1

2

Draga naša inspiracijo!

S novim brojem Klarice stigle su i nove urednice. Za ovaj broj smo vam pripremili razne putopise, intervjue, radove naših najmanjih učenika , školske bisere, dojmove petaša i prvašića, a čak smo otputovali i u budućnost. Nadamo se da će te uživati u novom izgledu Klarice i u raz-nim tekstovima koje su za vas marljivo i spretno pripremili školski novi-nari. Naravno, s nama su bile naše sjajne profesorice Kulić i Zavacki, bez čije pomoći ne bismo uspjele!

Jesu li vas ikada zanimale cake o novinarskoj? E ,pa mi smo tu da vam ih ispričamo. Ovaj uvodnik, kao što vidite, iskoristit ćemo i da vam otkri-jemo kako biti novinar.Tko zna, možda nam se netko od vas i pridruži. Za novinarsku trebate biti kreativni, maštoviti i puni ideja. Ako želite ići na novinarsku, imate želju i volju za time, trebate se javiti profesorici Zvonki Kulić i s njom porazgovarati . Ali, samo da znate, ona još nikada nije nikoga odbila, pa vjerojatno neće ni vas. A MOŽDA ćete imati i višu ocjenu iz hrvatskog. ;D

P.S. Uživajte,javljajte svoje želje i prijedloge za sljedeći broj Klarice ;)

KLARICA

List učenika OŠ Sveta Klara,

Sveta Klara, Zagreb

ADRESA UREDNIŠTVA:

OŠ Sveta Klara, Miroslava Mrkše 42,

tel.01/6570-660

E-mail:

www.skole.htnet.hr/os-sveta-klara-

090/skola

IZDAVAČ:

OŠ Sveta Klara , Sveta Klara

ZA IZDAVAČA:

Slavko Čačinović, ravnatelj

GLAVNE UREDNICE:

Valentina Drenški, 7.r

Isadora Luque Akrap, 7.r

Natalija Šegota 7.r

ORGANIZATORICA:

Zvonka Kulić, prof.

LEKTURA:

Zvonka Kulić, prof.

GRAFIČKO OBLIKOVANJE:

Glorija Zavacki, prof. i Zvonka Kulić,

prof.

FOTOGRAFIJE:

Foto grupa i novinari

UNOS TEKSTOVA:

Urednice i novinari

NASLOVNICA: radovi učenika:

Helena Pintarić, 8.b, Luka Majce, 2.b,

Ivan Halama, 2.b

TISAK:

Tiskara Profil”

NAKLADA:

300 primjeraka

Sadržaj:

Foto - vijest: Ekipa prve pomoći 3

Naših 150 godina 4 - 5

E - razgovor sa Sanjom Pilić: Tko traži, taj i nañe 6 - 7

U školi i oko nje 8 - 13

Što krije naša budućnost: U letećim tenisicama na 14

Mars

Ekskluzivno: 7 dana bez moba i fejsa 15

Daleka putovanja: Zvjezdice u Americi 16 - 17

Mali Klarići 18 - 22

Glazbeno ljetovanje: Kad je tata glazbenik 23

Istražujemo: Strava i užas 24 - 25

Sportski uspjesi 26 - 27

Vijesti iz kulture 28

Veliki odmor 29 - 32

Ure

dnic

e Isad

ora,

Valentina i

Natalija

3

Obuka ekipe prve pomoći u Novom

Vinodolskom, od 21. siječnja - 23.

siječnja.

Pozdravi iz Novog Vinodolskog! :)

Ekipa PP- a (7.r) i prof. Sanja Garašić

Burić

Demosica pomaže u bočnom položaju.

Nemoj po glavi!

Zamotaj me nježno!

Tko to mene gleda?

Foto - vijest

4

Prošle školske godine obilježili smo 150. godišnjicu škole u Svetoj Klari.Iz bo-

gatog programa, niza projekata i priredba izdvajamo poglede na nekad i sad.

razredi

g lazbeni sast avi

f olklor

školska zg r ada

Naših 150 godina

5

Vrhunac svečane godišnjice bila je izvedba mjuzikla “U potrazi za princezom..”

Naših 150 godina

6

E-razgovor sa spisateljicom

Sanjom Pilić

Tko traži,

taj i nañe

Čini se da većinu novinara prikup-

ljanje potrebnih informacija prije ili

kasnije odvede na internet, a ako

ste novinar školskoga lista onda

sigurno posjetite usput i Facebook.

Tako je i naša potraga za podatci-

ma o nama zaista dragoj književnici

Sanji Pilić započela baš ondje.

Htjele smo samo provjeriti neke

zanimljivosti nakon čitanja knjige

Što mi se to dogaña , a onda smo

surfajući širokim prostranstvima

mreže otkrile spisateljičin Facebo-

ok profil s pripadajućim podatcima o

kontaktu, to jest elektoničkoj adresi.

Urednica školskoga lista Klarica u

kojemu pišemo predložila nam je

da pokušamo napraviti intervju s

gospoñom Pilić upravo elektronič-

kim putem.

Sanja Pilić je ugodna i ljubazna

sugovornica,e na našu molbu od-

mah potvrdno odgovorila iako nismo

novinarke nekog nacionalnog , gla-

muroznog i žutog lista ,na pitanja

je dala opširne i zanimljive odgovo-

re.Saznale smo i vama predstavlja-

mo slijedeće:

Pišete li trenutno neku novu knjigu?

Da, pišem novi roman o tinej-džerima i priče o djevojčici Maši koje bi trebale izlaziti kao serija knjižica za najmlañe, za one koji su tek naučili čitati.

Što vam daje inspiraciju kada pišete knjige za mlade?

Osjećam se mlado, dapače, što

sam starija život mi je ljepši, a ja sve veselija. Stal-no sam okru-žena mladim ljudima, imam divnog sina i kćerku i dvoje unuka Mašu (8) i Renea(10) i oni su mi velika in-spiracija.

Kako uspijevate da sve Vaše knjige postanu tražene i po-pularne ili postoji neka tajna i recept za pisanje popularnih knjiga?

Svaki popularni pisac ima neku svoju tajnu. Moja tajna se sastoji u tome što pišem o temama koje su zanimljive mladim čitateljima tako da se lako mogu identifici-rati s junacima iz romana i priča. Nastojim biti duhovita, pisati ve-dre knjige za pametnu djecu. Mislim da je u tome tajna. Ne podcjenjujem svoju publiku.

Jeste li strog kritičar prema samoj sebi?

O svojim knjigama mislim sve najbolje. Pišem knjige koje bih i sama rado čitala da sam dije-te. Volim svoje junake, katkad mi se čini da su živi.

Koja je Vaša knjiga najpopu-larnija?

Nemam pojma, iskreno. Svi moji romani doživjeli su po pet ili šest izdanja. Mnogi su bili nagrañeni. Po romanu Sasvim sam popu-bertetio napravljene su predsta-ve u Zagrebu i Karlovcu. Možda je, stoga, ovaj roman najpopu-larniji? Tko zna?

Jeste li još u djetinjstvu htjeli pisati knjige, biti književnica?

Nisam. U djetinjstvu sam htjela biti glumica, pjevačica... Voljela sam tada samo puno čitati i pisala sam dobre sastavke.

Kako se osjećate znajući da ljudi iz drugih zemalja čitaju Vaše knjige koje su prevede-ne na više jezika?

Nažalost, moje knjige- romani su prevedeni samo na slovenski jezik, a priče su prevedene na nekoliko stranih jezika. U sva-kom slučaju lijepo je dotaknuti srca ljudi iz različitih krajeva svi-jeta.

Kada ste počeli pisati knjige, jeste li tada mislili da će one postati lektire?

He, he, kad sam počela pisati knjige, nisam ništa mislila... A bila sam sretna kad sam ušla u lektiru jer sam znala da će me djeca prihvatiti iako sam u lekti-ri.Kako biste se osjećali da znate da je neki učenik iz lek-tire Vaše knjige dobio lošu ocjenu?

Ne bih se baš previše uzrujava-la, he, he... Svatko dobije ocjenu koju zaslužuje. Uglavnom.

7

Jeste li , kao poznata spisate-ljica, imali kakvih neobičnih susreta s nepoznatim osoba-ma, točnije obožavateljima ?

Ne znam jesu li baš neobični, ali puno divnih mama i tata i divne djece upoznala sam zahvaljujući svojim knjigama. Ljudi mi znaju prilaziti na ulici, u prodavaonici, u parku... S mnogim čitateljima i njihovim obiteljima sam se spri-jateljila zahvaljujući pisanju.

Koji je Vaš najdraži pisac?

Ima ih mnogo. Teško je izabrati jednog.

Koja Vam je knjiga Vaše maj-ke Sunčane Škrinjarić, naj-draža?

Obožavam Ulicu predaka i Ka-zališnu kavanu. Volim i njezine priče za djecu, pogotovo one u kojima je mene opisivala. Jedna takva priča zove se Gospoñica Neću. Druga je Sanja uvijek ima vremena.

Kako izgleda radni dan pisca?

Obično počinje s jutarnjom ka-vom u obližnjem kafiću gdje se skuplja oveće društvo od 8 do 9 sati. Zatim se razilazimo, svatko odlazi na svoj posao. Ja se kat-kad vratim kući i tamo pišem (jer mi je jutro najdraže doba dana), a katkad imam nastupe po ško-lama i susrete. Svaki dan mi je drukčiji. Popodneva provodim u čitanju ili u druženju s obitelji.

Što radite u slobodno vrije-me? Popunjavate li ga TV-programom ili radije radite nešto drugo?

Joj, nemam ja vremena za tele-viziju.! Jedva i pogledam kakav zgodni film. Puno se družim s prijateljima, s obitelji, često neš-to slavim... Stalno posjećujem neka kulturna dogañanja. Evo prije par dana bila sam na otvo-renju retrospektivne izložbe Mi-lana Trepšea.

Pratite li sapunice ili neke dru-ge serije? Koje?

Ne pratim. Nemam vremena, a ni potrebu. Volim pogledati našu humorističnu seriju Odmori se, zaslužio si. Naravno, rado sam gledala Prijatelje, Mućke i još neke druge serije. Volim engles-ki humor.

Koji su Vam hobiji?

Pijenje kave s društvom, aero-bik, odbojka, penjanje na Slje-me, putovanja, fotografiranje, odlasci na promocije knjiga, ka-zalište... Volim se i upisivati na različite radionice, naprimjer, glume. Volim stalno učiti nešto novo...

Koliko Vam je u životu osim književnosti važna neka druga umjetnost? Koja?

Osim književnosti sve ostale umjetnosti su mi jednako važne. Graditeljstvo, slikarstvo, glazba, kazalište, film... Na svu sreću da postoji prava i dobra umjetnost jer kad god izgubim živce zbog nekih ružnih dogañaja koji se zbivaju oko nas, “pobjegnem u umjetnost“ i super mi je!

Koji su Vam pjevači i pjevači-ce najdraži?

Manje više draga mi je stara garda: Arsen Dedić, Oliver Dra-

gojević, Đorñe Balašević, Nora Jones, Leonard Cohen — ma stranih je mnogo! Od naših vo-lim i Davora Gopca, on je drag i ima zgodne pjesme. Volim pos-lušati i Tonija.

Vaš životni moto?

Tko traži, taj i nañe.

Tko Vam je najveća potpora u poslu?

Moj urednik Zoran Maljković. On me stalno tjera da pišem. I moji drugi urednici: Sanja Polak koja ureñuje časopis Prvi izbor i Joža Skok koji ureñuje časopis Ra-dost i stalno naručuju priče od mene. A zatim, naravno, i čita-telji. Joj, oni su zapravo zbilja prava potpora.!

Što biste, za kraj ovog razgo-vora- pisma, rekli učenicima naše škole?

Učite i imajte visoke ciljeve u životu! I budite veseli!

Dopisivale se: Tina Perić i Nika Gradiščaj ,5. r

8

Dani kruha u našoj školi

Dane kruha proslavili smo i ove godine u našoj školi svečanom priredbom 7. listopada 2010. godine.Na početku smo poslušali program sastavljen od zanimljivih i prigodnih recitacija te pjesama koje je otpjevao školski zbor.Kao i svake godine pos-jetio nas je naš župnik.Svaki je razredni odjel imao svoje razredne predstavnike koji su nosili ukraše-ne košarice s domaćim krušnim proizvodima, a njih je župnik posvetio. Zajedno smo se i pomolili te saslušali riječi koje nam je župnik uputio.Potom su učenici sa svojim razrednicama i učiteljima otišli u učionice i počastili se ukusnim pecivima.

Klara Budimir, 5 .r

PEKARNA FRAN- PEK

Pekarna Fran-pek je otvorena 1998.godine. Dobila je ime po vlasnikovom sinu Franu.

U pekarni radi više od 60 radnika. Jedni su pekarski radnici, drugi su vozači, prodavači,

a ostali rade u upravi. Pekari rade noću, a svi ostali danju.ama pekara smještena je u Svetoj Kla-

ri. Opremljena je modernim pekarskim strojevima i priborom.

Prodavaonice Fran-peka nalaze se po cijelom Zagrebu. Proizvodi koji se u njima nude su: kruh, slana i slatka peciva, bu-

rek, baklava, pite od sira, jabuka, višanja, razni muffini, pizzete, proizvodi od lisnatog tijesta.

Pripremili učenici 6.a: Fran Golubiček, Marko Herceg, Hrvoje Šemeš

U školi i oko nje

9

Krenuli smo u peti razred,a s njim je stigao i naš prvi izlet, točnije terenska nastava. Odredište je bilo seosko gospodarstvo obitelji Janković u mjestu Stara Marča blizu Kloštar Ivanića. Nad-nevak je 15. listopada 2010., vrijeme prekrasno, sunčano, jesensko. Putnici su bili učenici 5.a,b i c razreda sa svojim razrednicima.

Putovanje je, kao i uvijek, bilo popraćeno veselim pričama i smijehom jer ipak je to dan bez uobiča-jene nastave. Putem smo se zaustavili kako bis-mo posjetili najveći voćnjak u Hrvatskoj u blizini Kloštra.Tu nas je dočekao gospodin koji nam je ispričao kako se o jabukama treba brinuti da bi urod bio dobar.Takoñer smo saznali da se u tom voćnjaku uzgajaju sorte jabuka idared, zlatni deli-šes i neke domaće starinske sorte. Jabuke su jako ukusne u što smo se i sami uvjerili kada smo ubrali plodove sa stabala i probali ih. Nas-tavili smo put prema obiteljskom gospodarstvu Janković.Ubrzo smo ugledali veliku livadu na ko-joj je bila starinska drvena kuća.

Na rubu livade počinje šuma gdje smo započeli svoju šetnju, no ubrzo smo iz šume došli na pro-planak obasjan suncem i sa sviju strana okružen visokim stablima. Domaćin nam je pokazao lo-vačku čeku i objasnio nam koje se životinje i u koje vrijeme smije loviti, naravno, samo uz dozvo-lu.

Vrativši se na gospodarstvo, domaćica nas je razveselila pripremivši nam tijesto za kruh koje smo mi onda oblikovali u razne zanimljive oblike. Domaćini su ispekli ta naša peciva u pravoj kruš-noj peći pa smo ih kući.

Prvi izlet

novopečenih petaša

Došlo je vrijeme i da se zasladimo ukusnim ruč-kom.Nakon kratkog odmora otišli smo posjetiti jelene lopatare koji su bili u velikom ograñenom prostoru. Tada je došao na red sportski dio.Dečki su pokazali svoje nogometne vještine, a mi dje-vojke smo se natjecale u štafetnim igrama i gra-ničaru.U štafetnim igrama pobjeda je bila naša (hura za moj razred )!

Nakon sporta uslijedio je pozdrav i zahvala ljuba-znim domaćinima na gostoprimstvu i povratak kućama. Ponovno smijeh i galama u veselom autobusu i dolazak pred našu školu bio je u rekor-dnom roku. Završio je još jedan izlet na kojem smo upotpunili znanje o životu na jednom moder-nom seoskom gospodarstvu, ali se i ugodno me-ñusobno družili.

Anja Trkmić Vlajković, 5.r

10

INTERVJU S PROFESORICOM

KEKIĆ

Najvažnije u učenju bilo

kojeg jezika je redovito

učenje i pisanje domaćih

zadaća

U našoj školi kao izborni predmet

od četvrtog razreda je i njemački

jezik. Jedna od profesorica je Tanja

Kekić. Razgovarali smo s njom kako

učiti njemački jezik. Dala nam je

mnogo savjeta kako ga učiti, pa

pročitajte ih.

Je li Vam Osnovna škola Sve-

ta Klara prvo radno mjesto?

A

Ovo mi nije prvo radno mjesto.

Prije nego što sam se zaposlila

u ovoj školi, radila sam dvije

godine u školi stranih jezika.

Volite li svoj posao?

Volim zaista predavati djeci, vo-

lim svoj posao.

Kako održavate radnu discip-

linu na satu?

Nastojim svakog učenika dovolj-

no zaposliti,tako da učenici ne-

maju vremena za nešto drugo

osim učenja jezika tijekom sata.

Kako je najbolje učiti njemač-

ki jezik tj. kako ga učiti da bis-

mo ga naučili ?

Najvažnije u učenju bilo kojeg

jezika je redovito učenje i pisa-

nje domaćih zadaća. Ali važno

je i prebroditi strah od pogreša-

ka u komunikaciji, jer se na gre-

škama najbolje uči. Dakle, treba

jezik govoriti bez obzira na pogr-

ješke.

Koje greške učenici

najčešće rade?

U njemačkom učenici

najčešće griješe kod

upotrebe člana jer on u

hrvatskom jeziku ne

postoji. Osim toga, ne-

ki učenici imaju proble-

ma s izgovorom, ali sve

te pogreške uz redovit rad s vre-

menom postaju sve rjeñe.

Imate li neki savjet za učenike

koji tek žele početi učiti nje-

mački jezik?

Savjetujem da upišu njemački

jer će ga sigurno puno lakše

naučiti ako ranije započnu učiti.

A jezici su nam sve potrebniji u

životu, u budućem zanimanju .

Kada se učenicima u višim

razredima više ne da učiti, što

savjetujete, kako da im nje-

mački bude zanimljiviji?

Najprije bih im savjetovala da

redovito uče, jer i malo teže gra-

divo može biti zanimljivo. Samo

ne treba odustati i prestati se

truditi kada malo zapne jer onda

postane zaista teško i posljedica

toga je gubitak motivacije.

Kada doñe teže gradivo, kako

se možemo motivirati da i da-

lje redovito i uspješno učimo?

h. Kao što sam već rekla, uvijek

je bitan redovit rad. Ako se uče-

nik pripremi za svaki sat, ne bi

trebalo imati problema u savla-

davanju gradiva. A ako je neko

gradivo teško, ono se uvijek mo-

že dulje i na različite načine vje-

žbati.

Koji ste fakultet završili?

Završila sam Filozofski fakultet

u Zagrebu, germanistiku i talija-

nistiku.

Koji Vam je predmet u osnov-

noj školi bio najdraži?

Najdraži predmet u osnovnoj

školi mi je bio zemljopis.

Što ste željeli postati dok ste

bili dijete i zašto ste baš to

izabrali?

Oduvijek sam htjela biti učiteljica

jer mi se sviña raditi s djecom i

nešto ih naučiti.

Kako objašnjavate zašto se

izabrali baš baš njemački, a

ne neki drugi jezik?

U srednjoj školi sam imala jako

dobre profesorice iz njemačkog i

talijanskog i to me motiviralo da

upišem studij ta dva jezika. Učila

sam i engleski, ali su mi ova dva

jezika bila zanimljivija.

Biste li sad kad se susrećete

s poteškoćama u radu s dje-

com, s nemotiviranošću uče-

nika, htjeli promijeniti svoje

zanimanje i baviti se jezikom

na neki drugi načinili čak ne-

kim drugim zanimanjem?

Ne bih htjela promijeniti svoje

zanimanje jer sam ovo oduvijek

željela.

Anja Delić i Ivana Šako, 5.r

U školi i oko nje

11

Prelazak iz četvrtog u peti razred

Mnogi misle kako je taj prelazak iz četvrtog u peti raz-

red jako težak i naporan,ali kad doñu do tog razdoblja

osjete da nije sve baš tako kako su mislili i slušali.

,Stariji učenici, braća , sestre i roditelji govore nam prije

nego se to dogodi kako ćemo iz hrvatskog učiti pade-

že,iz matematike razlomke,a iz prirode fotosinte-

zu...Mnogi su nam govorili:“Vidjet ćete vi klinci kad

vam doñu novi profesori“,ili nešto slično. Svi većinom

govore negativno o višim razredima . .I nas su plašili

kako će profesori biti strogi, kako ćemo morati puno

učiti i kako će na nastavi biti jako, jako dosadno... Bez

obzira na sve to, taj prelazak je većini petašića bio

vrlo zabavan i uobičajen jer uglavnom kažu da se nije

ostvarilo ništa od onih silnih prijetnji kojima su nas sta-

riji učenici plašili. Za svaki slučaj dat ćemo vam nekoli-

ko preporuka:

1.Uvijek na vrijeme napiši zadaću.

2.Budi spreman na više sati nastave dnevno.

3.Napravi dobru organizaciju rada tijekom dana jer

ćeš neke sate imati u suprotnom turnusu.

4.Uči na vrijeme.

5.Budi spreman za svaki test i ispitivanje.

6.Čitaj lektire na vrijeme.

7.Ne kasni na nastavu.

8.Poštuj sve profesore i njihove odluke.

9.Prati na satu jer će ti poslije biti lakše zapamtiti

neke stvari.

10.Bori se za svoja prava.

Ako se ovih 10 pravila držiš, sigurno ti ovaj prelazak

neće biti tako zahtjevan,težak i kompliciran.

Sve u svemu, peti razred je zabavan, zanimljiv i svatko

tko pročita ovaj članak i kreće u peti razred neka zna

da se petog razreda ne treba bojati.

Tina Perić, Anja Delić 5.r

Anamarija Blažan 2.c

Upoznajte keramičare

Od blata do zlata

Razgovarali smo s člani-cama kera-mičarske grupe koju čine učenici 3. i 4. razre-da. Grupu je pokrenula i uspješno vodi učiteljica Aleksandra

Ivanac, a zamjenska učiteljica je Marijana Vugrinec Kranjčina. Grupa ima svoj raspored rada .Nalaze se svakog drugog tjedna ponedjeljkom.

Za rad u grupi i bavljenje keramikom važne su neke osobine onoga tko bi se time htio baviti. Tako su nam keramičarke rekle i otkrile da za taj posao treba imati strpljenja, treba biti pažljiv, imati osjećaja prema glini i naravno, dobru volju. Biti keramičar je prljav, vruć, lom-ljiv, osjetljiv, ali i zabavan posao. Glinu nabavlja učitelji-ca, a peku je u školskom podrumu u posebnoj peći. Keramičarska grupa organizira i sudjeluje na izložbama gdje prodaju i predstavljaju svoje radove koje su nap-ravili tijekom godine.

Ako se želite okušati u izradi glinenih predmeta i smat-rate da imate navedene osobine potrebne za to, evo kako teče postupak izrade glinene zdjelice: 1.napravite dno debelo 1 cm,

2.složite crviće jedan na drugog u željeni oblik zdjelice,

3.oblikujte glinu,

4.dodajte detalje,

5.ostavite da se osuši,

6.“išmirglajte“ tj. iz-brusite brusnim papi-rom

7.stavite peći zdjelicu,

8.ostavite da se ohladi,

9.obojite,

10. stavite na završno pečenje i na kraju lakirajte posebnom tekućinom.

Bit svega toga je ponajviše zabava i razvijanje kreativ-nosti.

Isadora Luque Akrap, Valentina Drenški,

Natalija Šegota,7. r

12

Zvuci flaute

Sviram flautu već tri godine u Glaz-benoj školi Zlatka Balokovića. Moja profesorica flaute se zove Dea De-tiček , a ona je jako zaslužna za moj napredak u sviranju ovoga instru-menta. Puno vježbam i radim , ali je vrijedno svakoga truda pa sam tako svoje umijeće pokazala već i na natjecanjima i prigodnim nastupima u Glazbenoj školi te u osnovnoj školi.

Flauta je vrlo zanimljiv i zahtjevan instrument.Najstarije flaute su se radile od kosti, bambusa i gline. Otac današnje flaute se zove Theo-bald Bohm koji je napravio flautu kakvu danas znamo 1847. godi-ne.Flauta je obično dugačka 67 cm,sastoji se od tri djela i svira se s devet prstiju.Na flauti je moguće svirati sve glazbene žanrove i stilo-ve, od klasike pa do rocka. Flautu se treba vježbati minimalno pola sata svakoga dana.

Osim instrumenta u glazbenoj školi još pohañam i nastavu solfeggia.To je predmet koji je neizostavni dio svakog glazbenog obrazovanja. Ritamska znanja i vještine koja ondje usvajamo omogućuju mi da razumijem glazbenu strukturu.Na solfeggiju takoñer pišemo razne testove i diktate.Ponekad otpjevamo pokoju pjesmicu ili sviramo na razli-čitim udaraljkama i instrumentima različite zvukove.Od ove godine u sklopu glazbene škole krenula sam i na nastavu zbora gdje pjevamo puno različitih i šaljivih pjesa-ma.Uglavnom pjevamo hrvatske i engleske pjesme.Nastupamo na raznim priredbama i koncertima. Na kraju svake školske godine polažem ispite iz flaute i iz solfeggija, a te ocjene se upisuju u knjižicu glazbe-ne škole. Ana Šarčević, 5.r

Škola po mjeri današnjih učenika

Nitko ne voli ići u školu samo zbog nastave i školskih predmeta ,ali kada već moramo, voljeli bismo imati neke nove i zanimljive pred-mete.Naši roditelji bi željeli da se uvedu predmeti koji su bili prije kao npr. domaćinstvo ili krasopis, ali kroz razgovor s učenicima stvara se dojam da bi njima to bilo dosad-no.Današnje školske generacije željele bi nešto modernije . Od svih silnih predmeta zadržali bi, da mogu birati , jedino informatiku i tjelesnu kulturu.

Kako smo svi zaluñeni elektron-skom glazbom, umjesto glazbenog uveli bismo sat ''DJarstva''.Profeso-ri bi se mogli ugledati na one iz ča-robnog Hogwartsa kojeipohaña Harry Potter, i uvesti nam čarobnja-štvo i metloboj, izvoñenje pokusa i stvaranje napitaka. Pitanje je jedino čemu bi ti predmeti učili ,a da ima veze sa stvarnim životom?!

Posebno bi nam dragi bili satovi gledanja filmova i proučavanja me-dija općenito, te kiparstva i modeli-ranja. Djevojke kažu da bi voljele imati satove dizajniranja odjeće i interijera. Mogli bismo imati i ponu-ñeno učenje više i različitih jezika kao npr. španjolskog i kineskog jer interes za to pokazuju brojni učeni-ci.

Svi bi sretni dolazili u školu i lakše bi se ujutro budili kada bi nas u školi čekao bazen,karting staza,možda plesni podij ili borilište. Možda ovo sve zvuči pomalo neostvarivo i ''svemirski'', ali mi smo djeca 21. stoljeća i naše želje za novim pred-metima uvjetovane su današnjim stvarnim životom.

Natalija Šegota, Majda Borogovac 7. r

Islamski vjeronauk

U našoj školi odražava se nastava islamskog vjeronauka.Svake srijede u našu školu dolazi naš vjeroučitelj Mersad ef. Kreštić.Učimo o klutura-ma naše vjere-islamu.Vjeronauk u školama nam je omogućio da ne-moramo ići u islamski cen-tar.Vjeronauk pohaña sve više uče-nika,a ove godine pohaña dvadese-tak učenika.7 učenika prvih razre-da,1 učenik drugih razreda,1 trećih razreda,5 učenika četvrtih razreda, 5 petih razreda, 1 šestih razreda i 4 učenika osmih razreda.Svakog tjed-na sve više znamo,pomažemo oni-ma kojima možemo.

Na kraju naš se trud isplati dobrim ocienama,a postoji i natjecanja u znanju islamskog vjeronauka(posebno pismeno i usmeno natje-canje)U pismenom natjecanju mogu se natjecati svi koji žele,a oni najbo-lji natjecaju se poslije i u usmenom natjecanju.Ja sam bila 4 puta na pismenom natjecanju,ali samo 2 puta mi je uspijelo biti na usmenom natjecanju.Za nastavu islamskog vjeronauka zna vrlo malo učenika pa sam ja odlučila pisati o islam-skom vjeronauku u našoj školi.

Alma Vuran, 5. r

Paula Vinovrški, 2.b

Valentina Kukuruzović, 6.c

U školi i oko nje

13

Mali veliki prvoškolci Sigurno se sjećate svog prvog dana u školi i cijelog prvog razreda ! Ako ne, onda će te se sada prisjetiti..Posjetili smo male prvašiće i to učenike 1.a razre-da i njihovu učiteljicu u boravku Aleksandru Ivanac ( a učiteljica u redovnoj nastavi je Klara Stipetić) .Zanimalo nas je kako su se snašli, prilagodili svim obavezama.Brzo smo, promatrajući ih dok rade mogle zaključiti da znaju

jako dobro čitati te su već prikupili dosta odličnih ocjena. Pitali smo ih da li su se veselili prvome raz-redu te ih je većina odgovorila da jesu, ali neki su se složili da bi voljeli natrag u vrtić.Najdraži pred-meti nekih učenika su vjeronauk, hrvatski i matematika. Matematika zato što uče zbrajati i oduzimati i kažu da im je to jako zabavno, hrvatski zato što uče pisati i čitati.Jedan se učenik složio da mu je čitanje fora jer mu mama više ne mora čitati već to sada može sam bez ičije pomoći. Već su imali za naučiti napamet pjesmice.Kažu da to nije bilo lako, ali uz maminu pomoć sve se može!Jedan od učenika nam je rekao da voli više zbrajati nego čitati jer se mora malo više truditi kada čita. No, ne vrti se sve oko hrvatskoga i matematike, tu je priroda i društvo. Prvašići kažu da iz prirode sada uče godišnja doba- kad počinju i kad završavaju, uče i školska pravila, te uče kako se lijepo ponašati u stvarnom životu.

S obzirom na to da je ovo razred tzv. boravkaša pitali smo ih i kao se snalaze s cjelodnevnim borav-kom u školi.Mnogi učenici, kažu barem tako, više vole biti u boravku nego na nastavi. U boravku ima puno društvenih igrica pa se u trenutcima opuštanja mogu poigrati .Jedna igra im je najdraža – Čovječe, ne ljuti se.Kaže nam jedna prvašica da se ne ljuti kad izgubi jer igru voli igrati.No, kao i svuda , i u prvom razredu se nañe učenik koji mrzi sve u vezi sa školom. Evo , što nam jedna učenica rekla ( nećemo je imenovati, da ne bi bilo problema) :

Što misliš o školi i reci sve što imaš za reći o njoj?

O školi ne mislim ništa.Ne volim je. Ne volim pravila, ne volim pisanje i čitanje, ne volim ni učiteljicu. Kad sam išla u vrtić željno sam iščekivala prvi dan škole no kad je sve počelo želja mi je samo da se vratim u vrtić.

Dečke smo pitali što najviše vole kad su u boravku, a ovako su nam odgovorili. Najviše nam se sviña kad je lijepo vrijeme i možemo ići van.Tad idemo van i onda igramo nogomet.Cure igraju gumi-gumi.Do pola dva su učenici, nakon ručka i odmora dakle, bili slobodni, tj .imali su slobo-dnoga vremena, a nakon toga svi sjedaju u svoje klupe i počinju pisati za-daće i uče.Koliko smo saznale, sve uglavnom napišu i nauče ovdje u ško-li , te odu kući bez brige.No do pola dva, mališani su se igrali, zabavlja-li,crtali, pričali.Cure vole crtati, najdraži su im motivi papige, jednorozi i pe-gazi( pegazi su ružičasti konji koji imaju krila), dečki se igraju s autićima, pričaju o nogometu. Vrijeme je odmicalo i tako je došao kraj zabave.

Svi su posjedali u svoje klupe i latili se posla. Za nas je tu takoñer druženje završilo jer im nismo htjele smetati u ozbiljnom poslu . Napravili smo posljedne fotografije, mahnuli im i otišli.Bilo nam je sjajno i zabavno vratiti se u prvi razred i provesti jedan poseban dan s malim prvašima. Ana Perić, Katarina Mikulić, Isadora Luque Akrap, Majda Borogovac, 7.r

14

ŠTO KRIJE NAŠA

BUDUĆNOST

U letećim

tenisicama

na Mars

Jeste li se ikada pitali: „Kako će svijet izgledati u budu-ćnosti?“ ili možda „Kakav će biti život,kako ćemo mi ljudi izgledati,hoće li biti napretka u tehnologijji?“ ?Na ta vam pitanja nitko ne može odgovoriti točno,svi veći-nom nagañaju i upotrebljavaju svoju maštu,no mi vam imamo neke informacije koje vas mogu zanimati.

Najnovije istraživanje koje predviña razvoj ljudske vrste u budućnosti pokazuje da će žene biti deblje i niže,te da će imati zdravija srca.Ljudi će u budućnosti barem dijelom biti računala, to jest biti povezaniji s njima ,što je nekima vjerojatno izvrsno.Uskoro bi se mogla razviti „pametna odjeća“ koja mjeri tjelesnu temperaturu i njoj se prilagoñava. Tako bismo smanjili potrebe za klima-ma u kući, poslovnim prostorima, školama kao i za grijanjem.A evo nešto i o tehnologiji:futuristička svemir-ska letjelica koja poput zrakoplova polijeće s uobičaje-ne piste i koja će prema najavama popularizirati let u svemir,iznad naših glava mogla bi se naći u stvarnoj upotrebi već za 10 godina. Riječ je o letjelici Skylon koja bi mogla u svemir nositi do 12 tona tereta,ali i vratiti se živa, tj. čitava Da biste saznali što drugi misle o budućnosti i kako predviñaju život ljudske vrs-te ,ispitale smo neke profesorice i učenike.

Mišljenja profesorica su sljedeća :

Prof. biologije (Sanja Garašić Burić): “ Predviñam veliko zagañenje,tehnika će napredovati,nosit će-mo posebna odijela s obzirom na klimatske uvje-te , pojavit će se roboti.“

Prof. geografije (Ivana Prpić): „Zemlja se neće puno promijeniti, no ljudski život sigurno hoće.“

Prof. povijesti (Zlatica Balas): “Ako preživimo, bit će puno bolje, ljudi će početi naseljavati Mars, živjet ćemo od sunčeve energije.“

Prof. kemije (Maja Pe-har):“Tehnologija će napredo-vati, ljudi će biti manje huma-ni, doći će do mnogih promje-na.“

Ravnatelj: “Ljudi možda neće izgledati isto, ako budemo postojali sve će biti drugačije, kukci bi mogli preživjeti jer oni mogu preživjeti visoke temperature.

A evo i mišljenja nekih od vas(učenika):

Ivona Polenus 5.b i Tina Perić 5.c:“Leteće ces-te,leteći auti,ljudi će letjeti,roboti,neće biti gospo-darskih djelatnosti npr.poljoprivrede,sve će poslo-ve obavljati roboti“.

;Anamaria Vidović 7.c:“Modernije,novi izumi“

Josip Drenški 5.a: “Sve će letjeti,izvanzemaljci će živjeti s nama,ljudi će biti drugačija stvorenja tj.drugačije će izgledati,život u zraku.“

Karlo Šimić 7.a: “Roboti će biti posvuda, postojat će tenisice koje lete.“

Josip Mihoković 7.a: “Nestat će nafte,ugljena i zem-nog plina zato što su to neobnovljiva goriva.“

Majda Borogovac 7.a: “Živjet ćemo pod vodom,ako preživimo sve će biti razvijenije i naprednije.“

Ana Perić 7.b: “ Letjet ćemo,razgovarat ćemo sa životinjama,život će prijeći na druge planete,roboti će nam obavljati sve što želimo tj.služit će nam.“

Mnogi,koje smo pitale za mišljenje o budućnosti,kao i svi drugi,u svoje mišljenje uključuju svoju maštu i svoje želje,no nitko ne zna da li će se sve to ostvari-ti.Budućnost je za nas misterij odnosno nešto tajan-stveno i nepoznato,nešto što privlači našu znatiže-lju,nešto što želimo otkriti,a ne možemo.Postoje ljudi koji „otkrivaju“ budućnost tzv.gatare,vračare ,no one samo zavaravaju ljude,a ljudi naravno nasjedaju na njihove zamke.BUDUĆNOST NITKO NE ZNA!

Donosimo vam i naslove nekih zanimljivih knjiga o budućnosti koje možete pronaći u našoj knjižnici:

Enciklopedija budućnosti

Željko Matiša:Knjiga o nafti i plinu

Ian Graham: E.istraživač svemirski letovi

Antonio Šiber:Svemir kao slagalica

Miles Litvinoff:Atlas zaštite okoliša

Valentina Drenški 7.r

Luka Majcen,2.b

Nela Božina, 2.a

Mirna Grahovac, 2.a

15

Ekskluzivno!!!

Ispovijed novinarke koja je pre-živjela eksperiment

Sedam dana bez moba i fejsa

Ponedjeljak , prvi dan: Odlučila sam, mogu ja to. Tjedan dana bez kompa i moba nikoga nije ubilo, pa neće ni mene.

Ajme, prvi dan, užas! Svi tipkaju po mobitelu i pričaju o facebooku, a ja u sebi gorim od želje da taknem barem jednu tipku. Svako malo sam ku-kala da ja to ne mogu, da ću umrijeti i izluñivala sam sve oko sebe. Pojačano pričam i tražim dru-štvo.

Drugi i treći dan na TV-u bile su emisije o mobite-lima.Zar su se svi urotili protiv mene? Sestra je stalno meni ispred nosa tipkala po mobaču i pro-vokativno se smješkala, strašno.

Četvrti dan:Malo sam se smirila, pa nisam više toliko dramatizirala. Kako bih ubila dosadu, poče-la sam čitati knjige, što mi je prije bilo nezamisli-vo, osim ako nije lektira.

Peti i šesti dan bili su mi najgori, jer je to bio vi-kend . Preko tjedna je bilo još Bože pomozi, ali vikend bez moba i fejsa - noćna mora. Mislim da me mama htjela izbaciti iz kuće koliko sam dreča-la zbog svega, da mi je čak ponudila mobitel. Naravno nisam prihvatila, ne mogu odustati kad sam skoro pred ciljem. Zaboga, osjećam se kao najgori ovisnik na odvikavanju!

Sedmi dan, konačno! Sutra se napokon vraćam u svoje carstvo. Kao da je trajalo godinu, a ne tje-dan dana. Svi su se čudili kako to mogu, govorili su kako oni ne bi uspjeli i izdržali. Roditelji su mi bili presretni zato što sam se barem nakratko odvojila od svoje najveće ovisnosti. Iako mi je i u

školi bilo puno lakše jer sam imala više vremena za učenje, samo sam čekala dan kada ću se vra-titi uživanju uz facebook i mobitel. Čini mi se da se moj cijeli život ne vrti samo oko toga, no ovih sedam dana mi je pokazalo da sam se navukla i da ne mogu bez njih. Ako se ikada odlučite za najtežu misiju svakog tinejdžera, budite odlučni u tome jer tek tada ćete shvatiti da nam je bilo ljep-še na ulicama nego pred tim kutijama.

Natalija Šegota 7.r

Opasnost ili zabava?

Mnogi od nas danas imaju kreiran svoj facebook

profil. Na facebook-u ili fejsu, kako ga mi od milja

nazivamo, možemo igrati igrice, dopisivati se s

prijateljima. No, što učiniti ako na naš dragi fejs

netko provali, ako dobijemo neprimjerene poruke,

ako naše ime završi u nekoj čudnoj fejs- grupi,

ako,.....Naravno da ne biste bili sretni , zato evo

nekoliko brzih savjeta za početnike.

Pokušajte češće mijenjati svoje lozinke, ali ne

toliko često da ih na kraju i sami zaboravi-

te.Nikad nikome nepoznatom ne govorite svoj e-

mail ili lozinku, ako želite biti jedini posjetitelj va-

šeg fejsa. Skupite obavijesti o načinima zaštite

svoje privatnosti na internetu, ako treba zamolite i

roditelje da vam pomognu.Na svoj profil i u svoje

albume nemojte stavljati neprimjerene fotografije

ili tako nešto.U školi nemojte snimati neke doga-

ñaje, recimo neku tučnjavu ili svañu te to objaviti

na fejsu.Nemojte dodavati nepoznate ljude na

facebook jer poznajem neke osobe koje su to

učinile te im je ta osoba provalila u fejs pa im

izbrisala podatke.Vraćanje svega toga ne ide baš

lako.

Ah, taj fejs nije lako s njim, ali ni bez njega... ;-)) Klara Budimir 5.r

16

Daleka putovanja

Zvjezdice u Americi

Napokon je došao i taj dugoiščekivani dan! Kom-pletan djevojački zbor Zvjezdice je bio na ae-rodromu u 10.30 sati, a sve Zvjezdice su bile jako uzbuñene, njihov voditelj mo.Zdravko Šljivac nešto malo manje. Nije šala , naše odredište jesu Sjedinjene Američke Države, zadatak – velika turneja.

Prvi susret s neboderima doslovno do neba Krenuli smo oko podne. Prvo odredište nam je bio Munchen. Nije dugo prošlo, a mi smo već bili u avionu za Chicago! Let je trajao devet sati, no i to je brzo prošlo uz televizorčiće koje smo imali. Moram reći da sam Chicago nažalost vidjela sa-mo iz busa, i to kada smo išli do hotela. No, nešto sam zaključila – SAD ima najveće nebodere koje sam ikada vidjela. Kada ih gledam, čini mi se kao da nemaju granice. Odmah sljedeći dan smo ima-li koncert. Pjevali smo u crkvi koja je lijepo okiće-na., a sam koncert je biouspješan. Nakon koncer-ta su nas članovi crkve ugostili i poslužili večeru. Bilo nam je jako zabavno. Sutradan smo takoñer imali koncert. Održavao se na Winter Wonder Festu, to je kao kod nas Božićni velesajam. Tamo smo dobili pola sata slobodno, pa smo malo raz-gledavali i nešto kupili. Sutradan smo krenuli u Cleveland, a ja sam bila jako sretna jer je dogo-voreno da tamo boravimo kod obitelji. Popodne je slijedio novi izazov – još jedan koncert, ovoga puta u hr

vatskoj župi. Nakon koncerta smo upoznali hr-vatske obitelji kod kojih smo provodili dane. Dru-go jutro smo s obiteljima- domaćinima išli na mi-su na kojoj smo pjevali. Bilo je fora biti na hrvats-koj misi u Americi. Nakon mise smo razgledali Cleveland , ali samo iz auta jer je padala kiša. Večer smo proveli s obitelji pričajući, a odveli su nas i u šoping. Za Cleveland bih rekla da mi je bio jedan od najljepših iskustava, jer sam upoznala neke nove ljude.

Sutradan smo se morali pozdraviti i otići u Grand Rapids. Prije koncerta u Grand Rapidsu smo pje-vali u glavnom gradu Michigana - Lensingu. Kon-cert nije bio dug, a održao se u Gradskoj vijećnici. Koncert koji smo imali u Grand Rapidsu mi je bio fora, pjevali smo u srednjoj školi. Pjevali su i zbo-rovi te škole. Jako mi se sviñalo jer je bilo odličnih zborova, a i pjevala su djeca s posebnim potreba-ma. Nakon koncerta smo svi upoznali učenice kod kojih ćemo boraviti dok smo u Grand Rapid-su. U obitelji sam bila s još jednom curom, bilo nam je zabavno, čak smo probale i američke kraf-ne. Ostatak boravka u Grand Rapidsu smo iskori-stili za šetanje i razgledavanje muzeja. Navečer smo imali koncert u bazilici, i to je bio zadnji kon-cert ondje. Nakon koncerta su nas, kao i u svakoj crkvi, poslužili s večerom. Te večere su mi uvijek bile zabavne, svaki put bi se dobro zabavili i nas-mijali, i što je najbolje, dobro najeli. Uz stalni McDonalds, ovo je bilo osvježenje.

17

Napokon Big Apple – središte svega!

Morali smo ići avionom, jer se busom predugo putuje. Odmah smo išli razgledavati centar, to je bilo fantasti-čno. New York je identično prikazan u filmovima i stvarnosti. Sve svjetluca i ogromne reklame su posvu-da. Nakon kratkog razgledavanja smo otišli na večeru, pa u hotel. Drugi dan smo imali probu u Herricks High School sa školskim orkestrom koji je odličan. Malo poslije smo otišli u dvorac, tj. bivši samostan u kojem smo proveli ostatak boravka u New Yorku. Tamo nas je ugostio jedan drag svećenik, i usput nam je poka-zao dvorac. Svima nam je bio pomalo zastrašujući. Navečer smo imali probu sa zborom St. Aiden's. Pro-ba je bila naporna, jer smo se spremali za zadnji kon-cert u Lincoln Centru. Sljedeći dan smo opet imali probu s tim zborom, a navečer i koncert u crkvi. Imali smo generalnu probu u Lincoln Centru. Bilo mi je odli-čno što smo se do Lincoln Centra dovezli tipičnim američkim školskim busom. Koncert je gledao glavni tajnik UN – a, Ban Ki Moon, što to nam je bilo vrlo važno. Svi smo bili smo uzbuñeni i pomalo nervozni radi koncerta, no sve je prošlo dobro. pa smo i malo zapjevali u busu. Sljedeći dan je bio posvećen šopin-gu, naravno, svi su to jedva čekali. Pogledali smo i mjesto gdje su se „Twinsi“ srušili. Nakon par sati smo krenuli prema Frankfurtu. Poma-

lo smo tužni, ali i veseli što se vraćamo u Hrvatsku. Nažalost , let je bio otkazan, pa smo morali prespa-vati u Frankfurtu . Imali smo sreće što smo uopće dobili hotel, jer neki ljudi su morali spavati na aerodro-mu. Sljedeći dan sam otišla u Zagreb zadnjim letom.

Meni je u stvari bilo zabavno i uzbudljivo što smo „zaglibili“ u Frankfurtu, ali sam na kraju jedva čekala doći doma. Ovo putovanje ću zauvijek pamtiti. Nadam se da će ih biti još, krasnih kao ovo.

Isadora Luque Akrap 7.r

Zbor Zvjezdice na Times Squareu u New Yorku.

18

Lagodan život

Život može biti okrutan, pun radosti, razočarava-jući ili lijep. Moj život je još uvijek bez briga i prek-rasan. Moja jedina briga je škola. Roditelji i moja starija sestra se brinu o ostalim stvarima. Naš dječji život je vrlo jednostavan i lijep. Imamo jed-nu brigu, a za sve ostalo se brinu stariji. Ja živim već devet godina. U devet godina sam upoznao mnogo prijatelja i da njih nije bilo, bilo bi mi dosa-dno. Svaki život je lijep na svoj način. Ja mislim da je moj život vrlo, vrlo lijep.

Luka Knežević, 3.b

Dosada i usamljenost

Sama se mogu zabaviti tako da gledam televiziju, igram igrice i da se dopisujem sa prijateljima pre-ko Facebooka. Mogu se zabaviti tako da se ig-ram s nekim igračkama ili da izrañujem nakit i modeliram. Ponekad kada sam usamljena crtam ili slikam s temperama i vodenim bojama,a pone-kad i pišem dnevnik.Volim pisati sastavke i priče jer tada zaboravim na dosadu i usamljenost. Ne-kada izrañujem figurice,čestitke i voće od plasteli-na, a isto tako protiv usamljenosti može mi pomo-ći spavanje i sanjanje lijepih snova. Jako je za-bavno kada lagano stišćem kapke i gledam razne boje i oblike, tada se osjećam kao da sam u crti-ću. Kada si usamljen i kada ti je dosadno možeš se zabaviti na razne načine samo moraš znati kako.

Ilijana Zeba, 4.c

Pravda i nepravda

Na svijetu ima mnogo nepravde. Ima mnogo oho-lih ljudi koji tuku i ubijaju mlade ljude bez razloga, čak i maloljetne. Umjesto da ih se osudi na jako puno godina osudi ih se na desetak godina. To je vrlo nepravedno zato što mladi životi odlaze zbog ljudskog bijesa i hira, a za to ne dobiju zas-luženu kaznu. Ja smatram da je vrlo nepravedno i to što političari sebi uzimaju puno novaca, a u državi povećavaju cijene i smanjuju plaće i prave se da će pomoći siromašnom narodu, da će smanjiti cijene, ali oni samo lažu i vrlo su nepra-vedni. Nepravedno je to što djeca u Africi nemaju hrane i vode, a svi političari i ljudi koji kažu da će im pomoći zapravo ne pomognu.Srećom, postoji još dobrih ljudi koji im pomažu da prežive. Prave-dno je reći istinu i pomoći drugome i ne gledati ljudima boju kože nego srce. Isto tako je ispravno biti pravedan, podijeliti onoliko koliko ti pripada i uvijek se dogovoriti. Pravednosti ima jako malo i zato treba biti dobar i pravedan, a ne ohol i nep-ravedan.

Ilijana Zeba, 4.c

Što je za mene sreća

Još samo devet dana do Božića! To je za mene sreća. Čekam ga cijelu godinu. Kitimo bor i odla-zim kod tete.Tamo provodim dio praznika.To je tek prava sreća! Teta jako voli moju sestru i me-ne. Kad smo kod nje nema zadaća, učenja ni spremanja svoje sobe. Onda prošećemo po na-selju tamo gdje mi najviše volimo. Na kraju po nas dolaze mama i tata. Veseli su i sretni što nas ponovno vide. To se zove sreća!

Lea Kovačić, 3.b

Moj Zagreb

Zagreb je glavni grad Republike Hrvatske. On je i najveći grad u našoj lijepoj domovi-ni. U Zagrebu živi moja obitelj, prijatelji i moja učiteljica. Tu je moj dom i moja ško-la. Zagreb je jako lijep grad. U njemu se nalazi puno muzeja, kazališta, kina i sportskih dvorana. Ima puno lijepih trgova i jedan zanimljivi zoološki vrt. Kroz Zagreb teče rijeka Sava, a iz-nad hrabro stoji planina Medvednica koju rado posjećujem, a najviše zimi. Ona je tada naša snježna kraljica. Moj Zagreb je najljepši grad na cijelome svijetu. U njemu sam sretna i jako ga volim.

Ivona Leovac, 3.b

Jabuka

Jabuka je zelena, crvena, žuta i šarena. Ona je sočna, kisela, slatka i ima okus svježine. Ja jabu-ku volim i jedem svako jutro.Ona je zdrava jer u sebi ima vitamine. Obožavam jabuke, pogotovo kad su kisele. Jabuke voli svako dijete, baš kao i ja.Volim jabuke jer su sočne i ukusne.

Ana Mršić 3.b

Lana Jurić 1.a

Kata

rina M

arić,

2.b

Mali Klarići

19

Moj vatromet

Moj vatromet je bio sjajan i blistao je kao zvijez-da. Jako je puknuo i raspršio se u puno boja. Ne-bo je izgledalo prekrasno s puno svjetlećih sno-pova. Bilo je puno šarenih crta i velikih točaka koje su sjajile u mraku. Izgledao je kao veliki sjaj-ni cvijet.

Klara Bošković, 2.c

Šareno nebo

Moj vatromet je pun raznih boja. Kuglice i zvjezdi-ce su se rasule po nebu pa fijuču i pucketaju. Ne-bo izgleda prekrasno, a onda se kuglice i zvjezdi-ce vraćaju odozgo i nestaju. Ja i djeca iz moje ulice se tome divimo.

Mare Nikolić, 2.c

Zmajeva vatra

Moj vatromet je plavo - bijele boje s puno naran-častih zvjezdica. Po mraku, kada pukne, prikazu-je plavo - bijelog zmaja koji riga vatru. Taj zmaj je veličanstven i ogroman, a narančaste zvjezdice koje prikazuju plamen padaju sve do zemlje

Valentino Sliva, 2.c

Novogodišnja baka

Moja baka ima crnu kosu. Zove se Nevenka i ima 61 godinu. Ima smeñe oči i najčešće nosi papu-če. Voli kuhati variva od povrća ubranog u svome vrtu. Voli pomagati djedu. Živi u Bosni i Hercego-vini. Ima četiri kćeri i jednog sina. Roñena je 1.1. Zajedno slavi roñendan i Novu godinu.

Petra Ćurić, 2.c

.

Moja baka Luce

Moja baka se zove Luce. Ima sijedu kosu koja je često prekrivena maramom. Lice joj je okruglo i puno bora. Njene plave oči su vedre kao nebo. Moja baka je vesela i često nasmijana. Ona nosi narodnu nošnju pa je često u novinama. Baka peče pitu koju ja obožavam. Često mi da novaca da si nešto kupim. Moja baka je jako dobra i ja je puno, puno volim.

Mare Nikolić, 2.c

Vrapčić u nevolji

Jednog zimskog dana gledala sam kroz prozor. Vani je sve bilo prekriveno snježnom omotačem. Ptice selice otišle su na jug. A što je s onim ptica-ma koje ostaju ovdje, kako nañu hranu i izdrže tu hladnoću? Bila sam znatiželjna. Odjednom čujem kako nešto lupa po prozoru.Što bi to moglo bi-ti?.Došla sam do prozora i ugledala malog, slat-kog vrapčića.Bila sam sigurna da je gladan i da mu je hladno pa sam ga pustila u sobu.On je brzo uletio.Otišla sam po kruh da mu na sitne komadi-će natrgam.Sve je pojeo i bio je sit.Ipak, nakon nekog vremana htio je opet van na slobodu. Drugi dan na prozoru je bilo puno vrapčića.Svima sam dala malo kruha i svi su se najeli.Dan iza ovoga protekao je nešto drukčije.Mama i tata glasnim su me uzvikom pozvali.Rekli su mi da više nikad vrapčićima ne dajem jesti i da više neće smjeti biti na prozoru. Na prozoru su se vidjeli otisci njihovih nogu.Cijeli dan sam razmišljala i razmišljala i na-pokon se dosjetila.Napravit ću kućicu za ptice.Ja i tata krenuli smo raditi kućicu u kojoj će biti vrapči-ći.Kad je kuća bila gotova vrapčići su odmah ulet-jeli u nju.Kad je stiglo proljeće vrapčićima više nije bilo hladno i mogli su biti vani.Mislim da sam učinila dobro djelo i pomogla jadnim životinjama u nevolji.

Marija Gregurec 4.a

Gladna sjenica

Tog zimskog dana vidio sam sjenicu kako skaku-će po dvorištu.Znao sam da je gladna i smrznuta i odlučio sam joj pomoći.Prije spavanja namrvio sam malo kruha na tanjurić i stavio na klupu is-podprozora. Ujutro kad sam krenuo u školu, vidio sam da je tanjurić prazan. .Znao sam tko jepozo-bao mrvice.Nakon škole taj isti tanjurić stavio sam na prozor i iz prikrajka gledao hoće li sjenica doći i kljucati mrvice.U početku se bojala i samo je iz udaljenosti gledala u tanjurić, ali glad je bila jača i hrabro je doletjela do prozora.Nakon što je sve pojela zahvalno je cvrkutala i zalepršala krili-ma.Od tada se družimo svaki dan i svaki je put sve hrabrija.

Demian Maković 4.a

D in o Mo r a v a , 5 . c

Mali Klarići

20

Snježni padobrani

Na morskom dnu stoje rak i morski jež i začuñeno promatraju morsku površinu. Nešto čudno je pa-dalo po površini mora. Pitali su se što je to. Na-kon kratkog razmišljanja rak se dosjetio:“Znam! To padaju komadići leda.“„Ma kakav led, to pada-ju kapljice kiše!“,dodao je morski jež. Nastala je prepirka. Rak je tvrdio da pada led,a jež da pada-ju kapljice kiše. Nisu se mogli dogovoriti,pa su odlučili otići do stare hobotnice koja je bila pozna-ta po svojoj mudrosti. Nakon što ih je saslušala hobotnica je razmišljala i rekla:“Znam! I jedan i drugi imate pravo. To su snježne pahulje koje nastaju smrzavanjem kišnih kapljica.“ Morski jež i rak su se zahvalili hobotnici i otišli zadovoljni ho-botničinim odgovorom.

Marijan Katušić, 3.c

Moje prve skije

Jednog sam dana išla razgledavati izloge s tatom i mamom. U jednoj trgovini je bila izložena razna športska oprema. Ugledala sam divne dječje ski-je. Rekla sam mami da mi se od svega najviše sviñaju narančasto - žute skije. Tata me upitao želim li skijati. Odgovorila sam da bih i kupili su mi skije. Od tada smo išli svaki vikend u Delnice. Naravno da nisam odmah znala skijati pa sam išla u školu skijanja. Kad sam naučila skijati od tada se nikad više nisam toliko radovala zimi i snijegu. Volim skijati na svojim prvim skijama.

Karla Brković 3.b

Zorica Katušić 1.c

Snješko Bijelić

Postoji jedan snježni čovjek. Napravljen je od snijega,pa ga zovemo Snješko Bijelić.Večeras Snješko dolazi u grad.Šeće od kuće do kuće. Hla-dno mu je,pa nagledava u kuće da vidi ima li gdje vatre da se ugrije. Prošao je svaku kuću,ali nigdje nije bilo dovoljno toplo. Kada je umalo izgubio nadu vidio je da je zadnja kuća puno svjetlija od svih u gradu. Kada je ušao odmah je sjeo ispred tople peći. No nije primjetio da se topi od vrući-ne,pa je sve što je ostalo od njega bilo še-šir,lula,grane,mrkva i gumbi od ugljena.

Lea Kovačić, 3.b

Zima

Volim zimu, jer je tada Božić i često pada snijeg.

Jednog dana padao je snijeg. Bili su zimski praz-nici. Djeca su se veselila. Napravili smo velikog snjegovića. Stavili smo mu mrkvu umjesto nosa, šešir na glavu i metlu umjesto ruku. Podijelili smo se u dvije ekipe, pa smo se grudali. Poslije gruda-nja smo se sanjkali na brežuljku.

To su bili najbolji praznici. Volim zimu, ali mi je malo bolje ljeto, jer traju duže praznici.

David Sesar, 3.b

Korina Danica Vrban 1.b

Tea Ćaćić 1.a

Mali Klarići

21

Postajem humanitarna

Humanitarnost je jako lijep čin i zato sam ja ove godine odlucila humanitarno pomagati.Pomažem tako ñto svake subote idem na radionicu koja se zove Manda.Tamo moje prijateljice i ja izrañuje-mo razne stvarčice , a usput se zabavljamo i dru-žimo.Naše ukrase i stvarčice ćemo pomoći ljudi-ma s posebnim potrebama.Jako sam sretna kada mogu nekog usrećiti.Moj razred je jako humanita-ran , zato ñto skupljamo novce za udrugu Zde-nec.Tako našim malim prihodom možemo pomoći jadnoj ,sirotoj djecikoja nemaju ništa , a mi imamo sve.Sretna sam kad ostavim po koji novčić za njih.Jako sam humana i volim pomagati drugi-ma.Moje prijateljice i ja smo jako zahvalne našoj učiteljici zato ñto se ona uvijek trudi i omogućuje nam razne humanitarne udruge.Jako smo sretne što naša učiteljica sudjeluje u humanitarnom ra-du.

Ilijana Zeba, 4.c

Srce ispunjeno radošću...

Izradom i sudjelovanjem u humanitarnim akcija-ma, svatko od nas može svojim malim prilogom ili radom pomoći onima kojima je pomoć najpotreb-nija. Sudjelovanjem u prošlogodišnjem humani-tarnom radu udruge Manda,ja sam uz pomoć svoje učiteljice i prijatelja izradila razne predmete i time pomogla akciji za pomoć ljudima s poseb-nim potrebama. Moje srce je ispunjeno radošću i veseljem jer je moj mali prilog možda pomogao nekome kome je to zaista potrebno i uvijek ću se rado odazivati i pomagati svim humanitarnim or-ganizacijama.

Sara Juroš, 4.c

Tata u bolnici

Nikada nisam bila toliko bolesna da bi morala ostati u bolnici. Tata mi je ispričao kako je bilo njemu u bolnici kada je bio ranjen. Moj tata je bio u bolnici jako dugo. Pogoñen je krhotinama gra-nata u ratu. Pogoñen je u ruku, nogu, glavu i le-ña. Bio je sav u zavojima. Neke su rane bile jako duboke i boljele su ga. Tamo je stekao neke prija-telje kojima je bilo teško kao i njemu. Prepričavali su doživljaje sa ratišta i kako je tko od njih ranjen. To ih je zbližilo u tim teškim i bolnim trenutcima. Ti ranjenici koji su ležali s njim u istoj sobi bili su mu tada jedini prijatelji koje je imao. Sve oko nje-ga bilo je a prijatelji i roñaci su poginuli. Takoñer mu je i brat bio ranjen u drugom gradu majka je stanovala jako daleko pa je rijetko dolazila u pos-jetu.prijatelji koje je stekao u bolnici bili su mu velika potpora zajedno su se molili i nadali da će taj kaos ubrzo prestati. Ponekad razgovaram s nekima od njih.

Danijela Grubišić, 4.c

ZANIMANJA NAŠIH RODITELJA: Tata pirotehničar

Tijekom školske godine učenici 1.b razreda upoznavat će se sa zanimanjima svojih roditelja.

Dana 22.12.2010.g.prvi je došao i predstavio se tata Darijo Zormanić i upoznao učenike sa zanimanjem-pirotehničar.

Saznali su mnoštvo korisnih,zanimljivih i za život važ-nih informacija...Učenici su naučili kako se obilježava prostor koji je miniran te koji su postupci pri čišćenju terena od zaostalih mina.Tata je pripremio i puno slaj-dova na kojima su to sve mogli i vidjeti.

Ljudi koji rade taj posao svakodnevno su u opasnos-ti.To je iznimno teško i odgovorno zanimanje.Učenici su bili zadovoljni sa svime što su vidjeli i čuli.

Nadamo se daljnjoj suradnji roditelja i škole.

učiteljica Goranka Tošaj Macetović

Tina Baljak 1.b

Mali Klarići

22

Zalutali vrapčići

Zima je. Sve je bijelo i hladno. Nama je toplo,a gdje su ptice i što jedu? Uporno sam stavljala mrvice kruha na svoj prozor. Nalaktila sam se uz staklo i čekala da se pojave. Vrapci su cvrkutali u blizini. Sakrila sam se iza zavjese da ih ne upla-šim. Uskoro su doletjeli. Lupkali su kljunčići-ma,rastresali perje i veselo skakutali po mom pro-zoru. Bila sam sretna jer sam ih nahranila. Dru-gog dana ću im opet ostaviti mrvice. Moj prozor je postao ljepši.

Marija Krolo 4.a

Sitnice mnogo znače

Uskoro je Zlatko od Vesne dobio lijepo mirisno pisam-ce.Kada je Zlatko otvorio pismo zarumenio se i shvatio se Vesna u njega zaljubila.Zlatko je bio sretan i odlučio je odgovoriti na Vesnino pismo.Pozvao je Vesnu u ki-no.Da nije bilo uzajmnih darova, Zlatko i Vesna ne,bi postali zaljubljeni par.Vesna i Zlatko su sretni i još uvi-jek jedno drugo razvesele nekom sitnicom.

Marijan Katušić 3.c

Leticia Zavacki 1.b

Odmor ježa i raka

Crveni rak i morski jež odmaraju na dnu mora skriveni od sunca u hladu zelene alge. Odjednom svjetlosti nestane. Rak pogleda prema površini i reče da je to veliki morski pas.

Morski jež reče kakav morski pas to je velika ne-beska ptica. Na trenutak su zastali i čuli glasove dječaka koji su stajali na palubi velikog broda i promatrali morsko dno. Rak je dohodao do kame-nite obale i vidio kako veliki brod odlazi. Sretan se vrati do morskog ježa. Rekao mu je što je vidio na površini. Morski jež i rak nastavili su odmarati ispod zelene alge.

Edin Vuran ,3.c

Din Begulić 2.a

Udruga Manda

U trećem razredu s učiteljicom i prijateljima iz razreda družila sam se u udruzi Manda. Manda je udruga za ljude s posebnim potrebama.Otišli smo u jedno predivno mjesto nepošaranih klupa,neoštećenih to-bogana.Kad smo tamo došli ostavili smo stvari u jednoj kućici gdje se održavala radionica.U toj kućici je bila pozor-nica i veliki stol i stoli-ce.Čim smo došli moje prijateljice i ja smo otiš-le u park,a poslije smo otišle na karaoke.Kad smo se ispjevale po-novno smo otišle u park.Nakon nekoliko minuta sjetile smo se naših ostalih prijatelja i prijateljica koji na radionici crpe svoje zadnje snage kako bi radovi ispali bolje,dok se mi zabavljamo i igra-mo.Malo smo im se pridružile.Nakon što smo završile s radionicom otišle smo pojesti grah.Kada smo pojele u kućicu su došle cure iz plesne skupine.Otišle su na pozornicu i naša im je učiteljica rekla da izmisle neki ples,te da nas nauče taj ples.Prošlo je nekoliko minuta i cure iz plesne skupine su nas pozvale da naučimo plesa-ti njihov ples.Nakon nekoliko minuta pozvale smo učiteljicu da nas vidi kako smo naučile plesa-ti.Nakon toga ponovno smo svi otišli u park.Vrijeme je brzo prošlo i došlo je vrijeme za povratak kući.I ove godine idem na radionicu i ona se održava blizu hotela Sheraton.Često se nalazimo kod škole i odlazimo na radionice na kojima se zabavljamo i radimo svakakve vrste svjećnjaka.Zbog toga što smo otišli na radionicu dobili smo karte za Kazalište lutaka u kojem smo gledali predstavu Pinokio.

Lucija Tovilo 4.c

Luka Zirdum 2.b

Mali Klarići

23

Glazbeno ljetovanje

Kad je tata glazbenik

Ovo ljeto mi je bilo jako zabavno i ponešto edukativno. Vjerovatno vam riječ edukativno zvuči dosadno, ali ovaj puta nije bilo tako. Moj otac, Ricardo Luque, profesionalni je glazbenik. Član je Zagrebačke filharmonije kao fagotist, no ovaj put je imao turneju s njegovim projektom tzv. Aldemaromania. Kvartet čine bubnjar, kontrabasist, pijanist i pjevač, moj tata. Oni izvode i oponašaju tu vrstu glazbe zvanu „Novi val“ koju je Aldema-ro Romero izmislio i započeo.Ovo ljeto uživo sam pratila njegovu turneju putujući s njime.

Kao početak putovanja sam s obitelji otišla u Tisno na tatin koncert. Tisno je malo mjesto blizu Murtera, koje je puno simpatičnih i ved-rih ljudi. Nakon Tisna smo otišli u Vodice, i tamo proveli pet lijepih, sunčanih dana. Naj-ljepše u Vodicama mi je bio noćni obilazak gradom, jer je tada sve prepuno ljudi. Jedno od najljepših mjesta koje sam ljetos posjetila je Dubrovnik kojeg sam doživjela kao tajnovit i čaroban grad - možda zato što sam u to vrijeme čitala Harry Pottera, a možda zbog same ljepote Dubrovnika. Jedno lijepo iskus-tvo mi je bilo penjanje na dubrovačke zidine s kojih smo imali prekrasan pogled na grad. Kako sam ovog ljeta uglavnom pratila tatu na turneji, tako sam i u Dubrovniku bila na kon-certu koji se održavao u Kneževom dvoru. Usputno odredište nam je bio Split. Tamo smo samo nakratko posjetili rodbinu. Bilo mi je malo žao što nismo ostali duže, pošto sam inače svake godine ljetovala u Splitu pa mi je to već postao ritual.

Iz Dalmacije smo otišli u Istru. U Umagu smo poslušali još jedan tatin koncert, a zatim otišli u Momjan, gdje smo prenoćili kod prijatelja. Vrhunac ovogodišnjeg ljetovanja za mene je bio posjet Veneciji. Naslikala sam se, nauži-vala i nahodala. Tamo svakako morate otići na Trg Sv. Marka, a ja sam takoñer razgle-dala i baziliku Sv. Marka: Ukoliko vas crkva ne zanima baš previše, možete posjetiti zvo-nik i uživati u pogledu. Ako idete u Veneciju, morate znati da je to stvarno veliki grad i da vam 3 – 4 sata nije dovoljno za razgledava-

nje. Čovjek bi rekao da je Venecija – par gondola, kućica, mirisnih pekarna i Trg Sv. Marka, baš kao u crtiću «Marko i Goga», ali se ustvari vrlo brzo možete izgubiti. Najviše mi se dopala Calle de la Madoneta, jer ima rock dućan, i još par njih koji su isto tako fora. U Veneciji je zanimljivo i neobično to što u centru grada ne možete naći samopos-lugu, nego morate autom otići do najbliže trgovine- dakle putujete koji kilometar . Vene-cija mi se svidjela jer ima taj svoj neopisivi šarm i ljepotu, nije kao drugi gradovi; gdje god kreneš, tamo je i kanal. J Ako ste se pi-tali smrdi li Venecija zbog kanala, neki kažu da smrdi, ali moje skromno iskustvo je druga-čije, pa bi se dalo zaključiti da sve ovisi o vremenu.

Zadnja dva dana naše obiteljsko- poslovne turneje smo proveli na Krku u Malinskoj. Ta-mo smo se kupali i malo razgledali mjesto.

Zadovoljna sam time kako sam provela ljeto, iako se nisam previše iskupala, ali sam zato puno toga vidjela, upoznala i naučila i to – putujući

Isadora Luque Akrap, 7.r

24

STRAVA I UŽAS Jedna od omiljenih tinejdžerskih zabava jest i gledanje hororaca. No jeste li baš uvijek bili oduševljeni posu-ñenim hororom? Naravno da ne!

Horor (čiji naziv dolazi od engleske riječi horror, užas) je naziv koji se danas koristi za žanr u fiktivnim djelima čiji autori nastoje izazvati strah, uznemirenje i nelagodu kod njihovih konzumenata. Kao najčešći izvor neugod-nih osjećaja jest uvoñenje nekog zlog - a ponekad neo-bjašnjivog i nerazumljivog - elementa natprirodnog porijekla u "normalnu" ljudsku svakod-nevnicu. Od 1960-ih se izraz horor koristi i za sva djela s morbidnim, neu-godnim temama i snažnom emocio-nalnom napetošću. Horor se ponekad propliće s djelima znanstvene fantasti-ke, kao i fantasyja, s kojima zajedno tvori poseban nad-žanr spekulativne fikcije. Za izraz horor se u prošlosti koristio izraz strava i užas.U nekim časopisima postoje članci (mini- horo-ri) iz stvarnih života ili izmišljeni.

Mnogi ljudi nakon što pogledaju neki horor imaju “nuspojave“.Većina gle-datelja nakon gledanja takvoga filma ostavlja upaljena svjetla da se ne bi “probudili u mraku“, ili da ih ne iznena-di neki čudan pokret, sjena, lik, šum, zvuk Ako ste primjetili, u hororima su obično žrtve tinejdžeri zato što ih naj-više oni i gledaju . Neki od kultnih i slavnih horora su :

Alien (osmi putnik),Slagalice strave 1,2,3,4,5 , Krug

Siroče, Sirotište, Staklena kuća, Petak 13

Naravno postoje i parodije na horore npr : Mrak film 1,2,3.

Pitale smo neke profesore i učenike naše škole za njihov stav i ukus kada su horor filmovi u pitanju. Ovo su pitanja koja smo im postavili:

1. Što mislite o hororima ?

2. Zašto?

3. Kako komentirate da upravo djeca i tinejdžeri gleda-ju horore?

A ovo su odgovori!

Prof. Zvonka Kulić:

Ja ih ne gledam i nisam ih nikada baš voljela,jer ne volim osjećati strah dok gledam film. Mislim da mladi gledaju horore zato što vole stvari koje su odraslima o loše, npr. horori sDakle, mladima su super!!!

Mateo (5 r.)

Ja mislim sve pozitivno o hororima.! Najbolji horor mi je

„Siroče“, jer volim filmove koji su strašni!

Prof.Nevenka Radoš:

Baš ih ne volim,zato što ima previše strave i nasilja.ali kad sam bila mlaña gledala sam ih.

Prof.Srebrenka Marić:

Nisu dobri za djecu niti odrasle jer potiču loše misli i djeca mogu imati noćne more.

Nisam za nešto ružno.Pa mislim da bi roditelji trebali s njima razgovarati da se ne povode za masom.

Prof.Anica Bilić:

Ne volim ih gledati i mislim da su ti filmovi djela sotone koji želi plašiti ljude. A djeca ih gledaju jer žele saznati nešto, znatiželjna su, ispituje sve

Anel (7. r.):

Odlični su baš zato što su strašni.Neka samo tako nastave.

Ivona (7. r):

Prezakon su takvi filmovi, puni su iznenañenja.Djeci ispod 10 g. ne preporučujem.

Istražujemo

25

Antonio (5. r.):

Zakon,jer ima krvi, neka nastave

Renata (7.r.):

Baš su zakon. Zanimlji-vi su, ali neki su dosad-ni. Bolje bi bilo da ih djeca ne gledaju sama nego uz neku stariju osobu.

Isadora (7. r.):

Pa ponekad ih volim pogledati, ponekad ne. Važno da je dobro napravljen, a ne glup i besmislen.

Sara (8. r.):

Obožavam horore zato što su preuzbudljivi.Neki ih se boje, a neki ne,ovisi o dje-tetu

Mario (8. r.):

Užas.Niti jedan nije stra-šan.Slobodno neka mladi gledaju što se mene tiče.

Prof.Željka Škegro:

Ne podnosim ih. Ne volim filmove koji su strašni. Iskreno ne razumijem zašto ih djeca gledaju.

Prof.Gordana Klaić:

Mislim da u životu ima previše straha da bi se dodatno strašili time. Mladi danas žele biti u trendu, ne žele zaostajati.

Matej (8. r.):

Dobri su, ali neki su dosadni, neki čak i smiješni.Mladi ih gledaju jer im je to zanimljivo.

Prof.Ivana Prpić:

Volim ih gledati, zato jer su uzbudljivi, ali ih ne gledam često. Mislim da to nije dobro za djecu mlañu od 18.god.

Logopedica Ivana Marković :

Ne volim ih niti čitati niti gledati.Previše mi je to stres-no. Mladima je to izazov jer ima puno energije i straha pa ih to privlači.

Janja (6. r.):

Zato što su uzbudljivi, volim ih gledati. Mislim da nisu za djecu mlañu od 10 god.

Ana (8.r.)

Zabavni su, nasmijavaju me, puknem od smijeha kad ih gledam. Pa lijepo je da se djeca boje nečega.

Nikolina (8. r.):

Presavršeni filmovi iako su malo bolesni i ljigavi, ali ih baš zato i gledam,jer ih se bojim.Pa ja sam dijete i

gledam ih.

Lucija(8.r.):

Obožavam ih. Gledam ih svake subote.Volim se bojati nečega.

Sara(8 raz.):

Obožavam horore!!!Zato što su preuzbudljivi. A ovisno o djete-tu, neki ih se boje,a neki ne.

Roberto(8. r):

Strašni su i jezivi.Previše je krvi pa ih djeci ne bih prepručio.

Prof. Glorija Zavacki:

Bojim ih se gledati , jer onda ne mogu biti sama u kući,ali upravo čitam horor knji-gu.Mladi i djeca ih gledaju zato što im je to nešto uzbu-dljivo, intrigantno i opasno.

Ema(8.r.):

Volim horore zato što su uzbudljivi i samo se u tim fil-movima nešto uzbudljivo dogaña.Mislim da djeca koja znaju da ih je strah neka ne gledaju, a ona koja ih vole neka izvole.

Katarina Mikulić,Majda Borogovac ,Ana Perić, 7. r

26

Hrvač tek deset mjeseci,

a već meñunarodni prvak!

Tomislav Matunec ide u osmi razred u Osnovnoj školi

Sveta Klara.Tek se deset mjeseci bavi hrvanjem, a

već je meñunarodni prvak.Iako ne govori mnogo o to-

me, pristao je na intervju za Klaricu.Otkrio nam je neke

osobne i javne podatke u kojima govori o tome tko mu

je uzor, kako se uopće počeo baviti ovim sportom, i

…..! Pročitajte što još!

Zašto si odabrao hrvanje ,kako si došao na tu ide-

ju?

Pa moj djed me je upisao.

A kako je tvoj djed došao na tu ideju?

Pitao je imaju li u Brezovici koji borilački sport , bilo je

hrvanje i eto!

Koliko dugo i gdje treniraš ? Tko su tvoji treneri?

Treniram deset mjeseci u Hrvačkom klubu Hrvatski

dragovoljac, a treneri su mi Darko Robelov i Kristijan

Sličanac.

Koji je tvoj najveći uspjeh?

Bio sam prvi na Meñunarodnom turniru.

Zašto je po tvom mišljenju hrvanje znaimljiv sport jer inače ljudi misle tamo se dva tipa bacaju po

strujnjačama i šta je tu sad zanimljivo?

Zbog bacanja.

Opiši hrvačka pravila.

Pravila su da nema gušenja,udaranja i poluga!

Koliko puta tjedno treniraš?

Četiri puta tjedno.

Moraš li paziti na pravilnu pravilnu prehranu?

Da.

Kako uspijevaš uskladiti teninge,školu i natjecanja

i tko ti pomaže?

Natjecanja su neradnim danima, a treninzi se sami

usklade iako mi nitko ne pomaže!

Kako tvoja obitelj prati tvoju karijeru? Podržavaju li

te?

Podržavaju me samo tata i djed.

Bojiš li se ozljeda i bolova?

Ne!

Ima li uopće ozljeda?

Još pitaš!

Kako tvoji prijatelji gledaju na sve to?

Zafrkavaju me.

Vole li djevojke hrvače?

Kako da ja to znam?

Imaš li neki sportski uzor i ako imaš zašto baš ta

osoba?

Dominik Etlinger zato što je čovjek zvijer!

Kako sebe vidiš u budućnosti? Hoće li to biti sport

ili će sport biti i dalje samo hobi?

Sport na prvom mjestu!

Koju školu želiš upisati?

Sportsku gimnaziju.

Poruka za kraj čitateljima Klarice i svojim oboža-

vateljima.

Ha,ha...Budite uvijek na strani pravde!

Nika Gradišćaj, Tina Perić 5.r

Sportski uspjesi

27

Mažoretkinje u

Češkoj

Mi smo mažoretkinje Plesnog kluba „A“ iz Svete Klare koji postoji već pu-ne tri godine. Tijekom toga razdoblja osvo-jile smo već mnogo meda-lja. Naša trene-rica zadovoljna je našim tru-dom i nastupi-ma. Nakon državnoga natjecanja u Poreču svojim nastupom osvojile smo odlazak na europsko natjecanje u Češku u gradu Vyškovu.Bilo je to neopisivo veselje jer ipak nam je to bilo prvo natjecanje izvan Hrvats-ke.Nakon dugih priprema krenuli smo iz Zag-reba prema Češkoj.Putovali smo dobrih tri-naest sati. Natjecanje je trajalo pet dana, od 23.08.do 28.08.2010.g. , a okupilo je oko 800 timova i 1689 natjecateljica. Bili smo smješ-teni u vojnoj akademiji.

Natjecanje se odvijalo na otvorenom , a kad je padala kiša, u dvorani. Predstavile smo nekoliko koreografija, rezultati su bili odlični jer smo bile najbolje već i u Hrvatskoj, no medalje nismo osvojile jer je bila prevelika

konkurencija.Mnogo je bilo mažoretkinja i pom-pon timova iz različitih zemalja: Češke, Srbije,Crne Gore, Mañarske, Poljske, Rusije, Ukrajine, Slovenije.Mi smo se svejedno odli-čno zabavile. Posjetili Zoološki vrt, ali puno je drugačiji od našeg , posjetili smo i Dino- park gdje smo vidjele makete dinosaura u prirodnoj veličini. To je nešto spektakularno! U Češkoj smo se odlično zabavile i nadamo se da ćemo sudjelovati na još nekom natje-canju u inozemstvu. Naravno, ako budemo dovoljno dobre!!!

Ivona Polenus ,Ana Marija Banović i Marcela Gmajnički, 5.r

28

Biti drugačiji - postati drugačiji

Kazališna družina Kultura Nova gostovala je 25. stu-denoga 2010.godine u Osnovnoj školi Sveta Klara s predstavom Biti drugačiji. Autor teksta Saša Bubnjar, redatelj Mario Kovač te glumci Dino Škare i Sven Jakir donijeli su u našu školu priču o odnosu javnosti prema ljudima s invaliditetom.

Prikazujući odnos dvojice prijatelja – tinejdžera od kojih je jedan osoba s invaliditetom ( igra ga – u kolici-ma – S.Jakir) otvaraju se pitanja o prihvaćanju onih „drugačijih“ u našem svakodnevnom životu kao i o razumijevanju njihovih potreba te spremnosti da im pomognemo.

Nakon predstave svim učenicima je podijeljen Bonton-čić koji uz izvrsne i šaljive karikature poznatog crtača Joška Marušića donosi niz korisnih i praktičnih savjeta o odnosu i komunikaciji prema osobama s invalidite-tom ( npr. kako razgovarati s osobom oštećenoga sluha, kako se rukovati s osobom kojoj je amputirana desna ruka, a kako sa slijepom osobom...)

Srdačan pljesak učenika na kraju predstave, razgovor s glumcima te čitanje Bontončića i razgovor o njemu još danima poslije, pružaju dojam da djeca pokazuju spremnost za prihvaćanjem drugačijih i to tako što će prvo sami postati drugačiji.

Ivana Šako, Ana Zečić 5. r

Mjuzikl „Školska priča“

S obzirom na uspjeh prošlogodišnjeg mjuzikla „U pot-razi za princezom“ ista vrijedna i maštovita ekipa odlu-čila je i ove godine na školskim kazališnim daskama postaviti novi mjuzikl. Naslov je znakovit – Školska priča.

Kroz priču o školi i životu u njoj kroz sve generacije učenike te kroz oči učenika i svih ostalih vezanih za školu provest će nas grupa učenika glumaca – voditelja koji će dramskom igrom najavljivati ostale izvoñače u 45 – minutnoj predstavi. Predstava je kolaž pjesme, glume i plesa u kojoj sudjeluju učenici od 1. do 8. raz-reda naše škole, njihove učiteljice i učitelji, njihovi rodi-telji te ostali djelatnici škole koji žele pokazati svoje skrivene talente.

Voditeljice projekta su: Ana Hodak, Goranka Tošaj Maceković i Jadranka Stanušić

Za Klaricu piše A.Hodak

Zvijezde su roñene Već tradicionalna božićna priredba u našoj školi održa-na je i ove godine na kraju prvoga polugodišta. Iako publika ,učenici i njihovi roditelji, uvijek s velikim zani-manjem prate program, ove godine uz školski zbor , recitatore i plesače ,mogli su vidjeti i nešto sasvim dru-gačije. Za iznenañenje pobrinuli su se glavama i brada-ma naši profesori otpjevavši i otplesavši popularni boži-ćni song “Božić dolazi “ te izazvali prave ovacije . Tako-ñer smo mogli čuti i vidjeti prvi nastup ponovno aktivira-noga školskoga tamburaškoga orkestra čiji su člano-vi—učenici ,pod vodstvom g. I Kožula izveli kraći prog-ram .Zaključak, škola je puna talenata, no, Zboru profe-sora i orkestru želimo da postanu sastavni dio svih budućih glazbenih dogañanja u školi!

Uredništvo Klarice

Vijesti iz kulture

29

Vau, vau… mjau, mjau…

Koliko ste puta poželjeli imati kućnoga ljubim-ca:psića,mačku,papigu,ribice,hrčke...Volimo životinje, volimo se igrati s njima , želimo ih maziti i paziti jer su oni često naši najbolji prijatelji.Ponekad su nekome jedino društvo,a nekima donose sreću.

Nažalost, nakon što su prošli trenutci početnog odu-ševljenja zbog žive igračke u kući dolaze stvarne situ-acije u kojima ljudi počinju sumnjati u svoju odluku da nabave kućne ljubimce.Naime, mnogi nemaju vreme-na za njih, ne mogu se brinuti o njima, skupo im je njihovo održavanje, životinjice prave neredu kući,kidaju stvari ( npr.papuče zato što im rastu zubići), linjaju se pa ostavljaju dlake posvuda i teško ih je održavati ured-nima... Često tada rješavaju svoj problem napuštanjem te životinje, izbacivanjem na ulicu, poklanjanjem neko-me ili na neke druge načine koji su se zapravo mogli izbjeći. Zato je prije nego se odlučite nabaviti životinju važno razumjeti i shvatiti da su kućni ljubimci velika radost , ali i odgovornost.Treba ih šetati, hraniti, čistiti, a najvažnije od svega treba ih voljeti,njegovati, posveti-ti im pažnju.Ipak,mnogo je ljudi koji vole i žele kućne ljubimce i nije im teško brinuti se o njima. Pružaju im topli dom,ljubav,njegu,pažnju i sve ostalo što je potreb-no da bi njihov život bio onakav kakvog bi oni željeli.

Najčešći kućni ljubimci posebno dječji su psi, mačke i ribice, a često ih biramo po njihovom izgledu i karakte-ru.

Volimo ih jer toplinom djeluju na nas, jer su topli, mazni prijatelji koji se vole igrati.Mnogi ljudi čak u toj brizi ob-lače svoga psa kao manekene, stavljaju im mašnice, oblače kaputiće. Neke životinje,dresiraju i vode ih na natjecanja (npr.psi i mačke )

Psi i mačke najviše vole šetati, upoznavati nova mjes-ta,družiti se s ljudima, igrati se s njima, maziti, a životi-nje ljubavlju, svojim jezikom , lavežom, pjevanjem i predenjem zahvaljuju svojim vlasnicima.Životinje treba njegovati paziti i maziti što jedino od nas i traže.

Gabrijela Govorušić, Kristina Černelč 7.r

i Ana Zečić 5.r

Anamarija Blažan 2.c

Minotaur u Svetoj KlariMinotaur u Svetoj KlariMinotaur u Svetoj KlariMinotaur u Svetoj Klari

Danas imamo dva sata povijesti. Joj, još jedno

uobičajeno pripovijedanje o ljudima koji su tada

živjeli, čime su se bavili, koje su bogove štovali, s

kojima su neprijateljskim narodima ratovali, što su

izumili.... Činilo mi se da će ta dva sata trajati vje-

čnost.

Profesorica je ponosno najavila da ćemo dva

sata izuzetno korisno iskoristiti proučavajući povi-

jest stare grčke. I tada je krenulo... Pripovijedanje

o slavnim graditeljima hramova, neobičnim kralje-

vima, slikarima, matematičarima, tajanstvenim

bogovima i božicama, misterioznim maskama,

neobičnim ratovima... Odjednom se začulo zvo-

no! Kao da sam se probudila iz sna. Svi su kre-

nuli iz razreda. Hej, pa zar su već prošla dva sa-

ta? Zar su već gotove priče o kreti, mikeni, troji,

ateni....

Pa mit o kralju Minosu i njegovoj palači labirintu,

o Minotauru, o hrabrom Odiseju i vjernoj Penelo-

pi, o Parisu i prelijepoj Heleni, o božici Afroditi...

Veliki odmor

30

Pogled na školski hodnik

BARBIE ILI

SPIDERMAN?!

Približava se još jed-na školska godina. Počinju uobičajene gužve u knjižarama i trgovinama. Nabav-ljaju se školske knjige i pribor. U cijeloj zbrci posebno mjesto zauzima izbor školske torbe. Najveće uzbuñenje vlada kod najmlañih. Pr-vašići u izboru svoje torbe rukovode se moti-vima koji ih podsjećaju na njihove omiljene likove iz crtanih serija. Likovi Barbie ili Spi-dermana produžit će sjećanje na vrtićke da-ne. Oni malo stariji kod izbora torbe, uz liko-ve koji će ih ukrašavati , pomalo već vode računa o veličini i modelu torbe, a i izbor boje postaje sve važniji kriterij kod konačnog oda-bira. Možemo zaključiti da svake godine neki novi klinci kreću u školu, ali osnovni motivi za nabavu školskih torbi uglavnom ostaju isti.

Tako krenemo u više razrede. U petom razredu najčešće kupujemo novu torbu.U višim razredima više ne nosimo uzorke Spiderman ili Barbie torbe.Počinjemo nositi torbe s raznim natpisima, raznih boja i one koje nam najviše privlače pažnju.

U sedmom razredu mnogi ponovno kupu-ju torbe i ukrašavaju ih potpisi-

ma,bedževima i ko-rektorom.Od 5.od 8. razreda trebamo imati velike tor-be,zato što dobiva-mo sve više predme-ta i više knjiga.Torbe su nam najčešće jako teške. U našoj školi zaista ima svakakvih

torbi. Neke torbe mi se sviñaju,a neke ne.Mislim da nije bitno sviñaju li se drugima njihove torbe,nego sviñaju li se vlasnicima.

Anja Trkmić Vlajković 5.r

Kako izbjeći kulju 1.Uči tako da čitaš, naglas ili u sebi svejedno , ali

nemoj samo gledati u udžbenik!

2.Postoje osobe koje ne mogu biti mirne dok či-

taju.Ako si takav / takva tada je najbolje da bilješ-

ke napišeš na papiriće te ih postaviš po cijeloj

kući,na vidljiva mjesta.Tako ćeš u pokretu učiti.

3.Kada učiš,roditelje i braće i sestre zamoli da te

ostave nasamo jer u tišini je najljepše učiti! Tako-

ñer, isključi TV, radio i ostale proizvoñače buke.

4.Budi pažljiv/a na satu jer ćeš kod kuće morati

kraće učiti,a učenje će ti zapravo biti ponavljanje.

5.Kada čitaš knjigu ,najčešće lektiru ,od početka

čitanja piši bilješke te tako neće doći do toga da

ne znaš što se u knjizi zbivalo,a pomno si čitao/la.

6.Kada nešto što te iz nekog predmeta zanima

ili ti treba nije u udžbeniku,a to ti je što prije pot-

rebno, pokušaj to pronaći na internetu ili u knjiž-

nici!

7.Ako ti neko gradivo nije jasno, pitaj profesora ili

doñi na dopunsku. Dopunska nastava nije sramo-

ta!!!!

Svi su ovi savjeti već provjereni u stvarnom živo-

tu!

Klara Budimir 5.r

Daniela Kovač 8b

Nita Šajnović 2.a

Elena Bilen 2a

Veliki odmor

31

Školski biseri

Prof.:Nabroji nacionalne parkove Kenije.

Učenica: Serekeš( odgovor, točan, glasi Serengeti)…

I was burn on 21th october. ( iz učeničke zadaće )

Prof:Kako se zovu udubine nastale djelovanjem ledenjaka na obalama Norveške?

Učenik:Ulov sleña i bakalara.

Prof.: Glagole, reci mi jedan davorski pridjev.

Hola,ja sam Harry Potter s mora!

Profesorice,boli me trbuh od vjetra.

Prof: Što je ''HNK'' ?

Učenik: Hrvatski nogometni klub

Prof: Dat ću vam lektiru poslije Svih svetih!

Doñe učenik u knjižnicu i pita: „ Imate li lektiru ''Poslije Svih svetih''.

Imate nenajavljeni test u ponedjeljak.

Prof.: Kako se dobiva željezo?

Učenik: Nemam trenutno recept.

Učenik: Profesorice, ja nemam stolicu.

Prof.: Pa odi onda doktoru.

Prof.:Za što služe visoke peći?

Učenik:Za zagrijavanje vode.

Prof.: Na što diše mačka?

Učenik:Na uši.

Profesorice, je li jučer počela korizma? ( umjesto Advent)

Natalija Šegota, Majda Borogovac 7.r

VICEVI I OSTALO

Žali se četkica za zube:- Imam najgori posao na

svijetu!!

Wc papir odgovara:-Eh, to ti misliš..

Pita mama malog Ivicu:

-Koje su bile zadnje riječi tvog profesora iz biolo-

gije?

- Poznajem ovu

vrstu zmije.No,ne bojte

se,nije otrovna!

Ako ste previše otvorenog uma, ispast će vam

mozak!

Lorena Tkalec,5.c

Ana Marija Pavičić,4.r Laura Grahovac,4.a

32