Kako je Potjeh traio istinu Ivana Brli-Maurani*preuzeto sa: http://bibijana-majglad.blogspot.com/2009/09/price-iz-davnine-ivana-brlic-mazuranic.html

Bilo je to u vrlo davno doba. Na jednoj krevini u staroj bukovoj gori ivio starac Vjest sa svoja tri unuka. Desilo se, da je starac ostao sam sa svojom unuadi te ih othranio od malena. Bili pak unuci sad ve poodrasli momci, djedu do ramena i povie ramena. Zvali se oni: Ljutia, Marun i Potjeh. Jednog jutra u proljee ustade stari Vjest rano prije sunca, probudi svoja tri unuka i ree im, da idu u umu, gdje su lani med vadili, i da vide kako li su pelci prezimili i izlaze li ve pelice od zimskoga sna. Marun, Ljutia i Potjeh ustadoe, opremie se i odoe. Bijae dobar komad puta do onog mjesta, gdje bijahu pelci. No sva tri brata poznavahu umske prolaze, zato uoe sigurno i radosno u umu. Nego u umi bijae jo nekud tamno i nemilo, jer sunce jo ne bijae granulo, niti se ule ptice ili zvjerke. Zato postade brai nekako strano u ovoj tiini, jer se zorom prije sunca rado povlaio umom sve od kronje do kronje, zlobni Bjesomar, vladar svih umskih bjesova. Zato braa stadoe jedan drugoga ispitivati: to li sve ima po svijetu? No kako ne bijae ni jedan od njih jo nikada izaao iz one ume, nijesu jedan drugome znali da pripovijedaju o svijetu, i tako se jo vie obneveselie. Ele, kako bi se malo obodrili, stadoe oni pjevati i ovako dozivati Svaroia, da izvede sunce:Moj boiu Svaroiu, Zlatno sunce, bijeli svijet! Moj boiu Svaroiu. Lunajlije, lunej le!Tako pjevajui umom u sav glas, izioe na jedno mjesto, sa kojega se vidjelo drugo brdo. Kad oni tamo, ali navrh onoga brda sinu sjajnost, kakve jo nikada ne bijahu vidjeli, a treptjela je kao zlatan barjak. Protrnue braa od uda, a ona svjetlost iezne s brda i stvori se blie povrh jednoga velikog kamena, zatim jo blie povrh stare lipe i napokon zasjaji kao isto zlato upravo pred njima. I ukaza im se prekrasno mome u blistavu odijelu, a oko njega zlatna kabanica trepti kao zlatan barjak. Ne mogu braa ni da pogledaju u lice mometu, nego pokrie oi rukama od velikog straha. - "to me zovete, kad me se bojite, momii ludovii!" - nasmije se blistavo mome, a bijae ono Svaroi. "Svaroia zovete, Svaroia se bojite; bijeli svijet spominjete, bijeloga svijeta ne poznate! Nego hajde da vam pokaem svijet: i zemlju i nebo i da vam reem, to vam je sueno." To ree Svaroi te omahnu zlatnom kabanicom i zahvati zlatnim skutom Ljutiu, Maruna i Potjeha. Omahnuo je Svaroi, vije se kabanica, a braa na skutu kabanice viju se i krue s njom; viju, krue, krue, a pred njima poe prolaziti cijeli svijet. Ponajprije vidjee sve blago i sva polja i sva dobra i sva bogatstva, to ih onda na svijetu bijae. Pa onda viju, viju, krue, krue i vide sve vojske i sva koplja i sve sulice i sve vojskovoe, i sve pljenove, to ih tada na svijetu bijae. Pa onda jo jae viju, viju, krue, krue i odjedanput vide se zvijezde i sve zvjezdice i mjesec i vlaie i vjetar i sve oblake. Od tolikog vienja sve se smutilo brai, a ono kabanica sveudilj trepti i umi i uti kao zlatan skut, a Ljutia, Marun i Potjeh naoe se opet na tratini. Pred njima zlatno mome Svaroi stoji kao i prije i ovako im kae: - "Evo, sada ste, momii ludovii, vidjeli sve, to na svijetu ima. A sad ujte, to vam je sueno i to treba da radite za svoju sreu." im on to ree, a braa se jo vie uplaie i dobro napnu pamet i ui, kako bi sve tono upamtili. Al uto Svaroi ve bijae progovorio: - "Evo, to vam je raditi: ostanite na krevini i ne ostavljajte djeda, dok on vas ne ostavi, i ne idite u svijet ni za dobrim ni za loim poslom dok ne vratite ljubav djedu."Kad ovo ree Svaroi, odmahne kabanicom i nestane ga kao da ga nikad bilo nije, a u umi nasta bijeli dan. Ovo sve sluao i gledao Bjesomar, vladar umskih bjesova. Bijae se on douljao kao magla, sve od kronje do kronje, za braom, te se sakrio meu granama stare bukve. Ve odavna bijae Bjesomar zamrzio starca Vjesta. Zamrzio ga, kako pogana eljad mrzi pravedna ovjeka, a mrzi ga ponajvie poradi toga, to starac bijae na krevini zaveo sveti oganj, da se nikad ne ugasi. A Bjesomaru se ljuto kaljalo od svetog dima. Ne svidje se dakle Bjesomaru, da braa posluaju Svaroia te da ostanu uz djeda i da ga slue, nego on zamisli, da naudi Vjestu i da mu kakogod pobuni unuad. Zato, kad se Ljutia, Marun i Potjeh osvijestie od onolikog uda i kad se podigoe da pou kui, Bjesomar bre-bolje, kao oblak s vjetrom, strugne u umski dol, gdje bijae velika rakita. U rakiti pak puno sve bjesova. Sitni, nakazni, guravi, mrljavi, razroki i svakojaki, igrali se oni po rakiti. Tako oni zvidali, ciculjigali i lakrdijali. Bijahu oni luda i bezglava eljad, koja niti je za koji posao, niti moe kome nauditi, dok ih koji ovjek ne primi k sebi. Ovo pak naumi Bjesomar. Zato on izabere trojicu od njih i zapovjedi im, da pou tamo i da zaskoe svaki po jednog od one brae i da gledaju, kako li e po njima nauditi starome Vjestu. Dok Bjesomar tako birae bjesove, dotle Marun, Ljutia i Potjeh iahu putem, a bijahu tako uplaeni te nijesu upamtili ni ono, to su gledali letei, ni ono, to im bjee rekao Svaroi. Doavi pred kolibu, sjedoe na kamen i kazivahu djedu, to im se desilo. - "A to si vidio letei i to ti je kazao Svaroi?" - upita Vjest najstarijega unuka Maruna. Naao se Marun u neprilici, jer ne bijae nita upamtio, niti se mogae dosjetiti, to li mu je rekao Svaroi. No ispod kamena, na kojem sjeahu, izie mali bijes, sasvim malen, nakazan i rogat, a siv kao mi. Potegnu bijes Maruna odostrag za koulju i apnu mu: "Reci: vidio sam silna bogatstva, stotinu pelaca, kolibu od drva tesanoga i mnogo krzna najskupljega. I rekao mi Svaroi: bit u najbogatiji meu braom." Marun i ne promisli, je li istina, kako mu bijes govori, nego se obradova i onda ree djedu, kako mu bijes aptae. im on ree, a bijes mu skoi u torbu, sakrije se u jedan kut torbe i ostane tamo. Upita Vjest drugog unuka Ljutiu, to li je vidio letei i to li kaza Svaroi? - I Ljutia nije nita vidio i nita upamtio. No ispod kamena izie drugi bijes, sasvim malen, ruan, nakazan i rogat, a sur kao tvori. Povue bijes Ljutiu odostraga za koulju i apne mu: "Reci: vidio sam mnogo ljudi oboruanih, mnogo lukova i strelica i mnogo robova okovanih. I rekao mi Svaroi: bit e najsilniji meu braom svojom." Ljutia kao i Marun nita ne promisli, nego bijae veoma radostan i slae djedu, kako mu bijes aptae. A bijes mu odmah zaskoi za vrat, puzne mu u koulju, sakrije se u njedrima i ostane tamo. Sad upita djed najmlaega unuka Potjeha; no i on nije nita upamtio. Al izie ispod kamena trei bijes, najmlai, najruniji, rogat u velike rogove, a crn kao krtica. Povue bijes Potjeha za koulju i apnu: "Reci: sve nebo i sve zvijezde i sve oblake sam upoznao. I ree mi Svaroi: bit e mudrac najvei i razumjet e, to govore vjetrovi i kazuju zvijezde." Ali Potjeh vrlo ljubljae istinu, zato ne htjede da poslua bijesa, niti da lae djedu, nego otepe bijesa nogom i ree djedu: - "Ne znam, djede, ni to sam vidio, ni to sam uo." Zacvii bijes, ugrize Potjeha za nogu i puznu kao guter pod kamen. Potjeh pak odmah uze travu najljuu i povee nogu, kako bi bre zacijelila.II.Kada Potjeh onako nogom otepe bijesa, utee bijes najprije pod kamen, a onda se odulja u travu te kroz travu odskae u umu, a iz ume u rakitu. Doe bijes pred Bjesomara, pa drui od straha ree: "Bjesomare, ljuti care, evo nisam mogao da zaskoim momka, kojega si mi odredio." Razljuti se strahovito Bjesomar, jer on poznavae ono troje brae, pak se ponajvie i bojao Potjeha, da e se istini dosjetiti. A dosjeti li se on istini, onda se Bjesomar lje nee rijeitini starca Vjesta, ni svetoga ognja. Uhvati dakle ljuti Bjesomar bijesa za rog, podigne ga u zrak i isprai ga dobro brezovaom. - "Idi tamo", viknu on tada, "idi tamo do onoga momka i jao si ga tebi, dosjeti li se istini." Pusti iza ovih rijei Bjesomar bijesa, a ovaj, uplaen kao sinja kukavica, uao tri dana u rakiti te smiljao i razmiljao: kako li e obaviti teku zapovijed. "Bit e meni taman ista muka sa Potjehom, kao Potjehu sa mnom", miljae bijes. On ipak bijae pusti lakrdija, pak mu se nikako nije railo na teki posao. Dok je on tako uao u rakiti, dotle ona druga dvojica bjesova, jedan u torbi Marunovoj, a drugi u njedrima Ljutiinim, bijahu ve na poslu. Marun i Ljutia poee od onog dana lutati po gori i dolinama i malo kada noivahu u kolibi - i to sve radi bjesova. uurio se bijes na dnu torbe Marunove, a taj je bijes volio bogatstvo negoli svoj desni rog. Bode on dakle Maruna po vas dan rogom u bokove i sve ga nagoni i sve mu cvili: "Hajde urno, hajde! Treba da se trai treba da se nae! Da traimo pelce, da sakupljamo meda, da djeljamo rova od stotinu reda!" Ovo govorio bijes, jer se u ono doba urezivalo na rova, koliko bi tko obogatio. Ljutiu pak bocka rogom bijes u njedrima, a taj je bijes htio da bude najjai meu svima i gospodar svemu svijetu. Goni i nagoni dakle on Ljutiu, da ide umom traiti mlade grabie i tamne javore, da od njih izradi junaki pribor i oruje. "Hajde urno, hajde! Treba da se trai, treba da se nae: koplje, luk i strijela po junakoj udi, da strepe pred nama i zvijeri i ljudi!" - cvilio bijes. Sluali Ljutia i Marun svoje bjesove i eto tako lutahu za svojim poslom, kako ih bjesovi putili. Potjeh pak onoga dana i jo tri dana ostane uz djeda i podjednako misli i razmilja: to li mu bjee Svaroi rekao. (...)

1704 rijei