Knjiga Globalna Sigurnost i Etnički Sukobi

7/21/2019 Knjiga Globalna Sigurnost i Etniki Sukobi

1/282

Sinia TataloviGLOBALNA SIGURNOST I ETNIKI SUKOBI


2/282

Copyright 2010. hrvatskog izdanja

Politika kultura, ZagrebSva prava pridranaISBN 978-953-258-033-4

Biblioteka

UNIVERSITAS

Urednik

Prof. dr. sc. Radule Kneevi


3/282

Sinia Tatalovi

GLOBALNA SIGURNOST IETNIKI SUKOBI

Zagreb, 2010.

Centar za eunarone i sigurnosne stuijeFakulteta politikih znanosti

Sveuilita u Zagrebu


4/282


5/282

5

Sadraj

UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9

PRvI dIO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 3GLOBALNA SIGURNOST I ETNIKI ODNOSI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .15PROBLEMI U DEFINIRANJU ETNIKIH MANJINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .25POLITIKE REGULIRANJA ETNIKIH SUKOBA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35

Politike eliminiranja etnikih razlika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .38Politike upravljanja etnikim razlikama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .41

Dominacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .45Podjela moi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .47

UTJECAJ ETNIKIH SUKOBA NA GLOBALNU SIGURNOST. . . . . . . . . . . . .48Etniki odnosi i sukobi u meunarodnim dokumentima . . . . . . . . . . . . . . . . . . .49

Etnike manjine i globalna sigurnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .51Promjene u globalnoj sigurnosnoj arhitekturi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53Ujedinjeni narodi i etniki sukobi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56

Nato i etniki sukobi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .58Sigurnosna politika Europske unije i etniki sukobi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .61OESS i etniki sukobi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .64Etniki aspekti terorizma i globalna sigurnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .69

Novo lice terorizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70Europski odgovor na teroristiko ugroavanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .72

dRUGI dIO. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .77REGULIRANJE ETNIKIH SUKOBA U DRAVAMA SDEMOKRATSKOM TRADICIJOM. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .79

Reguliranje etnikih sukoba u okviru Lige naroda sluaj veanau Finskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80

Juni Tirol postupno reguliranje etnikog sukoba. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .85Poloaj manjinskih naroda u panjolskoj stalni izvor etnikih sukoba . . . . . .90vicarski model koegzistencije naroda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .98

Nijemci u Danskoj i Danci u Njemakoj primjer rjeavanjag r a n i n i h p r o b l e m a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 0 3

Valonsko-amanski odnosi u Belgiji od sukoba do zajednike drave . . . . . .106

Velika Britanija izmeu vienacionalne i nacionalnih drava . . . . . . . . . . . . . .110Kanadski multikulturalizam i poloaj Quebeca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .116Grko-turski odnosi na Cipru etniki i meudravni sukob . . . . . . . . . . . . . .122


6/282

GLOBALNA SIGURNOST I ETNIKI SUKOBI

6

TREI dIO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 2 7ETNIKI SUKOBI I SIGURNOST NA JUGOISTOKU EUROPE. . . . . . . . . . . .129ETNIKI SUKOBI I SIGURNOST MAKEDONIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .153

Odnosi sa susjednim dravama poticanje etnikih sukoba . . . . . . . . . . . . . . .157Sudjelovanje meunarodne zajednice u rjeavanju etnikogsukoba u Makedoniji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .158

OD RATNOG SUKOBA DO DEFINIRANJA POLOAJA NACIONALNIHMANJINA U REPUBLICI HRVATSKOJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .161

Osnovni podaci o nacionalnim manjinama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .162Konstitucionalna rjeenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .165Posebna zakonska rjeenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .168Zakonska regulacija poloaja nacionalnih manjina u lokalnoj

samoupravi i meunarodne obveze Republike Hrvatske . . . . . . . . . . . . . . .173

Stanje u vezi s poloajem nacionalnih manjina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .175Izborni sustav i nacionalne manjine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .176Ljudska prava pripadnika nacionalnih manjina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .179Mjere za jaanje mjesta i uloge nacionalnih manjina u Hrvatskoj. . . . . . . . . . .180

ETvRTI dIO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 8 3ETNIKI ODNOSI I SUKOBI U ISTONOJ EUROPI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .185

Primjer maarskih manjina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .185Etniki sukobi i sigurnost Ruske federacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .187

Etniki odnosi i sukobi u Ruskoj federaciji sluaj eenije . . . . . . . . . . .189Sluaj Dagestana. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .191

Potencijalni etniki sukobi u Ruskoj federaciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .191Sukob Armenija Azerbajdan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .194Etniki sukobi u Gruziji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .197Etniki odnosi i sukobi u pribaltikim dravama sluaj Letonija . . . . . . . . . .200Posljedice etnikih sukoba u Istonoj Europi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .200

PETI dIO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 0 5KURDI U TRAENJU DRAVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .207

ESTI dIO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 1 3

AFRIKA KOLIJEVKA ETNIKIH SUKOBA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .215Uzroci podjela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .215Etniki sukobi u Somaliji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .218Etniki sukobi u Etiopiji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .220Etniki sukobi u Sudanu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .224

Prvi graanski rat (1955-1972.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .225Drugi graanski rat (1983-2005.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .226

Etniki sukobi u Darfuru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .227Junoafrika Republika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .230

Politika apartheida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .230Otpor politici apartheida. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .232

Etniki sukobi u Ruandi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .234Ostali etniki sukobi u Africi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .236


7/282

Sadraj

7

SEdmI dIO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 3 9ETNIKI ODNOSI U KINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .241

Narodna Republika Kina drutvo suprotnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .242

Tibetanci i Ujguri u Narodnoj Republici Kini asimilacija ili sukobi? . . . . . .249Ujguri problem Kine ili pitanje Islama? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .250

PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .253

LITERATURA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .273


8/282


9/282

9

UVOd

U posljednjih nekoliko godina u meunarodnim se odnosima na globalnoj razini, aosobito u Europi, dogaaju vani pomaci. Zamjetan je proces stalnog redeniranjafunkcija Organizacije ujedinjenih naroda (OUN), NATO-a, Europske unije (EU), Or-

ganizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) te drugih multilateralnih organi-zacija. Pozitivne pomake u Europi pratile su promjene i drugdje u svijetu, primjericeu pojedinim azijskim i afrikim regijama. To se prvenstveno moe rei za odnosemeu dravama. Unato svim tim pozitivnim pomacima i promjenama u meunarod-noj zajednici krajem prolog i poetkom ovog stoljea nisu se ostvarila optimistikaoekivanja o prestanku uporabe sile zbog rjeavanja meuetnikih suprotnosti i su-koba. Zbog toga su etniki sukobi iz konteksta odnosa u pojedinim dravama uliu vaan dio sadraja odnosa na meunarodnoj razini. Tome su najvie pogodovaliglobalizacijski procesi koji su potaknuli velike migracijske procese unutar drava izruralnih u urbana podruja, te izmeu drava. Etniki sukobi u mnogim svjetskim re-gijama danas prijete eskalacijom. Stoga je o pravodobnom reguliranju odnosa izmeuveinskih naroda i etnikih manjina u velikoj mjeri ovisna nacionalna i regionalna, alii globalna sigurnost.

Meunarodni standardi uz stalnu aktivnost meunarodnih organizacija global-nog UN-a i regionalnih, poput NATO-a, EU-u i OESS-a u Europi trebali bi bitisredite napora da se izgradi svijet u kojem e se stvoriti uvjeti za miran suivotveinskih naroda i etnikih manjina. To zahtijeva suvremeni ivot sa sve brojnijimkomunikacijama, kao i potreba stvaranja stabilnih odnosa na globalnoj razini. Bezrjeavanja etnikih sukoba, kao unutarnjeg pitanja, za veliki broj zemalja u svijetu ne-mogue je govoriti o stabilnosti i sigurnosti, a od ugroavanja sigurnosti jedne zemljedo ugroavanja globalne sigurnosti kratak je put.

U mnogim dravama svijeta veinski narodi i etnike manjine koje u njima ive,svjesni sloenosti odnosa etnike veine i manjine te opasnosti koje mogu iz toga pro-izai, inili su i ine brojne meusobne ustupke i kompromise dolazei do odreenihmodela koegzistencije. Meutim, niti su veinski narodi, niti etnike manjine olako

pristajali na kompromise. Etnike manjine uglavnom inzistiraju na mogunosti njego-vanja kulturnog i etnikog identiteta, a ako je mogue i na razmjernom sudjelovanjuu sredinjoj vlasti te lokalnoj samoupravi na podrujima gdje ive u veem broju.

Njegovanje kulture etnikih manjina ne mora znaiti i elju za suverenou. Meutim,briga za nacionalnu kulturu u mnogih etnikih manjina prethodnica je zahtjeva zaveom politikom autonomijom, federalnim statusom ili odcjepljenjem.

Veinsko-manjinski odnosi nisu u svim zemljama u svijetu na istoj razini, a nemoe se govoriti ni o univerzalnom modelu odnosa etnikih veina i manjina. U sva-koj od zemalja u kojoj se moe govoriti o veinskom narodu i etnikim manjinama


10/282


10

izgrauje se specian model njihove koegzistencije, uvjetovan prvenstveno povije-snim naslijeem i trenutanim meunarodnim okolnostima. Odnosi etnike veine imanjina esto su popraeni i sukobima, koji se u razliitim zemljama i okolnostima

rjeavaju primjenom razliitih politika, od onih koje se temelje na sili pa do onihkoje se temelje na usklaivanju interesa i kompromisu. Cilj ove knjige je, prije sve-ga, upozoriti na injenicu da su etniki odnosi i sukobi u suvremenom svijetu vaanimbenik koji utjee na stanje globalne sigurnosti. Analiza u knjizi utemeljena je na

pristupu suvremenoj sigurnosti koji istie spoznaju da je odgovornost za postizanjesigurnosti ne samo na strani pojedinih drava i saveza nego i na strani meunarodnogsustava kao cjeline.

U knjizi se pokuava odgovoriti na pitanje hoe li suvremene drave s posto-jeim sigurnosnim mehanizmima te onima koji se razvijaju biti sposobne smiritive postojee i sprijeiti aktiviranje potencijalnih etnikih sukoba, i to drukije

nego to je bilo injeno dosad, u prvome redu, na podrujima Istone Europe, Kinei Indije. Moe se oekivati da e meunarodne institucije, uzimanjem u obzir ikoritenjem dosadanjih pozitivnih iskustava, biti sposobne oblikovati i primijenitikvalitativno novi pristup u postizanju globalne sigurnosti. U tome e biti potrebno

prevladati ideoloko-politike antagonizme koji su desetljeima razdvajali dravena globalnoj razini i oblikovati nove strukture za postizanje nacionalne, regionalnei globalne sigurnosti. U knjizi se obrauju politike reguliranja etnikih sukoba, odonih koje kao cilj imaju eliminirati etnike razlike u odreenoj dravi ili regiji,do onih koje su usmjerene na upravljanje tim razlikama. Svjetska povijest i brojnietniki sukobi daju dobar predloak za analizu tih politika. Etniki sukobi se obra-uju na konkretnim primjerima u vie skupina zemalja. Zapadnoeuropske zemljeobrauju se analizom rijeenih i potencijalnih etnikih sukoba te njihova utjecajana europske integracije. Najdetaljnije su obraeni etniki sukobi u JugoistonojEuropi i njihov utjecaj na europsku sigurnost. Posebno pomno su obraene Repu-

blika Hrvatska, kao zemlja rijeenog etnikog sukoba, i Republika Makedonija,u kojoj je etniki sukob jo u fazi konanog rjeavanja. Etniki sukobi u IstonojEuropi najbrojniji su i najdramatiniji. Zbog toga su u knjizi navedeni samo oninajvaniji za globalnu sigurnost. Posebno mjesto u knjizi zauzima obrada etnikihsukoba u Africi, etnikih odnosa u Kini, te kurdskog pitanja. Razmatranje etnikihsukoba u kontekstu globalne sigurnosti uvjetovalo je i obradu sustava globalnesigurnosti u nastajanju. Uz obradu pojma i sadraja globalne sigurnosti, analiziraju

se i meunarodne organizacije, UN, NATO, EU i OESS te njihova uloga u rjea-vanju etnikih sukoba. Danas, u svijetu koji je zahvaen procesom globalizacije,nacionalna sigurnost postaje sastavnim dijelom globalne sigurnosti. Meutim, onanije puki zbroj pojedinanih nacionalnih sigurnosti zemalja, ve globalni okviropeprihvaenih vrijednosti, posebice ljudskih prava i sloboda. Polazei od toga,globalni sigurnosni sustav u nastajanju morao bi sadravati tri razine: nacional-nu svaka drava vlastitu sigurnost postie pomou nacionalnoga sigurnosnogsustava; multinacionalnu koja djeluje kao mrea bilateralnih i multilateralnihsigurnosnih dogovora i sporazuma; te globalnu sastavljenu od sigurnosnih orga-nizacija i struktura, djelovanje kojih osigurava kooperativan i sveobuhvatan sigur-

nosni sustav. Pitanje koje se postavlja kada se govori o daljnjem razvoju globalnogsigurnosnog sustava glasi: Je li u budunosti mogue izbjei izbijanje kriza i ratovauzrokovanih etnikim sukobima? Ako se pozitivan razvoj unutar procesa koopera-


11/282

Uvod

11

cije, ekonomskih veza i politikih integracija izmeu drava primjereno iskoristi,postoji nada da bi se mogao uspjeno primijeniti nov pristup u postizanju globalnesigurnosti i prevenciji etnikih sukoba.

Zahvaljujem mr. sc. Ruici Jakeevi, mr. sc. Igoru Crniu i Tomislavu Lacoviuza korisne sugestije i pomo u pripremi rukopisa ove knjige.


12/282


13/282

Prvi dio


14/282


15/282

15

GLOBaLNa SIGUrNOST I ETNIKI OdNOSI

U razdoblju od zavretka Hladnog rata do danas, kao jedno od sredinjih pitanja glo-balne sigurnosti pojavili su se etniki sukobi. Ratovi na podruju bive Jugoslavijete u drugim dijelovima svijeta (Afrika, Azija), koji su sadravali i naglaenu etniku

komponentu u sukobu, potaknuli su tijekom protekla dva desetljea intenzivno aka-demsko prouavanje etnikih sukoba. Ipak, usprkos brojnim istraivanjima, fenomenetnikog sukoba, te njegov utjecaj na globalnu sigurnost i dalje je obiljeen mnogimotvorenim pitanjima i nepoznanicama.

U mnogim znanstvenim istraivanjima etnikih sukoba nakon Hladnog rata nasto-je se identicirati uzroci koji su doveli do poveavanja broja ovih sukoba nakon 1990.godine. Dio autora istoe injenicu kako je proces demokratizacije u prethodno auto-ritarnim dravama etnikim manjinama dao okvir za izraavanje zahtjeva usmjerenih

prema traenju manjinskih prava. Uz to, navodi se i sve vea pozornost meunarodnezajednice usmjerena prema etnikim sukobima, kao i rastua mogunost meunarod-ne intervencije u takve sukobe radi zatite ljudskih prava. Ove injenice koriste se zaisticanje utjecaja etnikih sukoba na globalnu sigurnost te potrebu za veim angaira-njem meunarodne zajednice u sprjeavanju ovih sukoba.

Drugi niz pogleda povezuje etnike sukobe s problemima nejednakog razvoja,tekom modernizacijom novih nezavisnih drava zbog optereenja kolonijalnog na-sljea, ili kulturnog nasilja veine nad manjinom. Ove teorije zasnivaju se na premisida su razliite dimenzije povijesnih okolnosti (politike, ekonomske, drutvene, kul-turne) stvorile situaciju u kojoj etniki identitet ima mnogo vee politiko znaenje,to u kriznim razdobljima otvara mogunost prerastanja uobiajenih konfrontacijaunutar neke drutvene zajednice u nasilne etnike sukobe.

Mogu se istaknuti i pogledi (danas uglavnom odbaeni) koji negiraju postojanje

etnikih sukoba, tvrdei da se radi o politikim, ekonomskim i drutvenim sukobimaizmeu skupina koje se deniraju kao etnike zajednice. S ovim pogledima su pove-zane i teorije koje ne odbacuju postojanje etnikih sukoba, ali primarno naglaavaju

politike, ekonomske i ideoloke aspekte sukoba koji se nalaze u interakciji s etni-kim aspektima.

Navedeni pogledi ukazuju kako danas u okviru teorija meunarodnih odnosa nemajedinstveno deniranog pristupa izuavanju etnikih sukoba, te posebno etniciteta kaoimbenika u ovim sukobima. To je posljedica dosadanjeg usmjeravanja pozornostina materijalne imbenike (mo drava), pri emu je glavna pozornost bila usmjerenana ponaanje drava u anarhinom meunarodnom sustavu. Znaajan dio problema

povezanih s istraivanjem etnikih sukoba proizlazi iz injenice da je istraivanjesukoba i ratova u akademskoj zajednici desetljeima bilo povezano sa sukobljava-njem supersila za vrijeme Hladnog rata. Stoga je u sreditu pozornosti niza drutvenih


16/282


16

disciplina bilo istraivanje uloge vojnih saveza, nuklearne i konvencionalne utrke unaoruanju, nuklearno odvraanje, koncept balansa moi i njegovog utjecaja na me-unarodnu sigurnost, odreeni ekonomski aspekti sigurnosti (trokovi utrke u naoru-

anju). S obzirom na navedeno, u istraivanju sukoba pozornost je bila usmjerena nameudravne konvencionalne ratove.

Praksa pokazuje kako realistike teorije meunarodnih odnosa teko mogu poslu-iti u razumijevanju etnikog sukoba. Realizam se primarno bavi ulogom drave kaosubjekta u meunarodnim odnosima, odnosno prouavanjem racionalne interakcijesubjekata (drava) u anarhinom meunarodnom sustavu. U takvom diskursu utje-caj unutarnje politike drava na meunarodne odnose nalazi se u drugom planu, toznai da se problematika etniciteta i etnikih sukoba najee svodi samo na pitanjemehanizma mobilizacije stanovnitva radi odvraanja prijetnji koje dolaze iz meu-narodnog sustava. Drugi pogled koji je kod realista prisutan u pitanju etnikih sukoba

jest njegova uloga u procesu koji dovodi do slabljenja moi drave, te eventualnodo njezina sloma. Navedeno se moe ilustrirati ekspanzionistikom politikom bivegSSSR-a. Ova drava se vrlo esto navodi kao primjer drave koja je traila politikulegitimnost kroz ekspanziju koja je dovela do njezina prenaprezanja i nemogunostireguliranja etnikog sukoba unutar vlastitih granica (na podrujima koja su politikomekspanzije inkorporirana u sastav SSSR-a). Gubitak sposobnosti regulacije etnikihsukoba stvara sigurnosnu dilemu, jer otvara mogunost vanjske intervencije u razlii-tim oblicima, ime se slabi suverenitet a time i mo drave na ijem se podruju od-vija etniki sukob. Tako realizam prouavanje etniciteta i etnikih sukoba svodi samona razinu sredstva koje moe oslabiti mo drave, bez pravog pokuaja razumijevanja

biti etnikog sukoba. U osnovi, fokus realizma i dalje ostaje prouavanje interakcijedrava u meunarodnom sustavu (objanjavanje ratova meu dravama) a ne proua-vanje sukoba unutar drava, ak i ako takvi sukobi dovode u pitanje suverenitet nekedrave i njezinu sposobnost djelovanja u meunarodnom sustavu.

I drugi tradicionalni pristupi prouavanju meunarodnih odnosa i meunarodnesigurnosti zanemaruju ovo podruje. Tako je i za liberalizam u prouavanju meuna-rodnih odnosa navedeno podruje irelevantno. Liberalizam etniki identitet svodi naulogu tranzicijskog mehanizma ije e znaenje postati irelevantno jaanjem drave,

jer e se u tom procesu uspostaviti sekularni politiki sustav i snano civilno drutvo.Time e etnicitet te etnika mobilizacija povezana s nacionalizmom postati anakroniz-mi. Stoga je u sreditu pozornosti prouavanje stvaranja ekonomske meuovisnosti

kao naina sprjeavanja sukoba. Ovdje je naglasak na prouavanju suradnji dravai drugih subjekata meunarodnih odnosa, ali ne i na suradnju etnikih skupina (kojesu oito u razmatranjima teoretiara od minorne vanosti u odnosu na druge subjektemeunarodnih odnosa). Ovakav model nastao je na temelju specinog iskustva ra-zvoja zapadne civilizacije, a liberalni teoretiari smatraju da je takav model primjenjivi na ostatak svijeta. Zanimljivo je kako ovakav pristup problematici etnikih sukobadijele i teorije koje su po svom sadraju potpuno suprotne realistikoj i liberalnoj kolimeunarodnih odnosa. Tako marksistika teorija meunarodnih odnosa ima isti stav

prema etnikim sukobima kao i liberalna teorija etnicitet i etniki sukob su atavizmikoji e biti prevladani u procesu modernizacije.

Meutim, dogaaji u zadnja dva desetljea pokazali su neutemeljenost ovakvihpogleda na etnicitet i etniki sukob. Umjesto zastarijevanja etniciteta imamo sve vieprimjera suvereniteta novih drava zasnovanih na etnicitetu recentni primjeri su


17/282

Globalna sigurnost i etniki odnosi

17

stjecanje nezavisnosti Istonog Timora, te Kosova. Praksa pokazuje kako u mnogimdravama na podruju Afrike i Azije nedovreni proces izgradnje nacije (nation buil-ding) u kombinaciji s multietnikim sastavom mnogih drava dovodi i do meudrav-

nih sukoba te sukoba unutar drava. U navedenoj situaciji etnicitet i etniki identitetumjesto odlaska u povijest i dalje ostaju relevantni imbenici na meunarodnoj sceni.Umjesto nestajanja, vidimo sve ee sluajeve politike mobilizacije zasnovane naetnikom imbeniku: sve vie etnikih skupina, ugroenih represijom od strane cen-tralizirane drave i veinskog naroda (est sluaj u mnogim dravama Treeg svijeta,gdje je nasljee kolonijalizma dovelo do povlaenja umjetnih dravnih granica i stva-ranja drava sa etniki mjeovitom populacijom) nastoje pronai rjeenje ne trae-njem modaliteta suivota unutar jedne drave, ve stvaranjem novih drava u kojimae etnike manjine konano biti sigurne od napada druge etnike skupine. Kako setakav cilj rijetko moe postii mirnim putem, raste broj etnikih sukoba.

Na porast broja etnikih sukoba ukazuje i injenica kako u razdoblju nakon 1945.godine 90% sukoba nisu bili meudravni sukobi, ve sukobi voeni unutar granicajedne drave, i to graanski ratovi te etniki sukobi. Od sredine pedesetih godina pro-log stoljea zapoeo je vidljivi rast broja etnikih sukoba, iji je broj dosegao vrhunacsredinom devedesetih godina prolog stoljea. U razdoblju izmeu 1990. i 1995. godi-ne izbio je val graanskih ratova i etnikih sukoba (u mnogim sluajevima radilo se okombinacijama ovih vrsta sukoba) u mnogim dijelovima svijeta na podruju bivegSovjetskog Saveza, u jugoistonoj Europi, zapadnoj, sredinjoj i istonoj Africi te udijelovima Azije. Godine 1994. gotovo etvrtina drava u svijetu bila je zahvaena gra-anskim ratom ili etnikim sukobom,1koji je u prosjeku trajao oko est godina.2Mnogiautori navode kako je upravo kombinacija graanskog rata i etnikog ili etnonacionali-stikog sukoba u navedenom razdoblju postala glavni oblik masovnog politikog nasi-lja koje se provodi u ime ciljeva kao to su postizanje autonomije ili pune nezavisnosti.

Bez sumnje, moe se rei da su razliiti oblici sukoba koji se vode unutar dravadanas prevladavajui oblici ratovanja. Na to ukazuje usporedba broja svih sukobavoenih od 1945. do 1999. godine. U navedenom razdoblju, u 130 graanskih ratovai etnikih sukoba (dvije treine graanskih ratova istovremeno su bili i etniki suko-

bi) voenih u 70 zemalja ubijeno je 20, a prognano 70 milijuna ljudi, dok je u istomrazdoblju u 25 meudravnih ratova poginulo oko 3 milijuna ljudi. Istovremeno, gra-anski ratovi i etniki sukobi ne samo da traju due od meudravnih sukoba, venajee zavravaju i bez formalnog mirovnog sporazuma i postizanja trajnog rjeenja

uzroka sukoba, to esto dovodi do njihovog ponovnog izbijanja.Ipak, bez obzira na poveanje pozornosti koja se daje prouavanju graanskih

ratova i etnikih sukoba, oni su i dalje nedovoljno rasvijetljen fenomen, to posebnovrijedi za etnike sukobe. Problem nije u injenici utvrivanja da li je neki sukobetniki ili ne. Analizom dosadanjih etnikih sukoba mogu se izdvojiti karakteristikekoje omoguavaju brzu i jednostavnu klasikaciju nekog sukoba kao etnikog.

Openito, moe se rei kako sukob opisuje situaciju u kojoj dva ili vie subjekatanastoje ostvariti ciljeve koji su meusobno neusklaeni, ali su u perspektivi svakogsubjekta pravedni. U skladu s ovom denicijom, etniki sukobi su vrsta sukoba u

1 Fearon, J. i Laitin, D., Ethnicity, Insurgency, and Civil War,American Political Science Review, vol.97, no.1, 2003., str. 75-90.2 Hegre, H., The Duration and Termination of Civil War,Journal of Peace Research, vol. 41, no. 3, 2004.,str. 243-252.


18/282


18

kojima barem jedna sukobljena strana svoje ciljeve denira u primarno etnikim ter-minima, i u kojima barem jedna od strana u sukobu objanjava svoje nezadovoljstvougroavanjem njezina specinog etnikog identiteta (ugroavanje njihovih prava

kao etnike skupine, nemogunost ostvarivanja njihovih interesa zbog etnike diskri-minacije, i slino). Etniki sukob je rezultat odluka njegovih sudionika, koji nastoje

postii odreene ciljeve primjenom nasilnih sredstava.Kao karakteristike ovog sukoba, koje su prisutne u mnogim sluajevima, mogu

se navesti: Povezanost etnikog sukoba s nacionalizmom, odnosno tenjom odreene sku-

pine ljudi koja dijeli zajedniki identitet za formiranjem vlastite drave. Tenja odre-ene etnike skupine za formiranjem vlastite drave, te primjena nasilnih sredstavaza ostvarivanje tog cilja vidljiva je u mnogim sluajevima, kao na primjer: u dugo-trajnom djelovanju Kurdske radnike partije (PKK) koja se zalae za odcjepljenje

dijelova Turske naseljenih Kurdima, ili neuspjenim pokuajima Tamilskih tigrova zastvaranjem vlastite drave na sjeveru Sri Lanke. Nasilje prisutno u sukobu. Pod nasiljem u etnikom sukobu misli se na djelo-

vanje pripadnika jedne etnike skupine usmjereno prema ubijanju pripadnika drugeetnike skupine koje je motivirano injenicom da rtve napada pripadaju drugom et-nicitetu. Ova denicija pokriva sve razine nasilja prisutne u etnikom sukobu, odneorganiziranih lokalnih napada na pripadnike druge etnike skupine, pa do genocidausmjerenog prema drugoj etnikoj skupini.

Sukob koji se odvija unutar jedne drave. Etniki sukob se odvija unutar jednedrave pa je to stoga uglavnom unutarnji sukob.

Premda je u sreditu pozornosi znanstvenih analiza (pa tako i ove knjige) nasilnietniki sukob, postoje i brojni nenasilni etniki sukobi koji se javljaju u obliku politi-ke, ekonomske i kulturne represije prema etnikim manjinama (na primjer, ogrania-vanje prava glasa, iskljuenost iz odreenih profesija, porezno optereenje, ogrania-vanje slobode vjere i slino). U nekim sluajevima ovaj oblik etnikog sukoba javljase i kao pravni spor izmeu drave i etnike manjine koja trai odreena prava (to jesluaj u Sjevernoj Americi, gdje se kroz ovaj oblik etnikog sukoba ameriki Indijan-ci i Eskimi bore za svoja prava; slini sukobi postoje u Australiji, Novom Zelandu idijelovima Skandinavije).

U odnosu na kategorizaciju nasilnog etnikog sukoba, moemo razlikovati neko-liko vrsta ovih sukoba:

1. Separatistiki pokreti koji se javljaju kroz pokuaje dijela ili cijele etnike sku-pine da stekne nezavisnost odvajanjem iz sastava drave u kojoj se nalazi. Ovo je vrlorairen oblik nasilnog etnikog sukoba.

2. Nasilni sukobi koji su rezultat sukoba izmeu dvije ili vie etnikih skupinaunutar jedne drave ili sukoba etnike skupine i vlade jedne drave, koje se bore zaostvarivanje ciljeva kao to su politika autonomija, stjecanje moi, kontrola resursa.Ove vrste etnikih sukoba koje nemaju za krajnji cilj ugroziti politiki suverenitet iteritorijalni integritet drave u kojoj se vode, esti su u bivim kolonijama (rezultat

politika kolonijalnih administracija koje su poticale sukobe izmeu razliitih etnikihskupina i time stvarale nejednakosti koje e kasnije posluiti kao izvor sukoba).

3. Etniki sukobi koji nastaju u okviru osvajakog rata. Sukob dviju etnikihskupina koje su dominantne u svojim dravama, sa ciljem osvajanja dijela teritorija


19/282


19

protivnika i uklanjanja pripadnika suprotstavljene skupine s osvojenog teritorija. Ovisukobi su danas rijetki.

4. Etniki sukobi koji nastaju kao rezultat nastojanja nacionalne vlade za asimili-

ranjem ili protjerivanjem etnike manjine kroz uskraivanje politikih, ekonomskih,drutvenih i vjerskih prava pripadnicima manjine. Ovi sukobi su najee nenasilni,ali esto s potencijalom transformacije u nasilni etniki sukob.

5. Iredentistiki sukobi. Rezultat su nastojanja etnike skupine (nacije) koja do-minira u jednoj dravi da povrati teritorij koji je u prolosti izgubila, a na koji i dalje

polae prava (na temelju stvarnog ili navodnog povijesnog prava na teritorij), iako jeu meuvremenu demografska slika spornog teritorija promijenjena.

6. Vjerski sukobi. Premda ovi sukobi nisu ogranieni samo na podruje etnikogsukoba, u etnikim sukobima esto je prisutna povezanost etnikog identiteta i vjere.

Problem u istraivanju etnikih sukoba nastaje kada se treba nai odgovor na pi-

tanje to je pokrenulo sukob, odnosno zato je u pojedinom sluaju etniki sukobeskalirao iz nenasilnog sukoba dvije ili vie etnikih zajednica u nasilni i esto vrlokrvav sukob koji redovito vodi do pojave etnikog ienja, a u nekim sluajevimai do genocida? Zato u nekim sluajevima etnike razlike koje dulje vrijeme postojemeu razliitim etnikim skupinama i koje se iskazuju kao sukob razliitih interesamogu dovesti do izbijanja nasilnog etnikog sukoba (na primjer, odnos frankofonskemanjine prema veini u Kanadi, ili odnos Flamanaca i Valonaca u Belgiji, podjelavlasti u Kataloniji), dok u nekim sluajevima mogu dovesti i do nasilnih sukoba kojimogu zavriti i genocidom (Ruanda)?

Drugo pitanje koje se postavlja u prouavanju etnikog sukoba je identiciranjeimbenika koji odreuju stupanj nasilja u etnikom sukobu zbog ega su neki etni-ki sukobi obiljeeni relativno malim brojem rtava, a zbog ega u nekim etnikim su-kobima pogibaju stotine tisua ljudi? Zbog ega su neki etniki sukobi mirno rijeeni,te koji su imbenici u nekim sluajevima doveli do ponovnog izbijanja sukoba, dok seu drugim sluajevima postojei mirovni sporazum odrao?

Po zavretku Hladnog rata pojavilo se nekoliko uvelike populariziranih pogledana etniki sukob i njegovu bit. Ovi pogledi su publicirani u medijima i bili su primar-no usmjereni prema objanjavanju aktualnih etnikih sukoba, a ne prema pokuaju

pronalaenja temeljnih razloga nastanka etnikog sukoba i objanjavanja njegove di-namike. Prvi pogled koji je dominirao do sredine devedesetih godina prolog stoljea

bila je teza o izbijanju etnikih sukoba zasnovanih na drevnim mrnjama nakon to je

nestala globalna ravnotea moi koju su odravale dvije supersile. Posljedica ovakvepromjene svjetskog poretka bio je prekid autoritarne vlasti u mnogim dravama, toje u nizu drava dovelo do izbijanja tenzija priguivanih desetljeima (potiskivane"drevne mrnje" izmeu etnikih zajednica). Te tenzije su u nekim sluajevima eska-lirale u graanski rat i etniki sukob.3Ovaj pogled kasnije je posluio kao osnova zarazvijanje teze da su mnoge novonastale demokratske drave koje su pripadale biv-em istonom bloku bile etniki i/ili etnoreligijski suvie heterogene da bi preivjele,te je u skladu sa time bolje dopustiti njihov raspad i formiranje novih drava koje e

biti etniki homogenije i time stabilne. Navedeni pogled razvio se meu zapadnimpolitiarima razoaranima neuspjesima u pokuaju sprjeavanja i prekidanja etnikih

sukoba na podruju Balkana i na Kavkazu.

3 Kaplan, R.,Balkan Ghosts: A Journey Through History, St. Martins Press, New York, 1993.


20/282


20

Idua esto navoena teza bila je teza Samuela Huntingtona o sukobu civilizacija,odnosno teza da je ideoloki sukob supersila koji je postojao za vrijeme Hladnog ratasada zamijenjen civilizacijskim i religijskim sukobom u kojemu postoji i naglaena

etnika dimenzija.4Trea skupina pogleda povezivala je etniki sukob sa irenjemglobalizacije, svodei ga na obrambeni mehanizam protiv kulturoloke unikacije,ili ekonomske nejednakosti izmeu veine i etnike manjine takoer uzrokovaneglobalizacijom.5

irenje etnikih sukoba potaknulo je nastanak niza teorija koje trebaju objasnitinjihov nastanak, a koje su se zasnivale i na prethodno navedenim pogledima. Prem-da se praktino svi teoretiari slau kako je etnika heterogenost najvaniji uvjet zanastanak etnikog sukoba, miljenja su podijeljena o obrascima koji etnike nespo-razume pretvaraju u nasilni etniki sukob, pri emu veina teorija naglaava utjecajsituacije a ne strukturalne imbenike. Jedna skupina teorija usmjerena je na strah i

pohlepu kao uzrok sukoba (strah zasnovan na ugroavanju zikog opstanka; pohlepakao nastojanje uspostave kontrole nad oskudnim resursima ili nastojanje za postiza-njem kontrole dravnog aparata). Druga skupina teorija kao objanjenje za izbijanjenasilnog etnikog sukoba navodi reakciju manjinske etnike skupine na razliite obli-ke nepravde (diskriminacija, nejednakost, represija). Trea skupina teorija izbijanjesukoba jednostavno objanjava zikim imbenicima koji etniku skupinu potiu nasukob (na primjer, povoljna konguracija terena koja omoguava voenje gerilskogratovanja, slabost dravnog aparata koja omoguava mobilizaciju etnike skupine, ilimaterijalna i nancijska potpora dijaspore iz inozemstva).

Problem u prouavanju etnikih sukoba je i u injenici da su mnoga istraivanjausmjerena prema analizi vidljivih empirijskih obrazaca i varijabli koje se mogu mjeri-ti i usporeivati karakteristike zemlje koje mogu pogodovati pojavi graanskog rata/etnikog sukoba, varijable koje utjeu na duinu trajanja sukoba, imbenici koji moguutjecati na ponovno izbijanje netom zavrenog sukoba. Ovakva istraivanja otkrila suvane obrasce koji proizlaze iz empirijski vidljivih podataka, ali na mnoga kljuna

pitanja nisu naeni odgovori. Je li dinamika izbijanja i voenja sukoba jednaka i zagraanske ratove i za etnike sukobe? Koliko etnike napetosti pridonose izbijanjugraanskog rata?

Usredotoivanje na istraivanje vidljivih i empirijski dokazivih injenica zapravoje dovodilo do izbjegavanja drugaijeg bavljenja etnikim sukobom, odnosno nasto-janja pronalaenja uzroka sukoba koji se ne mogu objasniti iskljuivo empirijskim

istraivanjem. U ovom kontekstu problematika etnikih sukoba se ili kompletno za-obilazila ili usmjeravala na prouavanje etnikog sukoba samo na podruju pojedinezemlje bez pokuaja korelacije sa etnikim sukobima u drugim dijelovima svijeta.Stoga se postavlja pitanje: na to se usredotoiti u istraivanju etnikih sukoba, od-nosno kako izbjei zamku lakog pristupa ovom pitanju? Odgovor je zapravo logian

usredotoiti se na ono to je bit etnikog sukoba pitanje identiteta pripadnikasukobljenih etnikih skupina.

Kada se govori o problematici etnikih sukoba, treba jasno istaknuti injenicu dase govori o dimenziji i dosegu etnikog identiteta u politici, te da etniki sukob pred-

4 Huntington, Samuel P., The Clash of Civilizations: Remaking of World Order, Touchstone, New York,1996.5 Telo, M., (ur.),European Union and New Regionalism: Regional Actors and Global Governance in aPost-hegemonic Era, Ashgate Aldershot, 2001., str. 6-7.


21/282


21

stavlja borbu izmeu skupina sa razliitim etnikim/politikim identitetom u okviruodreenog geografskog i povijesnog konteksta.

Sinonim "etniki" bilo bi krivo povezivati s antropolokim razlikama meu lju-

dima. Umjesto toga, u mnogim denicijama pojam etnikog odnosi se na deniranjeodreene skupine utemeljeno na zajednikom identitetu njezinih lanova. To je vidlji-vo u sljedeim denicijama etnikih skupina:6

1. Prema Maxu Weberu etnike skupine su skupine ljudi koje dijele subjektivnovjerovanje u njihovo zajedniko porijeklo zbog meusobne zike slinosti, slinostiobiaja ili oboje, ili zbog sjeanja na kolonizaciju ili migraciju; ovo vjerovanje mora

biti vano za formiranje skupine. U skladu s time, nije vano postoji li meu lanovi-ma skupine objektivno krvno srodstvo ili ne postoji.

2. Prema Donaldu Horowitzu etnicitet i etnika skupina su zasnovani na mitu okolektivnom nasljeu, koje uobiajeno nosi i osobine za koje se vjeruje da su priro-

ene skupini.3. Prema Jamesu D. Fearonu etnika skupina ima sljedee osobine: lanstvo uskupini je nasljedno (lanovi su potomci prethodnih generacija); lanovi su svjesniidentiteta skupine; lanovi dijele zajednike kulturne osobine; te kulturne osobine

prihvaena veina lanova skupine; skupina ima sjeanja na prvobitnu domovinu;skupina ima zajedniku povijest koja je barem djelomino utemeljena na injenicamaa ne na mitu.

4. Anthony Smith etniku skupinu denira kao skupinu ljudi s mitovima o zajed-nikom porijeklu, dijeljenim povijesnim sjeanjima, jednim ili vie elemenata zajed-nike kulture, sa vezom sa domovinom, i sa osjeajem solidarnosti.

Na temelju ovih (i drugih slinih denicija) mogu se navesti sljedee odredniceidentiteta etnikih skupina: jezik, drutveni obiaji, povijesno iskustvo, vjera, zikiizgled, podruje prebivalita.

Promatra li se etniki sukob kao nasilno sukobljavanje izmeu skupina koje dijeleistu dravu, ali ne i isti etniki identitet, cilj etnikog sukoba je obrana razliitih identitetaskupina u sukobu. Dakle, kao uzrok etnikih sukoba ne mogu se uzeti "drevne mrnje",

pa ak ni ekonomska nejednakost veinskog stanovnitva prema manjinskoj etnikojskupini. To su samo pojavni oblici osnovnog uzroka sukoba ugroavanja identitetaodreene etnike skupine kroz kombinaciju pritisaka sa globalne i regionalne razine.

Usredotoenost na pitanje identiteta otvara cijeli niz pitanja i problema na kojetrenutno nema odgovora. Je li identitet pojedine etnike skupine primordijalan, ili on

uope nema povijesnu osnovu, ve ovisi o okolnostima (teza o tome kako je etnikiimbenik dio identiteta odreene skupine u onoj mjeri u kojoj doprinosi lanovimaskupine u postizanju sigurnosti, materijalnog bogatstva ili pristupa politikoj moi).7

6 Citirano u: Kanchan, C., What is Ethnic Identity and does it Matter?,Annual Review of Political Scien-ce, vol. 9, 2006., str. 397-424.7 Tako britanski politolog John R. Bowden tvrdi kako teorije koje zastupaju miljenje o primordijalnimidentitetima kao izvoru etnikih sukoba i neizbjenosti ovakve vrste sukoba predstavljaju mit. Prema nje-mu, etniki identiteti nisu drevni, ve se cjelokupni koncept etniciteta javlja tek u zadnjih nekoliko stoljea.Pripadnici odreene etnike skupine ne ulaze u nasilni etniki sukob zbog njihovog identiteta ve zbogmanipulacije od strane njihovih elita koje ele ojaati svoju politiku mo ili stei kontrolu nad resursima.

Napokon, Bowen navodi da sama prisutnost vie etnikih skupina ne mora nuno dovesti do etnikogsukoba; okida koji predstavlja kljuni imbenik u nastanku etnikog sukoba je vrsta odnosa meu timetnikim skupinama. Vidi: Bowden, John R., The Myth of Global Ethnic Conict, Journal of Democracy,vol. 7, no. 4, 1996., str. 3-14.


22/282


22

Dovode li pritisci koje donosi globalizacija i regionalizacija (kulturna homogenizaci-ja) u manjinskim etnikim skupinama koje se osjeaju ugroenima takvim razvojemdogaaja do ponovnog jaanja njihovog primordijalnog identiteta i dovodi li to do

prerastanja etnikih nesuglasica u nasilni etniki sukob kroz pokuaj manjinske et-nike skupine za zadravanjem svog autonomnog statusa (koji moe ii i do traenjasamostalnosti)? Kakva je priroda veze izmeu nacionalizma i etnikog sukoba? Je lietniki sukob uope novina, i je li istina da etniki sukob izaziva vei broj rtava negoli konvencionalno ratovanje?8

Ovdje se dotiemo pitanja je li etnicitet zaista glavni i primarni izvor nasilnogetnikog sukoba? Je li ugroavanje identiteta lanova etnike zajednice glavni uzroksukoba, ili su to materijalni imbenici ili elja za stjecanjem vlasti od strane politikihelita?

Jo jedno podruje koje iziskuje znanstvenu elaboraciju je i povezanost etniciteta

sa religijom. Prema mnogim analizama ova je kombinacija postala dominantni uzrok"unutranjih" ratova, odnosno graanskih ratova i etnikih sukoba unutar jedne ze-mlje. Od poetka osamdesetih godina prolog stoljea rastui zahtjevi obespravljenihetnikih manjina, etnonacionalista, religioznih radikala i drugih manjinskih skupina zaautonomijom, veim pravima i udjelom u prihodu od iskoritavanja prirodnih resursaili postizanjem potpune nezavisnosti, predstavljaju najee uzroke takvih sukoba.

Navedeni primjeri pokazuju kako u analizi etnikog sukoba i njegovih uzrokanije dovoljno promatrati samo razinu nasilja u sukobu (na to se koncentrira veinaanaliza), ve u svakom sluaju primarno usmjeriti panju prema subjektima sukoba,njihovoj motivaciji i imbenicima koji ih upuuju ili u eskalaciju koja e dovesti doizbijanja nasilnog sukoba, ili u postizanje kompromisa koji e otvoriti vrata mirnomrjeenju sukoba. Ova pitanja pokazuju i izuzetnu kompleksnost ovog pitanja pa sestoga objanjavanje etnikog sukoba, njegove dinamike i njegovih posljedica ne moesvesti na neko pojedinano objanjenje.9Premda je najjednostavniji pristup izua-vanju etnikog sukoba usredotoivanje na neke empirijske pojavnosti koje se kaoimbenici mogu vidjeti u cijelom nizu etnikih sukoba, time se zapravo zanemarujeinjenica da je svaki etniki sukob jedinstven i da u objanjavanju njegovih uzrokatreba napraviti pomak od isto materijalnih imbenika prema identitetu etnike zajed-nice i njegovoj ulozi u izbijanju i rjeavanju etnikih sukoba.

Dakle, moe se rei kako je kljuno pitanje koje se treba razjasniti u prouavanjuetnikog sukoba uloga etniciteta i etnikog identiteta u izbijanju i rjeavanju ove vrste

8 Navedena pitanja postavlja Yahya Sadowski, koji zastupa tezu kako globalizacija nije dovela do pove-anja broja etnikih sukoba koji su konstantno prisutni od 1945. godine, da etniki sukobi po broju rtavanisu smrtonosniji od konvencionalnih ratova, te da su oni rezultat kolonijalnog nasljea a ne primordijalnihidentiteta etnikih skupina. Vidi: Sadowski, Y., Ethnic Conict, Foreign Policy, no.111, 1998., str. 12-23.9 Tako politolog Ted Gurr uzroke nastanka etnikog sukoba nastoji objasniti kompleksnom teorijom kojaukljuuje povijest i trenutni status manjinske etnike skupine (u to ukljuuje i snagu kohezije etnike sku-pine, njezin identitet, sposobnost mobilizacije, stupanj represije dominantne etnike skupine), mogunostpolitikog djelovanja etnike skupine i stabilnosti reima (promjene u ravnotei moi unutar drave kojeotvaraju prostor za pobunu), globalne procese koji ugroavaju manjinsku etniku skupinu (centralizacijai nacionalizam unutar drave, globalni ekonomski tokovi koji dovode do eksploatacije etnike skupine),meunarodno irenje sukoba koje zahvaa pripadnike iste etnike skupine u drugim dravama i utjecaj

dravne organizacije na politiku akciju (oblik vladavine, o kojem ovisi hoe li dravni aparat nastojatipronai mirno rjeenje etnikog sukoba ili e problem nastojati rijeiti pojaanom represijom usmjerenomprema etnikoj manjini). Vidi: Gurr, T. R., Minorities at Risk: A Global View of Ethnopolitical Conicts,United States Institute of Peace Press, 1993.


23/282


23

sukoba je li on odluujui imbenik, samo sredstvo koje politike elite koriste zamobilizaciju masa radi ostvarivanja nekog njihovog interesa, ili odgovor ukljuujeoba imbenika. U skladu s ovim pogledima, odreene odgovore daje konstruktivizam

kao pristup prouavanju meunarodnih odnosa i meunarodne sigurnosti. Razliitipristupi unutar konstruktivizma usmjereni su izmeu ostaloga na prouavanje iden-titeta kao imbenika u socijalnim interakcijama koje ine bit u deniranju dinamikemeunarodnih odnosa.

Jedno od pitanja povezanih sa problematikom etnikih sukoba je povezanost glo-balizacije i etnikih sukoba. Globalizacija se primarno povezuje sa njezinom ekonom-skom dimenzijom (skupina procesa koji vode do integracije ekonomskih aktivnostikoje prelaze geografske granice),10esto se tumai kao povijesna kategorija (dananji

proces globalizacije ne predstavlja novinu, ve se radi samo o novom krugu globa-lizacije koji e se kao i proli zavriti u odreenom trenutku), a istie se i tehnoloki

imbenik kao bitna odrednica globalizacije (napredak u komunikacijskoj tehnologijikoji dovodi do drugaijeg poimanja prostora i vremena, a s njime i drugaijeg razumi-jevanja geograje i teritorijalnosti).11Meutim, kulturoloka dimenzija procesa glo-balizacije je podruje koje se sve vie razmatra u povezivanju globalizacije i etnikogsukoba. Tako teorije poklapanja (convergence theories) navode kako jaanje globalneintegracije robe i kapitala prati irenje ideja i vrijednosti koje ulaze u drutvene susta-ve koji su do tada bili relativno nezavisni, te nastoje dovesti do njihova ujednaava-nja sa drugim sustavima.12Polazei od ove osnove, razliiti teoretiari navode kakokonvergencija vrijednosti izmeu ostalog dovodi do nametanja zapadnih vrijednostikojima se dio svijeta odupire. U razliitim tumaenjima navedeni sukob dovodi doobnove primordijalnih identiteta u etnikim skupinama, a time i do nasilnih etnikihsukoba. Navedena logika se nalazi u pozadini Huntingtonove teorije o sukobu civili-zacija, odnosno Kaplanovih teza o drevnim sukobima koji ponovno izbijaju na kraju20. stoljea u nekim dijelovima svijeta (Balkan).

O takvim tumaenjima moe se raspravljati, ali injenica je da globalizacija krozveliko poveanje mobilnosti i brzine kretanja robe i kapitala izazvane, izmeu ostalo-ga tehnolokim napretkom postignutim u 20. stoljeu, dovodi i do pojave novih nad-nacionalnih legitimnih subjekata u meunarodnom sustavu (poslovni subjekti poputmultinacionalnih korporacija, ili transnacionalne institucije civilnog drutva). Istovre-meno, uz ove pozitivne posljedice javlja se i negativna strana procesa globalizacije,a to je zapravo sukobljavanje globalnog i regionalnog (ili bolje reeno regionalnih)

imbenika, to zapravo treba predstavljati osnovu i za razumijevanje etnikog sukoba.Jedna od posljedica globalizacije je i jaanje regionalne suradnje koja dovodi do

procesa politikog, ekonomskog i sigurnosnog regionalizma, odnosno stvaranja razli-itih regionalnih poredaka. Premda se proces regionalizacije (suradnja i povezivanjedrava koje pripadaju odreenoj geografskoj regiji) najee vee primarno uz njego-vu ekonomsku dimenziju, sve vie se istiu i politiki te kulturoloki aspekti regiona-lizma. To je vidljivo u denicijama koje nadilaze regionalno povezivanje kao djelo-vanje skupine zemalja koje su geografski smjetene na istom podruju i usredotouje

10 Za primjer ovog pristupa vidi: Prakash, Aseem i Hart, J. A., Globalization and Governance, Routled-

ge, London, 1999.11 Scholte, J. A., Global Capitalism and the State,International Affairs, vol. 73, no. 3, 1997., str. 427-452.12 Reich, S., What is Globalization? Four Possible Answers,Working Paper 261, Helen Kellog Institutefor International Studies, 1998.


24/282


24

se na odreenu regiju kao politiku zajednicu u kojoj lanice dijele neke zajednikenorme i vrijednosti; stalna interakcija drava, ali i nedravnih subjekata u regiji jaa tevrijednosti i norme prema stvaranju odreenog regionalnog identiteta. Ovo proireno

poimanje regionalizma vidljivo je u deniciji regije kao podruja u kojemu lanice doodreenog stupnja dijele drutvene i kulturne vrijednosti, zajednike ili sline politi-ke stavove prema drugima, odreeni stupanj politike meuovisnosti koja se postiekroz razvoj zajednikih institucija, te ekonomska meuzavisnost.13

Kako se u kontekstu globalizacije i regionalizma javlja etniki sukob? Iz nave-denih razmiljanja o regionalizmu vidljivo je da se (barem kod dijela autora) kljuninaglasak stavlja na formiranje identiteta, ukljuujui i pripadnost odreenoj etnikojskupini. Ovi identiteti mogu biti ugroeni procesima globalizacije i regionalizacije.Kada se to prenese na podruje etnikog sukoba, uzroci sukoba mogu se traiti u ugro-avanju posebnih identiteta unutar jedne nacije, odnosno sukobljavanja identiteta koji

dijeli veina stanovnika sa identitetom odreene manjinske/etnike skupine.Bez obzira kakvo objanjenje njegovih uzroka odabrali, ostaje injenica kako na-silni etniki sukob ostaje prijetnja miru, stabilnosti i prosperitetu u mnogim dijelovi-ma svijeta, te shodno tome i problem za globalnu sigurnost u 21. stoljeu.

Kako etniki sukob predstavlja prijetnju ne samo za drave koje su njime zahvae-ne, ve i za susjedne drave (mogunost prelijevanja sukoba), on i dalje ostaje u sredi-tu panje razliitih subjekata meunarodne zajednice od globalnih sila, regionalnihsila i drugih drava do meunarodnih institucija koji esto u pojedinim sukobimaove vrste imaju i vlastiti interes.

Takoer, posthladnoratovsko iskustvo pokazuje kako pretpostavka prema kojoj suetniki sukobi uglavnom unutarnje pitanje neke drave vie nije odriva. Mogunostda etniki sukob unutar jedne drave bude detonator koji e potaknuti irenje ovih su-koba i na susjedne drave stalno raste. Ova dimenzija prisutna je u nizu sluajeva na

primjer, strah koji je bio prisutan tijekom NATO-ve intervencije na Kosovu da e sesukobi proiriti i na podruje Albanije i Makedonije, ili sada vidljivo irenje sukoba izeenije na druge dijelove Kavkaza.

Ova injenica takoer pokazuje rastui utjecaj problematike etnikih sukoba nameunarodnu sigurnost. Ovdje postoji niz pitanja na koja i dalje nema jasnih odgovo-ra. Koji su kljuni imbenici u nastanku etnikog sukoba? Kako etniki sukob postajeinternacionaliziran? Kakva je povezanost etnikog sukoba i vanjske intervencije? Ovai druga pitanja jasno pokazuju kako je podruje prouavanja etnikih sukoba danas

jedno od kljunih podruja za razumijevanje problematike meunarodne sigurnosti.Etniki sukobi jo e dugo biti prisutni na podruju meunarodne sigurnosti, ali ra-zumijevanje procesa njihova nastanka, razvojne dinamike i posljedica omoguit eu budunosti znatno ekasnije djelovanje u njihovoj ranoj prevenciji i otklanjanju

posljedica.

13 Za prikaz regionalizma i njegovih sigurnosnih aspekata vidi: Bari, R.,Regionalizam i regionalnasigurnost u novom geopolitikom poretku,magistarski rad, Fakultet politikih znanosti, Zagreb, 2008.


25/282

25

PrOBLEMI U dEFINIraNjU ETNIKIH MaNjINa

Problem reguliranja etnikih odnosa i zatite etnikih manjina poinje ve na meu-narodnom planu s deniranjem pojma etnike manjine. Prema postojeoj literaturi, ne

postoji jedna opeprihvaena denicija etnike manjine, a neke od onih koje se naje-

e koriste samo su operativne, izraene da bi se koristile samo u jednom posebnomkontekstu ili studiji. Problem je, u sutini, u pitanju treba li prihvatiti subjektivna iliobjektivna mjerila u deniranju etnike manjine. U kontekstu subjektivnih mjerila po-stavlja se pitanje je li svaki pojedinac slobodan deklarirati se kao pripadnik odreeneskupine, i to potpuno slobodno, ak i ako ne posjeduje neke osobine koje se smatrajukarakteristinim za tu skupinu, kao i pitanje da li je svatko i u svim prilikama u stanjuda se deklarira kao pripadnik neke etnike manjine bez pritiska i bez trpljenja nepo-voljnih posljedica. to se tie objektivnih mjerila, pitanje je kakva su ona, kako seutvruju i tko o tome odluuje?

Dakle, to su to etnike manjine? To je pitanje koje zaokuplja panju brojnih stru-njaka i meunarodnih institucija. Svi oni pokuali su denirati ovaj pojam i dati od-govore na brojna pitanja povezana s odreenjem pojma etnike manjine. Meutim,uz sav trud jo uvijek nisu pronali jednoznane i ope prihvaene odgovore. aksu i Ujedinjeni narodi, nakon 60 godina napora morali priznati da nisu u stanju datizadovoljavajui odgovor. Brojni su problemi koje treba sagledati i dileme koje trebarazrijeiti da bi se to preciznije odredio pojam etnika manjina. Spomenimo samoneke probleme i dileme.

Jedan od problema je postojanje vie skupina starosjedilaca koje su kolonizatori17. i 18. stoljea potisnuli do negostoljubivih podruja dviju Amerika, Sibira, JuneAzije ili starosjedilaki narodi u Europi koji ive u vienacionalnim dravama (Baski,Katalonci, Korzikanci, Laponci...). Ovi starosjedilakih naroda uglavnom se protive

tome da budu ukljueni u pojam etnike manjine. Moemo li ih onda zvati manjin-skim narodima?

Drugu vrstu problema stvaraju u sve tri Amerike razasuti potomci rtava trgovinerobljem, koji su jo vie zbunjeni nedavnim stjecanjem neovisnosti zemalja njihovihafrikih predaka. Mogu li se zbog toga smatrati etnikim manjinama?

Treu vrstu problema stvaraju umjetne manjine koje su stvorili kolonizatori: bezobzira misli li se na indijske trgovce ili zanatlije u Maleziji, Burmi, sredinjoj ili isto-noj Africi; na Kineze u europskim kolonijama jugoistone Azije; na Grke u belgij-skom Kongu. ine li oni etnike manjinske zajednice?

etvrti problem vezan je za radnike emigrante 20. stoljea: Pakistance u Ujedinje-

nom Kraljevstvu, Meksikance u Sjedinjenim Amerikim Dravama, Alirce u Fran-cuskoj, Turke i Hrvate u Njemakoj, Grke i Srbe u Australiji. Jesu li njihov poloaj iprava relevantni za deniranje etnikih manjina?


26/282


26

Peti problem u deniranju etnikih manjina proizlazi iz injenice da je u povijestibilo teko povui meunarodne granice tako da budu etnike, zbog ega su neki dije-lovi pojedinih naroda morali ostati izvan teritorija drave koju je stvorila veina tog

naroda. Jesu li ti dijelovi bitni za deniranje etnikih manjina?Ovako naznaene probleme potrebno je analizirati pojedinano kako bi se lake

dolo do odreenja pojma "etnika manjina". Najprije treba pokuati odrediti to suto manjinski narodi odgovorom na pitanje: Moraju li u deniciji etnikih manjina bitiobuhvaeni i starosjedilaki narodi ili ih moemo zvati manjinskim narodima, te totaj pojam podrazumijeva?

Na zasjedanju u kolovozu 1984. godine, Potkomisija za sprjeavanje diskrimina-cije i zatitu manjina Ujedinjenih naroda primila je zavrno izvjee Martineza Coboao narodima-starosjediocima. Autor je u izvjeu pokuao dati, ako ne deniciju, baropis tih naroda: "Pod zajednicama, narodima ili nacijama starosjedilaca treba podra-

zumijevati one koji se, povezani povijesnim kontinuitetom s drutvima koja su po-stojala prije invazije i s pretkolonijalnim drutvima koja su se razvila na njihovimteritorijima, smatraju razliitima od ostalih elemenata drutava koji sada dominirajunjihovim teritorijima, ili dijelovima tih teritorija. Sada su to elementi koji ne domini-raju u drutvu i koji su odluni da sauvaju, razvijaju i buduim generacijama predajuteritorije svojih predaka i njihov etniki identitet koji ini osnovu kontinuiteta njiho-vog postojanja kao naroda, u skladu s njihovim vlastitim kulturnim uzorima, njihovimdrutvenim ustanovama i njihovim pravnim sustavima".

U ovoj deniciji manjinskog naroda nalazi se odreeni broj karakteristinih ele-menata za deniranje etnikih manjina, kao to su na primjer, povijesni kontinuitet,razlika u odnosu na druge zajednice, nedominantan poloaj, elja za ouvanjem svo-

je razliitosti. Meutim, nedostaju neke druge tipine znaajke etnikih manjina: naprimjer, brojano stanje i pozivanje na dravljanstvo. Ipak, treba li se u deniranjupojma "etnika manjina" pozivati na starosjedioce i manjinske narode? Neki ne pri-hvaaju ideju da budu poistovjeeni s etnikom manjinom. U oujku 1980. godineradna skupina Komisije za ljudska prava izvijestila je: "Predstavnik Meunarodnogindijanskog vijea za pregovaranje smatra da unoenje starosjedilakih naroda u pri-

jedlog deklaracije o kojoj se raspravlja zavarava i da je pogrean u svojim osnovnimpretpostavkama."1 Isti indijanski predstavnik dodaje: "Krajnji cilj kolonizatora biobi postignut ukoliko bi se starosjedilake narode smatralo etnikom manjinom". Istaideja pojavila se 1984. godine i pred Radnom skupinom Potkomisije za sprjeavanje

diskriminacije i zatitu manjina, kada su "promatrai vlada i nevladinih organizacijanaglasili da se mora ustanoviti jasna razlika izmeu "starosjedilakih (manjinskih)naroda" i "etnikih manjina."2

Iz svih ovih navoda jasno proizlazi stav da manjinski narodi ne mogu biti ukljue-ni u deniciju etnike manjine. Uostalom, u novijoj kanadskoj povijesti nalazimo po-tvrdu da je taj zakljuak osnovan. U okviru velikih ustavnih promjena 1982. godine,o manjinama i manjinskim (starosjedilakim) narodima, bez da ih se poistovjeuje,govorilo se odvojeno, a u tekstu se jasno vidi da se oni ne smiju mijeati. Dovoljno je,na primjer, proitati lanke 25., 35. ili 37. koji govore o manjinskim narodima. Isto jei s prvim izmjenama Ustava, koji je proglaen 31. oujka 1984., koje se odnose samo

na manjinske narode.1 Prema: Tatalovi, S.,Manjinski narodi i manjine, Prosvjeta, Zagreb, 1997., str. 19.2 Ibid., str. 20.


27/282

Problemi u deniranju etnikih manjina

27

Ne ulazei dalje u analizu ovog problema, moe se zakljuiti da se manjinski na-rodi i manjine ne mogu poistovjeivati, a pod manjinskim narodima moe se podrazu-mijevati opisno odreenje koje je dao Martinez Cobo.

Dakle, preostaje odreenje pojma "etnike manjine"? Najprije e se analizirati pi-tanje stranaca. U vrijeme migracija radnika nastale su vie ili manje znaajne manjine,iji su lanovi sauvali vezu sa zemljom svoga porijekla. Nastanjeni na neodreenovrijeme u zemlji svog izbora, toj zemlji ne duguju nikakvu vjernost. Mora li se skupi-na koju stranci stvaraju na etnikoj osnovi kao i njene karakteristike uvaiti prilikomdeniranja pojma "etnike manjine"? Pritom je svakako najvaniji odnos izmeu ma-njine i dravljanstva koji je, uostalom, zaokupljao i panju svih velikih sila za vrije-me pregovora koji su prethodili potpisivanju Versajskog sporazuma 1919. godine.Opunomoenim ministrima bilo je jako stalo da osiguraju potivanje osnovnih pravanarodima koji su ivjeli na teritorijima koji su pripali novim dravama. Od tuda potje-

e odluka o potpisivanju sporazuma o etnikim manjinama u kojem bi se svaka vladaobavezala da e etnikim, vjerskim ili jezinim manjinama dati stanovita graanska,politika i kulturna prava. No u tim istim sporazumima dodjeljivanje i uivanje ovihprava bilo je vezano za dravljanstvo, pa stoga postoje odredbe kojima se automatskiutvruje dravljanstvo stranim dravljanima pripojenima novoj dravi, kao i pravo dase ti dravljani po slobodnom izboru odlue za neko drugo dravljanstvo.

Tako se jasno konstatira da je dravljanstvo bilo uvjet da bi skupine stranaca et-niki povezane stekle pravo da budu etnika manjina. Dakle, da bi uivali manjinska

prava, lanovi manjinske skupine trebali su biti graani odnosne zemlje i samo podtim uvjetom su mogli traiti zatitu predvienu sporazumima o etnikim manjinama.Ovakvo gledanje na stvari se nije promijenilo do danas. Ne zbog toga to bi neka ze-mlja mogla uzeti za pravo da progna strance koji borave na njezinom teritoriju, ve,kad se radi o pravu etnikih manjina, drava prvo osjea obavezu prema svojim gra-anima (pripadnicima manjine), a drugima (strancima) duguje samo pristojnost, tonije izvor prava. Dakle, pitanje stranaca bez obzira na njihovo etniko organiziranje unekoj dravi, nije relevantno za deniranje i razumijevanje etnike manjine.

Drugo vano pitanje u deniranju etnike manjine je pitanje odnosa skupina na-spram njihovih lanova. Nakon Prvog svjetskog rata, jednim zamrenim sustavomsporazuma i deklaracija uveden je reim zatite etnikih manjina pod pokrovitelj-stvom Lige naroda. U principu, ti su instrumenti predviali vie zatitu pojedinacalanova manjinskih skupina nego manjina kao takvih. Time se htjela sprijeiti opa-

snost raspada odnosnih zemalja.Prema istoj tradiciji, nakon pozivanja na "etnike, vjerske ili jezine manjine"

autori lanka 27. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima iz 1966.pobrinuli su se da zatite "osobe koje pripadaju tim manjinama". Bez sumnje, nije sehtjelo stvoriti opasnost da se jedna skupina pobuni protiv druge, niti dati povlastice

jednom dijelu stanovnitva neke zemlje nasuprot ostalim graanima. Jer, tititi jed-nu etniku manjinu kao skupinu, znai podrazumijevati mogunost privilegija, aki odcjepljenja, a to znai ugroziti jedinstvo pojedine drave. To sigurno nije bio ciljkojem su teili Ujedinjeni narodi kad su usvojili lanak 27. Meunarodnog pakta ograanskim i politikim pravima.

Radna skupina Komisije za ljudska prava to je dobro uoila te je odluila da for-mulaciju "prava manjina" zamijeni s "prava osoba koje pripadaju manjinama" i 1984.godine ponovila svoju vrstu namjeru da usvoji deklaraciju u okviru lanka 27. Me-


28/282


28

unarodnog pakta o graanskim i politikim pravima. Ovakav stav u potpunosti od-govara nainu razmiljanja sastavljaa Kanadske povelje iz 1982. godine. U dijelu ukojem se ona bavi osiguravanjem ispunjavanja manjinskih prava, Povelja se ne obraa

manjinama kao skupinama, ve pojedincima kao lanovima tih skupina. "Svatko" kae se u lancima 17. i 19. Povelje ima pravo upotrebljavati slubeni jezik premasvom izboru. Pod naslovom "prava na obrazovanje na jeziku manjine", lankom 23.Povelje priznaju se stanovita prava svakom kanadskom graaninu, pripadniku manji-ne. U sluaju krenja prava zagarantiranih Poveljom "svaka osoba" moe se obratitisudu zbog zadovoljtine.

Jedan od glavnih razloga nepostojanja opeprihvaene denicije etnikih manjinajest raznovrsnost pojedinanih situacija, odnosno specinosti razliitih zemalja.

Prva promjenljiva varijabla je vrlo subjektivan element: to je elja manjine da pre-ivi. Ta promjenljiva veliina moe dovesti do velikog broja razliitih situacija. Ako

manjinska skupina eli zadrati svoju posebnost, na primjer kulturnu ili vjersku, na-stojat e izabrati politiki pristup koji e je dovesti do neke vrste federalnog saveza uuzajamnoj toleranciji, pri emu je dobro poznat primjer vicarske. Suprotno tome, akomanjinskoj skupini nije stalo do odravanja njezine posebnosti, ona se moe stopiti sdrutvom koje je okruuje. Tada e prevladati drutveni pristup, a nediskriminirajuemjere e pridonijeti stapanju razliitih elemenata drutva. Meutim, moe se dogoditisituacija da veina, uslijed odreenih predrasuda, odbija prihvatiti integraciju kojojmanjina tei i eli je odrati na odstojanju. Primjerice, idovska manjina u mnogimzemljama specian je primjer: njezini lanovi e se htjeti integrirati u gospodarskisustav sredine, ali e se izolirati u svojem vlastitom obiteljskom i vjerskom sustavu.Kako istovremeno uspjeti u jednom, a zatititi drugo? To je pitanje na koje jo uvijeknema jednoznanog odgovora.

Druga promjenljiva veliina se odnosi na broj pripadnika manjine. Meutim, iovdje se pojavljuju dva problema. Postavlja se pitanje treba li neka manjinska skupi-na imati minimalni broj pripadnika da bi bila priznata? Oito je da se na ovo pitanjene moe dati matematiki odgovor. U krajnjem sluaju, broj uope ne bi trebao bitivaan. No, i tu postoje drugaija miljenja. U raspodjeli javnih sredstava treba voditirauna, kao to naglaava Francesco Capotorti u svojoj studiji o manjinama, " orazumnom odnosu nastojanja koja treba ispuniti i koristi koja iz toga proizlazi"3.Da bi se opravdala javna sredstva koja drutvo izdvaja za odreenu manjinu, moraju

biti razmjerna koristima koju od toga imaju pripadnici te manjine, odnosno drutvo u

cjelini. Treba, openito sagledati neko drutvo, s raznih drutvenih, gospodarskih, aosobito politikog motrita. Ako je drutvo raznorodno i jedna skupina mora ivjeti

pod strogim nadzorom druge skupine, nije uope vaan broj i tada podreenu skupinutreba smatrati manjinom. Klasini primjer koji ide u prilog ovoj tezi je sluaj crneveine koja je bila potinjena bijeloj manjini u Junoj Africi. Na odreeni nain tosu i Valonci koji dominiraju nad brojnijim Flamancima u Belgiji. U ovom kontekstuvano je spomenuti i memorandum nazvan "Denicija i svrstavanje manjina" koji jeGlavni Tajnik Ujedinjenih naroda 27. prosinca 1949. godine predstavio PotkomisijiUjedinjenih naroda za sprjeavanje diskriminacije i zatitu manjina, gdje se u lanku61. navodi: "Pojam manjina ukljuuje odreeni pojam broja, uglavnom oznaava broj

pojedinaca koji je manji od broja ostalog dijela stanovnitva. Ima, meutim, slua-3 Studija o pravima koja pripadaju etnikim, religijskim i jezinim manjinama, UN Doc./CN:4/Sub.2/384, str. 96.


29/282


29

jeva u kojima je brojana veina stanovnitva, bila ona ujednaena ili sastavljenaod skupina koje se meusobno razlikuju, u situaciji manjine, jer u dravi prevladava

brojano manja skupina koja namee svoj vlastiti jezik, kulturu itd.".4I Potkomisija za

sprjeavanje diskriminacije i zatitu manjina sugerirala je Komisiji za prava ovjekadeniciju u kojoj su se manjine odreivale kao "nedominantne skupine stanovnitva,koje imaju i ele ouvati etnike, vjerske ili jezine tradicije ili osobine po kojimase razlikuju od ostalog stanovnitva". Prema tom dokumentu manjinom bi se mo-gla smatrati i brojana veina, jer je po njemu bitan utjecaj odreene skupine, a ne

brojani odnos skupina. Zahtijevalo se, meutim, da manjina obuhvaa dovoljan brojosoba da bi se mogle ouvati njene tradicije i osobine. Komisija nikad nije prihvatiladeniciju koju je predloila Potkomisija.

Za deniranje etnike manjine bitno je uoiti postoji li opi pojam manjine ili po-stoji vie vrsta manjina. Pri tome je vano poi od ovlasti nadlenih tijela Ujedinjenih

naroda koje se temelje na lanku 27. Meunarodnog pakta o graanskim i politikimpravima. Manjine spomenute u lanku 27. Meunarodnog pakta o graanskim i poli-tikim pravima jesu etnike, vjerske i jezine manjine, dok se nacionalne ne spominju.O kojim se, dakle, manjinama tono radi: etnikim, vjerskim, jezinim, nacionalnim,ili drugim, ili svima zajedno? Potekoa nastaje zbog toga to pojmovi nisu denirani.Gotovo instinktivno se zna to obuhvaa "vjerska manjina" ili "jezina manjina", norazlika izmeu "etnike manjine" i "nacionalne manjine" nije odmah uoljiva.

U vrijeme Versajskog mirovnog sporazuma pregovarai, vjerojatno inspirirani du-gim i pounim iskustvom u sukobima nacija, nisu u tekstovima koje su predlagali i

potpisivali htjeli utvrditi (priznati) postojanje "nacionalnih manjina". Nathan Feinbergkoji je detaljno prouio ovaj problem u okviru pregovora oko Versajskog sporazuma,1929. godine je napisao: "Vrlo dobro znamo da autori mirovnih sporazuma nisu pri-stali da se upotrijebi pojam nacionalna manjina."5Problem se ponovno pojavio 1953.godine dok su Ujedinjeni narodi raspravljali o prijedlogu Meunarodnog pakta o gra-anskim i politikim pravima. Potkomisija za borbu protiv diskriminacije i zatitumanjina predloila je formulaciju "etnikih, vjerskih ili jezinih manjina". U Komisijiza ljudska prava pokazalo se da se miljenja razmimoilaze, jedna u korist predloenogteksta, druga u korist izraza "nacionalne manjine", a trea u korist kombiniranog tek-sta. Rezultat je zapisan u povijesnim knjigama: u Komisiji za ljudska prava, tekst koji

je predloila Potkomisija, to jest "etnike, vjerske ili jezine manjine", prihvaen jes 12 glasova za, jednim protiv i 3 suzdrana. Zatim je u Gospodarskom i socijalnom

vijeu isti tekst odobren s 80 glasova za, niti jednim protiv, i jednim suzdranim; inapokon u Opoj skuptini Ujedinjenih naroda 1966. godine isti tekst je jednoglasno

prihvaen.U kakvoj su vezi etnike, vjerske i jezine s nacionalnim manjinama pokazuje

studija barunice Elles iz 1979. godine gdje je napisala: "Zatita ljudskih prava kojuuivaju etnike, vjerske ili jezine manjine prema lanku 27. Meunarodnog pakta ograanskim i politikim pravima ne prua se do nacionalnih manjina". Za barunicuElles pojam "nacionalna manjina" ima sljedei smisao: "Osobe koje pripadaju skupinikoja duguje vjernost, zbog svoje nacionalnosti, drugoj dravi koja nije drava u kojoj

4 E/CN:4/Sub.2/855 Prema: Deschenesa J., Denicija rijei manjina, UN, Gospodarsko i socijalno vijee, Komisija zaljudska prava, Potkomisija za borbu protiv diskriminacijskih mjera i za zatitu manjina, 38. zasjedanje od14. svibnja 1985., toka 91.


30/282


30

borave, i iji broj je manji od broja ostalih stanovnika drave u kojoj borave". Dakle,pod nacionalnom manjinom mogu se smatrati stranci, to je u kontekstu ve izloenogteko prihvatljivo.

To je neprihvatljivo i za Vijee Europe koje je u sklopu pripreme dopunskog pro-tokola Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, pitalo kakav je smisao izraza "na-cionalne manjine". Njegov Odbor strunjaka je odgovorio: "Neki strunjaci su ocije-nili da ako u dopunskom protokolu treba upotrijebiti izraz "nacionalna manjina" tomizrazu treba dati najiri mogui smisao, kako bi se njime pokrile sve etnike, vjerskei jezine manjine, kao i 'nacionalne' manjine, u specinijem smislu." Na tom tragusu odreenja nacionalne manjine u Okvirnoj konvenciji za zatitu prava nacionalnihmanjina Vijea Europe iz 1994. godine i Instrumentu Srednjoeuropske inicijative zazatitu manjinskih prava. U Okvirnoj konvenciji se kae: "Smatrajui kako plurali-stiko i uistinu demokratsko drutvo mora ne samo potovati etniki, kulturni, jezini

i vjerski identitet svake osobe koja je pripadnik neke nacionalne manjine, ve takoer,stvarati prikladne uvjete koji e im omoguiti izraavanje, zatitu i razvoj tog iden-titeta." U Instrumentu Srednjoeuropske inicijative stoji: "Termin nacionalna manjinaoznaava skupinu koja je brojano manja od ostatka stanovnitva neke drave, iji

pripadnici kao dravljani te drave imaju etnike, vjerske ili jezine osobine razliiteod onih ostatka stanovnitva, te ele sauvati svoju kulturu, vjeru ili jezik". Suprotnotome, Francesco Capotorti tumaei lanak 27. Meunarodnog pakta o graanskim i

politikim pravima kae: "U kontekstu lanka 27. Pakta, zamjena izraza "rasne ma-njine" izrazom "etnike manjine" i nepozivanje na rije "nacionalne" manjine poka-zuje da se htjelo uporabiti izraz najireg smisla, te da se mora smatrati da su rasne inacionalne manjine obuhvaene kategorijom etnikih manjina."6Francesco Capotortiukljuuje nacionalno u etniko, dok Vijee Europe ukljuuje etniko u nacionalno.Teko je rei tko je u pravu, no svi ovi primjeri pokazuju kako je vano da se izbjegnesvaki izvor dvosmislenosti, tako da se ne koriste izrazi iji smisao nije jednoglasno

prihvaen.Moda bi najlake bilo izostaviti izraz "nacionalne manjine" i denirati prava

samo etnikih, vjerskih ili jezinih manjina, u skladu s odredbama lanka 27. Meu-narodnog pakta o graanskim i politikim pravima.

U deniranju pojma manjine vani su i stavovi Stalnog meunarodnog suda prav-de. Nakon Prvog svjetskog rata, Versajski mirovni sporazum i sporazumi o manjinamaotvorili su nekoliko sukoba koji su imali odjeka pred Stalnim meunarodnim sudom

pravde. U nekoliko savjetodavnih miljenja, Sud je izloio principe koje je vrijednonaznaiti. Od samog poetka Sud je bio nadahnut lankom 93. Versajskog sporazuma(28. lipnja 1919. godine) u kojem se od strana zahtijevalo da "U Poljskoj tite interesestanovnika koji se razlikuju od veine stanovnitva po rasi, jeziku ili vjeri". To je bilaeksibilna denicija koja je, prema miljenju Suda, nalagala da se ideji manjine da i-rok raspon koji bi zadovoljio svrhu Sporazuma. Meutim, u savjetodavnom miljenjuod 31. srpnja 1930. godine Sud se izrazio jasnije. Radilo se o zatiti manjina obuhva-enih Grko-bugarskom konvencijom od 27. studenog 1919. godine, sastavljenom

prema opem modelu sporazuma o manjinama iz onog vremena. Sud je brinuo o tomeda se preseljenje stanovnitva predvieno Konvencijom obavi na najhumaniji mogui

nain uz potovanje "zajednica" koje su utjelovljivale lokalne manjine. Konvencija6 Studija o pravima koja pripadaju etnikim, religijskim i jezinim manjinama, UN Doc.E/CN:4/Sub.2/384.


31/282


31

je predvidjela pojam "zajednice" u iskljuivo manjinskom obliku koji je imala vestoljeima na Istoku i u kojem je igrala tako vanu ulogu za vrijeme turske vlasti ili

prilikom priznavanja nezavisnosti drava nastalih iz nekadanjih turskih provincija.

Nastojei dati svoje formalno miljenje kao odgovor na postavljena pitanja Sud, svje-stan da zajednice, u smislu Konvencije, imaju iskljuivo manjinski i etniki karakterizjavljuje: "Kriterij pojma zajednice u smislu lanka Konvencije, izmeu ostalih lan-ka 6., stavka 2., je postojanje zajednice ljudi koji ive u datoj zemlji ili datom mjestu,i predstavljaju rasu, s vlastitom vjerom, jezikom i obiajima, ujedinjeni identitetomte rase, te vjere, tog jezika i tih obiaja, s osjeajem solidarnosti, u svrhu ouvanjasvojih tradicija, ouvanja svojih obreda, osiguranja obrazovanja i nastave svoje djeceu skladu s duhom svoje rase i s namjerom uzajamnog pomaganja."

Iz sudske prakse Stalnog meunarodnog suda pravde mogu se dakle izvui nekikriteriji koji bi se morali nai u deniciji manjina i to: razliite skupine; stvarne ma-

njine; rasa, vjera ili jezik koji se razlikuju od rase, vjere ili jezika veine; osjeajsolidarnosti; elja ouvanja razliitih osobina; miran suivot uz jednakost de iurei defactos veinom.

Pored sudske prakse vano je sagledati i teoriju koja se bavila razumijevanjemmanjina. Prikazat rijeiti problem denicije manjine.

U vrijeme Lige naroda i sporazuma o manjinama P. de Azcrate je dvanaest go-dina vodio Odjel za probleme manjina. Svoje iskustvo opisao je 1945. godine u vrlointeresantnoj studiji:Liga naroda i nacionalne manjine: Eksperiment. Autor nije daodeniciju e se miljenja nekoliko autora koji su tijekom nekoliko desetljea pokua-vali u pravom smislu rijei, ali je pokuao istaknuti elemente: "Moje osnovno iskustvosteeno u tom vremenskom razdoblju navodi me na zakljuak da karakteristino obi-ljeje po kojem se u posljednjim rezervatima razlikuju nacionalne manjine je posto-

janje nacionalne svijesti praeno jezinim i kulturnim razlikama."7Autor jo dodaje:"Ukratko, dublji slojevi manjine, s politikog motrita, su ono "to se ne moe nina koji nain izmjeriti", tako vitalno, neodoljivo i dinamino, a tako teko izrecivorijeima, to se podrazumijeva pod imenom "nacionalne svijesti".8Govorei o "na-cionalnim manjinama" autor ih denira na sljedei nain: "Openito govorei, izraz"nacionalna manjina" odnosi se na vie ili manje znaajni udio graana drave kojisu razliite "nacionalnosti" od nacionalnosti veine".9Time eli napraviti jednadbuizmeu "nacionalne manjine i "stranog dravljanstva". On, bolje rekavi, razlikujegraane razliitih nacionalnosti, pa se ponovno vraamo na etnike, vjerske ili jezine

manjine i uope nije potrebno govoriti o nacionalnim manjinama. Zadravajui jeziki kulturu P. de Azcarate dolazi u napast da eliminira vjeru kao kriterij po kojem semanjina razlikuje i dodaje da je prema njegovom iskustvu u Ligi naroda broj pritisakazbog vjere bio beznaajan u usporedbi s brojem sluajeva gospodarskog, kulturnogili politikog pritiska.10Iz studije P. de Azcarate u deniranju manjine bitno je uoitikriterij "stanja nacionalne svijesti" kao i "kolektivne volje za preivljavanjem".

Godine 1969. T. Modeen obavio je rad pod pokroviteljstvom Akademije Abo izFinske:Meunarodna zatita nacionalnih manjina u Europi. Nakon to je izloio ra-zliku izmeu narodnosti i dravljanstva, autor je iz pojma manjine iskljuio ne-drav-

7 Azcarate, P. de:Legaue of Nations and National Minorities. An Experiment, Washington, 1995., str. 4.8 Ibid., str. 5.9 Ibid., str. 3.10 Ibid., str. 6.


32/282


32

ljane.11Zadrao je kriterij njihovog manjeg broja, ali odbija nazvati manjinom onumanjinu koja dominira kao to je to bio sluaj sa vedskom manjinom u Finskoj u

pretprolom stoljeu.12I na kraju, autor mora konstatirati: "Nema tipinih nacionalnih

manjina, radi se samo o broju raznih skupina koje mogu biti opisane kao takve".13U knjiziEtnike manjine i meunarodni odnosi, Budimir Vukas u pokuaju deni-

ranja manjine istie: "Drutvene se skupine mogu, prema raznovrsnim osobinama nji-hovih pripadnika, podijeliti u manje skupine. Temelj razlikovanja meu ljudima mogu

biti njihove zike osobine, vjerska pripadnost, obrazovanost, spol, dob, podrijetlo,politiko uvjerenje... Brojani omjer osoba koje na temelju neke podjele (na primjer,prema materinjem jeziku) svrstavamo u podskupinu esto je takav da se nasuprotjednoj veinskoj podskupini pojavljuje jedna ili vie manjinskih podskupina. U tomsluaju govori se o veini i manjini."14Nakon razmatranja izraza "rasne", "etnike","nacionalne", "narodne" i "jezine" manjine autor konstatira da u europskim okviri-

ma, gdje je formiranje nacija gotovo okonan proces, izraz "nacionalne manjine" neodgovara u potpunosti svojoj svrsi. Prema njegovom miljenju, Slovenci u Austriji iDanci u Njemakoj su nacionalna manjina jer predstavljaju dio slovenske, odnosnodanske nacije. Meutim, kako navodi, i u Europi su brojne manjine koje se po mno-gim svojim osobinama razlikuju od nacije ili nacija s kojima zajedno ive u jednojdravi, ali same ne predstavljaju dio jedne nacije. Kao primjere za takve manjinenavodi Ladine u nekoliko drava Srednje Europe, Bretonce u Francuskoj ili Romeu brojnim dravama. Zbog toga je autor u pojedinim svojim radovima upotrebljavaorazliite izraze kao to su "nacionalne manjine" i "narodne manjine". Da bi se izbjeglinedostaci pojedinih izraza, Budimir Vukas smatra da: "Za svaku pojedinu manjinumoemo procijeniti da li je opravdano da je nazovemo nacionalnom, narodnom ili

plemenskom manjinom. Meutim, bez obzira o kojoj se od tih manjina radi, problemiu vezi s njom uglavnom su isti, jer se razlikovanje izmeu pripadnika veine i manjineu svim sluajevima temelji na njihovim etnikim osobinama (jezik, obiaji, kultura).Zato bi kao zajedniki naziv za sve manjine koje postoje zbog etnikih karakteristikasvojih pripadnika trebalo upotrebljavati naziv "etnike manjine", kao to je to danasuobiajeno u Ujedinjenim narodima".15

Jo jedan pokuaj deniranja manjine bio je na seminaru o promociji i zatiti ljud-skih prava kod nacionalnih, etnikih i drugih manjina, odranom na Ohridu 1974. go-dine. Tada je bila predloena sljedea denicija pojma "manjina": "...Skupina graanakoji su dovoljno brojni da bi pokuali postii ciljeve skupine. No brojano manja od

ostatka stanovnitva, ujedinjena povijesnim, etnikim, kulturnim, vjerskim ili jezi-nim vezama, eli sauvati veze koje ih ine razliitima od ostatka stanovnitva."16

Studiju o pravima koja pripadaju etnikim, vjerskim i jezinim manjinama u kojojje pokuao denirati pojam manjina, napisao je i Fracesco Capotorti. U toj studijiautor se slae da lanak 27. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravimanee biti lijek za traginu sudbinu ugnjetavanih manjina i zbog neodreenosti pojmo-va. Zbog toga je potrebno denirati pojam manjine, to je on uinio na sljedei nain:

11 Modeen, T., The International Protection of National Minorities in Europe, Abo, 1969., str. 23.12 Ibid., str. 21.13 Ibid., str. 24.

14 Vukas, B.,Etnike manjine i meunarodni odnosi, kolska knjiga, Zagreb, 1978., str. 23.15 Ibid., str. 17.16 Seminar of the Promotion and Protection of Human Rights of National, Ethnic and Other Minorities,Ohrid, Yugoslavia, 25 June 8 July 1974.


33/282


33

"(To je, op.a.) brojano manja skupina od ostalog dijela stanovnitva jedne drave,u poloaju da ne dominira, iji pripadnici dravljani te drave imaju s etnikog,vjerskog ili jezinog motrita osobine po kojima se razlikuju od ostalog dijela stanov-

nitva i koji, to je samo po sebi razumljivo, pokazuju osjeaj solidarnosti u svrhuouvanja svoje kulture, tradicije, vjere i jezika".17

Ako se uvae svi navedeni pristupi deniranju manjine mogu se uoiti odreeneosobine koje se esto dovode u vezu s pojmom manjina, ali se ne mogu uzeti u obzirkod deniranja tog pojma. To su, na primjer: manjinski narodi (starosjedioci), stranci,skupine umjesto pojedinaca, minimalni broj lanova, manjine koje dominiraju, potla-ene veine, zavisnost o teritoriju i slino.

Na drugoj strani postoje osobine po kojima se manjine prepoznaju i koje su osnovaza deniranje ovog pojma. To su u prvom redu: skupine koje se razlikuju; etnike,vjerske ili jezine osobine; broj koji je manji od polovice stanovnitva drave; nedo-

minantna situacija; dravljanstvo; solidarnost; kolektivna elja za preivljavanjem;jednakost s veinom de factoi de iure.Polazei od ovih osobina, a u svjetlu Ohridskog seminara i radova Francesca Ca-

potortija, Jules Deschenes ponudio je sljedeu deniciju manjine: "Skupina graa-na, manja od polovice stanovnitva jedne drave, u poloaju da ne dominira, iji sulanovi solidarni i poticani, to je samo po sebi razumljivo, kolektivnom voljom za

preivljavanjem, koji imaju etnike, vjerske ili jezine osobine po kojima se razlikujuod veine stanovnitva i koji smjeraju za tim da de facto i de iure imaju ista prava kaoi ta veina". U elji da skrati navedenu deniciju manjine, isti autor je loginijim preu-strojem odreenih elemenata ponudio i sljedeu deniciju manjine: "Skupina graana

jedne drave koja je brojano manja i u nedominirajuem poloaju u toj dravi, akoja ima etnike, vjerske ili jezine osobine razliite od osobina veine stanovnitva,koji su meusobno solidarni i poticani, to je samo po sebi razumljivo, kolektivnomvoljom za preivljavanjem, smjerajui za tim da de factoi de iureimaju ista pravakao i ta veina".18

Uvaavajui sve navedene pristupe, njihove razlike, ali i dodirne toke, moe seuoiti sva sloenost jednoznanog deniranja pojmova "manjinski narod" i "etnikamanjina", posebno ako se konkretni primjeri starosjedilaca, stranaca, etnikih, vjer-skih, jezinih ili nacionalnih manjina pokuaju svesti pod isti nazivnik. Zbog toga ese u ovoj knjizi pod manjinskim narodima i manjinama podrazumijevati specineskupine ljudi koje u odreenoj dravi imaju neke od prethodno navedenih osobina

bitnih za identiciranje manjinskog naroda ili manjine koja moe biti etnika, jezina,vjerska ili nacionalna.

Manjine, ako su nacionalne, u normalnim uvjetima u povoljnijem su poloaju odmanjinskih naroda jer su obino povezane s jednom stranom dravom koja ima odre-eni interes za njihovu sudbinu, a postojanje drave matinog naroda omoguava injihovo formalno postojanje i potporu. Meutim, takav poloaj manjine u odreenimuvjetima neprijateljstva meu dravama moe biti i izuzetno nepovoljan. Za razlikuod nacionalnih manjina, manjinski narodi ako se nalaze u nekoj dravi u manjini,

17 Studija o pravima koja pripadaju etnikim, religijskim i jezinim manjinama, UN Doc.E/CN:4/

Sub.2/384., str. 96.18 Deschenesa, J., Denicija rijei manjina, UN, Gospodarsko i socijalno vijee, Komisija za ljudskaprava, Potkomisija za borbu protiv diskriminacijskih mjera i za zatitu manjina, 38. zasjedanje od 14.svibnja 1985., toka 180.


34/282


34

pored drugog naroda ija je to nacionalna drava, podloni su ubrzanoj asimilaciji ipromjeni identiteta, jer teko mogu izboriti svoje formalno postojanje koje je uvjetza ostvarivanje etnikih prava u skladu s formulacijom lanka 27. Meunarodnog

pakta o graanskim i politikim pravima. Na primjer, drave nastale doseljavanjem uLatinskoj Americi, zbog marginalizacije starosjedilaca i razliitog etnikog podrijetlauseljenika protive se formiranju manjinskih naroda i manjina. Ove su zemlje i utjecalena formulaciju lanka 27. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima,koji vrijedi samo za drave "u kojima postoje etnike, vjerske i jezine manjine",ostavljajui prostor za zlonamjerna tumaenja po kojima je svakoj dravi slobodno

pokretanje utvrivanja postojanja manjinskog naroda ili manjine, a to se vrlo esto idogaalo. Bitno je napomenuti da postoje i drave u kojima ne postoji nikakva jasnaveina, jer su sastavljene od vie skupina doseljenika, odnosno manjinskih naroda odkojih niti jedan formalno ne postoji. Na kraju, ima i drava, posebno u Africi, u kojima

osjeaj pripadnosti narodu kao neem razliitom od drave nije razvijen.Upravo iz ovih razloga bilo je vrlo teko sagledati problem manjinskih naroda imanjina kao univerzalni problem i nai za njega univerzalna rjeenja, kao to je touinjeno za ljudska prava i slobode.

S obzirom da su prema miljenju mnogih problemi manjinskih naroda i etnikihmanjina vezani za Europu, njene su ih asocijacije i pokuavale rjeavati u veoj mjeri.

Naela za provoenje i zatitu prava manjinskih naroda i etnikih manjina formuliranasu u okviru Europske unije u obliku prijedloga za Okvirnu konvenciju za zatitu pravanacionalnih manjina, kojeg je izradila Europska komisija za pravo i demokraciju, uokviru Vijea Europe 1990. godine. Ovaj prijedlog koji je nekoliko puta dopunjavan,

polazi od svih do sada prihvaenih naela sadranih u meunarodnim dokumentimaUN-a i europskih organizacija koji se odnose na ljudska prava i slobode, te na pravamanjinskih naroda i etnikih manjina. Okvirna konvencija za zatitu prava nacional-nih manjina Vijea Europe konano je usvojena 1994. godine.

Ouvanje etnikog, kulturnog, jezinog, vjerskog i drugog id

Documents

Knjiga Globalna Sigurnost i Etnički Sukobi