Kre5imlr Ribld

DJECA SA SINDROMOM MINIMALNE CEREBRALNE DISFUNKCIJE

Vei je od Straussovih' ispitivanjapostalo jasno da ,neke osobitosti upona5anju djece, posebno one izme-clu 5 do 12 godina, ne moZemo pri-pisati mentalnoj nedovoljnoj razvije-nosti, o5te6enjima osjetilnih organa,govornim smetnjama, i'nvaliditetu ilisomatskom oboljenju, emoncional-nim momentima uvjetovanim odgoj-nim gre5kama ili atmosferom sredineu kojoj dijete Zivi, pa ni pedago5komzapu5teno5iu. Njihova neadaptiranostna okolinu, te na Skolu, u kojoj ima-iu te5koia kako zbog svoga pona5a-nja, tako i specifi6nih smetnji u ude-nj,u, proizlazi iz neurofizioloSkih oso-bitosti funkcioniranja srediSnjeg Ziv-danog sustava. Na neuspjeh se destonakalemljuju i reaktivne emocional-ne smetnje sa znacima djedje neuro-ze, Sto otelava njihov stanje. Prateiiheteioanamnezu, vr5eci pedijatrijsko--neurolo5ke pretrage, promatranjemnjihova pona5anja i reagiranja, te ra-da u Skoli i ispitivanjem kognitivnihfunkcija putem psihometrijskih teh-nika, doSlo se do zakljudka da je uosnovi ponaSanja te djece organskakomponenta u smislu disfunkcijeSZS-a.

Danas se takvu djecu svrstava u di-jagnostidku kategoriju mlnimalne ce-rebralne disfunkcije, tj. pod dg: Dys-functlo cerebralis minima, ili skraie-no MCD.

KltniCka slika minimalne cerebral-ire dlsfunkc{ePoku5at iemo odrediti klinidku

sliku pomoiu dvije definicije. Prema76

definiciji J. c. Millichapa' MCD jetermin koji se primjenjuje na djecunormalne inteligencije koja pokazu-ju poremeiaje udenja i ili pona5anjapovezane s neurolo5kim abnormalno-stima. Najde5ii i najuodljiviji simp-tom je kod njih hiperaktivno ponaSa-nje, koje se pojavljuje u 750i, sluda-jeva. Nisu, mectutim, sva djeca saMCD u pona5anju hiperaktivna. Oko20o o njih ne pokazuje liperkinezu,ali zato posjeduju druge znake MCD,dok ih je oko 50i, jako inertno i u mo-toridkom i u intelektualno,m pogledu(hipokinetidno). Dnuga jedna defini-cija, Sto ju je 1964. g. prihvatio Na-cionalni institut za neurologijske bo-lesti u USA, karakterizira djecu saMCD kao onu koja su normalne iline5to ispod normalne pa do iznad-prosjedne inteligencije, sa smetnjamaudenja i/ili nekim smetnjama pona-Sanja koje se kreiu od blago do ja-ko izraZenih, a povezane su sa suptil-nim devijacijama funkcije SZS-a. Onese mogu oditovati u raznim kombina-cijama deficitarnosti u percepciji,konceptualizaciji, jezidnom izraLava-njl.r, pamienju i kontroli paZnje, irn-pulsa, te motoridkih funkcija. Zbograznolikosti, tj. pomanjkanja homo-genosti i uniformnosti manifestacija,koje od sludaja do sludaja prevlada-vaju u manjoj ili veioj mjeri, a dinise i zbog moguie raznolikosti etiolo-gije, ovom su se sindromu davali raz-ni dijagnostidki nazivi, kao na pri-mjer, sindrom hiperaktivnog djeteta,hiperkinetidki sindrom, sindrom mi-nimalne cerebralne disfunkcije, rnini-

nralno moZdano o5teienje, dijetc oS-teiena mozga, dijete s perceptivnimhendikepom, dislektidno difete, dije-te sa disfunkcijom, specifidne smet-nje udenja, sindrom zaostajanja umaturaciji, disfunkcija SZS-a, kronidni moZdani sindrom, Straussovsindrom, Prechtlov koreiformi sind-rom itd. Cini se da se danas ipak naj-viSe udomaiio dijagnostidki terminminima/na cerebralna disfunkcija, tj.MCD. Deset najdesiih dijagnostidkihkriterija MCD su, prema J. G. Milli-chapu, ovi:

-

hiperaktivnost (u veiini sludaje-va), kratak raspon painje, impulziv-nost u pona5anju, slaba koordinacija,perceptivne smetnJe, smetnje memo-riranja i formiranJa pojmova, neuro-lo5ke abnormalnosti i abnormalnostiEEG-a, teSkode u govoru i jeziCnomizraiavanju, te, konadno, ono sto stva-ra probleme u napredovanju u Skolimlaclim udenicima, speclfldne smetnjeudenika, posebno na podrudju stJeca-nza vjeStina i navika Citanja, pisanja,te u nekim slujajevima i raCunanja(disleksija i dizgrafija, tJ. legastenijai diskalkulija). Zbog ovih osobitostiprijeti opasnost da se dijete pogre5nodijagnosticira kao oligofreno, na Stose mora dobro paziti. U kasnijemdjetinjstvu i adolscenciji pona5anjese ozbiljno smiruje, smetnje udenja(posebno dislektidke) slabe (razgratlu-j,u se), al,i 6esto ostaje averzija premaudenju i Skoli, slabo predznanje, teneke rezidue u smislu problema uponaSanju i perceptivne teSkoie, po-sebno u netretirane djece, od kojihneka mogu dospjeti i u odgojno-po-pravne ustanove.

Udestalost u populaciJi. Sto se ude-stalosti tide podaci u literaturi variraju, ovisno o kriterijima, a motdai o stvarnom zdravstvenom stanjustanovnidtva raznih regija. Moguieje, naime, da, ukoliko je MCD poslje-dica i moidanih (s'uptilnih) lezijaprentalno, peri i postnatalno, napret-

kom r-r-rcdicinske znanosti bivaju spa-Sena i ona djeca koja bi ranije letal-no egzitirala, ali ostaju na Zivotu sblagirn lezijama ili bolje reii disfunk-cijarna SZS-a. Spomenuti J. G. Milli-chap tvrdi da je pribliZno 40,( djecemlacle od 12 godina aficirano sa MCD,odnosno prosjedno jedno u svakomrazredu.

Drugi autori, primjerice Ladd', pro-cjenjuju postotak djece sa MCD na5-200.i,, S. Walzer i H. Wolff' na 5--15016,

a mnogi na oko 10,,/0, Sto pod-raLavaju neki domaii autori. J. G.Millichap navod,i kako neki izvje5tajigovore da ih u USA ima oko 3,000.000sludajeva.

Osvrnimo se sada na neke od prijespomenutih najde5iih kriterija MCDsindroma:

Hiperkineza (hipermotilnost) destoje uodljiva jo5 u doba kad dijete pro-hoda, ali ako i nije, dolazi do izraLajakad se dijete urpi5e u Skolu. Ona ro-ditelje ometa u njihovim odgojnimnastojanjima, jer je dijete nepresta-no u pokretu nesvrsishodne naravi:sve dira, dupa, penje se, ne moZe namiru sjediti, ne ,pokazuje strah odvisine, itd. Hiperaktivnost se oditujei u igri. UdruZena sa nesposobno5iukoncentracije paZnje, oteZava i pra-ienje nastave u Skoli. Ometajuii svo-jim neprekidnim nemirom razred inastavnika, dijete biva opominjanoi kaZnjavano, ali bez rezultata. Imanastavnika koji upozoravaju da takvadjeca oiz dista mira< ustaju iz klu-pe, ma5u rukama, ili se dak Seiu p

desto osjetljiva na promjene meteo-roloikih prilika. Tako se isto uodavasklonost izmjeni smijeha i plada. Naopomenu ili kaznu ne reagiraju, paone nemaj'u efekta kao potkreplje-nje

-

dijete uvijek dini iste greSke,kao da se ne koristi iskustvom. Milli-chap spomin.je i dudan interes te dje-ce za promatranje tekuie vode.

E. Koppitz' kaLe da su takva dje-ca sklonija razvoju smetnji pona5a-nja, a u osnovi im je organska kom-ponenta; ona slabije podnose frustra-cue.

Nekoordinlranost ili slabiia koordi-niranost pokreta, posebno fine mo-torike, odituje se kod mnogih prionim radnjama Sto zahtijevaju skla-dan rad mi5iinih skupina. Iako voletjelesno kretanje (oni koji su hiper-motlni), ipak imade i takvih da iz-bjegavaju neke oblike tjelovjeZbe naSkolskim satovima zbog nespretno-sti. U manje se djece vide te5koie prizakopdavanju dugmadi, vezivanju ci-pela, dudan i ,teZak" nadin na koiidrZe olovku, tremor u grafomotorici,te oskudnosti ili nemoguinost crta-nja ili precrtavanja u skladu sa kro-nologijskom dobi, nesigurnost u hoduitd.

Perceptivne smetnje su u osnovite5koie u usvajanju tjelesne shemekasnijih te5koia u Skoli, tj. u svla-davan;u gradiva. Svaka, naime, per-ceptivna funkcija nosi u sebi spozna-nju komponentu, jer percipiranje ni-je samo peri'ferni fenomen, vei je isrediSnjeg zna(aja,Sto znadi da pod-raZaj koji kao uzbudenje pristiZe ukortikalne strukture, valja interpre-tirati u smislu cjelovitog doZivljajau sekundarnim i tercijarnim korti-kalnim zonama. Pokazalo se da djecasa znacima MCD pokazuju neke oso-bitosti perci'piranja, a isto tako i me-moriranja. Primijeiene su takoderte5koie u trsvajanju tjelesne shemesvoga i tutleg tijela, te teSkoie u od-redivanju prostorno vremenskih rela-78

cija: lijevo-desno, gore-dolje, napri-jed-nazad, prije-poslije i sl. Neki au-tori, npr. Moneyo, smatraju da imadeu osnovi ,smetnji ditanja u mnoge odte djece odredene perceptivne osobi-tosti kao tSo su teSkoie u zahvaianjukonstantnosti o,blika pisanih simbo-la, zatim,njihove direkcionalnosti,kao i doZivljavanja konstantnosti po-loLaja u prostoru. Nadene su i smet-nje u vizuomotornoj percepciji i vi-zuelnoj retenciji na testovima poputonog Benderove i Bentona. I u testuM. Frostigove, a kojim se ispitujevidna percepcija u smislu koordinacije oko-rur,ka, lik-pozadina, konstant-nost doZivljavanja forme, prostornapozicija i prostorne relacije, takoilerse vide karakteristidne smetnje.

Vidne anomaliJe, kako tvrde nekiautori, ne uzrokuju te5koie u vid,no-me percipiranju slova, slogova i re-denica, te raznih drugih grafidkihstruktura, ali ako postoje, mogu ihkomplicirati. Negira se takoder i ulo-ga neskladnosti u mi5iinoj ravnoteZipri okretanju odnih jabudica, kao ismetnje binokular,ne fuzije. PremaCritchleyu' ispravna je Goldbergovatvrdnja da smetnje vida i neravnote-Za bulbarnih miSiia ne igraju etiolo5-ku ulogu u pojavi smetnji pri dita-nju. One su srediSnje naravi.

Sluh i njegove anomalije. Audiome-trijski nalazi najde5ie ne upuiuju nina konduktivno ni na,perceptivno oS-teienje sluha, pa, ipak, mnoga od tedjece odituju neke perceptivne audi-tivne osobitosti koje i'ndiciraj,u da seradi o retrokohlearnim poremeiaji-ma fonematskog sluha. Dijete (sa sta-jaliSta audiometrije) dobro duje, alizato neke glasove srodne po zvudnojstrukturi, slabo diskriminira. U vezis tim Critchley 'kaZe: oCak i kad ne-ma uodljivih znakova gluhoie i nikakvih restrikcija

'na audiogramu pe-rifernih ili centralnih

-

moZe se naiiodretlena kvalitativna smetnja koja

ometa ispravnu percepciju govora.Evaluacija sindroma testnih znakov minimalne cerebralne disfunkci-je na LTB., Revija za psihologiju, 3 : 13, Vol. 4, br. l, Zagteb, 1974.Z. Momii-Mui6, D., M-atas, V.,- Begovii, >Usporedba anamnestidkih podataka,neurolo5kog i EEG nalaza kod minimalne disfunkcije., Lijednidki vjesnik' t399402 Eod. gg., br. 8, ZaEreb, 1976.G. Halleien.

"s,pecific dvslexia (ncongenital word-blindness()(. A clinical andsenetic-studv. Acta Psychiatr. Neu'rol. Scand. (Suppl.) 65:287 p'p., 1950.-lrn. O. Vernon, Backw-ardness in Reading, Cambiidge University Press, Cam-bridee. 1957.Keeiei and Keeney (Ed.), Rabinovich, Goldberg i dr', Dyslexia. Diagnosis andTreatrient of Reading Disorders., C. W. Mosby Cornp., Saint Louis, 1968.Luria A. R., Osnovi neu'ropsihologije, Nolit, Beograd, 1976.A. Kos-Mikir5,

"Smetnje utenja fshetnje ponaS-anja Skolskog djeteta< (separat),Krka, Novo Mesto, 1976.il-S.,'werrv, M. G., Aman and Eileen Lampen,

"Haloperidol and Methylphenida-te in Hvpeiictive ChiHren