Nakon relativno kraće borbe uz učešće naše ~vijacije dvabataljona Četvrte dalmatinske ?riga~e pon.ovo su l .k?nač~o ~ .februara 1945.godine oslobodile LjubUš~1. U ?arn~l , koja j~tada nastala među njima, ustaše su pobjegle IZ Ljubu~kog ~okoline u pravcu Širokog Brijega, i to preko sela Llpn~ IHamzića. U obezglavljenosti, oni su, bj ežeći , na ~ostar.skimVratima, iza sebe, ostavili dvije neoštećene ~aubl~e koje su

I naše ruke. U općem haosu i strahu IZ ovih sela sa~:t~~a, ponovo prema Širokom Brijegu, bj.ežao je i velikibroj seljaka, uglavnom onih koji su povj e~~vah us~am~ da ć~'h artizani za osvetu čim stignu, nemilice paliti, plj ačkati ,I p , . d . . .ubijati i silovati jer će ih proglasiti ustaškim s.ara rnclma. ~prijetili su da će sve koji s njima, ustašama, ne Idu proglas~t~hrvatskim izdajicama pa će ih sve, kad se opet vrate, k~tIoduzimanjem imovine i svim drugim kazn~a.. P:ed sv~ustaškim prijetnjama i propagandom mnogi seljaci ~u ~Ihuspaničeni . Ostavljali su ~ć~ i odlazili:.jedni su se s.~vah ubrdima i ogradama, a bilo Ih je dosta koji..su se.pov.lačill premaŠirokom Brijegu i, kasnije, sve dalje sa Nijemcima l ustašama.

372

14.

Pošto smo bili upoznati da predstoji borba zaoslobođenje Širokog Brijega, a zatim i Mostara, i mipozadinski, politički radnici krenuli smo u istom pravcu daobavimo svoj dio posla. Marko Šoj ić i ja dobili smo odOkružnog komiteta KPJ za zapadnu Hercegovinu zadatak da.krenemo sa našim jedinicama i da nakon oslobođenja ŠirokogBrijega u njemu pronađemo odgovarajuće ljude i osnujemonašu narodnu vlast. Bili smo svjesni da nam zadatak nije nijednostavan, ni lak, jer nam je bilo poznato da su u ŠirokomBrijegu, od strane ustaša neki naši ljudi zatvoreni, a neki; opet,poubijani, tako da nismo znali koga ćemo tamo nać i , kome seobratiti i na koga se osloniti.

U pravcu Širokog Brijega išli smo preko sela Lipna,Hamzića, Č erina, Jara, uglavnom istim onim pravcem kojim sunastupale naše snage, Četvrta i Jedanaesta dalmatinska udarnabrigada. U svemu smo bili radoznali.

Prvu noć prenoćili smo u selu Lipnu. Marko i ja naišlismo na kuću Ilije i Ivana Brkića i kod njih se zaustavili dabismo prenoćili . Na naše veliko iznenađenje, u kući smozatekli dosta ukućana i sa njima se postupno upuštali urazgovor. Bili su vrlo isprepadani i u razgovoru suzdržani.Napetost je popustila kad smo se predstavili, kazali im ko smo iodakle smo. Braću Iliju i Ivana rodila je Galuša, sestra mogadjeda, pa smo odmah u početku razgovora izračunali u komesmo koljenu rod. Sjedili smo i razgovarali do kasno u noć.

Znali smo da naši' domaćini dobro poznaju Ivana Primorca

373

II

­IIIII

••

Starog i njegovu kćer Ružu, koja je u posljednjoj akc~ji ~staš~

bila uhvaćena na ovom terenu, pa smo kroz razgovor pitah da honi što znaju ko je to uradio i gdje. Na ovaj razgovor smoponukani, jer smo ranije čuli da je uhvaćenau selu Hamzićima,

prokazana od nekog našeg daljnjeg rođaka Medića i predanaustašama.

- Priča se svašta. Mi ne bismo željeli da se to od nasčuje. Ima još ljudi u selu koji to znaju i naći će seneko ko će to reći . Pogotovo što su u to upetljani nekiza koje bismo voljeli da nisu .

U razgovoru o političkim temama i o nama partizanimarekli su nam:

- Ovaj seljak ovdje o vama, partizanima, ne zna ništadrugo, već ono što su nam ovi, s ove druge strane,rekli. Ne možemo reći da vas se nismo bojali, jesmo,ali se sada više bojimo onih drugih, naših. Evo, i vassačekasmo u svojim kućama, pa vas nahranismo čime

smo imali, pa ćete kod nas zanoćiti, i mi smo sada unjihovim očima postali gori i za njih opasniji od vas.Mi smo sad postali hrvatske izdajice i nevjernici, vašisaradnici, prijatelj i i nema više toga ko nas od njihmože zaštiti. Niti vode koja nas može oprati. Vi ćete

otići, a nas, ako ponovo dođu, čeka nož ili vješala.Kad smo legli da spavamo, Marko je repetirao mašinku,

stavio je pod glavu i tiho mi rekao:- Jesu ti rođaci , jesu nas ugostili, jesmo se sa nj ima

lijepo ispričali, ali ću ja nju za svaki slučaj napuniti,nategnuti i imati je pod glavom.

Na našem putovanju malo koga smo od seljaka u selimasreli i vidjeli i malo s kim pričal i. Sela su potpuno pusta,sasvim ispražnjena pa i više nego što smo očekivali. Upovlačenju neprijate lja, 'skupa sa njima, povukao se veliki brojseljaka, i to oba pola i svih starosnih dobi. Oni koji se nisupovukli sa neprijateljem ostali su, ali većina ih je pobjegla u

374

brda i kriju se u šumi i kamenjaru. Posebno su se ispraznila onase~a u kojima je, ili u blizini njih, dolazilo do bilo kakvog, pa inajmanjeg oružanog sukoba. Zahvaljujući ogromnoj količini

raznih izrečenih laži, na noge su se dizala čitava sela i u panicinapuštala svoje kuće i imanja i bježala u pravcu u kojem su sepovlačile ustaše. Kad je već jednom u ovakvom uspaničenom

stanju m~sa svijeta krenula, zakotrljana poput grudve snijega,sve se više uvećavala, što se dalje kotrljala i ubrzavala, sasobom je odvlačila i onoga ko nikada nije ni pomišljao da ćepred nama bježati i napustiti kuću i svoje selo. Iz šire okolineLjubuškog, na ovaj način, kako se računa, prema ŠirokomBrij egu i Mostaru otišlo je 3 do 4 hiljade žitelja. Veliki brojovih unesrećenih judi bio je uvjeren da je Široki Brijeg ustaškiAlkazar (upravo je tako u ustaškim pjesmama i opjevan) pa suračunali da će u njemu naći za sebe utočište i sigurnu zaštitu.Ovakvom paničnom i bezglavom pokretu masa u najvećojmjeri pridonijeli su upravo oni koji su sa razlogom bježali, jers~ ~~Ii svjesni svoje krivnje i odgovornosti za zločine koje suč ini li , Općem metežu i bježanju seljaka iz Gornje Vitine i lokolnih sela uvelike je pridonio fra Bono Jelavić, župnik, kojije u bježanju širio ne samo strah i paniku već kod jednog brojaseljaka organizirao i podsticao oružani otpor našoj vojsci i utome je i sam učestvovao.

Nas dvojica, Marko Šoj ić i ja, prenoćili smo drugu noć

u selu Ćerinu (nisam siguran, ali mislim da je Čerin) kodtamošnjeg župnika fra Martina Sopte, inače poznatog profesoramatematike na Gimnaziji u Širokom Brij egu. Pri dolasku našihboraca fra Martin se nije nigdje micao, već ih je sačekivao usv?me stanu. U ovoj župi, kako nam je rekao, službovao jepnvremeno. Dobro je i nas primio i ugostio, bilo je svega i zajelo i za piće . Sjedili smo do kasno u noć i o mnogo čemu

razgovarali. Fra Martin je bio čovjek demokratski raspoložen i Iantifašističke orijentacije kako se deklarisalo više svećenika naovom terenu, a melju njima fra Vojislav Mikulić, fra Zlatko

375

IIIIIII

IIIIII

Sivrić i fra Domijan Rozić (Kasnije, nakon izvjesnog vremena

~čuli smo da je, nažalost, neko nama nepoznat ubio fra MartinaSoptu. Možda ga je njegov antifašizam koštao glave?).

Poznajući u znatnoj mjeri političko stanje na ovomterenu, mi politički radnici, koji smo se ilegalno kretali međuovim narodom, dolazili smo do saznanja da su pravi vinovnici iuzročnic i sveukupnog zla oni koi su ovaj narod u velikoj mjerina razne načine odveli na pogrešan put, stvarali izopačenu slikuo našem antifašističkom i oslobodilačkom ratu, da su se oni većnekim svojim kanalima negdje na vrijeme sklonili, pobjegli , ito ne samo do Širokog Brijega i Mostara već i mnogo dalje.Oni su zbrinuli svoju kožu, pa smo bili svjesni da će posljedicete njihove zle politike u stvari snositi onaj ko je za njunajmanje kriv. Lošu sliku među borcima i u narodu Dalmacije iBosne o zapadnoj Hercegovini svojom zločinačkom politikomstvorili su upravo oni koji su za vrijeme svoje vladavine uHercegovini, i među njima i veći broj katoličkih svećenika,

stalno i u raznim prigodama na različite načine glorificirali i doneba uzdizali fašizam, nacizam, ustaštvo, te tako podsticaliveliki broj, uglavnom zaostalih i primitivnih, seljaka na teške ikrvave zločine koje su vršili tokom čitavog rata. U službi

~fašizma bila je i vjerska štampa u čemu je istaknuto mjestoimala «Kršćanska obitelj» koju su uređivali hercegovački

franjevci. Urednik je bio dr fra Vandelin Vasilj. Ovaj list, kojise više bavio politikom nego vjerom, doturan je gotovo u svakodomaćinstvo i ljudima je služio kao pouka kako se ponašati upolitici. Vladajuće ustaške snage u Hercegovini nisu dalemogućnost da do bilo kakvog izražaja dođe iko ko drugačije

misli, a takvih nije bilo malo. Takve su kažnjavali logorima ismrću. Isto tako, u narodu je posebno glorificiran Široki Brijeg,a naročito Širokobriješka gimnazija i određeni pojedincifašističke orijentacije koji su se u toj gimnaziji školovali kaošto su bili ministri Pavelićeve vlade: Andrija Artuković, JozoDomandžić , fra Radosav Glavaš i drugi, pri tome potiskujući u

376

zaborav ljude koje je ista ta gimnazija dala, a koji su imali sas­vim drugačij u, u stvari, progresivnu, demokratsku orijentaciju.

Gledaj ući i slušaj ući borce Dalmacije za vrijemenjihovog približavanja i iščekivanja napada na Široki Brijeg,imao sam osjećaj da ti borci bez straha idu, žele da jurišaju, daosvajaju taj najveći ustaški, fašistički Bastion, oličenje

njihovog stradanja i patnje i u svemu torne izgledalo je da su utoj odlučnosti svjesni da to neće biti lako, ali da im nikakvežrtve nisu velike i nepodnošljive.

Sutradan, putovanje smo nastavili u pravcu selaTurčinovići , Jare i dalje za Široki Brijeg. Borba za ŠirokiBrijeg bila je uvelike u jeku i vrlo žestoka. Sa naše strane,pored velikog broja pješadije, učestvovalo je nekoliko eskadrilaaviona, tenkovske jedinice i artiljerija. U neposrednoj bliziniSirokog Brijega još jednu noć proveli smo sa našim borcima unekom zaseoku, a sutradan, kad smo dobili obavijest da je 1neprijatelj slomljen i Široki Brijeg oslobođen, ušli smo u sam .grad. Bilo je to polovinom dana 7. februara l 945.godine'.

Dolazeći u samo mjesto Široki Brijeg, prošli smo poredcrkve, te Franjevačkog samostana i Širokobriješke gimnazije.Od ljudi gotovo nikog nismo vidjeli ni sreli. Na prolazu poredcrkve, nakratko, zastali srno i razgledali okolinu. Svukud okolojoš uvijek vidjeli su se svježi tragovi teške borbe koja jevođena. Topovske i minobacačke granate, te avionske bombeprekopale su i razorile kako zemljište tako i građevinske

objekte. Izgorjela je zgrada gimnazije . Ovaj lokalitet,očigledno, dominira cijelom okolinom, pa su Nijemci i ustašesa njega davali žestok otpor, a naši borci, svakako uz velikežrtve, morali to slomiti.

U sam grad unišli smo sa njegove zapadne strane. Nacesti, u jednom usjeku naišli smo na jedan uništeni partizanskitenk. Na određenim kotama još uvijek vidjeli su se napušteni iuništeni neprijateljski topovi i tlakovi. Kod prvih kuća, poredceste, u kanalu naišli smo na nekoliko još nepokopanih leševa

377

njemačkh vojnika. Široki Brijeg je dosta sablasno djelovao.Sve je bilo ispreturano, trgovine isprovaljivane, vrata izvaljena,slomljena, izlozi razlupani, roba različite vrste rasturena s objestrane ceste. Sretali smo se sa pojedinim rukovodiocima našihvojnih jedinica, razgovarali smo o borbama koje su vođene, tedavali i naš prigovor na to haotično stanje koje je u gradunapravljeno. Saznali smo da je u toku borbe i prilikomzauzimanja grada naše borce bilo vrlo teško držati podkontrolom i njima upravljati. Kazali su nam koje su tačke

neprijateljskog otpora bile najjače. Crkva i samostan morali suse uz više juriša osvajati, pri tome savlađivati guste žičane

prepreke i minska polja. Rečeno nam je da je pored Nijemaca iustaša, oružani otpor davao i jedan broj svećenika.

CU borbi za oslobođenje Širokog Brijega pale su velikeljudske žrtve. Kako je kasnije utvrđeno, tom prilikom poginuloje oko 450 partizanskh boraca i 1.400 je ranjeno. Naneprijateljskoj strani bilo je oko 1.800 mrtvih i 480 zarobljenih.U naše ruke pala je velika količina neprijateljskog oružja idruge ratne opreme).

~U gradu smo zakazali i održali sastanak sa građanima.

Održali smo ga u jednoj gostionici, u središtu čaršije . Ljudi suse okupili u zakazano vrijeme, a bili su vidljivo isprepadani,blijedi, zbunjeni, jer nisu ni znali zašto ih zovemo, šta ćemo odnjih tražiti. Marko je kao čovjek rođen u ovom kraju otvoriosastanak i njime rukovodio. Govorio je o novonastalomvremenu koje je došlo te o zadacima koji očekuju i nas i njih.Što je bilo prirodno, saopćeno je da dotadašnja vlast na ovimprostorima više ne postoji i da se osniva nova, narodna. Markoje prisutnima predložio neke meni nepoznate ljude zaodbornike, te predsjednika, sekretara i blagajnika. Radilo se oljudima za koje smo smatrali da su pošteni i od ugleda. Dok jeMarko govorio o zadacima mjesnog NOO, rekao je :

- Prvo što se mora uraditi jest da se obiđe ovaj teren,ako ima još koji leš, bilo naš ili neprijateljski, da se

378

pronađu i pokopaju. Poslije svega što nam sedogodilo, među ljude mora se što prije unijeti mir isigurnost, osigurati potrebne uvjete za normalizacijuživota i učiniti sve da nam od danas sve ide nabolje, ijoš bolje, i još bolje!

379

Jzrecenzije NikoleKovača .

Jz recenzije Advana Hozića.

Jure Galić

Svjetlostkomerc d.d.2005. god.

VRIJEME I LJUDI(SVJEDOČENJE)

" ,f

ip ,4; .ti . ! 4suacaS2Ji&-4 A€4C)"JMJJZ!t&&& j auza

Svjedočenja Jure Galića potvrđuju da pozrttvne promj ene

... ovo svjedočenj e ima stvarno značaj iskaza svjedokazbivanja, učesnika maltene II svemušto je II ratu do februara1945.bilo vrijedno da se zabilježi u zapadnoj Hercegovini.Tosvjedočenje zaslužuje dase prihvati kao prilog istoriji Bosne iHercegovine, posebno naravno zapadne Hercegovine,jerseu njemu mogu naći dosta objektivna tumačenja brojnihtadašnjih događanja, a tu su mnoga imen a ljudi koji su biliučesnici i na je dnoj i na drugoj strani, posredno ilineposredno, što j e, dakle, svojevrsna dokumentacija.Ukazuj em i na to da autorovo kazivanj e ima i sve literarnekvalitete, posebno u dijalozima i opisu sredin e i prostora kudase sve kretao sadnevnimi noćnim zadacima, ai više borbenihokršaja u kojima umalo nije ostao bez glave.

II društvu i njihova istorija dozrijevaju tl dubini društvenogorganizmakao izraz iskonske potrebe zapravdom i odnosimaII svijetu po mjeri čovjeka . Stoga su progresivne iema ncipatorske sn age sukoblj ene sa ideološkomzaslij epljenošću i fanatizmom «gomile» ili sa ideologijomsamozvanih lidera koj i brane stečene privilegije i društvenupraksu zasnovanu na nasilju. U oba slučaja rij e č je opervertiranom odnosu prema realnosti, o političkoj praksikoja nije došla do svijes ti o potrebi formulis anja razumnih ikri tičkih snova ideologije, kao i o nužnosti vladavine pravnihnačel a II ustanovamadruštva, ..

Ruk op is knj ige Jure Gali ć a ima i iz vanrednudokumentarnu vrij ednost. Autor poimenice navodi svamjesta, ljude, datume; ne ustručava se da imenuje zl očince(jer je bio svjedok i očevidac), seljake, trgovce, činovnike,vojna lica, sveštenike sve koji su unosili nemir i panikugovoreći o ugroženosti i spiskovimaza likvidaciju, sve koji suzagazili u zločin, među kojima je bilo vjernih sluguprethodnog režima...

Opsežni . rukopis Jure Galića, po širini zahvata iprodubljenom poznavanju materije, po humanom odnosuprema složenim i kontroverznim zbivanjima predstavljaizvanredno istorij sko svj edočenj e i tragično i herojsko u istimah, ispunjeno užasima pred prizorima stradanja i prožetonadom da razum i ljudska dobrota mogu pronaći puteve spasai humanih rješenja.