KOLORKA Lax - fibra.hr · Fascinirala me srčanost tih osoba koje su silovale svoja tijela i zlostavljale svoje bicikle vozeći uz vjetar, ispred automobila nakrcanih gumama i gestikulirajućim

www.fibra.hrwww.stripovi.com

KO LO R K A

LaxOrao bez kandži

Kolorka_25_Orao_bez_kandzi_KB.indd 1 01.03.13. 16:05:35

KO LO R K A

LaxOrao bez kandži

Knjiga 25

Scenarij i crtežChristian Lacroix Lax

IzdavačNaklada Fibra d.o.o.

Glavni urednik Marko Šunjić

Prijevod Ema Pongrašić

Lektura Aleksandar Gucunski

Dizajn Melina Mikulić

Tisak Stega tisak d.o.o.

Naklada 400 primjeraka

ISBN 978-953-321-120-6Aigle sans orteils© DARGAUD 2010, by Laxwww.dargaud.comAll rights reservedZagreb, veljača 2012.

Cet ouvrage a bénéficié du soutien des Programmes d'aide à la publication de l'Institut français.Ova knjiga je objavljena uz potporu Programa pomoći izdavaštvu koju dodjeljuje Francuski institut.

Orao bez kandži ■ 3



P R E D G O V O R

▪

Moj prvi bicikl bio je jedan cestovni Peugeot, lila boje (iako sam bio naručio zeleni!) s bisagama postrance i sprijeda. Imao sam trinaest–četrnaest godina i moji su idoli, između ostalih, bili Bobet, Anquetil, Puolidor, Darrigade i Bahamontes. Obožavao sam prezime tog elegantnog španjolskog vozača, a još više njegov čudni nadimak: Orao iz Toleda!

Nismo imali televizor pa sam ih poznavao samo po fotografijama iz „Mirror-Sprinta“, po carstvu sepije, plavog ili ljubičastog, koje je ukrašavalo zidove jedne velike prostorije koja se nalazila uz bok djedovog kafića, i koja je služila kao garderoba za vrijeme regionalnih utrka. Pentrao sam se po razbacanim klupama da bih ih bolje vidio kako, ponekad u razvučenoj grupi, ponekad pojedinačno, prolaze pejzažom koji je raznobojna okolica činila ujedno magičnim i neprijateljskim. Fascinirala me srčanost tih osoba koje su silovale svoja tijela i zlostavljale svoje bicikle vozeći uz vjetar, ispred automobila nakrcanih gumama i gestikulirajućim tipovima.

To što su se usuđivali izložiti šljunkovitim strminama visokih planina, usred kaosa neprijateljskih litica, činilo mi se herojskim!

Danas, kad pedaliram Alpama ili Pirenejima, opasnim i žestokim usponima Ventouxa ili manje prokletim putovima, to činim iz zadovoljstva, ali i da bih se našao među tom „Velikom armijom“.


Orao bez kandži ■ 5 4 ■ Orao bez kandži



Idem stopama Fausta Coppija koji je svoj prvi Tour osvojio godine kad sam se rodio. Pokušavam pričvrstiti kotač Jacquesa Anquetila koji je, jedanaestog lipnja 1966., na izmaku snaga, spustio nogu na zemlju dvjestotinjak metara od mojeg doma, na skromnoj obali Serrièresa.

Ovu knjigu posvećujem svima koji su sa mnom dijelili mnogobrojne sate na sjedalu, i onima koje sam slučajno sreo i starim prijateljima, kao i svome bratu Yvesu koji se u svojim kolicima popeo na skoro svaki poznati vrh samo zato što mi nije mogao praviti društvo na biciklu. Ovu knjigu posvećujem svim novinarima, fotografima i medijskim ilustratorima koji su pratili taj srpanjski događaj od samog nastanka. Hranili su me snovima i snabdijevali materijalom bez kojeg nikad ne bih mogao stvoriti sve ove slike.

Naoštrili su svoje olovke za „divove ceste“: Dero, Mich, Ordner, Pellos, Petit, Pico, Blachon...

Primili su se pera kako bi proslavili „robove ceste“: Aragon, Barthes, Blondin, Boudard, Chany, Colette, Fallet, Laborde, Londres, Pouy, Troyat...

Fotografirali su „Veliku utrku“: agencija Presse-Sports, Capa, Cristophe, Depardon, Laget, Lartigue, Licois...

Koristili su se kamerom kako bi joj odali počast: Decoin, Ertaud, Joffé, Lelouch, Malle, Stelli, Tati, Yates...

Christian Lax





LiJepA noĆ, zaR NE? jA PIšem Za JEdAn

DNevni lIsT... Bi LI htiO VIdjETi SvoJe IME Na nAŠim straNIcAMa? O Tebi SE sIgURno Ne pišE PunO po

NOVInAma...

bAŠ saM nA BRbLJaVCA

NaletIo. KOjA SrEća...

ne ZNaš otkuD

POČETi?

PRIčaJ O svojiM

StOpALIma... rEKAo biH da Te PApcI BOlE!

'večEr, pRija-telJu! sVE mI Se ČinI dA si TI jEDaN od Onih MomAka Iz tOUr De fRAN-cEa? biCIKLiST, kAKo BI rekli.

HAjDe, PričaJ MI o UtRCi.

SluŠAm TE.



SprEMI Ti tAj NoTes nazAd u DžEP, OVaJ moMAk tI Nema niŠTA Za REćI!

?

stanI!

MISlim DA nIsi doBrO RaZuMIo,

kOLEGA! ... mi, Kao NOvIne-orgANi-

zatOR, SMATramo DA čItaTElji Već

dOvoLJnO ZNAjU...

... odrpanCI KOJi STIŽu sAtima NAkon ODLaSKA koNTROle IH nE zaNi-MAjU! onI VOLe samo

PObJEdNiKe!

javnost želi EpOVe! SANJa sE

SAmo O onIMa kOji NAsTave utrKU.

gdJE je IzVRSnosT AkO PočNEmO priČatI KAko, u

POZaDinI, iMA oNIh KOJi cRkavAjU!?

GoSpODo, JA saM NOVinAR, PopuT vaS, I NEĆetE me OMETAti U moM POslu! našI ČiTAteLjI

imaJU...



Srpanj 1907.



ZaJEbAvaju s ToM zVJeZDAR-

NIcOm! niSU jE MoGLI NiŽe sagrAdIti? vIDi SE da OnI Nisu TI KoJi Se nAtEžU s OVIm pRokleTiM

SaNDuCImA.

PREStAni GuNđaTI. OVdje nAm JE isto

kaO U TArbeSu, BaR sE Ne

vrtIŠ UKRug po kASarni, UžIVAj u

PRizOrU.

SaD Ću ti JA RećI, amédÉE fArio... vIŠe VOLiM pRIZor ČašE PROHlADnog viNa, s TrISOm u rUCi I TRi prIja-teLJA oKO sTola!...

hoUrcadE, pA NIsi Se vaLJDA PRIjaViO

u ArtIlJERijU saMo dA BI KarTAO?

u svakom SlUčAju nisaM NI zAtO da bih proVeO

LJETo vUcARajućI SAnDUKe Od

trisTo I VišE kIla Sve DO VRHA PiC

du mIDi.



humM!



prImijeTIo sAM da nEki NISU PReViŠE revnI, tREBAT Ću KapetANU uPUTitI

riJEČ-DVIje.

jA NisaM poPuT teBE! nećU bITi mulA OVE goS-pOde. MoRaJU Ih DONijEtI, Te svoJE šKrinje PuNE

StAROG ŽeLJEZa!

Nisu pRevIšE reVni?! ŠaLITE Se, DRAgi KOlEGa!

kAd UZmeM u obzIr vRUćiNu I POpriLIčnU tEžiNu sVIh SanDUKA,

imaM osjeĆAJ da SuDjElUJem u kAKvOM

VELIkom POTHvatU.

ZezATE se, CaMILlE, ti SU

VojNIci IsTeSAni Za OvAJ zadA-tak: sVAKoDNE-vnO Se muČE s NaŠIM ToPOVimA IZ 65. i SandUCIMA taNADi kojI idu

Uz nJIH!

to jE kremA FRaNcusKE vOJSke!

nIsMo SLUčAjNO pozVali uPrAvO oVE hRpe mIšiĆa dA naM DOPrEme dIJELove KUpOlE BAiLlauD.

vAŠe pODrUGLJIVo dRŽaNjE Me nE imPre-sIONiRA! naš ćE telES-

Kop BITi u zAkLONU KuPole prIJE ZiMe,

jEDnakO KAo ŠtO sTe vI SadA PoD sVOJim

SUNCobRanOM!

žAO mI Je, oVO jE

kišobRan.

podrug-ljivac! PfFf...



camilLE!

?

tvOjE noVINe!

Možeš iH JOŠ

zadrŽATI, imaM posLA.

ImaM i jA: sVOJe mEteorOLošKE lISTe. uz tO, U TiM gLupIm noviNaMA nE PIŠe Ništa O

moM ROĐAkU. samo O nAZaDoVANju

GEOrgeTa I ŠAnSaMA maloG bREtONCA.

... NO ernEst Nikad nIJe bio NEKI ORAo.

On je JEDaN od Onih kojI Se zADO-VolJavAju BiTI mEđU

ZadNJiMA.

vojnicI!



PauzA je gOTova!

BEZ oduGOVLAčeNJa,

žEliM DA svI SandUci buDU kod zVjeZDAR-

NICE priJe nOĆI! ajmo, ARtiLJErcI!

NaJGORI nePrijAtElJ oNIh kOji ŽeLE pRoma-TrAtI zViJeZdE je zEMalJsKA aTmOS-

FeRA, sa SvojIM ObLACima, sVoJIM mAglaMA, SvOjim

DIMom i raZnORAz-NoM PraŠInOm.

!

ZatO zVjeZdARNiCE GraDImo na ŠTO višEm Mjestu... ISPRiČAVam

sE, cAMILle pEyrOULet, aSTRonOm, rAdiM ovDjE.

AMéDÉe fario,

čETRNAesta SATnIJa

ArtiljERIJe TarBEsA.

dRagO mI jE.

zvijeZda pADalIcA!

trEba nešTo zAžELJeti.



sVi Ste obAvIli ODLIčaN posAO! nE zNam KAko VaM ZAhvaliTI.

jA nE očekUJEm zaHvALe. jOŠ DoSta

sANduKa TrEbA DOniJetI, No Čak i AKO SMo PRE-

OpTerEćenI, NE ŽURim se što PrIjE ZaVRŠiTI;. OvdJe

SE BAreM osjEĆam kORiSnIM.

vAŽno Je PrOmaTRAtI NEBo, nO Ne ZaniMAju mE saMo zVIJeZdE: UživAm u TOUr De

FRaNcEu, to je fEnO-MeNAlna LJUdSKA

pusTolOVINa!...

... DoLaZAK U paRIz Je u nEdjelJU, ALi OVDjE Se tEško INfOrmiRaM.

nARaVNO! PronAćI ĆU

ga, NekOLiKo GRAma vIškA nijE prOb-

leM.

hvalA, amé-dÉe! bEz VAs BiH

patIo, vje-ruJTE Mi.

tE... TeŠKo mI JE ZaMOLitI VAS za DodATaN nAPOR, ali... hum! ...

kAD se BUdEte ponovo uSPINjaLi, MOžETe lI mi DonIJEti ZAdNjI brOJ „aUTA“? ne Mogu OstaTi U

NEznANju...



VeĆ si Tu, LUCIEn! bez PRoklEte TajNE KOntroLe kOJA NaM jE unišTIlA Ritam, Ne BI nAS TaKo brZO

DostigAO!

U pRAvu sI, fraN-

coiS, TO je IRitIrAJUćE!

aLI jE priJe SVEgA PoNIžavAjuĆe... U

aRGEnTiNI, zeMlJi u KOjoJ sAm OdraStAo,

TakO sE oZnAČaVA StOKa!

ali opet... AkO ćE TIme sPrijEčIti vaRAnJe...



GOspoDiN VrIjeME! čime SaM

zAsLužIO tU ČaST?

PusTI taj SvoJ dALEKO-

ZoR, sTiglI SU.

biCIkliStI? ZnAM Da sU STiGLI! BRzo, idemO to prOuČITi U DEtAlJe...

... amédÉE, NApOKon! jesTE lI ih PrONašLI?

dVa zADNja tiSkAna BRoJA!

tOUr TISućU deVEtsTo SeDME! svi detaLJI, kONAčni PoREDaK!

luCiEn, mALI breTONac, jE

zAiSta ZApanJUjuć! PoBIJeDiTI U utRCi Od čETIri tIsUĆe pETSto kilOMe-

TARa NA troŠnOm bIciKLu jE VelIČaN-

sTvEno! gRAN-DiOzno!

zAiSTa, drAgI MoJ camiLlE! nO, BeZ NAMjERe

PonIžavANJa tOG poTHVAta, PODsjE-ćAm Te da JE eMiLE georGEt zAvRŠIO TreĆi bEZ oBzIRa

nA tešku KaZNU.

TVOJ GeorgEt BI TRebaO poznAvati

PrAVILa: NE MOŽe SE nAKoN pucanjA GUme

MiJENjaTI BiCIkl s KOLegom, naROčito

NE Pred SvJEDOcIMA! u sVakom SlUČAju, aRGen-

TiNAC sE pOSebno IstaKNUO.

onO što je uzalUd-NO JEsT bitI LoŠim

guBIT-nikOM.

ZATraŽIte „AuTO“!

ovA raS-pRAVa POstAje

UZaluDNA, dražE mI Je

DRUšTvo MOjih bAromEtaRA!



nE brINite SE, AméDÉe, MI sE podBa-DAmO, aLi SMo I dAlje naJbOLji PRIJATElji Na

svIJetU.

iaKO oN UvIJEk želi dA njEGOVa

BuDe zAdNJa.

O... oPROS-tITe... trE-

Bam se pRiDruŽITi

PRIJAtEljiMa U bIvouACU.

ČEKAJTe... DuGUjEm

vaM desEt cenTI... zA NoVinE.

NE! u ReDU JE, ne dugU-

jEte mI NišTA, pročItaO SAM iH oD a dO ž.

PriJE Će bITi DA sam jA

VaMA dUžan...

zahvAljuJUći VamA saM

otkrIO nevjE-RoJATNu pUS-

tOLoVinu!

dOvIđeNja!

SVe u svEmU, raOuL iMA dVoS-

TRUku IspriKU: S JeDNE je

stRanE SITNičAvI ZnaNstVenik, A S drugE ODaNI PRoTestAnT.



LIstOpad 1908. mAli bReToNaC jE UPrAVO oSvOJIo

sVOj DRuGi toUr de fRancE... A aMéDÉe prOŽIvLJAVa SvojE ZAdNJe VOjnE saTe.

kVRagu! HOUcArde... vEĆ saM

oBJASnIO! Da si SluŠAo...

luCien MaZAN ŽELI da gA zOvU mali BRetonAc u pOčaST sVoME OCU: bretoNcu kOjI JE emi-GRIrAo U aRgEnTiNu.

ZAtO Ga PoneKAD zOvU I argENTinAC, žIVio je taMO SvE do sVOJe

oSmE GODINe.

šTo će BIti s TOboM

Sad KAD sE FaRIO VrAtio

cIviLNOm žIVoTU?

Nije svE IzGublJeno: čEšće

ĆU pOBjEđiVatI u beLi! No IPAk ćEŠ mi falITi, vOJnIČe MALi, ŽElIm

ti SreĆu!

živIo kraj

VOJnog ROKA!

jEsi LI ShvATio?



hum!


Documents

KOLORKA Lax - fibra.hr · Fascinirala me srčanost tih osoba koje su silovale svoja tijela i zlostavljale svoje bicikle vozeći uz vjetar, ispred automobila nakrcanih gumama i gestikulirajućim