Kratki komentari općih uvjeta FIDIC...približim opće uvjete FIDIC kako bi im olakšao snalaženje između tih različitih općih uvjeta. U knjizi su detaljnije obrađene Crvena

Broj 79, ožujak 2013.Croatian Real Estate Newsletter

Pokrovitelji CREN-a:

Intervjudr.sc. Branko Vukmir

Kratki komentari općih uvjeta FIDIC

TEMA BROJA:

Croatian Real Estate Newsletter, ožujak 2013. 2

SADRŽAJ

1. NAJAVA

Devete godišnje međunarodne konferencije o hrvatskom tržištu nekretnina 3

2. TEMA BROJA

Intervju:

dr.sc. Branko Vukmir

Kratki komentari općih uvjeta FIDIC 4

3. NAJAVA SEMINARA

21. Industrial Building Seminar BIM for LCM:

Building Information Modelling for Life Cycle Structures 10

4. STATISTIKA

4.1. Prosjek traženih cijena nekretnina u prodaji – veljača 2013. 11

4.2. Statistička priopćenja Državnog zavoda za statistiku iz

područja građevinarstva 11

4.2.1. Indeksi građevinskih radova u studenome 2012. 11

4.2.2. Izdana odobrenja za građenje u prosincu 2012. 12


1. NAJAVA


Poštovani Dr. Vukmir, naše iskrene čestitke na izdavanju Vaše nove knjige – Kratki komentari FIDIC-ovih općih uvjeta građenja. Izdavač knjige je RRiF-plus d.o.o. za nakladništvo i poslovne usluge. Koji je bio povod i Vaš motiv za pisanjem ove knjige i o čemu ona govori?

Zahvaljujem se na Vašim čestitkama. U novoj knjizi su sadržani kratki komentari svih šest Općih uvjeta FIDIC koji se odnose na radove građenja. Namjera mi je bila da našim stručnjacima u području građenja na jednom mjestu približim opće uvjete FIDIC kako bi im olakšao snalaženje između tih različitih općih uvjeta. U knjizi su detaljnije obrađene Crvena knjiga, Žuta knjiga, Harmonizirani uvjeti i Kratki oblik ugovora. Srebrna i Zlatna knjiga su također opisane, iako ne tako detaljno kao one naprijed navedene.

FIDIC-ovi opći uvjeti građenja predstavljaju svojevrsno „međunarodno pravo građenja“. U čemu je njihova snaga i značaj?

Zaista se mnogi projekti u svjetskim razmjerima ugovaraju uz primjenu nekih od općih uvjeta FIDIC i u tom se pogledu ti uvjeti mogu smatrati kao veoma utjecajni na praksu građenja. Sve međunarodne fi nancijske institucije (Svjetska banka i sl.) zahtijevaju da se oni projekti koji se fi nanciraju iz njihovih zajmova, izvode

ta ravnoteža zaista uvijek i postignuta. Sa stajališta izvođača radova postoje prigovori na neka rješenja usvojena u OU FIDIC i moja je želja bila da u knjizi istaknem i te prigovore. Budući da su OU FIDIC samo ugovori, a ne i propis, ugovorne strane te uvjete mogu mijenjati, a da bi to mogli učiniti potrebno je da budu svjesni postojanja takvih spornih pitanja. Čak i ako ne nastoje promijeniti neke odredbe OU FIDIC, potrebno je da su svjesni postojanja rizika koji proizlaze iz pojedinih odredbi kako bi mogli formirati odgovarajuću cijenu svog rada.

Poznato je da ste Vi dugi niz godina savjetnik UNCTAD-a za strana ulaganja i da svake godine prezentirate publikacije UNCTAD-a o svjetskom pregledu stranih ulaganja. Zašto su strana ulaganja značajna za pojedine zemlje? Kakva je situacija u pogledu stranih ulaganja u pojedinim dijelovima svijeta i pojedinim državama? Molimo Vas da nam prezentirate određene podatke.

Kao konzultant velikog broja specijaliziranih agencija UN i kao viši pravni savjetnik Centra za transnacionalne korporacije UN u New Yorku, kroz značajni dio moje poslovne karijere bavio sam se i stranim ulaganjima. Kao posebni savjetnik UNCTADA za predstavljanje godišnjeg World Investment Reporta, kroz posljednjih sam 17 godina redovito

prema OU FIDIC, a i mnogi privatni investitori također traže primjenu tih OU. Raširenost tih OU posljedica je potrebe da se stvori takav tipski model ugovora koji se može primijeniti u svim zemljama i kod kojih je prilagodba specifi čnim zahtjevima nekog projekta svedena na najmanju moguću mjeru, a da su pri tome uravnotežena prava i obveze sudionika u tim radovima. OU FIDIC su prihvaćeni jer su u dovoljnoj mjeri uskladili proturječne interese naručitelja i izvođača. Pored toga, OU sa strogim rokovima i propisanom procedurom, osiguravaju učinkovito rješavanje problema koji se pojavljuju kod građenja.

U kojoj mjeri, po Vašem saznanju i mišljenju, hrvatski pravnici, građevinari, bankari, arhitekti i sve druge profesije povezane s ugovorima o građenju poznaju i primjenjuju FIDIC-ove opće uvjete u svom poslovanju? Na koji način bi se trebali povećati znanje i primjena FIDIC-ovih općih uvjeta prilikom ugovaranja i provođenja ugovora o građenju u Hrvatskoj i u inozemstvu?

Iako se u nas posljednjih godina znatno povećao interes sudionika u građenju za OU FIDIC, to još uvijek nije dovoljno da se ti uvjeti zaista razumiju i da se po njima postupa. I pored nastojanja FIDIC-a da njihovi OU budu uravnoteženi u podjeli prava i obveza ugovornih strana, to nije garancija da je

2. TEMA BROJA

dr.sc. Branko Vukmir

Kratki komentari općih uvjeta FIDIC


predstavljao WIR u Hrvatskoj. Nažalost, strana ulaganja u Hrvatskoj bila su marginalizirana od svih dosadašnjih Vlada. Bojim se da u Hrvatskoj prevladava suštinsko nerazumijevanje uloge i značaja stranih ulaganja, a nijedna se vlada do sada nije ozbiljno potrudila da to nerazumijevanje otkloni i ispravi. Osim toga, proizvodnja ili

kako se to često kaže „realni“ sektor, u Hrvatskoj je doživjelo neshvatljivo zanemarivanje. U sadašnjem času radi se na poboljšanju zakonodavnog okvira, pa iako su promjene polagane, napori Vlade su ohrabrujući. Sadašnja je Vlada očito svjesna važnosti stranih ulaganja i poduzima korake za stvaranje povoljnijeg investicijskog okruženja.

Kakvo je sadašnje stanje u Hrvatskoj u pogledu stranih ulaganja? Tko su najveći strani ulagači u Hrvatsku? O kakvim se vrstama ulaganja radi?

Današnje stanje stranih ulaganja u Hrvatskoj je potpuno nezadovoljavajuće. Ako se pogledaju ukupna ulaganja u Hrvatsku, koja kroz gotovo 20 godina iznose otprilike 26 milijardi Eura, samo na fi nancijsko posredovanje, trgovinu, na ulaganja u nekretnine i ostale neproizvodne djelatnosti otpada gotovo 70% od ukupnih ulaganja, dok su ulaganja u realni sektor znatno manja. Najveći ulagači u Hrvatsku su banke, fi nancijski posrednici, trgovački lanci i ulagači u nekretnine. Ulaganja u proizvodne djelatnosti su znatno manja, dok pravih greenfi led investicija gotova da i nema. Najveći strani ulagači su Austrija, Nizozozemska, Njemačka, Mađarska i Luksemburg. Međutim, zemlja koja najviše ulaže u svijetu su SAD, a te su od 30 zemalja u Hrvatskoj na posljednjem mjestu sa samo 15 milijuna dolara ukupnih ulaganja kroz 30 godina. Kroz 20 godina, u računarstvo je u Hrvatskoj uloženo iz inozemstva samo 87 milijuna dolara.

Gdje je Hrvatska u odnosu na zemlje u regiji?

Prema podacima HNB za 2010. godinu, ukupna su ulaganja iznosila samo 297 milijuna € što je manje od prvih poslijeratnih godina (1996. i 1997.). Prema podacima UNCTADA za 2011. godinu u našoj regiji (zajedno

s Albanijom i Slovenijom) Hrvatska je još bila na drugom mjestu iza Srbije u koju je uloženo najviše (2,709 milijardi US$), a ispred Albanije s 1,032 milijuna US$, Slovenije s 999 milijuna US$, Crne Gore s 558 milijuna US$, Makedonije 422 milijuna US$, BiH 435 milijuna US$. Rezultati za 2012. su posebno razočaravajući. Prema podacima HNB za prva tri tromjesečja 2012. godine, u Hrvatsku je uloženo samo 450 milijuna €. To je zaista veoma malo imajući u vidu činjenicu da smo posljednjih 20 godina u ovom dijelu Europe bili predvodnik po visini stranih ulaganja. U razdoblju od 2006 – 2009, imali smo i po 3, pa i 4 puta veća ulaganja od drugih.

Zašto su strana ulaganja potrebna Hrvatskoj?

Često se izražava strah da putem stranih ulaganja prodajemo „obiteljsko srebro“, a najčešće se zanemaruje naša nasušna potreba da moderniziramo zapostavljenu industriju. Upravo su strana ulaganja način da brzo usvojimo novu tehnologiju koja nam omogućuje da unapređujemo konkurentnost naše

zaostale privrede i da gradimo temelje proizvodnje za izvoz i za daljnji razvoj. Pored toga, strana ulaganja doprinose i učinkovitosti upravljanja, novom zapošljavanju i osposobljavanju novih stručnjaka. Na strana ulaganja treba gledati kao na rasadnik nove tehnologije i novih poslovnih pothvata. U Hrvatskoj prevladava psihoza nepovjerenja prema stranim ulaganjima, a često se gubi iz vida činjenica da je razvoj obrtništva i industrije u 19. i prvoj polovici 20. stoljeća u Hrvatskoj bio najvećim dijelom posljedica uvoza kapitala i tehnologije iz inozemstva. Kad bi pogledali povijest mnogih velikih hrvatskih poduzeća, vidjeli bi da se njihovi početci nalaze u uvozu strane tehnologije i stranog kapitala. Osim toga, danas je čitav svijet isprepleten stranim ulaganjima i to od najvećih pa do najmanjih država. Ne nastojati se uklopiti u taj proces, predstavlja veliki propust i nužno ima za posljedicu tehničko, tehnološko, a zatim i gospodarsko zaostajanje.

Zašto nema više stranih ulaganja? Što i tko, po Vašem mišljenju, treba poduzeti da strana ulaganja postanu dugoročni, značajni i sastavni dio hrvatskog gospodarstva?

Postalo je već dosadno stalno ponavljati iste razloge zbog kojih nema stranih ulaganja – nepotrebno komplicirani

propisi, nedovoljno sposobni i nedovoljno učinkoviti državni upravni aparat, neučinkoviti javni sektor, pomanjkanje strategije u privlačenju stranih ulaganja, ali i općenito skeptični pristup javnosti u pogledu poželjnosti stranih ulaganja. U Hrvatskoj postoji neobjašnjivo protivljenje svim promjenama i posljedica je nemogućnost dogovora ne samo oko bitnih projekata, nego i oko načina

“Sadašnja je Vlada očito svjesna važnosti stranih ulaganja i poduzima korake za stvaranje povoljnijeg investicijskog okruženja.”

“Često se izražava strah da putem stranih ulaganja prodajemo „obiteljsko srebro“, a najčešće se zanemaruje naša nasušna potreba da moderniziramo zapostavljenu industriju.”


na Pravnom fakultetu u Zagrebu i svake godine pitam polaznike tih studija, koji su svi iskusni i očito ambiciozni pravnici, da li su se u svojoj praksi susreli i ugovarali ugovore o licenciji za prijenos tehnologije ili ugovore o zajedničkim ulaganjima ili ugovore o fi nanciranju izgradnje građevinskih objekata ili slične ugovore bilo u

Hrvatskoj ili za hrvatska poduzeća u inozemstvu. Postotak pozitivnih odgovora je zanemariv. To veoma dobro pokazuje izoliranost Hrvatske privrede od međunarodnih gospodarskih kretanja, a bez prakse ti pravnici nikada neće postati iskusni pregovarači.

Međunarodne transakcije počinju složenim i ponekad dugotrajnim pregovorima. Kako voditi pregovore koji rezultiraju sklapanjem jasnih, transparentnih, zakonitih, uravnoteženih i sigurnih ugovora, koji omogućavaju provođenje uspješnih poslova? Posvećuje li se pregovorima, po Vašem mišljenju, dovoljno pozornosti i stručnosti? Kako unaprijediti znanje o vođenju pregovora i kako to znanje primijeniti u konkretnim pregovorima?

Najbolja škola za pregovore je praksa, posebno ako je vođena smišljeno i pod nadzorom iskusnijih pregovarača. Smatram da je za pregovarače

najvažnije znanje i poznavanje suštine pojedinih vrsta ugovora. To se znanje ne smije ograničiti samo na poznavanje sadržaja neke vrsti ugovora, već mora obuhvatiti i ona pitanja koja čine te ugovore riskantnima. Ako se ne prepoznaju opasnosti i rizici vezani uz određene vrsti ugovora, mogu nastati štetne posljedice i gubitci. Edukacijski programi bi se također trebali unaprijediti, kako bi mladi odvjetnici imali bolji i brži početak.

U međunarodnom poslovanju ponekad dolazi i do sporova. Što treba poduzeti u fazi pregovora o određenom ugovoru i kasnije u fazi njegove realizacije da se bitno umanji mogućnost nastanka spora, odnosno da hrvatska strana u sporu ima dobru pravnu poziciju?

Sporovi kod ugovora su neizbježni jer se nikako ne može spriječiti da jedna strana ne smatra da ima neko pravo iz nekog ugovora koje joj druga strana osporava. Ipak, mogućnost nastanka sporova se može umanjiti ako je ugovor jasno sastavljen i u skladu s

pravilima struke. Da bi se to postiglo valja se stalno usavršavati. Najbolje rezultate će postići oni pregovarači koji stalno povećavaju svoje znanje kroz literaturu. Danas je mnogo jednostavnije stjecati znanje, jer je sve pristupačno na Google-u i na drugim tražilicama. Na primjer, tražilica Google Scholar, za svako pitanje u trenu daje uvid u najnoviju literaturu, Narodne novine pružaju sve propise na dohvat ruke, a sve međunarodne institucije objavljuju međunarodne ugovore i ostale dokumente. Prije samo kratkog vremena toga svega nije bilo i svako je usavršavanje tražilo mnogo više truda i napora.

otvaranja ulaganjima. Primjera ima na pretek: Brijuni, zemljište na Mljetu, golf igrališta općenito, golf na Srđu, Haludovo, ulaganja u poljoprivredu, a posljednji primjer je i egzaltirana debata oko prijedloga novog prijedloga zakona o strateškim ulaganjima. Prva agencija za promicanje ulaganja u Hrvatskoj je prije 15 godina nastojala pojednostavniti

dobivanje dozvola za rad i boravak stranaca, ali još danas se traži da svaki stranac koji je član nekog nadzornog odbora u Hrvatskoj, treba imati dozvolu za taj rad pa makar u Hrvatskoj boravi samo nekoliko dana.

Što je s ulaganjima hrvatskih poduzeća u inozemstvo? Jesu li ta ulaganja značajna, važna i zadovoljavajuća? Ako je to potrebno, kako ih povećati?

Ulaganja domaćih društava u inozemstvu gotovo su jednako tako važna kao i strana ulaganja u Hrvatsku jer i ta ulaganja pokazuju integriranost hrvatskog gospodarstva u svjetska kretanja. I u tom segmentu Hrvatska zaostaje. Dok su hrvatska poduzeća u 2008. i u 2009. naglo povećala svoja ulaganja u inozemstvu na preko jedne milijarde US$ godišnje, u 2012. smo spali na samo 44 milijuna dolara.

Svijet se globalizirao. Ove godine ulazimo u EU. U takvim okolnostima, što trebaju znati i kako se trebaju obrazovati i trajno usavršavati hrvatski pravnici i hrvatske pravnice koje se bave stranim ulaganjima, ugovorima o građenju, međunarodnom pregovorima, fi nancijskim aranžmanima? Što bi savjetovali mladim pravnicima i pravnicama koje imaju ambiciju razvoja svoje karijere u tim područjima?

Ja već dugi niz godina predajem na poslijediplomskom doktorskom studiju

“Ulaganja domaćih društava u inozemstvu gotovo su jednako tako važna kao i strana ulaganja u Hrvatsku jer i ta ulaganja pokazuju integriranost hrvatskog gospodarstva u svjetska kretanja.”

“Za hrvatska poduzeća od ključne je važnosti da ugovaraju primjenu hrvatskog prava kao mjerodavnog za rješavanje sporova i to ne samo kod ugovora o građenju, već i kod svih drugih vrsta ugovora kad god je to moguće.”


Međunarodni sporovi, u načelu, rješavaju se pred sudovima ili međunarodnim arbitražama. U novije vrijeme mirenje postaje sve značajniji način rješavanja sporova. Načelno, što mislite o pojedinom od tih načina rješavanja sporova, koje su njihove prednosti i mane? Što biste Vi načelno preporučili da se ugovori u pojedinim ugovorima hrvatskih i stranih ugovornih strana? Zašto?

Arbitražni sporovi, a to je najčešći način rješavanja sporova u međunarodnim trgovačkim odnosima, postali su veoma skupi, uglavnom kao posljedica visokih tarifa institucija pod čijim se okriljem vode takvi sporovi, a posebno zbog visokih honorara arbitara i odvjetnika i drugih potrebnih pravnih i drugih savjetnika. Kod velikih arbitraža, samo ti troškovi mogu biti i u milijunskim

dolarskim iznosima. Pored toga, ti sporovi mogu biti i veoma dugotrajni zbog složenih postupovnih pravila. Iz tih razloga, praksa se sve više okreće alternativnim načinima rješavanja sporova kao što su mirenje ili putem posebno imenovanih tijela (kao npr. Dispute Adjudication Board) koji nastoje sporove rješavati u toku odvijanja ugovora već prije nego što dođe do pokretanja arbitražnih postupaka. Ako

takva nastojanja ne uspiju, arbitraža je ipak najčešći način rješavanja sporova.

Koje mjerodavno pravo preporučate da se ugovara u međunarodnim ugovorima o građenju i zašto?

Za hrvatska poduzeća od ključne je važnosti da ugovaraju primjenu hrvatskog prava kao mjerodavnog za

rješavanje sporova i to ne samo kod ugovora o građenju, već i kod svih drugih vrsta ugovora kad god je to moguće. To vrijedi posebno ako se ugovori izvršavaju u Hrvatskoj jer tada zaista nema opravdanja da se ugovara neko strano pravo. Primjena stranog prava znači i nužnost korištenja stranih odvjetnika, a to ne samo da poskupljuje vođenje postupka, već i lišava naše stranke onog znanja kojeg imaju o hrvatskom pravu.

U Vašem iznimno bogatom pravnom, poslovnom, arbitražnom, savjetničkom, akademskom, stručnom i znanstvenom radu stekli ste ogromna i bogata znanja i iskustva. Poslovno ste bili aktivni u preko sto država na svim kontinentima. Kojim načelima ste se vodili kroz život i posao?

S jedne strane, imao sam sreću da sam dobivao poslove i zadatke za koje su se tražila posebna znanja, dok druge strane, nisam nikada napustio nauku. To mi je osiguralo stalno stjecanje novih znanja koja su mi opet omogućila da uspješno obavljam te zadatke. Mladim ljudima bih preporučio – stalno se usavršavajte u struci i prije ili kasnije vaše će vam znanje omogućiti da ga i primijenite. Pri tome – čuvajte svoj integritet i radite samo ono što vam vaša savjest dozvoljava.

“Mladim ljudima bih preporučio – stalno se usavršavajte u struci i prije ili kasnije vaše će vam znanje omogućiti da ga i primijenite. Pri tome – čuvajte svoj integritet i radite samo ono što vam vaša savjest dozvoljava.”


3. NAJAVA SEMINARA

Projektantske odluke donesene u najranijim fazama planiranja imaju odlučujuće posljedice na ekonomsku, ekološku i socijalnu performansu zgrada tokom njihova životnog vijeka. Building Information Modelling (BIM) sistemi po prvi puta omogućuju fundiranu vizualizaciju, simulaciju i evaluaciju takvih odluka i njihovih posljedica na životni vijek zgrade. U tom kontekstu, BIM kao alat ima potencijal korijenski promijeniti planiranje i izgradnju u smjeru cjelovitog, integrativnog procesa. Novi izazov donosi održanje ravnoteže između motrišta tehnologije, procesa i ljudi.

Arhitekti i inženjeri, znanstvenici i stručnjaci brojnih struka razgovaraju dva dana o statusu i budućnosti ovog revolucionarnog alata. Zavod za Industrijsku Gradnju i Interdisciplinarno Planiranje Tehničkog Sveučilista u Beču Vas poziva u okviru 21. Seminara Industrijske Gradnje na vrhunska predavanja i razmjenu ideja na međunarodnom nivou. Ove godine Seminar će se održati u suradnji s „LCM (Life Cycle Management) Simpozijem – Inovativni Trendovi u Life Cycle Managementu“.

www.industriebauseminar.at

21. Industrial Building Seminar BIM for LCMBuilding Information Modelling for Life Cycle Structures

U suradnji s LCM (Life Cycle Management) Simpozijem


Prosjeci se izračunavaju prema trenutnoj ponudi Burze nekretnina d.o.o.koju možete vidjeti na www.burza-nekretnina.com

4. STATISTIKA

Prema izvornim indeksima, građevinski radovi u studenome

2012. u odnosu na studeni 2011. manji su za 11.6%. Prema

kalendarski prilagođenim indeksima, građevinski radovi u

studenome 2012. u odnosu na studeni 2011. manji su za

12.0%. Prema desezoniranim indeksima, građevinski radovi

u studenome 2012. u odnosu na listopad 2012. manji su za

2.3%.

Priopćenje: Indeksi građevinskih radova u studenome 2012., Državni zavod za Statistiku, Zagreb 2013.

4.2. Statistička priopćenja Državnog zavoda za statistiku iz područja građevinarstva

4.2.1. Indeksi građevinskih radova u studenome 2012.

4.1. Prosjek traženih cijena nekretnina u prodaji – veljača 2013.

prosječna cijena EUR/m² raspon cijena EUR/m²

ZAGREB

stambeni prostor

stanovi 1.757 778 – 6.667

kuće 1.811 341 – 9.167

poslovni prostor

uredi 1.825 700 – 4.865

lokali 2.177 722 – 7.500

poslovne zgrade 1.828 132 – 3.793

OBALA

stambeni prostor

stanovi 2.171 316 - 8.196

kuće 1.846 64 – 18.269

poslovni prostor 1.964 80 - 4.338

turistički objekti 2.110 292 – 15.748


U prosincu 2012. izdano je 701 odobrenje za građenje, što je manje za 18.7% u odnosu na prosinac 2011. Ukupan broj izdanih odobrenja za građenje u razdoblju od siječnja do prosinca 2012. u usporedbi s istim razdobljem 2011. manji je za 13.2%. U prosincu 2012.: - prema vrstama građevina, 75.9% odobrenja izdano je za zgrade, a 24.1% za ostale građevine - prema vrstama građenja, 78.9% odobrenja izdano je za novogradnju, a 21.1% za rekonstrukcije.

Prema izdanim odobrenjima za građenje u prosincu 2012., predviđeno je građenje 627 stanova s prosječnom površinom od 99.8 m2. Priopćenje: Izdana odobrenja za građenje u prosincu 2012., Državni zavod za Statistiku, Zagreb 2013.

4.2.2. Izdana odobrenja za građenje u prosincu 2012.


IZDAVAČ:

Filipović poslovno savjetovanje d.o.o. Trg bana Josipa Jelačića 3/V10000 Zagreb – HrvatskaTel: +385 1 481 69 69 Fax:. +385 1 483 80 60e-mail: cren@fi lipovic-advisory.com

Želja nam je da Croatian Real Estate Newsletter / CREN bude brz i kvalitetan izvor informacija svima koji djeluju u sektoru nekretnina, od developera, projektanata, izvođača građevinskih radova do agencija za posredovanje i dr.

Molimo Vas da Vaše komentare, prijedloge i mišljenja pošaljete na cren@fi lipovic-advisory.com kako bismo poboljšali CREN i učinili ga vodećim medijem o hrvatskom tržištu nekretnina. Redakcija: urednik Vladimir Filipović, Natalija Kordić, Marija Noršić i Petra Škevin.

Documents

Kratki komentari općih uvjeta FIDIC...približim opće uvjete FIDIC kako bi im olakšao snalaženje između tih različitih općih uvjeta. U knjizi su detaljnije obrađene Crvena