Križni put u Godini svećeništva ISUSA OSUĐUJU …...do Uskrsa, ali bol koju podnosi zbog duhovne smrti mnoge nje-zine djece, traje i danas. Pridruži joj svoje žrtve do onoga

UVODSvaki krštenik po sakramentu krštenja postaje i sveće-

nik. Ne kao onaj koji po svojoj službi vrši svećeničku službu, nego kao onaj koji je pozvan prinositi Bogu duhovne žrtve koje su mu mile, za spasenje svih ljudi.

Sveti Petar, apostol u svojoj će poslanici reći svim kršća-nima: “Vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu. (1 Pt 2, 9)

U svećeničkoj žrtvi Isusa Krista koji je prinosom vlasti-toga tijela otkupio svijet, svaka naša žrtva dobiva isti sve-ćenički smisao. Neka nam i ova pobožnost pomogne iznova otkriti tu staru i uvijek novu istinu.

Križni put u Godini svećeništva

Žrtva općeg svećeništva

4. POSTAJA:

ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU

Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

5. POSTAJA:

ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽKlanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

1. POSTAJA:

ISUSA OSUĐUJU NA SMRT


“Ja sam svjetlo svijeta!”

Majka je na ovom putu bila moje svjetlo. Koliko sam je puta u našem nazaretskom domu gledao dok je palila svjetiljku i unosila je da rasvijetli tamu prostorije. I u ovom je času rasvijetlila tamu koja je prijetila da zastre čak i mene koji sam Svjetlo svijeta. Da bi upalila svjetlo mome srcu, morala je doliti u svjetiljku ulje boli koja je parala njezino.

Kršćanine, i ti si svjetlo svoga vremena. Moje svjetlo koje se pali da rasprši tamu što i danas mnoge okružuje. Ženo, ti si sunce svoje obitelji i okoline za koju svijetliš mojim sjajem. Ti si prva vjero-učiteljica svoje obitelji. Težak je to zadatak, ali nikada i nije bio lagan. I ti si, poput moje Majke, svećenica kada tame svoje vlastite obitelji i okoline prinosiš meni koji sam Svjetlo.

Smiluj nam se, Gospodine!Smiluj nam se!

Ja sam janje koje vode na klanje…

Upravo u njemu, Šimunu iz Cirene, postaje najvidljivije da sam svojoj žrtvi htio pridodati i onu vašu, ljudsku. Ja sam Čovjek boli od koga svatko okreće lice. Ja sam žrtva koja se prinosi za spas čovječanstva. Šimun mi se je priključio i svoje dvije ruke, makar i prisiljene, dodao u pravom trenutku.

Kršćanine, zaista si svećenik kadgod prinosiš žrtvu da bi pripo-mogao mome djelu spasenja čovječanstva. Pa i onda kada te netko ili nešto u životu prisili prihvatiti ono čemu se nisi nadao. Iznenad-na teška bolest neke drage osobe – kada se u tebi sve buni - žrtva je koja ima smisla i ima dijela u mojoj sebedarnoj žrtvi.


Ja sam pastir dobri.

Svaki je svećenik pastir. Ja sam Pastir dobri koji je spreman život svoj položiti za svoje ovce. Pa ipak me je na prvom koraku dočekala osuda. Moje stado nije razumjelo moje poslanje, zato me je osudilo. Ja, pastir, postao sam ovca.

Kršćanine, ti si čovjek koji osude svijeta i vremena u kojem živiš moraš prihvatiti znajući da te svijet ne može razumjeti, kao što nije razumio ni mene, Dobroga Pastira. Pogrešno je očekivati da te svijet u kojem živiš shvati. A ipak to tako često očekuješ. Upravo tu, gdje se tvoja ljudska narav sukobljava s kršćanskom - nastaje žrtva.

Prihvati je i prinesi Ocu kao svećenik za spas onih koji te osu-đuju.


Dušom njenom razboljenom,Rastuženom, ražaljenomProlazio mač je ljut.

Stala plačuć tužna Mati,Gledala je kako patiSin joj na križ uzdignut.

Tko protužit neće s Čistom,Kada vidi gdje za KristomRazdire se srce njoj.

Koji čovjek ne bi plako,Majku Božju videć tako,U tjeskobi tolikoj?

6. POSTAJA:

VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC


2. POSTAJA:

ISUS PRIMA NA SE KRIŽ


7. POSTAJA:

ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM


3. POSTAJA:

ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM


Ja sam istina.

U žurbi da me vojnici što prije otprate do moga stratišta, u mnoš-tvu koje se je guralo oko mene s različitim osjećajima, Veronika je svojim rupcem obrisala laž s mojega lica i u njemu primila otisak istine. Jer pljuvačke i krv na mojem licu sakrile su moje božanstvo. Ja sam istina, ma koliko mi lice bilo sakriveno kroz čitavu povijest.

Kršćanine, biti Veronika znači u vlastitim bolima otkrivati moju istinu svijetu. Istinu da trpljenje ima smisla, da ono postaje snaga za spasenje svijeta. Biti Veronika znači brisati lažne istine Zla. Isti-ne da je život predviđen za uživanje, da treba bježati od svega što je teško, raskinuti sve veze koje te prisiljavaju da služiš bez obzira na vlastito zadovoljstvo, pa bile i bračne ili obiteljske…

Po svojem, krštenjem, posvećenim životom, pozvan su otkrivati moju istinu u svoj njezinoj bolnoj ljepoti.


Ja sam Pastir dobri.

Ja polazim u potragu za zalutalom ovcom, pa bila ona i samo jedna od sto. Primajući na svoja ramena drvo križa, primio sam svaku zalutalu ovcu svojega stada do kraja svijeta.

Kršćanine, jesi li ikada iskusio toplinu ramena Dobroga Pastira kada te je podigao iza tvojih lutanja? To podizanje dio je svake sv. ispovijedi.

Tako kako si i sam podignut, primajući križeve koje ti život na-metne, ti podižeš snagu Kraljevstvu Božjem na zemlji, čineći ga vidljivijim. Primajući bol, patnju, bolesti i druge udarce života, kao svećenik prinosiš čistu žrtvu, Bogu ugodnu i milu.


“Ja sam vrata. “

Kada sam po drugi put ležao na zemlji, izgledalo je kao da su tim vratima izbijeni štokovi i da ih više ni nema. A nije bilo tako. Ta su vrata, poput onih u pashalnoj noći, trebala biti premaza-na krvlju nevinoga Janjeta da bi prolaz u vječni život bio zauvijek otvoren sinovima ljudskim.

Kršćanine, i ti si vrata. Tvoje dijete kršteno je u tvojoj vjeri. Kroz vrata tvoje vjere ono mora proći da bi došlo k meni. Ali ako ta vrata ostanu zatvorena, ili zaključana, skakat će kroz prividne, virtualne prozore koje im nudi ovaj svijet i padati nanoseći si brojne ozljede.

Po svojem svećeničkom poslanju u svijetu, budi vrata koja vode k meni.


Ja sam Put.

A evo, na ovom prašnom križnom putu zemlje posrnuo sam i pao. Izmjerio sam svojim tijelom svu njegovu grubost. Nisam želio pasti, ali sam padom posvetio put svih onih koji me slijede, učinio mogućim poći za mnom.

Kršćanine, ti nosiš ime mojega Puta, a često hodiš izvan njega. Reći ćeš: “Takvo je vrijeme. Takva je moda. Takvi su zakoni. Ti, Isuse, ne znaš kako je danas.” Tako govoreći ne vjeruješ da sam svojim tijelom izmjerio dužinu puta od zemlje sve do neba, posve-ćujući svaki korak, u svim vremenima.

Možeš mi se pridružiti i prinijeti Ocu žrtvu ove svoje etape puta, da bi i drugi, nakon svojih životnih stranputica, našli mene kao Put.


Bol bolova sve to ljući,Blaga Mati gledajućiMuke slavnog Čeda svog.

Gleda svoga milog SinaOstavljenog sred gorčina,Gdje se s dušom podijeli.

O koliko ucviljenaBješe ona uzvišena,Majka Sina jedinog!

Zarad grijeha svoga pukaGleda njega usred mukaI gdje bičem bijen bi.

8. POSTAJA:

ISUS TJEŠI JERUZALEM-SKE ŽENEKlanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te.Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

12. POSTAJA:

ISUS UMIRE NA KRIŽU


9. POSTAJA:

ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM


13. POSTAJA:

ISUSA SKIDAJU S KRIŽA


“Suze su kruh moj danju i noću dok me svednevice pitaju: ‘Gdje ti je Bog tvoj?’”

Tako je pjevao starozavjetni psalmist. Suze na očima tih žena pitale su isto. Kako je moguće da Onaj koji je tolike izliječio, opra-štao, onako govorio, sada na svojim ramenima nosi križ i u nemoć-nom tijelu ide u susret smrtnoj osudi? Tješeći ih, prinosio sam i njihove suze na oltar svoje žrtve za svijet.

Kršćanine, previše plačeš nad stvarima koje ne znače vječni život, a premalo nad sobom i nad svojom djecom. Brineš jer je tvoje dijete do-bilo jedinicu u školi, jer nije odjeveno kao i druga djeca, jer mu ne idu informatika i jezici, pa ne znaš kako će se snaći u životu. Ali, ne brineš ako kaže da neće na nedjeljnu misu, ne trudiš se poslati na ispovijed, zabraniti mu da živi kako kršćanima ne priliči pod tvojim krovom…

Prave suze, one koje plaču nad bijedama i grijehom svijeta, po-svećene su. Kada njih prineseš Bogu, on ih vidi.


Naklonio sam glavu i predao duh.

Trenutak smrti nije smrt duha, nego predaja. Predaja je pre-danje, a ne kukavičluk. Predanjem ruku moga tijela zagrlio sam zemlju, i po predanju duha Ocu stopio je u njegov vječni zagrljaj.

Kršćanine, svoj duh ne predaj nikome, nego samo Ocu nebe-skom. Tvoje predanje Ocu nije znak zaostalosti kako bi ovo vri-jeme htjelo to prikazati. Kada moliš, tvoj se duh njemu predaje, kada prinosiš žrtve koje ti dan donese, isto tako.

Po krštenju si svoj duh predao Ocu i bit će nemiran dok se jed-nom zauvijek u njemu ne smiri.


“Ja sam život!”

A evo me opet na zemlji, tik do smrti. Životni pad moga tijela ojačao je u meni život duha i podigao moju volju da se dadem do kraja.

Kršćanine, tvoje je tijelo posuda u kojoj se skupljaju duhovne žrtve. Budeš li pazio samo na njezinu vanjštinu, može se dogoditi da je ostaviš praznu. Da se u posudi tvoga života ne nađe ono što je jedino važno. Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa.

Žrtva tijela hrani volju duha. Zašto uporno žrtvuješ duh na ra-čun tijela? Prinesi Bogu ugodan prinos tjelesne žrtve. Nauči svoju djecu što znači riječ “odricanje”. Tako ćeš ispuniti svoje svećeničko poslanje u svijetu.


“I tebi će samoj mač boli probosti dušu…”

Tako je rekao starac Šimun mojoj Majci. Trenutak mača je sti-gao kada su moje mrtvo tijelo položili u njezino krilo. U tom je trenutku ona postala živa žrtva pred licem Božjim.

Kršćanine, i ti si živa žrtva kada te probadaju mačevi boli u ra-znim kušnjama i žalostima života. Tu žrtvu Otac gleda milostivo za spasenje mnogih. Bol moje Majke zbog moje smrti potrajala je do Uskrsa, ali bol koju podnosi zbog duhovne smrti mnoge nje-zine djece, traje i danas. Pridruži joj svoje žrtve do onoga dana kada će Otac nebeski obrisati svaku suzu s vaših očiju, do dana u kojem više neće biti ni tuge ni boli ni jauka, ni smrti.


U tvom društvu uz križ stati,S tobom jade jadovatiŽelja mi je jedina.

Neka ljubav srca mogaGori sveđ za Krista Boga,Da mu u svem omilim.

Daj mi s tobom suze livat,Razapetog oplakivatDokle diso budem ja.

Vrelo milja, slatka Mati,Bol mi gorku osjećati,Daj da s tobom procvilim.

10. POSTAJA:

ISUSA SVLAČE


14. POSTAJA:

ISUSA POLAŽU U GROB


11. POSTAJA:

ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ


Ja sam kruh živi.

Svoje božanstvo već sam jednom svukao, kada sam postao čo-vjekom. To moje ljudsko tijelo sada je svučeno pred očima svje-tine. A meni ni to nije bilo dosta, pa sam vam ga predao u golom komadiću kruha. Rekao sam: „Tko bude jeo od ovoga kruha živjet će uvijeke!“

Kršćanine, tim te kruhom hranim da bi me mogao nositi svijetu. Budeš li gladan, bit ćeš i gol, obučen samo u ime da živiš. A kojom ćeš onda odjećom zaodijevati golotinju svojega vremena? Svijet se nema u što obući, ako to ne bude odjeća satkana od moje euhari-stijske žrtve - vidljive u životu kršćana.


Ja sam uskrsnuće.

Moje tijelo položeno je u grobnicu u koju još nitko nije bio položen. Moji su mi prijatelji mrtvome htjeli iskazati počast. Ja, rođen u štali koji nisam imao gdje nasloniti glavu, u smrti sam pokopan među bogatašima onoga vremena… Dali su mi grobnicu da bi od mene primili najveći dar. Pronašli su je praznu.

Kršćanine, tvoje je bogatstvo moj prazan grob. Moje uskrsnu-će garancija je svakoj tvojoj žrtvi i naporu. Ne služiš mrtvome Bogu nego Živome. U meni svaka tvoja muka ima uskrsnuće i smisao. Pa i ona koja ti je najteža, jer osjećaš da je podnosiš sam, da nitko za nju ne zna i ne brine. Takve žrtve su poput mračnoga groba. Ali ti znaš da će svanuti treći dan. Pokaži svijetu da vje-ruješ u to.


Probodoše mi ruke i noge.

Ja visim između neba i zemlje. Bog sapet u ljudskom tijelu pri-kovanom na križ.

Zaustavili su mi tijelo, ali duh nisu mogli zaustaviti. I s križa još opraštam desnom razbojniku, jer duhom proničem ljudsko srce i vidim kajanje… Njemu sam mogao pomoći tek sada – ra-zapet.

Kršćanine, ako je tvoja služba uistinu svećenička, najbolja ćeš djela svojega života učiniti onda kada budeš mislio da više ništa ne vrijediš, kada ti tijelo bude prikovano umorom, bolešću, ili starošću. Ne zaboravi, duh se ne može zaustaviti.


ZAKLJUČAK:

“Božji oltar jest naše srce.” Tako je govorio sveti papa Grgur Veliki. Gospodine, daj da ti služimo ne samo na oltaru već i u ci-jelom svijetu koji je za nas oltar.

Daj da sva svoja djela obavljamo kao na oltaru, i da svaki od nas, u vlastitom danu ispunjenom molitvom i žrtvama, poteško-ćama i žalostima govori na neki način kao svećenik, svoju misu, koja traje dvadesetičetiri sata, u iščekivanju sljedeće mise koja će trajati drugih dvadesetičetiri sata i tako sve do kraja života.

Po svetosti života naših obitelji daruj nam nova svećenička zvanja. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

M. Ž.

Neka dođu i na menePatnje za me podneseneSina tvoga ranjenog.

Kada dođu smrtni časi,Kriste Bože, nek me spasiMajke tvoje zagovor.

Kad mi zemalja tijelo primi,Dušu onda uzmi ti miU nebeski blažen dvor.

Rane drage, Majko sveta,Spasa za me razapeta,Tisni posred srca mog.

Documents

Križni put u Godini svećeništva ISUSA OSUĐUJU …...do Uskrsa, ali bol koju podnosi zbog duhovne smrti mnoge nje-zine djece, traje i danas. Pridruži joj svoje žrtve do onoga