Journal PREPORODOVinstituteforgenocide.org/en/wp-content/uploads/... · Za bolje razumijevanje novog bošnjačkog izbornog poraza treba prokomentirati još nekoliko statističkih

P R E P O R O D O VJournalISSN 1334-5052 MJESEČNIK KDBH “PREPOROD” – ZAGREB BROJ 190 KOLOVOZ 2016.

KDBH “PREPOROD”

ERMINA LEKAJPRLJASKAJBOŠNJACI I IZBORI 2016.Da, bila je repriza “predstave”

PRIJEVREMENI PARLAMENTARNI IZBORI U HRVATSKOJPlenković uspio oporaviti HDZ

INTERVJU – ERMINA LEKAJ PRLJASKAJSvaka manjina ima svoje specifične probleme

BOSNA I HERCEGOVINA NA RASKRŠĆUPrvi korak na putu u EURatna retorika na BalkanuKako su Bošnjaci postali čuvari Republike Srpske

IMPRESUM

ISSN 1334-5052PREPORODOV JOURNAL mjesečnik KDBH “Preporod”IZDAVAČ: Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske “PREPOROD”ZA IZDAVAČA: Ervin JAHIĆGLAVNI UREDNIK: Ismet ISAKOVIĆZAMJENIK GLAVNOG UREDNIKA: Edis FELIĆREDAKCIJA:Emina BUŽINKIĆSamid DIZDAREVIĆSena KULENOVIĆMirza MEŠIĆEdina SMAJLAGIĆSURADNICI:Fatmir ALISPAHIĆ (Tuzla) Helena ANUŠIĆ (Rijeka)Elvir BEĆIROVIĆ (Njemačka)Bedrudin BRLJAVAC (Sarajevo)Asim ČABARAVDIĆ (Pula)Mirela ČAUŠEVIĆ (Pula)Mensur DURAKOVIĆ (Split)Elirija HADŽIAHMETOVIĆ (Sarajevo)Avdo HUSEINOVIĆ (Sarajevo)Ognjen KARABEGOVIĆ (Zagreb)Ana KLARIĆ (Petrinja)Senadin LAVIĆ (Sarajevo)Helena MARKOVIĆ (Sisak)Emir RAMIĆ (Kanada)Mustafa SPAHIĆ (Sarajevo)DIZAJN: Midhat MULABDIĆFOTO: Ognjen KARABEGOVIĆ, Nurija KURTIĆ, Enver PALALIĆPRIJELOM: Dario MOLNARTISAK: top grafika, Velika GoricaADRESA: Preporodov Journal Ulica grada Vukovara 235, 10000 ZagrebTELEFON/FAKS: +385 (0)1 48 33 635 E-MAIL:[email protected] [email protected] [email protected] WEB: www.kdbhpreporod.hrŽIRO-RAČUN: ZABA 2360000-1101441490DEVIZNI RAČUN: SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185CIJENA: 15 kunaPRETPLATA: RH 150 HRK godišnje BiH 40 KM godišnje Svijet 25 E godišnjeMišljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nužno i stavovi redakcijeTiskano uz financijsku potporu iz Državnog proračuna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike HrvatskeNA NASLOVNOJ STRANICI: Ermina Lekaj Prljaskaj, saborska zastupnica albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine

P R E P O R O D O VJournalSADRŽAJ

UVODNIKDa, bila je repriza “predstave” ....................................................... 3

BOŠNJACI U HRVATSKOJ Svjetski halal dan ........................................................................... 5 Hrvatska u borbi za tržište vrijedno bilijun dolara ......................... 6Radionica vještine zapošljavanja .................................................... 8 Svečanost polaganja kamena temeljca .......................................... 9

HRVATSKA Presuda i kninska proslava ........................................................... 10 Plenković uspio oporaviti HDZ ..................................................... 13 Bogatstvo kulturne raznolikosti ................................................... 16

INTERVJU – ERMINA LEKAJ PRLJASKAJ Svaka manjina ima svoje specifične probleme ............................. 18

BOSANSKI BAROMETAR Prvi korak na putu u EU ............................................................... 20 AntiDayton i Nihad – noćna mora neprijatelja BiH ...................... 23Prijedor – genocid u kontinuitetu ................................................ 28Ratna retorika na Balkanu ............................................................ 34

ZEMLJO MOJA Kako su Bošnjaci postali čuvari Republike Srpske ........................ 36

IZ SVIJETA Labirint rata, diplomacije i geostrateških interesa ....................... 38

KULTURA Pošetala Hana Pehlivana .............................................................. 45Hollywoodski glamur u Sarajevu .................................................. 46

PRIČE IZ BOSNE Otišao je bombarder Bukal .......................................................... 47

DIJALOG CIVILIZACIJA Poremećeni i postnormalni svijet ................................................ 49

ŽIVJETI ISLAM Islamska povelja (II) ..................................................................... 56

UVODNIK

3KOLOVOZ 2016.

Prijevremeni parlamentarni izbori u Hrvatskoj održani u nedjelju, 11. rujna 2016. godine, bošnjačkim političkim predstavnicima (kandi-datima) došli su kao (ne)zaslužena mogućnost popravnog ispita na-kon izbornog debakla u studenom 2015. Međutim, svjedočili smo fenomenu “već viđenog”, dogodio se izborni déjà vu.

I na ovim, kako i na prošlogodišnjim izborima, pobijedila je albanska kandidatkinja Ermina Lekaj Prljaskaj, koju je podržala Unija Albanaca u Republici Hrvatskoj, s osvojenih 1.354 glasa. Drugo mjesto je osvojio boš-njački kandidat, zagrebački imam Mirza Mešić (1.177 glasova), a treće opet albanski kandidat, Idris Sulejmani (1.085 glasova), koji je prethodne izbore izgubio za samo pet glasova (999:994). Izborni debakl, po drugi put u samo 10 mjeseci, doživjeli su Mirsad Srebreniković i Nedžad Hod-žić, predsjednici dviju najjačih političkih stranaka Bošnjaka u Hrvatskoj – Stranke demokratske akcije Hrvatske (SDAH) i Bošnjačke demokratske stranke Hrvatske (BDSH). Hodžić, bivši saborski zastupnik u mandatu 2011.-2015., dobio je 666 glasova, a Srebreniković samo 618. Šesto mje-sto osvojio je dr. sc. Muhamet Morina, kandidat Foruma albanskih inte-lektualaca u Hrvatskoj (252 glasa), a sedmo Alija Avdić, predsjednik Stranke Bošnjaka Hrvatske (SBH), sa 122 glasa. Na posljednjem, osmom mjestu bošnjački je kandidat mr. sc. Rusmir Akšamija (76 glasova), koji je bio kandidat koalicije Nezavisna lista Stipe Petrina – Slobodna Hrvatska – Pokret Zajedno – ORaH. Na osnovu ovog izbornog rezultata Bošnjake, drugu po brojnosti nacionalnu manjinu u Hrvatskoj, u najvišem zakono-davnom tijelu, u Hrvatskom saboru, predstavljat će pripadnica albanske nacionalne manjine Ermina Lekaj Prljaskaj.

Izbornu analizu bošnjačkog “bespuća povijesne zbilje”, da parafra-ziramo Franju Tuđmana, počnimo s dvojicom kandidata koji su dobili najmanje glasova i čije su kandidature unaprijed bile osuđene na izbor-ni neuspjeh. Alija Avdić, predsjednik SBH, najmlađe bošnjačke stranke u Hrvatskoj osnovane u svibnju 2015. godine, kao što je rečeno u pret-hodnom uvodniku, svjesno je ušao u izbornu utrku znajući da su šanse za pobjedu minimalne, s prvenstvenim ciljem jačanja izborne baze pri-je lokalnih izbora u svibnju 2017. Veliko je pitanje da li je uspio u svome naumu jer je s prethodno osvojenih 176 pao na samo 122 glasa, dakle, za trećinu manje. Rusmiru Akšamiji iz Karlovca predviđali smo slabiji rezultat nego Alenu Džombi iz Gunje na prethodnim izborima, iz pro-stog razloga jer je nedovoljno poznat i nema jaku izbornu bazu u svo-me gradu i županiji. To se i dogodilo, dobio je samo 76 glasova, odno-sno 230 glasova manje od Džombe prije nekoliko mjeseci. Dakle, na dvije kandidature osuđene na neuspjeh već u startu, Avdićevu i Akša-mijinu, u vjetar je bačeno 198 bošnjačkih glasova.

Druga dvojica bošnjačkih kandidata – Nedžad Hodžić (BDSH) i Mirsad Srebreniković (SDAH) – polagali su velike nade u rujanske iz-bore. Međutim, postigli su još slabiji rezultat, za stepenicu niže – za-vršili su na katastrofalnom četvrtom i petom mjestu, pritom dobivši 100-tinjak glasova manje. Sve veći broj članova njihovih stranaka smatra da bi drugi izborni fijasko “trebao biti dovoljan znak da odstu-pe sa svojih pozicija jer njihov daljnji angažman u politici bi zasigurno značio potpuno urušavanje ove dvije stranke”. Međutim, veliko je pitanje jesu li, uopće, oni toga svjesni. Kako sada, mjesec dana nakon izbora, stvari stoje, potpuno je jasno da toga svjesni – nisu. S druge strane, ne postoji niti kritična masa članstva koja je spremna na pro-mjene, naročito u vodstvu stranačkih ogranaka.

Za BDSH dobro je poznato da se intenzivno urušava od lokalnih izbora 2013. godine, a od korupcijskim aferama opterećenog stra-načkog predsjednika Nedžada Hodžića nije se niti očekivao bolji iz-borni rezultat. Međutim, i pored svih unutarstranačkih problema i “transfera” šest istarskih ogranaka u suparničku SDAH jedna je stvar ponovo potvrđena – BDSH je čelna stranka Bošnjaka u Hrvatskoj, po-

kazala se vitalnijom i organiziranijom od SDAH, s jačom biračkom ba-zom. Opet je Hodžić dobio više glasova od Srebrenikovića.

I tu dolazimo do “bošnjačke zone sumraka”, do SDA Hrvatske, koja očigledno nije ispunila svoju političku (i nacionalnu) misiju. Svojim lo-šim radom direktno je uzrokovala nastanak novih bošnjačkih političkih stranaka u Hrvatskoj, ali i u mnogim slučajevima generirala poremeće-ne unutarbošnjačke odnose. Vratimo se malo u povijest… Nekadašnji kadrovi SDAH sudjelovali i u stvaranju bosanskohercegovačke SDA, a Zagreb je bio vrlo važan centar bošnjačke političke misli. Ta je stranka, među ostalim, uspješno i dostojanstveno vodila Bošnjake u Hrvatskoj za vrijeme najtežih “olovnih godina” Tuđmanove vlasti – u vrijeme ve-likosrpsko-velikohrvatske agresije na BiH i u poslijeratnom periodu ka-da su Bošnjaci bili marginalizirani i izbačeni iz preambule Ustava Repu-blike Hrvatske. Najstarija bošnjačka stranka u Hrvatskoj, koja je osno-vana prije 26 godina, nalazi se pred teškim odlukama. Više je nego očigledno da katastrofalni izborni rezultati ne zahtijevaju samo kozme-tičke kadrovske zahvate, već generalni remont stranke – od stranačkog predsjednika, preko Glavnog odbora do vodstava stranačkih ogranaka. U protivnom može doći do pogubne nepovratne deformacije – potpu-nog i trajnog urušavanja SDAH. Početkom 90-ih godina prošlog stolje-ća, kada je stranka osnovana, u njenom radu je sudjelovalo 100-tinjak visokoobrazovanih ljudi različitih profila. Danas, dva i pol desetljeća kasnije, zbog intelektualne i obrazovne podkapacitiranosti možemo govoriti o “ostatku ostataka SDAH”.

Kako bismo činjenično potkrijepili gore navedene riječi, kroz sta-tističke pokazatelje pokušat ćemo detaljnije analizirati SDAH-ov iz-borni sunovrat. Indikativno je da stranka bilježi konstantni pad podrš-ke birača u dosadašnjih pet izbornih ciklusa: 2.711 glasova (2003. godine), 1.348 (2007.), 1.077 (2011.), 711 (2015.) i 618 (2016.). Da-kle, na ovogodišnjim prijevremenim parlamentarnim izborima kandi-dat SDAH je dobio čak 77,2% manje glasova u odnosu na izbore odr-žane prije 13 godina, kada su po prvi puta, sukladno Ustavnom zako-nu o pravima nacionalnih manjina RH, birani manjinski zastupnici. Tročetvrtinski pad broja glasača u periodu 2003.-2016. zorno svjedo-či o “razvojnom putu” SDA Hrvatske – od pokreta za političku eman-cipaciju i biološki opstanak bošnjačkog naroda u ratnim godinama (1990.-1995.), preko programski profilirane stranke (1995.-2003.), zatim parlamentarne stranke (2003.-2011.) do marginalne manjinske stranke s neizvjesnom budućnošću (od 2011. godine).

Po treći puta zaredom kandidat SDAH nije pobijedio u XII. manjin-skoj izbornoj jedinici: Šemso Tanković 2011. godine treće mjesto, a zatim dvaput Mirsad Srebreniković – 2015. četvrto, a 2016. tek peto mjesto. Aktuelnom stranačkom predsjedniku birači su po drugi puta pokazali “palac dolje”, pri čemu je ovoga puta dobio 13,1% manje glasova nego prije 10 mjeseci. Srebreniković je u studenom 2015. do-bio 711 glasova, a rujnu 2016. samo 618. Kada se ova dva izborna rezultata zbroje dobije se brojka 1.329, a to je za 25 glasova manje od sadašnjeg izbornog rezultata nove/stare saborske zastupnice Ermine Lekaj Prljaskaj (1.354). Uzgred rečeno, u obama je izbornim krugovi-ma Mirsad Srebreniković dobio mnogo manje glasova nego što stran-ka zvanično ima članova. Na prijevremenim izborima 2016. posebno indikativan podatak je vezan uz Rijeku, grad u kojem živi nekoliko ti-suća Bošnjaka, gdje je kandidat SDAH dobio smiješnih i žalosnih 10 glasova. Bolji poznavatelji unutarbošnjačkih (ne)prilika odavno su izražavali dvojbu po pitanju Srebrenikovićevog liderstva, pri čemu su upozoravali kako se radi o osobi koja teško može biti integrativni fak-tor Bošnjaka u Hrvatskoj. Ponovo se pokazalo da su bili u pravu.

Još je jedan faktor vrlo važan. Pod Srebrenikovićevim vodstvom (od kraja 2012. godine) SDAH je izgubila političku prepoznatljivost.

UVODNA RIJEČ

Da, bila je repriza “predstave”

UVODNIK

4 PREPORODOV JOURNAL 190

Tome je u najvećoj mjeri kumovalo njegovo čvrsto političko savezniš-tvo sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem, čija je stranka BM 365 (Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti) u proteklih nekoliko mjeseci davala podršku vladajućoj Domoljubnoj koaliciji na čelu s Karamarkovim HDZ-om. Mnogi kažu da se SDA Hr-vatske, zapravo, pretvorila u ekspozituru Bandićeve stranke BM 365 i time se odvojila od biračkog tijela, izgubila političku prepoznatljivost, ali i (nesvjesno) disperzirala bošnjačke glasove. Pritom ne treba zane-mariti činjenicu da je albanska saborska zastupnica Ermina Lekaj Pr-ljaskaj, koja predstavlja i Bošnjake, bila članica Klubu zastupnika stranke BM 365 u Hrvatskom saboru, što joj je dodatno ojačalo poli-tički potencijal i biračko tijelo (a smanjilo bošnjačko). Ako uzmemo u obzir i da su dvojica Bošnjaka bili kandidati na općim (stranačkim) li-stama stranke BM 365 (Ervin Jahić u 8. izbornoj jedinici – Istarska i Primorsko-goranska županija, te Mustafa Pličanić u 6. izbornoj jedini-ci – dio Zagreba i Sisačko-moslavačka županija), pri čemu su zajedno osvojili 220 glasova, dolazimo do još jednog podatka koliko je, zapra-vo, savezništvo Srebreniković – Bandić kontraproduktivno za boš-njačke saborske/zastupničke interese. Valjda će takvo nešto shvatiti i novo stranačko vodstvo (ako do njega dođe).

Za bolje razumijevanje novog bošnjačkog izbornog poraza treba prokomentirati još nekoliko statističkih pokazatelja. Osnovna brojka vezana je uz motiviranost glasača iz dviju najbrojnijih manjina izbor-ne grupacije pet bivših jugoslavenskih manjina – Bošnjaka i Albanaca – da glasaju za manjinske liste. 2011. godine šestorica bošnjačkih kandidata dobili su ukupno 3.961 glas, a petero albanskih 2.017 (ta-da je Hodžić jedva pobijedio Lekaj Prljaskaj). Četiri godine kasnije, u studenom 2015. godine, situacija se potpuno promijenila: osmorica bošnjačkih kandidata dobili su ukupno 2.203, a troje albanskih 2.368 glasova. Dakle, prije 10 mjeseci, s jedne strane, glasalo je 44,38% manje Bošnjaka, a s druge, 17,40% više Albanaca. Ovoga je puta situ-acija bila nešto povoljnija za Bošnjake, ali nedovoljna za dobivanje saborskog mandata. Petorica bošnjačkih kandidata dobili su ukupno 2.691 glas (više za 488), a troje albanskih 2.659 (više za 291 glas). Bilo je i 46 nevažećih listića. Treba se prisjetiti rezultata Popisa sta-novništva iz 2011. godine, prema kojem u Hrvatskoj živi 31.479 Boš-njaka i 17.513 Albanaca, iz čega je vidljivo kako brojčana prednost u korist bošnjačke nacionalne manjine nije bila presudna. A mogla je i trebala biti.

Kao što je rečeno, skoro podjednak broj Bošnjaka i Albanaca bio je spreman dati svoj glas u XII. manjinskoj izbornoj jedinici. Disperzija bošnjačkih glasova na veći broj kandidata, između ostalog, odredila je pobjednika. Pritom ne treba zaboraviti važan dugogodišnji pro-blem: “albanska priča” u popisima birača mnogo je jasnija i točnija nego bošnjačka. Mnogi građani RH, izjašnjeni kao Bošnjaci u Popisu stanovništva 2011., nisu s takvom nacionalnom odrednicom upisani u biračke spiskove. Također, stupanj frustracije sa saborskim manda-tima Šemse Tankovića i Nedžada Hodžića (2003.-2011.), kao i veća bošnjačka osjetljivost na turbulentna zbivanja u hrvatskom društvu i riješenost da se glasa za stranačke liste, bili su neki od presudnih fak-tora. Odricanje od manjinske liste svakako je bilo pospješeno sta-njem u društvu, u kojem su nacionalne manjine sve više na udaru, pri čemu se javlja sve izraženije desničarenje i otvoreni javni pozivi za uskraćivanjem dostignutih prava nacionalnih manjina.

Značajnu ulogu igra u ovakvom razvoju događaja imala je i stra-načka fragmentiranost – “cvjetanje stranaka”. S tim u vezi, još malo statistike: predsjednici triju bošnjačkih političkih stranaka – Nedžad Hodžić (BDSH), Mirsad Srebreniković (SDAH) i Alija Avdić (SBH) – uku-pno su osvojili 1.406 glasova, samo 52 glasa više od izborne pobjed-nice Ermine Lekaj Prljaskaj. Za komparaciju je dobar još jedan poda-tak: Nedžad Hodžić je pobjedničke 2011. godine osvojio 1.628 glaso-va – ili 222 glasa više nego sva tri stranačka predsjednika na ovogo-dišnjim prijevremenim izborima.

Ovdje bi trebalo stati s iznošenjem daljnjih statističkih pokazate-lja i izreći jednu važnu činjenicu: razlog većem broju Bošnjaka koji su

na rujanskim izborima glasali na manjinskoj listi bila je želja za pro-mjenama, kao i izlazak iz albanske političke sjene. Kao osoba koja bi mogla donijeti nove, pozitive integrativne procese prepoznat je imam Mirza ef. Mešić. Isključivo je njegova kandidatura motivirala bošnjačko biračko tijelo da u većem broju izađe na izbore u XII. ma-njinskoj izbornoj jedinici. Međutim, bošnjačka stranačka sektaška fragmentiranost i dugogodišnji klijentelizam, između ostaloga, nisu dozvolili njegovu izbornu pobjedu.

Kandidat grupe građana mr. sc. Mirza Mešić, zagrebački imam i magistar političkih znanosti, zapravo je bio neformalni kandidat Islamske zajednice u Hrvatskoj. Međutim, nije imao otvorenu podrš-ku infrastrukture Islamske zajednice i zato se za njegov izborni rezul-tat od 1.177 glasova može reći da je iznenađujuće dobar. Kampanju je većinom vodio preko društvenih mreža, i u kratkom je roku jakim pozitivnim porukama aktivirao skriveni potencijal bošnjačkih glasača. Međutim, to ovoga puta nije bilo dovoljno. Pored u prethodnom uvodniku spomenutih ograničavajućih faktora vezanih uz njegovu kandidaturu, ovoga puta na vidjelo su izbila još dva: nedostatak jače izborne infrastrukture i vrlo kratko vrijeme njegove izborne kampa-nje od samo 20-ak dana. Pritom je indikativno da je više od polovice glasova osvojio u Zagrebu (čak 606).

Neki SDAH-ovci tvrde kako im je Mirza Mešić odnio pobjedu, mi-sleći pritom na sličnu izbornu bazu (muslimane Bošnjake okupljene unutar Islamske zajednice u Hrvatskoj). Istina je, zapravo, drugačija: kandidat SDAH je onemogućio pobjedu kandidatu grupe građana, ili drugačije rečeno – Srebreniković je zasmetao Mešiću. Kako sada stvari stoje Mirza Mešić ne misli više sudjelovati u izbornim aktivno-stima za Hrvatski sabor. Vrijeme će pokazati hoće li se predomisliti ili će se pojaviti neki novi nestranački kandidat koji će ponuditi nadu u nešto drugačije i bolje. Veliko je pitanje u kolikoj će se mjeri isprofili-rati nove i mlađe stranačke snage, neopterećene dugogodišnjim su-kobima – hoće li uopće dobiti priliku?

Nakon dvostrukog izbornog poraza, Bošnjacima u Hrvatskoj po-trebna je politička i nacionalna katarza. Saniranje “spaljene zemlje”, poremećenih međuljudskih odnosa i nesuradnje udruga, programske izgubljenosti bošnjačkih manjinskih vijeća, zatim suštinski odmak od logike “mi – oni”, financijskog klijentelizma udruga i kontraproduktiv-nog uskostranačkog razmišljanja, stvaranje neophodnog povjerenja i pravilno shvaćanje uzroka ovakvog stanja – trebali bi biti osnova za buduće unutarbošnjačke odnose. To je zadatak novih bošnjačkih sna-ga, pripadnika mlađe i srednje generacije Bošnjaka rođenih u Hrvat-skoj, neopterećenih dosadašnjim kontraproduktivnim podjelama. U protivnom, proći će mnogo godina dok Bošnjaci ne budu imali sabor-skog zastupnika iz svojih redova. U tim ćemo godinama (ili desetljeći-ma) u nedogled moći pričati o “nejedinstvu i posvađanosti”, “nedo-statku nacionalnih osjećaja”, “političkom neznanju i neosviješte-nost”, “neažuriranim biračkim spiskovima”, “Muslimanima s velikim M”, “Bosancima i Hercegovcima” “Hrvatima islamske vjeroispovije-sti”… i pritom doći u zonu “statističke pogreške”.

Popis stanovništva 2011. godine nije obavljen na zadovoljavajući način, a za četiri i pol godine planiran je novi. Ako popis 2021. godine bude dobro pripremljen i realiziran, onda bi mogao rezultirati s po-sebnom bošnjačkom izbornom jedinicom, poput srpske nacionalne manjine. Ali to je, iz ove točke gledišta, vrlo teško dohvatljiv cilj. Mno-go je izvjesnija daljnja dugogodišnja izborna utakmica s Albancima, iz prostog razloga jer je previše Bosanaca (2.059) i Muslimana (7.558), dok je proces kroatizacije Bošnjaka već dostigao brojku od 9.647 Hr-vata islamske vjeroispovijesti. Jaki su i procesi koji žele Bošnjake sve-sti na vjersku skupinu, čemu značajno pridonosi nedovoljno jaka boš-njačka nacionalna svijest, ali i politička naivnost i neosviještenost. Ukoliko ne dođe do značajnih kvalitativnih promjena, onda bošnjač-ka budućnost u Hrvatskoj, ne samo ona zastupnička u Hrvatskom sa-boru – nije optimistična. Vrijeme i daljnji razvoja događanja pokazat će da li je dodirnuto dno ili do njega predstoji još mnoga posrtanja. q

Ismet ISAKOVIĆ

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

5KOLOVOZ 2016.

Međunarodni kongres i sajam u organizaciji Centra za certifici-ranje halal kvalitete pri Islamskoj zajednici u Hrvatskoj, održava se tek treći put u svijetu, a u Hrvatsku stiže nakon Singapura i Indije. World Halal Day u Hrvatskoj najveći je događaj posvećen tržištu halal proizvoda i usluga u 2016. godini.

Kongres, koji ima i sajamsku komponentu, održat će se u Opa-tiji od 2. do 4. studenog 2016. Riječ je o jedinstvenom događaju koji po prvi put objedinjuje halal tržište, halal turizam, islamsko bankarstvo i financije. Na kongresu će sudjelovati više od 40 emi-nentnih stručnjaka iz područja halala, a okupiti će proizvođače, pružatelje usluga, znanstvene i istraživačke zajednice, profitne i neprofitne organizacije, zdravstvene i farmaceutske ustanove te sve sudionike financijskog tržišta.

“Tijekom tri dana trajanja World Halal Day kongresa, najveći stručnjaci će kroz panele predstaviti analize i prilike za sve gospo-darstvenike na području globalnog halal tržišta, halal hrane, koz-metike, farmacije, turizma te islamskog bankarstva i financija. Ovo je jedinstvena prilika za sve, a posebno za ostvarivanje potencijala hrvatskog gospodarstva na halal tržištu čija se vrijednost procje-njuje na 2 trilijuna američkih dolara. Izuzetno nam je drago da smo jedan ovakav događaj svjetskih razmjera uspjeli dovesti u Republi-ku Hrvatsku”, izjavio je Aldin Dugonjić, rukovoditelj Centra za certi-ficiranje halal kvalitete u Hrvatskoj.

Svoje sudjelovanje potvrdili su mnogobrojni sudionici i visoki uzvanici iz Turske, Malezije, Indonezije, Irana, Alžira, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara, Kuvajta, Saudijske Arabije, Australije, Sin-gapura, Azerbejdžana, Rusije, Belgije, Velike Britanije, Francuske, Španjolske, Italije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i drugih.

Za sudjelovanje na kongresu registrirajte se na internetskoj stranici www.wordlhaladay.com koja nudi detaljan pregled plana i programa kongresa. Sudjelovanjem na kongresu bivate i društveno

WORLD HALAL DAY 2016.: HRVATSKA JE ZEMLJA DOMAĆIN NAJZNAČAJNIJEG OVOGODIŠNJEG DOGAĐAJA O HALAL TRŽIŠTU U SVIJETU

Svjetski halal dan

odgovorni prema djeci s posebnim potrebama udruge Društvo na-ša djeca iz Opatije, koju kongres podržava kroz svoju humanitarnu komponentu.

Opatija i World Halal Day zasigurno su ove godine mjesto i pri-lika za upoznavanje mogućnosti i načina kako odgovoriti izazovima halal tržišta, kao i za umrežavanje s uspješnim postojećim i budu-ćim dionicima ovog tržišta. q



Početkom idućeg mjeseca, točnije od 2. do 4. studenoga, u Opatiji se održava prvi veliki me-đunarodni halal kongres u Hrvat-skoj koji će okupiti predstavnike vodećih svjetskih halal ustanova, proizvođača, pružatelja usluga, kupaca i distributera, akademske i istraživačke zajednice, velepo-slanstva, državnih ustanova te

predstavnike drugih domaćih i inozemnih ustanova s ciljem raz-mjene iskustva i predstavljanja Hrvatske i regije kao nove destina-cije i primjene uspješnog modela halal norme u Europi i svijetu. Što je halal certificiranje, zašto će idućih godina halal certificiranje biti jedan od najvećih trendova na svjetskim tržištima i zašto je to važ-no za Hrvatsku, za tportal objašnjava Aldin Dugonjić, rukovoditelj Centra za certificiranje halal kvalitete u RH.

WORLD HALAL DAY U OPATIJI

Hrvatska u borbi za tržište vrijedno bilijun dolara

Visoki standardi

Kako je u Hrvatskoj započela ova priča za koju mnogi poslovni stručnjaci ističu kako bi mogla postati svjetski brend, za tportal objašnjava Aldin Dugonjić, rukovoditelj Centra za certificiranje ha-lal kvalitete u Republici Hrvatskoj.

“Centar za certificiranje halal kvalitete registriran je 2010., ka-da je i ustanovljen halal standard u Hrvatskoj, a osnivač je Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj. Danas je centar samostalna institu-cija i prepoznatljiv brend i veliki potencijal koji privlači zanimanje i nemuslimana, a kojim Hrvatska može privući investicije te snažno pojačati domaći izvoz i turizam', naglašava Dugonjić, dodajući kako će Centar uskoro izdati svoj jubilarni 100. halal certifikat što se izvr-sno poklopilo sa 100. obljetnicom institucionalnog priznanja islama u Republici Hrvatskoj.

Aldin Dugonjić, voditelj Ureda za halal certifikat Islamske zajednice

Treći po redu World Halal Day nakon Singapura i Indije, u pot-punosti je posvećen halal tržištu, halal turizmu, halal hrani i prehra-ni te islamskom bankarstvu i financijama, a u sklopu izlagačkog di-jela predstavit će se proizvođači i pružatelji usluga.

Sudjelovanje na ovom izuzetno važnom kongresu potvrdili su predstavnici iz Turske, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Kuvajta, Sau-dijske Arabije, Katara, Mauricijusa, Indije, Malezije, Singapura i Južne Koreje, a da je skup prepoznat na najvišoj razini dovoljno govori kako su među pokroviteljima Ministarstvo turizma, Mini-starstvo europskih i vanjskih poslova, Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo gospodarstva, Hrvatska gospodarska komora, Hrvat-ska turistička zajednica, Udruga hrvatskih putničkih agencija, Check INN TV te Arapski poslovni klub. Kako doznajemo, događaj podržavaju 33 domaće i inozemne institucije te čak 13 medijskih pokrovitelja.

“Les Ponts” prvi je halal restoran u Zagrebu

Govoreći o prilikama koje pruža ova institucija koja izdaje certi-fikate, naš sugovornik posebno ističe turizam kao granu u kojoj ha-lal kao brend može dodatno doprinijeti tomu da se Hrvatska nađe kao jedno od najprepoznatljivijih svjetskih odredišta kada su u pi-tanju te specifične usluge.

Halal turizam, objašnjava Dugonjić, drži 13 posto ukupnog tu-rizma, a prema najsvježijim pokazateljima vrijednost halal tržišta procjenjuje se na čak bilijuna američkih dolara, a prema nekim pro-cjenama 2019. vrijedit će 2,5 bilijuna dolara. Priliku za privlačenje investicija na ovom zahtjevnom tržištu prepoznala je i Hrvatska, kaže sugovornik, ističući pritom kako sve više hotela i restorana traži ili već ima halal certifikate i oznake 'halal friendly', a koje do-djeljuje centar kojim on rukovodi.

Time se, kaže Dugonjić, itekako obogaćuje turistička ponuda, ne samo posjetiteljima islamske vjeroispovijesti koji prakticiraju principe svoje vjere, već i ostalima koji su prepoznali halal vrijedno-sti.


7KOLOVOZ 2016.

Prepoznat u turizmu

“Koliko je halal prepoznat u domaćim turističkim krugovima, po-najviše govori podatak kako je Centar nedavno izdao certifikat i jednoj umaškoj turističkoj agenciji kojoj je cilj otvoriti vrata novim tržištima, osobito arapskih i time privući to najviše rastuće tržište u svijetu. Pri-tom valja napomenuti podatak kako turisti s Bliskog istoka ostavljaju čak 500 dolara više od prosječnog gosta iz Europe. Govoreći o halalu kao brendu i njegovoj prepoznatljivosti u sferi turizma moram naglasi-ti kako je u Zagrebu postoje četiri halal hotela najviših kategorija, a certificirani hoteli postoje i na obali, dva u Dubrovniku te u Umagu, Rovinju, Rijeci i Biogradu na moru', kazao je Dugonjić dodajući kako osim halal hrane ti hoteli osiguravaju sve halal potrebe muslimana, od prostora za molitvu do uklanjanja alkoholnih pića iz hotelskih miniba-rova, pa sve do posluživanja hrane i organiziranja izleta.

Hotele s halal certifikatima, objašnjava Dugonjić, Centar redo-vito kontrolira, a daljnji koraci usmjereni su i prema zdravstvenom

turizmu u kojem Hrvatska također vidi svoju šansu na globalnom tržištu, čime se, uz halal ponudu, zaokružuje čitava slika Hrvatske kao jedne od najpoželjnije halal destinacije u svijetu.

Novost su u halal standardima i škole s halal certifikatom, a za-sad jedina u Hrvatskoj je Osnovna škola Matije Gupca u Zagrebu, čija će ravnateljica sudjelovati na kongresu u Opatiji gdje će govo-riti o pozitivnim iskustvima škole i učenika s halalom.

Visoka platežna moć

Ipak, halal certificiranje zasad je u Hrvatskoj najviše usredoto-čeno na prehrambenu industriju, preciznije mesnu i mliječnu indu-striju, a kako ističe Dugonjić, halal certificiranje sve više traži i koz-metička i farmaceutska industrija budući da je mnogo tvari koje sačinjavaju neki kozmetički proizvod životinjskog porijekla koje se također redovito kontrolira, savjetuje i educira.

Ono što posebno raduje, kaže Dugonjić, jest to da je halal pre-poznat i kod potrošača nemuslimana koji povezuju halal proizvod kao jamac nečemu zdravom i kvalitetnom, osobito u segmentu zdrave hrane kao jednom od globalnih trendova u prehrani.

“Halal certifikat je postao presudan za dobivanje posla. Dovolj-no je spomenuti nedavni primjer arapskih gostiju koji su u jednom hotelu zatražili halal usluge. Kako ih hotel nije imao, gosti su našli hotel u blizini s halal certifikatom, a riječ je o bogatoj klijenteli koja sve više dolazi u Hrvatskoj zbog luksuzne ponude i zdravstvenog turizma. Upravo stoga, imajući u vidu platežnu moć takvih gostiju, s našim partnerima dodatno ćemo se potruditi kako bismo oboga-tili ponudu koja nudi veliki potencijal, ali i već u svijetu prepoznat brend. World Halal Day i grad Opatija kao domaćin zasigurno su mjesto i vrhunska prilika za upoznavanje mogućnosti i načina kako odgovoriti izazovima halal tržišta, ali i odlična prilika za umrežava-nje s postojećim uspješnim i budućim dionicima ovog specifičnog rastućeg tržišta u svijetu”, zaključuje Dugonjić. q

tportal.hr (10.10.2016.), autor: V. MAJETIĆ Muftija Aziz ef. Hasanović i Ljiljana Klinger,

ravnateljica OŠ Matije Gupca

Varaždinski hotel “Turist” dobio je halal certifikat još 2012. godine



Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba u suradnji s tvrtkom specijaliziranom iz područja ljudskih potencijala i zapošljavanja na modernom tržištu rada or-ganizira projekt RADIONICA VJEŠTINE ZAPOŠLJAVANJA. Posao je u kontekstu vremena koje na njemu provedemo dominantan segment naših života. Može biti izvor velike radosti, izazova, sreće, zadovoljstva, uspjeha, samopouz-danja, blagostanja, ali isto tako izvor velikog stresa, neza-dovoljstva, neuspjeha, razočarenja, depresije, demotiva-cije, loših odluka. Zaključak jasno upućuje da je bitno koji posao radimo i koliko smo zadovoljni na poslu.

Pretpostavimo da imate sliku posla koji želite raditi. Što vas dijeli od tog posla? Zašto će poslodavac između svih kandidata, a konkurencija je svakim danom sve veća, odabrati baš vas i dati vam priliku? Koja su to znanja, vje-štine, kompetencije, iskustvo, edukacija, diplome, koje će vam osigurati posao? I kako će poslodavac dobiti infor-macije o vašim kvalitetama?

Pronalazak posla je zahtjevna aktivnost, ali puno lakša ako razumijete logiku cijelog procesa selekcije i ako usvo-jite određene vještine koje će vas istaknuti na tržištu. Mi ih zovemo - Vještine zapošljavanja - i na ovoj radionici će-mo vam prenijeti ključne elemente uspješnog pronalaska posla.

Molimo zainteresirane da se jave što prije jer odabire-mo do 15 kandidata.

Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada ZagrebaTrnjanska cesta 35, Zagreb

tel. 01/631-4109, fax. 01/631- 4111www.vbnmgz.hr

VIJEĆE BOŠNJAČKE NACIONALNE MANJINE GRADA ZAGREBA

Radionica vještine zapošljavanja


9KOLOVOZ 2016.

Već više od 20 godina sanjamo najljepši san ispunjen vjerničkim osjećajima brige i potrebe za očuvanje identiteta mladih i novih ge-neracija. Najljepši san kojeg sanjamo, misli s kojima se budimo, ge-neracijska potreba i želja muslimana u Sisku zove se džamija i ISLAM-SKI KULTURNI CENTAR. Osjećamo se počašćenim i sretnim što nas je Uzvišeni Allah, dž.š., odabrao da budemo svjedoci i nositelji najvećeg hajr-djela od kada živimo na ovim prostorima. Zahvaljujemo Allahu, dž.š., što je došao i taj trenutak kada ćemo započeti našu najljepšu priču kroz početak izgradnje Islamskog kulturnog centra u Sisku. Po-zivamo Vas da podijelite s nama radost i uveličate svojim dolaskom.

SVEČANOST POLAGANJA KAMENA TEMELJCAZA ISLAMSKI KULTURNI CENTAR SISAK12. novembar/studeni 2016. u 11:00 h

BUJRUM I DOBRO DOŠLI!

ISLAMSKI KULTURNI CENTAR SISAKPovršina (netto) objekta: 2.349,70 m²

ISLAMSKI KULTURNI CENTAR U SISKU

Svečanost polaganja kamena temeljca

Površina (brutto) objekta: 2.626,00 m²• Džamija (molitveni prostor)

• Mekteb• Omladinski klub

• Dvorana• Restoran

• Knjižnica sa čitaonicom• Uredske prostorije

• Stanovi za imame i sobe za goste• Tehnički i skladišni prostor

Uplata na račun Islamskog centra SisakIBAN: HR 1023400091510370462

SWIFT CODE: PBZGHR2XMEDŽLIS ISLAMSKE ZAJEDNICE SISAK

Petrinjska 64, 44010 SISAKwww.medzlis-sisak.net

e-mail: [email protected]

HRVATSKA


Dva dana prije obilježavanja 21. obljetnice “Oluje”, Josip Perko-vić i Zdravko Mustač osuđeni su nepravomoćno na Visokom ze-maljskom sudu u Münchenu na doživotne zatvorske kazne. Oni su krivi, prema presudi, za zapovijedanje, odnosno pripremanja uboj-stva Stjepana Đurekovića 1983., hrvatskog emigranta koji je, prije nego što je pobjegao u Njemačku, bio jedan od najviše pozicionira-nih direktora INA-e.

Perković i Mustač bili su optuženi da su, prvi kao čovjek koji je godinama vodio II. odjel Službe državne sigurnosti (za neprijatelj-sku emigraciju, dakle i za politička ubojstva), a drugi kao njegov nadređeni na republičkoj razini, organizirali ubojstvo Đurekovića. Ubojstvo je organizirano ne zbog Đurekovićevog političkog djelo-vanja u emigraciji, nego zato da bi se ušutkalo opasnog mogućeg svjedoka kriminala u INA-i kojem je Đureković svjedočio, pa čak i bio rubno umiješan.

Još u postupku protiv Krunoslava Pratesa iz 2008., sud je utvr-dio da je 1982. Vanja Špiljak, sin Mike Špiljka, bio u situaciji da neće moći izbjeći zatvor jer ga se, dok se u Jugoslaviji vozilo par-nepar, istraživalo zbog uzimanja basnoslovnih provizija na isporuke nafte koje je na svoju ruku i za svoj račun naplaćivao od stranih dobavlja-ča. Njegov je otac Mika, koji će slijedeće godine postati predsjednik Predsjedništva SFRJ, iz nepoznatog razloga zaključio da će Đureko-vić kao INA-in direktor marketinga istražiteljima sve ispričati kako bi se izvukao uz što manju kaznu, a što bi značilo njegov trenutni izgon sa svih pozicija u političkoj i partijskoj eliti. Prema presudi Pratesu i optužnici protiv Perkovića i Mustača, pala je odluka da se Đurekovića likvidira kako se ne bi dogodilo da u zamjenu za manju ili čak i uvjetnu kaznu, ispriča sve o Vanji Špiljku. Ubojstvo je treba-lo biti izvaninstitucionalno.

Na suđenju Pratesu zaključeno je da Špiljak nije uspio eliminira-ti Đurekovića, jer nije nikako mogao pronaći organizatore i egzeku-tore ubojstva, pa je odlučio da se Đurekovića zastraši tako što će ga kriminalna istraga potpuno uništiti i time natjerati na bijeg u Nje-mačku, gdje mu je živio sin. Pretpostavljalo se da će se tamo baviti hrvatskim nacionalističkim temama kojima je bio sklon odranije, pa će to poslužiti kao sasvim zgodan paravan za likvidaciju preko II. odjela SDS-a.

Prema obrazloženju pravomoćne presude Vrhovnog zemalj-skog suda Pratesu u Münchenu od 16. srpnja 2008., za organizaciju

PERKOVIĆ I MUSTAČ OSUĐENI NA DOŽIVOTNI ZATVOR, A PROSLAVA “OLUJE” BEZ OPOZICIJE

Presuda i kninska proslava svega toga bio je zadužen Perković. On je angažirao Vinka Sindičića i Krunoslava Pratesa, a potonji je predao Perkoviću ključ garaže ko-ju je Đureković koristio kao tiskaru. Krajem srpnja 1983. ubojice su ušle u garažu i sačekale Đurekovića kojeg su potom ubile.

Sve je ovo utvrdio i sud koji je osudio Perkovića i Mustača. Ina-če, nakon organizacije tog ubojstva Perković je brzo napredovao do samog vrha republičkog SDS-a, Mustač pak do vrha saveznog SDS-a, da bi 1991. Perković pomogao Franji Tuđmanu da HDZ na-kon prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj preuzme vlast. Prema neslužbenim biografijama, osobno je dočekao Gojka Šuška na za-grebačkom aerodromu prije održavanja Prvog općeg sabora HDZ-a 1990. godine.

Ping-pong Perković

Perković je kontroverzna ličnost, bio je blizak s Franjom Tuđma-nom, a ostajao je neokrznut istragama i policije i DORH-a i POA-e, kao i to da su se sve garniture vlasti u Hrvatskoj – prvo HDZ-ova, i to u dva mandata, a potom i Kukuriku koalicija – opirale izručivanju Perkovića i Mustača, čak i saslušavanju preko video-linka. Na kraju je došlo i do krize s lex Perkovićem uoči ulaska Hrvatske u EU. Dok je Mustač bio prilično samozatajan i postupak izručenja prihvaćao uvelike prepuštajući se sudbini, Perković se otvoreno sprdao s Vi-sokim zemaljskim sudom u Münchenu. Međutim, nakon što je Hr-vatska ušla u EU, vlasti više, ma koje da su bile, nisu imale moguć-nosti manevra. Perković je izručen Njemačkoj krajem siječnja 2014., a Mustač sredinom travnja iste godine.

Dan nakon presude i dan prije obilježavanja “Oluje”, na novi-narsko pitanje zašto je njegova Vlada donijela “Lex Perković” i za-što SDP nije mijenjao zakon kojim bi se deklasificirali arhivi, pred-sjednik SDP-a Zoran Milanović je rekao kako to nije njegov svijet. “Ja bih sve te ljude da mogu procesuirao. Da ne kažem pohapsio, to je gruba riječ. Oni sa SDP-om nemaju veze, s HDZ-om nažalost ima-ju strašno puno veze i od tud ta grižnja savjesti i nečista savjest i pokušaj da se to makne iz Hrvatske pod svaku cijenu. Ali gledajte, došlo je 10 dana od dolaska navodno nove snage u HDZ i ne mogu se izvući iz te košulje u kojoj žive”, rekao je Milanović.

On je dodao da jedva čeka najavljeni TV-duel s novim predsjed-nikom HDZ-a Andrejem Plenkovićem. “Tamo ćemo razgovarati o

Josip Perković, Zdravko Mustač i odvjetnik Anto Nobilo Stjepan Đureković (München, srpanj 1983.)

HRVATSKA

11KOLOVOZ 2016.

stvarima koje život znače za Hrvatsku, a ne o ovom što su radili egzekutori prije 40 godina, a onda imali ključnu ulogu u osnivanju HDZ-a i bili štićeni godinama od vrha HDZ-a koji ih se sad pokušava otarasiti. To je jedna grozna ljudska priča i ja s time niti želim imati veze, niti imam veze. Ja te ljude ne poznajem. Što se mene tiče trebali su dobiti doživotnu kaznu ako su to napravili prije 30 godi-na. Ali ih je netko u HDZ-u štitio sve ove godine, a onda kada je dogorilo do noktiju, trebalo ih je maknuti. Najbolje je da im se su-dilo u Mongoliji. A sudilo im se u Njemačkoj. To je, dakle, istina. Ponavljam, kontaminiramo kampanju zato što HDZ ne može razgo-varati o drugim temama. Dakle, sve druge teme su za njih prekom-plicirane”, rekao je Milanović.

On se požalio novinarima kako u kampanji u kojoj bi radije go-vorio o programu Narodne koalicije mora odgovarati na pitanja kao da je aktualni premijer. “Kolegama iz HDZ-a mogu jedino savje-tovati da se u svojim redovima suoče s ljudima koji su optuženi za najteža kaznena djela. Ti ljudi moraju biti izbačeni iz stranke. To je tema. A ovi koji su radili grozne stvari prije 35-40 godina, koji su ubijali hrvatske emigrante i njihove obitelji i djecu, ti sa mnom i s mojom strankom nemaju nikakve veze. Činjenica je da su sudjelo-vali u osnivanju HDZ-a, o tome Josip Manolić detaljno piše. Pa val-jda ćemo vjerovati osnivaču HDZ-a? To su činjenice i neka se HDZ s time sam suoči i neka nas i hrvatske ljude ostave konačno na miru. Mi ne trebamo biti taoci njihove nečiste savjesti. I to je bit priče”, rekao je bivši SDP-ov premijer.

Reagirajući na presudu Perkoviću i Mustaču, predsjednik HDZ-a Andrej Plenković kazao je da je presuda ujedno osuda režima koji je radio protiv hrvatskog iseljeništva, a neprihvatljivima je ocijenio i Milanovićeve tvrdnje da su Perković i Mustač bili dio HDZ-a. “Su-osjećam s obitelji Đureković”, rekao je i podsjetio na Milanovićevu odluku o prijedlogu Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, popularno nazva-nog “Lex Perković”. Rekao je da je HDZ tada izašao iz Sabora i “vrlo jasno osudio takvo ponašanje Kukuriku vlade”.

“Tom je politikom Zoran Milanović doveo Hrvatsku na rub kre-dibiliteta u EU. To jako dobro zna naš povjerenik Neven Mimica koji je vidio dokumente i time je nepovratno narušen međunarod-ni kredibilitet te bivše Vlade. Vrlo smo jasno osudili sve totalitarne režime i usprotivili se politici koja je štitila upravo one koje je danas Visoki sud u Münchenu osudio. HDZ će voditi snažnu politiku zašti-te nacionalnih interesa. Manipulacije i laži kojima se danas koristio Milanović su neprihvatljive. Niti su ti ljudi bili dio HDZ-a, niti su da-vali putovnice. Providno je kako on skreće pozornost s najveće sra-mote svoje Vlade, ‘lex Perković’ zakona, ali to mu neće proći i jav-nost to jako dobro zna”, kazao je Plenković.

“Oluja” je legitimna

Dva dana nakon presude Perkoviću i Mustaču i reakcija političkih aktera koje su uklopljene u predizbornu kampanju, u Kninu je 5. ko-lovoza obilježena 21. obljetnice vojno-redarstvene akcije “Oluja”, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja. Poput presude, i proslava je iskorištena u predizborne svrhe, uz uo-bičajeni desni folklor, pa čak i marširanje crnokošuljaša. Naime, na-kon glavne svečanosti kroz centar Knina promarširala je skupina od 15-ak ljudi odjevenih u crno, pripadnici IX. bojne HOS-a “Rafael vitez Boban”, koji su uzvikivali ustaški pozdrav “Za dom spremni” i pjevali ustaške pjesme “Evo zore, evo dana” i “Spustila se gusta magla”.

U Kninu su bili rijetki predstavnici opozicije, samo predsjednici HNS-a Ivan Vrdoljak i Živog zida Ivan Vilibor Sinčić, pa se moglo očekivati da će u njihovoj odsutnosti, s obzirom da neće imati ko-me u lice zviždati, predstavnici vlasti iskoristiti priliku da na ovom obilježavanju “ubace” i malo predizbornih trikova te prozovu opo-ziciju što “nije s hrvatskim narodom”. To se i desilo.

Prema procjenama, obilježavanju “Oluje” prisustvovalo je 100.000 građana, a među njima su bili brojni hrvatski branitelji i rat-ni vojni invalidi koji su u kolovozu 1995. Oslobodili okupirane dijelo-ve Banije, Korduna, Like i Dalmatinske Zagore. Tom je okupljenom mnoštvu tehnički ministar vanjskih poslova Miro Kovač rekao kako je “žalostan što oporba nema hrabrosti doći na ovakav događaj”.

Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović pozdravila pri-sutne, posebno pozdravivši HOS i policiju koja sudjeluju u vojnim akcijama diljem svijeta. Prisjetila se i prvog predsjednika Franje Tuđmana, nakon čega je uslijedio pljesak. I ona je iskoristila priliku za napad na opoziciju obrativši se onima “koji su Hrvatsku nazvali slučajnom državom, a sad su otišli još dalje tvrdnjom da su moder-nu hrvatsku državu stvorile zločinačke udbaške strukture”. Iako nije navela na koga je mislila, jasno je da je aludirala na tadašnjeg šefa SDP-a Zorana Milanovića, koji je skovao sintagmu “slučajna država”. Istaknula je da je “ova Hrvatska stvorena voljom hrvatsko-ga naroda i ogromnom većinom na referendumu 1990. i pobjedom u Domovinskom ratu”. “Hvala onima koji su dali živote za našu slo-bodu i za našu budućnost mira. Njima i svim braniteljima iz Domo-vinskog rata dugujemo trajnu zahvalnost”, kazala je predsjednica.

Odgovorila je i onima koji opravdanost Oluje dovode pod znak pitanja. “‘Oluja’ je politički opravdana, etički čista i vojno veličan-stvena pobjeda za opravdan cilj. Njome smo dokazali svoju odluč-nost da budemo slobodni i sposobnost da budemo suvereni. Nismo i nećemo nikada prihvatiti da se ‘Oluja’ mjeri antihrvatskim mjerili-ma. To konkretno znači da nećemo prihvatiti krivotvorenje posljedi-ca rata, kao ni zanemarivanje presuda”, rekla je predsjednica i doda-

Pripadnici IX. bojne HOS-a “Rafael vitez Boban” u Kninu

Kolinda Grabar Kitarović - “Hrvatska poštuje svaku žrtvu, a ‘Oluja’ je bila etički čista”

HRVATSKA


la da hrvatski narod ne zaboravlja da su u oslobađanju zemlje sudje-lovali i brojni Srbi, koji su Hrvatsku vidjeli kao svoju domovinu.

Tko je uvrijedio ljude?

Predstavnici Narodne koalicije, umjesto u Kninu, ovaj su državni praznik obilježili na zagrebačkom groblju Mirogoj polaganjem vije-naca i svijeća ispred spomenika Glas hrvatske žrtve - Zid boli i ispred Središnjeg križa u Aleji poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Predsjednik SDP-a Zoran Milanović rekao je da u Knin neće ići jer proslavu smatra stranačkom zabavom. Na pitanje je li to primje-reno ili je to ipak možda bila uvreda prema nekim drugim ljudima koji tamo nisu stranački obojeni, Milanović je kazao kako to jest uvreda. “To će hrvatski ljudi jako dobro zaključiti. Naravno da je to uvreda prema tim ljudima, ali od onih koji organiziraju stranačku proslavu i stranački tulum. Naravno da u Kninu ima i ljudi koji tamo dolaze s nepolitičkim, građanskim, patriotskim, domoljubnim moti-vima, a ne dolaze na stranački skup. Nažalost, zadnjih godina to se pretvorilo u stranački skup HDZ-a. Vidjeli ste da sam ja tamo odlazio redovno znajući što će se dogoditi, u incidentnu situaciju koju je za-kuhala druga strana, ali ove godine neka to rade sami. Ovdje na Mi-rogoju smo iz poštovanja. To je veliki dan za Hrvatsku, a Knin je jedan od gradova koji su oslobođeni. U svakom slučaju ne ekvivalent Berli-na. Knin nije bio sjedište pobune”, rekao je Milanović.

Upitan da prokomentira to što je predsjednik HNS-a Ivan Vrdo-ljak ipak otišao u Knin na proslavu i misli li da je to pogrešno, Mila-nović je rekao: “Vrdoljak je u Knin otišao kao građanin. Ja mislim da je to potpuno ispravno. Sami ste rekli da tamo ima ljudi koji nisu došli na stranački skup nego imaju neki razlog. Ja ću poslije ovog otići na ručak s jednim od ljudi koji su oslobodili Knin, s Antom Ko-tromanovićem. Među prvima je ušao u Knin, a sad ide tamo samo kad mora. Zagreb je glavni grad svih Hrvata, a 5. kolovoza je oslo-bođena trećina teritorija, Glina, Petrinja... Ne bih se složio s time što je predložio general Stipetić da se proslava održava svakih pet godina. To nije komemoracija, to je proslava i to treba obilježiti svake godine na jedan dostojanstven način. Tu se ljudi mogu vese-liti, ali ne likovati. A za stranački tulum uvijek ima vremena. Mi u tome nećemo sudjelovati.”

On je pozvao građane da izađu na izbore i da shvate da nam treba čvrsta i artikulirana vlast. “A HDZ-u i njegovom novom vod-stvu želim sve najbolje u reformiranju stranke, neka je urede pre-ma svom ukusu i kriterijima, ali postoje neki nadkriteriji – to je pravna država, vladavina prava, pravni red, poštivanje normi, pa i odluka DORH-a kad ti ne odgovaraju. Vidjeli smo kako SDP funkci-onira kad smo morali napraviti neke stvari i morali neke ljude uda-ljiti iz svojih redova. Da ne upotrijebim neku drugu riječ”, zaključio je Milanović.

Ocjena je da je na proslavi i ove godine prevladavalo radikalno desničarenje. Osim predsjednice Republike, proslavi su prisustvo-vali i predsjednik Vlade u tehničkom mandatu Tihomir Orešković i predsjednik Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner. Prisustvo-vali su i brojni istaknuti javni djelatnici, među ostalim tu su bili mi-nistri u tehničkoj Vladi RH, zatim predsjednik HDZ-a Andrej Plenko-vić, predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak, predsjednik MOST-a Božo Petrov, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, predsjednik Živog zida Ivan Vilibor Sinčić, predsjednik HSLS-a Darinko Kosor, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Mirko Šundov, zapovjednik Hrvat-ske ratne mornarice Predrag Stipanović, predsjednik Hrvatske aka-demije znanosti i umjetnosti Zvonko Kusić i mnogi drugi. q

Edis FELIĆ

ZLATKO HASANBEGOVIĆ NA BIJELOM POLJU Proslava u Kninu i ovoga 5. kolovoza održana je uz uobičajeni fol-

klor. No da ne bude svake godine isto pobrinuo se tehnički ministar kulture Zlatko Hasanbegović. Naime, portal Index.hr objavio je foto-grafiju na kojoj se vidi kako Hasanbegović pozira s kontroverznim pje-vačem Markom Perkovićem Thompsonom, osuđenim narkodilerom Velimirom Bujancem, vođom IX. bojne HOS-a “Rafael vitez Boban” pukovnikom Markom Skejom i ostalim pripadnicima te bojne.

Skejo, koji je inače tog dana u Kninu vikao “Za dom!”, na što su mu ostali pripadnici bojne odgovarali “Spremni!”, bio je ratni zapovjednik spomenute bojne koju inače financijski pomaže Grad Split na čelu s gradonačelnikom Ivom Baldasarom. Radikalni je desničar i redovan gost na misama za poglavnika NDH Antu Pavelića, kojega smatra naj-većim sinom hrvatskog naroda. Osim toga, Jasenovac i Gradišku sma-tra bolnicama otvorenog tipa u kojima su stradali samo zakleti nepri-jatelji hrvatske države i najteži bolesnici.

S druge strane, također ekstremni desničar Velimir Bujanec je 2013. je uhapšen zato što je kokainom plaćao prostitutke, odnosno zbog kaznenog djela stavljanja narkotika u promet. Najprije je Buja-nec tvrdio da mu podmeću politički protivnici, ali na koncu je ipak sve priznao te se nagodio s tužiteljstvom. Pravomoćno je osuđen na ka-znu od 10 mjeseci uvjetnog zatvora uz rok kušnje od tri godine.

Thompson je pak nakon koncerta u Kninu prekršajno prijavljen jer je ponovno urlikao “Za dom spremni!”. On je odbio potpisati prijavu koju mu je dostavila policija, a u kojoj je stajalo da je “dana 5.8.2016. godine, u 23.45 sati u Kninu, na stadionu NK Dinara prilikom održava-nja koncerta povodom proslave Dana pobjede i domovinske zahval-nosti, isti glasno pjevao ‘Za dom spremni!’, čime je počinio prekršaj iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv DRH-a”. Također, policija je utvrdila da je marš pripadnika IX. bojne HOS-a “Rafael vitez Boban” niz glavnu gradsku ulicu, imao obilježja istog prekršaja.

U takvom se društvu nalazio Hasanbegović, no na slici se vidi i to kako tehnički ministar kulture u rukama drži vlastiti portret na kojemu je grb s prvim bijelim poljem. Da podsjetimo, hrvatski grb s prvim bi-jelim poljem bio je grb kvislinške i zločinačke NDH. Zanimljivo je pri tom kako je tokom proslave “Oluje” Hasanbegović licemjerno za N1 televiziju izjavio da ustaško znakovlje danas u Hrvatskoj nije dobro-došlo. “Ustaško znakovlje 2016. nigdje nije dobrodošlo i zato sam uputio poruku mlađim naraštajima da ne koriste bilo koje znakovlje propalih režima i ideologija i da ponosno stoje isključivo iza službenog barjaka i grba Republike Hrvatske”, rekao je Hasanbegović.

Valja napomenuti da to nije bio jedini skandal pred obilježavanje “Oluje”. Nekoliko dana ranije Hasanbegović je snimljen kako pozira uz hrvatsku zastavu s ustaškim grbom i natpisom FrankfUrt na otkrivanju spomenika Miri Barešiću.

Možda je najbolji komentar na ove Hasanbegovićeve sramotne “ustašluke” dao Bojan Glavašević, sin vukovarskog heroja Siniše Gla-vaševića. On je na Twiteru poslao otvoreno pismo predsjedniku HDZ-a Andreju Plenkoviću: “S kim si, takav si. Hasanbegović je svoje druš-tvo izabrao. Andrej Plenković šuti.” q

HRVATSKA

13KOLOVOZ 2016.

Hrvatskom će vladati u slijedeće četiri godine nova/stara koali-cija HDZ-a i Mosta nezavisnih lista. Na izvanrednim izborima održa-nim 11. rujna 2016., od 151 mjesta u Hrvatskom saboru HDZ je sam ili u koaliciji osvojio 61 zastupničko mjesto i time postao relativni pobjednik ovih izbora. Narodna koalicija na čelu sa SDP-om pak do-živjela je najteži poraz unazad 15-ak godina osvojivši samo 54 man-data, čime je mogućnost formiranja njezine Vlade svela na teoriju. Zbog toga je bilo primjetno da je javno mnijenje sklono tome da HDZ sa svojim partnerima krene u sastavljanje nove Vlade, a to su vrlo brzo, već dan-dva nakon izbora zaključile i stranke Narodne koalicije koju su uz SDP činile još i HNS, HSS i HSU.

MOST je dosta dobro prošao nakon što mu je rejting jedno vri-jeme padao. Očito su svojim insistiranjem na političkoj eliminaciji bivšeg HDZ-ova predsjednika Tomislava Karamarka uspjeli vratiti poljuljano povjerenje i osvojiti 13 mandata u Saboru. Da podsjeti-mo, na prošlogodišnjim su izborima osvojili 18 mandata, ali ih je u međuvremenu napustilo šest zastupnika te su pred raspuštanje prethodnog saziva ostali na 12 mandata. Ista ta ekipa krenula je u kampanja za ove izvanredne izbore i uspjela čak osvojiti i jedan mandat više.

Najveće je iznenađenje pak Živi zid koji je zajedno s koalicionim partnerima Promijenimo Hrvatsku (bivši mostovac Ivan Lovrinović) i Udruga Franak osvojio čak 8 mandata, no kako sada stvari stoje, oni u Saboru neće ostati na okupu, odnosno velike su turbulencije unutar koalicije, ali i unutar samoga Živog zida. Osim njih, u Saboru će biti i dva zastupnika Bandićeve Koalicije za premijera, a po jed-nog zastupnika imat će HDSSB (Branimir Glavaš) i nezavisni iz liste za dijasporu Željko Glasnović.

Srpsku će manjinu u Saboru zastupati Milorad Pupovac, Mile Horvat i Boris Milošević, mađarsku Robert Jankovics, talijansku Fu-rio Radin, a češku i slovačku Vladimir Bilek. Veljko Kajtazi zastupat će 12 manjina (austrijsku, bugarsku, njemačku, poljsku, romsku, rumunjsku, rusinsku, rusku, tursku, ukrajinsku, vlašku i židovsku), a Ermina Lekaj Prljaskaj pet manjina (albansku, bošnjačku, crnogor-sku, slovensku i makedonsku).

Milanović se nije imao s kim svađati

Inače, na prijevremenim izborima odazvalo se 52,59% birača, oko 10% manje u odnosu na izbore u studenom 2015. U brojkama, od 3,76 milijuna glasalo je njih 1,97 milijuna. Zanimljivost ovih pri-jevremenih izbora je u tome što su birači dali podršku dvjema poli-tičkim strankama, HDZ-u i MOST-u, koje su samo dva mjeseca pred izbore po svim anketama stajali puno lošije. SDP je zajedno sa svo-jim koalicionim partnerima bio u prednosti, pogotovo nakon što im se pridružio i HSS. Ipak, novi predsjednik HDZ-a Andrej Plenković zajedno sa svojim timom uspio je vratiti poljuljano povjerenje u stranku, napravivši nekoliko dobrih poteza. Najprije je odlučio da HDZ izađe samostalno na izbore, tek u nekoliko njih je izašao s ko-alicionim partnerima. Zatim, riješio se balasta radikalnog ustaštva time što je odbacio HSP kojeg su personificirali Ivan Tepeš i Pero Ćorić, a s druge strane ostavio je na listama HDZ-ove ekstreme po-put Zlatka Hasanbegovića i još nekoliko njih, čime je ipak zadržao

ODRŽANI PRIJEVREMENI PARLAMENTARNI IZBORI – POBJEDA HDZ-A

Plenković uspio oporaviti HDZ

za svoju stranku i ekstremno desni dio biračkog tijela u Hrvatskoj. Uz puno pristojniji i uljuđeniji te umjereniji nastup u izbornoj kam-panji za razliku od Karamarka, u kojoj je javno i hrabro rekao da SDP nije antihrvatska stranka, Plenković je bio daleko prijemčiviji od sada već bivšeg predsjednika SDP-a Zorana Milanovića koji se nije imao s kim svađati i kao da se izgubio u takvoj kampanji.

Nakon prve objave rezultata Plenković je rekao da je HDZ otvo-ren za suradnju sa strankama koje su im slične. “Mislim da smo uspjeli u ovoj kampanji unijeti jednu novu kulturu komunikacije, vratiti sadržaj politici i temeljiti kampanju na programu. Još jed-nom ponavljam da smo otvoreni za suradnju sa strankama koje su nam programski i svjetonazorski slične. Razgovarat ćemo s našim partnerima i dogovoriti platformu za poslijeizborne razgovore”, poručio je Plenković.

I Božo Petrov mogao je biti zadovoljan rezultatima, a njegov je govor prekidan gromoglasnim pljeskom i uzvikivanjem “Hrvatska, Hrvatska”. “Veliko hvala svima koji su prepoznali MOST i dali svoj glas. Uzurpirat ću ovu priliku, makar me i osudili radi ovoga, da pozovem sve mlade, uključite se u borbu za vašu budućnost. Nisu svi isti”, poručio je Petrov, koji je na kraju rekao medijima da neko-liko dana uzmu pauzu od MOST-a jer su oni svoje rekli. Naime, Pe-trov je dao HDZ-u i SDP-u rok od pet dana da odluče da li prihvaća-ju uvjete koje je MOST ponudio za formiranje koalicije.

Rezultati prijevremenih parlamentarnih izbora 2016.

Andrej Plenković, predsjednik HDZ-a

HRVATSKA


Ostavka Zorana Milanovića

S druge strane, već prvi govor Zorana Milanovića pokazao je da su u Narodnoj koaliciji svjesni poraza i da je u njihovom stožeru zavladalo razočarenje. “Ovo nije bio sretan dan za Hrvatsku. Osam mjeseci smo sudjelovali u eksperimentu, gdje smo bili - nigdje, što smo radili – ništa”, poručio je Milanović. Izrazio je žaljenje zbog male izlaznosti i pozvao je sve političke aktere da zatome osobne animozitete prema drugima i svoje ambicije te da se budu spremni žrtvovati kako bi se što je prije moguće formirala Vlada. Ove njego-ve riječi komentirala je u izbornoj noći nekadašnja visoka dužnosni-ca SDP-a Željka Antunović: “Reklo bi se da Milanović svojim istu-pom ne odbacuje veliku koaliciju.”

Na upit novinara dan nakon izbora što o tome misli, Plenković je rekao: “Ja bih volio da se umjesto poruka koje se šalju između redaka prvo čestita, a onda zaziva velika koalicija.” Plenković je još dodao i to da “takva opcija zasad nije opcija”.

rekao da ne zna što su im ideologija i ciljevi. On nije dao jasan od-govor na pitanje hoće li biti saborski zastupnik: “Nakon ovih 10 i više godina u kojima si dnevno izložen podražajima, razmislit ću čime ću se baviti, ali sigurno se u životu neću dosađivati.”

Za svoje napade na srbijanski državni vrh rekao je da to nije de-sničarenje i da će to i dalje raditi. Rekao je da je činjenica da srpska manjina u golemoj većini glasa za SDP, a predstavnici Srba dobivaju mrvice. Govoreći o koaliciji, rekao je da ih s HSS-om vežu godine su-radnje te da se nada da će suradnja opstati. “To smatram dobrim za hrvatsko društvo i to treba nastaviti”, rekao je Zoran Milanović, na-glasivši da je SDP, kada ga je preuzeo, bio siromašniji nego sad.

Prema Statutu SDP-a, izbori se moraju provesti u roku od 150 dana od službene objave rezultata parlamentarnih izbora. Glavni odbor SDP-a odlučio je da će se unutarstranački izbori održati 19. studenog 2016., a za sada je poznato čak 10 kandidata: Gordana Sobol, Karolina Leaković, Tonino Picula, Orsat Miljenić, Ranko Ostojić, Domagoj Hajduković, Vesna Škulić, Davor Bernardić, Duško Polovina Lungo i Kristijan Mohorović. Svi kandidati do 30. listopada moraju prikupiti 1.000 potpisa potpore kako bi njihova kandidatu-ra postala pravovaljana.

Odlazak plejade političara, potop pravaša

Osim Milanovića koji, kako sada stvari stoje, odlazi u povijest, ovi su izbori na marginu bacili i neke druge dosadašnje aktere poli-tičkog života u Hrvatskoj. Bivši predsjednik Republike Stjepan Me-sić je kao 11. na listi Narodne koalicije u I. jedinici skupio respekta-bilnih, ali nedovoljnih 5.130 glasova (nedostajalo mu je gotovo 2.500 glasova). I Radimir Čačić, nekadašnji ministar graditeljstva u Račanovoj vladi i prvi potpredsjednik Vlade Zorana Milanovića (ia-ko kratkotrajni), koji je u Hrvatskom saboru od kraja 1990-ih godi-na, nije izabran u III. izbornoj jedinici.

Neće biti ni Ivana Šukera, bivšeg ministar financija i predsjednika kluba zastupnika HDZ-a koji je u Saboru od 2000. godine, kao ni Mar-garete Mađerić. Bez mandata je ostao i osebujni načelnik Primoštena Stipe Petrina, koji je osvojio nemalih 4.671 preferencijalnih glasova, ali njegova lista nije prešla izborni prag u IX. jedinici. Propadanje HDSSB-a se nastavlja jer u Saboru više neće biti predsjednika Dragana Vulina, Vladimira Šišljagića i Josipa Salapića, a ni Ruži Tomašić nije pomoglo koaliranje s Glavaševom strankom. U Sabor nije prošao ni Stipe Gabrić Jambo, koji je bio ispred HSS-a bio na listi Narodne koalicije.

Najveći potop doživjeli su u HSP-AS predsjednik Ivan Tepeš i Pero Ćorić, ljudi koji su bili najglasniji u podršci Karamarku u pret-hodnom sazivu Sabora i koji su odbili koaliciju s HDZ-om u samo nekim izbornim jedinicama insistirajući na tome da HDZ i HSP-AS

Zoran Milanović - ostavka na funkciju predsjednika SDP-a

Potpuni potop pravaša na prijevremenim parlamentarnim izborima

Istog dana počelo se od ranih jutarnjih sati govoriti po SDP-ovim kuloarima, mada neki tvrde da se to dešavalo i nakon objave prvih poražavajućih rezultata za SDP, da bi Milanović trebao snosi-ti odgovornost za poraz i podnijeti ostavku. To se zaista i desilo jer je tog popodneva sazvao konferenciju za novinare rekavši da se neće više kandidirati na unutastranačkim izborima. “Nakon juče-rašnjih rezultata ne planiram se više kandidirati za predsjednika SDP-a. Očekujem da tijela stranke donesu odluku o raspisivanju iz-bora. Prema mome sudu, bolje je što prije kako bi se stranka mogla pripremiti za lokalne izbore 2017. Zahvaljujem svima koji su nam dali podršku, onima koji nisu ne zamjeram, očito je neki dublji po-remećaj prisutan u hrvatskoj politici i društvenom životu, ali to ne može služiti kao izgovor”, rekao je Milanović, koji je rekao i to da od velike koalicije neće biti ništa.

Govoreći o optužbama i napadima na SDP zbog navodne zaštite udbaških egzekutora, rekao je za šefa HDZ-a Andreja Plenkovića da je bio štićenik u komunističkom režimu i da je odrastao sa srebr-nom žličicom u ustima. Dodao je da očekuje ispriku zbog spornih izjava. Milanović je rekao da je bitno imati jasan stav i čvrsto se boriti. Rekao je da su standardi za SDP neusporedivo viši nego za drugu stranu. “Ali ja sam to odabrao i znao sam da će to biti moj put, i to će i dalje biti moj put”, rekao je Milanović, naglašavajući da će SDP i dalje biti njegova stranka.

Govoreći o pregovorima o formiranju Vlade, rekao je da su mi-nimalne šanse da se iz toga rodi nešto što Hrvatskoj treba, a to je stabilna i odgovorna vlada. “Računali smo da će nam građani u po-stotku dati najveće povjerenje, to se nije dogodilo” rekao je doda-jući da je 21 mandat otišao prosvjednim strankama. Za MOST je

HRVATSKA

15KOLOVOZ 2016.

budu u koaliciji na nacionalnoj razini. Plenković je to odbio, pa je i ovaj dvojac pravaša odbio bilo kakvu suradnju tvrdeći da HSP-AS može sam. Upravo su izbori pokazali da je nadobudnost ovih pra-vaša bila bez pokrića jer su u prethodnom sazivu za vrijeme Kara-marka ušli u Sabor zahvaljujući koaliciji s HDZ-om, dok se sada, ka-da ih je HDZ odbacio, pokazalo koja im je stvarna snaga.

Kako su mediji pisali, nakon ovih prijevremenih izbora postalo je jasno zbog čega su Tepeš i Ćorić grčevito branili Vladu, odnosno činili sve ne bi li sada već prošli saziv Sabora ipak preživio. U X. iz-bornoj jedinici, gdje je nositelj bio Ivan Tepeš, skupili su katastro-falnih 0,35%, najmanje od svih pravaških stranaka. Bolje su prošli čak i nepoznati HSP 1861, koju je osnovao Dobroslav Paraga i koji je imao 0,40%, dok je HSP u koaliciji sa HČSP-om i još nekoliko stra-naka skupio 1,24% glasova.

Ni podređeni mu Pero Ćorić nije bio ništa bolji u II. izbornoj je-dinici u kojoj je skupio 0,48 posto, a loši su bili i u ostalim izbornim jedinicama, niti blizu izbornog praga. Tako je stranka koja je do ju-čer igrala bitnu ulogu u domaćoj politici zbog koalicije s HDZ-om na ovim izborima pokazala kako je potpuno nebitan faktor u hrvatskoj politici i da je, a što se i dokazalo, bez podrške HDZ-a nitko i ništa.

Tepeš je osvojio samo 201 glas pa je, poput Milanovića, podnio ostavku na funkciju predsjednika HSP-a dr. Ante Starčević. “Iskreno se nadam da su loši rezultati koje smo postigli samo privremeno raspoloženje birača i kako će se pravaška scena okrupniti i na slje-dećim izborima postići odlične rezultate. Pravaštvo kao najstarija i jedina izvorna hrvatska politička ideologija zaslužuje da bude snaž-no zastupljena u hrvatskom političkom životu”, objavio je Tepeš. Ostavka je, pojasnio je, djelomično motivirana i njegovim slabim osobnim rezultatom na izborima te je putem izjave za medije za-hvalio svim članovima i dužnosnicima koji su mu pružili potporu.

No Tepeša bi ipak i dalje mogli gledati ukoliko Plenković i ostali eurozastupnici, Ivo Stier i Ivana Maletić, napuste Europski parlament zbog formiranja vlasti u zemlji, a to je vjerojatno. Naime, u tom bi slučaju bila oslobođena mjesta koja bi mogla popuniti trojica s lista za izbore za Europarlament koji nisu ušli, a koji su kao takvi skupili najviše glasova. To bi onda bili Ivica Tolić, Ivan Tepeš i Željana Zovko.

Osim Tepeša, i predsjednik HSP-a Daniel Srb je najavio povlače-nje iz aktivne politike. Razlog je isti, pravaška opcija nije osvojila ni jedan zastupnički mandat i tim činom Srb želi da pravaštvo moderni-zira svoj program i s novim ljudima krene naprijed u posve novim okolnostima. Na izvanrednoj konferenciji za novinare Srb je kazao kako je vrijeme da se i sam stranački program “prilagodi vremenu u kojem živimo” i koje nosi nove obveze, jer želi da stranka u budućno-sti ostvari rezultate koji odgovaraju njenom imenu i povijesnoj snazi. Potvrdio je da odlazi s mjesta predsjednika stranke te najavio održa-vanje Izbornog sabora HSP-a, koji se po Statutu mora raspisati nakon svakih parlamentarnih izbora. “To će biti prilika da se izabere novo vodstvo, ja ću u tome procesu biti maksimalno kooperativan, ali se neću ni na koji način miješati u kadrovsku politiku, niti imam namje-ru na bilo koji način upravljati strankom”, poručio je Srb. Uvjeren je kako “nema uspješne zemlje bez snažne i uspješne desnice”, upozo-rivši da u ovakvoj situaciji Hrvatska i dalje neće dobro napredovati, što se vidi kroz probleme u gospodarstvu i iseljavanju mladih.

Po rezultatu je blizu pravaša i nekadašnja šefica Laburista Nan-si Tireli. Ona je svojedobno bila u 7. sazivu Sabora, a sad je na listi Milana Bandića u I. izbornoj jedinici osvojila tek 175 glasova. Tako su ovi prijevremeni izbori na političku scenu donijeli nekoliko novih aktera (Plenkovića i suradnike), a otišli su neki stari. Valjda će to donijeti stabilnost novoj Vladi RH. q

Edis FELIĆ

BOŽO LJUBIĆ LJUBI KVISLINŠKU PARADRŽAVU Da su u Hrvatski sabor ušli i problematični likovi pokazuje izborni

uspjeh Zlatka Hasanbegovića koji je u II. izbornoj jedinici na listi HDZ-a osvojio 11.898 preferencijalnih glasova (više nego prva na listi Ivana Ma-letić). Zanimljivo je pri tom da nije odmah nakon izbora otišao u izborni stožer HDZ-a, nego je rezultate pratio i slavio sa svojim prijateljem Velimi-rom Bujancem. Još je jedan problematičan HDZ-ovac ušao u Sabor, Stevo Culej, koji je bio zadnji na listi u V. izbornoj jedinici. Dobio je 9.262 prefe-rencijalnih glasa, a prije samo nekoliko tjedana imao je rasistički ispad kad je za Veljka Kajtazija, zastupnika manjina, rekao da “laže ko srpski cigan” i da “iznosi laži i radi po nalogu mrzitelja Hrvata”. U Sabor je ušla i ultrakon-zervativna Bruna Esih, koja je dobila 10.500 glasova i za koju je snažno lobirao Hasanbegović. Za nju se zna da je veliki zagovaratelj lustracije. U XI. izbornoj jedinici za dijasporu prvi se put desilo da HDZ nije dobio sva tri mandata. Ovaj je put jedan mandat uzeo nezavisni Željko Glasnović, inače bivši HDZ-ovac, vrlo ekstreman i također veliki lovac na komuniste, Jugo-slavene i ostale navodne mrzitelje Hrvatske.

Glasnović je podršku dobio u Hercegovini prije svega, no dobio ju je i Božo Ljubić na listi HDZ-a koji je prije izbora otvoreno rekao ono što u bosanskohercegovačkom HDZ-u nastoje bezuspješno prikriti za-htjevima za tzv. trećim entitetom. Treći entitet nije ništa drugo nego zazivanje kvislinške zločinačke ustaške paradržave tzv. “herceg-bo-sne”, a to je u nastupu iskrenosti potvrdio i Božo Ljubić, istaknuti član HDZ-a BiH, kasnije osnivač HDZ-a 1990 i njegov predsjednik između 2006. i 2013. godine, a sada predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog na-rodnog sabora BiH. On je poručio da ta paradržava “nije ugašena niti je napuštena” te je čestitao svim ljubiteljima Velike Hrvatske (on se izrazio “hrvatskom narodu” aludirajući da su svi Hrvati za takvu opci-ju) “23. godišnjicu postojanja” kvislinške paradržave. Dakle, on je svje-sno i namjerno upotrijebio riječ “postojanja” i time samo potvrdio da u ovih 23 godine velikohrvati iz HDZ-a BiH kontinuirano potkopavaju temelje Bosne i Hercegovine. No na njihovu nesreću, kao i na nesreću velikosrba, ti su temelji ipak preduboki i još uvijek se drže, a oni koji vole Bosnu i Hercegovinu uvjereni su da će se i održati.

Božo Ljubić

Ipak, valja navesti Ljubićeve riječi jer se radi o čovjeku koji će i u Hrvatskom saboru nastojati potaknuti vlasti u Hrvatskoj da se više anga-žiraju u obnovi tzv. “herceg-bosne” nego što su se do sada angažirali. “Herceg Bosna je aktualna ne samo kao inspiracija za borbu za hrvatsku jednakopravnost u BiH, već je Herceg Bosna aktualna i kao pravna i po-litička činjenica. Konačno, Herceg Bosna i danas živi u mnogim zakoni-ma i javnim poduzećima. Nadalje, svi zakoni Hrvatske Republike Herceg Bosne su i danas na snazi za sva ona područja koja nisu uređena na ni-vou države. To je, između ostalog, Zakon o državnim praznicima, na osnovu kojega danas obilježavamo ovu godišnjicu”, naglasio je Ljubić, koji je dodao i slijedeće: “Republika Hrvatska, kao članica Europske uni-je i NATO-a i supotpisnica Daytonskog sporazuma, ima sve instrumente doprinijeti da se Bosna i Hercegovina uredi na načelima federalizma i legitimnog političkog predstavljanja konstitutivnih naroda. Hrvatska ta-kođer treba ustrajati na tome da ima svog predstavnika u Vijeću za im-plementaciju mira (PIC) kao supotpisnica Daytonskog sporazuma i zato što i prema svom Ustavu ima odgovornost za položaj Hrvata u BiH.”

Božo Ljubić će sigurno u Hrvatskom saboru imati istomišljenike, ali smo uvjereni da niti on, niti njegovi istomišljenici nemaju kapacitet da to provedu. Ne zbog političkih saveznika u Hrvatskoj, nego prije svega zato što im to ne daju oni koji vole Bosnu i Hercegovinu. q

HRVATSKA


Od 26. do 28. kolovoza 2016. u selu Lipovljani, smještenom iz-među Kutine i Novske, na istočnom rubu Sisačko-moslavačke župa-nije, održana je tradicionalna trodnevna manifestacija “Lipovljan-ski susreti 2016.”, najveća kulturna i gospodarska manifestacija nacionalnih manjina Hrvatske. Manjine su kroz bogat kulturno-umjetnički program, izložbe i štandove s narodnim nošnjama, ru-kotvorinama i jelima predstavile svoju tradicijsku kulturu i običaje.

Zemlja-partner “Lipovljanskih susreta 2016.” bila je Ukrajina. Susreti su počeli u petak, 26. kolovoza, gospodarskim susretom na temu “Mogućnosti i pretpostavke razvoja općine Lipovljani u okvi-ru Sisačko-moslavačke županije – s posebnim osvrtom na moguć-nosti gospodarske suradnje s Ukrajinom”. Sutradan je organizirana i vrlo zanimljiva izložba pod nazivom “Donbas: rat i mir”, koju je otvorio Oleksandr Levchenko, veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj.

Drugi dan “Lipovljanskih susreta 2016.” u cijelosti je bio posve-ćen nacionalnim manjinama u Hrvatskoj. Program je započeo u rano poslijepodne postavljanjem štandova udruga nacionalnih ma-njina, a zatim tamburaškim nastupom domaćih, mladih tamburaša – za sve posjetitelje svirali su “Prijatelji tambura”. Nakon toga po-čela su predstavljanja čak 23 tradicijska obrta, od izrade ručnih ra-dova heklanjem i šlinganjem do izrada cvjetnih aranžmana i proi-zvoda od meda. Društva nacionalnih manjina koja su nastupala s kulturno-umjetničkim programom predstavila su se i na izložbe-nom prostoru u parku kroz prikaz svog rada, očuvanja baštine, pri-kazom narodnih nošnji, a većina i specifičnim nacionalnim gastro-nomskim delicijama jela i kolača. Program je nastavljen okruglim stolom na temu manjina i izbjegličke krize, a završen u večernjim satima – svečanim mimohodom 10 kulturno-umjetničkih društava nacionalnih manjina kroz centar Lipovljana i njihovim nastupom na središnjoj pozornici.

Brojni problemi vezani uz izbjegličku/migrantsku krizu

O potrebama i problemima u životu pripadnika nacionalnih manjina svake se godine tokom “Lipovljanskih susreta” razgovara na okruglom stolu, stručnom skupu u organizaciji Savjeta za nacio-nalne manjine Republike Hrvatske i Općine Lipovljani. Ove godine tema okruglog stola, održanog 27. kolovoza u Narodnoj knjižnici i čitaonici u Lipovljanima, bila je “Nacionalne manjine u demokrat-skim društvima: manjine i migracije u fokusu izbjegličke krize”. Vrlo zapažena izlaganja imali su Aleksandar Tolnauer, predsjednik Sa-vjeta za nacionalne manjine RH i Bahrija Sejfić, pomoćnica ravnate-lja Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH. Moderator okruglog stola bio je Josip Krajči, predsjednik Pododbo-ra za pripremu Okruglog stola “Lipovljanskih susreta”.

Aleksandar Tolnauer je uvodno naglasio da se Savjet za nacio-nalne manjine RH, u suradnji sa Zakladom Friedrich-Ebert-Stiftung Zagreb i Centrom za međunarodne i sigurnosne studije Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, s različitim aspektima izbjegličke/mi-gracijske krize u Europi bavi više od godine dana. Istaknuo je da su na početku prvenstveno razmatrani humanitarni aspekti krize, a tek onda sigurnosni. Međutim, danas je situacija potpuno drugači-

KULTURNA MANIFESTACIJA “LIPOVLJANSKI SUSRETI 2016.”

Bogatstvo kulturne raznolikosti

ja. Pritom je, primjerice, dokazano da su rezultati tzv. Brexita (poli-tičkog procesa i medijske kampanje koja je povezana s izlaskom Velike Britanije iz EU) bili usko povezani s izbjegličkom/migracij-skom krizom.

“Podaci britanske vlade od prije 10-ak dana pokazuju da su zlo-čini iz mržnje i nepodnošljivosti vezani uz rasnu diskriminaciju u enormnom porastu. U periodu od 16. do 30. lipnja 2016. godine takvih je bilo 3.198 slučajeva, a od 1. do 14. srpnja 3.001 slučaj. Dakle, u samo 28 dana u Velikoj Britaniji bilo je 6.199 slučajeva vezanih u vjersku i rasnu nepodnošljivost. Ti podaci dovoljno govo-re što je izbjeglička kriza donijela u nekim dijelovima Europe. Iza-zvala je loše efekte, posebno u smislu da je lokalno stanovništvo uplašeno za svoje pozicije. Vrlo je važno da su u osam mjeseci cije-ne rada pale za 15%. To su sve problemi koji su vezani uz migrant-sku krizu”, rekao je Tolnauer.

Savjet za nacionalne manjine obavio je informativne intervjue s pripadnicima 19 nacionalnih manjina u Hrvatskoj – kako gledaju na tu situaciju i kako bi se postavili kao pripadnici manjina? “Kada se podaci sumiraju došlo se do zaključka da ne odskakuju od onih u Europi. U principu ljudi imaju razumijevanje u humanitarnom dije-lu, kod prolaska ljudi. Ali da bi bili spremni i voljni da ti ljudi u veli-kom broju ostaju ovdje – ne bi. I to je činjenica”, naglasio je Tolna-uer, pri čemu se osvrnuo na trenutnu situaciju gdje je Turska ušla u ratne operacije u Siriji, Rusija najavila sveobuhvatne vojne vježbe, a vladinim dekretom Njemačka i Češka uvode mjere civilne zaštite, tj. opskrbe domaćinstva za 10 dana. “Ne treba se bojati ratnih dej-stava na europskom tlu, ali ima naznaka velikih terorističkih akci-ja”, rekao je Tolnauer.

Istaknuo je da se brojne krize u svijetu vezuju uz manjine: od Kurda na Bliskom istoku do Ujdura u Kini. Predsjednik Savjeta za na-cionalne manjine RH je nabrojao nekoliko knjiga poznatih svjetskih autora u kojima su najavljena i predviđena sadašnja migracijska kre-tanja: Noam Chomsky “Tko vlada svijetom?”, Naomi Klein “Doktrina šoka: uspon kapitalizma katastrofe”, John Lefebvre “Zagađeni izvori: antidemokratski korijeni europske ideje” i Will Kymlicka “Multinaci-onalna pozicija u zemljama postsocijalizma”.

Okrugli stol “Lipovljanskih susreta 2016.”

HRVATSKA

17KOLOVOZ 2016.

Tolnauer je naglasio da se trenutno u Turskoj nalazi čak 3,126 milijuna izbjeglica s prostora Bliskog istoka, pri čemu imaju “nerije-šene odnose u onome što su potpisali s Europskom unijom”. “Nai-me, EU zbog nekih okolnosti koje su u međuvremenu nastale dio dogovorenog ne želi ispuniti. Pitanje je što će politika odlučiti po tim pitanjima”, rekao je Tolnauer, ističući da su migracijska pitanja veoma važna što potvrđuje i činjenica da po tom pitanju EU ima čak sedam direktiva. Osvrnuo se i na negativne pojave u Europi i Hrvatskoj, pri čemu je posebno apostrofirao jačanje kulta tradicije, tropofobično ponašanje (odbacivanje bilo kakvih promjena), opse-siju zavjerama, stvaranje atmosfere nacionalnog poniženja, per-manentno traženje krivaca za probleme i političke promašaje u onima koji su došli, pri čemu se bilo kakvo neslaganje tretira kao čin izdaje ili zloupotrebe.

“Sadašnja pozicija nacionalnih manjina je dosta nepovoljna, a vidjet ćemo što će biti s novom Vladom. U tekstu prošle Vlade RH koji je, čini mi se, imao 102 stranice, bila je samo jedna prosto pro-širena rečenica o manjinama – u kojoj je pisala da će se Vlada vodi-ti dostignutim standardima. Međutim, nije se vodila dostignutim standardima, a manjinsko pitanje je pokušala staviti na marginu. Vidjeli ste kako se u Saboru počelo govoriti s manjinskim zastupni-cima i o manjinskim pitanjima, a naročito po pitanju naše najveće manjine koja je najviše na udaru”, rekao je Tolnauer, koji se poseb-no osvrnuo na dva dokumenta iza kojih su stali svi manjinski sabor-ski zastupnici i Savjet za nacionalne manjine RH. Riječ je o Deklara-ciji o nesnošljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj (od 14. svibnja 2015.) i Priopćenju o porastu atmosfere opće nesnošljivosti u hr-vatskom društvu i pojavama etnocentrizma (od 24. veljače 2016.). Oba su dokumenta bila “gurnuta u stranu i na svaki način ignorira-na od naših medija, ali od vanjskih ne”.

“Veliki problemi su nastali nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Jedan od uvjeta ulaska u EU je bio da se mora razvijati civilno društvo u manjinskom korpusu. I mi smo ga razvili. A sada kad smo ga razvili, odjedanput to ne valja. Previše ga ima… Dolazimo u situ-aciju da prava koja smo stekli – koja nisu ništa posebno, niti na ra-čun nikoga – moramo ponovo braniti. Stvara se loša atmosfera u društvu”, rekao je Tolnauer.

Osvrnuo se i na predstojeće prijevremene parlamentarne izbo-re. “Meni je izuzetno drago što na listama mnogih stranaka ima pripadnika nacionalnih manjina, što govori o integracionom mo-mentu”, rekao je Tolnauer, pri čemu se dotaknuo i nekih problema iz prethodnog perioda: “U zemlji koja je bremenita problemima ne mogu manjine snositi odgovornost za promašaje većine. Oni koji su

'za dom spremni', nisu spremni za suživot, toleranciju, a najmanje za europske vrijednosti. Oni su spremni za nešto što je davno pro-palo. U mnogim političkim potezima koji se ovdje vuku, radi se o mješavini srednjovjekovnog primitivizma s ultramodernim duhom i kretanjima. I to uvijek završava loše. Tradicija mora postojati, ali ne možete tradiciju od prije 100 godina inkomporirati u današnja kretanja. To je besmisleno.”

“Ako ne bude dijaloga dobit ćemo 12 društvenih kretanja koja podrazumijevaju razvijanje mržnje, pakost, lukavstvo za preživlja-vanje, prijetnje kao sustav, stvaranje strahova, podcjenjivanje, ste-reotipe, laži, predrasude, marginalizaciju i prezir, a kada sve to zbrojite – imate nasilje. To je sigurno, to je dokazano. Sve te kom-ponente čine naš život. Manjine moraju voditi računa o većini – ne da bi se dodvoravali, već i zbog naših interesa. Naš interes je da zadržimo svoje identitete i da u datim okolnostima, kao ravnoprav-ni građani, sudjelujemo u političkom, javnom i kulturnom životu. Ali bez utega koji nam se u zadnje vrijeme često stavlja na leđa – bez povijesnih reminiscencija i bez vječnog traženja krivca među drugim i drugačijim. Očekujem veću angažiranost nacionalnih ma-njina – njihovih tijela, udruga, saborskih zastupnika, vijeća i pred-stavnika. U javnom i političkom životu to će biti potrebno ne samo manjini, nego i većini”, zaključio je Aleksandar Tolnauer, predsjed-nik Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

Bahrija Sejfić je uvodno istaknula da Vlada RH neposredno pro-vodi politiku u području prava nacionalnih manjina putem Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Pripadnici nacional-nih manjina ostvaruju većinu etničkih prava putem redovitih insti-tucija Republike Hrvatske, kao i većinski hrvatski narod, čime se osigurava zaštita od asimilacije i getoizacije i omogućava razvoj kulturnog i nacionalnog identiteta u cilju njihove integracije u hr-vatsko društvo.

U prosincu 2002. godine donesen je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina RH, veoma bitan instrument za zaštitu prava nacionalnih manjina, koji predstavlja Magna Cartu zaštite ljudskih i manjinskih prava na ovim prostorima. “Ovaj je dokument visoko ocijenjen na međunarodnoj razini i njega se smatra jednim od naj-boljih načina rješavanja problematike nacionalnih manjina. On nije savršen, ali pruža jedan okvir pomoću kojeg je moguće do jedne visoke razine postaviti zaštitu prava nacionalnih manjina u Republi-ci Hrvatskoj”, rekla je Sejfić.

Istaknula je da je Republika Hrvatska sklopila pet međunarod-nih bilateralnih ugovora sa susjednim zemljama o pravima nacio-nalnih manjina: sa Srbijom, Italijom, Mađarskom, Crnom Gorom i Makedonijom. Slijedom tih ugovora stvoreni su mješoviti nacional-ni odbori koji bi trebali imati jednogodišnje sastanke s ciljem po-boljšanja situacije vezane uz nacionalne manjine. Sejfić je je nagla-sila kako Republika Hrvatska izdvaja značajna sredstva za zaštitu manjinskih prava i stvaranje pretpostavki za očuvanje kulturne autonomije pripadnika nacionalnih manjina. Kao problem istaknu-la je pitanje pristupa medijima. Naime, HTV-ove emisije “Prizma” i “Manjinski mozaik”, iako vrlo kvalitetne, ne zadovoljavaju potrebe pripadnika nacionalnih manjina u Hrvatskoj.

“Vladine institucije sustavno rješavaju pitanja kako većine, ta-ko i manjine. Vrlo je važna suradnja pripadnika nacionalnih manji-na s predstavnicima lokalne samouprave, jer se samo u dijalogu s njima i u konstruktivnoj suradnji mogu rješavati krucijalna manjin-ska pitanja”, zaključila je Bahrija Sejfić, pomoćnica ravnatelja Ure-da za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske. q

Ismet ISAKOVIĆBahrija Sejfić, Aleksandar Tolnauer i Josip Krajči

INTERVJU


Birači su me prepoznali bez obzira kojoj manjini pripadaju

Čestitke na pobjedi na prijevremenim parlamentarnim izbori-ma za saborskog zastupnika albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine. Možete li usporediti svoje dvije izborne pobjede – u studenom 2015. i rujnu 2016.? Da li je bilo razlike u pristupu, što je odlučilo pobjednika?

Zahvaljujem. Kad usporedim izbore u studenom 2015. i rujnu 2016. bilo je razlike u pristupu. Tijekom 2015. obratila sam se samo Albancima kao biračima. Tijekom svog mandata nastojala sam se upoznati sa svim manjinama, identificirati specifičnosti svake ma-njine, a ujedno i upoznati se s problemima koje imaju manjine. Prvi puta su i druge manjine imale pristupa Saboru i imale su otvorena vrata. Tijekom kampanje samo sam nastavila svoj rad koji sam za-počela kao zastupnica, ali nisam mogla dovršiti.

Prije 10 mjeseci vodili ste “mrtvu trku” s Idrisom Sulejmani-jem, kada ste nakon dva izborna kruga uspjeli pobijediti za samo pet glasova, rezultatom 999:994. Međutim, na ovogodišnjim iz-borima razlika između vas dvoje bila je mnogo veća – 269 glaso-va. Da li je tome uzrok bio podrška Vašoj kandidaturi od strane Unije Albanaca u Republici Hrvatskoj ili nešto drugo?

Zahvalna sam Uniji Albanaca u Republici Hrvatskoj koja pod svojom ombrelom obuhvaća više od 20 udruga Albanaca u Hrvat-skoj. Osim Unije, imala sam i podršku 16 albanskih udruga diljem Republike Hrvatske. Ali, moram naglasiti, da su me birači prepo-znali bez obzira kojoj manjini pripadaju. To sam primijetila tijekom svoje kampanje jer je bilo birača koji nikada nisu izašli na glasova-nje, ali su rekli da će radi mene izaći. Tu je bilo i Bošnjaka, Makedo-naca, Crnogoraca i Slovenaca.

Albansko biračko tijelo pokazalo je iznimnu zainteresiranost za glasanje na manjinskoj listi. Ovoga puta troje albanskih kandidata dobilo je 12,3% više glasova nego u studenom 2015. S druge strane, dobili ste 355 glasova više nego prije 10 mjeseci. Vaš komentar?

Albanci su uvijek dali svoj doprinos za domovinu Hrvatsku, ali do sada zauzvrat nisu dobili ono što su zaslužili. Moram navesti da naši prethodnici, zastupnici, nikada nisu obratili pažnju na druge manji-ne, a Albanci su mislili da je nemoguća misija imati svog zastupnika. Mojim izborom došli su do zaključka da se sve može uz malo truda.

ERMINA LEKAJ PRLJASKAJ, ZASTUPNICA ALBANSKE, BOŠNJAČKE, CRNOGORSKE, MAKEDONSKE I SLOVENSKE NACIONALNE MANJINE U HRVATSKOM SABORU

“Radim u smjeru da se oformi svojevrsni manjinski savjet. Poduzela sam korake, ali nisam uspjela dovršiti do kraja. Nadam se da ću u ovom mandatu uspjeti. Što se tiče kontakata s predstavnicima

Bošnjaka, u proteklom periodu sam kontaktirala sa svim bošnjačkim predstavnicima koji su bili voljni za suradnju – i mogu kazati da sam zadovoljna s njihovim pristupom.”

Svaka manjina ima svoje specifične probleme

Razgovarao: Ismet ISAKOVIĆ

S obzirom na kontakte i ostvarene rezultate u prethodnom skraćenom saborskom mandatu, da li ste u ovom izbornom ciklu-su imali podršku iz nekih drugih nacionalnih manjina? Od Crnogo-raca, Makedonaca i Slovenaca, koji nisu imali svog kandidata, ali i od Bošnjaka…

Kao što sam navela, osim albanske manjine imala sam podršku i drugih manjina. Također naglašavam da ću nastaviti sa radom i su-radnjom i s drugim manjinama. I uvijek ću im biti na raspolaganju.

Da li ste u predizbornoj kampanji imali podršku nekih hrvat-skih političkih stranaka?

Imala sam simpatije od strane hrvatskih političkih stranaka, ali ne mogu reći da sam tijekom kampanje imala podršku.

Ermina Lekaj Prljaskaj

INTERVJU

19KOLOVOZ 2016.

U proteklom periodu kontaktirala sam sa svim bošnjačkim predstavnicima koji su bili voljni za suradnju

U prethodnom intervjuu objavljenom na stranicama našeg časopisa izjavili ste da ćete “nastojati biti glas manjina u Hrvat-skom saboru”. Po Vašem mišljenju, jeste li u proteklom periodu u tome uspjeli?

Mislim da je bilo prekratko da se vidi moj rad, i dalje tvrdim da ću biti glas manjina u Hrvatskom saboru. Tijekom svog mandata u Saboru po prvi puta Bošnjaci su imali komemoraciju o Srebrenici i kao predstavnik bošnjačke manjine otišla sam u Srebrenicu zajed-no s Bošnjacima.

U prethodnom intervjuu u “Preporodovom Journalu” rekli ste kako želite “oformiti svojevrsni manjinski savjet”, odnosno tim lju-di u svih nacionalnih manjina koje zastupate. Da li postoji “manjin-ski savjet” ili ste, možda, odustali od te ideje? S kim ste od bošnjač-kih predstavnika najviše kontaktirali u proteklom periodu?

Radim u smjeru da se oformi svojevrsni manjinski savjet. Podu-zela sam korake, ali nisam uspjela dovršiti do kraja. Nadam se da ću u ovom mandatu uspjeti. Što se tiče kontakata s predstavnicima Bošnjaka, u proteklom periodu kontaktirala sam sa svim bošnjač-kim predstavnicima koji su bili voljni za suradnju – i mogu kazati da sam zadovoljna s njihovim pristupom.

Imali ste istovremeno i mali i dovoljno vremena da “snimite” ma-njinsku problematiku. S kojim problemima se susreću pripadnici pet nacionalnih manjina koje predstavljate u Hrvatskom saboru? S dru-ge strane, koji su problemi svojstveni svim manjinama u Hrvatskoj?

Svaka manjina ima svoje specifične probleme, znači nemamo iste probleme. Ja bih kao zajednički problem manjina navela zapo-šljavanje i dodjelu financija.

U prethodnom skraćenom mandatu možemo reći da ste uspjeli eliminirati grešku svojih prethodnika jer se u svom radu niste fokusirali samo na svoju, albansku nacionalnu manjinu. Mo-žete li našim čitateljima pobrojati aktivnosti i kontakte vezane uz Bošnjake?

Sa Bošnjacima prvi korak je bio posjet unije udruga Bošnjaka (SABAH, op. ur.) u Hrvatski sabor, moje praćenje i podrška progra-ma Bošnjaka – i mislim da je ono što sam uspjela komemoracija o Srebrenici i posjet Srebrenici. Što se tiče moje suradnje, otvorena sam za daljnju suradnju.

Ovaj puta nije bilo dobronamjernih savjeta U prethodnih nekoliko mjeseci bili smo svjedoci velike ideološ-

ke polarizacije u hrvatskom društvu i velike zagađenosti javnog prostora s različitim izjavama. Hoće li doći do smirivanja tenzija i okretanja prema temama od životnog značaja?

Mislim da smo svi nešto naučili u ovih 10 mjeseci. I da ćemo svi raditi na tome da mladi ne odlaze van, nego da se vratimo gospo-darstvu i da se ne bavimo ideologijama.

Prethodna Vlada RH bila je nestabilna, kao i saborska većina. Što možemo očekivati nakon ove izborne runde?

Nakon ovih izbora Vlada će biti stabilna i mislim da će raditi u pozitivnom smjeru.

Često se govori o tzv. izbornoj volji hrvatskog naroda. Što to znači? Po Vašem mišljenju kakva treba biti pozicija manjinskih saborskih zastupnika u pregovorima oko formiranja nove Vlade?

Što se tiče pozicije manjina oko formiranja nove Vlade biti će povoljnija, ali nisam sigurna da ćemo biti koalicija s obzirom da pre-govaračke stane ne govore o tome.

Imali kontakte s ostalom sedmoricom manjinskih zastupnika? Jeste li uključeni u aktualne razgovore manjinskih zastupnika s HDZ-ovim premijerom Andrejom Plenkovićem? Postoje li i ovoga puta “dobronamjerni savjeti”, kako ste prošli puta rekli, ili je situ-acija mnogo smirenija?

Ovaj put idemo kao osam manjina na pregovorima i na prego-vorima idemo svi skupa. Ovaj puta nije bilo dobronamjernih savje-ta jer su shvatili da sve manjine ne moraju misliti isto.

U prethodnom skraćenom mandatu bili ste članica Klub zastu-pnika stranke Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti. Ni-ste bili članica Kluba zastupnika nacionalnih manjina. Možete li nam objasniti zbog čega? Kakva je sada situacija, ulazite li u ma-njinski zastupnički klub?

Poslovnikom Sabora zastupnik ima pravo biti i član Kluba poli-tičke stranke i Kluba manjina. U prošlom sazivu nisam bila član Klu-ba manjina jer se nekima nije sviđalo to što ne mislim isto kao oni. Iako sam tražila pismeno da se očituju, ali nisam dobila nikakav odgovor.

Ako budemo surađivali, uspjet ćemo ostvariti svoj cilj

U Savjetu za nacionalne manjine RH, svojevrsnoj manjinskoj vladi, predstavljate isključivo pripadnike albanske nacionalne manjine jer ostale četiri manjine – Bošnjaci, Crnogorci, Makedon-ci i Slovenci – imaju svoga predstavnika. Jeste li zadovoljni visi-nom financijskih sredstava koji se iz Državnog proračuna izdvaja-ju za očuvanje kulturne autonomije nacionalnih manjina?

Što se tiče sredstva nisam zadovoljna visinom sredstva koja se odvajaju iz Državnog proračuna za očuvanje kulturne autonomije nacionalnih manjina. Ali o sredstvima ne bih govorila ovom prili-kom.

Kakvo je Vaše mišljenje o Ustavnom zakonu o pravima nacio-nalnih manjina, temeljnom zakonu hrvatske države koji uređuje manjinska pitanja u Hrvatskoj? Da li je u dovoljnoj mjeri imple-mentiran u praksi?

Što se tiče Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina mogu reći da nije u dovoljnoj mjeri implementiran u praksi. Istu stvar sam navela tijekom pregovora. Nadam se da će se nešto pro-mijeniti i radit ću na tome da se promjeni.

Što učiniti kako bi se u praksi proveo članak 22. Ustavnog za-kona o pravima nacionalnih manjina RH, koji govori o zapošljava-nju nacionalnih manjina u državnoj upravi?

Po meni ovo je najosjetljivija tema za manjine. Na žalost, članak 22. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina ne primjenju-je se dovoljno. I to sam tijekom 10 mjeseci naglasila, iako su se opravdavali da je prevelik broj nezaposlenih. Međutim, smatram da se tijekom zaposlenja još gledaju ime, prezime i mjesto otkuda dolazi osoba koja traži posao.

Na kraju razgovora, Vaša poruka Bošnjacima u Hrvatskoj, ali i svim ostalim nacionalnim manjinama koje zastupate u Hrvat-skom saboru.

Kao što sam rekla i prije, ponavljam i sada da ću “nastojati biti glas manjina u Hrvatskom saboru”. Ako budemo surađivali, uspjet ćemo ostvariti svoj cilj. q

BOSANSKI BAROMETAR


Neophodan uvjet za prihvaćanje bosanskohercegovačke aplika-cije za članstvo u EU ispunjen je krajem kolovoza kada je Vijeće mini-stara BiH donijelo odluku o usvajanju Mehanizma koordinacije. Riječ je o neophodnom dokumentu koji je bio uvjet za BiH da bi EU razma-trala njezin zahtjev za odobravanjem kandidatskog statusa.

No, nije sve išlo glatko. Naime, početkom kolovoza predsjeda-vajući Predsjedništva BiH i lider Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović te banjalučki vlastodržac i lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik postigli su načelan dogo-vor u vezi sa kreditnim aranžmanom sa Međunarodnim monetar-nim fondom (MMF), kao i Mehanizmom koordinacije. Dogovor je postignut nakon višesatnog sastanka, koji je sazvao šef delegacije Europske unije u BiH Lars-Gunnar Wigemark, a kojem je prisustvo-vao i predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić te šefica banjalučke vlade Željka Cvijanović.

Lars-Gunnar Wigemark rekao je nakon sastanka da je postignuta suglasnost o brojnim važnim pitanjima, uključujući aranžman sa MMF-om, Mehanizam koordinacije, strategije u sektoru transporta te druga važna pitanja. Naveo je da je razgovarano o važnim pitanjima u kon-tekstu europskih integracija, tj. pitanjima koja se tiču aplikacije BiH za članstvo u EU. Kako je objašnjeno nakon razgovora, pitanje pisma na-mjere MMF-u je potpisano i već upućeno u Washington.

Izetbegović je rekao da je nađeno rješenje između entitetskog i državnog nivoa vlasti kada je riječ o koordinacijskom mehanizmu. To je, naglasio je, otvorilo put za postizanje dogovora u vezi sa transportnom strategijom i aranžmanom sa MMF-om. “Riješili smo set pitanja koji BiH otvaraju put ka prihvatanju aplikacije, preuzi-manju upitnika, pokretanju BiH na njenom europskom putu”, re-kao je Izetbegović.

Dodik je potvrdio da je pronađeno rješenje zajedno s Izetbego-vićem. “Kada je riječ o Mehanizmu koordinacije uspješno su riješe-na pitanja odlučivanja u koordinacionim mehanizmima, pitanje predsjedavanja i pitanje predstavljanja prema europskim instituci-jama. Time su stvoreni uvjeti za formalno prihvatanje Mehanizma koordinacije”, rekao je Dodik.

O tom se mehanizmu bezuspješno pregovaralo godinama jer je Dodik uporno inzistirao na donošenju odluka konsenzusom, odno-sno na pravu veta entiteta na bilo koju odluku. Ovaj dogovor u biti potvrđuje takav način donošenja odluka, no uz mogućnost da se u slučaju izostanka suglasnosti odlučivanje prepusti višoj razini koor-dinacije unutar iznimno kompliciranog sustava.

Jasno je definirano Poglavlje VI koje se odnosi na sastav delega-cije BiH u okviru zajedničkih tijela BiH i EU za nadgledanje primjene Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a posebno način odlučiva-nja i funkcionalnost donošenja odluka. Dogovoreno je da se sve od-luke donose konsenzusom, a da su sve institucije na svim nivoima obavezne osigurati prisutstvo svojih predstavnika na sjednicama ti-jela. Predviđena su i rješenja za osiguranje funkcionalnosti Mehaniz-ma koordinacije. Kvorum za održavanje sastanaka i usvajanje odluka u tijelima, kako je definirano sporazumom obavezno čine ovlašteni predstavnici Vijeća ministara, entitetskih vlada i kantona, a u skladu s ustavnim nadležnostima za materiju koja se razmatra na sjednici, odnosno koja je predmet odluke. Sve odluke usvojene u različitim

ČUDNIM KOMPROMISOM NA ŠTETU BIH USVOJEN MEHANIZAM KOORDINACIJE

Prvi korak na putu u EU

tijelima sistema koordinacije mogu biti preispitane pred višim tije-lom u sistemu koordinacije u roku od 10 dana od njihovog donoše-nja, a od strane ovlaštenih predstavnika Vijeća ministara i entitetskih vlada. “U slučajevima kada neko od tijela u sistemu koordinacije ne usuglasi poziciju povodom određenog pitanja, isto će biti upućeno višem nivou u sistemu koordinacije, zaključno sa kolegijem za europ-ske integracije koji se sastaje i djeluje u skladu s članom 4 ove odlu-ke”, navodi se, između ostalog u sporazumu.

Sporazum više koristi Dodiku

Ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak, komentirajući raz-govore Izetbegovića i Dodika dok su još trajali, rekao je da je dobro-došao svaki sastanak ključnih lidera političke scene ako će dovesti do ispunjavanja uvjeta za prihvatanje aplikacije BiH za članstvo u EU. “Mi smo i do sada nepotrebnim političkim kalkuliranjem izgu-bili najmanje tri, četiri mjeseca jer je trebalo ovaj posao da završi-mo do srpnja. Moja poruka je uvijek ista, entitetske vlade trebaju da rade svoj posao, Vijeće ministara i druge institucije na bh. nivou svoj i tako ćemo najbolje pomoći svim ljudima”, rekao je Crnadak.

Ovaj je sporazum trebao više Dodiku nego Izetbegoviću s obzi-rom da mu je blagajna u Banja Luci ostala prazna, pa mu je bilo ite-kako stalo da se potpiše sporazum s MMF-om o novom kreditu. Na-

Sporazum SDA-SNSD o Mehanizmu koordinacije (Lars-Gunnar Wigemark, Željka Cvijanović, Bakir Izetbegović,

Milorad Dodik, Denis Zvizdić i Fadil Novalić)

Faksimil potpisanog sporazuma

BOSANSKI BAROMETAR

21KOLOVOZ 2016.

ime, MMF je odložio kreditni aranžman od 1,1 milijarde konvertibil-nih maraka s BiH jer svi članovi Fiskalnog vijeća BiH početkom srpnja nisu potpisali pismo namjere, ključni dokument za odobravanje aranžmana. Nisu ga potpisali članovi Fiskalnog vijeća BiH, predsjeda-vajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić i premijer Federacije BiH Fadil Novalić, oba iz SDA. Kao razlog je naveden zastoj na putu BiH ka EU, jer je Dodik prvobitno odbio da potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) i Mehanizam koordinacije. Nakon što je SSP ipak potpisan 18. srpnja 2016., o čemu smo već pisali, ostalo je neriješeno pitanje Mehanizma koordinacije, operativnog i institucionalnog si-stema koordinacije institucija BiH u procesu eurointegracije.

Bruxelles je od BiH tražio jednu adresu s kojom će komunicirati oko pitanja eurointegracija, navodeći da se ne može pregovarati sa entitetima te da sve oko eurointegracija mora biti koordinirano na nivou BiH. Tako je Vijeće ministara BiH na sjednici još u siječnju ove godine donijelo odluku o Mehanizmu koordinacije, u okviru kojih bi trebala biti uspostavljena zajednička tijela: Kolegij za europske integracije, Komisija za europske integracije, potkomisije za europ-ske integracije i radne grupe za europske integracije.

Dodik je nakon toga odbio sudjelovati u primjeni Mehanizma koordinacije tvrdeći da je ta odluka donesena bez znanja i konsul-tacija s banjalučkim vlastima. Pravi razlog, međutim, leži u tome što Dodikova stranka koja je na vlasti u Banja Luci nije dio vladajuće koalicije na državnom nivou, pa je pošto poto htio pokazati da se njega ne može zaobići. Iz SDA su potom su poručili da neće potpi-sati Pismo namjere za kredit MMF-a dok SNSD ne krene u primjenu Mehanizma koordinacije.

Čovića neprijatno iznenadio Dodik

Ipak, sporazumom je ostao nemalo iznenađen Dodikov politički saveznik, a neki ironično kažu i “poslovni partner”, predsjednik HDZ-a i član Predsjedništva BiH Dragan Čović. On je posebnim je pismom izvijestio europskog povjerenika za proširenje i politiku susjedstva Johannesa Hahna kako dogovor Izetbegović – Dodik o uspostavi me-hanizma koordinacije odnosa BiH s EU “nema perspektivu” jer je ri-ječ o rezultatu “tajnog dogovora dvojice političkih lidera”.

Čović je upozorio kako je mehanizmom kojega su dogovorili Izetbegović i Dodik preskočena cijela jedna razina vlasti, čime je aludirao na izostavljanje uloge kantona unutar Federacije BiH koje imaju značajne ustavne ovlasti, pa stoga moraju imati i svoje mje-sto u mehanizmu koordinacije. On smatra da je sporazum neusta-van i nelegitiman izražavajući pritom osobno nezadovoljstvo i za-brinutost jer su se Izetbegović i Dodik dogovarali izvan tijela vlasti

BiH, a pri tom su očevidno i politički trgovali dogovarajući ujedno upućivanje pisma namjere Međunarodnom monetarnom fondu kako bi se ishodio novi kredit, ali i mijenjala prometna strategija BiH po zahtjevima koji dolaze iz Banje Luke.

Znatno oštrijim riječima na dogovor Izetbegović – Dodik priopće-njem je reagirao HDZ BiH. Iz te su stranke s ogorčenjem konstatirali kako su tek iz medija doznali da se Izetbegović i Dodik sastaju “u nekoj kavani” u Istočnom Sarajevu i to pod pokroviteljstvom šefa delegacije EU u BiH Lars-Gunnara Wigemarka. HDZ je ironično ovaj sastanak nazvao još jednim još jednim povijesnim srpsko-bošnjač-kim dogovorom postavivši pitanje tko je tu uopće i u čije ime prego-varao – i to bez znanja i suglasnosti hrvatske strane. “Ovaj dogovor je izgleda i napravljen samo da se do neizvjesnosti blokira bilo kakav pozitivan iskorak BiH na bilo kome polju. Nije jasno još jedino kakva je uloga specijalnog europskog predstavnika u ovom igrokazu. U sva-kom slučaju nama ostaje da konstatiramo da bilo kakvi dogovori dvojice protiv i bez treće strane u BiH nikada nisu donijeli bilo kakav napredak, a pogotovo nisu donijeli dobro bilo kome u BiH”, stajalo je u reagiranju HDZ BiH, pri čemu valja primijetiti da su mnogo puta do sada Dodikovi i Čovićevi ljudi “radili protiv trećeg”.

Iznenadnim dogovorom Izetbegović – Dodik bili su nezadovoljni i u Srpskoj demokratskoj stranci (SDS), koja je dio vladajuće parlamentar-ne većine na državnoj razini, dok su u entitetskoj skupštini opozicija Dodikovoj vlasti. Predsjednik SDS-a Mladen Bosić, koji je i predsjeda-telj Zastupničkog doma parlamenta BiH, kazao je kako je Izetbegovi-ćev i Dodikov dogovor njihova stvar koja nikoga drugog ni na što ne obvezuje. Iskazao je ipak zabrinutost sugerirajući kako je moguće da sve to predstavlja dio scenarija po kojemu bi se SDS izbacilo iz državne vlasti, a u nju uvelo Dodikov Savez nezavisnih socijaldemokrata (SN-SD). “Ako je to stranački dogovor, mi u svakom slučaju prema njemu nemamo nikakvu obvezu, a ako je institucionalni, onda je neprihvatlji-vo da član Predsjedništva BiH bez ostala dva člana vodi takve razgovo-re”, kazao je Bosić. Dodao je kako SDS neće sudjelovati u politici u ko-joj se politički čelnici mjesecima oštro sukobljavaju da bi nakon toga postizali iznenadne dogovore i tako se predstavljali kao oni koji spaša-vaju reforme i otvaraju europsku perspektivu.

I Čović dobio što je htio

Nekoliko dana kasnije, pod pritiskom svoga političkog saveznika, a neki ironično kažu i “poslovnog partnera” Dodik je poslao pismo Izetbegoviću i Čoviću u kojem je dao suglasnost da Čovićeve primjed-be budu ugrađene u konačnu verziju mehanizma koordinacije. “Ako Hrvati smatraju da treba još nešto ugraditi u mehanizam koordinaci-

Dragan Čović (HDZ BiH) izvijestio EU da je sporazum Dodika i Izetbegovića “mrtvo slovo na papiru”

Propali pregovori u Konjicu (Izetbegović - “Ovakvu stvar možete jedanput uraditi SDA”)

BOSANSKI BAROMETAR


je kako bi kantoni bili uključeni u odlučivanje, to ne bi trebalo da bude problem. U mehanizmu koordinacije treba i mora da se prati ustavna struktura BiH i ne vidim razloga da takve primjedbe ne budu prihvaćene i ugrađene u njegov konačan izgled”, rekao je Dodik, isti-čući da vjeruje da se vrlo brzo može izaći iz trenutne situacije u kojoj su se pojavile nesuglasice. On je istaknuo da na sastanak s Izetbego-vićem nije išao da radi protiv nekoga trećeg, pogotovo ne u vezi sa pozicijom u BiH, jer je to za svakog loše. “Sastanak je organizirao specijalni predstavnik i šef Delegacije EU u BiH Lars-Gunnar Wige-mark. Bilo je teško odbiti taj poziv i ignorirati ga. Nisam ja taj koji je birao učesnike sastanka. Nisam znao, niti sam imao bilo kakvih na-znaka da postoji neki problem, ali nisam ni pokušao da devastiram ili umanjim značaj sastanka iz pozicije koju imam”, istakao je Dodik.

Podsjetio je ipak da raniji Mehanizam koordinacije, koji je usvo-jen u siječnju ove godine u Vijeću ministara BiH i na koji je njegov entitet imao primjedbe, ne bi ni bio usvojen da za njega nisu glasa-li hrvatski ministri iz HDZ-a BiH. “Razumio sam da je prije svega HDZ suglasan sa Mehanizmom koordinacije koji je usvojen u siječ-nju. Kasnije je i sam Čović govorio o tome da treba sjesti i vidjeti o čemu se radi i koje su primjedbe”, istakao je Dodik.

Situacija je dodatno zakomplicirana nakon što se delegacija HDZ-a, koju je trebalo predvoditi Čović, nije pojavila na sastanku na koji su u Konjic stigli Izetbegović i njegovi najbliži saradnici. Nakon 40 minuta čekanja Izetbegović i članovi njegove delegacije napustili su restoran. “Ne bih došao ovdje da je Čović javio svom koalicionom partneru, a ne novinarima da neće doći. Imali smo zakazan sastanak. Propustili su da se sa SDA dogovore o važnim stvarima za ovu zemlju. Ovakvu stvar možete jedanput uraditi SDA. A što se tiče zemlje, države, vlasti to će da nastavi funkcionisanje. Radiće dalje institucije svoj posao i mislim da će svi nakon kratke neke ljutnje vratiti se nazad i raditi ono što je dobro za njihov narod. Ovakav odnos dviju stranaka nije dobar ni za bošnjački, ni za hrvatski narod, ni za BiH”, rekao je Izetbegović i upitao zar nije dobro za BiH da odnosi između Banja Luke i Sarajeva budu dobri. Izetbegović je izrazio očekivanje da će se svi, nakon kratke ljut-nje, vratiti i raditi za svoj narod. “Nije uzdrmana koalicija na nivou BiH, vidio sam se liderom SDS-a Mladenom Bosićem sa kojim sam popio kafu i razgovarao”, rekao je Izetbegović komentirajući Bosićeve izjave da SDA želi da u vlast na nivou BiH ubaci SNSD.

Oglasila se i visoka predstavnica EU za vanjsku politiku i sigur-nost Federica Mogherini koja je rekla da od političkih lidera i zva-ničnika u institucijama BiH očekuje da podrže rješenje o Mehaniz-mu koordinacije koje su rezultat dogovora Izetbegovića i Dodika. Ona je potvrdila da su u EU uzete u obzir primjedbe lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića. Međutim, prema našem shvaćanju, rješenje koju su dvojica lidera usuglasila omogućava zastupljenost svih ni-voa vlasti u BiH, u skladu sa ustavnim nadležnostima. Zbog toga ozbiljno računamo na sve političke i institucionalne zvaničnike u BiH da podrže ovakvo rješenje”, rekla je Mogherini.

Ipak, postignut je dogovor o svim spornim detaljima Mehaniz-ma koordinacije sredinom kolovoza na sastanku u Sarajevu kojem su prisustvovali predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić, njegovi zamjenici Vjekoslav Bevanda i Mirko Šarović te entitetski premijeri Željka Cvijanović i Fadil Novalić. Na tom je sastanku rije-šeno pitanje uloge kantona u odlučivanju.

Konačno, zadnjih dana kolovoza Vijeće ministara Bosne i Hercego-vine na sastanku u Sarajevu usvojilo je Mehanizam koordinacije, pa je u rujnu Vijeće za opće poslove EU prihvatilo aplikaciju BiH za članstvo u EU te izdalo nalog Europskoj komisiji za pripremu upitnika za BiH. time je BiH na jedvite jade napravila prvi korak na putu u EU. q

Edis FELIĆ

UVOD U KONFEDERALIZACIJU?Željko Komšić, poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta BiH i

predsjednik Demokratske fronte, smatra da nije bilo ni potrebe donosi-ti Mehanizam koordinacije. “Cijela priča oko mehanizma koordinacije je malo kompliciranija. Mehanizam koordinacije sa aspekta ustavnog ure-đenja BiH apsolutno je bespotreban. Imate Vijeće ministara koje može tu priču voditi”, rekao je Komšić i podsjetio da je Vijeće ministara u si-ječnju na vrlo neobičan način već usvojilo odluku o Mehanizmu koordi-nacije. “Postavlja se pitanje, ako su se Dodik i Izetbegović dogovorili, šta to znači za odluku koja je već važeća. Da li Izetbegović ima punu podrš-ku svoje stranke? Bojim se da je Dodik dobio ono što je tražio, a to je aranžman sa MMF-om, konkretno novac koji mu je neophodan da za-tvori rupe u budžetu RS. To ga primarno interesira”, smatra Komšić.

Sejfudin Tokić pak smatra da je ovim dogovorom sa Dodikom Izetbegović pristao dati pravo, suprotno postojećem Ustavu BiH, veliko-srpskoj politici da u svako vrijeme i po svakom pitanju može blokirati proces uključivanja BiH u EU. “Umjesto jačanja funkcionalnosti države ovim dogovorom se jača uloga Karadžiceve genocidom nastale RS. Isto-vremeno Izetbegović je pristao na slabljenje uloge Vijeća ministara BiH i institucija države. S obzirom da se radi o dogovoru predsjednika stra-naka, pozivam predstavnike bošnjačkog naroda i sve patriote u institu-cijama države da ospore ovaj međustranački dogovor”, rekao je Tokić.

Milorad Dodik (SNSD) i Bakir Izetbegović (SDA) – konfederalizacija BiH ili deblokada europskog puta BiH?

Ni SDP nije bio nimalo nježniji: “Bakir Izetbegović i SDA potpisali su danas bezuvjetnu kapitulaciju pred Miloradom Dodikom i njegovom poli-tikom uništavanja i razgradnje države Bosne i Hercegovine. Famozni Me-hanizam koordinacije, koji je dogovoren u kafani u Istocnom Sarajevu, predstavlja vrhunac urušavanja države, jer su Federacija BiH, Republika Srpska i kantoni dobili status jednak državi i njenim vlastima. Drugim rije-čima, bez državnih vlasti može se dogovoriti sve što se tiče puta BiH ka EU, dok bez suglasnosti RS ili nekog od kantona ne može ništa. Ovo je uvod u konfederalizaciju BiH po etničkom principu, za šta se od večeras očito zalaže i SDA, bez obzira na lažne tvrdnje iz ove stranke kako se bori za jačanje države. Nitko tko želi jaku državu ovakav dokument nikada ne bi potpisao. Posebno je ponižavajuće za sve građane ove zemlje da se za kafanskim stolom zadužuju za milijardu KM. Također, posebno boli činje-nica da Izetbegović nije imao hrabrosti, a ni državničke mudrosti, Milora-du Dodiku uopšte spomenuti otkazivanje referenduma o Danu RS-a. Taj neustavni referendum najteži je napad na stabilnost BiH od završetka rata, ali Izetbegovića i SDA to očito uopće nije briga!”

Građanski savez pak bio je najotvoreniji, nazivajući stvari, kako su rekli, pravim imenom: “Iluzije rukovodstva SDA da se sa neprijateljima naše zemlje može i treba pregovarati plaćamo 20 godina - jednom su to Radovan Karadžić i Mate Boban, drugi put Milorad Dodik i Dragan Čović. Ni jedan ni drugi neće zavoljeti ovu zemlju zato što im SDA već godinama popušta. Naprotiv, osovina zla Dodik – Čović je svaku takvu slabost iskori-stila za daljnje slabljenje Bosne i Hercegovine. Rukovodstvo SDA se može igrati sa svojom strankom i njenom budućnošću, ali ova zemlja je vlasniš-tvo svih nas. Izdajničko uvođenje kantonalnog veta, čije su postojanje donedavno negirali, lideri SDA Bakir Izetbegović i Denis Zvizdić danas ko-riste kao glavni argument da primire Čovića. Građani BiH nisu ni 1993. pristali na ovo na šta vodeći dvojac SDA dobrovoljno pristaje.” q

BOSANSKI BAROMETAR

23KOLOVOZ 2016.

Akcije članova AntDayton pokreta kod bh. patriota izazivaju pozitivne reakcije, dok ih istovremeno politički i medijski rušitelji države nazivaju ekstremistima, kao što je to uradila Dodikova pro-dužena ruka Radio-televizija Republike Srpske (RTRS) nakon što su u julu ove godine antidejtonci u centru Sarajeva, ispred BBI-centra, postavili instalaciju koja je, kostima iscrtanim granicama tog enti-teta, poslala nedvosmislenu poruku svijetu o prirodi te političke tvorevine. Priča o pokretu koji u posljednje četiri godine zauzima sve više mjesta u javnom životu građana BiH i izaziva sve više boja-zni kod političkog establišmenta jer ne znaju na čemu će sve to za-vršiti – neminovno mora početi s Nihadom Aličkovićem.

Razgovor smo dogovorili lahko. Mjesto sastanka hotel “Evro-pa” u Sarajevu, koji se nalazi na simboličnoj liniji susreta istočne i zapadne kulture oličene u naglom prelasku iz orijentalnog ambi-jenta Baščaršije u zapadnjačku austrougarsku arhitekturu.

Cilj svih politika u BiH je razbiti patriotizam u narodu

Prvo pitanje za Nihada Aličkovića, idejnog tvorca, osnivača i frontmena AntiDayton pokreta, bilo je: ko je i šta je AntiDayton pokret?

“Formalno-pravno mi smo za državu nevidljivi jer nismo regi-strirani, nemamo ni svoje prostorije ni bankovni račun”, kaže Alič-ković. Razlog tome je što ne žele biti jedna od 33.000 nevladinih organizacija koje su na državnom budžetu ili peru novac za račun ljudi iz političkog života. Ne žele biti ni politički paravan, što su, kaže, pokazali pišući javna pisma političkim vođama referirajući se na svaki njihov postupak koji ide na štetu države.

Cilj AntiDayton pokreta je borba protiv zaborava, razvijanje ideologije koja će državu staviti na prvo mjesto svakom građaninu i koja će imati jednog predsjednika: “Naš cilj je i razvijanje puta građanske države... ne države konstitutivnih naroda, već države građana, kao što je to slučaj s većinom normalnih država u svijetu.” Pri tome se ne boje toga da će Srbi i Hrvati, kao Ustavom definirani konstitutivni narodi, prigovoriti kako bi u građanskoj državi bili ma-jorizirani. “Mi poznajemo historijat Kraljevine Bosne, kasnije Bosne i Hercegovine, Republike BiH. Nauka zna da su do početka 19. sto-ljeća u Bosni svi bili Bošnjani, odnosno Bošnjaci – islamske, pravo-slavne ili katoličke vjere, a sve kasnije priče o bosanskim Hrvatima i Srbima došle su indoktrinacijom iz Srbije i Hrvatske”, kaže Nihad Aličković za “Preporodov Journal”.

Tako su antidejtonci 2015. godine, na dan smrti pretposljednje bosanske kraljice Katarine Kosača, izašli na kraljevski grad Bobovac kod Vareša. Bilo je to prvi put da neko iz bošnjačkog korpusa dođe na to mjesto i pobode zastave s ljiljanima, koji su simbol srednjo-vjekovne Bosne pod kojim su borci Armije Republike BiH pružili otpor agresiji.

“Mi se borimo protiv krađa i podmetanja, protiv falsifikata po-jedinih dijelova bosanskohercegovačke historije. Uspjeli smo prvi

DAYTONSKI PRIVREMENI SPORAZUM ZA MIR - VELIKI ODMOR ZA VELIKOSRPSKE IDEJE

AntiDayton i Nihad – noćna mora neprijatelja BiH

put nakon 12-13 godina da pomjerimo obilježavanje tog datuma. Umjesto 25. oktobra, predstavnici Hrvata svoju ceremoniju su oba-vili dan ranije, 24. oktobra. Organizirali smo autobus naših članova i uspjeli da s kraljevskog grada Bobovca pobacamo zastave tzv. Herceg Bosne, HVO-a i jedinica koje su bile pod komandom HVO-a, kao i Hrvatske vojske, za koju posebno nije jasno šta ona traži tu, te postavimo zastave s ljiljanima. To je za nas bila dobra pobjeda. Oni kažu ‘bosanska kraljica Katarina na hrvatskom gradu Bobovcu’. To i jeste ono što je apsurdno. Kako može biti bosanska kraljica a na, kako oni kažu – hrvatskom gradu? To je zaista van pameti. Ta priča je krenula od Jajca gdje je u posjeti bila hrvatska predsjednica Ko-linda Grabar Kitarović. Pred načelnikom Jajca, koji je inače Bošnjak, rekla je da je Jajce hrvatski kraljevski grad, na što apsolutno niko nije reagirao. A to je za nas bio alarm. Mi smo morali uraditi bilo šta što će poručiti da neko stoji iza bosanske države, iza bosanskih kra-ljeva i kraljica, iza bosanske prošlosti”, kaže Nihad.

Odmah u oči i uši upada to Aličkovićev umjeren tempo govora, čvrst glas i velika sigurnost u nastupu. Prevelika buka oko nas nima-lo ga ne pometa. Ne obazire se na moja povremena prekidanja i digresije, već nastavlja priču onao kako je zamislio da ona treba da ide i ako novinar ima dovoljno strpljenja i kada za to u priči dođe vrijeme - dobit će i odgovor na svoje pitanje, koji se savršeno ukla-pa u ono prethodno rečeno. Odaje utisak čovjeka koji ide svojom zacrtanom linijom ma šta se oko njega dešavalo. Vjerovatno i zbog toga takve akcije čine da ova građanska inicijativa, ili pokret kako ga još nazivaju, raste iz godine u godinu. Posebno u bošnjačkoj di-jaspori, kod ljudi, kako kaže Aličković, koji žive uređeniji život te svoj patriotizam i slobodno vrijeme žele iskoristiti za Bosnu i Herce-govinu, putem ostvarivanja kontakata i pomoći svake vrste. A oni to čine i finansijski. U razgovoru, prvi čovjek AntiDayton pokreta podvlači razliku između, tzv. domaćeg i patriotizma kod naših ljudi koji žive izvan Bosne i Hercegovine.

Nihad Aličković, osnivač i vođa AntiDayton pokreta

BOSANSKI BAROMETAR


“Cilj svih političkih faktora u BiH bio je da se razbije ta patriot-ska nota u narodu. Da je narod zadržao onaj patriotizam kojim je bio nabijen u četiri godine odbrane ‘92-’95, ne bi se moglo desiti da jedan demobilizirani borac ostane bez stana, da šehidsko dije-te ne bude zaposleno, zato što bi ta količina patriotizma koja je zaista bila posebna bila dovoljna da svi ti ljudi ustanu protiv ta-kvih postupaka, da brane njihovo pravo. Sve je učinjeno da se svak o sebi zabavi. E onda je došlo do podjele naroda na mnoge stranke. Do pada patriotizma došlo je nakon poturanja borbe za egzistenciju svakom od nas pojedinačno. Da smo odmah poslije agresije tražili sve ovo što borci danas traže, da bude jedinstvo među njima, da svi traže ista prava – onda bi bila druga situacija”, ističe Aličković.

Što se tiče patriotizma vani, kaže da tamo imaju dvije grupe ljudi. Jedni koji su otišli početkom i drugi koji su otišli poslije agre-sije. Ovi koji su prvi otišli, imaju sigurniji život, uređeniji, i sve slo-bodno vrijeme posvećuju svome rodnom kraju i familiji koja je u BiH. Oni koji su izašli poslije, najmanje pričaju o patriotizmu ali, tvrdi, najviše ga imaju. No, jednom prilikom Aličković je kazao kako je u Chicagu 10.000 četnika svjesnije od 70.000 Bošnjaka u St. Lou-isu... Na traženje da mi to malo pojasni, rekao je kako su Srbi su svjesni svoje nacije, svojih ciljeva i mogućnosti: “To je narod koji ima iskustvo vladanja. Mi ga nemamo. Mi to tek moramo naučiti, definirati strateške ciljeve i metode njihovog postizanja. Ti strateš-ki ciljevi morali su biti odmah nakon agresije zacementirani. Njiho-va ideološka priča, bilo kod naroda, bilo kod vojske ili policije, uvi-jek ima jedan te isti cilj, a to je jačanje nacionalne svijesti širenjem sve većeg broja laži koje samo njima idu u korist.”

Kroz borbu za istinu mi ćemo prestati imati problem sa ispoljavanjem stavova

Šta učiniti da Bošnjaci, bilo u BiH bilo u dijaspori, postanu jači, odnosno svjesniji? Kojim to metodama postići?

“Definitivno – istinom”, naglašava Nihad. “Mi moramo učiti da se borimo istinom. Doživljavamo da jači i svjesniji, bez obzira što su negativni, što se služe lažima, ostvaruju svoje ciljeve. Mi nikako da razvijemo ideologiju kojom se itekako možemo izboriti. Znači, oni razvaljuju državu lažima, a mi ne možemo da je sačuvamo istinom. Tako da mi moramo razvijati svijest da se možemo i moramo izbo-riti istinom. Mi nastojimo kroz emocije ljudi, bol, patnju i tugu otvoriti vrata za jačanje te svijesti o svim herojima, o svim bitkama, i u Srednjem vijeku – ne samo u zadnjoj agresiji. Dakle, na taj način se borimo da dopremo do ljudi. Nastojimo to i tekstovima i video-snimcima, pričama, akcijama... Nažalost, moramo dirati u srca ljudi da bi otvorili ta srca.”

Na opasku da Bošnjaci, izgleda, i mentalitetno imaju velikih problema sa ispoljavanjem svojih stavova, što je posebno vidljivo ako napravimo paralelu sa zadnjim dešavanjima u Turskoj, Aličko-vić to objašnjava historijskim razlozima.

“Svaka nacija, posebno u jednonacionalnoj državi, teži jačanju svoje države. A kod nas toga ima minimalno. Radi se, prije svega, o bivšem socijalističkom sistemu koji je 50 godina uticao na svijest naroda, koji je nametao svoju ideologiju i svoje historiju. Vidimo to u primjeru 6. aprila, koji je službeno Dan oslobođenja Sarajeva od fašizma. Komunistička ideologija je nametnula Valtera Perića kao simbola ovog grada, a on je ustvari 1945. imao spiskove ljudi koje treba strijeljati nakon što partizani uđu u grad. Prema toj komuni-stičkoj verziji, u Sarajevo 5. aprila nije prva ušla - a jeste ušla - 16. Muslimanska brigada preko Vratničke kapije. Ova grad i dan-danas

slavi lažni datum – 6. april. A iz takvog nametanja lažne historije, nastalo je ono što ste me pitali: problem sa izražavanjem stavova u bošnjačkom narodu. Dakle, mi se moramo boriti za istinu, i kroz tu borbu mi ćemo prestati imati problem sa ispoljavanjem stavova.”

On kaže da imamo sličnih primjera i u novijoj historiji, jer malo ko zna ko je Dino Magoda, ko je Kenan Demirović, ko je Ramo Bi-ber. Namjerno je izgovorio imena tri čovjeka koji nisu poznati širo-koj javnosti kao što su to, recimo, Safet Hadžić, Jovan Divjak, Dra-gan Vikić... “Kenan Demirović je prva žrtva u Sarajevu. To je isto jedna od tužnih činjenica da se, nažalost, Suada Dilberović i Olga Sučić nazivaju prvim žrtvama agresije – ali, uz dužno poštovanje, one to nisu. Kenan je ubijen na dan referenduma o nezavisnosti Republike BiH 1. marta. I Ramo Biber je ubijen istu noć, bio je čuvar žičare ne Trebeviću. Kenan Demirović je bio 17-godišnjak, njega su iz zasjede ubili srpski dobrovoljci iz Vukovara. Ubijen je na Kobiljoj Glavi iza amidžine kuće.”

U nedostacima Daytonskog mirovnog sporazuma ima mnogo razloga za vraćanje Ustava Republike BiH

Iako ljudi koji čine AntiDayton zaziru od političara i malo-malo im šalju pisma u kojima reagiraju na njihovo antidržavno ponaša-nje, među njima ima i onih s kojima su na istoj liniji jačanja Bosne i Hercegovine. Aličković veli da su to Šemsudin Mehmedović (SDA), Denis Bećirović (SDP) i Miro Lazović (SDU). Za Lazovića, zadnjeg predsjedavajućeg Skupštine Republike Bosne i Hercegovine, kaže da mu je ta priča o AntiDayton pokretu bila vrlo jasna, kao i o reak-tiviranju Ustava Republike BiH, tako da crpe njegova znanja i isku-stva u vezi s reaktiviranjem Ustava.

No Aličković naglašava: “Bez obzira na te kontakte, mi nismo radili tako da nekome moramo biti dužni, praviti mu bilo kakav vid političke kampanje. Morali smo ih ostvariti jer određene stvari u ovoj državi ne možete riješiti tek tako, jer je potrebno zajednički utjecati na svijest građana o potrebi vraćanja Ustava RBiH, ta svi-jest se mora podići na viši nivo.” Pri tome, svjestan da je to na neki način utopija, ali tvrdi i da formalno-pravno Bošnjaci imaju pravo na to: “U Daytonskom sporazumu stoji da ukoliko se ne ispunjava bilo koji od dijelova mirovnog akta, imamo pravo na reaktiviranje Ustava Republike BiH.”

Aličković je ubijeđen, kada bi postojala politička volja i ideološki naboj kod bošnjačkih političara da zagovaraju regije umjesto entite-ta i kantona, radi lakšeg funkcioniranja države – bilo bi moguće to napraviti. No kod druge dvije strane, Srba i Hrvata, siguran je da ne postoji politička volja a bošnjačkoj strani nedostaje patriotizma. Kaže

Poruka srbijanskom premijeru Aleksandru Vučiću

BOSANSKI BAROMETAR

25KOLOVOZ 2016.

i da u nedostacima Daytonskog mirovnog sporazuma ima mnogo ra-zloga za vraćanje Ustava Republike BiH: “Puni naziv Daytonskog spo-razuma je Privremeni sporazum za mir. Sama ta odrednica ‘privre-meni’ je ogroman alarm. Ona je ostavila prostora za neko drugo rje-šenje i definitivno je došlo vrijeme da se ono promijeni. Dejtonski nedostatak je u samim potpisima tog sporazuma. Prvo potpisi iz Sr-bije, kada ta država još nije bila međunarodno priznata. To je jedan od najvećih dokaza koji govori o agresiji te države na BiH. Drugo, Daytonski sporazum nikada nije službeno preveden na bosanski je-zik. Treće, njegov original nikada nije došao u BiH. Mi smo prije nekih pet-šest imali priliku vidjeti hrvatski primjerak. Hrvatska svoj primje-rak vjerovatno drži kod sebe. A za naš primjerak ne zna se gdje je, što otvara sumnju. I ko zna šta sve u njemu piše. Pa, čak, možda je u iz-vjesnom smislu sporan i potpis Alije Izetbegovića, koji po ustavu Re-publike BiH nije bio ovlašten za tako nešto.”

Nihad Aličković, kada istupa u medijima, oba bh. entiteta – nazi-va tzv. Republika Srpska i tzv. Federacija. Kaže da je samo formiranje RS-a išlo kroz genocid i zato je opravdano da je zove takozvana a to mu dozvoljavaju i presude za genocid na Međunarodnom sudu u Haagu. A za Federaciju također, jer je dio spornog Dejtonskog siste-ma. Podržava ideju profesora Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Suada Kurtćehajića da bi uz neutralne nazive bh. entitetā Daytonski sporazum ipak moguć: “Sam naziv entiteta Republika Srpska govori da je tu jedan narod ekskluzivan. Ubijeđen sam da bi pod drukčijim imenom njegovi stanovnici imali drukčiji odnos i prema državi i pre-ma drugim nacionalnostima u tom entitetu. Generacije koje se rađa-ju u takvoj jednoj paratvorevini, meni je jasno kakve mogu biti.”

Vratiti zastavu s ljiljanima među ljude

AntiDayton pokret ima i web-stranicu na kojoj pravi kompletnu arhivu agresije na BiH od 1992. do 1995. Pokušavaju u kontaktu s ljudima zabilježiti svaki pa i najmanji i najprivatniji događaj i datum, ili ubistvo ili ranjavanje samo jedne osobe... Sve značajne datume iz vremena agresije na BiH obilježavaju samostalno ili s drugim or-ganizacijama uz odavanje počasti žrtvama. Motiviraju i omladinu da to isto rade.

“Želimo je povući u naš specifikum odavanja počasti žrtvama agresije zastavom s ljiljanima. Uvijek pored cvijeća ostavljamo pot-pisanu zastavu s datumom zbog kojeg smo tu i datumom kada smo tu. Želimo zaštititi te simbole na zastavi i grb pod kojima smo se branili od agresije, doživjeli i preživjeli genocid. Takvim djelova-njem, pronijevši zastavu širom svih gradova BiH želimo je vratiti među ljude, i pobuditi ljubav kod omladine koja godinama nema dodir s njom, zastavom pod kojom su se njihovi očevi, braća, rođa-

ci branili od agresije. To je naš prvi cilj: da vratimo zastavu među ljude!”, kaže Aličković.

“Kada mi je 2012. godine prodavac suvenira na Baščaršiji re-kao: ‘Mi je ne smijemo prodavati’, to je bio okidač za mene i nakon dvije-tri radnje u kojima nam je isto rečeno, zarekao sam se da se to mora promijeniti. Onda je to otišlo daleko kroz domino-efekat, kroz Facebook i more fotografija koje smo postavili na tu društve-nu mrežu, slikajući zastavu kod table na ulazu u Prijedor, Zvornik, Banju Luku, na mezarju u Potočarima i gotovo svim šehidskim me-zarjima. Pokazali smo da ta zastava ima pravo da bude i u RS-u. Prođu svatovi kroz Zvornik, kroz Prijedor, Višegrad... plati se kazna, potuče se raja – ali ona ipak prođe. A kroz Sarajevo, Tuzlu, Bihać... ipak trobojke ne prolaze.”

Februarski protesti: “To više nije bila pobuna građana, već anarhija bez cilja”

Nihadu Aličkoviću nisu strani ni protesti protiv politike koju provode predstavnici bošnjačkog naroda. Javnosti je poznato da je učestvovao s AntiDayton pokretom i u protestima za JMBG juna 2013. ispred zgrade Parlamenta BiH, a i februarskim protestima 2014., koji su na kraju proizveli negodovanje u velikom dijelu jav-nosti. Kakav je njegova i uloga AntiDayton pokreta u tome, pitamo ga. Bez imalo krzmanja i s istim izrazom na licu kao u dosadašnjem toku razgovora, otvoreno govori i o jednom i o drugom. Čini se sa-svim iskreno.

“Bili smo tada jedini svjesni učesnici problema matičnog broja kojeg su parlamentarci htjeli da s državne skinu na entitetsku nad-ležnost. Međutim, bilo je nemoguće za kratko vrijeme educirati sav onaj narod o tome i nije postojala politička volja da se matični broj zaštiti ko državni identitet jednog čovjeka. Isto tako, u februarskim protestima bio sam njihov učesnik kao Nihad Aličković – a ne kao antidejtonac. Bio sam tamo kao građanin koji je želio promjene, koji je došao s konkretnim zahtjevima prema tadašnjoj Kantonal-noj vladi. Međutim, bilo je nemoguće iskontrolirati masu koja je došla s određenim zadatkom i napravila ono što je napravila. Gle-dao sam bivšu kancelariju svoga oca u zgradi Predsjedništva BiH kako gori. Tada sam vidio da je to izgubilo svaki mogući smisao. Meni lično cilj i želja je bila da građani zauzmu zgradu i salu Skup-štine Kantona, da naprave ono što su napravili ‘92. godine u Skup-štini Republike BiH, da se napravi jedan intelektualno adekvatan, dobar, pravi potez... Međutim, mislim da tamo više niko nije imao ciljeve, da su to bili sati anarhije omladine koja je htjela nešto, a nije upotpunosti znala šta želi, niti je dozvolila da se tu napravi

Godišnjica odbrane Igmana (2016.)

Počast žrtvama agresije odaje se sa zastavom s ljiljanima

BOSANSKI BAROMETAR


određeni vid liderstva. Ulaskom u Skupštinu KS mogao se formirati plenum garađana, a ne ono što se desilo tada i što je kasnije poli-tički iskorišteno za gušenje protesta, te da bi se nametnuli određe-ni politički ciljevi. S tih protesta otišao sam onog momenta kada sam vidio da je vatra sa zgrade Kantona prešla na Predsjedništvo BiH. To više nije bila pobuna građana, već anarhija bez cilja. Kasnije sam se i predao sam policiji, čisto zbog svog obraza. Prvi put sam u policiju bio pozvan na protestima za JMBG-a – i to u svojstvu svje-doka, a završio kao osumnjičeni. No ništa se nije desilo. Isto tako i za 7. februar, kada sam trebao biti kolateralna šteta jer sam bio tamo s megafonom. No bit ću opet s narodom na ulici, ako bude potrebno, u svakom normalnom građanskom kontekstu, ali u kon-tekstu anarhije, bescilja, bezglavlja – neću. Ono se desilo bez ika-kvog plana i dogovora – i zato je ispalo kako je ispalo.”

Greške koje nas koštaju: samovolja pojedinca, nerazmišljanje, nekonsultiranje s ostalima

Onaj čuveni Dodikov RTRS ljetos je kazao kako je Nihad Aličko-vić bio taj koji je prvi bacio cipelu (čime se u istočnim kulturama pokazuje koliko malo vrijedi onaj na koga je bačena, op. a.) na srbi-janskog premijera Vučića – i tako “pokušao da ga ubije”. Pitamo: šta je tamo radio AntiDayton pokret?

Aličković spremno odgovara: “Što se tiče Potočara, naš cilj je bio obilježiti 20 godina od genocida na poseban način, sa 6.500 zastavica s ljiljanima. Spoznajom da Vučić dolazi kao premijer Srbije u Potoča-re s određenim razlogom – a znali smo i kojim, što se ispostavilo tačnim jer je njemu u Srbiji trebala slika njega kao žrtve – imali smo namjeru spriječiti ga da uđe u Memorijalni centar tako što ćemo po-staviti transparent na kojem je dio njegovog govora u Skupštini Srbi-je 1995. godine: ‘...za jednog Srbina ubićemo 100 muslimana’. Mi smo htjeli da transparent raširimo iznad ulaza u Memorijalni centar, ali zbog silnog obezbjeđenja, vojske, policije – to je, nažalost, bilo nemoguće. Da smo uspjeli, neko ko negira žrtve genocida ne bi mo-gao da uđe u Memorijalni centar i da ga narod tek tako prihvati. On je svojim dolaskom postigao cilj: oskrnavio je taj naš najbolniji dan u godini i svu pozornost svijeta okrenuo prema sebi. Nismo to trebali sebi dozvolili. To su te greške koje nas koštaju: samovolja pojedinca, nerazmišljanje, nekonsultiranje s ostalima.”

Primjećujemo da bi vjerovatno bilo bolje i efektnije da je neko mogao te ljude izorganizirati da mu svi okrenu leđa pri ulasku u Potočare i na taj način pokažu da je nepoželjan.

“Mi nemamo liderstvo koje zaslužuje da ga se posluša, da ga se prati, da se provode njegove ideje, naredbe... Nadam se da ćemo ga nekad imati. A da imamo takvo vodstvo, ono ne bi ni dovelo Vučića na takvo mjesto. Oni koji imaju osjećaja za izgradnju i pro-vođenje nekih ideoloških i strateških ciljeva, nažalost, nemaju uti-caja, nemaju tu mašineriju, nemaju tu snagu... Taj momak koji je gađao Vućića cipelom je ogroman, visok preko dva metra. Čovjek ima 200 kilograma i šest ljudi ga je iznijelo vani. Ali, oni... RTRS živi od laži i etiketiranja pa su mene optužili da sam to učinio.”

Dobijamo moralnu podršku gotovo svih generala Armije Republike BiH

Ko je taj 36-godišnjak, izgleda mnogo ozbiljnijeg od njegovih godina? Kao autorica ovo teksta moram javno priznati da o njemu nisam znala ništa više od onoga što se može vidjeti u elektronskim medijima nakon neke od akcija AntiDayton grupe: protesti, zastave s ljiljanima, obilježavanje značajnih datuma, humanitarne akcije....

INICIJATIVA ZA PODIZANJE SPOMENIKA CIVILNIM ŽRTVAMA SNAJPERA

“Da vam prvo objasnim tegobu pravnog puta za postavljanje spo-men-obilježja 7-godišnjem dječaku Nerminu Divoviću koji je ubijen iz snajpera 18. novembra 1994. na pješačkom prelazu između Zemalj-skog muzeja i Filozofskog fakulteta. Mi smo Gradskoj upravi slali inici-jativu za podizanje spomen-obilježja. No ni nakon 11 mjeseci čekanja nismo dobili odgovor. Na kraju sam molio Gradsku upravu da nas od-biju pismeno. Ni to nismo uspjeli izdjejstvovati. Onda smo mjesec da-na prije godišnjice ubistva malog Nermina odlučili da samoinicijativno postavimo taj spomenik, bez ikakve dozvole te on i danas stoji tamo. Tražio sam od njih da nas odbiju pismeno, ali nismo odbili nikakav odgovor. Na obilježavanju godišnjice i otkrivanju spomen-obilježja bi-lo je dosta djece, iz tri učionice, odsvirali smo himnu Bosne i Hercego-vine, djeca su položila cvijeće i bilo je veoma dostojanstveno. Tom događaju je prisutvovao i Fikret Grabovica iz Udruženja roditelja ubi-jene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995. – i on nam je kazao da je obilježje prvo takve vrste u BiH. Na otvaranju je bio roditelj kojemu je snajperom ubijeno dvoje djece, ali on nikada nije dobio odobrenje da im postavi ni spomen-pločicu. Tako da je sigurno da ćemo inicijativu dostaviti Gradskoj upravi, a najprije Kantonu Sarajevo je imam osjećaj da Kanton ima više senzibiliteta za te stvari, a i jača je instanca.” q

Restaurirano Spomen obilježje ubijenim civilima u sarajevskom naselju Dobrinja (400 ljudi)

ANTIDAYTON POKRET KAO ORGANIZATOR NIZA HUMANITARNIH AKCIJA

“S obzirom na to da je veliki broj porodica boraca i šehida u teškoj socijalnoj situaciji, pokušavamo kada je potrebno i na tako pokazati svoj aktivizam, ali ne želimo da nam to bude jedna od glavnih djelat-nosti, jer ima toliki broj humanitarnih organizacija kojima je to posao. Išli smo u Višegrad i Srebrenicu, dijelili bajramske paketiće, pomogli stanovništvu nakon poplava u Željeznom Polju, podijelili smo 23-24 tone hrane, sredstava za higijenu... Naši ljudi iz Danske, iz udruženja Generacija X, prikupili 12-13 tona pomoći i dali isključivo nama na po-vjerenje. U Željeznom Polju, Krajini, Kulen Vakufu, Sanskom Mostu, Ključu, Bihaću sedam-osam dana radili smo samo na tome. Obišli smo i povratničke porodice. Humanitarni rad je veoma težak i nezahvalan, jer koliko god da ste u tome iskreni i dobrog nijjeta – uvijek ima neko ko će u to posumnjati.” q

Dan bijelih traka u Sarajevu (2016.)

BOSANSKI BAROMETAR

27KOLOVOZ 2016.

itd. itd. I ono najvažnije, da je on lično protiv Daytonskog sporazu-ma koji je zaustavio oružani rat te Bosnu i Hercegovinu uveo (uvje-rit će nas u to ovih dana po ko zna koji put “glavni baja” u bh. enti-tetu RS Milorad Dodik) u prividni mir.

“Rođen sam 15. avgusta 1980. na Marijin Dvoru, od majke Saraj-ke i oca Novopazarca. Moj otac je Sandžaklija. Tome će se mnogi iznenaditi. Nekima od njih će biti drago, a antibošnjacima vjerovatno neće. Najviše sam od svega Sarajlija. Moj otac je u ovom gradu 40 godina, a 25 je radio na obezbjeđenju u Predsjedništvu. Tamo je i ranjen. Od 1991. živim na Alipašinom Polju, gdje sam dočekao agre-siju. 23. decembra 1993. ranjen sam s još sedam prijatelja. Imao sam 11 operacija i ostao invalid 60 posto. Sazrio sam veoma rano, prije vremena. Pokušavajući pomoći egzistenciju porodice, završio sam Ugostiteljsko-turističku školu kao tehničar. Radio sam u životu sve, od prodaje sladoleda iz uličnog frižidera do poslova u diplomatskim hotelima, šankerisanja, na recepciji... Najviše se snalazim, prodajem, preprodajem, a zadnjih šest godina sam na birou. Radio sam godina-ma na pijacama. I sada zarađujem putem interneta, prodajem beret-ke, zastave, majice... Na utakmice reprezentacije i naših klubova ne idem da ih gledam, već da našoj dijaspori prodam zastave. Nisam oženjen, imam želju za porodicom, želim svoje ljiljane – svoju djecu. Ako Bog da, doći će i to na red ali sada ne, jer ja živim kao i ovaj narod svakodnevno se boreći za egzistenciju. Nisam plaćenik... prve godine djelovanja AntiDaytona bili smo Harisovi (Stranka za BiH, op.a.), dru-ge godine SBB, pa sad SDA. Tim pokušajima diskretitiranja oprali su svo to etiketiranje jer je nemoguće biti svačiji.”

Na kraju razgovora za “Preporodov Journal”, nepun sat pred početak džume, Aličković veli da je, gledajući iz perspektive Anti-Dayton pokreta, kao osnivač i lider zadovoljan s četiri godine djelo-vanja jer su postigli određene rezultate. Vratili su ljiljane među ljude i sada to vraćanje zastave sāmo radi svoj posao, mladi su do-prli do emocije koja se veže za tu zastavu.

“Vidim naš uspjeh u tome što dobijamo moralnu podršku goto-vo svih generala Armije Republike BiH. A ljudima iz dijaspore za-hvalan sam na povjerenju i istrajnosti jer bez bez njih ne bih bio u mogućnosti mnogo napraviti. Upućujem zahvalnost i svim članovi-ma aktivnim na terenu. Postali smo veliki tim koji ima međusobno povjerenje i podršku, koji na taj način želi izgraditi veliki patriotski korpus... Tu su i drugi koji podržavaju naš rad, među njima i Avdo Huseinović koji pravi videodokumente u obliku dokumentarnih fil-mova. Posebno želim da istaknem prvi tim AntiDaytona kojeg sam sazvao 20. aprila 2012. godine: Mersudin Imamović, Alen Mahović i Enes Bosnić. Kasnije, formiranjem grupe na Facebooku, koju sam napravio u noći s 22/23. aprila, prvi članovi tima su bili: Bećo Jukić, Azra Durić, Senahid Osmanović, Bajro Zilkić, Sanel Babić, Aziz Ra-mović, Suad Demirović, Midhat Hajdarević, Midhat Husić, Sadika Jurašković, Izudin Medić, Irena Šaravanja, Dasinka Nikogojević i sa-da rahmetli Nihad Muhić”, zaključio je Nihad Aličković, osnivač i vođa AntiDayton pokreta.

O AntiDayton pokretu, sudeći prema onome što smo čuli od Aličkovića, još će se mnogo toga čuti iako bošnjački politički pred-stavnici o njemu šute u javnosti. Još nešto. On je u jednom momen-tu kazao kako je svjestan da je ideja o vraćanju Republike Bosne i Hercegovine i njenog Ustava u ovakvim političkim odnosima – uto-pijska. No ono što je realno i na čemu AntiDayton pokret radi jeste podizanje svijesti o Bosni i Hercegovini kao jedinoj domovini. Od-nosi se to i na otpor bošnjačkog naroda agresiji, na zastavu s ljilja-nima, na dostojanstvo i ponos jednog naroda, jedne nacije. Zna i da to ne može doći preko noći, to je proces. q

Elirija HADŽIAHMETOVIĆ

O NASERU ORIĆU “Naser Orić je jedan od heroja odbrane BiH. Gazija koji je s 25

godina branio ogroman geografski prostor i to uz samu Drinu odakle su srpski teroristi dolazili svaki dan a posebno vikendom na klanje i pljačkanje. Naser Orić, iako ima iza sebe već jednu presudu u svoju korist, uvijek će biti srbijanskim vlastima interesantan za opružnice, a najviše iz razloga otpora koji je pružio sa svojim saborcima. Uporedite danas nekog momčića s 25 godina i ono što je Orić uradio pa ćete vi-djeti da je to nespojivo. Naši odnosi kao pokreta i moji lično su čisto prijateljski. Poštujemo ga i cijenimo zbog prethodno navedenog, ali isto kao i sve druge branioce. Takvima ćemo uvijek davati podršku. Naser Orić iskreno daje moralnu podršku našem radu i iznenađen je da neko tako istrajno kao mi ide dalje pravcem koji je od početka za-crtan. Zahvalni smo mu na tome i na podršci koju iskaže svaki put na-kon naših značajnijih akcija. Često od njega saznamo detalje iz agresi-je na našu zemlju za koje nismo znali, često upoznamo preko njega neke od njegovih boraca koji nam prenesu dio atmosfere s prvih linija tokom odbrane Republike BiH.”

Nihad Aličković, Naser Orić, Alen Mahović i Avdo Huseinović

REFERENDUMU U RS-U O 9. JANUARU “Svjesni smo koliko taj referendum ne odgovara vlastima u tzv. RS

i zato se nijedne sekunde ne protivimo njegovom provođenju. Među-tim, upravo zbog toga smatramo da bi se mogao stvoriti politički alibi za Milorada Dodika kako bi odustao. Dodik je na političkom gubitku i potrebne su mu tenzije bilo kakve vrste kako bi pokušao ostati na vla-sti i kako bi se izvukao sa dna. Međutim, isto tako svjestan je da je i samo otkazivanje tzv. referenduma – koji je ustvari samo anketa – ta-kođer kobno za njega jer će izigrati svoje glasače. Smatramo, da se tzv. referendumom, direktno vrši politički i entitetski udar na državnu instancu ma kakva ona bila, tj. u ovom slučaju dejtonski Ustavni sud i njegove odluke. To je samo dokaz da je Daytonski sporazum davno postao predmet igranja i da nema nikakav kredibilitet osim što služi pljačkaškom režimu i sistemu, i služi kao garant opstanka takozvane RS. Građani moraju shvatiti da Dayton nije garant opstanka naše ze-mlje, on je samo veliki odmor za velikosrpske ideje koje se pokušavaju sprovesti od ‘95. godine do danas. Bezobrazno bi bilo i pomisliti da neko od nas stane u zaštitu Daytona, pa to i nećemo uraditi ali u od-branu države – hoćemo, pa i u svakom obliku u kojem to bude potreb-no. Tako da ovim putem pozivamo i javno Milorada Dodika da održi i izvrši entitetski udar na državni organ i neka na taj način otvori vrata Daytona i da se političko i svako drugo pitanje riješi. Bosna i Hercego-vina, ima pravo na reaktiviranje Ustava Republike BiH koji je, za razli-ku od Daytonskog, legitiman i legalan, dok Daytonski nikada nije pro-šao parlamentarnu proceduru. Nakon tzv. referenduma, najviši orga-ni vlasti trebalo bi da proglase vanredno političko stanje, sazvati sjed-nicu Skupštine Bosne i Hercegovine, te tzv. ‘Ustave’ tzv. RS i tzv. Fede-racije staviti van snage i vratiti ustavno uređenje legalnim i legitimnim Ustavom Republike BiH. Nakon toga najaviti izbore koji svakako dola-ze s određenim izmjenama i firmirati državni vrh po uzoru na sve ze-mlje svijeta.” q

BOSANSKI BAROMETAR


Rezultati dosadašnjih naučnih istraživanja od strane istraživača unutar Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada (IGK) nesumnjivo potvrđuju dvije fundamentalne empirijske i naučne činjenice savremenih događaja u Republici Bo-sni i Hercegovini na kraju 20. stoljeća: prvo, na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršena je klasična oružana agresija, odnosno zločin protiv mira i sigurnosti čovječanstva, što je po osnovnom poima-nju, shvatanju i definiciji međunarodni oružani sukob; i drugo, na okupiranim teritorijama nezavisne i međunarodno priznate Repu-blike Bosne i Hercegovine, članice Ujedinjenih nacija, u gradovima u opsadi i na teritoriji Ujedinjenih nacija – sigurnim zonama Ujedi-njenih nacija, kao i na slobodnim područjima – prije svega nad Boš-njacima, pripadnicima zaštićene nacionalne, etničke i vjerske gru-pe kao takve, izvršen je najteži zločin – zločin genocida.

Autentični izvori saznanja i potpuno nepobitni dokazi o genocidu u Prijedoru

Na osnovu dosadašnjih istraživanja utvrđene su relevantne na-učne činjenice koje dokazuju da se u Prijedoru tokom 1992. godine dogodio genocid. Naučnu istinu o genocidu u Prijedoru, pored ostalog, čine sljedeće bitne odredbe:

1. GenocidGenocid u Prijedoru je istina o ponižavanju ljudskog dostojan-

stva i nacionalnog identiteta bića Bošnjaka i Hrvata, istina o uništa-vanju svega postojećeg što odražava bošnjački i hrvatski nacionalni identitet, istina o getoizaciji Bošnjaka i Hrvata u cilju stvaranja “Ve-like Srbije”, istina o pokušaju uništenja Bošnjaka i Hrvata kao nacija i prisvajanju teritorija gdje su živjeli, podjeli njihovih imanja Srbima i instaliranju države svih Srba na tuđoj teritoriji. Genocid u Prijedo-ru je bio način ostvarivanja ratnih ciljeva.

Radi se o namjernim, planiranim, masovnim zločinima nad pri-jedorskim civilima i o planskom uništavanju svakog osnova njiho-vog kolektivnog ili individualnog života. Genocid u Prijedoru je sa-stavni dio agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu kao udruže-nog zločinačkog poduhvata zauzimanja bosansko-hercegovačke teritorije i nasilnog, neustavnog preuzimanja vlasti u opštini od strane bosanskih Srba uz pomoć i podršku jedinica Jugoslovenske narodne armije (JNA) i paravojnih formacija iz Srbije. Rušenje Prije-dora, silovanje Prijedorčanki, ubijanje Prijedorčana, svakojaka po-niženja, paljevine, mučenja i logori nisu bili samo plod razmišljanja plitkih barbarskih mozgova, već i dio razrađene osvajačke strategi-je osvetničkog srpskog pamćenja koje ima samo jedan ishod po-navljanje zla.

Dakle, u Prijedoru se dogodio genocid jer se nije radilo o poje-dinačnom incidentu, već o masovnom zločinu širih razmjera, koji je imao za posljedicu masovnu povredu proklamiranih univerzalnih ljudskih prava i sloboda. Genocid u Prijedoru je bio usmjeren protiv osnovnih načela humanizma, protiv prava i sloboda čovjeka, protiv međunarodnog humanitarnog prava. Genocid u Prijedoru je zapra-vo vrhunac čovječije nehumanosti prema čovjeku, civilizaciji. Zbog izvršenog genocida općina Prijedor je prva u Bosni i Hercegovini po veličini zločina, po broju nestalih osoba, po broju masovnih grobni-

INSTITUT ZA ISTRAŽIVANJE GENOCIDA KANADA (IGK) O GENOCIDU U PRIJEDORU

Prijedor – genocid u kontinuitetu

ca, po broju koncentracionih logora smrti, po broju sudskih pred-meta na međunarodnim sudovima.

Genocid u Prijedoru je trajao kontinuirano od 1992. do 1995. godine. U Prijedoru je izvršeno svakodnevno organizovano, plani-rano, masovno, namjerno ubijanje i nasilno protjerivanje Bošnjaka i Hrvata. U Prijedoru je izvršeno uništenje tragova kulture, duhov-nosti i vjerskih obilježja Bošnjaka i Hrvata. U Prijedoru je izvršen masovni zločin namjernog i organizovanog mučenja u ubijanja u koncentracionim logorima smrti. U Prijedoru je izvršen masovni zločin silovanja. U Prijedoru je izvršen masovni zločin organizova-nog i namjernog ubijanja bošnjačke i hrvatske inteligencije.

2. Brojna masovna i pojedinačna ubistva kao dio genocidaAgresor je u Prijedoru kao području srpskih strateških priorite-

ta nad civilima, nenaoružanim ljudskim bićima, muškarcima, žena-ma, djecom, starijim i mlađim, bolesnim i invalidima izvršio planski, organizovano, sistematski i u kontinuitetu, pored ostalih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, brojna masovna i pojedinačna ubistva. Bošnjaci i Hrvati su, zbog svoje nacionalne, etničke i vjerske grupe kao takve, s namjerom sistematski birani i određeni kao cilj za fizičko ili biološko uništavanje.

3. Ubijanje djece kao dio genocidaAgresor je u Prijedoru u realizaciji općeg deklariranog politič-

kog cilja formiranja jedinstvene države srpskog naroda – u toj borbi za životni prostor (Radovan Karadžić je u novembru 1991. izjavio da se “ovdje vodi bitka za životni prostor”), “oslobođenje srpskih” teritorija i obezbjeđivanju “veza srpskih teritorija sa maticom Srbi-jom” – i nad djecom, vitalnom skupinom od koje zavisi razvoj popu-lacije, izvršio zločin genocida i druge oblike zločina protiv čovječno-sti i međunarodnog prava, ubijajući ih i ranjavajući, sakateći i pre-kidajući im djetinjstvo, ostavljajući im teške fizičke posljedice i psi-hičke poremećaje kojih se neće moći osloboditi do kraja života.

4. Mučenja i ubistva u koncentracionim logorima smrti kao dio genocida

Agresor je u skladu sa srpskim političkim projektom “svi Srbi u jednoj državi”, osvajačkog i genocidnog karaktera, u Prijedoru na desetine hiljada civila i civilnog stanovništva, Bošnjaka i Hrvata i

Američki “Time” i britanski “Daily Mirror” (na naslovnici Fikret Alić, “logoraš sa žice” – logor Trnopolje)

BOSANSKI BAROMETAR

29KOLOVOZ 2016.

drugih, planski, organizovano, masovno i s namjerom sistematski izdvajao, hapsio, zatvarao i zatočavao u brojnim koncentracionim logorima smrti (najpoznatiji Omarska, Keraterm i Trnopolje). U nji-ma ih je podvrgavao rasprostranjenom fizičkom i psihičkom zlostav-ljanju i neljudskim uslovima, danonoćnom mučenju, izgladnjivanju, premlaćivanju, maltretiranju, masovnim i pojedinačnim ubistvima, teškom ranjavanju, silovanju i seksualnom zlostavljanju i drugim ob-licima zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.

5. Masovne grobnice kao ključni indikator genocidaMasovne grobnice žrtava genocida, posebno Tomašica, ključni

su i objektivni indikator izvršenog genocida i nesporni i neoborivi materijalni dokazi njegovog izvršenja. Njihova najneposrednija po-vezanost sa izvršenim zločinom genocida neviđena je u historiji svijeta. Masovne prijedorske grobnice, teškoće i problemi njihovog otkrivanja, ukazuju, pored ostalog, na planiranje, organizovanje i izvršenje zločina genocida, kao bitnog indikatora genocida, s na-mjerom i ciljem da se prikriju dokazi o zločinu genocida.

6. Masovna sistematska silovanja kao dio genocidaAgresor je u prijedorskim koncentracionim logorima pored

ostalih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, vr-šio masovna sistematska silovanja i druge mnogobrojne oblike bar-barskih djela seksualnog nasilja, mučenja i ponižavanja žena, dje-vojaka i djevojčica, kao i starica. Bitne odredbe ove pojave su ideo-logija i politika genocida, namjera, planiranje, pripremanje, nare-đenje, organizovanje, ciljnost i svrsishodnost, a njena značajna obilježja masovnost, sistematičnost, rasprostranjenost, selektiv-nost, krajnja surovost, teške fizičke i psihičke boli i patnje, ljudsko ponižavanje, iživljavanje i povreda ljudskog dostojanstva.

7. Elitocid kao dio genocidaAgresor je planski, organizovano, sistematski i ciljano, u skladu

sa genocidnom namjerom o istrebljenju rukovodstva bošnjačkog i hrvatskog naroda u Prijedoru, ubijao, ranjavao i uništavao bošnjač-ku i hrvatsku političku i intelektualnu elitu čime je izvršio genocid.

8. Nasilno prevođenje u pravoslavlje kao dio genocidaAgresor je prisilno prevodio Bošnjake i Hrvate u pravoslavlje,

što potvrđuje raspoloživa dokumentacija, a posebno preživjele žr-tve genocida.

9. Uništavanje materijalne kulture PrijedoraAgresor je planski, organizovano, masovno i sistematski uništa-

vao i njihovu kulturu Prijedora. Riječ je o stravičnim razmjerama uništavanja materijalne kulture grada Prijedora. Tako je agresor ciljno i s namjerom bezobzirno razarao i uništavao arhitektonske spomenike i urbane cjeline Prijedora od značaja za kulturu Bošnja-ka i Hrvata, njihovo kulturno naslijeđe metodično je spaljivano i dizano u zrak dinamitom.

Istraživači genocida traže proglašenje 20. jula Danom žalosti u općini Prijedor

20. jula 1992. godine desio se jedan od najvećih zločina na po-dručju opštine Prijedor u sklopu višegodišnje udružene zločinačke kampanje genocida. U toku jednog dana ubijeno je blizu 1.600 civi-la. Srpske vlasti potpomognute zločinačkom JNA izvršili su napade na bošnjačka sela na lijevoj obali Sane: Bišćane, Rizvanoviće, Ra-kovčane, Hambarine, Čarakovo i Zecove, te hrvatska sela: Briševo, Raljaš, Staru Rijeku i druge. Krvavi pir koji je izvođen prvo artiljerij-skim napadima, a potom pješadijskom, rezultirao je ubistvom više stotina bošnjačkih i hrvatskih civila, a neutvrđen broj odveden je u logore, gdje je kasnije uglavnom likvidiran.

Istraživači genocida smatraju da je Prijedor paradigma zločina nad Bošnjacima i Hrvatima u Republici Bosni i Hercegovini, pri če-mu opominju da se Bošnjaci i Hrvati u Prijedoru i dalje teroriziraju. Oni su i dalje poniženi građani drugog reda, bez osnovnih ljudskih prava i sloboda. Javno se ponižavaju organizacije koje okupljaju žr-tve, potomke žrtava i svjedoke genocida i tako namjerno, organizo-vano i ciljano širi strah među porodicama ubijenih i nestalih Prije-dorčana. Istovremeno se Prijedorom slobodno šetaju ratni zločinci zauzimajući pozicije u lokalnoj vlasti. Dozvoljavaju se skupovi faši-stičkih grupa protiv kojih su se Prijedorčani i svi antifašisti borili u Drugom svjetskom ratu, a žrtvama zabranjuje pravo na sjećanje, istinu i pravdu. Ignorišu se zahtjevi predstavnika međunarodne za-jednice koji su jasno dali do znanja da diskriminacija po nacionalnoj i vjerskoj osnovi mora biti obustavljena, da istina o genocidu mora biti dokučena, da se zločinci moraju osuditi i pravda zadovoljiti, te da se stradanja svih prijedorskih žrtava moraju obilježiti jednako, bez obzira na njihovu etničku pripadnost.

Ovi i mnogi drugi ataci na osnovna ljudska prava i slobode Boš-njaka i Hrvata još više ruše ugled Prijedora, napadaju na osnovne temelje savremene demokratije i posebno teško krše temeljne odrednice osnovnih međunarodnih dokumenta o ljudskim pravima i slobodama. Niko nema pravo da ponižava žrtve genocida, da im zabranjuje sjećanje na zločin, da im i dalje unosi strah.

Istraživači genocida traže hitnu akciju od strane relevantnih svjetskih institucija i autoriteta protiv velikosrpske politike revizije historijske istine o agresiji i genocidu, protiv politike negiranja ge-nocida, protiv politike terora nad povratnicima i protiv kontinuira-ne politike osporavanja prava žrtava i njihovih organizacija i zajed-nica na kulturu pamćenja. Pozivaju sve istinske prijatelje istine, Prijedorski inferno 1992. godine

BOSANSKI BAROMETAR


pravde, ljudskih prava i sloboda da širom svijeta dignu svoj glas za izgradnju spomenika ubijenoj djeci Prijedora. Pozivaju i bosansko-hercegovački politički establišment da se konačno oglasi kao poli-tički glas žrtava, da zaštiti žrtve, da zatraži proglašenje 20. jula Da-nom žalosti u Prijedoru.

Zločin na Korićanskim stijenama – genocidno istrebljenje prijedorskih logoraša

Srpski agresor, u skladu sa političkim projektom osvajačkog i genocidnog karaktera “svi Srbi u jednoj državi”, u prijedorskim koncentracionim logorima (Keraterm, Omarska, Trnopolje) zatočio je na hiljade prijedorskih Bošnjaka i Hrvata, uključujući žene, djecu i starije osobe – i to zbog njihove nacionalne, etničke i vjerske pri-padnosti. Uslovi u logorima i drugim mjestima zatočenja bili su ve-oma teški, nehumani, neljudski i okrutni. Vojno i policijsko osoblje srpskog agresora u Prijedoru izvrgavalo je zatočenike okrutnom i nehumanom postupanju, teškom premlaćivanju, ponižavanju, te-rorisanju, fizičkom i psihičkom zlostavljanju, zastrašivanju i maltre-tiranju. Oni su s namjerom da unište Bošnjake i Hrvate kao pripad-nike nacionalne, etničke i vjerske grupe kao takve, ubijali (masov-no i pojedinačno), teško ranjavali i namjerno nametali takve uvjete koji su imali za cilj da dovedu do njihovog fizičkog uništenja.

Zatočenici su bili žrtve i svjedoci neljudskih postupaka, uključujući ubistva, silovanja, seksualna zlostavljanja, mučenja (i elektrošokovi-ma), premlaćivanja – batinanja (električnim kablovima, motkama, kundacima pušaka, željeznim šipkama, drškama sjekira, pendrecima, drvenim toljagama, palicama za bejzbol, metalnim “bokserima” na pe-snicama, lancima, šakama, čizmama i dr.), pljačkanja, ponižavanja, kao i ostalih oblika psihičkog i fizičkog zlostavljanja, pri čemu su se zločinci derali, vikali, vrištali, te psovali Bosnu, bošnjačku i hrvatsku majku. Pri-siljavali su zatočenike da pjevaju srpske nacionalističke pjesme i redov-no su ih vrijeđali na osnovu njihove nacionalne pripadnosti. Zatočeni-cima su namjerno nanošene teške tjelesne i psihičke povrede, čime im je, pored ostalog, narušeno osnovno ljudsko dostojanstvo. U mnogo slučajeva zatočene žene i djevojke su silovane u prijedorskim logorima ili odvođene iz zatočeničkih centara i zatim silovane ili seksualno zlo-stavljane na drugim mjestima. Bošnjaci i Hrvati, žrtve prijedorskih kon-centracionih logora i drugih zatočeničkih centara, birani su na osnovu njihove nacionalne, etničke i vjerske pripadnosti.

Jedino lično obilježje koje je bilo prisutno u odluci da se muš-karci zatoče jeste njihova nesrpska nacionalnost. Jedini razlog za sve oblike zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava koji su

u prijedorskim koncentracionim logorima i drugim zatočeničkim centrima izvršeni nad Bošnjacima i Hrvatima je bio taj što su po nacionalnosti bili Bošnjaci ili Hrvati.

Raspoloživi validni, vjerodostojni i autentični izvori saznanja i potpuno nepobitni dokazi Internacionalnog ekspertnog tima Insti-tuta za istraživanje genocida Kanada (IGK) potvrđuju da su nad Bošnjacima i Hrvatima u koncentracionim logorima i zatočeničkim centrima u Prijedoru s namjerom izvršeni svi oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Na taj način su ispunjeni svi uslovi koji se tiču materijalnog elementa genocida: svi akti genoci-da (actus reus), definirani u članu II (a-e) Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Svi zločini u prijedorskim koncen-tracionim logorima izvršeni su s namjerom da se unište Bošnjaci i Hrvati, pripadnici nacionalne, etničke i vjerske grupe kao takve, što potvrđuje i dokazuje da je riječ o zločinu genocida.

Prije 24 godine, 21. augusta 1992., na lokalitetu Korićanske sti-jene na planini Vlašić (opština Skender Vakuf), strijeljano je oko 200 prijedorskih logoraša. Masakr na Korićanskim stijenama preži-vjelo je 12 osoba čija su svjedočenja doprinijela da se dio odgovor-nih procesuira i kazni, te da istina o ovom masakru bude zabilježe-na. Radi se o namjernom genocidnom istrebljenju oko 200 prije-dorskih logoraša – Bošnjaka i Hrvata.

Nauka o genocidu korićansko genocidno istrebljenje nevinih lo-goraša tretira kao jedan od najsnažnijih dokaza genocida u Prijedo-ru. Radi se o kolektivnom zločinu kako u pogledi izvršenja zločina, tako i u pogledu prikrivanja zločina. Zločin je izvršen po naredbi Kri-znog štaba opštine Prijedor kao dio udruženog zločinačkog poduhva-ta tadašnjeg političkog, vojnog i policijskog establišmenta grada Pri-jedora sa konačnim ciljem etničkog čišćenja Prijedora od Bošnjaka i Hrvata. Ovaj zločin nije slučajan i nije sporadičan. Ovaj zločin je jedan u nizu zločina počinjenih u izvršenju zločina genocida u cilju stvara-nja “Velike Srbije” zatiranjem države Bosne i Hercegovine i zatira-njem prije svega njenog najmnogobrojnijeg naroda – Bošnjaka.

“Zločin je zločin, ma koliko šutjeli” (ANTIFA-PRIJEDOR)

200 crvenih ruža za ubijene logoraše (Korićanske stijene, 21.08.2016.)

Zločin na Korićanskim stijenama posebno karakteriše kolektiv-no prikrivanje i zločina i mjesta masovne grobnice gdje su tijela lo-goraša sakrivena. Premještanje tijela izvršeno je od strane pripad-nika prijedorske policije i Civilne zaštite iz Skender Vakufa. Naime, u neposrednoj blizini mjesta izvršenja nalazi se naseljeno mjesto, čiji su stanovnici znali i čuli za genocidno istrebljenje. Prema svje-dočenjima nekih preživjelih (12-orica su preživjeli masakr), vidjeli su čak i mještane kako i sami silaze u provaliju i pucaju na logoraše. Tijela su u pokušaju prikrivanja zločina spaljivana da bi se – nakon što su se mještani “pritužili” da im ptice raznose dijelove tijela po

BOSANSKI BAROMETAR

31KOLOVOZ 2016.

krovovima kuća – u još jedno “čišćenje” terena uključila i Civila za-štita iz Skender Vakufa izmjestivši tijela logoraša na drugu lokaciju, koju ni dan-danas ne žele otkriti. Sve žrtve ovog masakra još uvijek nisu pronađene. 24 godine nakon ovog zločina još uvijek se traga za posmrtnim ostatcima 98 žrtava i za oko 80% skeletnih ostataka. Tijela ubijenih logoraša prebačena su i zakopana na drugim lokali-tetima o čemu svjedoče i snimci Službe javne bezbjednosti Prijedor nastali 4. septembra 1992. godine.

Za zločin na Korićanskim stijenama pred Međunarodnim krivič-nim tribunalom za bivšu Jugoslaviju i Sudom Bosne i Hercegovine osuđeni su: Darko Mrđa na 17, Damir Ivanković na 14, Gordan Đu-rić na 8, Ljubiša Četić na 13, Zoran Babić na 22, Milorad Škrbić na 21, Dušan Janković na 21, Željko Stojnić na 15, Saša Zečević na 23, Marinko Lepoja na 23 i Radoslav Knežević na 23 godine zatvora.

SDP BiH u službi negatora genocida

A što se danas događa – u vrijeme predizborne kampanje za lokalne izbore u BiH, koji će se održati 2. oktobra 2016. godine? Istraživače genocida posebno smeta sramna, nehumana i anticivili-zacijska predizborna koalicija SDP BiH – DNS, koja daje podršku negatoru genocida Milenku Đakoviću za gradonačelnika Prijedora.

Kakva je to socijaldemokratija koja podržava političke projekte i lidere tih projekata koji zabranjuju obilježavanje godišnjica zbog ko-rištenja riječi “genocid”, koji podnese krivične prijave protiv organi-zacija za zaštitu ljudskih prava i sloboda, koji kontinuirano terorizira-ju prijedorske Bošnjake i Hrvate, koji su i dalje poniženi građani dru-gog reda, koji javno ponižavaju organizacije koje okupljaju žrtve i tako namjerno, organizovano i ciljano šire strah među porodicama ubijenih i nestalih Prijedorčana? A istovremeno se Prijedorom slo-bodno šetaju ratni zločinci, zauzimajući pozicije u lokalnoj vlasti.

Kakva je to socijaldemokratija koja podržava tzv. lidere koji do-zvoljavaju skupove fašističkih grupa protiv kojih su se Prijedorčani i svi antifašisti borili u Drugom svjetskom ratu, a žrtvama zabranjuju pravo na kulturu pamćenja? Kakva je to socijaldemokratija koja po-država kandidate na lokalnim izborima koji ignorišu zahtjeve pred-stavnika međunarodne zajednice, koji su jasno dali do znanja da dis-kriminacija po nacionalnoj i vjerskoj osnovi mora biti obustavljena, da istina o zločinu mora biti dokučena, da se zločinci moraju osuditi i pravda zadovoljiti, te da se stradanja svih prijedorskih žrtava moraju obilježiti jednako, bez obzira na njihovu etničku pripadnost? Kakva je to socijaldemokratija koja podržava kandidate koji se kontinuirano suprostavljaju podizanju spomenika ubijenoj prijedorskoj djeci i spo-menika prijedorskim žrtvama? Takva socijademokratija radi protiv interesa Prijedora, a samim tim i protiv interesa BiH.

Istraživači genocida pozivaju građane Prijedora da podrže one kandidate na lokalnim izborima koji podržavaju vrijednosti istine, pravde, ljudskih prava i sloboda i jednakosti. U ovom kritičnom mo-mentu, kada se odlučuje o opstanku bosanskohercegovačke drža-ve, važno je da pošaljemo poruku destruktivnim snagama i neprin-cipijelnim predizbornim koalicijama i rezolutno kažemo ne kandi-datima koji negiraju istinu i pravdu i ponižavaju žrtve. Zar smijemo dozvoliti da Prijedorom, Srebrenicom... vladaju oni koji su projek-tovali i izvršili genocid, a danas taj genocid negiraju, uprkos broj-nim presudama potvrđenim od strane Međunarodnih sudova? Zar smijemo nesvjesno postati saučesnici u politici zločina? Imamo li pravo ravnodušno posmatrati pripreme za nove tragedije i šutimi-ce ostati nijemi posmatrači!?

Nikad ne zaboravimo da jedino što je potrebno za trijumf zla je-ste da dobri ljudi ne urade ništa. Zato je svaki glas borcima za istinu i

pravdu, ljudska prava i slobode i jednakost na oktobarskim izborima važan. Politički establišment manjeg entiteta nastavlja agresivnu i genocidnu politiku ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mla-dića. Cilj te politike je stvaranje etnički čistog srpskog prostora na bosanskohercegovačkoj zemlji, širenjem mržnje i straha prema ne-srpskom stanovništvu. Progonom građana nesrpske nacionalnosti i enormnim ugrožavanjem njihovih građanskih i političkih prava i slo-boda, politički establišment manjeg entiteta pokušava očuvati i oja-čati u Daytonu legalizovanu genocidnu tvorevinu nastalu na rezulta-tima agresije i genocida u BiH, najvećih zločina poslije holokausta u Evropi. To je zapravo nastavak agresije i genocida čemu se mora su-prostaviti udruženi bosanskohercegovački front.

U cilju onemogućavanja sljedbenike ratnih zločinaca Radovana Karadžića, Ratka Mladića i drugih da nastave sa svojom agresivno genocidnom ideologijom, politikom i praksom pozivamo sve bo-sanskohercegovačke patriote da svoj glas na lokalnim izborima da-ju političkim borcima za istinu, pravdu, ljudska prava i slobode i da na taj način pokažu da je bosanskohercegovačka zemlja za sve za građane jednaka na svakom njenom koraku.

Neprincipijelne političke koalicije vode bitku za prošlost ili još preciznije za prekrajanje stvarnosti i falsifikovanje prošlosti, a ne za budućnost sa istinom i pravdom. Mnogo je vremena proteklo dok šira javnost nije saznala za genocid u Prijedoru, za konclogore Ke-raterm, Trnopolje i Omarsku, za plahte na prozorima kuća i bijele trake na rukama nesrba, za 3.176 ubijenih Bošnjaka i Hrvata, od toga 102 djece i 256 žena, za pobijenu bošnjačku i hrvatsku inteli-genciju, zatim za masovnu grobnicu Tomašica, za majku Havu Tata-rević iz Zecova kod Prijedora kojoj je ubijeno šest sinova i suprug, za Fikreta Bačića, kome su ubijena djeca i supruga…

Nermin Nikšić (predsjednik SDP-a BiH) i Milenko Đaković, kandidat za gradonačelnika Prijedora (DNS)

BOSANSKI BAROMETAR


Zbog nehumanih koalicija genocid protiv Prijedorčana traje u kontinuitetu

Slike užasa u Prijedoru u kome je ljudski život ponižen kao rijet-ko kad u historiji civilizacije vječno su ostale u pamćenju, ali i trajno trasirale put borbe za istinu i pravdu. Taj put borbe simbolično smo nazvali: “Genocid u Prijedoru, Srebrenica u kontinuitetu”. Zaista, ljudska i civilizacijska budućnost mora biti prinuđena da sebe odre-di prema genocidu u Prijedoru. Prijedor je neslavni svjetski rekor-der svih vremena, lokalna zajednica kakvu je teško pronaći jer ima najveći broj dokazanih ratnih zločinaca po glavi stanovnika. Za Pri-jedor je vezano 38 pravosnažno osuđenih osoba za ratne zločine. Osim toga, trenutno četvorica čekaju pravosnažnu presudu, a 19 je još uvijek u postupku prvostepenog dokazivanja. Mnogi istraživači smatraju da se na području prijedorske općine dogodio genocid većih razmjera od srebreničkog genocida u julu 1995. godine.

Genocid u Prijedoru istina o tome koliko smo vjerovali budućim zločincima. Prijedor je bio sinonim antifašizma u bivšoj Jugoslaviji – znamo priču o Kozari i dr. Mladenu Stojanoviću, nigdje na pod-ručje Bosne i Hercegovine Bošnjaci nisu bili tako bliski sa komšija-ma Srbima kao na području Prijedora, nigdje toliko kumovskih ve-za, prijateljstava, mješovitih brakova… A onda u Prijedoru su 3.176 ljudi pobili isključivo školski drugovi, radne kolege, kumovi, komši-je, prijatelji.

Koja je pouka prijedorskog zločina genocidnih dimenzija? Jesu li Prijedorčani zaboravili genocid? Jesu li spremni opet, zarad osob-nih trivijalnih političkih interesa, okrenuti leđa istini i pravdi, a gla-vu pognuti lažnoj historiji, nepravdi i zaboravu, što im hoće još uvi-jek nametnuti oni koji su uništavali srce i dušu Prijedora? Zar zbog poslaničkog mandata u Skupštini grada praviti političke koalicije sa onima koji su kreirali i učestvovali u genocidu, sa onima koji negira-ju genocid, ponižavaju žrtve i njihove organizacije, sa onima koji ne dozvoljavaju izgradnju spomen obilježja ubijenoj djeci Prijedora? Zbog takvih nehumanih koalicija genocid protiv Prijedorčana traje u kontinuitetu.

Patnjom je branjen Prijedor, danas se Prijedor brani istinom o toj patnji, zapisom o patnji. Zašto Prijedorčani moraju još uvijek podnositi pogled pun mržnje i podsmijeha od strane zločinaca koji se slobodno kreću gradom? Preživjele žrtve genocida u Prijedoru

su obavezne svjedočiti istinu, zbog vlastite budućnosti, budućnosti njihove djece, budućnosti njihovog grada i budućnosti Bosne i Her-cegovine. Danas se kontinuitet genocidne ideje u Prijedoru ogleda u masovnom kršenju osnovnih ljudskih prava i sloboda prognanika i povratnika, preživjelih žrtava i svjedoka genocida. Frustrirane op-ćinske vlasti Prijedora nikada nisu javno priznale djela tadašnjih vlasti i odale pokajanje za patnje kroz koje su prošle na hiljade Boš-njaka i Hrvata, te pružile ruku pomirenja i pokajanja. Žrtva ne traži iskupljenje u osveti nego u izdizanju iznad zločinaca. Žrtva se ne želi definirati osvetom, već borbom za istinu i pravdu. U toj borbi neprincipijelne, anticivilizacijske i nehumane političke koalicije vo-de bitku za prošlost ili još preciznije za falsifikovanje prošlosti, a ne za budućnost sa istinom i pravdom.

Istraživači nauke o genocidu još jednom podsjećaju da je geno-cid na području općine Prijedor trajao kontinuirano u periodu 1992.-1995., kada je ubijeno 102 djece, 256 žena, ukupno 3.173 civila, 31.000 ljudi je zatočeno u koncentracionim logorima smrti, 53.000 osoba su žrtve progona i deportacije. U samo tri mjeseca je istrijebljeno 94% Bošnjaka.

Danas se genocid u Prijedoru nastavlja drugim sredstvima. Pre-živjele žrtve nemaju pravo obilježiti istinu o tim zločinima, nemaju pravo na pravdu, nemaju pravo da se sjete zločina koji su uzbunili čitav svijet, dokazujući da lekcija iz holokausta nije naučena. Bez istine o genocidu u Prijedoru i pravde za žrtve tih zločina nema prijedorske zajedničke budućnosti. Do kada će svijet šutiti o zločinu uklanjanje i istrebljenja Bošnjaka i Hrvata sa teritorije opštine Prije-dor, tolerišući kršenje prava žrtava genocida i dozvoljavajući smo-tru Ravnogorskog četničkog pokreta koji je u Drugom svjetskom ratu bio na strani fašizma? Do kada će bosanskohercegovački, po-sebno bošnjački politički establišment šutiti o genocidu u Prijedo-ru, mirno posmatrajući nastavak mučenja preživjelih žrtava genoci-da, dodvoravajući se neprijateljima Bosne i Hercegovine i posebno Bošnjaka, tolerišući svakodnevno kretanje prijedorskih zločinaca ulicama Prijedora, tolerišući negatore genocida? Do kada će se to-lerisati dvostruka dehumanizacija žrtava?

Istraživači nauke o genocidu još jednom ističu da je nauka o genocidu došla do kredibilnih naučno-istraživačkih činjenica da je manji bosanskohercegovački entitet genocidan po svome nastan-ku i genocidan po svome trajanju. Tu genocidnu tvorevinu nikada

Borba za istinu o prijedorskom genocidu se nastavlja

BOSANSKI BAROMETAR

33KOLOVOZ 2016.

nije priznala ona većina bosanskohercegovačkih građana koja je na referendumu 1992. godine izglasala nezavisnost bosanskoherce-govačke države. Ta genocidna tvorevina nikada nije ratificirana u Parlamentarnoj skupštini BiH, niti na bilo kojem referendumu. Daytonski ustav je nagrada agresoru time što mu se dao entitet sa nazivom “Srpska”, iako je na području toga entiteta do 1992. godi-ne živjelo 49% uglavnom bošnjačkog i hrvatskog stanovništva (oko 900.000 ljudi, od toga više od 700.000 Bošnjaka).

Negiranje genocida je posljednja faza genocida

Istraživači genocida će nastaviti borbu protiv velikosrpske poli-tike revizije historijske istine o agresiji i genocidu, protiv politike negiranja genocida i protiv politike terora nad povratnicima. Istra-živači genocida, članovi Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada (IGK), sa žaljenjem konstatiraju da kultura pamćenja u postgenocidnom bosanskohercegovačkom društvu nije dobila institucionalnu podršku.

Teret kulture sjećanja nose lokalna udruženja, a u dijaspori In-stitut za istraživanje genocida Kanada (IGK), koji je uspio institucio-nalizirati kulturu pamćenja genocida u BiH u Kanadi, i to putem dvije usvojene rezolucije o genocidu u Srebrenici u Kanadskom parlamentu, kao i putem Zakona o genocidu u Srebrenici koji je prošao prvo čitanje u Kanadskom parlamentu. Kanada će postati prva zemlja u svijetu koja će regulisati prava žrtava genocida u BiH koji žive u Kanadi, ne samo rezolucijama, već i zakonom. Kanada je prva i do sada jedina zemlja koja na državnom nivou obilježava Svjetski dan bijelih traka.

PROF. EMIR RAMIĆ DOBIO VELIKO PRIZNANJE KANADSKOG PARLAMENTA

31.08.2016. u Windsoru (Kanada), u organizaciji Briana Massea, vi-šegodišnjeg člana Kanadskog parlamenta i velikog prijatelja Bošnjaka i BiH, održana je manifestacija zahvale kanadskim aktivistima u borbi za istinu i pravdu pod nazivom “Nikad zaboraviti Srebrenicu”. Tom je prili-kom profesor Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada (IGK), dobio veliko priznanje ureda kanadskog parlamentarca Briana Massea. Plaketa profesoru Ramiću uručena je za njegove zaslu-ge u borbi za istinu i pravdu kako u Bosni i Hercegovini tako i u svijetu, za kontinuiranu borbu za ljudska prava i slobode, za kontinuiranu po-dršku Brianu Masseu, Kanadskom parlamentu i Vladi Kanade za usvaja-nje rezolucija o genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini.

Emir Ramić i Brian Masse (uručivanje Plakete Kanadskog parlamenta)

Prilikom primitka velikog priznanja prof. Emir Ramić je, između ostalog, rekao:

“Trajna obaveza sadašnjih generacija prema svim žrtvama holokau-sta i genocida, uključujući i genocid u Srebrenici. Obaveza svih nas jeste da otkrijemo i utvrdimo ljudsku, društvenu i naučnu istinu o genocidu i drugim oblicima zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, kao bitan uslov za ostvarivanje pravde i prava, bez kojih nije moguće postići pomirenje i graditi zajedničku budućnost u Bosni i Hercegovini. Koristim datu privilegovanu mogućnost da kao, prije svega, čovjek, a zatim istraži-vač i žrtva genocida, u svoje ime i u ime svih žrtava genocida u Republici Bosni i Hercegovini izrazim iskrenu i najdublju ljudsku zahvalnost Kanadi što je: priznala bosanski jezik kao World heritage language; što se boš-njački narodno upotrebljava u statističkim i drugim kanadskim podacima; što je Parlament Kanade usvojio dvije rezolucije o genocidu u Srebrenici i Republici Bosni i Hercegovini; što su gradovi Hamilton i Windsor odali počast žrtvama genocida u Srebrenici; što kanadska Vlada obilježava 31. maj kao Svjetski dan bijelih traka; što je Vlada Kanade zatražila primjenu odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o neustavnosti proslave 9. januara; što se u Kanadskom muzeju za ljudska prava nalazi stalna izlož-bena postavka o genocidu u Srebrenici i Bosni i Hercegovini; što se prepo-znaje značaj Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine i Dana državnosti Bosne i Hercegovine, kao i otvaranje spomenika u Windsoru.

Imamo izuzetnu čast i zadovoljstvo da izrazimo najdublju ljudsku za-hvalnost članu Kanadskog parlamenta Brian Masse za kontinuiranu po-dršku za istinu i pravdu u Bosni i Hercegovini. Svi građani bosanskoherce-govačkog porijekla koji žive u Kanadi i mnogi Kanađani mogu posvjedočiti doprinos Briana Masse u borbi da Kanada prizna i proglasi dan sjećanja na genocid u Srebrenici, te prizna da je u Srebrenici počinjen zločin genocida. I pored otpora da se koristi riječ 'genocid', Brian Masse nije odustajao od ovog termina i rezolucije su usvojene u Kanadskom parlamentu. Proces lobiranja i zalaganja za ovu Rezoluciju je trajao više od godinu dana, a Brianova predanost, zalaganje, integritet i hrabrost su bitni faktori koji su doveli do ostvarenja ovog, za nas veoma bitnog cilja. Govoreći o Brian Masseu bitno je istaći njegovu predanosti ideji i borbi za ljudska prava od početka njegove političke karijere pa do sada. Zapravo, njegov ulazak u politiku bio je vezan za genocid u Istočnom Timoru. Od tada pa naovamo Brian je održao svoj integritet u borbi za ljudska prava, i u slučaju Rezolu-cije o Srebrenici pokazuju da potreba za pravdom nadmašuje potrebu za prividnim mirom. Kanadske rezolucije o genocidu u Srebrenici su ojačale veze Kanade i Bosne i Hercegovine u zajedničkim naporima sprječavanja budućih genocida kako u Bosni i Hercegovini, tako i u svijetu.” q

Institut za istraživanje genocida Kanada (IGK)

Spomenik žrtvama srebreničkog genocida u Windsoru, Kanada (Emir Ramić i Brian Masse)

Istraživači genocida još jednom ističu da je negiranje genocida posljednja faza genocida. Historijska obaveza i moralna zadaća je preživjelim žrtvama genocida, njihovim potomcima i svjedocima genocida obezbjediti institucionalni okvir za razvoj kulture pamće-nja kao najboljeg odgovora negatorima genocida. Narod koji je bio žrtva genocida ne može biti politički predstavljan od onih koji ne-maju pozitivan odnos prema institucionalizaciji kulture pamćenja.

Emir RAMIĆ direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada (IGK)

BOSANSKI BAROMETAR


Iako je prošlo više od 20 godina od krvavih ratova koji su se desili krajem 20. vijeka i uprkos brojnim reformama provedenim u smjeru jačanja mira, demokratije i dijaloga, još uvijek se na politič-ki turobnom Balkanu može čuti opasna ratna retorika i prijetnje na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Posljednjih mjeseci u zemljama regi-ona građani su nerijetko mogli svjedočiti povećanoj retorici u kojoj se čak spominjala i mogućnost izbijanja novih ratova u regionu. Takve izjave i prijetnje su povećale tenzije među narodima, a obič-ni građani su očekivano postali uznemireni. U tim kritičnim mo-mentima je nažalost bilo veoma malo političara i diplomata koji su pokušali da svojim odgovornima izjavama pošalju poruke kojima bi građane pokušali ubijediti da su suživot i saradnja na Balkanu im-perativ, ali i obaveza. Otkud odjednom ratna retorika među politi-čarima u regionu? Da li se radi o čistoj političkoj kampanji pred sa-me izbore, ili je sudbina građana regiona da uvijek gaje međusob-nu mržnju i da svaka generacija doživi bar jedan rat?

Ratna retorika je uslijedila nakon što su političari u bh. entitetu Republici Srpskoj poručili da će 25. septembra 2016. održati refe-rendum o Danu RS-a, što je prirodno izazvalo tenzije u zemlji, ali i u cijelom regionu. Pojedini bošnjački političari su kao odgovor na mogući referendum zaprijetili upotrebom sile. Sefer Halilović, bivši komandant Armije Republike BiH, izazvao je lavinu žestokih reakci-ja indirektno najavljujući rat ako se u RS-u održi referendum. Sefer Halilović je zaprijetio “nestajanjem” Republike Srpske ako referen-dum bude sproveden jer, kako je poručio, to će značiti “raspakiva-nje” Daytonskog mirovnog sporazuma i stupanje na snagu Ustava Republike BiH. Uprkos činjenici da Halilović nema jak politički utje-caj u BiH, na njegovu izjavu oštro su reagovale vlasti iz susjedne Srbije, dodatno dramatizujući situaciju koja je na momente podsje-ćala na dešavanja početkom 1990-ih godina.

Ratne poruke na naslovnicama srbijanskih tabloida

Predsjednik RS-a Milorad Dodik izjavio je čak da će Banja Luka, na, kako je on to nazvao, nasilje iz Sarajeva, odgovoriti izdvajanjem iz Bosne i Hercegovine. “Nemamo namjeru nijednog trenutka osta-ti u zemlji u kojoj s druge strane dolazi nasilje”, rekao je Dodik u intervjuu za Sputnjik, pred put u Moskvu, gdje se 22. septembra 2016. sastao sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom. “Zna-mo da je stav Sefera Halilovića koji prijeti ratom stav svih u Saraje-vu, ali, govorim hipotetički, ako se dese bilo kakvi pokreti te vrste mi smo istog trenutka izvan BiH”, rekao je Dodik. Na pitanje da precizira da li bi u takvoj situaciji Republika Srpska proglasila neza-visnost i otcijepila se, Dodik je ponovio: “Bilo kakvi pokreti te vrste navest će nas da to uradimo i mi ćemo se braniti.” Također je izra-zio uvjerenje da je RS sposobna da se vojno odbrani ako je neko napadne. Na pitanje da li u tom slučaju računa na pomoć Srbije i Rusije, Dodik je odgovorio da “računa na svašta, a prije svega na naš narod”, prenio je Sputnjik.

Osim toga, situacija su dodatno zakomplikovale veoma neod-govorne izjave srbijanskih zvaničnika, ali i naslovi u pojedinima me-dijima u toj zemlji. Predsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić i mi-nistar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić su veoma oštro reagovali

UOČI REFERENDUMA O DANU RS-A

Ratna retorika na Balkanu

Sefer Halilović, bivši komandant Armije Republike BiH

na izjavu bivšeg komandanta Armije Republike Bosne i Hercegovi-ne o referendumu u RS-u. Vlasti iz Srbije su zasigurno pretjerano reagovale na izjavu Sefera Halilovića s obzirom na njegov neznatni utjecaj na zvanične politike u BiH.

Važno je imati u vidu činjenicu da Halilović vodi stranku (BPS) koja ima jednog zastupnika u Parlamentarnoj skupštini BiH. S dru-ge strane, u Skupštini Srbije je 14 poslanika Srpske radikalne stran-ke na čelu s Vojislavom Šešeljem. Sam Sefer Halilović neuspješno se kandidirao za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH osvojivši tek 8,8% glasova i zauzevši petu poziciju na listi od 10 kandidata. S dru-ge strane, Šešeljevi radikali su na parlamentarnim izborima osvojili 306.052 glasa, odnosno 14 mandata. I dok Šešelj skoro svakodnev-no ne prestaje davati izjave u kojima zaziva nove ratove, a na koje niko više i ne reaguje, osim pojedinaca, na Seferove reaguju Dačić ii Vučić, mnogi portali i medijske kuće, što najbolje pokazuje da je takva reakcija pretjerana, ali i dobro smišljena kako bi se Bošnjaci prikazali kao opasan i prijeteći element.

Nakon izjave Sefera Halilovića srbijanski tabloidi upregnuti u propagandu, na naslovnicama su istakle ratne slike. Najtiražniji ta-bloidi u Srbiji na naslovnicama su objavili huškačke tekstove nakon izjave Sefera Halilovića. Posebno zabrinjava činjenica da su pojedi-ni tabloidi bliski samom političkom vrhu današnje Srbije. Srbijanski tabloid “Informer” sa naslovnice je poručio da Bošnjaci hoće rat

BOSANSKI BAROMETAR

35KOLOVOZ 2016.

kako bi klali Srbe, te da je Sefer Halilović spornu izjavu dao u dogo-voru sa Bakirom Izetbegovićem (iako je poznata netrpeljivost izme-đu njih dvojice). Inače, ovaj tabloid i njegov glavni urednik Dragan J. Vučićević su u izuzetno bliskim odnosima sa srbijanskim premije-rom Aleksandrom Vučićem, a srbijanska opozicija “Informer” po-smatra kao udarnu pesnicu sadašnjeg režima. Srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić je sa naslovnice “Kurira” poručio: “Ako hoćete rat u Bosni dobit ćete ga.” “Kurir” je inače blizak Dačiću, a sa naslovnice su poručili i da je Srbija dovoljno jaka da odbrani RS. Večernje novosti, koje su u Miloševićevo vrijeme bile jedan od glavnih ratnohuškačkih medija, na naslovnici su objavile fotografiju Sefera Halilovića u ratnoj uniformi te poruku premijera Vučića da će zaštititi “svoj narod”. O “ratnim porukama” iz Sarajeva pisali su i “Politika”, tabloid “Alo” i drugi srbijanski mediji.

Inzko: “Agresivna retorika kojom se poziva na nasilje je stvar prošlosti”

Ipak, mnogi Bošnjaci su odmah jasno stavili do znanja te poru-čili kako nije pametno prijetiti oružanim sukobima, naglasivši kako je održavanje referenduma ipak izazvalo međuetničke tenzije koje su mogle voditi u neizvjesnost. Udruženje “Zelene beretke” je, na-primjer, pozvalo bh. lidere da se ograde od privatnih izjava Sefera Halilovića. “Ratne prijetnje Sefera Halilovića dale su alibi srpskim zvaničnicima da poruče kako će Srbija braniti Republiku Srpsku i kako će Republika Srpska proglasiti otcjepljenje, a što se savršeno uklapa u apokaliptični scenario za Bosnu i Hercegovinu”, navodi se u saopćenju Zelenih beretki. Pozvali su bh. lidere da se ograde od zazivanja sukoba. “Najviši bošnjački politički, akademski i duhovni zvaničnici dužni da se odmah ograde od privatnih prijetnji Sefera Halilovića, iza kojih ne stoje bošnjački narod, kojem ni na kraj pa-meti nije da prijeti ratom u povodu protivustavnog referenduma u Republici Srpskoj. Boračke organizacije također trebaju reći da su prijetnje Sefera Halilovića njegova lična karta, a ne stav bh. patrio-ta”, naglašava se u saopćenju. Dodaju da je naročito skandalozno to što su Bošnjaci danas jedini razoružani narod u Evropi, koji s pravom strepi za svoju budućnost.

drugi plan diskusiju o stvarnim problemima građana. Ljudima u Bo-sni i Hercegovini se uskraćuje diskusija o pitanjima koja su najbitnija – ekonomija, zdravstvo, obrazovanje i generalno bolji životni stan-dard”, naglasio je visoki predstavnik. Naglasio je da je neprihvatljivo da se prijeti agresivnom retorikom za koju je kazao da treba biti dio prošlosti. “Isto tako, agresivna retorika kojom se poziva na nasilje ili silu, ili se prizivaju mračne slike rata, stvar je prošlosti i potpuno je neprihvatljiva. Stoga pozivam političke aktere na svim stranama da se suzdrže od agresivne retorike. Ta vrsta ponašanja zauvijek je ostavljena daleko u prošlosti i nema mjesta u evropskoj budućnosti BiH”, poručio je visoki predstavnik Valentin Inzko.

Velika većina običnih građana na svim stranama ne žele više ratovati

Građani u BiH su svjesni da bespotrebno dizanje tenzija i strah od rata samo služe političarima za skretanje pažnje sa svakodnevnih pro-blema. Srđan Puhalo, psiholog i politički analitičar, smatra da obični građani BiH, bili oni Bošnjaci, Srbi ili Hrvati, ne žele više ratovati. “Na-rodu tada više nije važna plata, penzija, posao i slično, već samo da se ne puca”, rekao je Puhalo i dodao da je referendum bio odličan spin. “Ovakvu situaciju su iskoristile i partije u Federaciji BiH da 'pokažu zu-be' Dodiku i prikažu se kao velike i odlučne patriote, lansirajući priču o mogućem ratu”, dodao je Puhalo. On je naglasio da je priča o ratu nerealna, jer je sjećanje na prošli rat još veoma friško. “"Ovdje više nema ko da ratuje. Rat je skupa 'zanimacija', a mi smo siromašni i ne-mamo čime ratovati. Rata neće biti jer to neće dozvoliti ni EU”, uvje-ren je Puhalo. Ipak, Puhalo smatra da povremenih incidenata može biti. “Neki manji ekscesi se mogu dogoditi zbog nerazumnih budala, ali rata neće biti. Više se plašim ove agonije u kojoj se sada nalazimo, gdje lagano propadamo, izumiremo, odlazimo i to prihvatamo kao normal-no i neminovno”, kazao je na kraju Puhalo.

Jasno je da političari u zemljama regiona nerijetko koriste ratnu retoriku kako za sebične političke interese i, uglavnom, za priku-pljanje izbornih poena, dok velika većina običnih građana na svim stranama poručuje kako ne žele više ratovati. U tom smislu, veliku pažnju je privukla poruka na društvenim mrežama Miroslava Čere-ka, branitelja iz Bosanskog Broda, koji se sa samo nekoliko rečenica dirnuo čitavu regiju. Uz fotografiju sebe kao 17-godišnjaka u voj-ničkoj uniformi postavio je fotografiju svog 17-godišnjeg sina Ognjena, a opisom slike ganuo je hiljade ljudi koji su fotografiju počeli masovno dijeliti na društvenim mrežama. “Dragi političari, huškači rata, na prvoj slici sam ja sa 17-18 godina. Uzeli ste mi mla-dost i zdravlje, ubili sve u meni, ali čovjeka i srce niste. Sve ste mi uzeli za vaše ideale, da vama bude bolje i da možete sve opljačkati. Na drugoj slici je moj sin koji ima 17 godina. Dragi moji, njega vam ne dam. Njemu sam usadio ljubav prema svima i od njega napravio čovjeka. Njega vam ne dam za vaše ideale, vašu djecu... Da opet pljačkate. Njega vam ne dam da pucate u njega, da ga tjerate u rov po suncu, kiši i snijegu... Da ga ranjavate... Da krvari za vaše idea-le... Njega vam ne dam, za njega glave skidam. Gazim sve”, napisao je Miroslav Čerek na svom Facebook profilu.

Dobro je da obični građani ne podržavaju pozive u rat, ali zar tako nije bilo i početkom 1990-ih. Svima je jasno da neodgovorni političari mogu odvesti narode u rat i katastrofu, i zato je bitno osuditi ratnu retoriku, odakle god ona dolazila. U Skandinaviji već stoljećima nisu vodili ratove, a to su uspjeli, prije svega, preuzima-njem lične odgovornosti, građanskim aktivizmom, snažnom demo-kratijom i uvažavanjem drugog i drugačijeg. q

Bedrudin BRLJAVAC

Valentin Inzko, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH

Visoki predstavnik Valentin Inzko je, govoreći o referendumu o danu RS-a, istakao kako “neki političari u ovoj zemlji i dalje nastoje ignorirati ovu novu stvarnost gledajući još uvijek u prošlost”. “Pitanja kao što je referendum o 9. januaru samo onemogućavaju ovoj zemlji da krene naprijed i usporavaju njenu dalju integraciju u evroatlant-sku porodicu. Pitanja kao što je referendum konzistentno stavljaju u

ZEMLJO MOJA


O tzv. referendumu u Republici Srpskoj, u povodu Odluke Ustavnog suda o neustavnosti obilježavanja 9. januara kao tzv. Da-na Republike Srpske bezmalo je i previše rečeno. Od događaja za koji se mislilo da neće dobaciti dalje od lokalne trzavice, izrastao je događaj od evropskog značaja, samim tim što se razumjelo da se preko tzv. referenduma prelamaju globalni utjecaji, kao što je ru-sko treniranje evropske i američke spremnosti da zonu svojih utje-caja vide na entitetskoj granici, namjesto na Drini. Podatak od 260 akreditiranih novinara i o 120 zahtjeva za intervju Miloradu Dodiku svjedoče o međunarodnoj važnosti događaja. Mi, naravno, neće-mo prepričavati stotine reakcija, ali želimo pretpostaviti političke, patriotske i neke druge granice koje su, ipak, pomjerene sa tzv. referendumom.

Velikosrpsko ratno pozorište

Po prvi put nakon 20 godina, a u povodu tzv. referenduma, oz-biljno se postavilo pitanje mogućnosti novog rata. Iako se o tome mnogo pisalo i govorilo, niko nije pretpostavio kako bi i odakle bi taj novi rat krenuo, što se može pripisati iskustvu od prošlog rata, odnosno agresije, koja je izvedena mimo volje bh. građana, uprkos sveopćoj pacifističkoj euforiji. Ljudi ovih prostora kao da su naučili da se rat može izazvati, a onda se lanac tragičnih događaja niže lo-gikom apsurda. Da stvar bude besmislenija, u medijsku orbitu je ratnu opciju ubacio penzionisani general Armije Republike BiH Sefer Halilović, koji se inače predstavlja kao “osnivač Armije Repu-blike BiH”, odnosno, vojskovođa koji bi oslobodio cijelu BiH da ga nije u stranu pomakao Alija Izetbegović. Poslije su Sefer Halilović, kao predsjednik jedne stranke, i njegov sin Semir, kao “publicista” bez tekstova, kroz nekoliko izvora plasirali teze o izdaji Alije Izetbe-govića, tvrdeći čak da bi prvi bh. predsjednik završio u Haagu da nije umro. No, nećemo sada ulaziti u detalje ovog odnosa, koji de-legitimira Sefera Halilovića kao osobu od pouzdanja i povjerenja.

Njegov istup i izjava, kojom najavljuje rat za oslobađanje ma-njeg bh. entiteta, u slučaju da se RS krene otcijepiti, upakovana je u pacifističku oblandu. Međutim, vispreni velikosrpski obavještajci su se vispreno uhvatili za njegovu prijetnju da ima, među Bošnjaci-ma, mnogo spremnih ljudi za rat, te da može biti belaja. Sutradan su sve novine u Srbiji objavile da to Sarajevo prijeti Srbima, a zapra-vo radilo se tek o izjavi jednog penzionisanog generala koji je, uz to, šef jedne minorne stranke (BPS – Bosanskohercegovačka patriot-ska stranka), koja jedva da ima po jednog ili dvojicu zastupnika u kojekakvim parlamentima. Nesmotrena izjava Sefera Halilovića predstavljena je kao zvanični bošnjački stav, kao prijetnja Bošnjaka i bošnjačke politike, a što niko danima nije demantirao.

Beogradska propaganda je mogla slobodno da jaše na onome što joj je najviše i trebalo: ugroženost Srba ponovo je postala mo-neta za alibi. Tim povodom sa zasjedanja Generalne skupštine UN-

OD JEDNE PRIVATNE PRIJETNJE OSOBE, KOJA NIJE NIKAKAV ZVANIČNIK, NAPRAVLJENA JE SJAJNA VELKOSRPSKA PREDSTAVA

Kako su Bošnjaci postali čuvari Republike Srpske

a u Beograd se hitno vratio srbijanski premijer Aleksandar Vučić, jer su navodno te privatne prijetnje Sefera Halilovića toliko ozbilj-ne da on mora biti uz Srbe, a potom se oglasio i ministar Dačić, sa uzvratnim prijetnjama, da će Srbija braniti Srbe u Bosni u slučaju napada. Tako je od jedne privatne prijetnje osobe, koja nije nika-kav zvaničnik, napravljena sjajna velikosrpska predstava, koja je dovedena do usijanja, samim tim što je mogući rat postao najvaž-nija tema. Činjenica je da izuzev nesmotrene izjave Sefera Halilo-vića sa bošnjačke strane nije postao ni jedan povod da velikosrp-ska politika i propaganda tako masovno krenu u priču o navodnim bošnjačkim prijetnjama. Da nije bilo ove izjave, ne bi bilo ni ova-kvih reakcija.

Da stvar bude gora, i tragičnija, bošnjačka javnost je masovno, i frenetično, pozdravila prijetnju Sefera Halilovića, kroz naivno opravdanje – da i mi njima kažemo i zaprijetimo košto Dodik govo-ri nama. Bošnjaci uopće nisu prepoznali da ova prijetnja koristi sa-mo Srbima i šteti samo Bošnjacima, jer predstavlja nešto što ne postoji. U realnom medijskom i političkom sektoru je ispalo da su Bošnjaci ti koji su spremni za rat. A kako srpskoj propagandi nikad nije manjkalo mašte, tako je na sve ovo nakalemljeno mnoštvo konstrukcija koje niko nije rekao – kao što je ona da Bošnjaci prije-te da će za 10-15 dana sravniti Republiku Srpsku, da Srbima prijete novi pokolji, i slično.

Opet je začudna bila mlitavost bošnjačke politike, koja se uopće nije obazirala na štetu koju je Bosni i Bošnjacima nanio Sefer Halilović, a bilo bi logično da se makar demantira ono što cijelom narodu nanosi stigmu. U realnosti, zar ne, primjena vojne ili policijske sile, sa bošnjač-ke strane, a prema Srbima u Republici Srpsko, naravno da je neposto-jeća opcija – niti se ima s čim, niti se ima s kim. Čak i da postoje takve želje, realnost je drugačija. Sefer Halilović nije objasnio a ko su ti ljudi spremni za rat, kojih, navodno, ima dovoljno, niti kako bi to došlo do belaja na prostorima koji se hoće otcijepiti. Srpsku propagandu to nije ni zanimalo, bilo je dovoljno ovo što je Sefer Halilović izvalio, pa da se sruči sila optužbi da zvanično Sarajevo prijeti Republici Srpskoj.

Aleksandar Vučić, Milorad Dodik i Ivica Dačić

ZEMLJO MOJA

37KOLOVOZ 2016.

Psihologija prijetnje

Realno stanje bošnjačke (ne)zainteresiranosti za pitanje tzv. refe-renduma moglo se očitati mjesec dana prije, kada je nekoliko bošnjač-kih institucija i udruženja, na čelu sa trolistom SBK-BNF-BANU organi-ziralo pripremni skup za miting pred OHR-om na kome bi se trebalo pojaviti, prema najavama, 100.000 ljudi. Oglašeno je da će se ovaj skup održati u Hotelu “Evropa” u Sarajevu, pozvani su patrioti, a, onda se dogodio debakl: na skupu nije bilo više od 30 ljudi! Pompezno na-javljivana inicijativa, sa prizvukom historijskog događaja, eto, nije uspjela mobilizirati ni navodno članstvo ovih organizacija da napune malu salu u hotelu, pa su i prijatelji i neprijatelji vidjeli da nema ni 30 Bošnjaka koji su spremni makar protestirati zbog tzv. referenduma. Ovaj debakl je s pravom otvorio i pitanje legitimiteta i ozbiljnosti ovih institucija, ako nemaju ni toliko članstva, i simpatizera, da ih se makar stotinu osjeti odgovornim da prisustvuju toj vrijednoj inicijativi.

Svakako da je bilo potrebno organizirati ma kakav vid građan-skog protesta, dizanja glasa, ali, tu su očito postojale dvije prepre-ke: prva, da su Bošnjaci letargični, i druga, da bošnjačke političke i vjerske instance, koje bi mogle mobilizirati Bošnjake, nisu bile zain-teresirane za akciju. Koliko bi tek Bošnjaka bilo spremno da uzme pušku, koje doduše i nema, pa da krene u taj rat za oslobađanje polovice domovine, tj. Republike Srpske, a što je najavio Sefer Ha-lilović, najvjerovatnije s ciljem da sebe promovira u dramatičnom momentu, a možda i da namakne koji glas za svoju malu stranku?!

Ipak, Bošnjaci su barem na društvenim mrežama bili brzi i oštri na jeziku, pa su gromoglasno pozdravili mogućnost novog rata, a najva-treniji su bili ovi iz dijaspore, u tvrdnjama da bi odaziv bio masovan. Ipak, pojavilo se nekoliko suvislih mišljenja, trezvenih, analitičkih, po-put onoga da na nekoliko hiljada bošnjačkih vojnika iz sastava Oruža-nih snaga BiH dolazi na desetine hiljada srpskih vojnika, za koje granica nije na Drini, pa do onog mišljenja da se genocid ne bi ponovio, utoliko što su Bošnjaci monolitni na frtalju bh. teritorije, pa ne bi bila moguća etnička čišćenja, kao 1992. godine. Suvislo je i pitanje Seferu Halilovi-ću, upućeno na društvenim mrežama – a kako i zašto ne misli na boš-njačke povratnike koji bi u slučaju bilo kakvog sukoba ostali u getu, izolirani, prepušteni na nemilost genocidnom agresoru?

Ovih nekoliko ilustracija navodimo kako bismo akceptirali taj fe-nomen potenciranja i izračunavanja odbrambenih perspektiva u Bošnjaka, a što dosad, uprkos nekolikim inicijativama, nikada nije urađeno u svenarodnom obimu. Bošnjaci su veoma intenzivno, i na društvenim mrežama, i na sijelima, razgovarali o mogućnostima svo-je odbrane. Mišljenja su zapanjujuće podijeljena, a ono što je korist u svemu jeste da se po prvi put otvorilo jedno pitanje koje je – kod naroda koji je nakon Jevreja bio jedina pravno verificirana žrtva ge-

nocida u Evropi – moralo biti na pijedestalu prvorazrednog nacional-nog interesa. Činjenica je da bošnjački establišment nikada, ni na koji način, nije javno tretirao ovo pitanje, a kamo li da je imao legiti-mnu strategiju alternativne odbrambene mreže, putem legalno na-bavljenog ličnog naoružanja ili mreže lovačkih društava. Kojeg li pa-radoksa da Srbi u Bosni, koji iza leđa imaju naoružanu Srbiju, odgaja-ju tu dodatnu mrežu narodne odbrane, koja je sastavni dio njihovog militarističkog folklora. Bošnjaci, pak, vjeruju u dobrotu, jer svoje duhovne i moralne svjetonazore projektuju na svoje okruženje.

Bošnjačka politička mlitavost i dezorijentiranost, posvećenost pro-fiterstvu i lažima, dovela je do osjećaja ostavljenosti i povrijeđenosti u Bošnjaka, a time i do frustracije, u ime koje Bošnjaci danas neuteme-ljenu prijetnju doživljavaju kao realnost, i kao odušak, u nekoj čudnoj, fatalističkoj namjeri da se makar pogine uspravno. Iz ove situacije kao da izvire spoznaja o izgubljenosti, o nemogućnosti boljitka, o osuđeno-sti na propast i Bosne i Bošnjaka, čim se percepcija stvarnosti svodi na neracionalne krike ponosa, namjesto na proračunate korake.

A šta bi to bilo proračunato u datoj realnosti? Recimo, Srbe ne može nikako zaboljeti, ili uplašiti, bošnjačka prijetnja ratom, jer oni znaju da su jači, brojniji, naoružaniji, i da bi Bošnjaci u slučaju suko-ba, eventualno, mogli odbraniti sebe, ali ne bi mogli osvojiti išta od prostora Republike Srpske. Zato je ta prijetnja za Srbe smiješna, i tek upotrebljiva kao propagandno sredstvo. Za Bošnjake, prijetnja je, pak, odušak traumi. Iluzija da i mi nekoga možemo zdrmati, ma-kar preko naslovnica, kojima oni zapravo zdrmavaju nas. Racional-nu prijetnju ukidanjem Daytonskog sporazuma, koja bi uistinu Srbe protresla, Bošnjaci doživljavaju kao višu matematiku, a bošnjačka politika kao opasnost. A riječ je o prvorazrednom patriotskom cilju, koji je morao biti bošnjački odgovor na tzv. referendum.

Šta je bio cilj?U proteklom periodu, na društvenim mrežama, pa i putem ne-

kih akademskih adresa, objašnjavano je kako Republika Srpska, negiranjem Ustavnog suda, izlazi iz okvira dejtonskog poretka, i ti-me biva onepostojena, samoukinuta. Govoreno je i o povlačenju bosanskog/bošnjačkog potpisa sa Daytonskog sporazuma, koji je, dakle, prekršen, pa se vraćamo na prethodno pravno stanje, na stanje Republike Bosne i Hercegovine, a gdje Republika Srpska po-novo dobija nelegalni status separatističke hunte. Od svega ovoga najjači su argumenti o Presudama za genocid pred Haškim tribuna-lom i Svjetskim sudom pravde, a što mijenja pravnu poziciju tvore-vine koja je legalizirana 1995. godine, a u međuvremenu je presu-đena za genocid. Sve oko tzv. referenduma bilo je sjajan povod, gotovo neponovljiv, da bošnjačka politika pokrene ove pravne me-hanizme za ukidanje entiteta. Ali, to se nije dogodilo. Zašto?

Ako bismo iz srpske pozicije tražili idealnu stabilnost za Repu-bliku Srpsku – za čije ukidanje postoje realne osnove – onda bi to bila varijanta u kojoj bi Bošnjaci, u ime svojih interesa, čuvali Repu-bliku Srpsku. Bošnjaka, znamo, nema bez Bosne i Hercegovine, ko-ja je stanište i pravni okvir za bošnjački opstanak, a Bosne i Herce-govine nema ako se otcijepi pola teritorije. Navodni uvjet da te pola teritorije ostane u sastavu Bosne i Hercegovine, jeste da Boš-njaci budu zadovoljni postojanjem Republike Srpske. Strah koji je Bošnjacima zadat od mogućnosti novog rata i mogućnosti otcje-pljenja Republike Srpske, rezultirao je velikim olakšanjem, nakon održanog tzv. referenduma, ali i prešutnim zadovoljstvom ako nam Bosna ostane cijela, pa makar i sa Republikom Srpskom. Ako je srp-ska politika postigla ovaj cilj sa tzv. referendumom, onda je on smi-sleniji od svih drugih mogućih ciljeva. q

Fatmir ALISPAHIĆ

IZ SVIJETA


LIBIJA: Daljnje kompliciranje situacije

Američki zračni udari

1. kolovoza 2016. američki vojni zrakoplovi, na zahtjev proza-padne Vlade nacionalnog jedinstva (GNA), počeli su izvoditi zračne napade na ISIL-ove položaje u libijskom gradu Sirte. Američki pred-sjednik Barack Obama ocijenio je da su zračni udari njegovih oruža-nih snaga u interesu “nacionalne sigurnosti” njegove zemlje i njezi-nih europskih saveznika.

“U interesu je američke nacionalne sigurnosti u našoj borbi s ISIL-om omogućiti da libijske snage završe posao. Surađujemo s njima kako bismo zajamčili da ISIL nema utjecaja u Libiji", rekao je Obama na tiskovnoj konferenciji u Bijeloj kući. Istaknuo je da je odluka o zračnim udarima donesena i provedena “na zahtjev libijske vlade”. Obama, koji je odobrio prve zračne napade na Sirt, istaknuo je da “ne samo mi, nego i Europljani i druge zemlje svijeta” žele “stabilnu Libiju”. “Taj nedostatak stabilnosti pridonosi stvaranju nekih proble-ma kao što je migrantska kriza u Europi i humanitarne tragedije na moru između Libije i Europe”, istaknuo je Obama.

“Zatražili smo direktnu potporu SAD-a za izvođenje specifičnih zračnih napada. Prvi udari izvedeni su danas na pozicije u Sirteu rezultirajući velikim brojem žrtava”, rekao je Fayez Serraj, šef Pred-sjedničkog vijeća Vlade nacionalnog jedinstva u Tripoliju. Istaknuo je kako strane trupe neće biti prisutne na terenu, ali i da se Penta-gon pripremio na “dugoročnu kampanju”.

RATNA ŽARIŠTA – LIBIJA, SIRIJA, IRAK, JEMEN I AFGANISTAN

Labirint rata, diplomacije i geostrateških interesa

državi s dvije vlade, te je zbog nedovoljnog sigurnosnog okruženja učvrstio svoj položaj u Libiji, grabeći teritorij, sela i gradove. Ova tero-ristička organizacija kontrolirala je 250 kilometara dug dio libijske oba-le Na Mediteranu prije nego što su u svibnju 2016. počele operacije savezničkih snaga koje su lojalne Vladi nacionalnog jedinstva.

Iako su ISIL-ove snage već tjednima opkoljene na prostoru cen-tralnih rezidencijalnih gradskih četvrti, bitka za Sirte do kraja mje-seca kolovoza nije bila gotova. Libijske vladine snage (većinom iz grada Misrate), poduprte američkim zračnim i specijalnim snaga-ma, tvrde kako se nalaze blizu pobjedi, no više je nego očito kako se teško brane od ISIL-ovih napada snajperima i bombašima samo-ubojicama. Tako su, primjerice, u borbama 28. kolovoza ubijena najmanje 34 pripadnika vladinih snaga, a više od 180 ranjeno.

Imperijalističko bombardiranje i daljnja uloga Saifa Al-Islama Gaddafija

U zamršenom libijskom političko-vojnom mozaiku sve je mogu-će. Naime, američka intervencija u Libiji nije imala učinak kakav su zamislili u Washingtonu. Osuda njihove akcije nije došla samo iz Tobruka, nego i od strane libijskih plemena okupljenih u zajednič-kom posebnom Vrhovnom vijeću, koji su zračnu kampanju u gradu Sirte jednoglasno nazvali “imperijalističkim bombardiranjem”. Me-đu tim plemenima je i Warfalla, najveće pleme Libije (oko milijun ljudi) koje kontrolira grad Bani Walid, nedaleko od Zintana. Ovo je pleme uvijek bilo vjerno libijskom vođi ubijenom 2011. godine, ta-ko da se u gradovima u kojima žive pripadnici plemena Warfalla još uvijek vijore stare zelene zastave Džamahirije.

Neki analitičari tvrde kako trenutno traje dijalog između Tobru-ka, generala Khalife Haftara i raznih plemena, koji se zajedno žele suprotstaviti američkom scenariju za zemlju. Tu je i nezaobilazno ime nedavno oslobođenog Saifa Al-Islama Gaddafija. Milicije koje su Saifu omogućile da slobodno živi su iste one koje predstavljaju predstražu generala Haftara na zapadu zemlje i protive se proame-ričkoj vladi Fayeza Al-Sarraja u Tripoliju.

“Većina plemena koja su podupirala njegovog oca u građanskom ratu 2011. vide u Saifu spasitelja Libije i voljni su ga poduprijeti kao vođu u bilo kojem političkom procesu koji bi doveo do nacionalnog pomirenja i ponovnog ujedinjenja zemlje, posebice nakon što se vidi da Vlada nacionalnog jedinstva ne donosi stabilnost i sigurnost, a kamoli da može zadovoljiti svakodnevne potrebe Libijaca. I mnogi drugi Libijci smatraju da bi Saif mogao imati potencijalno pozitivnu ulogu, s obzirom na jačanje nepovjerenje prema vladi. Kad se sagle-daju plemena u apsolutnim brojkama, najviše ima onih koji su podu-pirali njegovog oca, te je savez plemena nalik onom u Gadafijevo vrijeme možda najbolji način spašavanja očuvanja države”, piše je-dan hrvatski analitičar, dok drugi zaključuje sljedeće: “Danas zapadni stratezi, uz generala Haftara kao vojnog zapovjednika, žele elimina-ciju Saifa Al-Islama više nego bilo što drugo. Naime, to bi, po mišlje-nju mnogih, bio konačni kraj 'gaddafizma' u Libiji.”

Bitka za Sirte

Sirte je glavna baza ISIL-a u Libiji, a nalazi se 450 km istočno od prijestolnice Tripolija. To je simboličan libijski grad jer je u njemu ro-đen i ubijen bivši libijski vođa i predsjednik Libije Moammer el-Gadda-fi. ISIL je osvojio ovaj sredozemni priobalni grad prošle godine, te je tu stvorio najjače svoje žarište izvan Sirije i Iraka. ISIL je iskoristio kaos u

IZ SVIJETA

39KOLOVOZ 2016.

SIRIJA: Turska vojska u ratnim operacijama na teritoriju Sirije

Eskalacija sukoba između Sirijske vojske i kurdskih snaga

Kolovoz 2016. bio je mjesec velikog zapleta u sirijskom ratu, čije uzroke i posljedice nije lako odgonetnuti. Dok traje velika bitka za najveći sirijski grad Aleppo, s brojnim civilnim žrtvama i ogro-mnim razaranjima infrastrukture, u rat otvoreno ulaze novi “igra-či”, a neki stari sve više dobivaju na značaju. Zbog ispreplitanja ge-ostrateških interesa mnogih zemalja – ponajviše SAD-a i Rusije, ali i Velike Britanije, Francuske, Turske, Irana, Saudijske Arabije i Kata-ra – sirijski gordijski čvor postaje sve zamršeniji. Sve teže je odgo-netnuti tko je kome prijatelj, a tko neprijatelj.

16. kolovoza 2016. mediji su objavili plan turskog premijera Bi-nali Yıldırıma za rješavanje sirijske krize. On je optimistično ustvrdio kako bi se sukob u Siriji mogao uskoro završiti, između ostalog i zbog činjenice da je Turska počela usvajati novu vanjsku politiku “smanjivanja broja neprijatelja”. Podsjetimo, Turska je u kratkom roku normalizirala odnose s Izraelom i Rusijom, a analitičari su tjed-nima spekulirali kako bi uskoro moglo doći i do promjene politike prema Siriji. Premijer Yıldırım predstavio je sljedeći plan od tri toč-ke: 1) Mora se očuvati sirijski teritorijalni integritet, a to, prema nje-govim riječima, znači da državne strukture koje promovira kurdski PYD “ne dolaze u obzir”. Drugim riječima, bilo kakva kurdska auto-nomija na turskoj granici za Ankaru je nedopustiva. 2) U Siriji se mo-ra uvesti sistem državne strukture u kojoj niti jedna religijska sekta ili etnička skupina ne bi mogla imati dominaciju nad drugima. Anali-tičari smatraju da se radi o političkom sustavu sličnom onome u Li-banonu. “Pošto neće biti sektaške strukture, što je glavni problem danas u Siriji, Assad neće dugo biti na vlasti”, rekao je Yıldırım. Tur-ska na ovaj način vjerojatno želi slabljenje moći manjinskih alawita i jačanje moći većinskih sunita. 3) Povratak izbjeglica u Siriju.

ni. Tisuće civila pobjeglo je iz grada u kojem su živjele razne etničke skupine, uključujući i kršćane.

Sirijska vojska izvela je nekoliko zračnih napada na kurdske po-ložaje, a pritom su bombardirali lokacije na kojima su se, prema tvrdnjama Pentagona, nalazile i američke specijalne snage (koje su prisutne u kurdskim vojnim formacijama). Američke snage reagira-le su na način da su poslale nekoliko svojih lovaca iznad Hasake, no do tada su sirijski zrakoplovi već napustili prostor. Skoro je došlo do prvog direktnog sukoba američkih i sirijskih zračnih snaga.

23. kolovoza mediji su objavili da su sirijske kurdske YPG snage preuzele gotovo potpunu kontrolu nad Hasakom (prije eskalacije sukoba imali su kontrolu nad oko 70% grada).

Što je kurdske borce motiviralo da pokušaju preuzeti potpunu kontrolu nad gradom Hasaka: osjećaj za ekspanzivni vojni trenutak ili savjet američkih specijalaca, pomiješano sa željom da se iskoristi geopolitička stvarnost i uz američku pomoć stvori nezavisni Sirijski Kurdistan (ili Rojava, odnosno Zapadni Kurdistan)? Međutim, svima je poznato da je takvo nešto apsolutno neprihvatljivo za Tursku.

“Turska će tokom idućih šest mjeseci postati aktivnija u sirij-skom pitanju, kao regionalni akter. To znači da se neće dozvoliti komadanje Sirije prema etničkim linijama, za Tursku je to od esen-cijalne važnosti”, poručio je premijer Binali Yildirim. Drugim riječi-ma, Turska neće dozvoliti stvaranje snažne kurdske autonomije na sjeveru Sirije. U razgovoru s novinarima u Istanbulu, 20. kolovoza, premijer Yildirim je rekao kako bi sirijski predsjednik Bashar Al-Assad mogao imati ulogu u tranzicijskom periodu, ali u konačnici ne smije biti dio sirijske budućnosti. To je poprilično drugačiji stav od nedavnog kada se Turska najoštrije protivila bilo kakvoj ulozi Assada, u bilo kakvom periodu. Sada se pak njihov stav počinje pri-bližavati onom ruskom, a koliko Turska zaista i misli napraviti zao-kret, tek će se vidjeti.

“Veliki faktor je Turska koja je upravo jučer (21. kolovoza, op.ur.) najavila da će pokušati s njima lojalnim 'umjerenim pobu-njenicima' preuzeti kontrolu nad nekim ISIL-ovim uporištima prije nego do istih stignu Kurdi. Drugim riječima, Turska bi – preko po-srednika ili čak i direktno (najavljuju 'znatno veću ulogu' u Siriji na-rednih mjeseci) – mogla zaratiti i sa sirijskim Kurdima, a već i doma imaju rat”, napisao je jedan hrvatski politički analitičar, čije su se predviđanja vrlo brzo i ostvarila.

Turska aktivno ulazi u rat u Siriji

22. kolovoza 2016. Turska vojska je otvorila artiljerijsku vatru na položaje Kurda u gradu Manbij na sjeveru Sirije, a zatim i polo-žaje ISIL-a na prostoru pograničnog sirijskog grada Jarablus. Riječ je o sirijskom gradu pod kontrolom ISIL-ovih terorista, a Turska ne želi da grad padne u ruke sirijskih kurdskih boraca, koje posljednjih mjeseci bilježe velike uspjehe u borbi protiv ISIL-a. Vojni izvori su izjavili kako su turski tenkovi ispalili više od 200 projektila i pogodi-li oko 70 ISIL-ovih lokacija kod Jarabulusa. U isto vrijeme u akciji su bile i turske zračne snage: njihovi F-16 vojni zrakoplovi pogodili su ukupno 11 terorističkih meta. U isto vrijeme američki vojni zrako-plovi ciljali su položaje terorista. Snage “umjerene” opozicije (FSA – Slobodna sirijska armija) u prvom naletu zauzele su četiri naselja koja su se nalazila pod kontrolom ISIL-a (Keklice, Kivircik, Elvaniye i Guguncuk), pri čemu je ubijeno najmanje 46 pripadnika ISIL-a.

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan izjavio je da je Turska odlučna u zaštiti teritorijalnog integriteta Sirije te da zemlja mora uspostaviti vlast vlastitog naroda. Operacija “Štit Eufrata” namjerava izbaciti ISIL iz regije Alepa te odbaciti kurdski YPG (oružane snage kurdske političke stranke PYD) sa zapadne strane rijeke Eufrat.

Novi rat unutar rata: eskalacija sukoba između Kurda i Sirijske vojske u gradu Hasaka

19. kolovoza 2016. u gradu Hasaka, na sjeveroistoku Sirije, doš-lo je do najveće eskalacije sukoba između Sirijske vojske SAA i kurdskih snaga (potpomognutim Amerikancima) od početka rata. Kurdske YPG snage (oružane snage kurdske političke stranke PYD) pokrenule su veliki napad na Sirijsku vojsku koji ima za cilj preuzeti kontrolu nad cijelim gradom, a čiji se pojedini dijelovi nalaze pod kontrolom vladinih snaga. Sirijski državni mediji prenijeli su kako su YPG snage prekršile primirje i da su sigurnosne snage povezane s njima, poznate pod imenom Asayish, zapalile vladine zgrade u gra-du Hasaka. S druge strane, iz YPG-a su rekli nikakvo primirje nije ni bilo na snazi. Počeli su izbacivati letke te s velikih razglasa pozivati vojsku i pripadnike provladinih snaga da se predaju ili će biti ubije-

IZ SVIJETA


“Ključni cilj ove operacije je otvoriti koridor za umjerene pobunjeni-ke”, rekao je jedan turski dužnosnik, dok je drugi izjavio: “Cilj ove operacije je osigurati sigurnost granice, sirijski teritorijalni integritet te podupirati američku koaliciju protiv ISIL-a.” Iz Ankare su poručili kako su o svojoj operaciji u Siriji obavijestili SAD, Rusiju i Iran.

Sirijske vlasti u Damasku oštro su osudile upad turske vojske na njihov teritorij kod grada Jarablus. U izjavi se navodi kako se borba protiv terorizma na prostoru Sirije može voditi isključivo uz koordi-naciju sa Sirijskom vojskom, što ovdje očito nije slučaj. “Ono što se trenutačno događa u Jarablusu nije borba protiv terorizma, kako tvrde iz Turske, već zamjena jednih terorista za druge. Sirija zahtje-va obustavu ove agresije te poziva UN da implementira svoje rezo-lucije kojih se i Turska i SAD trebaju držati”, navodi se u izjavi.

U izjavi ruskog Ministarstva vanjskih poslova navodi se kako je Ru-sija “duboko zabrinuta zbog eskalacije tenzija na tursko-sirijskoj grani-ci nakon što je Ankara poslala svoje oružane snage u sirijski teritorij”.

Šef kurdskog PYD-a, Saleh Muslim, istaknuo je kako Turska ula-zi u “kaos” te kako će biti poražena kao i ISIL. Oglasio se i glasnogo-vornik kurdskih YPG oružanih snaga u Siriji, Redur Xelil, ističući ka-ko turska intervencija predstavlja “čistu agresiju i uplitanje u unu-tarnja sirijska pitanja”. Iz ovih izjava je očito kako sirijski Kurdi akci-je Turske vojske ne doživljavaju kao ispomoć u borbi protiv ISIL-a.

se na terenu među redovima kurdskih boraca, te su ih aktivno ko-ordinirali u bitci za grad Manbij koji je oslobođen od ISIL-a. Drugim riječima, Turska direktno napada proameričke snage koje su pora-zile ISIL u Manbiju. Kako će Washington na ovo reagirati? Tek ćemo vidjeti, no jedna stvar je sigurna – situacija postaje kompleksnija iz dana u dan”, napisao je jedan hrvatski politički analitičar.

Rojava ili Sirijski Kurdistan – kronologija zbivanja

29. siječnja 2014. donijet je Rojava Ustav ili Ustav Rojava kan-tona. Riječ je, zapravo, o privremenom Ustavu samoproglašene autonomne regije na sjeveru Sirije pod nazivom Rojava. Kurdska Stranka Demokratske Unije (PYD) proglasila je Rojavu (Zapadni Kurdistan ili Sirijski Kurdistan) na prostoru tri kantona na sjeveru Sirije (Jazira, Kobani i Afrin). Ankara od početka ovo smatrala veli-kom prijetnjom jer i sama ratuje protiv kurdskih pobunjenika još od 1984. godine.

Tokom prethodnih godina Kurdi su uspjeli, uz obilatu američku vojnu pomoć, teritorijalno povezati kantone Jazira i Kobani. Sada su se krenuli povezati s trećim, Afrin, na zapadu. Kada bi u tome uspjeli onda bi imali kontrolu nad gotovo cijelim prostorom sirij-sko-turske granice. Vojno-politički analitičari smatraju kako turske snage neće tako brzo izaći iz Sirije, a ušli su isključivo kako bi sprije-čili spajanje tri rojavanska kantona u jednu teritorijalnu cjelinu (od Jarablusa do Afrina ima oko 80 kilometara sirijsko-turske granice). U objašnjenju situacije neizbježna je američka uloga i vojna potpo-ra kurdskim snagama. U vezi toga zanimljivo je mišljenje jednog hrvatskog analitičara.

“Jesu li Kurdi mislili da će ih američka potpora pratiti i dalje? I zapadno od rijeke Eufrat prema njihovom trećem kantonu Afrinu? Očito su mislili da hoće jer SAD im je dao snažnu potporu u bitci za Manbij koju su Kurdi, još jednom, odradili odlično te protjerali i temeljito porazili ISIL, doslovno brišući ga s karte na ovom prosto-ru. Amerikanci su rekli kako žele zatvoriti granici prema Turskoj, da se ISIL-u onemogući 'kontakt s vanjskim svijetom'. Razumljivo, Ro-javanci su ovo prepoznali kao snažnu potporu da se ofenzive nasta-ve. U međuvremenu su se tenzije između SAD-a i Turske naelektri-zirale do maksimuma. Turska u panici gleda kako SAD pomaže Kur-dima u spajanju tri kantona, Rojavu u nastanku, Rojavu koja sa svojim idealima može približiti nezavisnost Kurdima kao ništa rani-je. Turska je eksplicitno poručila da će napraviti sve kako Kurdi ne bi prešli rijeku Eufrat, no, Amerikanci su ih ipak preveli preko rije-ke, doduše dajući im novo ime - Sirijske Demokratske Snage (SDF). Zapravo, tu se ipak radilo većinom o kurdskim YPG borcima, a tur-ske vlasti to su itekako znale. Iz SAD-a se Turskoj poručuje da 'ne brinu', da će se Kurdi povući nakon osvajanja Manbija. Jasno je da Turska nije mogla vjerovati u takve tvrdnje – pa kako bi se Kurdi povukli kada je sam Manbij već upisan na kartu Rojave kao jedan od populacijskih centara! I sada, u tom kaotičnom trenutku gdje Turska gleda i ne vjeruje – dešava se pokušaj državnog udara u Turskoj. Da je puč nekim slučajem uspio (da se Erdoğan nije domo-gao mobitela i pozvao pristaše na ulice ili da su ga pučisti neutrali-zirali, puč bi vjerojatno i uspio), Rojava bi možda već danas bila ujedinjen. No, samo u slučaju da u Turskoj vlada kaos jer niti jedna vlast u Turskoj, bilo sekularna ili islamistička, nikada neće dozvoliti da im kurdski teritorij blokira kopneni kontakt s arapskim svijetom. Amerikanci su imali svoje jasne geopolitičke interese u aktivnom vojnom podupiranju stvaranja Rojave, ali puč protiv Erdoğana je propao, puč iza kojeg su možda čak i stajali Amerikanci. Stvari se brzo mijenjaju – Erdoğan odmah nakon puča poseže za 'ruskom kartom' koja se svodi na 'ako mi ne budete ispunjavali želje onda

Operacija “Štit Eufrata”

“S obzirom na susret vođa Irana, Rusije i Azerbajdžana u Bakuu 8. kolovoza, približavanja s Rusijom, te porukom da niti jedna arap-ska ili zapadna zemlja ne može dati Erdoğanu potporu kakvu mu mo-gu dati Vladimir Putin i Hasan Rohani, stvaranja tursko-ruskog jakog bilateralnog mehanizma za rješavanje sirijske krize što uključuje raz-mjenu obavještajnih podataka, vojnih dužnosnika i zajedničke diplo-matske aktivnost, te posjeta iranskog ministra vanjskih poslova Mo-hamada Džavada Zarifa 12. kolovoza Ankari, u kojemu se raspravlja-la trilateralna suradnja Turske, Irana i Rusije, te susreta iranskog za-mjenika ministra vanjskih poslova Hoseina Džaberija Ansarija s ru-skim posebnim izaslanikom za Bliski istok Mihailom Bogdanovim, teško je shvatiti tursku akciju kao skrivenu akciju za koju se nije znalo u Moskvi i Teheranu”, piše jedan hrvatski analitičar.

24. kolovoza pripadnici FSA, uz potporu Turske vojske i američ-kih zračnih snaga, ušli su u sirijski sjeverni grad Jarablus na granici s Turskom. To je početak sukoba turskih i proturskih snaga s kurd-skim snagama na sjeveru Sirije. “Ova situacija mogla bi znatno eskalirati tenzije u Siriji. Naime, Turska je po prvi puta direktno na-pala kurdske YPG borce u Siriji, za koje tvrdi da su dio PKK pobunje-ničke mreže koju Turska smatra terorističkom organizacijom. No, te iste YPG borce u Siriji aktivno podržavaju turski kolege iz NATO pakta, SAD, štoviše, pripadnici američkih specijalnih snaga nalaze

IZ SVIJETA

41KOLOVOZ 2016.

idemo Rusiji'. Sada se po Rojavu dešava najgori scenarij – Turska vojska upada u Siriju i to ravno na njihov put prema kantonu Afrin. Navodno Turci s FSA snagama upadaju kako bi se 'borili protiv tero-rizma'. No, ako još samo jednom pogledamo kartu, odmah nam postaje jasno da Turska ulazi u Siriju kako bi presjekla put Rojava-naca prema ujedinjenju s kantonom Afrin.”

posredništvo SAD-a, ipak došlo do prekida vatre između turskih i kurdskih snaga u Siriji.

U isto vrijeme Mevlüt Çavuşoğlu, turski ministar vanjskih poslo-va, oštro je upozorio sirijske Kurde: “YPG se moraju odmah povući istočno od rijeke Eufrat, kao što su i obećali SAD-u, u protivnom će postati meta.”

Prostor koji danas naseljavaju Kurdi U operaciji “Štit Eufrata” spojena linija Azaz – Jarablus (ISIL potpuno udaljen od turske granice)

Podsjetimo, sirijske kurdske snage (YPG i SDF) do sada su dobi-vale direktnu vojnu potporu SAD-a, no, izgleda kako nakon 24. ko-lovoza više ništa neće biti isto. Naime, američki potpredsjednik Joe Biden zaprijetio je sirijskim Kurdima da se moraju povući natrag preko rijeke Eufrat nakon što su tokom kolovoza oslobodili grad Manbij od ISIL-a. “Moraju se vratiti natrag preko rijeke. Ne mogu, neće, u niti jednom slučaju dobiti daljnju američku potporu ukoliko se ne budu držali ove obaveze. Točka”, poručio je Biden u Ankari za vrijeme zajedničke novinske konferencije s turskim premijerom Bi-nali Yıldırımom.

Turska nikada neće dozvoliti formiranje “umjetne države” na prostoru sjeverne Sirije

26. kolovoza turski premijer Binali Yildirim rekao je kako će Tur-ska vojska ostati u Siriji sve dok ne očiste granicu od “ISIL-a i drugih militanata”, pri čemu je jasno da turski premijer govori o Kurdima. “Od početka branimo turski i sirijski teritorijalni integritet. Cilj tero-rističkih organizacija je formirati državu na prostoru ove dvije drža-ve. To im nikada neće poći za rukom”, rekao je Yildirim.

29. kolovoza turske snage na sjeveru Sirije sukobile su se s kurd-skim YPG borcima, snagama koje su do sada bile pod zaštitom Ame-ričke vojske. Iz SAD-a su reagirali ističući kako su sukobi između Tur-ske vojske i opozicijskih skupina na sjeveru Sirije “neprihvatljivi”. Nadalje, iz Washingtona poručuju kako strahuju da će ova situacija maknuti fokus s borbe protiv ISIL-a te kako će teroristi sada imati priliku ugrabiti dodatni teritorij. Američki ministar obrane, Ash Car-ter, pozvao je Tursku da se “fokusira na ISIL i da prekine sukobe sa SDF-om”, istaknuvši kako SAD “snažno podupire” turske poteze pro-tiv ISIL-a, ali “ne na prostoru južno od Jarablusa”. Slične poruke došle su i od strane drugih američkih dužnosnika. “Želimo jasno istaknuti kako su za nas ovi sukobi – na prostorima gdje ISIL nije lociran – ne-prihvatljivi i izvor velike zabrinutosti”, istaknuo je specijalni izaslanik američkog predsjednika u koaliciji za borbu protiv ISIL-a, Brett McGurk, citirajući izjavu američkog Ministarstva obrane.

Turska je na to reagirala tako da su američkog ambasadora u Ankari pozvali na obavijesni razgovor. Ömer Çelik, turski ministar za europske poslove, poručio je kako “nitko ne može Turskoj govo-riti koju terorističku skupinu će ciljati, a koju ne”. Naime, Turska smatra YPG teroristima. Dodao je i sljedeće: “Turska je suverena i legitimna zemlja. Sugerirati kako postoje razgovori između nje i te-rorista, ili da je postignut dogovor s teroristima, je nedopustivo.” Pritom se referirao na pojedine izvore koji tvrde kako je, uz snažno

12 dana nakon što je Turska vojska započela s operacijom “Štit Eufrata” na sjeveru Sirije, Tursko ministarstvo obrane objavilo je kako je svih 90 kilometara tursko-sirijske granice očišćena od ISIL-a, ističući kako su preuzeli kontrolu nad cijelom linijom koja spaja Azaz na zapadu i Jarablus na istoku. Od terorista je oslobođen po-jas tri do pet kilometara duž tursko-sirijske granice i tako ISIL više nema fizički kontakt s turskom granicom. Generalštab Turske voj-ske saopćio je da su sirijske opozicione snage Oslobodilačke vojske FSA, uz podršku turskih snaga, tokom ofanzive od terorista ISIL-a i PKK/PYD-a oslobodili područje površine od oko 600 kvadratnih ki-lometara.

Istog dana turski premijer Binali Yıldırım rekao je kako Turska nikada neće dozvoliti formiranje “umjetne države” na prostoru sje-verne Sirije, referirajući se na Kurde. Istaknuo je kako Ankara nika-da neće dozvoliti takav scenarij na svojoj granici. “Ovdje smo s ope-racijom 'Štit Eufrata' kako bismo zaštitili svoje granice, osigurali si-gurnost za svoje građane kao i integritet Sirije”, rekao je Yıldırım. Ova izjava vrlo je slična onoj koju je za vrijeme održavanja G20 summita u Kini dao turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan kada je rekao kako Turska neće dozvoliti stvaranje “terorističkog korido-ra” na prostoru sjeverne Sirije.

IRAK: Pripreme za oslobađanje Mosula

Logistička i vojna potpora

Početkom kolovoza 2016. iz Američke vojske potvrdili su kako će još oko 400 američkih vojnika uskoro stići u Irak kako bi pomogli oko organizacije ofenzive na grad Mosul, najveće ISIL-ovo uporište u Iraku. U izjavi je navedeno kako će oni primarno raditi na logistici na prostoru vojne zračne baze Qayara, koja bi trebala biti ključna za pokretanje ofenzive na Mosul.

18. kolovoza Njemačka vojska je potvrdila kako ponovno po-kreću dostavu oružja autonomnoj pokrajini Irački Kurdistan. Nai-me, dostava je prekinuta početkom ove godine nakon što se ispo-stavilo da oružje, koje je bilo namijenjeno borbi protiv ISIL-a, zapra-vo završava na crnom tržištu. No, vlasti u Iračkom Kurdistanu sada su obećale Njemačkoj kako se to više neće događati.

Glasnogovornik njemačkog Ministarstva obrane potvrdio je ka-ko je Iračkom Kurdistanu dostavljeno ukupno 70 tona naoružanja, uključujući 1.500 pušaka, 100 ručnih raketnih bacača i tri oklopna vozila.

IZ SVIJETA


Medijski izvještaji u siječnju 2016. godine isticali su kako oružje završava na crnom tržištu, no, vlasti u Iračkom Kurdistanu provele su istragu u kojoj se navodi da je vrlo mala količina oružja ilegalno pro-dana ili je izgubljena – svega oko 30 komada od ukupno 28.000 do-stavljenih. Nakon istrage regionalne vlasti uhitile su nekoliko osoba.

Utrka prema Mosulu

Iračke vladine snage osvajaju sve veći teritorij na prostoru sje-verne provincije Niniva te napreduju prema gradu Mosul, glavnom uporištu ISIL-ovih terorista u Iraku. U izjavi Centralnog zapovjedniš-tva Iračke vojske od 18. kolovoza navedeno je da su njihove elitne protuterorističke snage preuzele kontrolu nad četiri naselja: Huwaysh, al-Jawa’enah, Jebelah i al-Ghaziyah. Naselja se nalaze u regiji Qayyar, na oko 50 kilometara južno od Mosula. Također se navodi kako je u sukobu ubijeno “više desetaka" pripadnika ISIL-a.

25. kolovoza iračke snage oslobodile su važan grad Qayyaru, koji se pod ISIL-om nalazio od sredine 2014. godine. “Lokalne poli-cijske, te protuterorističke snage uspjele su u potpunosti oslobodi-ti Kajaru ubivši oko 250 džihadista, uključujući i nekoliko vođa ra-znih nacionalnosti. Qayyarska plemena igrala su veliku ulogu u oslobađanju grada, surađujući sa sigurnosnim snagama koje su opskrbljivali informacijama o Islamskoj državi”, rekao je Abdul-Ga-ni Al-Asadi, zapovjednik protuterorističkih snaga.

Očajni ISIL-ovci raznijeli su naftovod i gradske ulice poplavili naf-tom koju su nakon toga zapalili. Dio nafte izlio se i u rijeku Tigris. Tok-sične pare potpuno su zakrile Sunce, a temperatura u ovom pustinj-skom gradu uskoro je dosegla gotovo 50°C. Gubitak Qayyare za tzv. Islamsku državu predstavlja težak gubitak ne samo zbog 60 naftnih izvora u okolici koji su im donosili ogromnu zaradu (dnevno su odvozi-li oko 50 cisterni nafte), nego i zbog toga što se grad nalazi na strateški važnom pravcu prema Mosulu, od kojeg je udaljen oko 60 kilometara.

Nadolazeća izbjeglička katastrofa

Visoki komesarijat za izbjeglice Ujedinjenih naroda (UNHCR) je objavio da očekuje dramatično pogoršanje situacije u Mosulu i tra-ži hitno podizanje i pripremanje šatorskih izbjegličkih logora. Pro-cjenjuju da bi novom krizom moglo biti obuhvaćeno više od milijun ljudi. “Smatramo da bi se situacija u pogledu raseljavanja u Mosulu mogla dramatično pogoršati”, rekao je novinarima glasnogovornik UNHCR-a Adrian Edwards. On očekuje da će humanitarni utjecaj vojne ofanzive biti ogroman, pri čemu bi 1,2 milijuna ljudi moglo biti ugroženo.

Prema podacima UNHCR-a, blizu 43.000 ljudi raseljeno je iz po-dručja Mosula od ožujka, a 66.600 ljudi napustilo je svoje domove u susjednoj oblasti Shirgat od lipnja 2016. godine. Podsjetimo, pre-ma ranijim UN-ovim prognozama na prostoru Iraka trenutno se nalazi oko 3,4 milijuna interno raseljenih ljudi.

Više je nego jasno kako međunarodne humanitarne organizaci-je nisu niti približno spremne za nadolazeću izbjegličku katastrofu.

JEMEN: Propali mirovni pregovori u Kuvajtu, intenzivirani sukobi Liječnici bez granica (MSF) evakuirali svoje osoblje iz šest bolnica na sjeveru Jemana

6. kolovoza 2016. obustavljeni su mirovni pregovori pod pokro-viteljstvom UN-a u Kuvajtu, uz obavezu da se sukobljene strane ponovno sretnu za mjesec dana. Ismail Ould Cheik Ahmed, speci-jalni izaslanik UN-a za Jemen, rekao je da postoji volja da se sukobi prekinu: “Stranke su se složile da se obnove razgovori, jer je svima u cilju zaustavljanje ubijanja.”

Nakon propalih mirovnih pregovora snage odane Abd Rabbuh Mansour Hadiju, prosaudijskom predsjedniku Jemena, pokrenule su novu ofanzivu istočno od glavnog grada Sana'a. 9. kolovoza 2016., po prvi puta u posljednjih nekoliko mjeseci, saudijske zračne snage izvele su napade na položaje Houthi pobunjenika i snaga lo-jalnih bivšem predsjedniku Aliju Abdullahu Salehu u okolici jemen-skog glavnog grada. Ubijeno je najmanje devet osoba, a svjedoci navode kako su ubijeni civili nakon što je bombardirana tvornica na sjeveru grada. Zbog napada na 72 sata suspendirani svi letovi za međunarodnu zračnu luku glavnog grada Jemena.

13. kolovoza mediji su objavili informaciju dobivenu od među-narodne organizacije Medecins Sans Frontieres (Liječnici bez grani-ca) da je najmanje 10-ero djece ubijeno, a još 21 ranjeno, nakon što je u saudijskom zračnom napadu na sjeveru Jemena pogođena zgrada vjerske škole. Koalicija je opovrgnula bombardiranje škole i navela da je napad bio usmjeren na logor za obuku pobunjenika u kojem, tvrde oni, pobunjenici uvježbavaju djecu ratnike. “Ovo je još jedna u nizu teških ratnih zločina, no jedan koji će se zbog činje-nice da ga je potvrdila organizacija MSF čuti malo šire pošto inače o žrtvama rata u Jemenu, odnosno saudijske agresije na Jemen, gotovo da nitko više ni ne izvještava. Saudijski napadi na civilne ci-ljeve možda su gnjevna reakcija na najnoviji razvoj događaja u Je-menu. Naime, napad se desio u trenutku kada je održan saziv je-menskog parlamenta, po prvi put u dvije godine, a to je događaj koji poprilično jača utjecaj i snagu Houthi pobunjenika te izaziva nervozu u redovima prosaudijske Vlade u egzilu”, piše jedan hrvat-ski analitičar.

Dva dana kasnije, 15. kolovoza, u zračnim napadima koje vodi arapska koalicija pogođena je bolnica u području pod kontrolom pobunjenika na sjeveru zemlje, pri čemu je najmanje sedam osoba poginulo, a više od 20 je ranjeno. Organizacija Liječnici bez granica

U toku su pripreme za složenu operaciju zauzimanja strateški ključnog grada

Na sjeveru Iraka traje svojevrsna utrka prema Mosulu jer u isto vrijeme i Peshmerge, oružane snage Iračkog Kurdistana, također napreduju prema de facto glavnom gradu ISIL-a na prostoru Iraka. Peshmerge su stacionirane na prostoru mjesta Wardak, svega 30 kilometara jugoistočno od Mosula.

U svemu ovome vrlo je značajan utjecaj šiitskih milicija podupr-tih od strane Irana, koje su sve snažnije na prostoru Iraka. Prema izvještaju Američke vojske u Iraku ih se trenutno nalazi između 80.000 i 100.000. Zanimljivo je istaknuti kako je ovo prva poznata procjena pripadnika šiitskih milicija u Iraku. Izvještaj dolazi nepo-sredno nakon što su se pojavile informacije kako iranski zapovjed-nik, koji se trenutno nalazi u Siriji, priprema svoje borce za operaci-ju preuzimanja kontrole nad Mosulom.

IZ SVIJETA

43KOLOVOZ 2016.

(MSF), čija ekipa radi u državnoj bolnici grada Abs, potvrdila je na Twitteru da je bolnica bila pogođena tokom zračnih napada i da je broj mrtvih još nejasan. S druge strane, lokalni mediji su prenijeli da je ubijeno 19 osoba. Stanovnici Absa također su potvrdili zračne napade koalicije koji su bili usmjereni na položaje pobunjenika, ali su zahvatili bolnicu.

18. kolovoza Liječnici bez granica (MSF) objavili su da evakuira-ju svoje osoblje iz šest bolnica na sjeveru Jemana. Odluka o evaku-aciji osoblja “nikada se ne donosi olako”, ali pošto nema vjerodo-stojnih jamstava da će strane u sukobu poštivati zaštićeni status zdravstvenih ustanova, medicinskog osoblja i pacijenata, ne preo-staje drugo rješenje, piše u priopćenju MSF-a. Iz ove humanitarne organizacije su istaknuli da je to četvrti puta da je jedna njihova zgrada na meti napada, te da su dva puta u Rijadu u posljednjih 8 mjeseci tražila jamstva da će prestati napadi na bolnice. Zračni na-padi su se nastavili iako je MSF sustavno javljao stranama u sukobu koordinate bolnica u kojima su radile njihove ekipe, ističe se u pri-općenju. U šest evakuiranih bolnica će nastaviti raditi lokalno oso-blje, navodi MSF.

ne računamo glad i patnje civilnog stanovništva, zemlju koštala vi-še od 14 milijardi dolara štete na infrastrukturi i u ekonomskim gubicima. “Čak i ako smo pomogli Saudijcima da očuvaju svoju te-ritorijalnu cjelovitost, to ne znači da ćemo se suzdržati od izražava-nja naše brige zbog rata u Jemenu i načina kako se on vodi”, rekao je Adam Stump, glasnogovornik Pentagona.

Glasnogovornik saudijske koalicije, general Ahmed Al-Asseri, odbio je potvrditi podatke o raspoređivanju američkog vojnog oso-blja. “Odnosi između Kraljevine Saudijske Arabije i SAD-a su uvijek bili strateški. Ako je to istina, taj potez odražava nešto na taktičkoj razini. Amerikanci premještaju svoju imovinu, ali to nema nikakvog utjecaja na bilateralne odnose između dviju zemalja”, rekao je sa-udijski general Asseri.

Svoje ciljeve u ovom ratu Saudijska Arabija nije postigla, a sada se sve češće moraju i braniti jer jemenski borci uzvraćaju udarac. 22. kolovoza Houthi pobunjenici izveli su niz napada na teritorij Saudijske Arabije ciljajući njihove vojne položaje na prostoru južne provincije Najran. Informacije govore kako su srušili jedan saudijski vojni helikopter tipa “Apache” i ispalili najmanje 12 Katjuša raketa na njihove vojne baze na ovom prostoru. No, ovdje nije riječ samo o dalekometnim napadima. Istog dana Jemenska vojska objavila je snimke velike operacije zauzimanja brane Najran na jugu Saudijske Arabije.

26. kolovoza američki državni tajnik John Kerry rekao je kako je sa zaljevskim liderima i s UN-om dogovorio ponovno pokretanje mirovnih pregovora koji bi trebali okončati sukob u Jemenu. Za vri-jeme novinske konferencije u saudijskom gradu Džeddi, Kerry je poručio kako ovaj sukob “predugo traje” i da ga treba okončati. Kerry tvrdi kako će cilj idućih pregovora biti formiranje zajedničke jemenske Vlade.

Rat u Jemenu se nastavlja

SAD nastoji izbjeći odgovornost za katastrofu jemenskog naroda

19. kolovoza novinska agencija Reuters, pozivajući se na izjave američkih dužnosnika, objavila je da Američka vojska povlači svoje osoblje iz Saudijske Arabije koje je radilo na planiranju i koordina-ciji saudijske vojne agresije. Ian McConnaughey, glasnogovornik američke mornarice u Bahreinu, rekao je kako je ostalo svega 5 ljudi u tom projektu, a ranije ih je bilo 45. Glasnogovornik Pentago-na, Adam Stump, komentirao je: “Kooperaciju koju nudimo Saudij-skoj Arabiji, otkako je ovog ljeta sukob ponovno eskalirao, je skro-mna.” Washington tvrdi kako je odluka donesena u lipnju ove godi-ne “kako bi se smanjili zračni udari i broj civilnih žrtava u Jemenu”. “Suradnja koju smo proširili i na Saudijsku Arabiju se dogodila jer je sukob ponovo eskalirao, ali to nije bianco ček”, rekao je Adam Stump. Američki dužnosnici, govoreći pod uvjetom anonimnosti, rekli su da su smanjili broj vojnog osoblja zbog rastućeg međuna-rodnog nezadovoljstva zbog civilnih žrtava u 16 mjeseci dugom ra-tu. Pentagon je također priznao da je kampanja protiv Jemena, ako

Jemen – najsiromašnija arapska zemlja

Teška humanitarna i sigurnosna situacija

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), u jemenskom sukobu između 19. ožujka 2015. i 15. srpnja 2016. po-ginula je 6.571 osoba (od toga broja polovica su civili), a 32.856 je ranjeno. Oko 2,8 milijuna stanovnika je raseljeno unutar zemlje, dok 80% posto stanovništva treba humanitarnu pomoć.

Usprkos humanitarnim aktivnostima, situacija je alarmantna – većina Jemenaca je na rubu preživljavanja. Pola milijuna djece mla-đe od pet godina u Jemenu pati od pothranjenosti, a trećina njih bi mogla umrijeti ukoliko ne dobije više hrane. “Najmanje 370.000 djece pati od teškog oblika akutne pothranjenosti. Dakle, govorimo o povećanju od 50% u odnosu na brojke koje smo imali u ranijem periodu ove godine", kaže Muhammad al-Assadi, glasnogovornik UNICEF-a.

IZ SVIJETA


Humanitarne organizacije se suočavaju s brojnim problemima u Jemenu, najsiromašnijoj arapskoj zemlji. UN-ov svjetski program za hranu je uspio pružiti pomoć za 600.000 ugroženih Jemenaca, između ostalog i u Sani, Taizu i Adenu. Prema UN-ovim podacima, 14 milijuna Jemenaca nema siguran pristup hrani, a financiranja iz UN-ovih humanitarnih organizacija sve je manje. Gradovi na jugu, uključujući Aden, nemaju osnovnu infrastrukturu. Sigurnost u bilo kojem smislu je sve gora po živote ljudi. Država je u teškim financij-skim problemima te zapravo nema sposobnosti vladanja i upravlja-nja Jemenom. Situaciju su iskoristile terorističke organizacije Al-Qa'eda i ISIL, koje su zauzele dio teritorija.

AFGANISTAN: Talibani i dalje napreduju

Afganistanske vlasti trenutno kontroliraju samo oko 66% teritorija

U Afganistanu se borbe rasplamsavaju nakon što su talibani preselili sukobe iz svojih tradicionalnih uporišta na jugu i istoku u ranije mirna područja na sjeveru. Usprkos američkoj pomoći, vladi-ne snage sve teže drže ta područja pod kontrolom.

15. kolovoza 2016. mediji su objavili da su talibanski pobunje-nici nakon višednevnih borbi zauzeli važnu oblast u afganistan-skoj sjevernoj oblasti Baghlan, koja je od strateške važnosti jer povezuje Kabul s 9 provincija na sjeveru Afganistana. Pritom su od vladinih snaga preuzeli mnoštvo vojnih vozila i veću količine streljiva.

“Jutros smo saznali da su talibani postavili kontrolne punktove na autoputu koji vodi ka sjeveru zemlje. Borbe se vode u još dvije oblasti, a sinoć je u borbama sa talibanima poginulo 7 policajaca. U isto vreme, talibani napreduju i na jugu zemlje, u provinciji Hel-mand. Sa svakom novom pobjedom na bojnom polju, jedinice tali-bana su sve bolje opremljene materijalno-tehničkim sredstvima koja koriste za nove napade. Sve se ovo dešava dok se u Kabulu odvija prava politička drama, odnosno sukob između predsjednika Ashrafa Ghanija i premijera Abdullaha Abdullaha. Premijer tvrdi da predsjednik odbija da surađuje s njim i da nije sposoban da obavlja tu funkciju. Razgovarali smo sa vojnim komandantima koji tvrde da se politička kriza ozbiljno odražava na moral afganistanskih snaga”, izjavila je reporterka Al Jazeere.

20. kolovoza afganistanski talibani zauzeli su strateški važno područje u sjevernoj pokrajini Kunduz, pri čemu se prisilili vladine snage na povlačenje u istoimeni glavni grad pokrajine. Pobunjenici su osvojili okrug Khanabad, koji povezuje Kunduz s Takharom i dru-gim sjevernim pokrajinama, a žestoke borbe traju u nekoliko dru-gih okruga, kazali su dužnosnici.

Afganistanski dužnosnici u Kabulu izjavili su da je nedostatak streljiva i snaga glavni razlog zbog kojega je područje palo u ruke talibana. Glasnogovornik talibana Zabihullah Mujahid potvrdio da je da su pobunjenici zauzeli čitav okrug, uključujući oružje i vojna vozila. Kunduza Mohammad Yousuf Ayoubi, šef pokrajinskog vije-ća, rekao je da je nekoliko stotina civila pobjeglo iz borbe i upozorio da će, “ukoliko središnja Vlada ne obrati pažnju na Kunduz, talibani pregaziti grad, kao što su učinili prošle godine”.

24. kolovoza militanti su upali na kampus Američkog sveučilišta u Kabulu, gdje su aktivirali auto-bombu i otvorili vatru. Stotine stu-denata i nastavnika satima su bili zarobljeni na prostoru sveučilišta. Najmanje 44 osobe su ranjene, među njima ukupno 35 studenata i 9 policajaca. Ukupno je ubijeno 14 osoba: sedam studenata, troje nastavnika, dvoje pripadnika snaga sigurnosti i dvojica napadača. Informacije govore kako je kriza okončana nakon što su na lokaciju

stigle afganistanske specijalne snage. Nitko nije preuzeo odgovor-nost za napad.

Krajem kolovoza talibanski borci preuzeli su kontrolu nad okru-gom Jani Khel na istoku Afganistana, pri čemu su ubili i ranili više desetaka vojnika i policajaca. Zauzimanje okruga vrlo je značajno jer talibani sada mogu zaprijetiti strateško važnim prometnicama koje vode prema susjednom Pakistanu.

Talibanske snage poprilično su napredovale otkako su među-narodne snage većinom napustile Afganistan 2014. godine. Tre-nutno se vladine snage sukobljavaju s talibanima na gotovo polovi-ci od ukupno 34 afganistanske provincije. Talibani preuzimaju sve veću kontrolu, a prema američkim procjenama afganistanske vlasti trenutno kontroliraju samo oko 66% teritorija.

Teška humanitarna situacija

Milijun djece mlađe od pet godina u Afganistanu pothranjeno je te su zbog toga osjetljiva na bolesti koje su lako izlječive u dru-gim državama, piše u izvještaju Ureda za koordinaciju humanitar-nih poslova Ujedinjenih naroda objavljenom 29. kolovoza 2016. “Na svakih 1.000 rođene djece, 55 će ih preminuti prije petog ro-đendana”, stoji u izvještaju, te se dodaje kako 82% te djece umre prije svog prvog rođendana. Većinu djece ubiju lako izlječive bole-sti poput proljeva ili upale pluća.

Pothranjenost je “tihi ubojica” afganistanske djece, a broj pot-hranjene djece posebno je velik među raseljenim stanovništvom. Sveukupan broj pothranjenih stanovnika u Afganistanu je oko 2,7 milijuna ljudi. S druge strane, u prvoj polovici 2016. godine u suko-bu između afganistanskih sigurnosnih službi i militanata poginulo je 388 djece.

Zdravstvene ustanove pokrivaju samo 60% afganistanskog sta-novništva, no ne čine dovoljno kako bi pomogli pothranjenoj djeci. Pristup zdravstvenim ustanovama u ruralnim područjima zemlje je nepostojeći ili vrlo osnovan. Samo 38% afganistanskih zdravstve-nih ustanova pružaju prehrambenu pomoć, piše u izvještaju UN-a.

U izvještaju koji su Ujedinjeni narodi objavili u srpnju stoji da je u prvih šest mjeseci 2016. godine poginulo više od 1.600 civila, dok je najmanje 3.500 ranjeno. q

Pripremio: Ismet ISAKOVIĆ

Borbe se šire na sjever Afganistana

KULTURA

45KOLOVOZ 2016.

Pošetala Hana Pehlivana,ispred dvora Firdus-kapetana.Za njom ide Kumrija robinja,“Kumrijice, po bogu sestrice,Je l’ mi kratka peča i feredža?Vide l’ mi se džanfezli dimije?Vide l’ mi se noge do šljanaka?Gleda li me Firdus-kapetane,gleda li me i begeniše l’ me?”

Sevdalinka “Pošetala Hana Pehlivana” zanimljiva je iz više razloga. To je primjer pjesme u kojoj je lokalno obilježje ostalo u drugom planu, iako spominjanje kapetanske porodice Firdusa upućuje na Livno kao najverovatnije mjesto njezina nastanka. Ostalo je nepoznato koga je pjesma zapamtila u neobičnom imenu junakinje, jednakom u gotovo svim sačuvanim varijantama, ali je izvjesno da je to bila neka djevojka ili žena, čuvena u livanjskoj sredini zbog svoje kićenosti. Hana Pehliva-na je tako postala tip gizdave junakinje u usmenoj lirici bosanskoher-cegovačkog prostora, a pjesma je jedinstvena po tome što je ostvare-na kao niz pitanja, čime je postignuta vrlo plastična slika žene u njezi-noj elementarnoj situaciji, u želji da se svidi.

Sevdalinku je zapisao rahmetli Munib Maglajlić u svojoj knjizi “Usmena lirska pjesma, balada i romansa”, objavljenoj 1991. godi-ne. Iako je rahmetli Maglajlić naglasio da se ne može sa sigurnošću tvrditi o kojem je livanjskom Firdusu riječ, postoje indicije da je u pjesmi opjevan, najpoznatiji Ibrahim-beg, livanjski kapetan.

Riječ je o važnoj historijskoj ličnosti ovog kraja. Rođen je u Livnu, potkraj 18. stoljeća. Ibrahim-beg Firdus je bio pripadnik bosanske be-govske porodice, koja vodi porijeklo od starog bosanskog plemstva iz okoline Livna. Bio je sin Ahmed-bega Trećeg i od 1804. njegov nasljed-nik na položaju livanjskoga kapetana. Husein-kapetan Gradaščević je Ibrahim-bega Firdusa 1832. godine imenovao za glavnog zapovjednika vojske livanjskoga, duvanjskog, glamočkog i svih hercegovačkih kadilu-ka i povjerio mu vođenje vojnih operacija protiv Ali-age Rizvanbegovi-ća, u kojima je bio poražen. Nakon sloma Gradaščevićeva pokreta ne-ko vrijeme se sklonio na područje pod austrijskom vlašću, a 1834. go-dine ponovno je stekao livanjsku kapetaniju. Kada su kapetanije u

PRIČA O SEVDALINKAMA: USPOMENA NA IBRAHIM-BEGA FIRDUSA, LIVANJSKOG KAPETANA

Pošetala Hana PehlivanaBosni bile ukinute 1835. godine, Ibrahim-beg Firdus je postao pri-vremeni upravnik livanjskog san-džaka. Godine 1835. pomagao je livanjskim franjevcima da sagrade svoju kuću, a 1836. protiv njega su se pobunili Livnjaci, pa je bio smije-njen s položaja.

Svoje posljednje dane, prije odlaska u emigraciju, proveo je na svom imanju u Crnom Lugu na sjeveru Livanjskog polja. Prema zapisu Maria Petrića, on se u Crni

Lug sklonio bježeći iz Čelebića pred pobunom livanjskih begova. Nakon kraćeg boravka u Crnom Lugu, dobio je azil od Austrije i pre-šao u Dalmaciju. Umro je 22. maja 1837. godine u Travniku pod nejasnim okolnostima.

U samom centru Livna, na desnoj obali rijeke Bistrice, stotinjak metara od njenog izvora, smješteno je Firdusbegov mezaristan, ko-ji je 2004. godine proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Her-cegovine. Mnogi nišani ovog mezaristana su uništeni, ali i oni koji su ostali ukazuju na to da je to grobljanska cjelina sa najdekorativ-nijim nišanima u Livnu, pa i širem području Bosne. Posebno je ka-rakterističan po većem broju visokih, profilisanih i dekorisanih san-trača i sarkofaga na koje su postavljeni masivni dekorisani nišani sa tarisima koji su vrlo sitni s obzirom na meterijal u kojem su rađeni. Rađeni su od kamena miljevine. Sve ovo ukazuje na vrlo vješte kle-sare i visok nivo umjetničkog znanja.

Na jednom od najstarijih mezara piše: “On je Vječni Tvorac. Po-milovani i oprošteni (potreban) milosti Gospodara svoga koji opra-šta …. Amed kapetan, sin Ahmeda kapetana, sin Firdus-bega. Fati-ha za njegovu dušu. Godine 1188.” (1774./1775). Pretpostavlja se da je riječ o mezaru djeda Ibrahim-bega Firdusa.

Sevdalinka “Pošetala Hana Pehlivana” spada u red poravnih sev-dalinki, a jednu od najuvjerljivijih interpretacija ostvarila je Emina Ze-čaj 1976. godine u pratnju Tamburaškog orkestra Radio Sarajeva. q

Avdo HUSEINOVIĆ

Munib Maglajlić (Banja Luka, 1945. - Sarajevo, 2015.)

Livno s početka 20. stoljeća (strelicom označena Atlagića kula)

Nišani Ibrahim-bega Bušatlije i njegove žene na Gazilarskom groblju u Livnu

KULTURA


Na 22. izdanju Sarajevo Film Festivala (SFF), koji je održan od 12. do 20. kolovoza 2016., prikazana su 223 filmska ostvarenja iz 61 države svijeta, od kojih su 53 imala svjetske premijere. Za nagradu “Srce Sarajeva” takmičilo se 39 filmskih ostvarenja, u tri glavne ka-tegorije – igrani, kratki i dokumentarni film. U devet festivalskih dana filmovi su prikazani u 18 različitih programa, na sedam lokaci-ja. 22. SFF pratilo je preko 800 akreditiranih novinara i 1.500 zva-ničnih gostiju iz 70 zemalja, a na filmskim projekcijama zabilježeno je čak 100.000 posjetitelja.

U najatraktivnijem Open Air programu publika je imala priliku vidjeti najznačajnije filmove koji su u proteklih godinu dana postigli uspjehe i dobili priznanja na festivalima poput onih u Berlinu, Cannesu ili Torontu. Ovogodišnji Sarajevo Film Festival otvorio je kultni film “Taksist”, redatelja Martina Scorsesea (1976.), u kojem Robert De Niro igra glavnu ulogu, a zatvoren je s filmom “Tour de France” u režiji Rachida Djaidanija, s Gerardom Depardieuom u glavnoj ulozi.

I ove godine Sarajevo Film Festival privukao je veliku pozornost medija jugoistočne Europe, ali i čitavog svijeta. Nastao u ratu, SFF je prerastao u najveći i najznačajniji filmski festival u regiji, a svjet-sku slavu svake godine mu donesu hollywoodske zvijezde. Specijal-ni gost 22. SFF-a bio je slavni američki glumac, redatelj i producent Robert De Niro, koji je nakon projekcije digitalno restaurirane ver-zije “Taksista” (povodom 40. godišnjice prikazivanja), pred publi-kom Otvorenog kina primio “Počasno Srce Sarajeva” za životno djelo i izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti. Tokom kratkog posje-ta Sarajevu, slavni hollywoodski glumac imao je priliku razgledati i neke kulturno-povijesne znamenitosti, a najviše ga je impresioni-rao posjet Tunelu spasa u kojem je ostavio i zapisanu emotivnu poruku.

“Počasna Srca Sarajeva” za izvanredan doprinos filmskoj um-jetnosti dobila su još dvojica laureata: Stephen Frears, jedan od najistaknutijih i najprovokativnijih britanskih redatelja današnjice (njegov posljednji film “Neslavno slavna Florence”, s Meryl Streep i Hughom Grantom u glavnim ulogama, prikazan je u Open Air pro-gramu 22. SFF-a), te Wolfgang Amadeus Brülhart, bivši zamjenik ambasadora i kulturni savjetnik u Ambasadi Švicarske u Sarajevu (u znak priznanja za njegov veliki doprinos i podršku Obala Art Cen-tru, kao i za inicijativu za izgradnju Meeting Pointa kao kulturnog centra, koji je danas prepoznat kao mjesto susreta i zvanično kino Sarajevo Film Festivala).

Nagrada “Srce Sarajeva” za najbolji film ovogodišnjeg festivala pripalo je turskom filmu “Album”, režisera Mehmeta Cana Mertoğlua. Radnja filma prati bračni par bez djece koji priprema fotoalbum s fotografijama iz perioda lažne trudnoće napravljenim na plaži, radnom mjestu, tokom odmora kod kuće... Oni vjeruju da će album pomoći djetetu, koje namjeravaju usvojiti, da ih prihvati kao voljene, biološke roditelje. Naravno, tako će imati i nešto što mogu podijeliti sa svojim prijateljima i radnim kolegama.

“Srce Sarajeva” za najbolju glumicu dodijeljeno je Ireni Ivano-voj u bugarskom filmu “Bezbožnica”, a za najboljeg glumca progla-šen je Gheorghe Visu za izvedbu u rumunjskom filmu “Psi”. Poča-sna nagrada žirija pripala je režiseru filma Ralitzi Petrovoj za film

22. SARAJEVO FILM FESTIVAL

Hollywoodski glamur u Sarajevu

“Bezbožnica”. Specijalno priznanje žirija pripalo je filmu “Psi” reda-telja Bogdana Miricăe. “Srce Sarajeva” za najbolji kratki film dodi-jeljeno je srbijanskom filmu “Tranzicija” u režiji Milice Tomović. Specijalno priznanje žirija u kategoriji kratkog filma pripalo je ru-munjskom filmu “4:15 poslijepodne, smak svijeta” u režiji Gabi Vir-ginia Sargae i Cătălin Rotaru, te hrvatskom filmu “Zvir” redatelja Miroslava Sikavice. “Srce Sarajeva” za najbolji dokumentarni film pripalo je rumunjskom filmu “Samo dašak” u režiji Monice Lazure-an-Gorgan. Specijalnu nagradu žirija za dokumentarni film dodije-ljen je bosanskohercegovačkom filmu “Scream for me Sarajevo” redatelja Tarika Hodžića. Ovaj film dobio je i nagradu Al Jazeera Award, kao i nagradu u kategoriji ljudskih prava “Human Rights”.

Kako su istaknuli filmski kritičari, dokumentarac “Scream for me Sarajevo” je apsolutno iznenađenje 22. SFF-a. Pored dvije osvo-jene nagrade, film je dobio i najveću ocjenu publike za jedan doku-mentarni film u historiji Sarajevo Film Festivala. Sarajevska publika je prepoznala ovo vrijedno svjedočanstvo o sarajevskoj opsadi, ko-je prati dolazak frontmena kultnog metal benda “Iron Maiden” Brucea Dickinsona u opkoljeno Sarajevo 1994. godine.

Jedna zanimljivost vezana je uz ovogodišnji Sarajevo Film Festi-val. 17. kolovoza, s početkom u 21 sat, zahvaljujući Atlantic Grupi organizirana je paralelna projekcija jednog od najboljih filmskih ostvarenja iz ovogodišnje selekcije SFF-a, filma “Glazba stranaca: Yo-Yo Ma i Silk Road Ensemble”, čiju režiju potpisuje oskarovac Morgan Neville. S ciljem da se uz pomoć jednog filma koji slavi umjetnost i kreativnost iste večeri ujedini publiku iz cijele regije, ovaj film istovremeno je prikazan u Sarajevu, Rijeci, Ljubljani, No-vom Sadu i Beogradu. Filmskoj publici iz ovih gradova nesvakidaš-nja regionalna filmska večer bila je jedinstvena prilika da u vlasti-tom gradu osjete djelić atmosfere s najvećeg filmskog festivala u ovom dijelu Europe. U neobičnu i toplu filmsku večer, direktno s crvenog tepiha iz Sarajeva, publiku je uz srdačne pozdrave uveo jedan od najpopularnijih bosanskih glumaca Enis Bešlagić. Posred-stvom novih tehnologije i društvenih mreža publici je omogućen check-in kao da se nalaze na samom Sarajevo Film Festivalu, te su na taj način imali mogućnost podijeliti vlastite impresije i emocije iz svojih gradova. q

Ismet ISAKOVIĆ

Robert De Niro

PRIČE IZ BOSNE

47KOLOVOZ 2016.

U najtežem periodu srpske opsade Sarajeva 1992-1995., Josip Bukal Mane, najbolji golgeter Fudbalskog kluba “Željezničar” iz Sa-rajeva, po sarajevskom naselju Dobrinja na biciklu je raznosio list “Oslobođenje”. Bio je čovjek bez straha. Ostala je i reportaža ame-ričkog CNN-a o Bukalu koji prodaje “Oslobođenje”, dok traje najže-šća paljba po Sarajevu. I to je bio način bitke za Sarajevo. Primjer, u kojem jedna velika sportska gradska legenda, izložen svakodnev-noj smrti, kreće se po gradu, davao je nevjerovatnu snagu onima koji su sumnjičavo posmatrali konačni ishod bitaka za grad.

U svojoj zbirci priča “Teferič na ničijoj zemlji” sarajevski novinar Zdravko Lipovac je na najbolji način opisao kakav je ustvari on bio. Iz te priče izvukli smo ove redove: “Dvije decenije kasnije, opet je sijevalo i pucalo. Stajali smo u Dobrinji, na vratima ratnog pres-cen-tra, odakle smo slali izvještaje o broju granata, broju poginulih i ranjenih. Noć su parali PAT-ovi i PAM-ovi, s jedne i druge strane, osvjetljavajući noć. Obojica smo već bili istrenirani za činjenicu da nam se samo 200-300 metara od unakrsne vatre ništa ne može dogoditi. Pričali smo često i dugo u noć. Ujutro bi Jozo uzimao 'Oslobođenje' i na biciklu ga raznosio po Dobrinji.”

“Makazice” preko glave na prvom treningu

Rođen je 15. juna 1945. godine u Okešincu, općina Križ, kod Iva-nić Grada u Hrvatskoj. Fudbal je počeo trenirati u “Željezničaru”, na Grbavici. Sudbina je htjela da još kao dječak doseli u Sarajevo. Stanu-jući u đačkom domu na Grbavici, odlazi na probni trening za dječake, koji je organizovao FK “Željezničar”. Trenerima nije trebalo dugo da procjene njegov golgeterski talent, iako je na prvim probnim utakmi-cama sa svojim vršnjacima igrao u odbrambenom redu.

Gotovo da ne postoji intervju sa legendarnim Bukalom, u ko-jem se on nije prisjetio svog prvog treninga kojem je prisustvovao na nagovor prijatelja: “Na prvom treningu stao sam u kolonu dječa-ka koja je bila najmanja, jer sam htio da brzo završim i idem. Mislio sam da ću odmah otpasti. Međutim, imao sam sreću da uđem u ekipu koja je bila jako nadmoćna na terenu i ja, kao odbrambeni igrač, nisam imao mnogo posla. Slučajno je neki dječak šutirao lop-tu u naš prostor i ja sa 'makazicama' preko glave izbacim loptu. U tom momentu, trener je prekinuo trening, prišao mi i upisao moje ime u bilježnicu. Od tog momenta počeo ozbiljno sam se posvetio treninzima i u narednim godinama postao standardni prvotimac 'Željezničara'.”

Za prvi tim počeo je igrati 1963. godine sa nepunih 18 godina. Ubrzo postaje udarna napadačka igla sarajevskih “plavih”.

Kapiten i najbolji strijelac šampionske generacije “Željezničara”

Josip Bukal je skoro sav svoj nogometni vijek proveo u “Želje-zničaru”, 12 sezona svoje profesionalne karijere. Bio je najbolji stri-jelac “Želje” u sezoni 1971./1972. (14 pogodaka), kada su sarajev-ski plavi osvojili titulu prvaka države. Bila je to sjajna šampionska generacija pod vodstvom pokojnog Milana Ribara: Janjuš, Dragan Kojović, Bećirspahić, Bratić, Katalinski, Hadžiabdić, Jelušić, Janko-

UZ VIJEST O SMRTI NAJBOLJEG GOLGETERA SARAJEVSKOG “ŽELJEZNIČARA”

Otišao je bombarder Bukal

Josip Bukal (Okešinec kod Ivanić Grada, 1945. - Sarajevo, 2016.)

Josip Bukal (lijevo) tokom rata u sarajevskom naselju Dobrinja

Željina “atomska navala” - Jelušić, Osim, Bukal, Bajić, Mujkić (1970.)

vić, Bukal, Sprečo, Deraković, Slobodan Kojović, Hrvat, Šerbo, Ka-drić, Saračević, Radović i Rodić.

“Godinama smo se spremali, naš trener Ribar nas pripremao, tako da smo utančine znali jedan o drugom, ko će kome dodati, kako ćemo se braniti i nije taj uspjeh sa šampionskom titulom mo-gao izostati. Ja sam tada i kapiten bio. Mi smo godinu prije toga trebali biti prvaci, sudija nas je pokrao protiv 'Hajduka'. Mislim da smo te godine igrali bolje, nego naredne kad smo postali šampioni. Deset godina smo trpili da dođemo do titule pored klubova velike

PRIČE IZ BOSNE


četvorke. Tim se pravi godinama, ne može za godinu, dvije. Milan Ribar je imao princip discipline. Nismo mi zimi išli na pripreme u inostranstvo, mi smo po velikom snijegu trčali po naselju Šanac, pa sve do Ilidže i tako snagu skupljali. Posljednja utakmica je bila pro-tiv 'Partizana' u Beogradu i pobjeda 4:0 za nas”, govorio je Bukal.

U Belgiji za jedno poluvrijeme postigao četiri gola

U 464 utakmice Bukal je postigao nevjerovatnih 327 golova. Bio je najbolji je strijelac u historiji “Željezničara” sa 127 golova, koje je postigao u prvenstvenim i kup utakmicama.

Od 1973. do 1977. godine nastupao je i za belgijski “Standard” iz Liègea, a 1974. godine bio je najbolji strijelac Kupa UEFA sa 12 golova. Bilo je to doba kad fudbaleri nisu mogli prije 28. godine otići u inostranstvo. U vrijeme kad je umjesto Gerda Müllera, koji je operisao kičmu, trebao preći u “Bayern” iz Münchena, Bukal je povrijedio koljeno.

Odigrao je 24 utakmice i postigao 10 golova za najbolju selekci-ju tadašnje SFR Jugoslavije. Debitovao je 12. oktobra 1966. godine protiv Izraela (3:1) u Tel Avivu, postigavši prva dva gola za nacional-ni tim, a od dresa sa nacionalnim grbom oprostio se 29. maja 1974. godine u susretu protiv Mađarske (2:3) u Székesfehérváru.

“Mogao sam i više za A selekciju, ali se nije dalo, ustvari nisu mi dali. Na Svjetsko prvenstvo 1974. godine u Njemačkoj, Miljan Mi-ljanić me je izostavio u posljednjem trenutku, a bio sam tada u naj-boljoj formi. U Belgiji sam na jednoj utakmici, odnosno za jedno poluvrijeme, postigao četiri gola, ali ni to nije bilo dovoljno da zai-gram na Mundijalu. Miljanić je u Njemačku poveo svoje zvezdaše”, sjećao se Bukal.

Jedan je od najzaslužnijih što je “Željezničar” opstao za vrijeme agresije. Sa još nekoliko entuzijasta, održao je rad kluba u njegovim najtežim trenucima.

142 km/h – najsnažniji šut na svijetu

Bio je prepoznatljiv po razornom udarcu. Stručnjaci su vjerova-li da je upravo Bukalov šut u to vrijeme bio najsnažniji na svijetu. Jednom prilikom, u vrijeme dok je igrao za belgijski “Standard”, Englezi su izmjerili brzinu lopte od nevjerovatna 142 km/h nakon Bukalovog udarca, što je u to vrijeme bio apsolutni svjetski rekord.

Jednom prilikom na Koševu, “Željezničar” je igrao sa “Rijekom”. Na 40 metara od gola, Bukal je uzeo zalet i na iznenađenje svih šutirao sa te udaljenosti. Lopta se velikom brzinom našla u mreži gola Riječana. Potom su navijači na stadionu zapjevali: “Mujo kuje, Bukal razvaljuje.”

Ostala je upamćena rečenica, pokojnog radio reportera Mirka Kamenjaševića, kada je na utakmici “Crvenka” – “Željezničar” re-kao: “Dug zalet Bukala, oštar udarac – i lopta je, dragi slušaoci, pro-hujala preko gola i preko mađarske granice!”

Njegove komšije iz sarajevske ulice Augusta Cesarca, današnje La benevolencije, tvrdili su kako je Bukal bez problema mogao preko zgrade nabiti loptu na drugu stranu Miljacke. Beogradski “Sport” je jednom prilikom napisao preko cijele strane “Bukal slomio prečku”.

“Nije baš da sam je slomio. Bili smo na pripremama u Kraljevu i na jednom treningu Eso Ibrahimović se uhvati za vrh grede i ona je napukla. U jednom trenutku ja sam iz voleja zahvatio loptu, ona je udarila u prečku i gol je pao. To je tako bilo. A vi novinari inače vo-lite uveličati i tako ispada da sam slomio prečku, a tada su golovi bili drveni”, pričao je legendarni Bukal.

Zadnju godinu života nepokretan nakon moždanog udara

Profesionalnu igračku karijeru okončao je 1978. godine u “Že-lji”. Nakon toga, radio je u omladinskoj školi “plavih”, a jedno vrije-me bio je trener “Sloge” iz Kraljeva i “Lirije” iz Prizrena. Olimpijske 1984. godine vratio u Sarajevo, gdje je ostao uz svog “Želju”, a u sezoni 1988./1989. nakratko vodio prvi tim. U posljednje vrijeme je hvalio mladog Rijada Bajića, smatrajući da je veliki talenat.

Josip Bukal, strašni bombarder, čuveni nogometaš 23. decem-bra 2015. godine je doživio moždani udar. I od tada je nepokretan. “Desilo se to na našu 30. godišnjicu braka. Ujutro je ustao, malo smo pričali i onda se srušio”, priča Josipova supruga Vesna.

Već sutradan novi šok. U bolnici saznaje kako Bukal “nije u si-stemu”. Skinut je, bez osiguranja i penzije. I nova drama. “Bio je to novi šok za mene. Nisam mogla vjerovati kada su mi rekli 'da ga nema u sistemu'. Srećom, ja sam ga prijavila na svoje osiguranje. Sve me to povrijedilo, dotuklo. Nisam znala šta da radim, osim da se borim za svog Jozu”, dodaje Vesna.

Tri mjeseca prije nego što će doživjeti moždani udar, Bukal je skinut sa zdravstvenog osiguranja, a prvu penziju od 350 KM dobit će tek nekoliko mjeseci kasnije. U maju 2016. godine. Što je nedo-voljno za gaze koje su potrebne svaki dan.

Životna drama u porodici Bukal trajala je mjesecima, daleko od reflektora slave. Kao da su se saživili s nepravdama kroz koje je prolazio i sam Jozo.

Josip Bukal preminuo je 30. avgusta ove godine u Sarajevu u 71. godini poslije teške bolesti. Sahranjen je u petak, 2. septembra 2016., na groblju u Donjim Miljevićima u Istočnom Sarajevu. q

Avdo HUSEINOVIĆ

Josip Bukal u vrijeme igračke karijere Sahrana Josipa Bukala na groblju u Donjim Miljevićima (02.09.2016.)

DIJALOG CIVILIZACIJA

49KOLOVOZ 2016.

“Zbog toga smo Mi (poslije prvog svjesnog i namjernog ubistva kada je Ademov (Adamov) sin ubio svoga brata) sinovima Israilo-vim propisali: ko ubije jednog jedinog nevinog nikom ni krivog ni dužnog čovjeka koji na Zemlji nikakav nered nije činio – kao da je sve ljude poubijao, a ako neko bude uzrok da se nečiji život spasi i sačuva, kao da je svim ljudima život podario i sačuvao. Svi Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih i poslije toga na Zemlji sve granice zla prelazili.” (Kur'an, 5:32.)

Na temelju citiranog ajeta i sveukupnog poznatog iskustva čo-vječanstva, hladne glave, vrućeg srca, smirene duše, pri punoj svi-jesti i pameti ističem i podvlačim da je budućnost čovječanstva u iskrenom priznanju i dijalogu među religijama, priznanju i dijalogu među narodima, kulturama, civilizacijama i tradicijama, u global-nom ekonomskom etosu ili općesvjetskim zajedničkim pravilima, u zajedničkim svjetskim moralno-etičkim principima u globalnim i zajedničkim ekonomskim, privrednim, monetarnim i pravnim nor-mama i zajedničkim svjetskim djelatnim, efektivnim, efikasnim i moćnim političkim i institucionalnim formama.

Zločini iz strasti i logikeSvi se ljudi u otvorenom svijetu moraju zalagati za svjetski mir,

za svjetsko razumijevanje, za svjetsko povjerenje, za svjetsku sigur-nost, za svjetsku saradnju, solidarnost i ispomaganje, za svjetski ustavno-pravni i zakonski red, poredak i sistem, za svjetsku jav-nost, komunikacije i saobraćaj, za svjetsku privredu, ekonomiju, finansije, trgovinu, za svjetsku civilizaciju, školstvo, obrazovanje i kulturu, za svjetsku šumu, zrak, svjetlost i zemlju, za svjetsku brigu i zaštitu osnovnih i neupitnih vrijednosti i dobara svih ljudi kao što su: vjera, religija, sloboda, život, imovina, čast, dostojanstvo, ka-rakter, um, razum, potomstvo, spoznaja, znanje, rad, kretanje, pravda, mir, sreća, blagostanje i ravnopravnost.

Svi ljudi su stvoreni od istog Stvoritelja, svi potječu od zajednič-kog praoca Adema, svi hodaju po istoj zemlji od koje su stvoreni, na kojoj i od koje žive i u koju se kao zajedničku majku vraćaju, svi piju istu vodu, sve ih obasjava isto sunce, svi udišu isti zrak, svi moraju biti za iste osnovne uvjete života i boriti se protiv bijede, gladi, siro-maštva, jer im je svima život drag na isti način i imaju istu sudbinu, početak i kraj, i svima su potrebne iste osnovne stvari, faktori i uvjeti života da bi bili živi. Svi smo dužni u okviru svojih mogućnosti pomoći, zbrinuti i zaštititi bolesnog, nemoćnog, putnika-namjerni-ka, emigrante, migrante, izbjeglice, progonjene i ugrožene.

Budućnost svijeta i života nije u ograđivanju betonskim zidovi-ma, bodljikavim žicama, vojsci i policiji na granicama. To je odlika feudalizma. Kada se događaj ponavlja, kako primjećuje Hegel, to nije povijest, nego farsa. Mada u današnjem svijetu prevladava dis-kurs, stav i sud da glavnu opasnost za svjetski mir, sigurnost i pore-dak predstavlja islamski radikalizam, ekstremizam i terorizam, koji

ISLAM I MUSLIMANI NESPOJIVI SU SA NEPRAVDOM, NASILJEM, STRAHOM, NESLOBODOM, ZLOČINOM, OSVETOM I TEROROM

Poremećeni i postnormalni svijet

jeste takav kakav jeste, ovdje se neprestano unazad 70 godina pre-viđa i preskače jedna vrsta zločina, državnog ili sistemskog zločina.

Francuski filozof i pisac Albert Camus u duboko misaonom i potresnom djelu “Pobunjeni čovjek” razlikuje dvije vrste zločina: “Ima zločina iz strasti i zločina iz logike. Kazneni ih zakonik dosta lagodno razlikuje po predumišljaju. Mi smo u vremenu predumi-šljanja i savršenog zločina. Naši zločinci nisu više ona razoružana djeca što se pozivaju na izgovor ljubavi. Oni su, naprotiv, odrasli i njihov alibi je nepobitan, to je filozofija koja može služiti svemu, čak pretvaranju ubojice u suce (ovisno od kasnije kooperativno-sti). Heathclif iz 'Orkanskih visova' u romanu (Emily Bronte) pobio bi čitavu zemlju samo da bi posjedovao Cathy, ali ne bi mu palo na um reći da je to umorstvo razumno ili opravdano nekim sustavom, on bi ga izvršio, tu prestaje čitavo njegovo uvjerenje. On pretpo-stavlja snagu ljubavi i karakter. Kako je ljubavna snaga rijetka, umorstvo ostaje iznimka i tada zadržava izgled narušavanja pore-tka. Ali od časa kad u nedostatku karaktera hitamo da sebi priskr-bimo neku doktrinu od časa kada zločin počne umovati o sebi, on buja kao sam um, on poprima sve oblike silogizma. Bio je osamljen kao krik, evo ga sad univerzalnog poput znanosti. Jučer osuđen, danas važi kao zakon. Zločin iz logike, to je napor da razumijem svoje doba. Smatrat će se možda da epoha koja je za 50 godina iskorijenila, porobila i ubila 70 miliona ljudi mora biti samo i prije svega osuđena. Potrebno je ipak razumjeti njezinu krivnju. U naiv-nim vremenima kada je tiranin radi veće slave sravnjavao gradove sa zemljom, kada je rob prolazio kroz slavljem ispunjene gradove lancem privezan za pobjednikova kola, kada su neprijatelja bacali zvijerima ispred sakupljenog naroda, savjest je pred tako bezazle-nim zločinima mogla ostati nepokolebljiva, a rasuđivanje jasno. Ali robovski logori pod stijegom slobode, pokolji opravdani ljubavlju



prema čovjeku ili smislom za nadljudskost, u stanovitom smislu onesposobljuju rasuđivanje. Onoga dana kad se zločin (iz logike, državni, sistemski) počne kititi trofejima nevinosti, neobičnim obratom svojstvenim našem vremenu, nevinost, od časa kada počne djelovati i uzdržavati da ne ubije. Mi možemo djelovati sa-mo u našem trenutku, među ljudima koji nas okružuju. Nećemo znati ništa dokle god ne budemo znali imamo li prava ubiti tog drugog pred sobom ili pristati na to da on bude ubijen. Budući da svako djelovanje danas vodi ka izravnom ili neizravnom umorstvu, ne možemo djelovati prije nego li saznamo da li i zašto moramo zadavati smrt. U doba ideologija valja izravnati račune s umor-stvom. Ako umorstvo ima svoje razloge, naša epoha i mi sami do-sljedni smo. Ako ih nema, mi smo ludi – nema drugog izlaza nego da nađemo neku dosljednost ili da odustanemo. Na nama je, u svakom slučaju, da jasno odgovorimo na pitanje što nam je po-stavljeno u krvi i buci ovoga, 20. stoljeća. Jer zadano nam je pita-nje. Prije 30 godina, prije nego što bi se odlučilo na ubijanje, mno-go se negiralo, da bi se napokon samoubojstvom negiralo sebe. Ideologija vara, čitav svijet s njim, i ja sam, zato ću umrijeti: samo-ubojstvo bijaše pitanje. Ideologija danas ne negira više od drugih koji samo varaju. Tada se ubija. Svake zore, odličjima nakićene ubojice (heroji) šuljaju se u ćeliju: umorstvo jest pitanje. Oba se rasuđivanja međusobno podržavaju. Bolje reći, ona nas drže, i to tako čvrsto da ne možemo više izabirati svoje probleme. Ona na (ubistvo i samoubistvo) izabiru jednog za drugim. Prihvatimo da budemo izabrani! Kad iz osjećaja apsurda hoćemo ponajprije izvu-ći pravilo djelovanja on nam u najmanju ruku čini umorstvo ravno-dušnim i prema tome mogućim. Ako ni u šta ne vjerujemo, ako ništa nema smisla i ako ne možemo potvrditi nikakvu vrijednost (čak ni život!) sve je moguće i ništa nije važno. Nema ni za, ni pro-tiv, ubojice nemaju ni krivo, ni pravo. Ako naše doba lahko dopu-šta umorstva da ima svoja opravdanja, to je zbog ravnodušnosti prema životu koja je oznaka nihilizma. Bilo je zacijelo epoha u ko-jima je strast za životom bila tako jaka da je također u zločinačkim krajnostima. Ali te su krajnosti bile kao opeklina nekog užasnog užitka. One nisu bile onaj monotoni red ustanovljen kakvom logi-kom u čijim se očima sve izjednačuje. Ta je logika izdigla vrijedno-sti samoubojstva kojima se naše doba hranilo do njihove krajnje posljedice koja je ozakonjeno umorstvo. Ona istodobno kulminira u kolektivnom samoubojstvu. Najočigledniji dokaz pružila je Hitle-rovska apokalipsa 1945. godine. Uništiti se nije predstavljalo ništa luđacima koji su u jazbinama sebi pripremali apoteoznu smrt. Bit-no je bilo ne uništiti se sam nego povući za sobom čitav svijet. Na stanovit način čovjek koji se ubije u samoći čuva još neku vrijed-

nost jer, očigledno ne priznaje sebi prava na život drugih. Dokaz je zato što se on nikada ne koristi užasnom silom i slobodom koju mu daje njegova odluka da umre kako bi ovladao drugima, kada nije iz mržnje, svako je osamljeno samoubojstvo, s nekog gledišta, veli-kodušno, ili prezirno. Ali prezire se u ime nečega. Apsolutna nega-cija nije, dakle, iscrpljena samoubojstvom. Ne možemo je živjeti, osim u najmanju ruku, težeći prema toj iznimnoj granici. Samou-bojstvo i umorstvo ovdje su dva lica istog reda nesretne inteligen-cije koja patnji ograničenog opstanka pretpostavlja crnu egzaltaci-ju, gdje se poništavaju zemlja i nebo. Odreknu li se razlozi samou-bojstvu, nemoguće ih je dopustiti umorstvu. Nemoguće je biti ni-hilist napola. Apsurdno rasuđivanje ne može istodobno sačuvati život onome koji govori i pristati na žrtvovanje drugih. Od časa kada se prizna nemogućnost apsolutne negacije, a nju priznati na neki način znači živjeti, prvo što se ne može negirati život drugog. Dva stoljeća pobune, metafizičke ili povijesne, upravo se nude da o njima razmišljamo. Čudesna povijest što je ovdje evocira, povi-jest je evropskog ponosa. Pobuna bi nam u svakom slučaju mogla podastrijeti svoje razloge tek pošto se ispitaju njezini stavovi, nje-zini zahtjevi i njezine tekovine. U njezinim se djelima možda nalazi pravilo djelovanja koje nam apsurd nije mogao pružiti, naznaka barem o pravu ili dužnosti ubijanja i napokon, nada u neko stvara-nje. Čovjek je jedino stvorenje koje odbija da bude ono što jest. Pitanje je da se sazna može li se svaka pobuna završiti u opravda-nju općeg umorstva ili, naprotiv, ne težeći prema nemogućoj nevi-nosti, ona može otkriti načelo neke razumne krivnje.”

Pozorišni reditelj Kokan Mladenović vispreno i mudro primje-ćuje: “Danas imamo novi Olimp i nove vladare koji vladaju današ-njim svijetom. John Gay, engleski pisac s početka 18. vijeka, čiju smo 'Prosjačku operu' reinterpretirali, govori o raspadu društva, nemoralu, novcu kao vrhovnom vladaru sveta i mnoštvu socijalnih problema u kojima se davi svet njegova doba. Zar to nije prostor Balkana i ovog raspadnutog sveta u kojem moramo da živimo?”

Potvrda tvrdnje da živimo u iščašenom, sunovraćenom i ras-padnutom svijetu može se ilustrirati na dva primjera: u Nigeriji radi djelovanja sulude terorističke organizacije Boko Harama milion učenika, posebno učenica je prekinulo školovanje, a u SAD, naj-moćnijoj, najrazvijenijoj i najorganiziranijoj zemlji svijeta u 2015. godini, izvedeno je preko 50.000 nasilničkih napada, neki sa obi-lježjima terorizma, u kojima je pobijeno više od 12.000 osoba. Možda je jedan od najvećih izazova sadašnjeg ljudstva sveopći ne-mar, ravnodušnost i indiferentnost prema drugom i drugačijem: “Često se treba stidjeti ne toliko zbog zlodjela zlih ljudi koliko zbog indiferentnosti dobrih”, piše Martin Luther ili “Svijet nije loš zbog

Prekrajanje granica na Bliskom istoku (američki vojni časopis “Armed Forces Journal”, 2005.) Henry Kissinger – “otac svih ratova”


51KOLOVOZ 2016.

loših ljudi, nego zato što dobri ljudi ne čine ništa”, primjećuje Al-bert Einstein.

Zar bi cionistički režim Izraela mogao neprestano činiti na tlu okupirane Palestine nad Arapima to što čini da čovječanstvo nije ravnodušno na to i da u svemu što čini nema podršku SAD i Zapa-da? Taj nemar i ravnodušnost za drugi i tuđi život ide do krajnjeg cinizma. Na devetogodišnji rat Iraka protiv Irana od 1980. do 1989. godine – koji je u svemu inicirao i pomogao Zapad i stajao iza Saddama protiv Homeinija, i u kome je poginulo milion ljudi i osta-lo tri miliona invalida – Henry Kissinger, posigurno najodgovorniji i najkrivlji čovjek za sva događanja na Srednjem i Bliskom istoku unazad pola stoljeća spokojno, smireno i u punom ushićenju je izja-vio: “Najbolje je da oba loša momka izgube.”

Da bi se u bilo čemu razumjelo rasturanje, razaranje i uništava-nje Sirije kao države i raseljavanje sirijskog naroda mora se imati na umu Kissingerova maxima: “Bez Egipta nema rata, a bez Sirije ne-ma mira na Bliskom istoku.” Da bi zavladao samo mir po potrebi i mjeri Izraela, Egipat je konzerviran i zamrznut vojnim udarom, a Sirija se poslije ove kataklizme, u kojoj najviše ratuje muslimana sa Zapada i sa evropskim i američkim naoružanjem, kao država neće oporaviti ni za 100 godina.

Interesantna je sudbina te zemlje. Njome su muslimani poslije Rima i Bizantije vladali neprekidno 1.282 godine, i to od 636. do 1918. godine. Od kako je došla pod francusku upravu i utjecaj od Prvog svjetskog rata do sada se u toj zemlji dogodilo pet, što manjih, što većih, iseljavanja stanovništva: a) u toku Prvog svjetskog rata u Australiju; b) tokom velike sirijske pobune protiv francuske kolonijal-ne vlasti od 1925. do 1927. godine, kada su se Sirijci iseljavali u: Bei-rut, Kairo i Bagdad da bi se kasnije vratili; c) treća faza iseljavanja nastupila je u doba socijalističke unije, UAR-a, između Egipta i Sirije kada su Sirijci bježali u Libanon i Jordan, 1960. godine; d) četvrta faza bila je od 1980. do 1982. godine, kada je Hafez el-Assad na hiljade “Muslimanske braće” bagerima poravnao sa zemljom. Preživjeli čla-novi i simpatizeri “Muslimanske braće” bez povratka odlazili su u Evropu, Irak, Jordan i Saudijsku Arabiju; e) peta faza, tragedija koz-mičkih razmjera sa 12 miliona izbjeglica (blizu pola miliona izginulih) po Evropi, Turskoj, Jordanu, Libanonu, Saudijskoj Arabiji i Kuvajtu, traje od 2011. godine i ne nazire joj se kraj.

Više je bilo seoba i egzodusa sirijskog stanovništva otkako je došla ta zemlja po patronat Francuske u 20. stoljeću nego u svih prethodnih 13 stoljeća u kojima su muslimani držali vlast. To se odnosi na sve stanovnike Sirije uključujući Jevreje, hrišćane, kršća-ne i šiije, kojih ima od 20-30%.

Kako da se ovo shvati i objasni? Svojevremeno kada su 1974. godine islamsko-arapske zemlje uvele embargo na izvoz nafte za sve zemlje koje su u Oktobarsko- ramazanskom ratu između Izraela s jedne, i Egipta i Sirije s druge strane stale na stranu Izraela, barel nafte je na slobodnom tržištu za dva mjeseca poskupio 10 puta, sa 6 na 60 dolara. Tada su u svim zapadnim zemljama bili nepregledni redovi za naftu. Sigmund Sonnenfeld, pomoćnik Kissingera za Bliski i Srednji istok predlagao je da odmah NATO interveniše i da “gvoz-denim kišobranom” okupira sve izvore nafte na Arabijskom poluo-toku i Iraku. Henry Kissinger, spiritus movens američke politike na Bliskom i Srednjem istoku, odbio je taj prijedlog sa obrazloženjem da bi NATO ispao agresor i da bi sve njegove članice morale snositi sve troškove. Predložio je drugu dugoročnu strategiju, mada je na saudijskog kralja Fejsala, inicijatora zavođenja embarga, po hitnom postupku izvršen atentat, da se sve te zemlje dovedu u takvu bezi-zlaznu situaciju da budu prisiljene tražiti podršku i zaštitu isključivo o svome trošku od NATO-a, a da Zapad, kao zaštitnik a ne agresor,

ostvari sve svoje strateške, vojne, ekonomske, privredne i energet-ske ciljeve.

Politika dvostrukih standarda dovodi svijet u pitanje

Ugaoni kamen i izazov za sve muslimanske narode i islamske zemlje Bliskog i Srednjeg istoka bilo je formiranje Rezolucijom UN-a države Izrael 1948. godine. Nije uopće problem i izazov formira-nje te države nego parola i maksima kojom se ona formira i kom-pletan sadržaj politike kojom se ona ostvaruje: “Palestina je zemlja bez naroda, a Jevreji su narod bez države”, iako i Tora kazuje i svje-doči da su tu Filistejci (Palestinci) živjeli prije Jevreja. Ta maksima je politički cilj cionističkog pokreta od kraja 19. stoljeća.

Tako 1937. godine David Ben-Gurion, budući prvi premijer Izra-ela, izjavljuje: “Mi Jevreji moramo protjerati Arape (iz sve Palesti-ne) i zauzeti njihovo mjesto”, a sadašnji premijer Izraela Benjamin Natanyahu izjavljuje: “Ko je taj ko Izraelu može zabraniti izgradnju naselja na okupiranim palestinskim teritorijama?” Državno-formal-ni okvir, na Bibliji ovako utemeljene politike je karta Herc Izraela, čije granice sežu od Nila do Tigrisa i Eufrata. Primjereno i prilagođe-no tom cilju Oded Yinon, jevrejski strateg, polovinom 20. stoljeća, planira i predviđa balkanizaciju, secesionizaciju i refeudalizaciju po svim mogućim osnovama: etničkim, konfesionalnim, jezičkim, kul-turnim, regionalnim, sektaškim i nacionalnim svih muslimanskih



zemalja Bliskog i Srednjeg istoka, kao jedini način i put da Izrael formira dovoljno prostranu zonu od Nila do Tigrisa i Eufrata, vlasti-te sigurnosti. Ne nalazi se ta želja i karta na uličnom portalu nego na ulazu u Knesset (državni parlament).

Sve su to bile samo političke želje i teorijske vizije do ulaska Henryja Kissingera u State Department polovinom 60-ih godina 20. stoljeća. On je glavni promotor i akter ove i ovakve politike unazad pola stoljeća, prvo kao savjetnik predsjednika SAD za nacionalnu si-gurnost, a od 70-ih godina i kao šef State Departmenta. Bez njega bi ta i takva politika koja pojedinačno gledano najviše ugrožava svjetski mir i poredak bila mrtva. Prisjetimo se samo kada su Engleska, Fran-cuska i Izrael 1956. godine izvršili padobransku invaziju Sinaja, tadaš-nji američki predsjednik Dwight David “Ike” Eisenhower dao im je ultimatum da se povuku ili će ih bombardirati sa američkom avijaci-jom. Obrazloženje: “Ne želim da vašom avanturističkom politikom izazovem nezadovoljstvo i bijes milijardu muslimana.”

Za sadašnju američku politiku na Srednjem i Bliskom istoku akademik profesor Esad Duraković primjećuje: “Amerika decenija-ma, zapravo, ne kreira, već realizira izraelsku politiku na Bliskom istoku.” Ariel Sharon, bivši premijer Izraela i arhitekt masovnih zlo-čina nad Palestincima u Sabri i Šatili, to na drzak i otvoren način priznaje: “Mi, Izrael (Jevreji) smo u SAD moćniji od Amerikanaca, samo što oni neće to da priznaju.” Iza ovakve moći u SAD i apsolut-no avanturističke politike Izraela na Bliskom istoku – države koja nema ustav, države koja nema utvrđene granice, jedine države u svijetu koja je formirana Rezolucijom UN-a a da nikada nije izvršila nijednu rezoluciju UN-a, države koja ne priznaje Palestince kao na-rod i Palestinu kao državu, koja vodi politiku državnog terora nad Palestincima a da nikada nije sankcionirana i kažnjena od polovine 60-ih 20. stoljeća – stoji glavom bez brade, ali sa cvikerima Henry Kissinger.

Za njega Noam Chomsky, možda najpoznatiji i najpriznatiji živi intelektualac u svijetu piše: “Kissinger je 70-ih godina 20. stoljeća uspio uzeti pod kontrolu Srednji istok i shvatanje Veliki Izrael je došlo u primjenu američke politike i od tog vremena do danas, i pored promjena 1973. godine, suština politike je ostala ista”; a Eu-stace Mullins konstatira: “U Vladi (SAD) na mnoga odgovarajuća mjesta imenovao je cioniste.”

Pored nemara i indiferentnosti za zlo, nasilje, nepravde i ljud-ske tragedije druga velika zamka, opasnost i izazov za svjetski mir je politika duplih ili dvostrukih aršina koju lucidno, hrabro i otvore-no zapaža Jake Lynsh: “Svako od nas može biti siguran ako ima za-jedničku sigurnost. Održiva sigurnost je podijeljena sigurnost, a ona ovisi o iskrenosti i čuvanju dogovorenih principa ili zalaganju za fundamentalne principe slobode i prava bez obzira na to ko bio na vlasti. Dupli standardi će nam svima ugroziti sigurnost i sa tim se potpuno slažem. Primjer Izraela je najbolji pokazatelj duplih stan-darda. Izrael je najozbiljniji rušitelj stabilnosti i međunarodnog pra-va. Ako je Saddam Husein kažnjen zbog okupiranja tuđe teritorije Kuvajta, zašto nije Izrael zbog Palestine? Gdje su međunarodne snage da okončaju nezakonito okupiranje palestinske teritorije? Lično sam podržavao kampanju bojkota Izraela i vodio sam ga na Univerzitetu u Sydneju jer vjerujem da vlade i države odbijaju dati pravi odgovor Izraelu koji krši međunarodno pravo i sprečavajući nas da reagiramo. To je ultimativni dupli standard koji čini nemo-gućim primjenjivanje standarda međunarodnog prava drugdje, ba-rem sve dok Izrael ima taj položaj.”

Politika duplih standarda i diskreciono- arbitražnog prava ugro-žava i dovodi u pitanje mir i međunarodni red, poredak, stabilnost i sigurnost u svijetu ali i ukida povjerenje među ljudima i narodima

i razara međuljudske veze i odnose. Takva politika inspiriše i ohra-bruje sve ljude sklone brzim i prijekim rješenjima i uzimanjem sud-bine u svoje ruke a sve to vodi u maksimalizam, radikalizam, ek-stremizam, suludi avanturizam, ultraštvo, pa i u terorizam. To Kur'an savršeno detektira: “Zato se ne pokoravaj i ne slušaj one koji programirano i ciljano u sistemu lažu. Oni bi jedva dočekali da ti i najmanje popustiš u istini, pravdi, redu, poretku, normi i zakonu, pa bi oni popustili u svemu.” (Kur'an, 68: 8 i 9.) Primjera radi, Rim-sko carstvo je nestalo prije 1.540 godina, a Rimsko pravo se i danas izučava na svim pravnim fakultetima u svijetu.

Umjesto u Kabila muslimani se moraju ugledati u Habila

Amin Maalouf u knjizi “Poremećenost svijeta” piše: “Svijetom je zavladala velika poremećenost i to u više područja istovremeno: intelektualna poremećenost, finansijska poremećenost, klimatska poremećenost, etička poremećenost. Svako kruži svojom orbitom pred svojom publikom, koja ga razumije u pola riječi i koja ne čuje protivnički govor. Ja bih ipak morao zbog svog porijekla, zbog svog životnog puta, da se pozivam na obje ove orbite (zapadnu i musli-mansku) u isti mah, ali svakim danom se osjećam pomalo dalje i od jedne i od druge.”

U okviru državne poremećenosti svijeta: “Tragedija naroda Pa-lestine je u tome što je njegovu zemlju jedna strana sila (Britanija) dala drugom narodu za stvaranje jedne nove države”, piše mudrac i matematičar Bertrand Russell. Moralno-etička, komšijska i etnič-ka poremećenost svijeta ispoljava se, između ostalog, u sljedećem: “Kako je lahko ispuniti svoje moralne dužnosti žrtvujući tuđi život” (Noam Chomsky) ili “Narodi koji krenu na svoje komšije, na svoje bližnje, zaslužuju da nestanu iz historije” (Émil Michel Cioran).

Znanstvena poremećenost se ispoljava u sljedećem: “Čovjek je do sada preživio, zato što je bio prevelika neznalica. Sada kada zna i može da ostvari želje i vizije on mora da ih promjeni ili da pogine”, piše William Carlos Williams. Bez obzira što je Dostojevski s pra-vom pisao: “Bez vjere u Boga čovjek je najnezahvalniji dvonožac na zemlji, bez vjere u Boga ne može se na zemlji uspostaviti pravda ni na površini jedne suze i bez vjere u Boga čovjeku je sve dozvolje-no”, u poremećenom svijetu neki opaki, opasni i zloguki ljudi su ovu maksimu promijenili u – Boga ima i sve je dozvoljeno. Oni se ponašaju, neuzuBillahi – da Allah sačuva – kao Božiji izaslanici, ad-vokati i tumači na zemlji. Oni dijele certifikate, istine, pravde, pra-vog puta razlučuju i razabiru, vjernike od nevjernika i dijele nebe-ske placeve za Džennet.

Dva su ključna metoda u njihovom radu: prvo, u El-Gulu – pre-tjerivanje, ultraštvo, radikalizam, maksimalizam i ekstremizam; drugo, u El-Bagju – što bi rekli komunisti: kontrarevolucija, rušenje formi, institucija i normativno-pravnog poretka, čak i nasiljem. To je u Evropi anarhizam i komunizam, a kod muslimana radikalna he-teredoksija. Na te i takve opasnosti Kur'an izričito upozorava i skre-će pažnju: “Svome Gospodaru se ponizno i tiho molite i obraćajte, jer On zaista ne voli one koji u bilo čemu granice prelaze. Nereda i nasilja na Zemlji ne činite nakon što je red i poredak na njoj uveden i uspostavljen, a Njemu (Allahu) se obraćajte i molite u strahu i na-di, jer Allahova milost je blizu onih koji dobra čine i koji ni u čemu granice ne prelaze.” (Kur'an, 7:55 i 56.)

Svaki maksimalizam, perfekcionizam, ultraštvo, ekstremizam, ekskluzivizam, radikalizam je prelaženje granica i dovođenje u pita-nje Božijeg reda i poretka. Tada neminovno slijedi: “Ljudi su spremni svađati se zbog religije, ratova i umrijeti za nju, samo nisu spremni da


53KOLOVOZ 2016.

žive po njenim pravilima. Tamo gdje je tako shvaćena religija sprije-čila jedan zločin pružila je ispriku za njih hiljadu”, piše Charles Caleb Colton ili “Dovoljno smo religiozni da bi smo mrzili, ali nedovoljno da bismo ljubili jedni druge”, primjećuje Jonathan Swift.

U okviru poremećenosti svijeta Zinauddin Serdar, britanski misli-lac, znanstvenik i pisac pakistanskih korijena piše o postnormalnoj po-litici: “Politika će biti postnormalna, odnosno, bit će složena, kontra-diktorna i haotična. Već svjedočimo takvoj politici. Evropska unija po-stala je krajnje složena i birokratizirana organizacija. ISIL je jedna vrsta kuge, a kuga ne poznaje granice i pogađa doslovno sve. ISIL će uništiti muslimane, kao što su to pokušali učiniti haridžijie i keramije u forma-tivnoj fazi islamske povijesti. Ako nešto ne poduzmemo, ISIL će na pr-vom mjestu uništiti muslimane, uključujući one koji žive u Evropi. Utje-caj ISIL-ovih zvjerstava u Evropi već je imao razoran utjecaj na musli-manske zajednice. Na svakog muslimana sada se gleda sa sumnjom. Islamofobija je u porastu. Desničari su sve popularniji, to je najzornije u Francuskoj, ali isto će se desiti uskoro i u drugim zemljama. Stoga, ako nešto ne poduzmemo, ISIL će zapečatiti budućnost muslimana u Evropi.” (“Stav”, broj 41, Sarajevo, 17.12.2015. godine).

Na istu temu referira se i diplomat i intelektualac Nusret Čan-čar u Islamskim informativnim novinama “Preporod”, od 15.12.2015. godine, u broju 1437.: “Za protekle dvije-tri godine sa-mozvani tumači islamske vjere u našoj zemlji, a i šire, diljem zapad-nog svijeta, pokušavaju ukrasti islam i njegove neupitne civilizacij-ske vrijednosti i staviti ih u službu nasilja i terora. Njihova drskost da to čine u demokratskim društvima, zloupotrebljavajući slobodu vjerskog djelovanja podgrijala je međukonfesionalna nepovjerenja u multikulturalnim društvima i snažno podstakla islamofobiju i na-nijela ogromne štete muslimanskim zajednicama na Zapadu. Po-sljednja deklaracija muslimanskih prvaka u BiH predstavlja nedvo-smislenu poruku svim zabludjelim avanturistima sklonim nasilju i teroru da njihovo nasilje i teror ne mogu biti opravdani nikakvim

razlozima islamske vjere. Društvo u BiH odbacuje svaki oblik nasilja i terora i protiv tih zala će se boriti svim legitimnim i legalnim sred-stvima. S druge strane, to je nedvosmislena poruka svim i uvijek spremnim proizvođačima islamofobičnih magli u našoj zemlji da u metežu koji priželjkuju neće ostvariti stare velikodržavne projekte. Posljednja deklaracija muslimanskih prvaka u BiH o osudi i odbaci-vanju nasilja i terorizma svake vrste u potpunosti korespondira na-stojanjima demokratskog i slobodnog svijeta u borbi protiv ove globalne pošasti. Manifestacije poput ove treba organizacijski i strukturalno postaviti u globalni kontekst i omogućiti da njihove poruke imaju mnogo jači utjecaj na javnost.”

O nasilnom ekstremizmu u muslimanskoj historiji piše u “Oslo-bođenju” od 12.12.2015. godine prof. dr. Fikret Karčić, jedan od najznačajnijih poznavalaca kako šerijatskog prava, tako i historije šerijatskog prava. Evo nekih zapažanja koja treba neprestano po-navljati: “Pitanjem ekstremizma – 'vjerovanja i podrške idejama koje su veoma daleko od onog što većina smatra za ispravno ili ra-zumno' – muslimanski učenjaci i države bavili su se u okviru šireg problema heterodokcije. Heterodokcija je 'doktrinalno učenje koje odstupa od norme'. Njena suprotnost je ortodokcija ili 'ispravno vjerovanje prema autoritativnoj normi'. Razlikovanje između ispravnog i neispravnog vjerovanja je prisutno u svakoj objavljenoj religiji ili religijama koje posjeduju svete tekstove koji su izvori nor-mativnog učenja. U islamu glavni mehanizam za određivanje ispravnog tumačenja vjere je idžma (konsenzus muslimana ili nji-hovih učenjaka). Savremene muslimanske ekstremističke grupe često imaju oblik tajnih društava, kao što je grupa poznata pod imenom Džemaat el tekfir vel hidžra, odgovorna za otmicu ili ubi-stvo bivšeg egipatskog ministra vakufa i pitanja Al- Azhara šejha Muhammed Husejn el-Zehebija 1977. godine. Svaka heterodoksna grupa razvija svoju sveobuhvatnu ideologiju u smislu cjeline vjero-vanja i ideja koje se apriori smatraju tačnim, bez daljnje potrebe za

Okupacija Palestine

2016



njihovom validacijom. Ideološki, određena grupa smatra se za jedi-nog posjednika istine i sve ostale grupe smatra zastranjenim. Ovo uvjerenje je obično praćeno religijskom gorljivošću i isključivošću. Te osobine čine teškim pokušaje većinske muslimanske zajednice da uspostavi odgovarajuće odnose s takvim grupama. Isključivost grupe ideologije obično marginalizuje grupu i prekida njene odno-se sa glavninom muslimana. Nekada vođe heterodoksnih grupa prijete svim pristalicama da je napuštanje grupe izdaja islama i da će to biti kažnjeno. Isključivost heterodoksnih grupa se također iskazuje u odbacivanju ostalih tumačenja islama i posebno službe-nih muslimanskih institucija (uleme, muftija i njihovih fetava, kadi-ja i njihovih odluka). Pošto heterodoksne grupe smatraju sebe po-sjednicima jedinog ispravnog tumačenja religije, one prirodno na-stoje da prošire svoje učenje. Zbog toga je propagiranje učenja grupe jedna od redovnih karakteristika ovih grupa. Vrlo često hete-rodoksne grupe su agresivne u svojim propagandnim aktivnostima. Konačno, neke grupe su prihvatile militantni oblik aktivnosti zago-varajući od samog svog početka ili od nekog momenta u svojoj hi-storiji 'direktnu akciju' protiv ustanovljenih institucija, političkih ili religijskih. Ove grupe su obično slijedile haridžije ili asasine u svom djelovanju. Oni obično polaze od ideološke pozicije da su oni jedini ispravni muslimani, da su svi ostali muslimani kjafiri ili neznalice, da je ulema pokvarena ili neznalačka, da su postojeći muslimanski politički režimi tiranski i da su dozvoljeni nasilni metodi da se zbace s vlasti autoriteti za koje se smatra da su neislamski ili antiislamski. Slijedeći ovakav oblik pogrešnog zaključivanja, heterodoksne gru-pe daju vlastito tumačenje islamskog prava i proglašavaju džihad. Ovaj fenomen zahtijeva ozbiljnu studiju historijskih, društvenih, političkih, ideoloških, psiholoških i drugih faktora koji su do toga doveli. Ovdje treba spomenuti jednu stvar. Nema toga učenja koje može opravdati nezakonitu akciju, atentate, ugrožavanje javnog reda, ličnosti i imovine. Postoji i mora da postoji jasna razlika izme-đu razlike u tumačenju religije (ihtilaf) i širenja nereda na zemlji (ifsad). Poznato je da u islamu nema ustanove slične crkvi. Postoje religijske institucije koje uključuju učenjake, škole, šerijatske sudo-ve, kancelariju za tumačenje Šerijata i vakufe. Tokom muslimanske historije ove ustanove bile su dio državne organizacije pošto u isla-mu nije bilo podjele religijskog i političkog autoriteta. U takvoj situ-aciji, svaka muslimanska država u historiji bila je povezana sa odre-

đenim tumačenjem islamskog učenja koje su ranije formulisali muslimanski učenjaci. Ove okolnosti odredile su okvir za uređiva-nje odnosa muslimanske većinske zajednice i drugih grupa.”

Globalno gledano, sa pozicije islamskog ummeta (zajednice) većina heterodoksnih grupa (sljedbi, frakcija, sekti, pa čak i šizmi): ismailije, ahmedije, kadijanije, haridžije, alevije, nusajrije, kerami-je, asasini, a sada i El-Qa'eda i ISIL u teoriji i političkoj praksi zastu-paju i El-bagj – pobunu protiv vlade i nasilno rušenje ustavno-prav-nog i državnog poretka. Ipak, heterodoksija ne sačinjava ni 10% islamskog ljudstva.

Šta je sa maticom i većinom od preko 90%? Usprkos Kur'anu, Sunnetu, Šerijatu i Islamu koji imperativno zahtijevaju mir, slobodu, sigurnost, stabilnost, solidarnost, istinu, pravdu i ravnopravnost strukturu društva u većini od 56 muslimanskih zemalja sačinjavaju vladar – suveren nosilac umnog identiteta, političkog subjektiviteta, digniteta i kapaciteta, činovnici- plaćenici, a ne državni službenici i narod-podanici. Tu slabo ima građanskog ili političkog, ali i civilnog društva odnosno nevladinog sektora. Sve ove okolnosti su plodno tlo za razne izme, radikalizme pa i naručene ekstremizme, da bi se imao neprestani alibi za sve vrste intervencija u islamskim zemljama i mu-slimanskim društvima. Svi ti izmi ne mogu se ničim opravdati i dovo-de u pitanje institucionalni opstanak muslimana u svijetu.

U okviru subjektivnih mogućnosti u svim islamskim društvima pr-vo se mora razvijati, jačati i učvršćivati institucionalno-normativna svi-jest i odgovornost kod onih koji upravljaju moraju u punim političkim kapacitetima funkcionirati ustanove, organi, tijela, institucije, na te-melju ustava sve po zakonu, statutu, pravilnicima i po propisanoj pro-ceduri u okviru ustavno-pravnog reda i poretka. Zašto? Zato, bez obzi-ra što muslimani vjeruju da je izvor normi, zakona i vrijednosti Bog, ipak su im sve ustanove, organi, tijela, sistemi i institucije u nedostatku građanske i političke slobode, umrtvljene i nigdje u muslimanskom svijetu nije dovoljno razvijena normativno-institucionalna kultura.

U nedostatku političkih sloboda, nefunkcioniranja ustanova, in-stitucija, tijela i organa, u nepostojanju normativne svijesti i odgo-vornosti kod funkcionera koji su plaćenici, normativne kulture, od-nosa i ponašanja kod naroda neki muslimani posežu za dva radikaliz-ma: prvi postaju servilni i odani upravljačima kao pravi podanici – ad hominem, a nisu lojalni institucijama, organima niti gledaju na duh i slovo zakona – ad verbum, nego na volju moćnika i upravljača; i dru-


55KOLOVOZ 2016.

gi, koji ne žele biti servilni, a nemaju gdje biti građani i civili, preko heterodokcije idu u vrstu ekstremnog radikalizma do nasilja i terora, gdje preko zamišljenog ili zacrtanog cilja ili ideala opravdavaju upo-trebu svih pa i nasilnih sredstava. Oni zaboravljaju ili previđaju da islam nije jezuitizam Ignacija de Loyole, prema kome cilj opravdava upotrebu svakog sredstva. Prema islamu, istovremeno mora biti na isti način valjan i opravdan cilj i sredstvo kojim se dolazi do cilja. Ne-ma tog cilja i ideala do kojeg se može doći zabranjenim sredstvima.

Dalje, u islamu je kriv samo onaj ko je kriv. Nema, kao u okviru tribalne svijesti – krvne i kolektivne osvete. Nikada okrivljenom ne mogu suditi oštećene porodice ili heterodoksne grupe nego samo sudske ustanove na temelju krivičnog zakona. To je i pravilo i u rimskom pravu iudex nemo potest esse in propria caus – niko ne može biti sudac u vlastitoj parnici. Dakle, krivi su pojedinci i grupe, a sude samo nadležne sudske institucije. Tako heterdodoksne gru-pe u muslimanskom svijetu nemaju ni legitimiteta- volje zajednice iza sebe ni ulemanskog digniteta i kapaciteta niti duhovnog, vjer-skog, političkog i državnog autoriteta ili ulul-emra niti idžma – kon-senzusa ili opće muslimanske volje iza sebe. Ovo što oni rade naj-bolja je potvrda izreke da je najveća pobjeda da navedeš i zavedeš neprijatelja da radi ono što bi mu sam uradio.

Zapravo, na svjetskoj sceni je globalizacija a u okviru nje je ho-livudizacija svijeta u kojoj je glavni tok i proces indijanizacija dvije milijarde muslimana, a indijanizacija je nemoguća bez tribalizacije svijesti tih ljudi. Kada se tribalizira svijest tih ljudi oni se ni na jed-nom planu života ne mogu organizirati, braniti, solidarizirati i po-magati izvan roda i plemena. Na principu tribalne svijesti uništeni su Indijanci u sve tri Amerike jer nikada ni jedno pleme i rod, bez obzira na opasnosti od bijelog čovjeka, nije drugom priteklo u po-moć. Zar se po istom principu danas ne uništava Sirija, jedna od najstarijih država i civilizacija na svijetu, samo sa razornijim naoru-žanjem? Svako indijansko pleme, kao i danas sirijske frakcije, uni-šteno je uz aktivnu pasivnost ili napad drugog sa bijelim čovjekom.

Tako dok se čovječanstvo uvezuje i ujedinjava muslimani se iznu-tra rastaču, a izvana razilaze, razaraju i cijepaju po svim osnovama. U muslimanskim društvima žive teško međusobno povezive grupe: su-veren – jedini sa političkim identitetom, dignitetom, subjektivite-tom, kapacitetom; činovnici – mrzovoljni i oholi plaćenici i podanici koji su servilni, a najmanje ima građana i civilnog društva. To je zato što većina vladara u islamskim zemljama se izričito uzda i naslanja na Ameriku, nastoji da se što prije, što brže i što više obogati i da po svaku cijenu, bez obzira na volju naroda, što duže ostane na vlasti.

U političkoj neslobodi u okviru tribalne svijesti najlakše je manipu-lacijom izvršiti pitbulizaciju ili potpunu dresuru individualne svijesti

kao kad pas pitbul samo traži drogu ili bik u areni reagira samo na izvanjske strateški planirane, konstruirane i projektirane podražaje i nadražaje. Takva je reakcija te svijesti na takozvane poslanikove kari-kature. Oni koji crtaju te karikature žele kroz reakcije muslimana da muslimane u očima svijeta prikažu kao fanatike i teroriste. To im nije teško postići jer unaprijed 10 godina znaju kako će muslimani sa tribal-no-pitbulskom sviješću reagirati. Tako se postiže globalna svjetska sa-tanizacija muslimana koji postaju živa meta vascijelog čovječanstva. Oni muslimani koji imaju moć i vladaju tretiraju se kao diktatori-satra-pi, činovnici kao hladni i odvratni plaćenici, narod samo kao konzu-menti podanici, a tribalno-pitbulizirani divljaci kao teroristi.

Na njihov zločin i zločine iz strasti, fanatizma i fatalizma Zapad, SAD i Rusija reagiraju sa zločinom iz logike sa najstrašnijim i najrazor-nijim naoružanjem u kome ginu mnogi a trpe poniženja, štetu i opa-snost svi muslimani svijeta. U nerazmrsivom klupku i krugu svijeta jedini lijek koji se koristi protiv terorizma i s jedne i druge strane jeste terorizam. To uopće nije lijek za čovječanstvo. Lijeka su dva. Prvi je primjer h. Ademovog sina Habila: “I ispričaj im priču o dvojici Ademo-vih sinova, onako kako je bilo, kad su njih dvojica žrtvu (kurbana) prinijeli, pa kad je od jednog (Habila) bila primljena, a od drugog (Kabila) nije, ovaj (Kabil) je rekao: Sigurno ću te (Habile) ubiti! Allah prima samo od onih koji su dobri – reče onaj (Habil). I kad bi ti (Kabi-le) pružio svoju ruku prema meni da me ubiješ, ja ne bi pružio svoju ruku prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svje-tova. Ja želim da ti (Kabile) poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš sta-novnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike. I strast njegova nave-de ga da ubije brata svoga (Habila) pa ga on (Kabil) ubi i postade je-dan od izgubljenih i nesretnih.” (Kur'an, 2:27-30).

Iznutra, zato što se boje Allaha Gospodara svjetova i da ne bili izgubljeni i nesretni, muslimani trebaju prekinuti sa svakim obli-kom ekstremizma, maksimalizma, radikalizma i terorizma. Izvana da ne bi doveli u pitanje opstanak dvije milijarde muslimana i da čovječanstvu ne bi nanosili strah, nepravdu, nasilje i teror ultima-tivno moraju prekinuti zločin iz strasti, fanatizma i osvete jer su islam i muslimani nespojivi sa nepravdom, nasiljem, strahom, ne-slobodom, zločinom, osvetom i terorom. Drugi lijek i nužna aktivna i permanentna odbrana jeste čuvati sebe od samog sebe, čuvati i spašavati sve ljude od muslimana i na istim premisama i po istim univerzalnim principima u okviru svjetskom reda i poretka čuvati muslimane od drugih. Kada to činimo to mora biti neupitno i nepo-bitno i po Božijim i po prirodnim i po pozitivnim zakonima. Budimo svjesni, jedno od 99 Allahovih imena u Kur'anu je Selam – Mir, a nije kao u grčkoj mitologiji Ares – bog rata. q

Mustafa SPAHIĆ

ŽIVJETI ISLAM


3 VJEROVANJE U SUDNJI DAN

Uvjereni smo da smrt nije kraj puta, da je čovjek stvoren za vječnost. Smrt ga samo premješta iz jedne kuće u drugu, iz kuće iskušenja u kuću nagrađivanja. U životu na ovome svijetu čovjek ima mogućnost da radi i djeluje, a na onome svijetu čeka ga pola-ganje računa bez mogućnosti bilo kakvog rada i djelovanja. U živo-tu na budućem svijetu svako će biti nagrađen po onome šta je za-služio, trajno će živjeti po onome kako je radio. Tog dana ljudi će se odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova; onaj ko bude ura-dio koliko trun dobra - vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla - vidjet će ga (Ez-Zilzal, 6-8).

Sve nebeske objave su pozivale vjerovanju u budući svijet te za-govarale nagrađivanje i kažnjavanje u njemu, Džennet i Džehennem, a pogotovo islam koji je proživljenje na budućem svijetu postavio među težišna pitanja o kojima Kur’an raspravlja i na dijalog o njima poziva Arape pagane koji su odbacivali proživljenje poslije smrti. Kur’an im objašnjava da je Allah Onaj ... Koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko (Er-Rum, 27) te ... Stvoritelj ne-besa i Zemlje, kadar (je) stvoriti slične njima ... (El-Isra’, 99).

Zatim, objašnjava im da mudrost Uzvišenoga, Sveznajućega i Svemoćnoga Boga predodređuje da se ljudi s ovoga svijeta ne razi-đu tako što je ubijao ko je ubijao, tiranizirao ko je tiranizirao, ne-pravdu činio ko ju je činio, a da krivac ne dobije zasluženu kaznu a oštećeni ne namiri svoje pravo. Uzvišeni Allah kaže: Mi nismo uza-lud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjer-nici, ta teško nevjernicima kad budu u vatri! Zar ćemo postupati s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na Ze-mlji, ili, zar ćemo postupati s onima koji se grijeha klone isto kao i s grješnicima? (Sad, 27-28). Uzvišeni kaže i: Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti. I neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti (El-Mu’minun, 115-116).

Prema Kur’anu, stvaranje čovjeka bilo bi besmisleno, bez ika-kvog razloga i svrhe, kad ne bi bilo proživljenja nakon smrti - da bi čovjek dobio zasluženu nagradu ili kaznu. Takav je, zapravo, stav materijalista i ateista, koji kažu: “Mi živimo i umiremo, a usmrćuje nas samo vrijeme. Tu su samo rodnice koje rađaju i zemlja koja guta. Ničega nema nakon toga.” Ne bi li život bio bijedan i ništavan kad bi mu takav bio kraj!?

Kur’an je pružio odgovor paganima, koji su negirali proživljenje, tražeći da Allah oživi kosti koje su postale prah. Ista tako, opovrgao je one koji nisu htjeli vidjeti pravičnost i mudrost Uzvišenog Allaha, sma-trajući da se stranica ovozemaljskog života zatvara, a da dobročinitelj ne dočeka naknadu za dobročinstvo, a zlikovac ne bude kažnjen za svoje nedjelo, kao da ovaj svijet nema Gospodara Koji njime upravlja.

Kur’an je pružio odgovor i onima koji su umišljali da na budućem svijetu mogu koristiti posredovanje posrednika i onih koji svojim uplivom mogu izigravati pravedne zakone, koji su mislili da neki ljudi mogu počiniti neko nedjelo ili štetu, tako što će se za njih zauzeti neki njihovi bogovi, koje oni, mimo Allaha, prizivaju ili njihovi vračevi, koje uzimaju kao posrednike između sebe i Boga. Tako su mislili pa-gani. Tako su mislili i neki sljedbenici Knjige. To pogrešno prizivanje

ISLAMSKA POVELJA SVJETSKE UNIJE ISLAMSKIH UČENJAKA*

Islamska povelja (II)

je Kur’an snažno i jasno dokinuo riječima: Ko čini dobro, u svoju ko-rist čini, a ko radi zlo, na svoju štetu radi. A Gospodar tvoj nije nepra-vedan prema robovima svojim (Fussilet, 46). Uzvišeni Allah kaže: Onaj ko ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grješnik tuđe grijehe neće no-siti (El-Isra’, 15). Uzvišeni kaže: Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova? (El-Bekare, 255). Uzvišen kaže: A koliko na nebesima ima meleka čije posredovanje nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onog kojim je zadovoljan (En-Nedžm, 26), zatim ...i oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati... (El-Enbija’, 28). Za pa-gane zločince kaže: Njima posredovanje posrednika neće biti od kori-sti (El-Muddessir, 48). Kur’an je objasnio da nema posredovanja bez dopuštenja Uzvišenog Allaha. Nema niko ko može narediti posredo-vanje kod Gospodara ili Poslanika.

Kur’an je podvukao da se posredovanje ne može vršiti za svako-ga. Za onoga ko je umro bivši uporan u pripisivanju Allahu sudruga u Božanstvenosti Njegovoj i u nevjerovanju, Allah ne dopušta da se iko zauzima kod Njega. Ukoliko se neko zauzima, zauzimanje mu se odbija, budući da zauzimanje koristi samo nemarnima iz reda onih koji vjeruju u Božiju jednoću.

Na budućem svijetu će se nosati zapisnici i postavljati vage. Svako će čitati svoju knjigu. Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas to što ćeš svoj račun polagati! (El-Isra’, 14). I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćete grješnike prestravljene zbog onog što je u njoj. “Teško nama”, govorit će - “kakva je ovo knjiga, ni veliki ni mali grijeh nije propustila, sve je nabrojala!” - i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti (El-Kehf, 49). Onoga dana kad svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i hrđavo djelo koje je učinio - poželjet će da se između njih i njega nalazi udaljenost velika (Ali ‘Imran, 30). Tu će čovjek naći svoje dje-lo, pred sobom će vidjeti šta je radio. Ova Knjiga naša o vama će samo istinu reći (El-Džasije, 29).

Tako Kur’an o ljudima govori na istinit način a ono šta je pra-vedno pokazat će Vaga. Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terezi-je postaviti pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je što ćemo Mi račune svoditi (El-Enbija’ 47).

Nakon vaganja ljudskih djela, Kur’an ističe da će ljudi biti razvr-stani u tri skupine, a to su:

ŽIVJETI ISLAM

57KOLOVOZ 2016.

– prvi - es-sabikune-l-evvelun - Allahu bliski,– sretni – ashabu-l-jemin - tj. oni kojima će knjiga njihovih djela

biti data u desnu ruku, – nesretni – ashabu-š-šimal - tj. oni koji će knjigu svojih djela

primiti u lijevu ruku.Te tri skupine Allah, dž.š., spominje u Kur’anu: I ako bude jedan

od onih koji su Allahu bliski - udobnost i opskrba lijepa i džennetske blagodati njemu! A ako bude jedan od onih koji su sretni - pa po-zdrav tebi od onih koji su sretni! A ako bude jedan od onih koji su poricali i u zabludi ostali - pa ključalom vodom bit će ugošćen i u ognju prženjem. Sama je istina, zbilja, sve ovo - zato hvali ime Gos-podara svoga Veličanstvenog! (El-Vaki’a, 88-95).

U Džennetu su raznovrsne materijalne i duševne blagodati, ka-kve nikad ljudsko oko nije vidjelo, uho nije čulo, niti su ljudima mo-gle naumpasti. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju (Es-Sedžda, 17). Allah obećava vjerni-cima i vjernicama džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u koji-ma će vječno boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A i malo naklonosti Allahove veće je od svega toga; to će, doista, uspjeh veliki biti! (Et-Tevba, 72).

U Džehennemu su, dotle, raznovrsne materijalne i duševne kazne, koje Kur’an spominje zastrašujući njima vjernike: ...sebe i svoje porodice čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti (Et-Tahrim, 6).

...kad im se kože ispeku, zamijenit ćemo im ih drugim kožama da osjete pravu patnju (En-Nisa’, 56).

4 VJEROVANJE U SVE BOŽIJE POSLANIKE

Uvjereni smo da Uzvišeni Allah, sa Svojom dalekosežnom mu-drošću i beskrajnom milošću nije ljude uzalud stvorio, nije ih osta-vio zaboravljene, već im je slao poslanike da im donose radosne vijesti i opominju ih ... da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali (En-Nisa’, 165). Svakoj zajednici je

slao poslanika, da bi ...Allahu se klanjali, a kumira se klonili (En-Na-hl, 36), onako kako u Kur’anu na drugom mjestu kaže: ...a nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao (Fatir, 24).

Kur’an obznanjuje da Uzvišeni Allah ljudima neće svoditi raču-ne niti ih kažnjavati, a da im prije toga nije pružio dokaz, šaljući im od Sebe poslanika, koji će im dostaviti Njegov poziv i objasniti šta trebaju činiti naspram svoga Gospodara. A mi nismo nijedan narod kaznili dok poslanika nismo poslali! (El-Isra’, 15).

Imajući u vidu navedeno, neki islamski autoriteti su zaključili da raznim nemuslimanskim zajednicama nisu pružani dokazi te da nevjernici zaslužuju kaznu tek nakon što im bude upućen jasan i poticajan poziv u islam, koji će ih ponukati da posmatraju, razmi-šljaju i proučavaju tu vjeru. Što se tiče manjkavog i pogrešnog pozivanja, na njemu ne može počivati dokaz protiv nemarnih i onih koji griješe.

Jasno je da je ljudima oduvijek, kao i sada, bilo potrebno posla-nje poslanika koje je Allah odabrao među svojim robovima, najbo-lje građe, najljepše etike, kao najrazboritije i najmudrije ... a Allah dobro zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje (El-En’am, 124), jer razum, sam za sebe, nije dovoljan da otkrije sve činjenice, pogoto-vo kad se radi o onome šta Allah voli i čime je kod svojih robova zadovoljan. Zato je razumu bio potreban pomagač koji će ga korigi-rati ako pogriješi, vratiti ga na pravac ako skrene. Taj pomagač je Objava. Čak i u stvarima do kojih bi razum i sam mogao stići, Obja-va mu je “svjetlost nad svjetlostima”.

Zadatak poslanika je bio da ljude upućuju na Pravi put na kojem se nalazi sve ono čime je Allah zadovoljan kod svojih robova, da ljudima iscrtavaju put pravednog rješavanja krupnih problema oko kojih se ljudski umovi rijetko slože, a u skladu s onim kako Uzvišeni kaže: Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali da bi ljudi pravedno postupali (El-Hadid, 25), te da im presuđuju u onome oko čega su se sporili, da proble-me rješavaju na osnovu Allahove prosudbe koju vjernik neće odbi-ti, saglasno riječima Uzvišenoga: Svi ljudi su sačinjavali jednu zajed-nicu, i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opome-ne, i po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima o onome u čemu se oni ne bi slagali (El-Bekare, 213).

ŽIVJETI ISLAM


Ljudska historija i iskustvo potvrđuju da je ljudima potreban za-konodavni izvor koji je iznad njih, koji će ih navoditi na ono što je za njih dobro i poželjno, ne prepuštajući ih samo njihovim umovima. Često im jasno bude šta je dobro a šta zlo, ali ih obuzmu strasti, pohota i neobuzdani lični interesi, pa iznose zakone i propise koji im donose štetu a ne korist - kao što smo vidjeli u Americi kad su neke federalne države nastojale zabraniti alkoholna pića jer je utvrđena njihova štetnost, nakon čega su ih pobijedili porivi pa je izdan proglas kojim se dozvoljava proizvodnja, konzumiranje, re-klama i trgovina alkoholnim pićima.1

Mudrost Uzvišenog Allaha je presudila da svaki pojedini posla-nik bude poslan svome narodu, da njegovo poslanstvo bude privre-meno, vezano za određeno vrijeme, sve dok Allah nije poslao Po-sljednjeg Vjerovjesnika, koji je iz ranijih poslanja dokinuo ono što je Allah htio, a što se ranije ticalo datog vremena i određenog mjesta - onako kako Uzvišeni kaže: ...svima vama smo zakon i pravac pro-pisali... (El-Maide, 48). Potonji vjerovjesnik se pridržavao propisa preuzetih od svojih prethodnika, kao što je bio slučaj s većinom vjerovjesnika iz reda Izraelćana.

Tako je bilo sve dok Allah nije odlučio poslati Pečata Svojih Po-slanika, Muhammeda, ‘alejhi-s-selam, s općim, vječnim i sveopse-žućim poslanjem. Ono je opće s obzirom na prostor, vječno s obzi-rom na vrijeme i sveopsežuće s obzirom na probleme koji se tiču ljudskog roda. Uzvišeni kaže: ...a tebe smo (Muhammede) samo kao milost svjetovima poslali (El-Enbija’, 107). Na drugom mjestu Uzvišeni kaže: ...Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik (El-Ahzab, 40). Za-tim, Uzvišeni kaže: Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve te kao uputu, milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju (En-Nahl, 89).

Pošto je ljudski rod bio dostigao razvojni stupanj zrelosti, zaslu-žio je da mu Allah uputi posljednjeg poslanika s posljednjom knji-gom, posljednjim vjerozakonom, koji će obuhvatiti sva načela i principe, pravosnažne u svim vremenima i na svakom mjestu, u koji će biti položeni dokazi vječnosti, znakovi širine i čvrstine, koji neće kočiti etapni razvoj, koji će svakoj bolesti pružiti lijek iz učenja islama. U izvore tih načela i principa je položio bogatstvo i širinu kakvi ih čine dovoljnim da pruže odgovor na svako pitanje, da izve-du iz svakog tjesnaca, bez prigovora i manjkavosti.

Islamsko vjerovanje se odlikuje time što se vjerovanje u sve knjige i poslanike, koje je Allah poslao, očituje kao jedan od temelja bez kojih samo vjerovanje ne bi bilo ispravno. Mi vjerujemo u Alla-ha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu

i Ismailu i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu poko-ravamo (El-Bekare, 136).

To je vjerovanje koje izgrađuje, a ne ruši. Ono upotpunjuje, korigira i ovjerava vjere koje su mu prethodile. O tome Allah, dž.š., kaže svome Poslaniku: A tebi objavljujemo Knjigu, samu isti-nu, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi (El-Maide, 48).

5 OBREDOSLOVLJE (EL-’IBADAT)

Vjerujemo da je Uzvišeni Allah razumne ljude stvorio s ciljem da samo Njemu (Allahu) robuju jer je jedino On dostojan toga s obzirom da je On Stvoritelj ljudi i Onaj koji ih dariva najvećim bla-godatima: životom, razumom, govorom i mogućnošću da cijeli ko-smos potčine svojoj dobrobiti. Zato im je, neka je uzvišen, kao po-sebnu blagodat slao poslanike i knjige. I sve druge blagodati u či-jem okrilju žive ljudi, od Uzvišenoga su Gospodara: Od Allaha je svaka blagodat koju uživate ... (En-Nahl, 53). Ako vi budete brojili Allahove blagodati, nećete ih nabrojiti (Ibrahim, 34; En-Nahl, 18).

Zato u prava Uzvišenoga Gospodara Koji stvara i čini skladnim i Koji sve s mjerom određuje i nadahnjuje (El-A’la, 2-3), spada to da Mu se ljudi okreću ibadetima za koje je On, neka je uzvišen, učinio da bude cilj njihova stvaranja. Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine (Ez-Zarijat, 56).

Obredoslovne radnje (‘ibadat) imaju svoje ciljeve: 1. ostvariva-nje privrženosti čovjeka svome Gospodaru; 2. osnaživanje samilo-sti među svim ljudima, pa i prema najnižim stvorenjima; 3. da se čovjek duhovno pročisti i uzdigne. Ciljevi se, dakle, međusobno nadopunjuju.

Među obredima ima onih koji su stroga dužnost (farz), a ima ih i koji su dobrovoljni (nafila). Ima ih vidljivih a ima i skrivenih.

Najvažniji vidljivi obavezni ibadeti su velike šerijatske obaveze koje se ubrajaju među stupove islama, a to su: namaz, zekat, post i hadž (hodočašćenje Kabe). Ko zaniječe njihovu obaveznost ili oma-lovaži njihovu svetost izašao je iz islama.

Među ibadetima ima tjelesnih, kao što su namaz i post, iako namaz počiva na djelovanju a post na sustezanju. A ima ih i koji su materijalni, poput zekata, a ima i onih koji predstavljaju spoj izme-đu tjelesnoga i materijalnog, kao što su hadž i umra, koji su isto-dobno tjelesni i materijalni ibadeti.

ŽIVJETI ISLAM

59KOLOVOZ 2016.

Tu su i neki drugi, dobrovoljni ibadeti, koji se pridodaju ovim ibadetima. Tu je dobrovoljni namaz, dobrovoljna sadaka, dobro-voljni post, dobrovoljni hadž.

Tu su i drugi poželjni ibadeti (tetavvu’), kao što je pomno čita-nje Kur’ana (tilava), zikr Uzvišenom Allahu kroz izgovaranje subha-nallah, elhamdulillah, la ilahe illallah, Allahu ekber, upućivanje do-ve, traženje oprosta i donošenje salavata na Vjerovjesnika i njego-vu porodicu.

Tu su i skriveni ibadeti koji imaju svoj značaj u vjeri i posebno mjesto kod Allaha, kao što su: iskrena odanost Allahu, pokajanje Njemu, postiđenost pred Njim, strahopoštovanje prema Njemu, oslanjanje i zahvalnost na Njegovim blagodatima, strpljivost pred Njegovim iskušenjima, zadovoljstvo Njegovim određenjem, ljubav prema Njemu, priželjkivanje Njegove milosti, pribojavanje Njegove kazne i Njegove kontrole u svemu.

Ima i ibadeta koji nemaju propisanu obredoslovnu formu, a oni su zapravo usmjereni na jačanje samilosti među ljudima, uključuju-ći dobročinstvo prema svim stvorenjima. U tu vrstu ibadeta spada: dobročinstvo roditeljima, održavanje rodbinskih veza, dobročin-stvo prema komšijama i nejakima, pomoć oštećenima, otklanjanje briga kod potištenih, međusobno potpomaganje u dobročinstvu i bogobojaznosti, naređivanje dobra i zabranjivanje zla, pozivanje u dobro, savjetovanje u vjeri, međusobno preporučivanje istine, str-pljivosti i milosrđa. Također, tu spada: briga o siročadi, podsticanje da se nahrani siromah, suprotstavljanje nasilju, pokvarenjaštvu i korupciji, otklanjanje zla rukom, jezikom ili srcem (s tim što je ovo posljednje najslabiji vid imana), zatim promoviranje vrijednosti islama ulaganjem fizičkog truda i materijalnih dobara kao i svako dobročinstvo koje musliman učini ljudima, makar u vidu prijatnog osmijeha, lijepe riječi ili otklanjanja nečega što smeta na putu.

Sve navedeno ulazi u ibadet, jer ibadet je naziv za sve riječi i djela koje Allah voli i s kojima je zadovoljan, svejedno da li se radi o djelima ruku ili djelima srca.

Štaviše, čovjekov posao od kojeg živi, ako ima čiste namjere i pri-država se Allahovih odredbi vodeći pri tome računa o pravima drugih ljudi, spada u ono najvrednije čime se čovjek približava Allahu.

Postoje i ibadeti koji pomažu čovjeku da drži pod kontrolom svoje strasti. Saglasno tome, kad musliman svoju strast zadovolja-

va pridržavajući se dozvoljenog a izbjegavajući ono što je zabranje-no - i to se smatra jednom vrstom ibadeta. Na to ukazuje sljedeći hadis: “‘I u spolnom odnosu (muža sa svojom ženom) ima miloda-ra.’ Upitaše: ‘Allahov Poslaniče, kad neko od nas time udovoljava svojoj strasti, može li i od toga imati nagradu?’ Odgovorio je: ‘Nije li odnos s onom koja je zabranjena grijeh? Isto tako, za spolni od-nos sa onom koja je dozvoljena ima se nagrada.’”2

Ovako ibadet širi svoje okvire da bi obuhvatio cjelokupni život i sva ljudska djela - vidljiva i skrivena. Ispravnim usmjerenjem i iskre-nom namjerom musliman može svoje navike i drugo što je dozvo-ljeno preobraziti u ibadet i ono što će ga približiti njegovom Gospo-daru. U vjerodostojnom hadisu stoji: “Djela se cijene prema namje-rama, svakom čovjeku slijedi (nagrada) saglasna onom što je na-mjeravao.”3

U skladu s tim, cjelokupna Zemlja služi muslimanu kao mihrab i mesdžid u kojima Allahu izvršava ibadete svime što radi i čega se poduhvaća. Zemljoradnik izvršava ibadet čestitim radom u zemljo-radnji, radnik u fabrici izvršava ibadet poštenim radom u fabrici, trgovac izvršava ibadet čestitim radom u trgovini, službenik izvrša-va ibadet poštenim radom u svojoj službi, student izvršava ibadet temeljitošću u svojim studijama. Tako svaki pojedinac ibadete svo-me Gospodaru na najbolji način izvršava izvršavajući ono što mu je povjereno. Tako život napreduje, čovjek se oplemenjuje, a zajedni-ca se istinski uzdiže ako se preda Allahovom vođenju. U tom sluča-ju, šejtan će se s poprišta povući otjeran i poražen. (Nastavlja se…)

Bilješke:1 Sjedinjene Američke Države su 1920. godine zabranile alkoholna pića, a zabranu su ukinule 1933. godine.2 Muslim, Es-Sahih, Kitabu-z-zekat, br. 1.674., prema predaji od Ebu Zerra; Ebu Da-vud, Es-Sunen, Kitabu-s-salat, br. 1.093.; Ahmed, El-Musned, Kitab Musnedi-l-ensar, br. 20.496. 3 Hadis je muttefek ‘alejh. Prenose ga El-Buhari, Es-Sahih, br. 1., prema predaji od Omera ibnu-l-Hattaba, r.a., zatim Kitabu-l-iman ve-n-nuzur, br. 6.195.; Muslim, Es-Sahih, Kitabu-l-imara, br. 3.530., prema predaji od Omera ibnu-l-Hattaba, r.a. q

*S arapskog preveli: prof. dr. Safvet HALILOVIĆ i prof. dr. Mehmed KICO.

Izdavači: Svjetska unija islamskih učenjaka i “El-Kalem”, izdavački centar Rijaseta Islamske zajednice u BiH.

Documents

Journal PREPORODOVinstituteforgenocide.org/en/wp-content/uploads/... · Za bolje razumijevanje novog bošnjačkog izbornog poraza treba prokomentirati još nekoliko statističkih