Kamenka Živčić Marković, Lucija Milčić, Marija Fišter

STRUČNI RADOVI UNUTAR TEME

490

Kamenka Živčić MarkovićLucija MilčićMarija Fišter

PRIRODNI OBLICI KRETANJA - OSNOVE UČENJA BAZIČNIH GIMNASTIČKIH ELEMENATA

1. UVODSportska se gimnastika u školama često poistovjećuje s vrhunskom izvedbom vrlo

teških i zahtjevnih elementa što kod školske djece unaprijed izaziva strah. Prirodni oblici kretanja ili biotička motorička znanja motorički su programi koji omogućuju uspješno savladavanje prostora, prepreka, otpora i manipulaciju objektima. Prirodnim oblicima kretanja gimnastika se može modificirati i prilagoditi s obzirom na plan i program razredne nastave te tako približiti učenicima. Njima se utječe na razvoj onih motoričkih sposobnosti koje su nam potrebne za lakše i uspješnije učenje i svladavanje temeljnih gimnastičkih elemenata (Broomfied, 2011).

Sportska gimnastika ima veliki broj primijenjenih programa koji se modificiraju i prilagođavaju s obzirom na postavljene ciljeve i zadatke pojedinog programa i njihovu osnovnu namjenu. Putem prirodnih oblika kretanja poboljšavamo motoričke i funkcionalne sposobnosti kao što su: koordinacija, fleksibilnost, ravnoteža, agilnost, preciznost, snaga, brzina i izdržljivost.

Naravno, velika zastupljenost gimnastičkih sadržaja u školskim programima TZK razlog je njezinog mnogobrojnog utjecaja na zdrav rast i razvoj djece te isto tako njezini sadržaji uvelike zadovoljavaju opće i usmjerene ciljeve tjelesne i zdravstvene kulture. Važna činjenica koja utječe na značajnost gimnastike u nastavnim planovima i programima je to da je ona izuzetno primjerena za usvajanje osnovnih, bazičnih kretnih struktura koje se pohranjuju u motoričke baze u obliku motoričkih osnova nužnih za skladno i učinkovito gibanje i njihovu primjenu u svakodnevnom životu (Novak i sur., 2008). Stoga, cilj ovoga rada bio je prikazati prirodne oblike kretanja te njihovu ulogu i značenje pri učenju bazičnih gimnastičkih elementa u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnoj školi, posebice u razrednoj nastavi.

2. ULOGA I ZNAČAJ GIMASTIČKIH SADRŽAJA U RAZREDNOJ NASTAVI

Djeca u dobi od šeste do devete godina najpodobnija su i najspremnija za učenje različitih složenijih motoričkih gibanja. Iz toga razloga su prva tri razreda

23. LJETNA ŠKOLA KINEZIOLOGA REPUBLIKE HRVATSKE

491

osnovne škole doba kada treba započeti sa sistematičnim vježbanjem. Tada je dječje tijelo „stvoreno“ za stjecanje raznovrsnih kretnih iskustava i usvajanje motoričke spretnosti koje je usklađeno s učenjem različitih položaja i kretnji s nastavnim planom i programom Tjelesne i zdravstvene kulture. Osim samih položaja i kretnji čijem je učenju dijete podložno, raznolik je i širok broj sprava i pomagala koje dijete treba isprobati, svladati, upotrijebiti... U skladu s time vježbanje je usmjereno na razvoj osnovne spretnosti, odnosno koordinacije i drugih bazičnih motoričkih sposobnosti kao što su: ravnoteža, gibljivost, osnovni oblici snage, a čime se utječe na zdrav i kvalitetan život. Postupno, odrastanjem i sazrijevanjem, gimnastički se program proširuje i nadograđuje težim i kompleksnijim, ali još uvijek bazičnim elementima tehnike.

U nastavnom planu i programu TZK za razrednu nastavu pojedine nastavne teme i cjeline podijeljene su obzirom na bitne karakteristike pojedinih položaja tijela i dijelova tijela kao i sportskih kretnji (tehnika) u nekoliko skupina: hodanja i trčanja, skakanja, bacanja, hvatanja i gađanja, kolutanja, penjanja i puzanja, višenja, upiranja, vučenja i potiskivanja, ritmičke strukture i igre. U većini navedenih skupina pronalazi se niz tema koje su vezane uz gimnastički sport. Njihova uloga i značenje, a posebice na razvoj motoričkih sposobnosti i stvaranje baze motoričkih znanja, sukladno glavnim karakteristikama gimnastičkog sporta i njemu pripadajućih disciplina, može se podijeliti u četiri skupine: osnove akrobatike, osnove preskoka, osnove visova i upora na spravama, osnove ravnotežnih položaja na uskim površinama (Živčić Marković, 2010).

3. OSNOVE AKROBATIKETo je sposobnost koja se očituje u spretnosti izvedbe kretanja, orijentaciji cijeloga

tijela i pojedinih dijelova tijela u prostoru i određenom vremenu (Živčić, 2007). U ovom dijelu razvojnog razdoblja započinje se s učenjem jednostavnijih akrobatskih elemenata kao što su: kolut naprijed i natrag, stoj na lopaticama, premet strance i metodički postupci učenja stoja na rukama, a koji su osnova akrobatskog znanja.


492

Slika 1. Prirodni oblici kretanja – akrobatska početnica

Jedna od najvažnijih uloga akrobatike očituje se u razvoju motoričkih sposobnosti, prije svih koordinacije, snage, fleksibilnost, ravnoteže i brzine (slika 1). Akrobatski elementi značajno utječu na sposobnost kretanja tijela u prostoru, čime se pospješuje opća koordinativna motorička sposobnost. Isto tako, vrlo preciznim te brzim radom i naizmjeničnom aktivacijom pojedinog mišića i mišićnih skupina, akrobatikom se razvijaju svi oblici snage pri čemu je najznačajnija eksplozivna snaga koja se očituje u eksplozivnim odrazima kako nogama tako i rukama. Za izvedbu akrobatskih elemenata posebno je važna fleksibilnost zdjeličnog i ramenog pojasa te kralježnice. Zato akrobatika zahtijeva, a također i utječe na razvoj fleksibilnosti kao jedne od bitnih motoričkih sposobnosti, a koja u školskoj gimnastici najviše koristi prevenciji od ozljeđivanja. Tijekom procesa savladavanja akrobatskih elemenata učenik stječe i razvija ostale kvalitete jer njezini sadržaji omogućavaju razvoj odlučnosti, motivacije, samokontrole i premošćivanja jedne od najčešćih kočnica u izvedbi, a to je strah (Werner i sur., 2011).

4. OSNOVE PRESKOKAPreskoci su kompleksne vježbe kojima se utječe na razvoj koordinacije, snage i

ravnoteže pa je iz toga razloga njihova primjenjivost vrlo široka i raznovrsna. U svojim kretnim strukturama sadrže prirodne oblike kretanja u obliku uspješnog savladavanja prostora i prepreka. Prirodni oblici kretanja koji se koriste u razrednoj nastavi kao što su: valjanja, kotrljanja, puzanja, hodanja i trčanja, skakanja, balansiranja, provlačenja, naskakanja, silaženja i saskakanja, penjanja, vrlo su korisne kretne strukture kao


493

podloga kasnijoj nadogradnji učenja skokova koji se izvode u gimnastičkoj disciplini preskoci (slika 2).

Primjenom preskoka u nastavi TZK prvenstveno se razvija usklađenost gibanja svih dijelova tijela (opća koordinativna sposobnost), a posebno usklađenost gibanja ruku i nogu kao i orijentacija u prostoru. Također se utječe na razvoj eksplozivne snage nogu (pri odrazu), ruku i ramenog pojasa (odraz rukama od sprave) te dinamičku (upor rukama o spravu) i statičku (doskok) ravnotežu (Živčić Marković, 2010, Živčić Marković i sur., 2010). Preskocima učenici savladavaju strah od prepreka i visine što im svakako pomaže pri lakšem snalaženju u svakodnevnom životu. Takve vrste gibanja susreću se i u drugim sportovima kao što su: košarka, atletika, odbojka, ritmička gimnastika i dr. U razrednoj nastavi uče se pojedine faze preskoka, prvenstveno u svrhu savladavanja njihove tehnike kao i sprečavanja pojave straha, primjenom različitih pomoćnih sprava (odrazna daska, švedske klupe, sandučići, sanduci, povišenja od strunjača, „kozlić“) uz pomoću kojih učenici u višim razredima (5. – 8.) usvajaju cjelokupnu tehniku pojedinih skokova na preskoku.

Slika 2. Prirodni oblici kretanja – osnove preskoka

5. OSNOVE VISOVA I UPORA NA SPRAVAMA U današnje vrijeme informatizacije djeca su sve više izložena sjedenju, time i

pomanjkanju kretanja, što dovodi do povećanja tjelesne težine, smanjenju snage i spretnosti koja je nužna za zdrav rast i razvoj. Kod mlađe djece još uvijek se može utjecati na poboljšanje ili održavanje motoričkih sposobnosti kao što su koordinacija i snaga. U tu svrhu u nastavi TZK treba koristiti osnovna biotička motorička znanja


494

primjenom jednostavnih zadataka kao što su položaji i elementi visova i upora upotrebom različitih vrsta penjalica i gimnastičkih sprava na kojima se oni mogu uspješno i sigurno izvoditi (slika 3).

Slika 3. Prirodni oblici kretanja – osnove upora i visova

Gimnastičke sprave na kojima se izvode elementi i položaji visova i upora su: karike, ruče (paralelne), dvovisinske ruče i preča. Osim toga vrlo su korisne penjalice, pritke, karike, ruče i preče koje se nalaze na dječjim igralštima. One su također namijenjene razvoju koordinacije, statičke i dinamičke ravnoteže te snage muskulature cijeloga tijela naročito ruku i ramenog pojasa. Tim se zadacima prije svega utječe na razvoj relativne snage, odnosno savladavanja težine vlastitoga tijela, koja je usmjerena na snagu gornjega dijela tijela (ruku i ramenog pojasa) te muskulature trupa (Mitchell i sur., 2002). Iz razloga dinamike i ponavljanja kretnja uglavnom se utječe na razvoj dinamičke snage i to prije svega repetitivnoga tipa. Iz toga razloga treba imati na umu da je višoj i težoj djeci za svladavanje težine svoga tijela potrebna znatno veća snaga nego nižoj i lakšoj djeci. Oni su bolji u svladavanju zadataka za koje je potrebna apsolutna snaga pa nastavnik treba pripaziti da zada vrstu zadataka koji svaki učenik može uspješno izvesti. Treba napomenuti da vježbe visa utječu na pravilno držanje tijela (Novak i sur., 2008, Živčić Marković, 2010) te djecu treba stimulirati da svakodnevno, što više koriste te sadržaje kako u školi na satu TZK, tako i u slobodno vrijeme na dječjim igralištima ili kod kuće, ako imaju te mogućnosti.

6. OSNOVE RAVNOTEŽNIH POLOŽAJA NA USKIM POVRŠINAMA

Greda je gimnastička sprava koja je namijenjena razvoju dinamičke ravnoteže. Uz gredu se koristi i švedska klupa, koje su ujedno višenamjenske sprave u smislu njihove namjene i upotrebe za razvoj preostalih motoričkih sposobnosti. Po klupama i gredama može se: hodati, puzati, provlačiti se i preskakati ih (slika 4); odnosno


495

mogu se izvoditi raznoliki osnovni elementi i sadržaji različitih sportskih grana čija je temeljna zadaća poboljšanje pojedinih motoričkih sposobnosti. Elementi koji se izvode na gredi također su i elementi za razvoj snage i to prije svega muskulature trupa koja je odgovorna za pravilno držanje tijela, a time i lakše održavanje ravnoteže. Iz toga razloga one su vrlo dobar nadomjestak sjedenju u školskim klupama (Stibilj–Batinić i sur., 2010). Elementi ravnoteže prvenstveno su priprema za učenje težih gimnastičkih elemenata, ali isto tako su izvrsna priprema za učenje kretnji u drugim sportovima kao što su: koturaljkanje, klizanje i skijanje (Novak i sur. 2008).

Slika 4. Prirodni oblici kretanja – osnove ravnotežnih položaja

Posebne obrazovne zadaće, kroz temeljna motorička znanja vježbanja na uskim površinama (gredi) su osjećaj za ljepotu i svrsishodnost pokreta što je esencijalno u razvoju ličnosti učenica, dok se kod učenika utječe na samokontrolu i uočavanje funkcionalnosti pokreta (MZOŠ, 2006). Zbog ubrzanog rasta i razvoja mala greda je posebno pogodna za poboljšanje posture tj. pravilnog uspravnog položaja tijela. Razvijat će se fleksibilnost zglobnih tijela i skupina zglobova, posebno skočni zglob, zglob koljena i kuka, mali zglobovi prstiju stopala i šake te kralježnice. Zbog naglog rasta u visinu češćim ponavljanjem varijanti hodanja, poboljšat će se osjećaj koordinacije tijela učenika koji raste jer se izvodeći iste teme svaki put iznova koordinira. U tom aktivnom razvojnom razdoblju poboljšanjem koordinacije dolazi do prevencije ozljeda (Stibilj–Batinić i sur., 2010).


496

7. ZAKLJUČAKPrimjenom sportske gimnastike u razrednoj nastavi, kroz prirodne oblike

kretanja, uvelike utječemo na razvoj mnogobrojnih motoričkih sposobnosti koje su u funkciji pravilnog držanja tijela, razvoju odlučnosti, motivacije i savladavanja straha. Putem prirodnih oblika kretanja gimnastika se učenicima prezentira na njima prihvatljiv način u skladu s njihovim sposobnostima i mogućnostima. Budući da je danas vodeći uzročnik većine bolesti hipokinezija, ovim radom želi se prikazati učiteljima, a i djeci da se gimnastički sport može prilagoditi i primjenjivati kroz prirodne oblike kretanja sa svim svojim beneficijama. Glavna je uloga gimnastike u razrednoj nastavi osposobiti učenike za samostalno tjelesno vježbanje u budućnosti, stjecanje radnih navika i osvješćivanje za potrebom tjelesnog vježbanja u funkciji zdravlja.

8. LITERATURA1. Broomfied, L. (2011). Complete guide to primary gymnastics. Windsor: Human

Kinetics.2. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (2006). HNOS - Nastavni plan i

program za osnovnu školu. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. http://www.mzos.hr

3. Mitchell, D., Davis, B., Lopez, R. (2002). Teaching fundamental gymnastics skills. Chapaign IL, USA: Human Kinetics.

4. Novak, D., Kovač, M., Čuk, I. (2008). Gimnastična abeceda. Ljubljana: Fakulteta za šport Univerze v Ljubljani.

5. Stibilj – Batinić, T., Živčić Marković, K., Badić, A. (2010). Primjena grede u nas-tavi tjelesne i zdravstvene kulture. U: V. Findak (ur.). Zbornik radova 19. ljetne škole kineziologa R Hrvatske (557-563). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

6. Werner, P.H., Villiams, L.H., Hall, T.J. (2011). Teaching children gymnastics. Windsor: Human Kinetics.

7. Živčić, K. (2007). Akrobatska abeceda u sportskoj gimnastici. Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

8. Živčić Marković, K. (2010). Uloga i značaj sportske gimnastike u razrednoj nastavi. Zbornik radova međimurskog veleučilišta u Čakovcu. 1 (2); 113-121.

9. Živčić Marković, K., Breslauer, N. (2011). Opis nastavnih tema i kriteriji ocjenjivanja – Tjelesna i zdrvastvena kultura u razrednoj nastavi. Zagreb: LIP PRINT d.o.o.

10. Živčić Marković, K., Stibilj – Batinić, T., Badić, A. (2010). Osnove učenja preskoka u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture. U: V.Findak (ur.). Zbornik radova 19. ljetne škole kineziologa R Hrvatske (598-604). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

Documents

Kamenka Živčić Marković, Lucija Milčić, Marija Fišter