Prije godinu dana u našem je èasopisuobjavljen odlièan èlanak Vanje Radova-noviæa o planinarenju s djecom. Pouèan i

zanimljiv, taj je èlanak pobudio mnogo pozor-nosti, a svi koji imaju djecu (ili unuke) i žele ihzainteresirati za planinarenje oduševili su se

njegovim zapažanjima, u kojima su prepoznalii svoju djecu. Èlanak je objavljen i na vrlo posje-æenom portalu udruge »Roda – roditelji u akci-ji«, a našem je uredništvu nakon njega stiglo jošnekoliko èlanaka roditelja oduševljenih izletimasa svojom djecom. Kao otac dvogodišnje plani-narke, i ja bih mogao pisati o mnogim izletimas »najdražim teretom« na leðima i na svojimprimjerima potvrðivati Vanjina zapažanja isavjete, no ovaj put želim samo dopuniti nje-gova zapažanja drugom vrstom planinarenja sdjecom – školskim planinarskim izletima.

Mladi u planinarskim društvimaVjerojatno ne postoji planinarsko društvo

koje ne bi željelo imati što više mladih èlanova.Mnoga od njih imaju izrazito malo mladih.Mladi su èesto samo formalni èlanovi, jer su ihuèlanili njihovi roditelji ili jednostavno zato štoim treba iskaznica za popust pri noæenju. Nažalost, planinarski odsjeci mladih u planinar-skim društvima koji nisu specijalizirani za sport-sko penjanje, alpinizam ili speleologiju mogli bise u Hrvatskoj nabrojiti na prste jedne ruke.Dio mladih koji se obièno u studentskoj dobizainteresira za planinarenje, izdvaja se iz dru-štva kad naðe partnera ili partnericu i nastavljaplaninariti samostalno. Kada doðu djeca, mladisu roditelji još rjeðe sudionici društvenih izleta,a neki od njih vrate se u planinarsko društvo tekkad djeca porastu, u kasnim srednjim godinamaili èak kao umirovljenici. U planinarskim društvi-ma uglavnom je najviše ljudi u zrelijim godina-ma. Da tko ne bi pogrešno shvatio, treba reæi dato nije loše i da nije specifièno samo za planinar-stvo – slièno je i u mnogim drugim djelatnostima.

82 3, 2008

Kako djecu zainteresiratiza planinarenjeŠkolski planinarski izleti

Alan Èaplar, Zagreb

Druženje je djeci glavni motiv za planinarenje

ALA

N È

AP

LAR

Ima, meðutim, pozitivnih primjera da se ivelik broj najmlaðih, osnovnoškolaca, možezainteresirati za planinarenje i ukljuèiti u plani-narska društva. Temeljnu ulogu u radu s dje-com toga uzrasta imaju planinarske skupine uosnovnim školama. Takve skupine dobrovoljnovode uèitelji i nastavnici koji su i sami planinariili imaju sklonosti za odlazak u prirodu. U okvi-ru tih skupina – na planinarskim izletima, upo-znavajuæi se sa starijim planinarima, prateæipredavanja i na druge naèine – zainteresiranadjeca stjeèu osnovna znanja o pravilima kreta-nja i ponašanja u prirodi.

Školski planinarski izletiPlaninarenje s osnovnoškolcima po mnogo-

èemu je drugaèije od planinarenja s odraslimplaninarima. Ono može biti idealan pokretaè

aktivnosti u planinarskom društvu jer sameškole nemaju moguænost da djecu planski vodeu planine. Osmišljavanje i organiziranje plani-narskih izleta za djecu u lokalnoj osnovnoj školitrebalo bi biti jedna od glavnih djelatnosti sva-kog planinarskog društva, umjesto izleta uvijeksamo za isti (zatvoreni) krug dugogodišnjihèlanova. Pogrešno je, meðutim, misliti da sedjeca mogu u velikom broju prikljuèiti »redov-nim« izletima planinarskih društava i na tajnaèin privuæi u društvo. Upravo je obrnuto, zanjih treba osmisliti izlete koji æe biti prilagoðeninjihovim moguænostima i interesu – a odrasli semogu pridružiti njima.

Planinarska skupina u školi ne može seosnovati i dugo održati bez dviju kljuènih oso-ba: uèitelja ili nastavnika, koji æe voditi aktivno-sti u školi, i planinarskog vodièa, koji æe se bri-

833, 2008

Zagrebaèki osnovnoškolski planinari na Premužiæevoj stazi

ALA

N È

AP

LAR

Planinarenje s osnovnoškolcima po mnogoèemu je drugaèije od

planinarenja s odraslim planinarima. Ono može biti idealan

pokretaè aktivnosti u planinarskom društvu jer same škole nemaju

moguænost da djecu planski vode u planine

nuti o svim planinarskim pojedinostima. Uèi-telj, koji je nositelj aktivnosti, brinut æe se oobavješæivanju djece i roditelja o izletima, ure-ðenju planinarskog ormariæa ili oglasne ploèe uškoli, komunikaciji s roditeljima i prijavljivanjuza izlete, dok æe zadaæa vodièa biti osmišlja-vanje itinerara, najava u planinarskim domo-vima i voðenje skupine na terenu. Prosvjetniradnici koji su ujedno i planinari mogu isto-dobno obavljati obje »funkcije« u skupini, no to

je u praksi, zbog mnogo posla, vrlo iscrpljujuæe.Mnogo je bolje da sav teret nije na jednoj osobi,tim više što organiziranje izleta za djecu zahti-jeva veæe i mnogo složenije predradnje nego zaodrasle planinare. Organiziranje dodatno ote-žavaju propisi kojima je Ministarstvo prosvjetei športa reguliralo naèin organiziranja i izvedbuškolskih izleta (potpisane suglasnosti roditeljaza svaku akciju, odgovornost za skupinu, biro-kratsko komuniciranje izmeðu škole, prijevoz-

84 3, 2008

Planinarsko društvo »Lisina« u Matuljima raz-mjerno je »mlado« planinarsko društvo. Osnovali suga, doduše, 5. travnja 1995., »stari planinari«, koji suveæ bili èlanovi planinarskih društava (Kamenjak,Torpedo, Opatija).

No, ne želim pisati o planinarskom društvu, veæo najmlaðim èlanovima društva, uèenicima Osnovneškole »Dr. Andrija Mohorovièiæ«.

Inicijator i osnivaè planinarskog društva, KlaudioJeleniæ, profesor geografije i hrvatskoga jezika, oku-pio je mlade i osnovao podmladak PD-a »Lisina«.Iskusan planinarski vodiè, izviðaèki starješina, spor-taš, a nadasve zaljubljenik u prirodu, animirao je pro-fesoricu biologije Gordanu Begiæ da mu se pridruži uradu s podmlatkom. Tako je stvoren dvojac koji veæsedmu godinu uspješno vodi mlade planinare, otkrivaim ljepotu svijeta prirode, zdravog naèina života,aktivnost koja ih mièe s ulice te stvara ovisnost o plani-nama, svježem zraku i prekrasnim vidicima. Stvarajuse buduæi ekolozi i zaštitnici okoliša.

Uz klasièan rad s mladima: predavanja, uèenje osnalaženju u prirodi, rad s topografskim kartama ikompasom, predavanja sudionika planinarskih i alpi-nistièkih ekspedicija, dvojac Jeliniæ – Begiæ osmislioje i školsku planinarsku obilaznicu. Tako je uz prijerealiziran »Lisinski put«, stvorena i obilaznica zamlade, kojom je obuhvaæeno 12 kontrolnih toèaka uIstri, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru, Lici iRepublici Sloveniji. Sjeverni Velebit, Risnjak iSnježnik, Bijele stijene i Vihoraški put, Obruè,Osoršæica, Sisol, Uèka, Planik, Vojak i Vranska draga,Planik i Korita, Orljak i Beljaè, te slovenski Snežnik,obvezne su toèke planinarskih tura. »Osvajaèi« svihkontrolnih toèaka kao nagradu dobivaju medalju tepohvale i nagrade na redovitim godišnjim skupšti-nama Društva, a njihova se imena objavljuju u lokal-nom tisku.

Autobus s 50 mjesta redovito je pun mladih plani-nara, a u posljednje vrijeme i roditelja. Postupnimširenjem »zaraze« na roditelje, krug planinara postajesve veæi. Svakako treba spomenuti prošlogodišnjipohod u Nacionalni park »Sjeverni Velebit«. Punadva autobusa planinara, njih 94, upoznala su ljepoteVelebita i prekrasne Premužiæeve staze. Na osamplaninarskih pohoda tijekom 2007. sudjelovalo je 448mladih planinara.

Brojevi govore sami po sebi, no oni nisu to štoželim istaknuti. Planinarski rad dvoje profesora, isku-snih pedagoga i zaljubljenika u prirodu, pušta svedublje korijenje u našem gradiæu. Rad s mladimaosjeæa se i u radu PD »Lisina«. Nekad se glavna aktiv-nost Društva odvijala u ljetnim mjesecima, kad bi seorganizirale visokogorske ture po slovenskim Alpama.Sada je rad Društva cjelogodišnji, kako s djecom, takoi s ostalim èlanovima.

Ulaganje u mlade uvijek daje rezultate, samo štotaj rad nije ni lagan niti jednostavan. Rijetki su entu-

PRIMJER IZ MATULJA – »ŠKOLSKA« OBILAZNICA PD »LISINA«

Vrh je osvojen!

nika i planinarskog društva i dr.).Za razliku od školskih izleta na koje idu

samo djeca s uèiteljima, na školskim planinar-skim izletima roditelji su poželjni i dobrodošli.U školskoj pedagogiji smatra se vrlo važnimuspostaviti suradnièko i prijateljsko ozraèje utzv. »obrazovnom trokutu« uèenik – nastavnik– roditelj, a treba li uopæe reæi da su planinar-ski izleti idealni za upoznavanje i zbližavanjeroditelja i nastavnika. Osim što æe moæi pomoæi

svojem djetetu, roditelji æe se družiti s drugimroditeljima te pomagati u kretanju skupine(siguran prelazak ceste, na primjer). Na poèe-tku izleta roditelji obièno hodaju uza svoju dje-cu, no vrlo brzo zaostanu na kraju kolone jer sudjeca brža od njih i guraju se na èelo. Roditeljidotle zaostanu jer naðu zajednièke teme zarazgovor (obièno o uèiteljima i školi). Na izle-tima što sam ih vodio dogaðalo se èak i da seroditelji toliko zaprièaju da zbog nepažnje odu

853, 2008

zijasti i volonteri koji su spremni svoje slobodno vri-jeme »trošiti« na druge. Mi u svojem Društvu imamotu sreæu da ih je èak dvoje.

Znajuæi da djecu treba stalno animirati i privlaèitineèim novim, naš profesorski tandem od jeseni 2007.osmišljava novu školsku obilaznicu, s 15 kontrolnihtoèaka: Vela Uèka – Medveja, Lovranska draga –Vojak (Uèka), Izvor Rjeèine, Kamenjak, Snježnik –Guslica, Žbevnica, Zeleni vir – Skradski vrh, Samar-ske stijene, Bitoraj, Klek, Viševica, Paklenica –

Manita peæ, kanjon Vela Vrženica – Baška, Kamenjak(Rab) – uvala Zavratnica i Tuhobiæ.

Dvadeset i sedam kontrolnih toèaka dviju škol-skih obilaznica dovoljan su motiv za jednu generacijuosmogodišnje škole »Dr. Andrija Mohorovièiæ« uMatuljima.

Nova planinarska godina zapoèela je tradicio-nalno – novogodišnjim usponom na najviši vrh Uèke– Vojak, a za njim slijede akcije prema utvrðenomplanu pohoda u 2008. Miloš Vrenc

Odmor i zabava na Vihoraškom putu

pogrešnim putom, a onda ih djeca traže pošumi. Možete zamisliti kakvo je to uzbudljivoveselje – i djeci i odraslima!

Cilj je planinarskog djelovanja u školi osi-gurati povoljne uvjete za zdrav razvoj uèenika.Kretanjem u prirodi uèenike se senzibilizira zauoèavanje ekološki negativnih pojava u prirodi,te se u njih razvija potreba za razumijevanjem

i djelovanjem na njenoj zaštiti. Iskustveno iteorijsko znanje uèenika o planini, novoj život-noj sredini, lako se povezuje s redovnim škol-skim obrazovnim sadržajima. Primjerice, naizletima se upoznaju tipièni krajolici i reljef okojem se uèi na satovima geografije, a svaki seizlet može povezati s prièom o znamenitimliènostima vezanima za odreðen kraj i tako pro-širiti znanje iz povijesti.

Planinarskom je obukom najvažnije djecipružiti osnovnu sliku o planinarenju i sadrža-jima planinarskih izleta. Treba obuhvatiti osnov-na znanja o orijentaciji na terenu, korištenjuzemljovida i kompasa (pa i GPS ureðaja), plani-narskoj opremi, te o boravku i kretanju u pla-nini. Važna je društvena korist od planinarenjai popratno uèenje o naèelima ponašanja u sku-pini i o ponašanju prema djeci starije odnosnomlaðe dobi (jer na izletima ravnopravno sudje-luju djeca iz razlièitih razreda). Osim o temamakoje se na izletu same nameæu, mogu se obra-diti i druge za koje uèenici pokažu zanimanje.Cijela ta obuka može se provoditi prema mode-lu waldorfske škole, kao razgovor s planinarimai uèiteljima u prirodi.

86 3, 2008

Meðusobna masaža roditelja – zabavno za sve

ALA

N È

AP

LAR

Kod Schlosserovog doma

873, 2008

Ovdje zapisana iskustva potjeèu iz sedmogodiš-njeg voðenja planinarske skupine »Gojzeki« u zagre-baèkoj osnovnoj školi u Zapruðu. Skupina je osno-vana školske godine 1998./99. Planinarski se rad upoèetku odvijao pod okriljem Planinarskog saveza Za-greba, HPD-a »Medvešèak« i HPD-a »Zagreb – Mati-ca«, a od 2002. u okviru HPD-a »Željeznièar«. Veænekoliko godina skupina broji èak devedesetoro djece,roditelja i uèitelja. Svi su uèlanjeni u HPD »Željezni-èar« i èine oko 20% njegova èlanstva.

Svake školske godine organizira se pet do šestizleta, otprilike svakih mjesec i pol dana po jedan, odtoga barem jedan višednevni. Na taj su naèin »Gojze-ki« prešli veæ velik dio Hrvatske – bili su na vrhovimaLošinja i Cresa, Risnjaku, Velebitu, Svetoj Geri,Jeèmištu, Medvjeðaku, Petrovom vrhu, Jankovcu,Kalniku, Ravnoj gori, Petrovoj gori i na mnogim dru-gim planinarskim odredištima. Osim na školskim pla-ninarskim izletima, mnogi gojzeki sudjeluju i na re-dovnim društvenim izletima po Hrvatskoj, Sloveniji iBosni i Hercegovini.

Umjesto statistièke analize o broju ostvarenihizleta i broju djece koja su u njima sudjelovala, dobrerezultate najbolje æe ilustrirati èinjenica da je zanima-nje za izlete èak toliko veliko da se uvijek traži mjestoviše u autobusu. Pridružuju nam se i neki koji suodavno završili osmoljetku. Na svakom se izletu nosigitara i pjeva kad god se stigne. U nedavnoj obnoviplaninarskoga doma »Željeznièar« na Oštrcu samo-inicijativno su sudjelovali i neki roditelji i djeca, agitara koju je donio jedan od roditelja dala je doda-tan poticaj i akciju uèinila nezaboravnom. Godine2004. gojzeki su došli u Samobor prisustvovati vjenèa-nju svojega vodièa, pisca ovih redaka. Grupa je veæ ne-koliko puta gostovala u Obrazovnom programu HRT-akada je bila rijeè o planinarstvu.

Štoviše, izleti su postali toliko zabavni da su veænekoliko puta roditelji ostavili svoju djecu kod kuæeda uèe i bez njih došli na školski izlet! Zapravo, moglobi se reæi i ovako: najmlaði su roditelje poslali na izletda bi imali mira kod kuæe. No, najvažnije je da je itada zadovoljstvo bilo obostrano!

GOJZEKI IZ NOVOZAGREBAÈKOG NASELJA ZAPRUÐA

Ponekad ni širokokutni objektiv nije dovoljan da se sviobuhvate, pa skupinu treba posložiti u nekoliko katova(Japetiæ u Samoborskom gorju)

Još neka zapažanjaLjepota prirode djeci nije najvažniji motiv za

planinarenje. To ne znaèi da ona ne znaju uživatiu lijepim vidicima i diviti se zanimljivim prirod-nim fenomenima. Jednostavno im je mnogovažnije biti u dobrom društvu i dobro se zabaviti.

Napuhana lopta i vrijeme za igru važniji su odèarobnih vidika i izazovnih strmina. Samo hoda-nje, uz povremene kratke odmore, nikome odnas u djeèjoj dobi nije bilo zanimljivo.

Upravo zato školske izlete treba osmislitina što sadržajniji naèin. Iako su djeca prilièno

ALA

N È

AP

LAR

88 3, 2008

snažna i izdržljiva, njihovi izleti ne trebaju bitiduži od ukupno èetiri do pet sati hoda, a itine-rari trebaju sadržavati više meðuciljeva. Lakšeih je motivirati za hodanje od jednog do drugogcilja tako da se izlet podijeli u etape, nego za

dugo hodanje »u komadu«. Na svakom odre-dištu treba ispripovijedati kratku prièu (vrlokratku!) o onome što se može vidjeti te najavitikoliko je daleko sljedeæi cilj.

U školskoj planinarskoj skupini morajupostojati autoritet i jasna pravila što je dopu-šteno, a što nije. Pri planinarenju sa skupinamaodraslih nikome ne pada na pamet da komezabrani iæi korak ispred vodièa, no za djecu jeto jedno od najvažnijih pravila.

Djeca vole kad im se povjere odreðeni za-daci i kad dobiju pohvalu što su ih uspješnoizvršili. Zadatke je najbolje povjeriti samozataj-noj i odgovornijoj djeci, a ne uvijek onima kojise guraju i žele po svaku cijenu biti glavni uskupini. Ponekad se kakva djeèja svaða možeupravo idealno razriješiti povjeravanjem važnogzadatka najnestašnijemu (umjesto kaznom).Novi æe zadatak zaèas ujediniti njihove snage.Planinarenje je kao stvoreno za zajednièkeakcije, jer se u društvu svaka prepreka lakšesvlada.Kombi pretrpan planinarskim ruksacima