom obliku prije nego {to su ih preuzeli kr{}ani.

PETO POGLAVLJE

U petom poglavlju se govori o kr{}anskim svetim knjigama koje oni prihvataju. Ovo poglavlje dolazi iza poglavlja o kr{}anskom u~enju i obredima kako bi moglo posluiti kao njihov izvor. U njemu govorimo o svetim knjigama kod kr{}ana, a naro~itu panju posve}ujemo Evan|elju. Govore}i o evan|eljima, za svako smo rekli ko ga je sastavio, kada, gdje i na kom jeziku. Na kraju poglavlja dajemo kratak pregled mi{ljenja o ovom pitanju.

[ESTO POGLAVLJE

U ovom poglavlju govori se o stvarnim izvorima kr{}anskog u~enja - u~enje po u~enje i obred po obred.

SEDMO POGLAVLJE

Ovo poglavlje se nadovezuje na ostala i govori o vjerozakonu u kr{}anstvu. U njemu govorimo o tome {ta se moe nazvati kr{}anskim vjerozakonom. Ovo poglavlje, tako|er, govori o stavljanju nekih propisa van snage, uz navo|enje primjera iz kr{}anskih svetih knjiga. Na kraju govorimo o tome {ta kr{}ani prigovaraju muslimanima i na te prigovore dajemo odgovore.

OSMO POGLAVLJE

Ovo poglavlje govori o kr{}anskim sektama i pri tome detaljno iznosimo razloge koji su doveli do ove podjele. Dalje govorimo o temeljnim u~enjima svake sekte, o zajedni~kim nitima koje ih povezuju i o svetim koncilima.

DEVETO POGLAVLJE

Deveto poglavlje smo posvetili razmatranju nekih pitanja i nalaenju odgovora na njih. Nakon ovog poglavlja dolazi zaklju~na rije~ u kojoj ukratko govorimo o rezultatima nekih istraivanja o kr{}anstvu od strane nekih zapadnih kr{}anskih istraiva~a. Rezultate ovih istraivanja donosimo na samom kraju.

Molimo Uzvi{enog Allaha da ovu knjigu upi{e u dobra djela i da je u~ini vodiljom svakom ko eli da se upozna sa istinskim u~enjem o Jednom i Jedinom Bogu, Gospodaru svjetova.

Amin!

PRVO POGLAVLJEMesijino doba1. JEVREJSKE SEKTE U MESIJINO DOBAU Mesijino doba djelovalo je sljede}ih pet sekti: saduceji, farizeji, eseni, zeloti i samarijanci. Svaka od ovih sekti, na svoj na~in, i{~ekivala je dolazak obe}anog Mesije Spasitelja. O svakoj od ovih sekti govorit }emo zasebno.

1. Saduceji

Saduceji su sljedbenici Sadoka koji je u doba Salamona predvodio sve}eni}ku slubu. Nastanjivali su urbana naselja i odlikovali se njegovanjem tradicije, dru{tvenim ugledom i bogatstvom. Zbog svoje privrenosti tradiciji, najstroije su osu|ivali uvo|enje novina u interpretaciji vjerskih tekstova. U svom u~enju podravali su vlast Hrama i sve}enstva. Priznavali su pet Mojsijevih knjiga, a ostale odbacivali, naro~ito Talmud. S obzirom da su uivali sva dobra i blagodati postoje}eg dru{tvenog sistema, zalagali su se za njegovo o~uvanje. Podravali su postoje}u garnituru politi~ke vlasti Grka i Rimljana. U tome im je i{lo na ruku nepostojanje vjerskih tekstova o onosvjetskom ivotu. U ovome su se razlikovali od ostalih vjerskih sekti koje su vjerovale u proivljavanje nakon smrti i polaganje ra~una.Najlju}i Mesijini neprijatelji, me|u saducejima su bili Ananija i Kajfa. Razlog za to treba traiti u tome {to su saduceji nastojali da o~uvaju vlast Hrama i postoje}i poredak. Koliko god su bili dosljedni u pitanjima vezanim za njihovo vjersko u~enje, jo{ su vi{e bili liberalni po pitanjima vezanim za njihov svakodnevni ivot. S obzirom da su u svjetovnim pitanjima, poslovima i dru{tvenom poloaju bili tijesno povezani sa vlastima, saduceji nisu izbjegavali strance, nego su sa njima bili u tijesnoj kolaboraciji.

2.Farizeji

Farizeji su, po svom u~enju, predstavljali sektu koja je stajala nasuprot saducejima. Broj~ano su bili ja~i od saduceja, a u narodnim masama i me|u vode}im li~nostima, njihovo u~enje je bilo popularnije i dublje je pustilo svoje korijene. Nisu se mije{ali sa strancima niti su njihovi pripadnici zauzimali istaknutija mjesta u vlasti i svjetovnim poslovima. Farizeji su dobili ime po hebrejskoj rije~i, koja je po izgovoru i zna~enju sli~na arapskoj rije~i ferz (izdvajanje, odvajanje). Prema tome, oni sebe smatraju odabranim. Me|utim, njihovi protivnici ih sa omalovaavanjem nazivaju ovim pogrdnim imenom, kojim su se sami izdvojili iz zajednice i time napustili put pre|a{njih generacija. Farizeji to, pak, tuma~e druga~ije i kau da njihovo ime zna~i odabrani, pretpostavljeni, navode}i kao dokaz Boije rije~i upu}ene svim Izrael}anima u dvadesetom poglavlju levitskog zakonika, gdje On kae: Ja sam Jahve, va{ Bog koji sam vas odvojio od tih naroda. Zbog ovoga su farizeji imali osje}aj ponosa i oholosti, {to }e kasnije biti razlog da im Mesija prigovori. Dizali su pobune protiv zvani~ne vlasti, bez obzira da li se radi o vlasti Hrama, ili centrima strane politi~ke vlasti. To je imalo za rezultat da oni nisu priznavali sve}enstvo i njegov monopol nad djelatnostima Hrama kao i ceremonijal oko prino{enja rtve. Pored ovoga, oni su osu|ivali sve one koji su prihvatali obi~aje stranaca. Njihova najpoznatija pobuna protiv uvo|enja novina u vjeri, bila je ona koju su digli protiv kralja Antioha koji je 168. god. prije n.e. vrhovnom sve}eniku Hrama naredio da kao rtvu prinese svinje. Zbog ovakve samovolje vlasti i monopola nad Hramom od strane sve}enstva, oni su pozivali da se bogosluje obavlja u ku}ama, bez prisustva zvani~nog sve}enstva, {to je dovelo do toga da svaka ku}a postane sveti hram. Na taj na~in su postali krajnji ekstremisti, iako su, u osnovi, naginjali umjerenosti i suprotstavljali se monopolu i samovolji. Po pitanju tuma~enja vjerskih tekstova i tradicije oni su od svih bili najblii racionalnom prosu|ivanju. Tako su npr. prihvatali otkupninu za svoje ubijene, nasuprot saducejima, koji su se strogo pridravali pravila oko za oko, zub za zub i koji nisu prihvatali otkupninu. Ako su saduceji bili najblii materijalizmu i doslovnoj primjeni osnovnih postavki njihovog u~enja, za farizeje se moe re}i da su bili najskloniji duhovnim vrijednostima i normama lijepog pona{anja u svojim shvatanjima i razmi{ljanjima. Nasuprot saduceja, oni su vjerovali u proivljavanje nakon smrti i u duhovnom svijetu i{~ekivali dolazak Mesije Spasitelja koji ne}e imati obiljeje svjetovne vlasti. Ako su saduceji bili neka vrsta aristokratske kaste, onda se moe re}i da su farizeji predstavljali neku vrstu demokrata. U Mesijinu dobu, me|u njima su bile prepoznatljive dvije struje. Prvu su sa~injavale pristalice mudraca Hilela koji je u Palestinu do{ao iz Babilona. Pristalice ove grupacije bile su tolerantne i ljubazne u odnosima sa strancima. Druga struja koja je slijedila mudraca [amaja bila je dosljedna u strogoj primjeni svoga u~enja. U svojoj dosljednosti su i{li tako daleko da su odbijali primiti nove kandidate u svoje redove ukoliko nisu bili Jevreji. Ako je Hilelova deviza bila umjerenost, onda je [amajeva bila borba protiv te umjerenosti. Njegovo ljubomorno njegovanje tradicije nadma{ivalo je elju za novim stremljenjima. Mesijini u~itelji u djetinjstvu najverovatnije su bili iz reda farizeja.

3. Eseni

Ova sekta je po broju svojih pristalica mnogo manja od prethodno dvije pomenute, ali je po utjecaju koji je ostavila, ako ne snanija, onda bar sa njima ravna. Njihov broj, u doba Josipa Flavija (jevrejskog histori~ara iz poznog prvog stolje}a i doba Mesijinog ro|enja) procjenjuje se na oko ~etiri hiljade na jugu Palestine. Svoju snagu crpili su iz strogosti u~enja, izvanredne organizacije i porijekla iz same sri izraelskog naroda. Ovo posljednje bilo je ja~e od svega drugog, {to im je omogu}ilo da se u svom u~enju i nacionalnom obiljeju, gotovo oslobode vlasti Hrama. Da nije njihovog priznavanja prino{enja rtve Hramu, te{ko bi se i po ~emu drugom mogli ubrajati u jevrejsku sektu. ^ak i u obredima prino{enja rtve, ova sekta se razlikuje od drugih, jer je osu|ivala klanje ivotinja i svoje rtve prinosila u bilju. Ovo ime najvjerovatnije je izvedeno iz rije~i asi koja na aramejskom zna~i iskusan ljekar, erudit i koja u arapskom ima isto zna~enje. Ovo semanti~ko zna~enje je sasvim logi~no, jer su se bavili iscjeljenjem du{e. Svoje bolesne lije~ili su svakojakim molitvama i tvrdili da su upu}eni u tajne iscjeljenja. Preovladava mi{ljenje da je ova sekta nastala u drugom stolje}u prije n.e. i da je mnoge tajne svojih obreda preuzela iz aleksandrijskih {kola i nekih filozofskih u~enja, kao {to je Pitagorino, koje najstroe zabranjuje klanje ivotinja, zagovara isposni{tvo i zadovoljstvo sa malim.

U~enje esena

Pripadnicima ove sekte je bilo zabranjeno posjedovati dvije odje}e ili gomilati ku}ne potrep{tine i hranu. Me|u njima je preovladavao mona{ki ivot i celibat, mada je i me|u njima bilo nekima dozvoljeno da zasnuju porodicu. Materija je po njihovom u~enju izvor svakog zla. Pripadnici ove sekte predavali su se {utnji i pokajanju. Jedina radost koja im je bila dozvoljena je bila radost du{e, radost zbog uspostavljanja kontakta sa du{ama i vi{im nebeskim svijetom, gdje se molitvama, disciplinom i ustrajno{}u u pokornosti, uzdie vjernik. Na svojim putovanjima pripadnici ove sekte bratimili su se dvojica po dvojica. Rijetko su vi|ani u gradovima i naseljenim mjestima. Vjerovali su u Sudnji dan, proivljenje poslije smrti i dolazak Mesije Spasitelja. Spasenje je po njima duhovni preporod koji ljude upu}uje na valjan i ~estit ivot. U traganju za Boijim zadovoljstvom slijede Amosa, zagovara~a na~ela da je pribliavanje Bogu pravdom i milo{}u bolje od prino{enja rtve i poklona. Obavljali su vjersko pranje i Bogu su se u svojim molitvama obra}ali pred zoru. Subota im je bila neradni dan. Izme|u sebe nisu imali pretpostavljene i pot~injene. Ropstvo je me|u njima bilo zabranjeno, a omiljeno zanimanje zemljoradnja i ru~ni zanati. Trgovina im je bila najstroe zabranjena. Stroije od svega bilo je zabranjeno nositi oruje.

Ustrojstvo i hijerarhija kod esena

Eseni su bili organizirani u }eliji sa trostepenastom piramidom. Prvi stepen je okupljao maloljetne dje~ake. U drugom stepenu su bili zavje{tenici. To su oni koji su prethodno poloili zakletvu, godinu dana proveli u uvjebavanju u slubi Boijoj i upoznavanju sa tajnim u~enjem sekte. Zatim se kandidat priklju~ivao nekome ko je na stepenu u~itelja kod koga je ostajao dvije godine. Poslije toga obla~io bi simbol sekte, plavu odje}u i pojas, a u ruci nosio {tap kao znak te{kog fizi~kog rada. Tu je jo{ bilo vjersko pranje, ~itanje vjerskih knjiga, zakletva na vjernost i ~uvanje tajni bratstva. Nakon toga, sve do smrti bilo je zabranjeno zaklinjati se, bez obzira da li se radilo o istinitoj ili lanoj zakletvi. ^lan koji bi prekr{io zakletvu mogao je biti isklju~en iz bratstva, pod uvjetom da ga je za prekr{aj optuilo stotinu njegovih drugova. [tavi{e, mogao je biti osu|en i na smrtnu kaznu, ako je prekr{aj zna~io izdaju ili negiranje temeljnih u~enja vjere.

4. Zeloti

Nije isklju~eno da su zeloti ili galilejci, sljedbenici Jude Galilejca, jedno ekstremno krilo esena, jer su u isposni{tvu i skromnom ivotu slijedili njihov put. Oni su jo{ vi{e od samih esena zagovarali rad na ostvarenju predskazanja o skorom dolasku Dana spasenja. Ovi zeloti su isti oni koji su {este ili sedme godine p.n.e. digli pobunu i otkazali poslu{nost sirijskom vladaru Kvirinu koji je izdao nalog za popis stanovni{tva po kome su se Jevreji trebali izja{njavati kao carski podanici. Ovi su to odlu~no odbili i to shvatili kao uvredu i ponienje. U ovoj pobuni poginuo je i sam Juda Galilejac, njegovi sinovi i cijela porodica.

5. Samarijanci

Samarijanci su mje{avina Jevreja i Asiraca koji su nastanjivali prostore starog jevrejskog carstva. Asirci su se sa Jevrejima izmje{ali nakon poznatog progona Jevreja u Babilon. Nabukodonozor II dozvolio je da u Palestini ostane jedan broj seljaka i radnika iz reda Jevreja i s njima neka asirska plemena. Oni su se kasnije u mjestima u kojima su ivjeli me|usobno izmje{ali putem rodbinskih veza, kroz obi~aje i vjerske obrede. Kada su se prognani Jevreji ponovo vratili iz Babilona u Palestinu, samarijancima su osporili priznati autenti~nost njihovog vjerskog u~enja i obreda, jer su se navodno kosili sa njihovom tradicijom. [tavi{e, oni su ih proglasili hereticima i idolopoklonicima, pa su im zabranili da sa njima u~estvuju u podizanju novog Hrama, ~iju je izgradnju na temeljima starog, koji je razorio Nabukodonozor, dozvolio perzijski kralj Kir. Nakon poraza Babilonaca oni su potpali pod vlast Prezijanaca. Po{to su Jevreji, povratnici iz Babilona odbili da im se samarijanci, zbog iskrivljenog u~enja, pridrue u gradnji Hrama, ovi su se odlu~ili na podizanje zasebnog hrama na brdu Gerizim. Na taj na~in oni su po~eli skrnaviti jeruzalemski Hram, jer su slubu Boiju isklju~ivo obavljali u novopodignutom hramu. Ovaj novoizgra|eni hram gotovo dvije stotine godina bio je konkurencija jeruzalemskom, dok ga stotinjak i ne{to godina p.n.e. nije sru{io Ivan Hirkan, glavni jeruzalemski sve}enik. Me|utim, i poslije ovog, samarijanci su ponovo podigli svoj hram koji je postojao sve dok ga nisu sru{ili Rimljani nakon pobune koju su protiv njih samarijanci podigli u petom stolje}u na{e ere. Tom prilikom Vespazijan je razorio nihov grad i na njegovim ru{evinama podigao Neopolis (Novi Grad) danas poznat pod imenom Nablus.

Vjerovanje samarijanaca

Malobrojni ostaci samarijanaca i do dan danas u Palestini ljubomorno ~uvaju svoju vjeru i obi~aje. Oni ne priznaju postoje}i Tevrat koji slijede drugi Jevreji hebrejskog porijekla, nego imaju zasebnu knjigu Tevrata, napisanu na njihovm jeziku. Ova njihova knjiga sastoji se samo iz pet Mojsijevih knjiga. Ostale, ovoj knjizi pridodate knjige oni ne prihvataju, izuzimaju}i Ho{eovu knjigu o sucima, koje oni smatraju knjigama o historiji, a ne sastavnim dijelom Tevrata. Ne vjeruju u sveta mjesta, izuzimaju}i mjesto njihovog nekada{njeg hrama na brdu Gerizim. U Mesijino doba, sukob izme|u pristalica ova dva hrama, je bio uzeo toliko maha, da je zbog nesigurnosti na putu gotovo u potpunosti bio obustavljen promet na svim komunikacijama koje su povezivale Samareju i druge zemlje. Svaki onaj koji bi se usudio da sa juga, iz Judeje, krene na put za Samareju na sjeveru, bio je izloen opasnosti da bude ponien i maltretiran.

Samarijanci su vjerovali u duhovno spasenje od o~ekivanog Mesije, ili obe}anog poslanika. Dok su stanovnici judejskog kraljevstva na jugu vjerovali da je njihova prijestolnica Jeruzalem o~ekivano mjesto Kralja Davidova roda, njihovog Spasitelja, dotle su samarijanci to negirali i vjerovali da su jedino oni dostojni imena Izrael}ana i da vode direktno porijeklo od Jakova. Pored ovih vjerskih sekti u to doba su postojali i slobodni pojedinci koji su u sve druge bili izgubili nadu. @ivjeli su u isposni~kim }elijama, daleko od o~iju urbanih naselja i civilizacije. Ovakvi samotnjaci uivali su ugled i po{tovanje {irokih narodnih masa koje su se bile zasitile propovjednika ogrezlih u ovosvjetskim blagodatima, okruenim vlastodrcima i sve}enstvom. Jedan od ovakvih isposnika bio je i Panos kod koga je Josip Flavije, veliki histori~ar u~io tri godine. Ovaj asketa ivio je u potpunoj izoliranosti od svijeta i zadovoljavao se sa onim {to mu je svijet dobrovoljno donosio. Tijelo je ~istio vodom, a du{u ~itanjem svetih knjiga i vjebama. Ovakvih asketa, sli~nih njemu bilo je vi{e i svi su svoje molitve obavljali uz maksimalno ~i{}enje i u izolaciji, daleko od o~iju svijeta. Jedan od najpoznatijih ovakvih asketa je bio Jahja, u evan|eljima poznat pod imenom Ivan Krstitelj.

2. HRAM U MESIJINO DOBA

Kada smo govorili o Hramu, rekli smo da je njegov graditelj bio Mudri Salomon. Hram je trebao biti mjesto obavljanja molitve i prebivali{te Gospoda Jahvea. Ovaj Hram je sagra|en na mjestu gdje je nekada stajao {ator, a poslije njega Drevni hram. Oko ~etiri stolje}a kasnije do{li su Babilonci i razorili Hram. Kasnije je perzijski kralj Kir 536. god. p.n.e. naredio da se Hram ponovo podigne. Rimski car Herod oko pet stotina godina kasnije je naredio da se Hram ponovo obnovi i pro{iri. Do ove gradnje je do{lo u doba Mesijinog ro|enja.

Sve}enstvo

U doba Mesijinog ro|enja vlast sve}enstva je bila spala na najnii stepen. Hiljade neukih i nezaposlenih sve}enika prepu{talo se vra~anju i stupalo u zavje{tenike ne u~estvuju}i na bilo koji na~in u prosvje}ivanju naroda i obavljanju slube Boije.

PisariPored spomenutih postojali su i ljudi koji su bili pismeni i koji su po narudbi prepisivali vjerske knjige. Nisu imali nikakva upliva u slubi Hrama, u njemu se nisu zavje{tali niti uivali u blagodatima njegovih zadubina. Oni su predstavljali grupu pisara ili vjerou~itelja. Svi su bili iz reda farizeja koji su, nasuprot saducejima, priznavali nove knjige i na njih se oslanjali u svojim obredima i me|usobnim odnosima. U doba Mesijinog dolaska mnogi sve}enici su se bavili proricanjem i gatanjem, ali to nisu obavljali u samom Hramu. Tako|er, veliki je broj pisara i vjerou~itelja djelovao na podru~ju vjerskih znanosti, ali nisu ubrajani u red vjerskih velikodostojanstvenika, jer se na taj poloaj dolazilo nasljednim putem. U to doba u narodu je bilo ra{ireno mi{ljenje o nemarnosti i nezainteresiranosti nasljednog sve}enstva prema vjerskim pitanjima, prosvje}ivanju masa i pronalaenju vjerskih rje{enja. Istovremeno, obra}anje svijeta nezvani~nom sve}enstvu i u~enim ljudima, radi dobijanja odgovora na vjerske probleme, sve je vi{e uzimalo maha. Sve se ovo de{avalo na o~igled nasljednog sve}enstva, koje je sve vi{e i vi{e gubilo ugled, ~ak i kad se radilo o slubi u Hramu, jer se svijet po~eo okretati prema nezvani~nom sve}enstvu i njega slijediti.

SinedrijU doba Mesijina ro|enja slubu u Hramu obavljalo je Veliko vije}e zvano Sinedrij, sastavljeno od 71 ~lana. Od ovog broja dvadeset trojica su sa~injavali Vrhovni savjet koji je po tradiciji imao zvani~ni karakter. Njegovi ~lanovi su bili u bliskoj vezi sa predstavnicima dravne vlasti. Ovo je naro~ito vailo za pitanja od op}eg zna~aja, primjene zakona i njegovog o~uvanja. U Mesijino doba ovome je vije}u bilo oduzeto pravo izricanja presuda za te{ke prekr{aje. Ovo se poklapa sa periodom koji je prethodio drugom ru{enju Hrama u trajanju od oko ~etrdeset godina. Dono{enje presude za najtee prijestupe u Mesijino doba pripadalo je rimskom namjesniku koji je presudu Vrhovnog vije}a mogao potvrditi ili oboriti u svako doba. Sinedrij je bio neprijateljski raspoloen prema o~ekivanom Mesijinom dolasku, jer je to zna~ilo priznavanje postojanja anarhije u tom vremenu i nemo}i da se zavede red. Odgovornost za ovakav nered moralo je snositi i pomenuto vije}e.

Nazare}ani (zavje{tenici)

Nazare}ani ili zavje{tenici su ljudi koji su sebe i svoje porodice bili stavili u slubu Boiju i najavu skorog dolaska Obe}anog dana, Dana spasenja od nepravde. Nazare}ani nisu bili organizirana grupacija poput drugih vjerskih sekti. Oni su bili slobodni pojedinci koji su se sa svojim porodicama odlu~ivali na ovakav ivot, i kao takvi pripadali su cijelom narodu. Prilikom zavjetovanja na ovakav ivot nije im se uslovljavalo da se klone drugih ljudi, niti da se osamljuju u isposni~kim }elijama. Me|utim, prilikom zavjetovanja morali su obe}ati da ne}e piti vino, niti svoje tijelo prljati dodirivanjem mrtvih. Broj ovakvih zavje{tenika bio je u stalnom porastu, naro~ito u doba pojave Mesije, jer se to vrijeme podudaralo sa istekom ~etiri hiljade godina od stvaranja svijeta. Po hebrejskom kalendaru u to vrijeme o~ekivala se pojava i dolazak obe}anog Mesije. Ivan Krstitelj (Jahja, a.s.) je bio jedan od mnogobrojnih predznaka njegovog dolaska. [tavi{e, vjerovalo se da ga je on li~no krstio i pred njim dao prisegu. Imaju}i u vidu da su ovi mladi}i, Nazare}ani bili puni poleta i zanosa protkanog vjerom u uspostavljanju reda me|u ljudima, oni su u doba Mesije predstavljali zna~ajnu snagu. Ovo tim prije, jer su smatrali da su oni ti koji nose ideju Mesijinog dolaska, njegovog do~eka i slije|enja. U tome im nije bila dorasla ni jedna organizirana vjerska sekta, ni bilo koje, u to doba, postoje}e u~enje.

3. DRU[TVENO - POLITI^KE PRILIKE U PALESTINI U DOBA MESIJESirija i Palestina u{li su u sastav Rimskog Carstva u vrijeme velikog vojskovo|e Pompeja. Mesija je ro|en u doba ~uvenog rimskog imperatora Augusta Cezara. Njegova slava, prije svega, po~iva na vojnoj mo}i na koju se Rim oslanjao do te mjere da je zbog apsolutisti~ke vlasti dokinuta Republika. Ovaj imperator, poslije koga su do{li Trajan i Hadrijan, uzdignut je na stepen boanstva i kao takav uz druge kultove morao se oboavati. Po njemu se sve do danas zove i jedan od dvanaest mjeseci u godini. Zbog apsolutisti~ke vlasti u rukama vladara do{lo je do jaza izme|u zakona i reda, izme|u vladaju}e i pot~injene klase. U rukama vlasti na{lo se bogatstvo, rasko{ i nasilje, s jedne strane, a siroma{tvo, bijeda i ponienje me|u podanicima, s druge strane. Uklju~ivanjem Palestine u Rimsko Carstvo situacija se nije smirila, nego je rivalstvo izme|u rimskih i perzijskih pristalica i dalje raslo. Rezultat ovog rivalstva je bio da su perzijske pristalice u Jeruzalemu nadvladale rimske. ^ak je i u izboru glavnog sve}enika bila snana konkurencija. Tako se desilo da je Antigon, kandidat perzijskih pristalica pribjegao lukavoj intrigi i pobjedio Hirkana, svoga rivala koga su kandidirale pristalice Rima. Me|utim, jezi~ak na vagi Rimljana na kraju je ipak, pretegao u njihovu korist. Kada je Herod, poglavica jevrejskih plemena u Idumeji, pustinjskoj oblasti na jugu Palestine, uvidio da situacija ide naruku Rimljanima u Palestini, i on je stao uz njih. Da bi mu se oduili za ovakvo dranje Rimljani su ga postavili za kralja Judeje, Samarije i Galileje gdje se rodio Mesija (Mesih, Isa, sin Merjemin). Herod je nastojao da u svakodnevnom ivotu ivi u skladu rimskih obi~aja, kulture i civilizacije, poku{avaju}i da u isto vrijeme za sebe pridobije jevrejsku duhovnu vlast. Iako je sam potjecao iz jevrejskog plemena, u svjetovnim stvarima, na~inu no{nje i stanovanja, poku{ao je da uvede opona{anje Rimljana i Grka. S druge strane, obnovom Hrama na svoj tro{ak i kandidiranjem svojih ljudi na najvi{e poloaje me|u sve}enstvom Hrama, elio je zadobiti naklonost duhovne vlasti. Me|utim, uprkos ovom njegovom nastojanju da pomiri antagonizam izme|u dvije suprotstavljene struje, bio je a i nakon smrti ostao omraen me|u pripadnicima svoje vjere i naroda. Poslije njegove smrti, uz blagoslov Rima, vlast u Palestini su preuzela trojica njegovih sinova. Galileja, Mesijino rodno mjesto pripalo je Herodu (drugom) Antipi, Judeja Arhelaju, a brdoviti predjeli prema [amu Filipu.

Politi~ke prilike u Palestini u doba Mesijinog ro|enja bile su krajnje lo{e. Socijalne prilike bile su jo{ gore. Veliki broj iznemoglih, bolesnih, nepokretnih, sakatih, paraliziranih, ludih, osu{enih ruku i nogu, gluhonijemih i slijepih susretao se na svakom koraku. Bilo je i takvih za koje se vjerovalo da su neprekidno opsjednuti demonima. Sve ove bolesti bile su ra{irene, kako me|u djecom, tako i me|u omladinom i starcima. Pored toga me|u svijetom je harala i lepra i neizlje~ive krvare}e rane. Sve ove i mnogobrojne druge neda}e bile su prisutne u vremenu u kome se trebao pojaviti Mesija. Zbog svega ovog u dru{tvu su djelovale najrazli~itije grupe ljekara i nadriljekara koji su svoje pacijente lije~ili primjenom duhovne terapije koja se temeljila na ~vrstom vjerovanju i ~istom ivotu. Uz ovo, postojala su i druga sredstva za smirenje i utjehu, uglavnom uz pomo} duboke vjere. Sredina je u potpunosti bila spremna da prihvati onoga ko }e do}i i koji }e sve ove jadnike uzeti za ruku. Oni koji su radili na smirivanju stanja i ulijevanju nade bili su prethodnica Mesije koji }e do}i i sa sobom donijeti djelotvoran lijek za sve.

Jedan od njegovih prethodnika svakako je bio i Ivan Krstitelj koji je pranju i ~i{}enju vodom dao poseban zna~aj u borbi protiv svih ovih bolesti. Ivan je protiv dvora kralja Heroda podigao sna`nu pobunu, jer je ovaj na silu htio da od njegovog brata preotme enu koja se zvala Herodijada. Kralj Herod je naredio da se Ivan pogubi. Uradio je to da bi ispunio elju njegove snahe i njene k}eri Salome. Za Salomu se kae da je od nje Herod traio da pred njim ple{e i da je po nagovoru majke pristala, ali pod uvjetom da kralj ispuni sve {to ona bude traila. Kada je na to pristao, zatraila je Ivanovu glavu, jer se suprotstavljao Herodijadinoj udaji za kralja. Kralj je ispunio njenu elju i pogubio Ivana Krstitelja (Jahja, a.s.). Ovaj doga|aj se zbio za vrijeme Mesije (Isaa, a.s.) koji mu je i sam prisustvovao. Neposredno nakon ovog doga|aja on }e obznaniti svoju misiju, o ~emu }emo kasnije detaljnije govoriti.

Pisac knjige Historija crkve dodaje da je Herod Herodijadu uzeo sebi za enu, nakon {to je pustio svoju raniju zakonsku enu Aretinu, k}erku kraljice Mitre. Herodijada je silom preoteta od njenog mua koji je jo{ bio iv.

4. VJERSKI @IVOT U MESIJINO DOBA

Rimsko Carstvo u Mesijino doba je dostiglo vrhunac svoje mo}i. Njegova vlast protezala se na gotovo cio do tada poznati svijet, izuzimaju}i Daleki istok. Pod njegovom vla{}u na{li su se pripadnici mnogih naroda, razli~ite rase, jezika i vjerovanja. Tako su se u Aleksandriji, Nablusu i Jeruzalemu mogli sresti ljudi svih vjerovanja. U ovom {arenilu vjera i naroda, isto~na u~enja su se po pravilu nametala Zapadu, uklju~uju}i i sami Rim. Kada se pojavilo kr{}anstvo, ni ono nije bilo izuzetak od ovog pravila, nego je samo potvrdilo raniju praksu. Razlog za ovo treba traiti u tome {to je sve}enstvo sa Istoka javno priznavalo utjelovljenje boga u liku vladara, ~ime je prakti~no bio trasiran put za njihovo oboavanje. Vladarima se to svakako dopadalo. Tako npr. u Egiptu imamo pojavu da se vjerovalo da je Aleksandar sin boga Amona. Njegov nasljednik, kralj Antioh, oti{ao je dalje i od toga progla{avaju}i se bogom i trae}i da se prema njemu tako i odnosi. Desilo se to na tlu Palestine dok je njom vladao. Na prostore Rimskog Carstva pro{irili su se razni kultovi sa istoka, poput Mitre iz Perzije, Izide iz Egipta, Orfeja iz Gr~ke, ta~nije iz Male Azije. Svi ovi kultovi vodili su porijeklo sa Istoka. Mitra je bio kult sa dvije omiljene osobine, od kojih je jednu predstavljalo svjetlo koje razgoni tamu, a drugu neustra{ivost borca, gospodara vojnika. Kao takav ovaj kult je bio omiljen kod vojnika, ali i nekih drugih, kao {to su pastiri i no}ni radnici. Vjerovalo se da on boravi u ljudskim tijelima kao {to siromasi borave u pe}inama. Znaci oboavanja ovog kulta bili su konzumiranje hljeba i vina, javno i tajno. Tragovi oboavanja ovog kulta prona|eni su i u najudaljenijim dijelovima nekada{njeg Rimskog Carstva, na zidovima podignutim u ono vrijeme na prostorima dana{nje Engleske, kao i na drugim mjestima. Ovaj kult su naro~ito oboavali mladi vojnici, jer je u Avesti bio opisan kao bog pobjednik, sljedbenik boga Ahuramazde, boga dobra, koji se bori protiv Ahrimana, boga zla. U {irenju na rimskim i gr~kim prostorima ~esto su poistovje}ivani kultovi egipatske Izide i perzijske Mitre. Nju su grci nazivali Demetrom i imala je iste osobine kao i egipatska Izida, jer su je smatrali boginjom plodnosti. Uz nju je oboavan i mjesec. Smatrana je boginjom mora i moreplovstva. Prikazivana je na slikama koje odi{u ~istotom i ljubavi. U svom naru~ju dri dijete iz ~ijeg lica zra~i svjetlost, simbol materinstva, dobrote i ~ednosti. Sve}enici su na Zapadu brijali svoje glave po ugledu na egipatske sve}enike. Me|u njenim oboavaocima bilo je i mu{karaca i ena. Nazivana je za{titinicom ku}e i porodice. Rimljani koji su po tradiciji bili privreni porodici i pokoravanju roditeljima, zbog njenih osobina su je prihvatili kao svoje boanstvo. Tajnovitost ceremonijala koji je prire|ivan u ~ast kulta Izide i Mitre imao je svoje ~ari i utjecaj na ljude da ih svojataju. Pored ovog, Egipat je dao jo{ jedan zna~ajan kult, iako je okupljao relativno ograni~en broj sljedbenika. Bio je to kult erutida koji spominje aleksanadrijski filozof Filon. Sljedbenici ovog kulta su ivjeli u asketskim }elijama oko starog Marjuta u okolini Aleksandrije. Neki histori~ari su skloni vjerovanju da su ovi erutidi zapravo bili u~itelji jevrejskih asketa esena. Ovome treba dodati da je u to doba postojao i kult Orfeja. Ovaj kult je u osnovi bio gr~kog porijekla, ali se kasnije stopio sa ostalim isto~nim kultovima u pogledu asketizma, duhovnih bratimljenja, zabrani konzumiranja mesa. Tu treba dodati i zabranu obla~enja bijele odje}e i konzumiranja vina, osim prilikom prino{enja rtve. U vrijeme Mesijinog dolaska ovaj kult je bio dosta ra{iren. Sljedbenici ovog kulta vjerovali su da Orfej posje}uje svijet umrlih i da se otuda vra}a. Pripadnici ovog kulta imali su dva praznika, jedan u kome su oplakivali Orfejevu smrt, i drugi u kome su se veselili zbog njegovog ponovnog proivljenja. Ovo podsje}a na obiljeavanje smrti i proivljavanje boga prolje}a Adonisa. Otuda poznavaoci uporednih religija primje}uju da egipatski bog Aton odgovara gr~kom bogu Adonisu. Na hebrejskom jeziku Adonaj zna~i Gospod, Gospodin i to je kod Jevreja jedno od Boijih imena. Sva ova imena vode porijeklo iz Starog Egipta.

5. GALILEJAMesija je ro|en u Galileji ili Galileji naroda kako su je zvali Izrael}ani, jer je bila zemlja otvorena za sve narode, kako one sa Istoka, tako i za one sa Zapada. Galileja nikada nije bila namijenjena samo Izrael}anima. Na hebrejskom jeziku Galileja zna~i krug ili okruenje. Ovim imenom se htjelo re}i da je bila uvijek otvorena za prognanike i izbjeglice iz drugih krajeva Palestine, naro~ito sa juga, gdje se nalazila Judeja. (Pogledati kartu) Galileja je bila sastavni dio oblasti sjeverne obale, u staroj historiji poznate pod nazivom Kanaan. Grci su kasnije ovu oblast nazvali Fenikijom {to zna~i crvena boja koju cijela oblast dobija od crvenkastih litica galilejskih planina. Odnosi izme|u Galileje i Judeje uvijek su bili napeti i neprijateljski, ako ne ka`emo u neprijateljstvu, na ratnoj nozi, iako su pojedini krajevi Galileje i Kanaana od samog osnivanja Davidova carstva bili u njega uklju~eni. Kada je Judeja zagospodarila Kanaanom, Jevreji su od Kanaani}ana preuzeli tekovine njihove kulture i civilizacije na polju zanatstva, trgovine i graditeljstva. Ovo posljednje posebno je do{lo do izraaja u gradnji Hrama i dvorova. (Pogledaj o tome u sedmom poglavlju Prve knjige o Kraljevima i dvadeset sedmom poglavlju Knjige o Ezekijelu!) Jevreji su se u kulturi i umjetnosti oslanjali na Kanaani}ane. Zbog mije{anja stanovnika Galileje i Samarije (dvije oblasti na sjeveru Palestine) sa strancima i preuzimanja od njih mnogih obi~aja, tradicije i jezika, juni Jevreji u oblasti Judeje nisu ih podnosili. Me|utim, svi Jevreji, a naro~ito oni iz oblasti Judeje na jugu, bili su im zavidni. Oni su strance koji su ivjeli na sjeveru prisiljavali ili da prime judaizam, ili da se isele. Veliki broj stanovnika Galileje bili su Arapi koji su govorili aramejski i sluili se hebrejskim sa stranim dijalektom. Ekstremni Jevreji iz oblasti Judeje na jugu, nisu iz Galileje o~ekivali da im i{ta dobro do|e. U tom smislu imali su i poslovicu koja glasi: Nikakvo dobro ne dolazi iz Galileje. Kada se u Galileji pojavio Mesija, podrugljivo su govorili da iz Galileje nikada nije iza{ao nijedan poslanik. Nasuprot grubosti stanovnika Judeje na jugu, vjerska tolerancija je bila jedna od osobina i vrlina stanovnika Galileje na sjeveru. Nekoliko godina poslije Mesijinog ro|enja, nakon smrti Heroda Velikog, Galileja se oslobodila vlasti Judeje, kada je ona pripala, zajedno sa okolnom pustinjom, u posjed njegovog sina Heroda Antipe. Prijestolnica Galileje bila je Tiberija, u blizini Nazareta, gdje je odrastao Mesija.

6. KADA JE MESIJA RO\EN?

Iz ra~unanja vremena po novoj eri obi~no se misli da je Mesija ro|en u njenoj prvoj godini. Po ovom ra~unanju vremena evropski se narodi slue od 532. god. Te godine je monah Dionosije Mali pozvao na ra~unanje vremena po godini Mesijina ro|enja. Me|utim, danas je utvr|eno da se ova era ra~una od pogre{nog datuma, jer je Mesija ro|en ~etiri godine prije ovog datuma. Do ovakvog zaklju~ka se do{lo mnogobrojnim pore|enjima imena palestinskih vladara prije njegova ro|enja i njegovih savremenika, sa rimskim vladarima. Otuda se zasigurno moe ustanoviti da je Mesija ro|en oko 749. god. po rimskom ra~unanju vremena. Svoju misiju po~eo je obznanjivati u tridesetoj godini tj. 779. god. Stvarna godina njegovog ro|enja bila je ~etiri godine ranije, nego {to se danas ra~una. Postoje i druga mi{ljenja da je Mesija ro|en oko pete ili {este godine prije n.e. Neki histori~ari koptske crkve smje{taju Mesijino ro|enje na dan 25. decembar, {to odgovara 28. kiheku, ~etvrtom mjesecu koptske godine. (el-Haride en-Nefise, str.16. u prenosu iz Historija crkve od Josabija el-Kajsarija u prijevodu od el-Kums Markos Davud, Kairo bez datuma izdanja.) Me|utim, jedan muslimanski istraiva~, egipatski profesor Muhammed Izzet et-Tahtavi u svojoj knjizi En-Nasranijjetu we-l-islam dokazuje da je Mesijino ro|enje bilo u ljetnom periodu i da ono nikako nije moglo biti u zimu. Ono je moglo biti ili u mjesecu augustu ili septembru, a nikako 25. decembra kako tvrde zapadnoevropski kr{}ani, niti u januaru, kako tvrde isto~ni kr{}ani. Ovo svoje mi{ljenje temelji na nepobitnim dokazima koje preuzima iz izjava samih kr{}anskih u~enjaka. Ovdje }emo prenijeti ukratko {ta on i oni o tome kau. U svom Evan|elju Luka o Mesijinom ro|enju navodi da su te iste no}i u mjestu u kome se Mesija rodio, pastiri pod vedrim nebom ~uvali stoku kad im je:

Najedanput pristupio an|eo Gospodnji, i sjaj ih Gospodnji obasjao, pa su se vrlo upla{ili. An|eo im je rekao: - Ne bojte se, jer vam evo donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod. Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin. (Luka 3,9-11)

Spominjanje no}nih ~uvara govori o tome da je to vrijeme bilo pogodno za napasanje stoke, a to je mogu}e samo ljeti, jer u zimskom periodu u tim krajevima opada temperatura, naro~ito no}u. [tavi{e, brdovite krajeve Palestine zna i snijeg prekriti,pa nikakva napasanja stoke u tom periodu nije moglo biti.

Zbog ~ega se onda Mesijino ro|enje smje{ta u zimski period? Odgovor na ovo pitanje daje episkop Barenz koji kae da se taj datum, 25. decembar, podudario sa datumom velike proslave koja se u Rimu organizirala povodom nacionalnog paganskog praznika. Crkva nije mogla ukinuti ovaj praznik, nego ga je prihvatila kao narodni praznik koji se od tada proslavlja kao crkveni praznik.

Poslije dugogodi{njih rasprava, zapadni svijet je oko 300. godine 25. decembar prihvatio kao datum proslave Isusovog ro|enja. Ovo mi{ljenje episkopa Barenza prihvatila je Britanska Enciklopedija Champers (Pogledaj o tome na 642. i 643. str. Britanske enciklopedije, 5. svezak, 15. izdanje). Kada su crkveni oci 340. godine odlu~ili da obiljeavaju i proslavljaju ovaj praznik, oni su s dozom velike mudrosti odabrali zimski solisticij, jer je on, kako smo ranije rekli, u to doba bio najpoznatiji praznik.

Mi{ljenje da je Mesija ro|en u augustu ili septembru prihvatila je i enciklopedija Champers. Za ovakvo mi{ljenje opredijelio se i dr. Don D. Ever u svojoj knjizi Leksikon Svetog pisma, pod rije~i: godina. Profesor Bek, jedan od komentatora Svetog pisma, tako|e isklju~uje mogu}nost da je Mesija mogao biti ro|en 25. decembra. Oni koji poput prof. Beka smatraju da je Mesija ro|en u augustu ili septembru odre|uju to kao 8. godine p.n.e., a raspe}e odre|uju da je bilo u srijedu, 34. godine n.e.

Ovako kazuje i Kuran ^asni kad govori da je Merjemi, nakon {to je rodila Mesiha, bilo nare|eno da zatrese palmino stablo kako bi je posule datule svjee. Tako|e joj je bilo nare|eno da se napije sa potoka koji je tekao pored palme. Po{to u zimskom periodu nema ni datula svjeih na palmi, niti potoka, oni su se mogli na}i samo u ljetnom periodu.

7. SREDINA U KOJOJ JE @IVIO MESIJAMesija je ro|en kao Jevrej. Odrastao je u jevrejskoj sredini iz koje je, kako znamo, naslijedio elemente duhovne i vjerske kulture. Kr{}anstvo se u po~etku, van Palestine, pro{irilo prvenstveno zahvaljuju}i Jevrejima. Prema tome Isa, a.s., je ro|en i odrastao u sredini u kojoj su ljudi bili, prije svega, preokupirani vjerskim pitanjima. Pojavio se u sredini koja je o~ekivala da se desi neko ~udo koje }e te ljude u~initi vladarima na Zemlji. Glavna preokupacija svih vjerovjesnika tog vremena koji su potjecali iz Galileje, bila je najava njegovog skorog dolaska i ostvarenje o~ekivane nade. Izgleda da je ovakva klima doprinijela da Isa, a.s., po~ne obznanjivati svoju misiju. Kad ju je obznanio, on je zapravo samo obnovio lanac vjerovjesnika samo iz reda Izrael}ana koji je bio prekinut nakon povratka Jevreja iz babilonskog izgnanstva. Prije njega karike ovog lanca poku{ali su spojiti drugi vjerovjesnici, me|u kojima je bio i Ivan Krstitelj (Jahja, a.s.).

8. POMAZANICI ME\U IZRAEL]ANIMAMesija (Isa, sin Merjemin) nije bio prvi pomazanik me|u Izrael}anima. I prije njega bilo je vi{e pomazanika, ali je on bio najpoznatiji i najve}i me|u njima. Pod pojmom pomazanik podrazumijeva se da neki od vjerovjesnika pomae svetim uljem nekoga. Na ovo se ukazuje na vi{e mjesta u jevrejskim svetim knjigama. Jedan od takvih slu~ajeva je onaj kad je Bog naredio Musau da pomae svoga brata Haruna. To je isto uradio i Samuel (jedan od izraelskih vjerovjesnika) sa [aulom (Samuel I 9,15-16 i 24-26). Samuel je, tako|er, pomazao Davida (Samuel I 16,12-13). Prije nego {to je Ilija uzdignut na nebo on je pomazao svoga u~enika, kasnijeg vjerovjesnika Ho{ea. ^ak je i perzijski kralj Kir pomazan od strane Jevreja, kada su sa njim stupili u vezu, za vrijeme babilonskog izgnanstva. Oni su mu pomogli da porazi Babilon. Kir im ovo nije zaboravio, pa ih je nakon pobjede vratio u Palestinu. Ovo Kirovo dobro Jevreji nisu zaboravili, zbog ~ega su ga smatrali svojim pomazanikom. Ovo treba shvatiti u smislu da su ga cijenili, uvaavali i prema njemu se odnosili kao {to su se odnosili prema svojim vjerovjesnicima, ili tome sli~no. Na kraju, napokon je do{ao Mesija (Isa, a.s.) kao najve}i pomazanik koji se pojavio me|u Izrael}anima, i ako ga Jevreji ne priznaju, nego ga odbacuju sve do danas. Oni su o~ekivali Mesiju kralja koji }e im uspostaviti kraljevstvo i njime vladati a Mesija je li~no izjavio da nije kralj. Ostavimo ovo za neku drugu priliku, o ~emu }emo govoriti kada na to do|e red u ovoj knjizi, i po~nimo sa izlaganjem o Mesijinom ivotu.

ZNA^AJNIJI DATUMI U KR[]ANSKOJ HISTORIJI- August Cezar, 27. god. p.n.e. - 14. god. n.e.

- Herod Veliki, 37. god p.n.e. - 4. god.p.n.e.- Mesijino ro|enje, 8 - 6. god. p.n.e.

- Smrt Heroda Velikog 4. god. p.n.e.

- Herod Antipa, vladao oblasti Galileje od 4. god. p.n.e. do 39.god. n.e.

- Herod Filip, vladao Batanejom od 4. god. p.n.e. do 34. god n.e.

- Herod Arhelaj, vladao Judejom, Samarejom i Idumejom od 4. god.p.n.e. do 6. god n.e.

- Kajfa, vrhovni jevrejski sve}enik od 18. do 36. god. n.e.

- Ilija (Iljas, a.s.) sin Zaharija (Zekerijja, a.s.) po~eo krstiti 28. god. n.e.

- Poncije Pilat, od 26. do 36. god n.e.

- Navodno Mesijino raspe}e, 29. ili 33. god n.e.

- Pavlovo preobra}anje u kr{}anstvo 34. ili 35. god n.e.

- Pavle po~inje djelovati kao misionar kr{}anstva 35. god n.e.

- Herod Agripa I, vladao Judejom od 41. do 44. god. n.e.

- Glad u Palestini 46. do 48. god. n.e.

- Smrt Heroda Agripe I, 44. god. n.e.

- Prvo Pavlovo putovanje u ulozi misionara kr{}anstva, 47. god. n.e.

- Prvi crkveni koncil u Jeruzalemu 49. (?) god. n.e.

- Tiberije Aleksandar, vladao Judejom od 46. do 48. god. n.e.

- Antonije Felix, preuzeo prijesto Judeje 52. god.

- Pavlovo hap{enje i zatvaranje (u Kajsarijji u Palestini) 59. do 61. god. n.e.

- Pavlovo putovanje u Rim 61. do 62. god- Smrt Mesijinog brata Jakova, brata Gospodnjeg 62. god. n.e.

- Petrova i Pavlova smrt u Rimu 64. i 65. god.

- Pobuna Jevreja protiv Rimljana 66. do 70. god.

- Pad Jeruzalema i njegovo razaranje od strane Rimljana 70. god.

- Razaranje Jeruzalema i njegovo ponovno podizanje pod imenom Ilija Kapitolija, 135. god.

DRUGO POGLAVLJE

Mesijina biografija

1.MESIJA I NJEGOVO PORIJEKLO

Bilo bi normalno o~ekivati da pisari evan|elja, kad govore o biografiji Mesije, koga smatraju Bogom i Sinom Boijim, i ne spominju ne{to {to se zove Mesijino porijeklo, jer pravi Bog nema rodoslovlja. Ovako bar govori zdrav razum, istina i stvarnost. Zdrav razum, dakle, govori da Bog nije kao ~ovjek, da se On ne moe porediti sa svojim stvorenjima, te da On nije nikome i ni~emu sli~an. Historijska stvarnost ne dopu{ta mogu}nost da autenti~ne knjige bilo koga vjerovjesnika mogu govoriti o ne~emu {to se zove Boije porijeklo. Ja ovdje spominjem izraz historijska realnost, ne zato {to on ovdje ima posebnu teinu, ve} da bi iscrpili sve eventualne mogu}nosti. Dakle, logika (sud razuma) i historijska stvarnost isklju~uju mogu}nost da istinski Bog moe imati svoje porijeklo. Me|utim, sa lanim, izmi{ljenim bogovima, stvari ne moraju stajati ovako. Ho}u re}i da je kod njih upravo obrnuto, tj. imaju svoje porijeklo, o~eve, djedove itd. Ni ovo, tako|er, nije van zdrave pameti i historijske stvarnosti... Dakle, sa logikom i historijskom realno{}u se ne kosi da lani bogovi poput Kisre, Cezara, Lata ili Hubela, mogu imati svoje o~eve, djedove, porodice i sl. Sve ovo zdrav razum moe prihvatiti, a historijska stvarnost potvrditi. Tako kurej{ijski prvaci dolaze i pitaju poslanika islama, Muhammed, a.s.: Navedi nam rodoslovlje svoga Gospodara? tj. reci nam njegovu lozu iz koje potje~e. Postupili su ovako jer su ranije ve} bili navikli da svojim boanstvima daju rodoslovlje. Kakav je bio odgovor Poslanika, a.s. Boiji Poslanik, s.a.v.s., li~no im nije odgovorio, nego je odgovor dao Uzvi{eni Allah objavljuju}i Kuran koji se ~ita i u njemu rije~i:

Reci: On je Allah - Jedan! Allah je uto~i{te svakom! Nije rodio i ro|en nije, i niko Mu ravan nije! (El-Ihlas, 1.-4.)

Prema tome, Uzvi{eni Allah nije nikoga rodio i nije ro|en. Nema druga i niko Mu ravan nije. On je pravi i istinski Bog. [to se ti~e lanih bogova, sa njima stvari druga~ije stoje. Njih je u Mesijino doba bilo veoma mnogo. Rimljani su imali mnogo lanih bogova. Grci tako|er. I jedni i drugi su u Mesijino doba bili na sceni svjetske pozornice. Rimska vlast i drava prostirala se, ne samo na prostorima Palestine, nego i u drugim krajevima Bliskog istoka. ^ak je i Egipat ulazio u sastav prostranog Rimskog Carstva. Gr~ka kultura, filozofija, i pagansko u~enje, sa svim onim {to je ona sa sobom nosila, od jezika do ba{tine, naslije|ene od Helena i stopljene u duhovne vrijednosti Istoka, a naro~ito jevrejske vjerske sekte, bila je snano prisutna u Palestini i van nje. Ovo se moe re}i i za Perziju koja je imala svoja boanstva svjetla i mraka, Babilon, Mezopotamiju i Egipat. Sve ove zemlje imale su svoja boanstva i paganska vjerska u~enja o njima. Sastavlja~i evan|elja svakako su bili upoznati sa svim ovim kretanjima i atmosferom koja je vladala u njihovom okruenju. Zasigurno se moe tvrditi da su bili upoznati i sa rodoslovljem tamo{njih boanstava i najrazli~itijih kultova. Zbog svega ovog, oni su, dok su pisali svoja evan|elja i Mesijinu biografiju, bili pod snanim utjecajem sredine u kojoj su ivjeli i djelovali. U knjige koje su sastavljali unijeli su mnogo natruha iz pomenutih paganskih u~enja i obi~aja. Jedna od takvih stvari je bilo i Mesijino rodoslovlje. Normalno je o~ekivati da sastavlja~i evan|elja, ukoliko Mesiju smatraju bogom, i ne poteu ovo pitanje. To {to je navelo neke od njih (Mateja i Luku) da daju opis Mesijinog rodoslovlja, zapravo i nije ni{ta drugo do skriveno, potajno vjerovanje da je on samo ~ovjek, a ne bog. Druga dvojica, Marko i Ivan uop}e ne govore o Mesijinom rodoslovlju, o ~emu }emo detaljnije, govoriti, kad budemo govorili o svakom evan|elju, zasebno. Me|utim, ovdje elimo naglasiti da su Matej i Luka, prilikom opisa Mesijinog rodoslovlja, napravili katastrofalne gre{ke, koje govore da su bili ili totalno neupu}eni u ono o ~emu pi{u, ili neodgovorni. Bez obzira o ~emu se ovdje radi nepoznavanju ili neodgovornosti, moe se re}i da se to nije smjelo dogoditi, pogotovu kad se radi o ovako vanim stvarima. Kad se govori o porijeklu ~ovjeka, bilo kog ~ovjeka, mora se biti precizno i odgovorno i bez ikakvih neslaganja. Tako se npr. kae: Taj i taj, sin toga i toga, unuk toga i toga itd. sve do posljednjeg pretka od koga se izvodi porijeklo. Me|utim, Sveti Matej ili onaj koji je napisao Evan|elje pod njegovim imenom, kao i Sveti Luka, ili onaj ko je pod njegovim imenom napisao Evan|elje, nedopustivo se mnogo me|usobno mimoilaze i proturje~e kad govore o Mesijinom rodoslovlju. [ta svaki od njih o ovome kae?

Matej zapo~inje svoje Evan|elje sljede}im rije~ima: Djetinjstvo obe}anog Mesije Isusa Krista...

Isusovo ljudsko porijeklo

1. Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova:

2. Abraham rodi Izaka, Izak rodi Jakova, Jakov rodi Judu i bra}u njegovu.

Ovako nastavlja sve do pred kraj rodoslovlja, gdje kae:

16. Jakov rodi Josipa, mua Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist.

Od Abrahama do Davida je ~etrnaest koljena, od Davida do protje- rivanja u Babilon ~etrnaest i od protjerivanja u Babilon do Mesije ~etrnaest koljena. Me|utim Luka na po~etku svog Evan|elja izostavlja opis Mesijinog rodoslovlja i spominje ga tek u Drugom poglavlju kod pri~a o Mariji. Nakon pri~e o njoj on govori o Isusovom kr{tenju od strane Ivana Krstitelja (Jahja, a.s.) u rijeci Jordan, nakon ~ega je Isus po~eo obznanjivati svoju misiju. Samo na ovom mjestu Luka govori o njegovom rodoslovlju i kae:

Isusu je na po~etku njegova djelovanja bilo otprilike trideset godina, a bija{e, kako se dralo - sin Josipov, sin Helijev, Matatov, Levijev...

On tako nastavlja sve do Abrahama (Ibrahima, a.s.). Pore|enjem rodoslovlja koja navode Matej i Luka dolazi se do zaklju~ka da su im se potkrale gre{ke koje moe uo~iti i obi~ni ~italac, bez ikakve prethodne upu}enosti u ovu oblast. Rodoslovlje porijekla po Lukinom evan|elju ide preko Davidova sina Natana, za razliku od Mateja, po kome ono ide preko Davidova sina Salamona.

- Matej kae da je Josip Drvodjelja Jakovljev sin, dok Luka tvrdi da je on Helijev sin.

- Matej, dalje, kae da su Mesijini preci od Davida pa do babilonskog progonstva bili ugledni vladari, dok Luka kae da nisu bili ni vladari ni poznati, izuzimaju}i Davida i Natana.

- Matej kae da je Salatiel Jehonijev sin (jedan od predaka u lozi Mesijinog rodoslovlja), dok Luka kae da je on Nerijev sin.

- Matej kae da je Abijud Zerubebelov sin, dok Luka kae da se on zvao Rezin. Do ovakvih gre{aka je do{lo i pored toga {to su imena Zerubebelovih sinova ve} bila napisana u Trinaestom poglavlju Prve knjige Ljetopisa (jedna od jevrejskih knjiga) gdje me|u njegovim sinovima nema onih sa imenima Abijud i Rezin.

- Matej kae da izme|u Davida i Mesije ima {esnaest koljena, dok Luka kae da je izme|u njih dvojice ~etrdeset i jedno koljeno.

- Ostalo je da jo{ kaemo da ~ovjek ~ije su rodoslovlje dali, uop}e nije Mesija nego Josip Drvodjelja. Ovo je jedna velika, ako ne i najve}a gre{ka, koju su napravili navode}i lozu Mesijinog rodoslovlja. Na po~etku je nagla{eno da se daje rodoslovlje Mesije, a na kraju se uspostavilo da se, zapravo, radi o Josipu Drvodjelji, Marijinom muu. Zar neka gre{ka moe biti fatalnija od ove? Nikakvo se opravdanje ne nalazi ni u tvrdnji da se na ovaj na~in eljelo izbje}i da se spomene Marijino ime, jer je navodno to bilo sramota. Kakva bi to bila sramota, kad su je svi Jevreji poznavali i u mnogo slu~ajeva optuivali za nemoral, jer je bez mua rodila Mesiju. Zar neka uvreda pominjanjem njenog imena, moe biti tea od ove?! Ko eli da se upozna sa jo{ nekim detaljima i prigovorima, preporu~ujemo mu da pro~ita Prvu knjigu Ljetopisa, jednu od svetih jevrejskih knjiga koja je {tampana u okviru Starog zavjeta. Tamo se moe na}i jo{ prigovora. Zbog gore navedenog jasno se vidi zbog ~ega se ni Matejeva ni Lukina verzija Mesijinog rodoslovlja, ne moe prihvatiti kao ispravna, jer one jedna drugu isklju~uju. Dakle, ako bi se jedna uzela kao ta~na, druga bi bila neta~na.

2. KO JE MARIJA, MESIJINA MAJKA?

Ona je k}i Imranova, uglednog i u~enog ~ovjeka me|u Izraeli}anima. Umro je ostaviv{i iza sebe malodobnu djevoj~icu o kojoj se neko trebao brinuti. Brigu o njoj preuzeo je Zaharija, mu njene tetke po majci, Elizabete. Kad god bi Zaharija (Zekerijjah, a.s.) u{ao u njenu }eliju u hramu kod nje bi, zato {to je bila bogobojazna i ~estita, na{ao hranu. O tome govori i Kuran ~asni u suri Ali Imran gdje se kae:

Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom ..., do i kad meleki reko{e: O Merjema, tebe je Allah odabrao i ~istom stvorio i boljom od svih ena na svijetu u~inio. (Ali Imran, 33-43)

3. MERJEM DOBIJA VIJEST DA ]E RODITI ISAA

Ovo joj je saop}eno preko meleka Dibrila koji ju je nadahnuo, nakon ~ega je zanijela Mesiju Isaa. Dibril joj je, tako|er, nagovjestio da }e on biti vi|en i na ovom i na onom svijetu i jedan od Allahu bliskih, da }e govoriti ljudima u kolijevci, a i kao odrastao, i biti ~estit....i pou~iti ga pismu i mudrosti i Tevratu i Indilu. tj. da }e on biti radosna vijest i Boiji znak ljudima o Allahovoj svemo}i i milosti. Me|utim, kr{}anske knjige govore da je an|eo, kada je Mariji saop}io vijest da }e zanijeti Mesiju, rekao da }e se on zvati Isus, Sin Boiji, da }e mu njegov Gospodar dati prijesto njegovog pretka Davida, da }e vladati Jakovljevim potomstvom, da njegovoj vlasti ne}e biti kraja, te da je Elizabeta, Zaharijeva ena, u {estom mjesecu trudno}e. Ovdje se da primijetiti da jedino Luka Mesiju naziva nadimcima koje drugi ne spominju, poput Sinom Svevi{njeg }e se zvati, Dijete koje }e{ roditi Sinom Boijim }e se zvati i kome }e dati Davidov prijesto. Da se jo{ primijetiti da pomenuti Luka nije bio Mesijin u~enik, da ne spada me|u dvanaestoricu apostola, nego je ~ovjek koji je kasno primio kr{}anstvo i postao jedan od Pavlovih u~enika, koji ni sam nije nikada vidio Mesiju. Prema tome, ovi izrazi su li~no Lukin proizvod. U~inio je to da bi do~arao i uljep{ao Mesijinu pojavu, iako mu to ni najmanje nije bilo potrebno. Histori~ari koji se bave izu~avanjem Mesijinog ivota u vezi sa ovim nadimcima imaju svoje prigovore u koje spada:

Prvo, Mesiji nije prili~ilo da sjedi na Davidovom prijestolju, jer vjerovjesnik Jeremija (jedan od izraelskih vjerovjesnika ~ije ime nosi i jedna knjiga Starog zavjeta, koju Jevreji i kr{}ani smatraju svetim) kae da mu je Gospod rekao da Joakin Judin kralj ne}e zasjesti na Davidov prijesto. Kod Luke se Joakinovo ime navodi, u donekle iskrivljenom obliku, kao Elijakim.

Drugo, Mesija zaista i nije zasjeo na Davidov prijesto. Desilo se upravo obrnuto, da je Mesija od strane Jevreja bio maltretiran i pretu~en, kad im ga je Pilat izru~io. [to se ti~e njegovog nadimka Sin Svevi{njeg za njega se moe re}i da je pozajmljen iz nadimka koji je Zaharije (Zekerijja a.s.) dao svom sinu Iliji(Iljas, a.s.): A ti }e{ dje~a~e vjerovjesnikom Svevi{njeg biti. Luka je ove rije~i iskrivio i pripisao (Sin Svevi{njeg) u korist Mesijinu kako bi ga svijet zami{ljao i prihvatio kao Boga, Sina Boijeg. Iz samih Ivanovih rije~i razumije se da je Mesija bjeao od svoga naroda kad su ga htjeli postaviti i proglasiti za kralja. Kad bi navedena Lukina verzija kojim slu~ajem bila ta~na, postavlja se pitanje kako je mogao bjeati od ne~ega zbog ~ega ga je Bog poslao? Nepobitno se zna da on nije kao kralj vladao ni jednog jedinog dana, a kamoli vje~no. O trudno}i i poro|aju govore dvojica sastavljava~a evan|elja, Matej i Luka. Ovdje primje}ujemo da kr{}anske knjige pre{utkuju Isaovo obra}anje ljudima dok je jo{, kao novoro|en~e, bio u kolijevci, slu~aj sa palmom, ugonjenje Merjeme u la od strane svijeta ... O ovome Kuran govori, a evan|elja pre{utkuju. Za{to? Na to Uzvi{eni daje odgovor u sljede}im rije~ima:

A dobar dio onoga ~ime su bili opominjani izostavljaju. (El-Maide, 13)

Jevreji su Merjem optuivali za blud. O tome govori Kuran kad kae:

I zbog nevjerovanja njihova i zbog izno{enja te{kih optubi protiv Merjeme... (En-Nisa, 156).

Evan|elja ovo sve pre{utkuju. Za{to? Je li zato {to su Jevreji bili odgojeni i u~tivi?! Ili, da li su oni povjerovali Merjemi da istinu govori kada je rekla da Mesiju donosi od Dibrila? Ipak, evan|elja, svete kr{}anske knjige navode jednu pri~u koja daje odgovor na njihovo pobijanje da je Mesija govorio ljudima, dok je jo{ bio u kolijevci, {to Kuran navodi, a evan|elja pre{utkuju. Ova pri~a kazuje da je Mesijina majka, nakon {to ga je rodila i nakon {to joj je istekao period babina, u pratnji Josipa Drvodjelje odnijela dje~aka u Jeruzalem, da bi u Hramu prinijela rtvu. Tamo se ona susrela sa sve}enikom [imunom koji je jo{ od ranije imao boansko nadahnu}e i kome je Duh Sveti objavio da ne}e vidjeti smrti dok ne vidi Mesiju Gospodnjeg. Potaknut od Duha Svetog ovaj ~ovjek je do{ao u hram upravo kad su roditelji nosili djete{ce Isusa da izvr{e na njemu propis Zakona. Tada ga je uzeo u ruke, zahvalio Bogu, unio u Hram i detaljno opisao ko }e i {ta ovaj dje~ak biti.

To je isto uradila i proro~ica Ana, Marijina majka. (Pogledaj: Luka, 2,26-29). Ovdje se postavlja pitanje. Ako je to ta~no, za{to [imun nije kazao Jevrejima (iz kojih je i sam potjecao) da se O~ekivani Mesija ve} rodio, kako bi ga kad poraste mogli slijediti? Ovo je odgovor kr{}anima koji pobijaju Kuran kad govori da je Mesija govorio, dok je jo{ kao dijete bio u kolijevci, kad kau:

Za{to u njega nisu vjerovali Jevreji, ili za{to barem ne posvjedo~e?

Odgovor na ovo pitanje je isti kao i na prvo. U Lukinom evan|elju se kae da je Mesija osunne}en osmi dan po ro|enju po jevrejskim propisima.

4. MAGI I ISUS

Jedino Matej od sve ~etvorice sastavljava~a evan|elja spominje pri~u o magima i Isusu. Kratki sadraj ove pri~e sastoji se u tome da su trojica maga sa Istoka promatrali nebeske zvijezde i da su primjetili jednu koja jako sja i koja se kre}e. Oni su je po~eli pratiti i idu}i za njom, ona ih je dovela do Jeruzalema.Tamo su pitali gdje je jevrejski kralj. Kad je za to ~uo Herod, upla{io se i o tome se po~eo raspitivati kod sve}enika. Oni su mu ispri~ali da }e se jevrejski kralj roditi u Betlehemu, pa je Herod pozvao mage, upitao ih zbog ~ega su do{li i kada im se ukazala zvijezda. Oni su mu ispri~ali da sa sobom nose poklone za novoro|enog dje~aka, budu}eg kralja. Herod im je naredio da po|u u Betlehem, da prona|u dijete i da ga o tome obavijeste, kako bi i on oti{ao i poklonio mu se. Kada su magi saslu{ali kralja uputili su se u Betlehem, tamo prona{li dijete, poklonili mu se i uru~ili poklone. Boje}i se da Herod ne u~ini ne{to runo dje~aku, na svom povratku nisu navratili kod kralja, nego su se drugim putem vratili u svoju zemlju. Kada je za ovo ~uo Herod, vidio je da je izigran, pa je naredio da se sva novoro|en~ad u Betlehemu poubijaju. Ibn Batrik kae da je njihov dolazak bio dvije godne nakon Mesijinog ro|enja, jer je to bilo u trideset petoj godini vladavine kralja Heroda, a Mesija je ro|en u trideset i tre}oj godini njegove vladavine. O~ito je da se ovdje radi o potpuno izmi{ljenoj pri~i, jer kakve bi veze Mesija mogao imati sa magima koji su oboavali vatru? Da se ovaj doga|aj zaista zbio, na njega bi Luka, koji tvrdi da je svoje Evan|elje napisao sa krajnjom precizno{}u, sigurno ukazao. Dalje se postavlja pitanje kakav je bio stav Jevreja prema mladom kralju koga su toliko dugo i{~ekivali?! Za{to ga onda i Jevreji sa magima nisu posjetili? Drugi prigovor na ovu pri~u je da Mesija nije poslan magima. I na kraju, da je gornja pri~a istinita, Jevreji koji su pomno biljeili Herodova zlodjela, sigurno bi zabiljeili i ubijanje djece.

5. JOSIP I MARIJA SE SA MESIJOM SKLANJAJU U EGIPAT

I ovaj doga|aj spominje jedino Matej. Ukratko, ova pri~a kazuje da je Josipu Drvodjelji, nakon {to je Herod naredio da se u Betlehemu pogube sva novoro|en~ad, u snu nare|eno da se sa dje~akom i njegovom majkom skloni u Egipat. Oni su tamo ostali sve do Herodove smrti, kada je Josipu Drvodjelji ponovo nare|eno u snu da se sa dje~akom i njegovom majkom vrati ku}i. Me|utim, pisac knjige el-Fariku bejne-l-mahluki we-l-Haliki ovu pri~u smatra izmi{ljenom. (pogledaj istu na str. 29. stavka C)

6. ISUS RASPRAVLJA SA U^ENJACIMA NAKON POVRATKA U JUDEJU I NAPUNJENE DVANAESTE

GODINE @IVOTA

Kada je Herod umro, Josipu se u snu pokazao an|eo Gospodnji i rekao mu:

Ustani, uzmi dijete i majku njegovu te idi u zemlju izraelsku, jer su umrli oni koji su htjeli ubiti dijete. (Matej 2,20)

Josip je uzeo dje~aka i Mariju i uputio se prema Judeji. Dje~ak je tada imao sedam godina. Kad su do{li u Judeju i ~uli da tamo vlada Arhelaj, nakon smrti svoga oca Heroda, uputili su se u Galileju, gdje su se nastanili u gradu zvanom Nazaret, jer su se bojali da ostanu u Judeji. Kada je dje~ak napunio dvanaest godina, Josip je sa Marijom i dje~akom oti{ao u Jeruzalem da se, po propisima objavljenim u Mojsijevoj knjizi, poklone i pomole. Kada su zavr{ili sa molitvom vidjeli su da se dje~ak negdje izgubio, pa su pomislili da se sa njihovim ro|acima vratio u Galileju. Me|utim, kada su se vratili u Galileju tamo ga nisu zatekli, pa su se ponovo vratili u Jeruzalem da ga tamo trae. Nakon tri dana traganja prona{li su ga u Hramu kako sa u~enjacima raspravlja o vjerozakonu. Svijet mu se ~udio kako kao malodoban i nepismen dje~ak postavlja takva pitanja. Kada ga je na{la, majka ga je izgrdila {to je bez njene i Josipove dozvole ostao u Jeruzalemu. Nakon toga nastanili su se u Nazaretu gdje je bio pokoran i poslu{an prema njima dvoma. Ovdje primje}ujemo da su se u Jeruzalem uputili poslije Josipova sna u kome im je to nare|eno, da poslije saznanja da je Herodov sin Arhelaj pruzeo vlast, napuste Jeruzalem i upute se prema Nazaretu itd... Ovdje se postavlja pitanje, kako je mogu}e da an|eo Josipu u snu naredi da idu u Judeju, tj. Jeruzalem, kad je njom vladao Arhelaj od koga su se bojali? Za{to im, onda, an|eo nije naredio da se direktno upute u Nazaret? Nijedno od evan|elja, nakon ovog doga|aja o Mesijinom ivotu ni{ta ne govori, sve do njegove dvadeset i devete godine ivota. Gdje je, onda, Isus proveo ovaj dugi period od sedamnaest godina? Neki evropski istraiva~i smatraju da je on u ovom periodu putovao u Indiju radi izu~avanja budizma i da je, kad se otuda vratio, po~eo obznanjivati svoju misiju, jer se njegovo u~enje o isposni{tvu, ~i{}enju du{e od grijeha i zla u potpunosti podudara sa u~enjem budizma. Oni dalje kau da je Mesija u pogledu podsticanja na dareljivost i uzvra}anje dobrim, kako prijateljima, tako i neprijateljima, oti{ao dalje i od samog Bude. Ovo je sve {to evropski istraiva~i kau o njegovom odsustvu u trajanju od sedamnaest godina.

7. KAKO JE PO^ELA MESIJINA MISIJA

Kuran ne govori kako i kada je Mesija po~eo obznanjivati svoju misiju. Me|utim, sastavlja~i evan|elja kazuju da je Ivan Krstitelj (Jahja, a.s.) neko vrijeme proveo u pustinji ive}i asketskim ivotom, poslije ~ega se pojavio na obali rijeke Jordan, propovjedaju}i kr{tenje u znak obra}anja za opro{tenje od grijeha. Ljudi su mu dolazili i on ih je krstio u rijeci Jordan najavljuju}i im dolazak carstva nebeskog. Jevreji iz Jeruzalema su mu poslali neke sve}enike koji su ga pitali da li je on Ilija? Odgovorio je da nije. Zatim su ga pitali da li je Mesija, pa je odgovorio da nije. Onda su ga pitali da li je on (obe}ani) prorok. Kad je rekao da ni to nije rekli su mu: Pa ko si onda i za{to krsti{ ljude kad nisi ni Ilija, ni Mesija ni obe}ani prorok? Insistirali su da im kae. Rekao je: Ja sam glas onog koji vi~e u pustinji: Pripravite put Gospodnji, poravnajte mu staze. Neka krivudavi putevi postanu pravi, jer se pribliio dolazak carstva nebeskog.(Ove rije~i su bile pozajmljene iz tre}eg stiha ~etrdesetog poglavlja knjige proroka Izaije.) Evan|elja kazuju da je Mesija do{ao Ivanu, da ga je on krstio u Jordanu. Kada je iza{ao iz vode, vidio je Duha Boijega kako se u liku goluba spustio na njega govore}i mu:

Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao! Nakon toga on je postio ~etrdeset dana u pustinji ni{ta ne jedu}i niti piju}i. Kada je na kraju posta osjetio glad bio je isku{an od napasnika koji mu je pri{ao i rekao: Ako si zaista Sin Boiji, naredi da ovo kamenje postane kruh. On je odgovorio:

Pisano je: Ne ivi ~ovjek samo od kruha, nego o svakoj rije~i koja iza|e iz usta Boijih. Zatim ga je |avo zaustavio na vrhu hrama i rekao mu: Ako si zaista sin Boiji, baci se dolje, jer je pisano: Naredit }e svojim an|elima za tebe da te nose na rukama, da ne bi gdje nogom udario o kamen. Isus mu je odgovorio:

Tako|er je pisano: Ne ku{aj Gospodara, Boga svojega! Onda ga je |avao odveo na jednu visoku planinu, pokazao mu kraljevstva ovog svijeta i njihov rasko{, pa mu rekao:

Sve }u ti ovo dati ako padne{ ni~ice te mi se pokloni{. Rekao mu je Isus:

Odstupi, sotono, jer je pisano: Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedino slui! Tada ga je napustio |avao, a pristupili an|eli. Nakon toga Mesija je saznao da je Ivan ubijen pa se povukao u Galileju. Napustio je Nazaret i nastanio se Kafarnaumu. Od toga ~asa Isus je po~eo propovjedati:

Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko! Tada je imao trideset godina. (Pogledaj, Matej 4, Marko 1, Luka 3 i 4, Ivan 1)

Oko ovog doga|aja Barnaba u svome Evan|elju kae da je Mesija, kada je imao trideset godina, oti{ao na Maslinsku goru sa svojom majkom da bere masline. Kada su u podne stigli, do{ao mu je an|eo i dao knjigu koju je Isus pojeo. U tom momentu sve je spoznao. Od toga dana Isus se rastao sa svojom majkom i po~eo propovijedati svoju misiju.

Pri~a koju prenose sastavlja~i evan|elja o tome da ga je |avo htio isku{ati i njegove rije~i: Ako si zaista Sin Boiji..., navodi nas na to da se zapitamo, da li je Isus prije toga nekada rekao da je on Sin Boiji? Ako jeste kada je to bilo i kako? Drugo pitanje koje se ovdje postavlja je: Za{to }e ga isku{avati |avo kad je on po njihovom vjerovanju bog?! Jo{ ne{to: Za{to je Isus pre{utao kad su oni sotoni rekli da on moe to i to?!

8. MESIJA I EVAN\ELJE

Evan|elje je rije~ Gr~kog porijekla i ona zna~i radosna vijest. Mnogo je dokaza da je Uzvi{eni Allah Mesiji, zaista, objavio Indil (evan|elje). U njemu je bila uputa, svjetlo i poziv Jevrejima da se vrate Allahu i da samo Njega oboavaju. U njemu im je bila data nagovijest doga|aja koji }e se tek dogoditi i nagovije{ten skori dolazak vremena u kome }e im Allah poslati obe}anog vjerovjesnika sa novim vjerozakonom, poput onoga koji je dat Musau. U njemu je bio njegov opis i opis njegovih sljedbenika. Gdje se danas nalazi Indil koji je bio dat Mesiji a koji Kuran spominje na vi{e mjesta od kojih i:

Elif - Lam - Mim. Allah je - nema boga osim Njega, @ivi i Vje~ni! Tevrat i Indil objavio jo{ prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koji rastavljaju istinu od neistine. (Ali Imran, 1.-4.)

I pou~it }e ga pismu i mudrosti i Tevratu i Indilu. (Ali Imran, 48.)

O sljedbenici knjige, za{to se o Ibrahimu prepirete, pa zar Tevrat i Indil nisu objavljeni poslije njega? Zar ne shvatate? (Ali Imran, 65.)

Pogledaj, tako|er, {ta se o ovome kae u suri El-Maide ajeti 46,47,66,68,110, zatim u 157 ajetu sure El-Araf, 111 ajetu sure Et-Tewbe, 29 ajetu sure El-Feth i 27 ajetu sure El-Hadid. Gdje je onda evan|elje koje je donio Mesija i koje spominje Kuran? Gdje je evan|elje koje je Mesija predao svojim u~enicima i naredio im da ga {ire me|u ljudima? Njega danas nema.Postoje samo pri~e koje su pisali njegovi u~enici i oni koji to nisu bili. ^ak su i te pri~e pretrpjele mnogobrojna iskrivljavanja, dodavanja i oduzimanja.Kao dokaz da je Mesija donio svoje evan|elje i da je jedino to postojalo,a da drugih nije bilo, mogu nam kao argument posluiti navodi iz Pavlovih poslanica, zvani~no prihva}enih od crkve, a koje iznosi prof. Abdulwehhab en-Neddar. Pogledaj {ta se u njima kae:

1. Bog kojem svom du{om svojom sluim nagovje{}uje evan|elje njegova Sina, svjedok mi je da vas se neprestano svaki put sje}am u svojim molitvama.(Rimljanima 1,9)

Pod rije~ima njegova Sina misli na Isusa. Ovo ukazuje da je Mesija imao svoje Evan|elje.

2. Ako li je zastrta na{a Radosna vijest, zastrta je onima koji propadaju. (Korin}anima II, 4,3)

83%-13. S njim {aljemo i brata ~ije zasluge u propovjedanju Radosne vijesti poznate po svim crkvama. (Korin}anima II, 8,18)

4. ^ujem da se tako brzo odme}ete od onoga koji vas je pozvao da budete u Kristovoj milosti, da prije|ete na drugo evan|elje. Tog drugog zbilja nema! Ima samo nekih ljudi koji vas zbunjuju i koji ele izvrnuti Kristovo evan|elje. (Gala}anima 1,6-7)

5. Ali kad sam vidio da ne idu pravo prema istini evan|elja... do kraja stiha (Gala}anima 2,14)

6. Ali, bra}o, elim da vi znate da je moj poloaj veoma mnogo pripomogao {irenju Radosne vijesti. Oni koji su potaknuti ljubavi propovjedaju jer znaju da sam postavljen za odbranu Radosne vijesti. (Filipljanima 1,12 i 16)

Iz gore navedenog iskaza se razumije da je nekada postojalo Evan|elje i da je Pavle bio zaduen za njegovo ~uvanje. Svakako da ovo evan|elje o kome se ovdje govori, nije ni jedno od ~etiri dana{nja. Iz gornjeg iskaza se tako|er vidi da je evan|elju prijetila opasnost, da ga je bilo potrebno ~uvati.

U dvadeset sedmom stihu, prvog poglavlja svoje poslanice Filipljanima, Pavle ih savjetuje: Samo se vladajte dostojno Kristove Radosne vijesti!

7. Tako smo vam, ovladani ljubavlju prema vama, jer ste nam omiljeli, htjeli predati ne samo Radosnu vijest Boiju nego i svoj ivot. (Solunjanima I, 2,8)

U ovoj poslanici tako|er se kae:

A poslasmo svoga brata i suradnika Boijega u Kristovoj Radosnoj vijesti - Timoteja... (Solunjanima I, 3,2).

8. Koji }e se osvetiti onima koji ne}e da priznaju Boga i koji se ne pokoravaju Radosnoj vijesti o na{em Gospodinu Isusu. Oni }e biti kanjeni vje~nom propa{}u. (Solunjanima II, 1,8-9).

9. koja su suglasna s Radosnom vijesti i slave bla`enog Boga koja je meni povjerena. (Timoteju I, 1,11)

10. Sje}aj se Isusa Krista koji je ustao od mrtvih, ro|en od Davidova potomstva! Tako to u~i moja Radosna vijest. (Timoteju II, 2,8)

Iz svega navedenog se vidi da je Mesija, Isa, sin Merjemin, svojim sljedbenicima ostavio Indil, ali ga je svijet vremenom napustio, usljed ~ega se zagubio. Kasnije je svijet po~eo slijediti knjige od kojih su neke napisali Mesijini u~enici, a neke u~enici njegovih u~enika, ili ~ak oni koji su jo{ kasnije iza njih do{li.

Tako se broj napisanih evan|elja popeo na brojku preko stotinu. Iz navedenih Pavlovih rije~i smo vidjeli da su sastavlja~i novih evan|elja po~eli mijenjati njegov sadraj. Pored ovoga je poznato da crkva nije prihvatila ona evan|elja koja joj se nisu dopadala, a prihvatila je ~etiri poznata evan|elja, iako u sebi nose:

1. Prekinut lanac predaje,

2. Nedovoljno podataka o stvarnom sastavlja~u, prevodiocu, stepenu autenti~nosti, vjerskoj podobnosti, ta~nosti itd.

Ovome treba dodati da je zbog me|usobne isklju~ivosti ovih evan|elja, te{ko utvrditi {ta je u njima ta~no, a {ta nije.

9. SA KAKVIM JE ZADATKOM DO[AO MESIJA?

Cilj Mesijine misije bio je sljede}i: Da odvrati Jevreje od grijeha, nedozvoljenih stvari, iskrivljavanja Boijeg zakona, od odustajanja da ~ine dobro i odvra}aju od zla, nevjerovanja u du{u i duhovne stvari itd. Tako su oni npr. zabranjivali svaku vrstu rada subotom, pa makar to bila i dobra djela. Mesija im je rekao da to nije bio cilj zabrane rada subotom. U to je spadalo njihovo nasilno otimanje imetka pod izgovorom zakletve i sl. {to im je Mesija tako|er osporio, zatim uvo|enje trgovine u Hram i pretvaranje ovog svetog mjesta u pijacu. Zbog ovoga ih je Mesija o{tro prekorio i ispreturao im stolove za mijenjanje novca koje su bili postavili na ulazu u Hram. Oni su, zatim, Musaov vjerozakon tuma~ili po rije~ima, a ne po smislu, na {to su najstroe prisiljavali obi~an svijet, dok ih se istovremeno nisu pridravali sve}enici, pisari i farizeji. Bilo je jo{ mnogo drugih iskrivljenih shvatanja vjere. Najtee od svega ovoga je bilo to {to oni nisu priznavali du{u, niti bilo {ta duhovno, nego su bili ogrezli u pohlepi za imetkom i njegovom oboavanju do te mjere, da se nisu ustru~avali od ~injenja najteih grijeha i zlo~ina, na putu njegovog sticanja. Mesija je elio da ih vrati na pravi put i da im ukae na njihove zablude, podsje}aju}i ih da postoji drugi svijet, proivljenje i du{a. On im je na tom putu pruao materijalne dokaze i argumente, kroz pokazivanje ~uda (mudiza) za vrijeme rasprava koje je sa njima vodio. Saduceji, iako su govorili smireno, bili su najuporniji u nijekanju proivljenja, nasuprot Farizeja, koji su u postavljanju pitanja i raspravama sa Mesijom, bili bu~ni. Pored toga, u to doba, postojalo je mnogo pisara, sve}enika i njihovih pomaga~a. Prvi su bili nagomilali ogromno bogatstvo prepisuju}i vjerske knjige za svoje bogate klijente, a drugi, kao sluge, spali na nezavidan poloaj mijenjaju}i i iskrivljuju}i vjeru i spu{taju}i se na ovosvjetske ni{tavnosti. Pored ovoga postojao je ogromni jaz izme|u njihovih rije~i i djela, o ~emu govore i evan|elja, a da i ne govorimo o njihovoj sklonosti da se laktaju oko prvog mjesta na skupovima, da im se obra}a panja prilikom pozdravljanja, susreta na ulici i pijaci. Pred svijetom su se pretvarali u pokajnike, namjerno otezali molitvu, istovremeno se dre}i nadmeno, obilaze}i ku}e udovica i sl.

10. ISAOVA, A.S., ^UDA (MUD@IZE)

Kuran spominje sljede}a Mesijina ~uda:

1. Da je kao dijete u kolijevci govorio kao odrastao ~ovjek:

On }e govoriti ljudima jo{ u kolijevci, a i kao odrastao, i bit }e ~estit. (Ali Imran, 46.)

I do|e ona s njim porodici svojoj, nose}i ga. O Merjemo - reko{e oni - u~inila si ne{to ne~uveno! Ej ti, koja u ~ednosti li~i{ Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica. A ona im na njega pokaza: - kako da govorimo djetetu u be{ici? - reko{e. Ja sam Allahov rob - ono re~e, - meni }e On Knjigu dati i vjerovjesnikom me u~initi. (Merjem, 29.-30.)

2. Da je od gline ne{to poput ptice pravio, {to je, kad bi u njega puhnuo, Boijom voljom pravom pticom postajalo,

3. Da je iscijelio slijepca koji se slijep rodio,

4. Da je lije~io gubavce, bolest koja je me|u Jevrejima bila mnogo ra{irena. Ova bolest im je pravila mnogo problema, {to smo spomenuli kad smo govorili o vjerozakonu kod Jevreja.

Ova ~uda se u Kuranu spominju u sljede}im rije~ima Uzvi{enog: Kad Allah rekne: - O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj, kada sam te Dibrilom pomogao, pa si s ljudima, u be{ici i kao zreo mu, razgovarao, i kad sam te pismenosti i mudrosti i Tevratu i Indilu nau~io, i kad si voljom Mojom, od blata ne{to poput ptice napravio i u nju udahnuo i kad je ona, voljom Mojom, postala ptica, i kad si voljom Mojom, od ro|enja slijepca i gubavca iscijelio, i kad si voljom Mojom, mrtva dizao... (El-Maide, 110.)

5. Da je ljudima kazivao {ta da jedu i u svojim ku}ama gomilaju, na {to ukazuje sljede}i kuranski ajet u kome Uzvi{eni kae:

I kazat }u vam {ta da jedete i {ta u domovima svojim gomilate. (Ali Imran, 49.)

6. Da je ljudima spu{tao sofru s neba, sa koje je jeo on i njegovo dru{tvo, na {to ukazuju rije~i Uzvi{enog:

Isa, sin Merjemin, re~e: - O Allahu, Gospodaru na{, spusti nam s neba trpezu da nam bude praznik, i prvim od nas i onima kasnijim, ~udo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj i najbolji! (El-Maide, 114.)

U kr{}anskim knjigama spominju se sljede}a ~uda:

1. Iscjeljenje slijepca i gubavca,

2. proivljenje mrtvaca,

3. istjerivanje |avola iz ljudi,

4. gubljenje iz vida,

5. smirivanje talasa uzburkanog mora kada je sa nekim svojim bio na la|i na Tiberijskom jezeru,

6. Hodanje po vodi,

7. Uve}avanje male koli~ine hrane da bi je bilo dovoljno za njegovu druinu,

8. pretvaranje vode u vino (to je bilo njegovo prvo ~udo),

Trojica su mrtvaca koje je Mesija proivio. To su:

1. Mrtvac ispra}en na nosilima u gradu Nainu. Ovaj mrtvac je bio sin jedinac majke udovice. (Luka 7,11-16)

2. K}erka nadstojnika jevrejske sinagoge za koju je, prije nego {to ju je oivio, rekao da spava. (Marko 5,21-43, Matej 9,24).

3. Lazar, brat Marije Magdalene i sestre joj Marte. Lazar i njegove sestre su bili prisni prijatelji Mesije. (Ivan 11,1-44).

Prije svih ovih ~uda, bilo je ~udo njegova ra|anja samo od majke, bez oca. Ovakvo ro|enje nazivaju djevi~anskim. Iz gore navedenih ~uda moglo bi se re}i da se ona mogu podijeliti u dvije grupe:

1. Ro|enje od majke djevice i

2. Druga ~uda.

Pored ovog, u evan|elju se susre}u rije~i i izrazi koji se pripisuju Mesiji da ih je on rekao kao {to su: O~e moj koji si na nebu i sl. Na osnovu ove tri stvari kr{}ani u Mesiju vjeruju kao u Boga Sina. Me|utim, to je zabluda o kojoj }emo govoriti na vi{e mjesta u ovoj knjizi. A sada }emo ne{to vi{e re}i o prilikama u kojima su se pomenuta ~uda desila. ^uda koja kr{}ani ubrajaju u boansku mo} Mesije, poput proivljenja mrtvaca i hodanje po vodi, ve} su od ranije poznata kod Ilije i Ho{ea, dvojice jevrejskih vjerovjesnika. Spomen o tome nalazi se i u jevrejskim svetim knjigama u koje, pored Jevreja, vjeruju i kr{}ani. O tome }emo govoriti kasnije.

Pro~itaj pri~u o iscjeljenju gubavca (Matej 8,2 i Luka 5,12). Zatim, pogledaj pri~u o iscjeljenju uzete (paralizirane) osobe u Mateju 8,5. Ovaj slu~aj Luka navodi u verziji koja se ne slae sa Matejevom, jer po Luki Mesiju za iscjeljenje bolesnika mole izraelske poglavice, dok Matej kae da je to bio stotnik. Ivan, koji tako|er navodi ovaj slu~aj kae da je bolesnik bio sin kraljevog sluge. Matej navodi pri~u o sti{avanju uzburkanih morskih talasa. (Matej 8,23) Izgonjenje |avola iz dvojice opsjednutih spominje se u Mateju 8,28-34. Matej kae da su Mesiju dvojica ludaka susrela u mjestu zvanom Gadara, dok Marko i Luka, koji tako|er spominju ovaj slu~aj, kau da je to bilo u mjestu Gerasa. Oni jo{ kau da nisu bila dva nego samo jedan bolesnik. U pri~i o iscjeljenju uzetog se kae da je bolesnik Mesiji donesen u postelji. (Matej 9,1-3) Ovu pri~u spominju Marko i Luka s tim {to Marko kae da se to desilo u Kafarnaumu, a Matej i Luka ne spominju ime mjesta. Matej kae da je bolesnik koji je leao u postelji donesen Mesiji, Luka da mu je u krevetu spu{ten, a Marko da mu se zbog mno{tva svijeta nije moglo pri}i, pa je skinut krov na ku}i i kroz otvor spu{tan na mjesto gdje je bio Mesija. Pogledaj, dalje, pri~u o uskrsnu}u umrle djevoj~ice (Marko 9,18-26). U pri~i se kae da je djevoj~ica bila k}er nekog poglavara, da je Mesija, kad je do{ao u njegovu ku}u, iz ku}e istjerao okupljeni svijet i rekao da djevoj~ica nije umrla, nego da spava. Na to su mu se okupljeni nasmijali, pa ih je istjerao iz ku}e, uzeo djevoj~icu za ruku i ona je ustala. Marko ovu pri~u prenosi u ne{to druga~ijoj verziji. On kae da djevoj~ica nije bila mrtva, nego na umoru i da je to bila k}er nadstojnika sinagoge po imenu Jair. Mesija je vijest o njenoj smrti ~uo dok je svijetu govorio na jednom skupu. Luka ovu pri~u biljei po Markovoj verziji. Matej, dalje, navodi pri~u o iscjeljenju dvojice slijepaca (Matej 9,27-31). U njoj stoji da je Mesija iscijelio dvojicu slijepaca.

Marko, tako|er, govori o ovoj pri~i i kae da je Mesija slijepca iscijelio dok je bio na putu iz Jerihona. On tako|er kae da se radilo o jednom, a ne o dva slijepca i da mu je ime bilo Bartimej, sin Timejev (Marko 10,46-52). Markova verzija pri~e se djelimi~no poklapa sa onom koju prenosi Luka (Luka 18,35-43). Luka se slae sa Markom da je slijepac iscijeljen i kae da je Mesija pljunuo na zemlju, pljuva~ku zamjesio sa zemljom, time pomazao slijepca po o~ima i rekao mu da ode i da se umije na izvoru. Kada je slijepac oti{ao i umio se, progledao je. Matej dalje navodi pri~u o pove}avanju hrane kada se od pet kruhova i dvije ribe zasitilo pet hiljada ljudi, osim ena i djece. (Matej 14,13-21). Ovu pri~u navode i ostali sastavlja~i evan|elja uz neke manje nepodudarnosti. Matej i dalje spominje pri~u o Mesijinom hodanju po vodi. (Matej 14, 22-33) Ovu pri~u, sa izmjenom nekih detalja, navode Marko i Ivan, dok je Luka izostavlja. Matej dalje navodi pri~u o dijalogu Mesijinom sa enom Kenanejkom i kae:

83%-2 Isus izi|e odande i krenu u tirsku i sidonsku okolicu. Najedanput, ena Kenanejka, koja do|e iz tog kraja, povika: Smiluj mi se Gospodine, Sine Davidov! K}er mi vrlo mu~i zli duh. Ali joj on ne uzvrati ni jedne rije~i. Na to mu se priblii{e u~enici i zamoli{e ga: Udovolji joj jer vi~e za nama. On odgovori: Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova. Ali ona do|e, pade pred njim ni~ice i re~e: Gospodine pomozi mi! On joj odgovori: Nije pravo oduzeti kruh djeci i baciti ga psi}ima. Jest, Gospodine! - doda ona - jer i psi}i jedu mrvice {to padaju sa stola njihovih gospodara. Na to joj re~e Isus: O eno, velika je tvoja vjera. Neka ti bude kako eli{! Istoga ~asa ozdravi njena k}i. (Matej 15,21-28)

Evan|elja prenose jo{ pri~a o iscijeljenju slijepaca, gubavaca i bolesnika. Me|utim, postoje dva doga|aja koja zasluuju da se na njima zastane i da im se posveti posebna panja, jer se u njima, po tvrdnji Mesijinih sljedbenika, navodno, govori o njegovoj boanstvenosti. Ta dva doga|aja su ustvari pri~e o:

1. Isusovom proklinjanju neplodne smokve.

U njoj se, naime, govori da je Mesija pro{ao pored stabla smokve na putu, i po{to je bio gladan pri{ao joj, pruio ruku prema njoj da ubere njene plodove, ali na njoj nije na{ao ni{ta, osim li{}a. Tada joj je rekao: Nikada vi{e na tebi ne bilo roda! Na to se smokva s mjesta osu{ila.

Sva ~etiri evan|elja spominju ovu pri~u uz neka neslaganja u detaljima (Matej 21,18-22). Ovdje se postavlja pitanje: Kako on kao Bog nije znao da na smokvi nema plodova? Drugo, kako on kao Bog po njihovom vjerovanju nije svojim ~udima dao da na smokvi bude plodova? Tre}e, kakav je grijeh stabla smokve {to joj je Mesija pri{ao kad na njoj nije bilo plodova? Kako su njegovi sljedbenici pred ovakvim pitanjima, koja se name}u sama po sebi, mogli zatvoriti o~i?

2. Isus uskrisuje Lazara.

U ovoj pri~i govori se o Mesijinom proivljenju svoga ljubljenog prijatelja Lazara, ~etiri dana nakon {to je umro i ukopan. Kada je Lazar umro Mesija je bio izvan sela Betanije u kome je Lazar ivio. Ovo je bilo u blizini Jeruzalema. Mesija je u to vrijeme bio oti{ao u okolna sela da tamo propagira svoju misiju. Lazar je imao dvije sestre Martu i Mariju Magdalenu. Isus je ljubio Martu, njenu sestru Mariju i brata im Lazara, a i oni su njega ljubili. Kada je do{ao nadomak Betanije, prema Mesiji je potr~ala Marta sa svojom sestrom Marijom, koja je do{la ne{to kasnije i rekla: Da si bio ovdje, na{ brat ne bi umro! Tada su se njih dvije rasplakale.