http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

Joseph Haydn

Haydn (rođ. Rohrau, 31.03.1732. - Beč, 31.05.1809.), bio je plodni austrijski skladatelj klas ičnog razdoblja. Razvio je mnoge forme komorne glazbe poput klavirskog trija, a zbog razvoja glazbenih oblika dobio je epitete poput otac simfonije i otac gudačkog kvarteta.

Šire glazbeno obrazovanje stekao je kao član dječjeg zbora Bečke katedrale. Haydn se kao samouki skladatelj i dirigent knezova Esterhazy, razvijao odvojeno od ostalog svijeta, prisiljen da postane originalan. Proveo je tri desetljeća na kneževskim dvorovima u

Željeznom i Esterhazyu, a nakon 1790. većinom boravi u Beču, a kraće u Londonu. Haydn se drži za čuvara klasične tradicije, prvi u vel ikoj trojki bečkih klasika . Pored toga bio je Mozartov prijatelj, učitelj Beethovena kao i mnogih drugih glazbenika svoga doba. Za života je stekao veliku popularnost koja je nakon smrti nestala, kako bi ga u 20. stoljeću

ponovno otkril i . Haydn je stvorio raznovrstan opus jer je stvarao za potrebe glazbenog tržišta. Njegovih 108 simfonija, 24 klavirska koncerta, 5 koncerata za violončelo, velik broj komornih skladbi, trideset opera, možda čine najbogatiji opus u povijesti glazbe. Težište

stvaranja je instrumentalna glazba, a posebno klavirske sonate, gudački kvarteti i simfonije. U operi daje veću važnost karakterizaciji l ikova. Najpoznatija su mu djela: Čudak, Nenadani susret, Mjesečev svijet, Simfonija rastanka, Oxfordska, Pariške i Londonske simfonije, glazba za gudački kvartet, pasije i oratoriji.

Prema F. Kuhaču Haydnova glazba uključuje hrvatske narodne napjeve. Naknadno ih je prikupio i objavio primjere hrvatskih napjeva ugrađenih u Haydnove skladbe. Među njima se ističu:

Tema finala Haydnove 104. Londonske

simfonije skladana je temeljem hrvatske narodne pjesme "Oj, Jelena, Jelena, jabuka zelena".

Finale 103. simfonije počinje temom

koja se temelji na hrvatskoj narodnoj pjesmi "Divojčica potok gazi".

Njemačka nacionalna himna koju je

napisao Haydn je temeljena na napjevu "Stal se jesem rano jutro malo pred

zoru" podrijetlom iz Marije Bistrice, Sv. Ivana Zeline, Međimurja i Gradišća.

Pjesma "Nikaj na svetu lepšega ni,

nego gorica kad nam rodi", pojavljuje se u Haydnovom djelu Cassation u G-

duru. Zbog toga je F. Kuhač postavio i teoriju u

Haydnovom porijeklu, koja nije šire prihvaćena. Haydnovi roditelji uočil i su glazbenu

nadarenost pa su ga sa 6 godina poslali kod rođaka Johanna Matthiasa Frankha, učitelja i voditelja zbora u Hainburgu. Nakon toga više se nikad nije vratio u rodni dom. Život kod Frankha bio je pun poniženja , ali počeo

je svirati čembalo i violinu, a uočen mu je talent u zborskom pjevanju. Haydn je živio u Kapellhausu pored katedrale, zajedno s profesorom Reutterom i njegovom obitelji , te s još četiri člana zbora. Osim vježbi pjevanja, dobivali su instrukcije iz latinskog, sviranja violine i klavijatura, ali vrlo malo il i gotovo ništa o skladanju.

Reutter se i nije baš trudio kako bi učenike nahranio. Zbog toga se Haydn isticao kako bi ga češće pozivali da pjeva pred aristokracijom jer je to bila pril ika da se najede. 1749. Haydn više nije mogao pjevati u dječjem zboru, a zbog sklonosti šali, koj u je Rutter jedva dočekao, našao se na ulici.

Haydn izvodi glazbu

Joseph Haydn

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

Prijatelj Johann Michael Spangler ga je primio u svoj stan gdje počinje karijeru slobodnog glazbenika. Počeo je raditi kao profesor glazbe, ulični svirač te se konačno pridružuje tali janskom skladatelju Nicoli Porpori, od kojeg je naučio temelje skladanja. U to

vrijeme kratko je zaposlen i kod grofa Friedricha Wilhelma von Haugwitza kao orguljaš u kapeli na Judenplatzu. Uz usvajanje novih vještina i nesumnjivi talent, Haydn postaje poznat prvo kao skladatelj opera, Der krumme Teufel, a od 1754. do 1756. Haydn radi na dvoru u Beču kao glazbenik i pjevač.

Konačno Haydn dobiva patrona iz aristokratskih krugova, što je tih dana bio temelj karijere. Grofica Thun ga zapošljava kao profesora klavira i pjevanja.

Nakon toga ga zapošljava Barun Carl Josef Fürnberg koji ga konačno šalje Grofu Morzinu, koji ga 1757. zapošljava u svojoj palači . Haydn postaje Kapellmeister, tj. glazbeni direktor. Vodio je manji

orkestar za kojeg je pisao simfonije. Tu se i oženio s Marijom Annom Theresijom Keller (1730–1800), sestrom svoje bivše djevojke. Brak je bio potpuni

promašaj u kojem nisu imali djece, a zakon tada nije dopuštao razvod. Zbog toga su oboje našli nove partnere.

Grof Morzin zbog financijskih gubitaka raspušta orkestar, ali Haydn ubrzo, već 1761. nalazi sličan posao kod princa Paula Antona. On je bio u službi ekstremno bogate obitelji Esterházy. Već 1766. Haydn postaje Kapellmeister. Boravio je u zamku Esterházy u Eisenstadtu, a nakon toga u velikoj novoj palači Esterháza. Tu je skladao, vodio orkestar, izvodio komornu glazbu te

povremeno postavljao opere. Prema ugovoru, vlasnik svih skladbi bila je obitelj Esterházy.

Princ Nikolaus Esterházy bio je Haydnov najvažniji zaštitnik pa su mnoge Haydnove djelatnosti bile usko povezane s tim. Tako je podučavao svog patrona sviranju glazbenih instrumenata dok on nije promijenio hobi i počeo s postavljanjem opere. Pored pisanja opera morao je i skladati

zamjenske arije za opere drugih skladatelja.

1779. Haydn sklapa novi ugovor po kojem mu je

dopušteno pisanje za druge naručitelje te postaje vlasnik svojih kompozicija. Do tada je vlasnik svih Haydnovih

kompozicija bila obitelj Esterházy. Od tog trenutka Haydn dobiva međunarodnu popularnost.

1790. umire princ Nikolaus, a nasljeđuje ga sin, princ Anton koji odmah raspušta dvorske glazbenike. Međutim, Haydn ipak zadržava službu uz smanjenje prihoda od 400 florina, kao i mirovinu od 1000 florina koju mu je dodijelio Nikolaus.

Budući da Anton nije imao veće potrebe za Haydnovim uslugama dopustio mu je da putuje. Kompozitor prihvaća ponudu Johanna Petera Salomona, njemačkog impresarija i violinista te kreće u Englesku kako bi skladao simfonije za veliki orkestar. Izbor je bio pun pogodak jer je u Londonu Haydn već bio izuzetno popularan, a njegova je glazba dominirala londonskom koncertnom scenom. Haydn se smjestio u Great Pulteney Street, gdje je skladao u iznajmljenom studiju.

Putovanje 1791. – 1792., kao i ponovljeni posjet 1794. – 1795., bil i su ogroman uspjeh o čemu svjedoče zapisi. Ne samo to, u tom je periodu sklopio romantične veze, dobio nove prijatelje i skladao najveća i najpoznatija djela: Surprise, Military, Drumroll,

Londonske simfonije, Rider Quartet i Gypsy Rondo. U Londonu se Haydn dobro odmarao, a posjetio je i Oxford, gdje mu je na sveučilištu dodijeljen počasni doktorat. Za tu prigodu izveo je ranije skladanu simfoniju koja je nazvana Oxford Symphony br. 92. 1790. Haydn se na putu za London, u Bonnu susreo s Ludwigom van Beethovenom koji mu je nakon povratka postao učenik.

U mirnom je predgrađu Beča tada kupio kuću za sebe i suprugu te je ponovno prihvatio službu za Esterházyje kao Kapellmeister u Eisenstadtu. Radio je samo ljeti i tu je, u nekoliko godina, napisao velik broj djela.

Hainburg, Dunav, Austrija

Kapellhaus (srušena 1804.) gdje je Haydn živio 9 godina

Palača Morzin u Dolní Lukavice, Češka

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

Do tada je u Beču Haydn postao javna osoba. Vrijeme je tada najviše provodio u svojoj velikoj kući u predgrađu Windmühle, gdje je skladao. Tu su nastala dva oratorija : Stvaranje (1798.) i Godišnja doba (1801.). Publika ih je primila jako dobro, a Haydn je

često dirigirao pri i zvedbama za humanitarne svrhe. Skladao je i instrumentalnu glazbu, a kraća kompozicija Gott erhalte Franz den Kaiser postala je znak austrijskog identiteta prije Prvoga svjetskog rata, dok je uz druge stihove postala njemačkom himnom.

Haydn je oslabio krajem 1803., a pretpostavlja se da je patio od arterioskleroze. Za vrijeme je bolesti znao sjediti za klavirom i svirati. 27.03.1808. u njegovu je čast izveden oratorij Stvaranje. Pozdravio ga je Beethoven dok je Salieri vodio izvedbu. Nakon toga je Haydn proživio još 14 mjeseci , ali mu posljednji dani nisu bil i mirni. Francuska vojska kojom je zapovijedao Napoleon, 1809. je napala Beč te je 10. svibnja bombardirala Haydnovo susjedstvo. Kuća je dobila nekoliko pogodaka koji su slomil i sva

vrata i prozore. Uslijedil i su još jači napadi sve dok Francuzi nisu ušli u grad 13. svibnja. Već je 17. svibnja francuski konjički časnik Sulémy posjetio Haydna s izrazima poštovanja i otpjevao ariju iz Stvaranja. Haydn umire u dobi od 77 godina, 31. svibnja 1809. Pokopan je na groblju Hundsturm gdje su mu ostaci ležali do 1820. Tada je princ Nikolaus naredio da se premjeste u Eisenstadt. Međutim, lubanja je ukradena i spojena s ostacima tek 1954.

Haydnovo stvaralaštvo

James Webster je Haydnovu ulogu u povijesti klasične glazbe sažeo u sli jedećem: briljirao je u svim glazbenim područjima…poznat je kao otac simfonije, a ni jedan drugi glazbenik nije se ni približio njegovoj kombinaciji stvaralaštva, kakvoće i povijesnog značaja u navedenim glazbenim područjima . Glavna karakteristika Haydnove glazbe je razvijanje velikih struktura iz vrlo kratkih, jednostavnih glazbenih motiva. Više od bilo kojeg skladatelja, poznat je po svom humoru, a poznatim su primjerom

nagli vrlo glasni akordi u tihim, sporim stavcima. Primjeri su simfonija Surprise; brojni lažni završeci (npr., u kvartetima Op. 33 br. 2 i Op. 50 br. 3), zadivljujuća ritmička iluzija u trećem stavku u Op. 50 br. 1 te Palindrom simfonija. Glazbu je najčešće pisao kako bi razveselio poslodavca, a emocionalni ton reflektira Haydnovu temeljno zdravu i uravnoteženu

osobnost. Povremena djela u molu, vrlo ozbiljnog karaktera su odstupanja od općeg pravila. Haydnovi brzi stavci su ritmički propulzivni s vrlo velikim osjećajem energije, najviše u finalima skladbi . Izdvojit ćemo primjere Londonske simfonije br. 104, Gudačkog kvarteta Op. 50 br. 1, te Klavirskog trija Hob XV: 27.

Ranih 1770-ih, Haydn sklada u stilu Sturm und Drang. Prema Websteru, radovi iz ovih razdoblja su duži i strastveniji. Tu se ubrajaju poznate simfonije Trauer br. 44, Farewell br. 45, Sonata za klavir u c-molu (Hob. XVI/20, L. 33), kao i šest Gudačkih kvarteta Op. 20 tzv. Sun Quartets. Istovremeno Haydn počinje skladati fuge u baroknom stilu pa svi kvarteti Op. 20 završavaju

fugama. Nakon Sturm und Drang razdoblja, Haydn se okreće lakšim djelima, a 1779. nastaje važna promjena u Haydnovim ugovorima

tako što mu je dopušteno objavljivanje vlastitih skladbi bez prethodne dozvole. Tako 1781. Haydn objavljuje šest gudačkih kvarteta Opus 33, naglašavajući kako su skladani na potpuno novi način. 1790., nakon putovanja u Englesku, Haydn počinje stvarati u popularnom stilu, stvara glazbu nezapamćenog uspjeha, velike privlačnosti , ali rigorozne glazbene strukture. Pri tome koristi i narodnu glazbu, što je bilo spomenuto na samom početku. Haydn pomnjivo ubacuje ovaj materijal na unaprijed

određena mjesta kao što su završeci sonata, uvodi i l i finale. Na tim lokacijama narodna glazba daje element stabilnosti koj im se sidre veće strukture. Povratkom u Beč 1795. označava posljednju promjenu stila bril j antne karijere. Kao sluga aristokracije i l i prezaposleni poduzetnik, Haydn je komponirao vrlo brzo uz vrlo kratke rokove. Kao bogataš imao je privilegij neograničenog vremena i komponiranja za vlastito zadovoljstvo. Tako su nastal i oratorij i Stvaranje (1798.) i Godišnja doba (1801.) koji obrađuju

teme smisla života i svrhe čovječnosti. Palindrom simfonija

Haydn je napisao ogroman broj simfonija; navodi se broj od 108. Međutim, u glazbenim izvedbama pronašao sam samo 104. Jedna od njih, Simfonija br. 47 u stavcima Menuet i Trio ima neobičnu strukturu. Haydn je iskoristio trik kako bi stvorio djelo koje je potpuno simetrično, pa Simfonija ima nadimak Palindrom. Drugi dio čuvenog Menueta je skladan potpuno istim dijelom kao i

prvi dio samo su note zapisane obrnuto. Ista se stvar događa i u Triju. Na slici možete vidjeti odlomak partiture koja to prikazuje:

Haydn je komponirao i Simfoniju iznenađenja s cil jem buđenja posjetitelja koji spavaju za vrijeme

izvođenja njegovih djela. Napisao je i skladbu Šala za gudački kvartet koja sadržava nekoliko lažnih završetaka, kako bi naveo posjetitelje da prerano

zapljeskaju.

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

Identifikacija Haydnovih radova Anthony van Hoboken izradio je katalog koji navodi sve Haydnove radove uz identifikacijski broj , koji se naziva Hobokenov broj,

skraćeno H. i l i Hob. Djela za gudački kvartet također imaju Hobokenov broj ali se identificiraju na slijedeći način: npr. Opus 76, br. 3 za gudački kvartet, prema Hobokenu je treći od 6 kvarteta objavljen 1799. kao Opus 76. Upravo taj Haydnov Menuet i Trio zvuči potpuno isto bez obzira svirali ga od početka prema kraju i l i obrnuto. PDF dokument dostupan je ovdje.

Zanimljive izvedbe Haydnovih skladbi Osim Haydnovih simfonija vrlo su zanimljivi Koncerti za čembalo i Klavirske sonate. Ovdje su prikazane neke omotnice

zanimljivijih izvedbi Haydnovih djela, a posebno ćemo se osvrnuti na gudačke kvartete.

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

http://www.audiologs.com/ozrenbilan/sitemap.htm

Quatuor Mosaïques je austrijski gudački kvartet, koji su 1987. osnovali četiri člana Concentus musicus Wien. Neobična karakteristika im je da sviraju na povijesnim glazbalima. Specijalizirani

su za glazbu 18. stoljeća. Tvore ih tri austrijska glazbenika i francuski violončelist Christophe Coin. Upoznali su se u Beču kao članovi Nikolaus Harnoncourt Concentus musicus. Odlučil i su formirati klasični gudački kvartet koji svira na povijesnim glazbalima s primarnim ciljem

realiziranja tradicije europskog kvarteta. 2006. godine, pozvani su u Španjolsku kako bi svirali na Stradivari instrumentima koji pripadaju španjolskoj Kruni. Predstavil i su program Cuartetos Arriaga u madridskoj Royal Palace.

Imaju vrlo opsežan repertoar koji uključuje rijetko izvođene radove Pleyel, Tomasini, Werner, Jadin, Bruto, Boëly, Schumanna i Brahmsa. Izvode i djela s početka dvadesetog stoljeća : Debussya, Bartóka i

Weberna. Quatuor Mosaïques za svoj rad dobili su brojna priznanja Diapason d'Or, Choc du Monde de la Musique, a za interpretacije Haydnovog Op. 20 dobili su nagradu britanskog časopisa Gramophone.

Nastupali su s pijanistima Andrásom Schiffom i Patrickom Cohenom, klarinetistima Wolfgangom i Sabinom Meyer te violončelistima Miklósom Perényi i Raphaelom Pidoux. Poveznica ovdje.

O primijenjenoj tehnici Korištene slušalice: Sennheiser HD598 Beyerdynamic DT990PRO AKG K242 AKG K550 Superlux HD681EVO Pojačala za slušalice

Ako slušalice jednostavno priključimo u bilo koji izlaz za slušalice, a pri tome ne vodimo računa o električnim karakteristikama primijenjenih slušalica, vrlo je vjerojatno kako ćemo dobiti nezadovoljavajući rezultat. Slušalice će u svakom slučaju funkcionirati, ali zvuk koji se čuje bit će

vrlo daleko od njihovih krajnjih mogućnosti. Najniža impedancija dinamičkih slušalica iznosi oko 30 Ω, a najviše impedancije su oko 600 Ω. Pored toga, proizvode se nestandardiziranim osjetljivostima. Parametar kojim opisujemo učinkovitost slušalica je izražena u dB/mW, a označava razinu zvučnog tlaka pri pobudi s 1 mW snage. Osjetljivost slušalica možemo izraziti u dB/V. Poznajemo li učinkovitost slušalica, možemo izračunati snagu za zadanu razinu zvučnog tlaka. Dakle, pri izboru pojačala snage moramo voditi računa o željenoj glasnoći koja se postiže bez izobličenja, o sprječavanju oštećenja slušalica velikim snagama ili impulsnim zvukovima pri manipuliranju pojačal om te konačno o zaštiti sluha korisnika. Jednostavni program kojim možemo izračunati minimalni potrebni izlazni napon i snagu pojačala za zadane slušalice, odnosno treba li nam uopće pojačalo, možemo naći ovdje.

pojačala za slušalice: Musical fidelity V-CAN II Lehmann Beyerdynamic AudioT HA5000

Zaniml jivo je kako je austri jska tvrtka Vienna Acoustics jedan od svojih zvučnika nazvala Haydn.