_ Bordura: Crnohumorni citati _

DIVLJENJE

Kad zelimo da nam se dive, idealno je biti mrtav.Michel Audiard

DOB

U cvijetu sam dobi koja poCinje mirisati na krizanteme.Robert Lassus

Nisam vise u godinama kad se umire mlad.Jules Renard

Kriza obrazovanja

_ Bordura: Crnohumorni citati _

PIVO

Covjek pocne s pijenjem mlijeka, a zavrsi na pivu.Jean Commerson

KIKIRIKI

Starci vole jesti kikiriki. To ih podsjeca na njihove zube.

JeanYanne

DAR

Sto zelite da vam daruju za vasu smrt?Roland Dubillard

RAK

Kod raka je utjdno to sto i neki imbecil moze dobiti malignitumor.Pierre Desproges

Misija sveucilista*

JOSE ORTEGA Y GASSET**

1. Osnovni problem

Akustika sveueilisne vijeenice sprijeCila me da u potpunosti iznesemsvoje predavanje »0 reformi sveuCi1ista«. Na tom mjestu, iz kojega secijedi gorka tuga svih kapelica izvan samostana - bila to nekad kapeli­ca iIi ne, sarno da ne bude bivsa kapelica - glas govomika zamire u zra­ku na nekoliko metara od usta koja ga ispustaju. Valja vikati da bi vasse eu10. Vikanje se umnogome razlikuje od govorenja. Kod vikanja iz­govor je drukCiji. Recenica se ne izgovara prirodno i teeno, sto je Cinijedinstvenim i elastienim tijelom, vee valja uzeti svaku rijee, staviti jeu praeku vike, zavitlati praeku poput Davida pred Golijatom, naciljati ilansirati rijec u usi publike. To za sobom povlaCi posljedicu koja je nazlu glasu medu svima koji drze govore: gubljenje vremena.

No, ne bih zelio da zbog nezgodnog nedostatka mikrofona moj dis­kurs ostane kljast. Izrekao sam ono sto sam procijenio da je najvazuijereCi 0 stavu koji studenti moraju zauzeti ako se istinski i ozbiljno zelepozabaviti reformom sveuCilista. To je uvodno pitanje, neizbjezno akose eestito razmotri stanje duha koje danas prev1adava u ueenickoj klasi.No, zatim bi se trebalo pozabaviti, makar i strogo lakonski, bitnim pred­metom svake zamislive sveuCilisne reforme, to jest: misijom sveuCilista.

U nastavku iznosim biljeske koje sam pripremio za ovu tesku temute se njima sltiZio za govomicom vijeenice. One su u shematiziranomob1iku, katkad kao kratice iii sazeci, sto je bi10 dovoljno za tu svrhu.Sada dodajem tek ono sto je prijeko potrebno da bi ove napomene bilerazumljive.

Reforma sveuCi1ista ne moze se svesti na ispravljanje nepravilnosti,niti joj to moze biti jedan od glavnih zadataka. Reforma je uvijek stva-

* Izvomik: Jose Ortega y Gasset: Mision de la universidad, Madrid, 1930.** Jose Ortega Y Gasset (1883.-1955.), spanjolski filozof, esejist, knjizevnik, jedan od

najznacajnijih pisaca XX. stoljeca. Njegovo opsezno djelo predmetje kritickoga raz­matranja u cijelom svijetu. FilozofZivota i kriticar masovnoga drustva opsjena. Djela:Pobuna masa, Dehumanizacija umjetnosti, Razmisljanja 0 Quijoteu.

200 JOSE ORTEGA Y GASSET

ranje novih obieaja. Nepravilnosti zapravo imaju malu vazno~t. ~e~: i~isu to nepravilnosti u najprirodnijem smislu rijeCi, odnosno pOJedml, n­jetki slueajevi, suprotstavljeni dobrim obieajima, .ili s.u toliko. uees~ale,uobieajene, uporne i tolerirane da ih se ne moze nazlVatl nepraV1lnostIma.U prvom slueaju, sigurno je da ce biti automatski ispr~vlj~ne,u drugom,bilo bi uzaludno ispravljati ih, jer njihova ueestalost 1 pnrodnost poka­zuju da se ne radi 0 anomalijama, vee 0 neizbjeznoj posljedici o~i~ajakoji su losi. Njima bi se, a ne nepravilnostima, trebalo suprotstavltl. .

Svaki reformski pokret sveden na ispravljanje prizemnih nepravII­nosti koje se zbivaju na nasem sveuCilistu nepogresivo ce dovesti do pri­

zemne reforme.Vazni su obieaji. Stovise: jasan znak po kojemu se poznaje da su

konstitutivni obieaji pojedine ustanove zajamceni jest njezino podno­senje odredene doze nepravilnosti bez zamjetnih lomova, kao sto zdraveovjek podnosi prekoraeenja koja bi slabog eovjeka satr1~. No ust~no,:,a

ne moze izgraditi dobre obieaje ako se nije strogo posvetIla odredlvanJu

s,,"oje misije. . ..Ustanovaje poput stroja, i eitava njezina struktura i rad moraJu bltl

odredeni pruzanjem usluga koje se od nje oeekuje. Drugim rijeCima.: ko­rijen sveuCilisne reforme jest pogoditi svoju misiju. Svaka promJena,dotjerivanje, preuredenje ove nase kuce koji ne bi polazili od prethod­nog preispitivanja problema misije s energicnom bistrinom, odluenosc~i iskrenoscu, bili bi uzaludni ljubavni jadi. Ako se ne postupa na taJnaCin, svi pokusaji poboljsanja, u nekim slueajevima pokrenuti iznim­nom voljom, ukljueujuCi projekte koje je davno izradio sam profesor­ski zbor, ne sluze i ne mogu sluziti nieemu, i nece postiCiono sto je je­dina dovoljno i prijeko potrebno kako bi jedno bice - individualno iIikolektivno - postojalo u potpunosti, to jest: smjestiti bice u njegovu i~~i­

nu, dati mu njegovu izvornost, a ne nastojati ga uCiniti onime sto mJe,krivotvoreCi njegovu neumoljivu sudbinu nasim samovoljnim ze1jama.

Medu pokusajima poduzetim u posljednjih petnaest godina - nece­mo govoriti 0 najgorima - oni najbolji su uCinili one sto je najkomotnijei posve beskorisno: kriomice su gledali sto se radi na sveueilis~i~auz~r­

nih naroda, umjesto da postave izravno pitanje, ne dopustaJUCI da 1mizmakne: »Zasto postoji sveuCiliste, zasto je ovdje i zasto mora biti ovdje?«

Ne branim da se informiramo ugledajuCi se na uzor bliznjega, na­protiv, to treba Ciniti, ali tako da ne izbjegavamo da sami originalno od­lueujemo 0 vlastitoj sudbini. Ovime ne zelim reCi da valja biti CistunaciIi kakvu slienu budalastinu. Cak i kad bismo svi - ljudi i zemlj e - bilijednaki, oponasanje bi bilo sudbonosno. Jer, oponasajuCi izbjegavamo

Misija sveuci!ista 201

stvaralaeki napor u borbi s problemom, napor koj i nam moze omoguCitida shvatimo stvaran smisao i granice, odnosno nedostatke Ijesenja kojeoponasamo. Dakle, nista od »Cistunstva«, koje znaCi neotesanost oso­bito u Spanjolskoj. Nije vafuo ako dodemo do zakljueaka i pos~pakajednakim onima u drugim zemljama; vazno je da dodemo do njih nasvoju ruku, putem vlastitog hvatanja ukostac s jednim te istim bitnimpitanjem.

Pogresno zakljuCivanje najboljih: engleski zivot je bio eudo i jos jeeudo; dakle, engleske srednjoskolske ustanove moraju biti uzorne, jerje takav zivot proistekao iz njih. Njemaeka znanost je eudo, dakle nje­maeko sveuCiliste je model ustanove, jer rada znanost. Oponasajmoengleske srednjoskolske ustanove i njemaeko visoko obrazovanje. Po­greska dolazi iz devetnaestog stoljeca. Englezi poraze Napoleona 1. ­»Bitka kod Waterlooa dobivena je na igralistima Etona.« Bismarcksmlavi Napoleona III. - »Rat 1870. je pobjeda pruskog skolskog uCiteljai njemaekog profesora.«

Ovo se rada iz temeljne pogreske koju valja izbiti iz glava, a sastoji.se u pretpostavci da su nacije velike ako imje skolstvo - osnovno, sred­nje, visoko - kvalitetno. To je ostatak proslostoljetne »idealistieke« po­boznosti. Ona pripisuje skolstvu stvaralaeku povijesnu moe koju one ni­ti ima niti moze imati. To je stoljece morale preuvelieavati i mitologizi­rati skolstvo kako bi se moglo neCim zanositi i imalo sto duboko cijeni­ti. Svakako, ako je nacija velika, skolstvo joj je kvalitetno. Nema velikenacije koja nema dobro skolstvo. No, jednako se moze reCi za religiju,politiku, ekonomiju i tisuce drugih stvari.

Snaga pojedine nacije stvara se kao cjelina. Ako je narod politiekinizak, uzalud je od njega oeekivati ista od savrsenijeg skolstva. U tomslueaju jedino moze postojati skola manjina koje zive po strani, suprot­stavljene ostatku zemlje. Mozdajednog dana Ijudi skolovani u toj skolipoenu utjecati na cjelokupan zivot svoje zemlje, i svojom prisutnoscupostignu da nacionalno (a ne posebno) skolstvo postane kvalitetno.

Naeelo obrazovanja: skolstvo, kao normalna ustanova svake zernlje,ovisi mnogo vise 0 javnom ozraeju u kojemu pluta nego 0 pedagoskomozraeju, umjetno stvorenom unutar njegovih zidova. Skolstvo je kvali­tetno tek kad postoji jednaka mjera prvoga i drugoga.

Posljedica: kad bi englesko srednjoskolsko obrazovanje i njemaekosveuCiliste doista bili savrseni, bili bi neprenosivi, jer su tekjedan diosebe samih. Njihova cjelokupna stvarnost jest zemlja koja ihje stvorilai koja ih odrzava. Osim toga, ovo pogresno zakljuCivanje, nalik kratkomspoju, sprijeCilo je one koji su izravno promatrali ta skolstva da vide sto

202 JOSE ORTEGA Y GASSET

su ona, kao ustanove iIi mehanizmi, bili. Brkali su ih s onime sto se odengleskog zivota i njemacke misli u njima nuzno nalazilo. No, buduCida ni engleski zivot ni njemacku misao ne mozemo presaditi ovamo, veeto mozemo uCiniti jedino s obrazovnim ustanovama kao takvima, vrloje vazno pogledati sto one jesu po sebi, odvojene od opCih, drustvenihvrlina svojih zemalja.

Tada se moze vidjeti da je njemacko sveuCiliste, kao ustanova, umno­gome bijedna stvar. Kad bi se njemacka znanost morala roditi sarno izvrlina sveuCilista kao ustanove, ne bi bila bogzna st~. Sreeom, dah slo­bode koji osvjezuje njemacku dusu ispunjen je poticajnoseu i nadare­noseu za znanost, te nadomjesta krupne nedostatke sveuCilista. Ne po­znajem dobro englesko sreOOje skolstvo, no ono sto od njega naziremnagoni me da mislim da je i ono iznimno manjkavo kao institucionalnisustav. No, ne radi se 0 mojim procjenama. Cinjenica je da su sreOOjeskolstvo u Engleskoj i sveuCiliste u Njemackoj u krizi. Radikalna kriti­ka ovog posljeOOjeg od strane prvog pruskog ministra prosvjete poslijeuspostave Republike: Becker. Rasprava koja se otada nastavlja.

ZadovoljavajuCi se oponasanjem i izbjegavajuCi imperativ da samimisle iIi ponovno promisljaju 0 pitanjima, nasi najbolji profesori zive sduhom koji kasni petnaest iii dvadeset godina, iako su u toku sa svojimznanostima do pojedinosti. To tragicno zaostajanje svojstveno je svako­me tko ze1i izbjeCi napor da bude autentican, da stvori vlastita uvjerenja.Broj godina ovog zakasnjenja nije slucajan. Sve povijesno stvaranje ­znanost, politika - proizlazi iz odredenog duha iIi naCina misljenja. TajnaCin javlja se u otkucajima iIi s cdredenim ritmom - u svakoj genera­ciji. Pojedina generacija stvara ideje, vreOOovanja itd., koji proizlaze iznjezina duha. Onaj tko oponasa te tvorevine mora cekati da one budunaCinjene, to jest, da prethoOOa generacija dovrsi svoj napor, te on pri­hvaea nacela odredene generacije kad ona poCinje propadati, a nova ge­neracija vee zapoCinje svoju reformu, vladavinu novog duha. Svaka ge­neracija bori se petnaest godina da pobijedi, a njezini naCini vrijede slje­deCih petnaest godina. Neumoljiva zastarjelost naroda koji oponasajuiIi nisu izvomi.

Neka se u inozemstvu traZi informacija, ali ne i uzor.Dakle, nema naCina da se izbjegne postavljanje kljucnog pitanja: 810

je misija sveuCilista?Kojaje misija sveuCilista? Kako bismo to ispitali, usredotoCimo se

na ono sto sveuCiliste danas doista znaCi, u 8panjolskoj i izvan 8panjol­ske. Kakve god bile razlike u polozaju medu njima, sva europska sve­uCilista mogu se pohvaIiti fizionomijom koja j e u bitnim crtama jedin-

Misija sveucilisla 203

stvena.! Na pocetku, nalazimo da je sveuCiliste ustanova gdie . kb " " .... CI VlS0 C

o razov~nJe slJecu gotovo SVI kOJI ga uJeOOoj zemlji stjecu. »GotO-VO('se OOOOSI na posebne skole, Cija prisutnost, odvojena od sveuCilista. Cintakoder poseban problem. Ako to izuzmemo, mozemo uklonit1»g t. . 00vo« 1 ostatl na tome da na sveuCilistu visoko obrazovanje stjecu svi ko'

. ." N d ~ga uopce stJecu. 0, ta a moramo uzeti u obzir jos jeOOo ogramcenjevaznije od posebnih skola. Oni koji stjecu visoko obrazovanje nisu svioni koji bi ga mogli i trebali stjecati, oni su tek djeca dobrostojeCih klasa.SveuCiliste je privilegij koji se tesko moze opravdati i podrzati. Tema:raOOici na sveuCilistu. Neka ostane netaknuta.

.Zbog dv~ :azlo~a: prvi, ako se vjeruje daje ispravno, kao sto ja vje­~Je~, pruzl.t1.raOOlku sveuCilisno znanje, zato sto se to smatra vrijed­mm 1 poze!Jmm. Problem univerzalne dostupnosti sveuCilista stogapret.P0stavlJ.a prethoOOo odredivanje toga znanja i sveuCilisnog obrazo­vanJ~. Drugl raz!og lezi u tome sto je zadatak da se sveuCiliste uCini pro­p~sn~m. za :aOOlke .g.otovo u potpunosti pitanje drZave, a u najmanjojmJen pltanJe sveuclhsta. Tek ee velika reforma drzave uCiniti reformusveuCilista uCinkovitom. Propast svih dosad poduzetih pokusaja, poput»prosirenja sveuCilista«.

1 ~=imjerice, ~bicava se prenaglasavati raskorak izmedu engleskog sveuCilista i sveuci­~Ista na.kontmentu, ne primjeeujuei da najveee razlike ne proizlaze iz sveuCilista, veeIZ osobltog engleskog karaktera. Ono sto je vazno usporediti medu zemljama jesu da­n~s pre.~ladavajuee ~emje u sveuCilisnim organizmima, a ne stupanj njihova ostvare­nJa, .kojl se od zemlJe do zemlje prirodno razlikuje. Konzervativna tvrdoglavost do­vodl do t~ga da Englez c~va ~rivid na svojim visim skolama, koje i drugi osim njegaprepozn~}u ~~o. zao~tal~, I kOJ~ ust:'ari cak i u sveucilisnom zivotu Engleske vrijede~ao ~~CIJ~. ~~mlo bl ml .se ~mIJesm.m .da netko smatra kako ima pravo kuditi EnglezaJ~r Sl J.~ pnus~lO..luksuz.' }er Je pO.Z~110 I mogao hotimice odrzavati te fikcije. No, ne bibIlo ~Ista nevm~Je uzetI Ih zaozbllJno, to jest pretpostaviti da se Englez obmanjuje gle­de nJlho::a fiktI:-,.nog karaktera. U studijama 0 engleskoj sveucilisnoj ustanovi kojesam procItao u':,IJek se upada u finu zamku engleske ironije i zargona. Ne primjeeuje~e da Engleska cuva nestrucnu stranu svojih sveucilista i perike svojih sudaca ne zato~to s~atra da su one s~vremene, vee naprotiv, zato sto su to zastarjele stvari, proslostI s~vIsn~s~. !nace ne ?I ?ile.hl~suz, razonoda, kult ili bilo sto duboko sto Englez traziu tIm ~nvldlma. N0, l~tInaJe, Ispod perike izbija najmodemija pravda, a ispod znaka?estrucnostl englesko Je sveuCiliste u posljednjih cetrdeset godina postalo strucno kaoI ~':,ako drugo. Za na~~ ~ljuc~u temu - misiju sveuCilista - nije ni od najmanje vazno­~~I sto engl.~ska sveuclhsta msu drzavne ustanove. Ta cinjenica, od velike vamosti zaZIVOt I po.vIJe~t engle~~~g naroda, n~ prijeCi da englesko sveuCiliste u bitnome djelujepoput dr~avmh sveuclhsta na kontmentu. Ako razjasnimo stvari, ispast ee da su uEng.leskoJ sveuCilista drzavne ustanove, sarno sto Englez drukcije shvaea drzavu no~to Je ona sh~aeena na kontinentu. Ovime zelim reCi da velike razlike koje postojeIzmedu sveuclhsta razlicitih zemalja nisu toliko sveuCilisne koliko nacionalne razlikete .da je naj~acajnijaCinjenica posljednjih pedeset godina pokret za unifonniranje~sVlh europskIh sveucilista, koji ee ih uCiniti homogenima.

204 JOSE ORTEGA Y GASSET

Sadaje vamo podvuCi Cinjenieu da na sveuCilistu sijeeu visoko obra­zovanje svi oni koji ga danas stjeeu. Ako 6e sutra obrazovanje stjeeativise ljudi no danas, zakljucei koji slijede bit ce jos snazniji.

ad cega se sastoji visoko obrazovanje koje se na sveuCilistu nudiogromnoj vojsei mladih? ad dvije stvari: a) poducavanja intelektualnihstruka; b) znanstvenog istrazivanja i obuke buduCih istrazivaea.

SveuCiliste poducava kako postati lijecnik, farmaeeut, odvjetnik, su­dae, biljemik, ekonomist,javni sluzbenik, srednjoskolski profesor zna­nosti i knjizevnosti itd. Uz to, na sveuCilistu se njeguje i sarna znanost,istrazuje se i uci se istrazivanju. U Spanjolskoj je ta uloga stvaranja zna­nosti i potieanja znanstvenika jos zanemariva, no razlog tomu nisu ne­dostaei sveuCilista kao takvoga, niti uvjerenje da to nije misija sveucili­sta, vee oCiti nedostatak sklonosti prema znanosti i dara za istrazivanjekoji obilje.zava nasu rasu kao takvu.

Zelim reCi, ako ce se Spanjolska poceti znacajno baviti znanoscu,njome ce se uglavnom baviti sveuCilista, kako se manje-vise zbiva i uostalim zemljama. Neka sljedece misljenje posluzi kao primjer kako nebi bilo potrebno neprestano ponavljati jedno te isto: tesko zaostajanjeSpanjolske u svim inte1ektualnim aktivnostima povlaCi za sobom Cinje­nieu da se one sto u drugim zemljarna zivi u punom razvoju, u Spanjol­skoj tek pojavljuje u zametku. Za temeljito postavljanje sveuCilisnogproblema, sto sada pokusavam uCiniti, razlike u stupnju evolueije su ne­vazne. Dostaje mi Cinjeniea da sve reforme posljednjih godina odluenopokazuju tendeneiju porasta istrazivackog rada i rada na obrazovanjuznanstvenika, te na orijentiranju Citave ustanove u tom smjeru. Neka miizlaganje ne prijece trivijalni iIi zlonamjemi prigovori. advise je pozna­to da nasi najbolji profesori, koji najvise utjecu na proees sveucilisnihreformi, misle da se nas institut ovdje mora ujednaCiti s onim sto su do­sad napravili stranci. avo je dovoljno.

Visoko obrazovanje sastoji se dakle od strucnosti i istrazivanja. NesuocavajuCi se s temom, zabiljezimo usput nase iznenadenje pred za­jednistvom i stapanjem dvije toliko razliCite zadace. Jer, nema surnnje:biti odvjetnik, sudae, lijecnik, ljekamik, profesor latinskoga ili povijestiu srednjoj skoli znatno je drukCije no biti jurist, fiziolog, biokemicar,filolog itd. Prvo su imena praktienih struka, drugo imena Cisto znanstve­nih sluzbi. S druge strane, drustvu su potrebni mnogi lijecniei, farma­eeuti, pedagozi, ali potreban mu je tek ogranicen broj znanstvenika.2

2 Taj broj mora biti veci od onog koji je dosad dosegnut, ali ipak neusporedivo manji uusporedbi s ostalim strukama.

Misija sveucilisla 205

Kad bi.m~ uistinu.?ilo potrebno mnogo znanstvenika, bila bi to kata­strof~, Jver Je vo~.a~lJ~ za znvanost iznimno.posebna i rijetka. Stoga izne­naduJe sto se mlJesaJu strueno obrazovanJe, namijenjeno svima i istra­zivan~e, na~ijenjen~ m~l~brojnima. Ali ostavimo se ovog pit~nja josnekohko mllluta. NIJe It vlsoko obrazovanje vise od strucnosti i istra­zivanja? Na prvi pogled ne nalazimo nista vise od toga. Ipak, uzmemoli povecalo i prouCimo planove obrazovanja, nalazimo da se ad studen­ta uvijek zahtijeva, uz strucnu poduku i istrazivacki rad, prisustvovanjetecaju opceg sadrzaja - fiIozofskoga iIi povijesnoga.

Ne treba biti narocito ostrouman da bi se u tom zahijevu prepoznaoposljednji, tuZni ostatak neceg vecega i vamijega. Znak da je nesto osta­tak - kako u biologiji tako i u povijesti - jest nerazumijevanje svrhezbog koje to postoji. Sarno po sebi vise ne sluzi nicemu, i valja se vrati­ti u drugu epohu evolueije gdje se one sto je sad tek patrljak i ostataknalazi Citavo i ucinkovito.3 Opravdanje koje se danas iznosi u prilog tomsveuCiIisnom zahtjevu vrlo je nejasno: bilo bi prikladno - kaze se - dastudent usvoji nesto »opce kulture«.

»Opca kultura«. Apsurdnost ovog termina, njegovo fiIistarstvo, otkri­va njegovu neiskrenost. »Kultura«, kad se odnosi na ljudski duh, a nena stoku iIi na zitarice - moze jedino biti opca. Ne mozemo imati »kul­turu« fizike iIi matematike. To znaCi poznavati odredeno podrucje.KoristeCi izraz »opca kultura«, izrazava se namjera da student usvojinekakvo ukrasno znanje, nejasne obrazovne koristi za njegov karakteriIi inteligeneiju. U tu nejasnu svrhu posluzit ce bilo koja diseiplina odonih koje se smatraju najmanje tehnickima i najvise neodredenima - ne­ka to bude filozofija, povijest, sociologija! No, ako uskoCimo u epohukadaje sveuCiliste stvoreno-u srednji vijek-vidimo daje sadasnji osta­tak skroman pre.zitak neeega sto je nekoc u eijelosti predstavljalo viso­ko obrazovanje.

Srednjevjekovno sveuCiliste ne istrazuje4; vrlo se malo bavi strukom,kod njega je sve »opca kultura« - teologija, filozofija, umjetnosti.

No ovo sto danas nazivamo »opcom kulturom«, u srednjem vijekunije bila opca kultura, nije bio ukras uma iIi diseiplina karaktera, vee

3 Zamislite cjelinu primitivnog zivota. Jedno od njegovih opcenitih svojstava jest nedo­statak osobne sigurnosti. Priblitavanje dviju osoba uvijekje opasno,jer je svatko nao­ruta?". Nuzno je dakle osigurati bliskost pomocu normi i rituala kod kojih se odlazeoruzJ.e, a x:uka n.ece naglo posegnuti za skrivenim oruzjem. U tu svrhu, najbolje je dasva~l covJ~k pn. s~sretu zgrabi ruku drugoga, ubojitu ruku, koja je najcesce desnica.To Je podnJetlo 1 dJelotvomost pozdrava stiskom ruke, kojije danas, udaljen od onognacina zivota, neshvatljiv i stoga predstavlja prezivjeli oSlatak.

4 Cime se ne teli reCi da u srednjem vijek'U nije bilo istrazivanja.

206 JOSE ORTEGA Y GASSET

naprotiv sustav ideja 0 svijetu i covjecanstvu koje je tadasnji covjekposjedovao. Bila je to zbirka uvjerenja kojaje trebala uCinkovito uprav-

ljati tadasnjim zivotom. v • •

Zivot je kaos, divlja surna, pomutnja. Covjek se u n~emu ~bl. .Nonjegov urn odgovara na taj osjeeaj br~dolo~nstv.a i izgubIJenost!: r~dl napronalazenju »staza«, »puteva« kroz sumu , to Jest, na pron~lazenJupo­zitivnih uvjerenja 0 stvarima i svijetu. Njihova ukupnost, nJlhov sustav,to je kultura u pravom smislu rijeCi; onaje upravo suprot?o ?d ukrasa.Kultura je one sto spasava od zivotnog brodoloma, st~. ~o~~eku o~o­gueuje zivjeti ada mu zivot ne bude besmislena tragedlJa 111 temelJlto

srozavanJe. .Ne mozemo ljudski zivjeti bez ideja. 0 njima ovisi nase djelovanJe,

i zivot nije drugo doli Ciniti ovo ili ono. Kako kaze prast~~a ~ndijs~aknjiga: »Nasa djela slijede nase misli kao sto kotac kola sllJe~l ~O~ltOvola.« U tom smislu - koji sam po sebi nije nimalo intelektuahstlck1

6-

mi jesmo nase ideje./Gideon u ovom slucaju pretjerano dubok, utvrdio bi da se covjek

uvijek rad~ u odredenoj epohi. To jest, daje pozvan uvjezb~~ati zi.vot uodredeno doba evolucije ljudskih sudbina. Covjek neodvoJlVO pnpadaodredenoj generaciji, a svaka se generacija smjesta ne na bilo ko~e.m~e­sto, vee tocno iznad prethodne. Ovo znaCi da se nuzno mora zlvJetl usvojemu vremenu7, a osobito u idejama svojega vremena. .

Kulturaje zivotan sustav ideja u svakom vremenu. Nevazno Je akote ideje iIi uvjerenja, djelomice ili u potpunosti, nisu zna~sh:'ene. ~~1t~­ra nije znanost. Za nasu sadasnju kulturu tipicno je da nJezm vellk~ ~~oproizlazi iz znanosti; no to nije bio slucaj s drugi~ kul:ur~a.' n.ltl Jereceno da je nasoj kulturi znanost uvijek pridonosI1a u lStOJ mJen kao

danas.U usporedbi sa srednjevjekovnim sveuCilistem, danasnje s~euCiI~~te

uvelike je zakompliciralo strucno obrazovanje koje se ~ sr~~JomVlJe­ku pruzalo tek u zametku, te dodalo istrazivacki rad, ukidaJu61 gotovo upotpunosti poucavanje ili prenosenje kulture.

Sto je uistinu budalastina sa zlokobnim posljedicama koje sada plaeaEuropa. Katastroficnost sadasnje europske situacije du~je se ne?bra­zovanosti prosjecnog Engleza, prosjecnog Francuza, prosJecnog NlJem-

5 Zbog toga se na pocetku svih kultura javlja izraz koji znaCi »put« - hOMs i methodosu Grka, tao i te Ii Kineza, staza i kola u Indijaca.

6 Nase ideje i uvjerenja itekako mogu biti antiintelektualisticki. Kako moje ideje, tako i

ideje naseg vremena.7 0 ovom konceptu »svojega vremena« vidi moje djelo »Pobuna masa«.

Misija sveucili&la 207

ca,.~ t~me sto oni ne posjeduju zivotan sustav ideja 0 svijetu i 0 covjekukOJl bl odgovarao vremenu. Ta prosjecna osoba je novi barbarin zaostaou odnosu na svoju epohu, arhaican i primitivan u usporedbi sa ;trasnomsadasnjoseu svojih problema. 8 Taj novi barbarin j e u prvom redu struc­njak, mudriji no ikad, ali manje obrazovan no ikad - inzenjer, lijecnikodvjetnik, znanstvenik. '

Krivnja za ovo neocekivano barbarstvo, za ovu bitnu i tragicnu za­ostalost, lezi u prvom redu na pretencioznim sveuCilistima devetnaestogstoljeea, sveuCilistima svih zemalja, a kad bi ih to barbarstvo u bijesurevolucije rasturilo, ona ne bi imala ni najmanja prava zaliti se. Ako sedobro promisli 0 ovom pitanju, spoznaje se da njihovu krivnju ne iskup­ljuje ni razvoj znanosti, uistinu cudesan i genijalan, koji su sveucilistaomogueila. Ne budimo znanstveni prostaci. Znanostjest najveee ljud­sko cudo, ali nadreden joj je sam Ijudski zivot, kojim je omogueena.Otuda slijedi da zloCin protiv osnovnih uvjeta zivota ne moze biti na­doknaden znanoscu.

Zlo je vee toliko duboko i toliko tesko da ce me generacije koje eedoei za varna, mladima, tesko razumjeti.

U knjizi kineskog mislioca Zhuang Zija, kojije zivio u cetvrtom sto­Ijeeu prije Krista, progovaraju simbolicke osobe, ajedna od njih, zvanaBog Sjevemog Mora, kaze: »Kako eu moei razgovarati 0 moru sa za­born ako ona nije nikad izisla iz svoje bare? Kako eu moei razgovaratio ledu s Ijetnom pticom ako se ona zadrzava u svojemu godisnjem do­bu? Kako eu mob razgovarati s mudracom 0 zivotu ako je on zatoceniksvojeganauka?«

Drustvu su potrebni dobri strucnjaci - suci, lijecnici, inzenjeri - zbogtoga postoji sveuCiliste sa svojim strucnim obrazovanjem. No prije to­ga i povrh toga potrebno je osigurati sposobnostza drugu vrstu struke:zapovijedanje. U svakom drustvu netko zapovijeda - grupa iIi klasa,malobrojni iIi mnogobrojni. A pod zapovijedanjem ne podrazumijevamtoliko pravno provodenje autoriteta koliko pritisak i utjecaj koji se sirena drustveno tijelo. Danas u europskim drustvima zapovijedaju bu­rfujske klase, a veeina njihovih pripadnika su strucnjaci. Timje drustvi­rna stoga vazno da ti strucnjaci, uz svoju struku, budu sposobni zivjeti iznacajno utjecati na svoje doba. Zbog togaje neizbjezno na sveuCilistuiznova stvoriti obrazovanje kulture, odnosno sustava zivih ideja kojevrijeme posjeduje. To je kljucna zadaea sveuCilista. To je one stosveuCiIiste mora biti vise no ista drugo.

8 U prije navedenoj knjizi podrobno analiziram ove ozbiljne Cinjenice.

208 JOSE ORTEGA Y GASSET

Kad bi sutradan zapovijedali radnici, pitanje bi bilo identieno: mo-rali bi zapovijedati iz svojega vremena, inaee bi bili istisn~ti:9 ..

Kada se pomisli da su europske zemlje smatrale dOpustlvlm dO?lje­liti titulu struenjaka, dati ovlasti za rad sucu, lijeeniku - a da se sa Slgur­noscu nije znalo posjeduje li taj eovjek, primjerice,ja~nu.ideju fizikaln~

koncepcije svijeta do koje je danas dosla znanost, te Idej~ o.karakteru 1

granicama dotiene eudesne znanosti koja je dosla ~o te Ideje, ne ~r.eb~

nas zaeuditi sto stvari u Europi idu lose. No, ne govonmo 0 tako ozbI1jnojtemi u eufemizmima. Ponavljam, ne radi se 0 nejasnim zeIjama nejasnekulture. Fizika, kao i njezin naCin razmisljanja, jedan je od najveCihunutamjih pokretaea suvremene ljudske duse. U nju se ulijeva eet~ri st?­ljeca inteIektualnih napora, a njezinaje doktrina pomij.es~na sa sVlffi.blt­nim promisljanjima sadasnjeg eovjeka - s njegovom IdeJom Boga, Ide­jom drustva, idejom materije i onoga sto materija nij.e .. Covje~je mozei ne poznavati, a da to ne pretpostavlja ni sramotu, m ljagu, m nedosta­tak, to jest: kada je netko skroman pastir u gorskim klancima, ili zemljo­ra.dnik na njivi, iIi radnik, rob stroja. No gospodin koji se predstavljakao lijeenik ili sudac iIi general iIi filolog ili biskup - to jest, koji pripa­da vodecoj klasi - ako taj gospodin ne zna sto je danas za europskogeovjeka fizicki kozmos, ondaje on savrsen barbarin, koliko god znao 0

zakonima, ljekarijama iIi svetim ocima. Jednako bih rekao za onog tkone posjeduje prosjeeno uredenu predodzbu 0 velikim povijesnim pr~­

mjenama koje su eovjeeanstvo dovele do danasnjeg raskrizja (danasjesve raskrizje). I za onog tko nema neke tocne ideje 0 tome kako se filo­zofski urn danas suoeava sa svojim stalnim pokusajem stvaranja slikeuniverzurna, iIi 0 tome kako opca biologija tumaCi temeljne Cinjeniceorganskog zivota.

Ocevidnost ovoga ne treba narusavati pitajuCi se kako odvjetnik bezvisoke matematieke spreme moze razurnjeti danasnju ideju fizike. 0 to­me cemo kasnije. Sada valja dostojanstveno otvoriti urn sjaju kojim ovozapazanje zraci. Tko ne razumije ideju fizike (ne samu fizikainu zna­nost, vee zivotnu ideju svijeta koju je ona stvoriIa), ideju povijesti i bio­logije, tko ne posjeduje taj filozofski nacrt, nije obrazovan covjek. Kakomu taj nedostatak nece biti nadoknaden iznimnim darom, nadasve je ne­vjerojatno da takav eovjek moze biti uistinu dobar lijeenik, sudac ili teh­niear. A sigumo je da ce sve ostalo djelovanje njegova zivota, i sve stou njegovoj struci nadilazi usko zvanje, biti bijedno. Njegove politieke

9 Buduei da danas vee i oni zapovijedaju i ulaze u partnerstvo s burzoazijom, sveucilis­no obrazovanje treba hitno prosiriti i J;la njih.

Misija sveucilisla 209

ideje i djela bit ce nevjesti, njegove Ijubavi, poeevsi od tipa zene koji cepreferirati, bit ce nepravodobne i smijesne; vodit ce svoj obiteljski zivotu neaktualnom, mahnitom i jadnom okruzenju, koje ce zauvijek zatro­vati njegovu djecu, ana druzenjima u kavani prosipat ce eudovisne mislii bujice bedastoca.

Nema pomoCi; da bi se spretno hodalo kroz sumu zivota treba bitiobrazovan, treba poznavati topografiju sume, njezine staze iIi »meto­de«, to jest, treba imati ideju 0 prostoru i vremenu u kojemu se zivi, 0

sadasnjoj kulturi. Dakle, ta se kultura iIi prima iIi stvara. Onaj tko biimao odvaznosti daje sam izmisli, da sam napravi ono sto je napravilotrideset stoljeca eovjeeanstva,jedinije koji bi imao pravo zanijekati po­trebu da se sveuCiIiste prije svega bavi poducavanjem kulture. Nazalost,to jedino bice koje bi se moglo utemeIjeno suprotstaviti mojoj tezi bilobi... umobolno. Trebalo je cekati do pocetka dvadesetog stoljeca da sevidi nezamisliv spektakI: iznimno neobicna brutalnost i agresivna glu­post koju iskazuje covjek kada zna mnogo 0 jednoj stvari, a ne zna basnista 0 svim drugim stvarima.1O Strucnost i specijalizacija, koji se pra­vilno ne nadoknaduju, razbili su europskog eovjeka na komadice, i onje zbog toga odsutan sa svih mjesta gdje nastoji biti i gdje mora biti. Uinzenjeru se nalazi in:zenjerstvo, koje je tekjedan dio ijedna dimenzijaeuropskog eovjeka, no on sam sebe, buduCi da je cjelina, ne nalazi usvom inzenjerskom fragmentu.

Jednako je u svim ostalim slucajevima. Kada se, misieCi da se koris­ti barokni i pretjeran naCin govora, tvrdi da je »Europa razmrvijena nakomadice«, izgovara se veca istina no sto se misli. Doista: danas je oCitoraspadanje nase Europe rezultat nevidljive fragmentacije od koje svevise i vise boluje europski covjek. II

Neposredna velika zadaca pomalo je nalik siagalicama. Od ras­prsenih dijelova - razbacanih udova - treba ponovno izgraditi europ­skog covjeka. NuZno je postiCi da svaki pojedinac - izbjegavajuCi uto­picnost - iIi mnogi pojedinci postanu, svaki za sebe, Citav taj covjek. Atko to moze postiCi ako ne sveuCiliste? Dakle, nema druge do pridruzitise naporima koji vee danas od sveuCilista zahtijevaju da izvrsi to neiz­bje:zno i golemo djelo. Stoga se, izvan Spanjolske, s mnogo poleta na­javljuje pokret za koji je visoko obrazovanje ponajprije poducavanje

10 U »Pobuni masa« vidjeti poglavlje naslovljeno »Barbarstvo specijaliziranja«.

II Ta je Cinjenica toliko ocita da ne sarno da je mozemo opeenito i uzalud potvrdivati,vee se mogu odrediti i etape i nacini te napredujuee fragmentacije kroz tri generacijeproslog stoljeea i prvu generaciju dvadesetoga.

210 JOSE ORTEGA Y GASSET

kulture, odnosno prenosenje novoj generaciji sustava ideja 0 covjeku isvijetu koji je sazrio u prethodnoj generaciji.

S obzirom na oyu Cinjenicu sveuCilisno obrazovanje pokazuje se sa­stavljeno od tri funkcije: I. Prenosenje kulture. II. Poducavanje struka.III. Znanstveno istrazivanje i odgajanje novih znanstvenika.

Jesmo Ii ovime odgovorili na nase pitanje 0 misiji sveuCilista?Ni u kojem slucaju; tek smo sabrali na nepovezanu hrpu sve sto

sveuCiliste danas vjeruje da bi ga morale zanimati, i one sto, po nasemsudu, ne Cini, a trebalo bi Ciniti. Ovime smo tek pripremili pitanje, nistavise.

Doima mi se ispraznom, stovise niskom, rasprava koju su prije ne­koliko godina zapodjenuli filozof Scheler i ministar Becker 0 tome daIi ove funkcije mora obavljatijedna iIi vise ustanova. Ispraznomjer eese u konacnici sve funkcije sabrati u studentu, sve ee gravitirati premanjegovoj mladosti.

Problemje neSto drugo. avo: svedeno na strucnost i istrazivanje, ka­kose dosada Cinilo, skolstvo se ipak sastoji od nevjerojatne mase studi­ja. Nemoguee je da dobar prosjecan student doista uspije nauCiti svecemu ga sveuCiliste nastoj i poduciti. U redu, ustanove postoje - potreb­ne su i imaju smisla - jer postoji i prosjecan covjek. Kad bi postojalaiskljuCivo iznimna biea, vrlo je vjerojatno da ne bi bilo ni pedagoskihustanova ni organa javnog reda. 12 Dakle, nuzno je da se sve ustanoveodnose na covjeka prosjecnih sposobnosti; za njega su stvorene i on mo­ra biti njihova mjema jedinica. Pretpostavimo nacas da se na sadasnjemsveuCilistu ne zbiva nijedna stvar koja bi zasluzila da se zove nepravil­noseu. Sve se odvija kako se treba odvijati u skladu s onim sto sveuCi­liste nastoji biti. Pa dobro, ja kazem da Je bas u tom slucaju sadasnjesveuCiliste Cista i konstitucionalna nepravilnost, jer je lamo. Do te jemjere nemoguee da prosjecni student uistinu nauCi one cemu ga se na­stoji poduCiti daje prihvaeanje tog neuspjeha postalo sastavnim dije10msveuCilisnog zivota. To jest, stvama norma danas se sastoji u tome da seone sto sveuCiliste nastoji biti lmaprijed uzima kao nerealno. Dakle,prihvaea se lamost vlastitoga institucionalnog zivota. Krivotvorenje sa­mog sebe postaje bit ustanove. To je korijen svih zala- kako je to uvijeku ziv6tu, individualnom i kolektivnom. Izvomi grijeh proizlazi iz slije­deeega: ne biti one sto se doista jest. Mozemo nastojati biti sto god

12 Anarhizamje logican kad brani beskorisnost i, posljedicno, stetnost svake ustanove,jer polazi od pretpostavke da je svaki covjek po prirodi izniman - dobar, umjeren,inteligentan i pravedan.

Misija sveucilisla 211

pozelimo, no nije dopusteno pretvarati se da smo nesto sto nismo, pri­stati na varanje samih sebe, priviknuti se na bitnu laz.

Kad je normalno ustrojstvo covjeka iIi ustanove fikcija, iz njih izvi­re sveobuhvatna izopacenost. Naposljetku se stvara iskvarenost,jer nijemoguee priviknuti se na krivotvorenje samoga sebe a da se ne izgubisamopostovanje.

Zbog togaje Leonardo govorio: Chi non pu6 quel che voul, quel chepu6 voglia (»Tko ne moze sto hoee, neka zeli sto moze«).

Ta leonardovska zapovijed mora odlucno voditi Citavu sveuCilisnureformu. Jedino sto moze dovesti do rezultatajest strastvena odlucnostda se bude bas to sto se jest. Ne sarno sveuCilisni zivot, vee say novizivot mora biti saCinjen od tvari Cije ime je izvomost (dobro poslusajteovo, mladi, ako ne poslusate, izgubljeni ste, a vee ste se poceli gubiti!).

Ustanova koja se pretvara da pruza i zahtijeva one sto ne moze nizahtijevati ni pruziti laznaje i pokvarena ustanova. Ipak, to nacelo pri­vida nadahnjuje sve planove i ustroj danasnjeg sveuCilista.

Stoga smatram daje neizbjemo izokrenuti Citavo sveuciliste, odnos­no iz temelja ga reformirati, polazeCi od suprotnog principa. Umjestoda se poducava one sto bi se, u skladu s utopijskim zeljama, trebalo po­ducavati, treba poducavati sarno one sto se moze poduCiti, to jest onesto se moze nauCiti.

Pokusat eu razviti sve posljedice koje slijede iz ove formulacije.Uistinu, radi se 0 problemu sirem od problema visokog skolstva.To je kljucno pitanje svih stupnjeva obrazovanja.Sto je bio velik korak u Citavoj povijesti pedagogije? Nesumnjivo,

onaj genijalni zaokret inspiriran Rousseauom, Pestalozzijem, Fr5belomi njemackim idealizmom, koji se sastojao u radikalizaciji neceg pro­zaicnoga. U obrazovanju - opeenitije receno, u odgoju - postoje tri stva­ri: one sto bi trebalo poduCiti - odnosno, znanje - one sto uCite1j po­ducava i ono sto ucenik uCi. Pa dobro: s nevjerojatnom zaslijepljenoseu,obrazovanje je polazilo od znanja i od uCitelja. Ucenik, segrt, nije bionace10 pedagogije. Inovacija Rousseaua i njegovih nasljednika jedno­stavno se sastojala u premjestanju fokusa pedagoske znanosti sa znanjai uCite1ja na ucenika i prepoznavanju da su ucenik i njegove posebnostijedino sto nas moze voditi u izgradnji obrazovnog organizma. Znanstve­na dje1atnost i znanje posjeduju vlastitu organizaciju, razlicitu od orga­nizacije dje1atnosti koja nastoji prenijeti znanje. Nacelo pedagogije vrloje razliCito od nacela kulture i znanosti.

No treba napraviti jos jedan korak. Umjestoda se odmah izgubimou pazljivom proucavanju stanja ucenikakao djeteta, mladiea itd., nuzno

212 JosE ORTEGA Y GASSET

je sto prije ograniCiti problem i promatrati dijete ili mladiea sa skrom­nijega, ali preciznijeg gledista, to jest promatrati ga kao ucenika, kaosegrta. Tada se uocava da nije dijete kao dijete ni mladie kao mladie onesto nas obvezuje da obavljamo osobitu djelatnost koju nazivamo »obra­zovanje«, vee nesto nadasve formalno ijednostavno.

Vidjet eete i sami.

2. Ekonomsko nacelo u obrazovanju

Politicka ekonomija izisla je iz rata rastrgana poput ekonomije za­raeenih nacija. Jedini izlaz bio je poraditi na radikalnoj rekonstrukcijinjezina korpusa. Takve pustolovine obicno koriste zivim znanostima,tjerajuCi ih da potraze temelj cvrsCi od onoga na koji su se dotad oslanja­le,jedno dublje i elementamije pocelo. I doista, ovih se godina politickaekonomija ponovno rada iz svojega pepela, zbog toliko prozaicnog raz­loga da ga je sramota izustiti. Kaze se: znanost 0 privredi mora krenutiod nacela koje prouzrokuje privrednu djelatnost covjeka. Zasto ljudskavrs(a obavlja privredne djelatnosti - proizvodnju, raspodjelu, razmje­nu, stednju, procjenu itd.? Zbogjednogjedinoga zacudujueeg razloga:mnoge stvari koje ljudska vrsta zeli i potrebuje ne postoje u neogra­nicenim koliCinama. Kad bi svega sto im je potrebno imali u izobilju,ljudima ne bi palo na pamet zamarati se privrednim naporima. Zrakobicno ne uzrokuje aktivnosti koje bi se moglc nazvati privrednima.lpak, dostaje da zrak postane u nekom smislu oskudan pa da smjestaprouzroCi privredni rad. Primjerice: djeca okupljena u skolskoj uCionicitrebaju odredenu koliCinu zraka. Ako su skolske prostorije male, nedo­staje zraka. Tako zrak uzrokuje ekonomski problem, dovodeCi do grad­nje veCih, posljedicno i skupljih skola. lako na planetu ima zraka u izo­bilju, kvaliteta mu nije posvuda ista. »Cist zrak« nalazi se sarno na odre­denim mjestima na zemlji, na odredenoj nadmorskoj visini, u odredenojklimi. Odnosno, »Cist zrak« je rijetkost.v Ta jednostavna Cinjenica uvjetuje intenzivnu privrednu djelatnost uSvicaraca - hoteli, sanatoriji - koji iz oskudnoga sirovog materijala, Ci­stog zraka, proizvode zdravlje dan za danom. Ponavljam, stvar je zapa­njujuee jednostavna, ali neprijepoma: nestasica je pocelo privredne dje­latnosti, stoga je Svedanin Cassel prije nekoliko godina obnovio zna­nost 0 privredi polazeCi od nacela oskudice.B »Da postoji neprekidno

13 Vidi Gustavo ~assel, Theoretische Sozialekonomie, 1921. str. 3 i dalje. lednim dije­lorn pre~.stavlja. po,,:~at~ na odredene stavove klasicne ekonomije naspram stavovaekOnOmlje posljednjlh sezdeset godina.

Misija sveuCilista 213

gibanje, ne bi bilo fizike«, rekao je vise puta Einstein. Jednako se takomoze re~i da ~ zen~JjiDembeliji nema privredne djelatnosti, pa stoga niznanostl 0 pnvredl.

Nalazim da se nesto slicno zbiva u obrazovanju. Zasto postoje obra­zov~e djelatnos.ti? ~asto se.covjek bavi pedagogijom i zanima za peda­?oglJU? Na to pltanJe dava11 su romanticari iznimno lucidne, ganutljive1 transcendentalne odgovore, mijesajuCi u njima sve ljudsko i dobar udiobozanskoga. U njih se uvijek radilo 0 tome da izbace stvari iz takta dai? izbace iz orbite i melodramaticno razbacaju. Ali mi - mi mladi, ~ije11 tako? - mi se jednostavno zadovoljavamo time da stvari zasad buduto sto jesu, i nista vise; volimo njihovu ogoljelost. Ne ticu nas se hlad­noea i nevrijeme. Znamo da zivot jest - povrh svega, da ee biti - tezak.Prihvaeamo njegovu krutost, ne namjeravamo ublaziti sudbinu. Ali akozivot i jest tezak, ne prestaje nam biti velicanstven. Naprotiv, ako jetezak, ondaje cvrst, mrsav: tetiva i zivac; i iznad svega Cist. Zelimo Cis­toeu u nasem odnosu sa stvarima.

Zato ih razgolieujemo i tako zapletene, cistimo ih promatrajuei ihgledajuCi ih in puris naturalibus. '

Covjek se bavi i zanima obrazovanjem zbog razloga koji je jednosta­van koliko i suhoparan, suhoparan koliko i zaljenja vrijedan: da bi sezivjelo postojano, udobno i s napredovanjem, valja znati golemu ko­liCinu Cinjenica, a dijete i mladic imaju iznimno ogranicenu sposobnostucenja. To je razlog. Kad bi djetinjstvo i mladost trajali stotinu godina,a dijete i mladie posjedovali prakticno neogranicene doze pamcenja, in­teligencije i pozomosti, poducavanje ne bi postojalo.

Svi oni ganutljivi i transcendentalni razlozi ne bi ucinkovito nagnalicovjeka da oblikuje tip ljudskog postojanja zvan >>UCitelj«.

Oskudnost, ogranicenost sposobnosti ucenja, jest pocelo poducava­nja. Valja poducavati tocno u onoj mjeri u kojoj se ne moze nauCiti.

Zar je bila slucajnost sto se pedagoska djelatnost nasla u punomprocvatu sredinom osamnaestog stoljeca i otada sejos razvijala? Zastone ranije? Objasnjenje je jednostavno: upravo u tom casu sazrijeva prvavelika zetva modeme kulture. U kratkom vremenu enormno se pove­cava blago istinskog ljudskog znanja. Zivot, uranjajuCi u potpunosti umladi kapitalizam koji su omoguCili tadasnji izumi, postaje iznimnoslozen i zahtijeva rastucu opskrbu vjestinama. Kako je postalo potrebnoznati brojne Cinjenice Cije je obilje nadmasivalo sposobnost ucenja,smjestaje ojacala i prosirila se pedagoska dje1atnost-obrazovanje. Na­suprot tome, u primitivna vremena jedva da je bilo obrazovanja. Cemu,kad se nema sto poduCiti, kad moe ucenja daleko nadmasuje gradu koja

214 JosE ORTEGA y GASSET

se ima usvojiti? Postoji visak sposobnosti. Postoje sarno neka znanja:odredeni magijski i ritualni naputci kako izraditi najslozenije naprave­poput kanua - iIi kako lijeCiti bolesti i rastjerati demone. ani ~u jedi~osto se moze poduCiti. Upravo zato sto njih ima tako malo, bl10 tko Ihmoze nauCiti bez imalo napora. Tako se javlja jedan iznenadujuCi feno­men, koji neocekivano potvrduje moju tezu. Doista, obrazovanje. s~ uprimitivnih naroda pojavljuje u izvmutom obliku:.svrha obra~ovanJ.aJe­

st - tko bi to rekao? - sakriti. Ti se naputci cuvaJu poput taJne kOJa sepotajno prenosi malobrojnima. Ostali bi ih prebrzo nauCili. ?tu~a. sve­prisutni fenomen tajnih obreda. On je toliko zilav da se po~avIJuJe. nasvakoj civilizacijskoj razini kad god iznikne nova vrsta znanJa, kval~te­tom nadmocna svim poznatim znanjima. BuduCi da tog novog znanJa upocetku nema mnogo - ono je tek zametak, prvi plijen - njego:o ~re­

nosenje postaje tajno. To se dogodilo u slucaju egzaktne filozofiJe .pl~a­

gorejaca, to se dogodilo i u Platona, svjesnog pedagoga. Neman:o 11 n~e~govo slavno sedmo pismo, napisano u obranu od optuZbe ~ako Je sVOJOJfilozofiji poducavao Dionizija od Sirakuze, kao da se radllo 0 sramot­nom zlocinu? Sve je primitivno obrazovanje, koje moze malo toga ~o­duCiti, ezotericno, ono skriva; stoga se ono suprotstavlja poucavanJu.Ono pak zapoCinje kad se znanje koje valja usvojiti suprotstavlja ogra­nicenosti sposobnosti ucenja. Prekomjemost tehnickoga i kultumog bo­gatstva danas vise no ikad prije prijeti postati katas~?fomza covjecan­stvo,jer svakoj novoj generaciji postaje sve teze Upltl to bogatstv?: St~­ga treba pofuriti i stvoriti znanost poducavanja, njezine metode.~ mS~I~

tucije, polazeCi od onoga skromnoga i suhopamog nacela - dlJete 111mladic je ucenik, segrt, a to znaci da ne moze nauCiti sve cemu ga trebapoduCiti. Ekonomsko nacelo u obrazovanju. ., ..

avo shvacanje uvijekje dje1ovalo u pedagoskoJ aktlvnostl, all sarnopod pritiskom okolnosti, u pozadini. Nikad ga se nije uCinilo ~acelo~,

mozda zato sto na prvi pogled nije melodrarnaticno, ne govon 0 sloze­nim i transcendentnim stvarima.

SveuCiliste, onakvo kakvo danas postoji izvan Spanjolske prije no uSpanjolskoj , jest tropska suma poducavanja. Ako njoj dodamo ono stonam se prije Cinilo neizbjemim - poducavanje kulture - suma raste sv~

dok ne zakloni obzor, obzor mladosti koji mora biti jasan, otvoren 1

omoguCiti da se vide sumski pozari koji mogu biti pogubni za ziv~t. J~~

dini lijek jest okrenuti se protiv te neizmjemosti, sto brze, k?f1steclekonomsko nace10 kao sjekiru. Prvo, nemilosrdno potkresavanJe. Eko­nomsko nacelo sugerira ne sarno da valja stedjeti na obrazovnoj gradi,vee ukljucuje i sljedeee: u organizaciji visokog obrazovanja, u izgrad-

Misija sveuci!isla 215

nji sveuCilista, mora se polaziti od studenta, ne od znanja iIi profesora.Sveuciliste mora biti institucionalni odraz studenta, Cije temeljne dvijedimenzije jesu: prva, ono sto onjest, ogranicenost njegove moCi Usva­janja znanja, druga, ono sto muje potrebno za zivot.

(D sadasnji studentski pokret upleeu se mnogi e1ementi. Da ih nave­demo deset, sedam bi bili puke besmislice. No preostala tri su savrsenorazumna te dostaju, cak i vise no sto je potrebno, da se opravda uzbu­denje studenata. Prvije politicki nemiru zemlji, drhturenje srzi nacije,drugi je niz konkretnih, nezamislivih nepravilnosti koje Cine pojediniprofesori, no treCi, najvaZlliji i najodlucniji, dje1uje medu ucenicima beznjihove jasne svijesti 0 njemu. Ni oni, ni itko drugi, vee vrijeme, sadas­nje stanje obrazovanja u Citavom svijetu, tjera da se sveuCiliste ponov­no fokusira na studenta, da sveuCiliste ponovno postane prije svega stu­dent, a ne profesor, kao sto je i bilo na pocetku. Zahtjevi vremena neiz­bje:zno djeluju, iako ljudi koje oni pokreeu to ne shvaeaju iIi ih ne znajuodrediti i imenovati. Prijeko je potrebno da studenti odbace tromost usvojemu kretanju i naglase ono u cemu u potpunosti imaju pravo, osobi­to ono posljednje. 14

Treba krenuti od prosjecnog studenta te jezgrom sveuCilisnih ustano­va, njihovim tijelom iIi osnovnim likom smatrati iskljuCivo onaj korpusgrade Cije se usvajanje moze u potpunosti zahtijevati od prosjecnog stu­denta, odnosno ona grada koju je dobar prosjecni student doista u sta­nju nauCiti. Ponavljam, u svom prvom i najstrozem smislu sveuCilisteee morati biti upravo to. Vidjet eemo kako sveuCiliste mora liZ to pred­stavljati ijos neke, ne manje vazne stvari. No ono sto je sada vamo jestenergicno razdvojiti i ne mijesati razliCite organe i funkcije velikesveuCilisne ustanove.

Kako odrediti skup grade koja mora saCinjavati tijelo odnosno mini­mum sveuCilista? Tako da pretjerano mnostvo znanja podvrgnemo dvo­strukom odabiru:

14 SveuCiliste mora biti student u jednom gotovo materijalnom smislu. Apsurdno je stose, sve do danas, sveucilisna zgrada smatra ku60m profesora, koji u njoj prima ucenike,a trebalo bi biti upravo suprotno: neposredni vlasnici ku6e su studenti, koje u ustanovinadopunjuje zbor profesora. Valja prekinuti sa sramotnom praksom da su profesori,zajedno sa svicarskom gardom podvomika, oni koji odrzavaju tjelesnu disciplinuunutar sveuCilista, sto dovodi do sramotnih sukoba u kojima sudje1uju, s jedne straneprofesori i njihovi podredeni, a s druge studentska horda. Sarno se glupost moze za­dovoljiti time da krivnju za takve scene prebaci na studente. Kada se zbivaju takvineprihvatljivi dogadaji, i to jos ucestalo, krivnja se ne moze prebaciti ni na koga, osimna samu ustanovu, kojaje lose osmisljena. Studenti su ti koji, prethodno organiziraniza tu svrhu, moraju odrzavati unutamji red Sveucilista, osigurati postivanje obicaja imanira, nametnuti stvamu disciplinu i osje6ati se odgovomima za nju.

216 JOSE ORTEGA Y GASSET

1. ZadrzavajuCi sarno onu gradu koja se smatra prijeko potrebnom zazivot covjeka koji je u ovom casu student. Stvaran zivot i njegovineminovni zahtjevijesu glediste kojim se morarukovoditi ovaj prvirez skarama.

2 Ono sto je zadrzano, ocijenjeno prijeko potrebnim, mora jos bitismanjeno na ono sto student II potpunosti i s lakocom moze nauCiti.

Nije dovoljno da neko znanje bude potrebno. Ako i jest potrebno,mozda u praksi nadmasuje studentove mogucnosti, i bilo bi suvisno di­zati galamu oko njegove nuznosti.

Poducavati treba sarno ono sto se uistinu moze nauCiti. Kod toga gle­dista valja biti nepopustljiv i slijediti ga u svakom pogledu.

3. Sto sveuciliste mora prvenstveno biti?Sveuciliste, profesija, i znanost

Primjenjujuei nace10 0 kojem smo raspravljali, dolazimo do slijedeCihstavova:a) SveuCiliste, prije svega i u osnovi, jest vise obrazovanje koje bi obi­

can covjek trebao dobiti.b) Nuzno je, prije svega, tog obicnog covjeka uCiniti kulturnom oso­

born - uzdiCi ga do onoga najboljeg sto ima njegovo doba. 1z togaproizlazi da je prvenstvena uloga sveuCilista poducavati velikim kul­turnim disciplinama, to jest:1. Fizickoj strukturi svijeta (Fizika).2. Osnovnim temama organskog zivota (Biologija).3. Povijesnom procesu ljudskog roda (Povijest).4. Strukturi u funkcioniranju drustvenog zivota (Sociologija).5. Nacrtu univerzuma (Filozofija).

c) Nuzno je obicnog covjeka uCiniti valjanim profesiona1cem. Uz nau­kovanje u kulturi, sveuCiliste ce ga najekonomicnijim, najizravnijimi najuCinkovitijim postupcima sto ih urn moze iznaCi poduCiti tomuda bude valjan lijecnik, dobar sudac, dobar nastavnik matematike iIipovijesti. No potpuniju raspravu 0 specificnom karakteru profesio­nalnog poducavanja treba zasad ostaviti po strani.

d) Nema valjana razloga zbog kojeg bi obican covjek trebao iIi moraobiti znanstvenik. Posljedica takvog poimanja sablaznjuje: znanost uistinskome smislu, to jest znanstveno istrazivanje, ni na koji izravan,konstitutivni naCin ne pripada medu prvotne funkcije sveuCilista.Ono je nesto neovisno. U kojem smislu sveuCiliste jest neodvojivo

Misija sveucili&ta 217

o? ~anosti, te uz to mora biti mjesto znanstvenog istrazivanja, pita­nJe Je 0 kojem cemo raspravljati kasnije.

Nema dvojbe da ce to hereticko misljenje prizvati na sebe pljusakgluposti sto na obzoru uvijek prijete poput oblaka. Jasno mi je da imaozbiljnih prigovora na tu moju tezu; no prije no sto se iznesu ti ozbiljniprigovori, dozivjet cemo erupciju onoga vulkana opCih mjesta u s10 sepromece svaki covjek kad govori 0 problemu 0 kojem nije prije promislio.

Nacrt sveuCilista sto gaja razlazem trazi od vas da svoj urn bez otpo­ra uCinite spremnim razlikovati tri stvari, odkojihje svaka posve druk­Cija od ostale dvije - znanosti, kulturu, i ucenu profesiju. Morate na­pustiti ono udobno osvjetljenje u kojem su sve macke sive.

Razmotrimo najprije u cemuje razlika izmedu profesije i znanosti.Znanost nije naprosto sto god yam padne na urn. OCito da kupiti sebimikroskop iIi sklopiti laboratorij nije znanost. Ali znanost nije ni tuma­cenje - iii ucenje - sadrzaja neke znanosti. U pravom i autenticnomsmislu znanostje iskljuCivo istrazivanje: postavljanje problema, obradi­vanje problema i njihovo rjesavanje. Kad se jednom doslo do ljesenja,sve sto se stirn rjesenjem moze zbivati vise nije znanost. 15 Zato ucenjei izlaganje znanosti, kao ni primjena i usvajanje znanosti, nisu znanost.Mozdaje najbolje -uz stanovite ograde 0 kojima ce biti rijeCi - da onajkomu je povjereno predavati znanost istodobno bude znanstvenik. Noto nije apsolutno nuzno, i bilo je i ima izvrsnih predavaca znanosti kojinisu istrazivaCi, to jest znanstvenici. Dostatno je da poznaju znanost.No poznavati nije isto sto i istrazivati. 1strazivati znaCi otkriti neku isti­nu, iIi obratno, dokazati neku pogresku. Poznavati znaCi usvojiti nekuistinu i ugraditi ju u svijest zato da bismo nekom Cinjenicom, posta jebila utvrdena i potvrdena, mogli raspolagati.

Na pocetku znanosti, u Grckoj, kadje jos bilo malo znanosti koja bise moglo usvojiti, ljudi nisu bili izlozeni pogibelji da znanost brkaju sastvarima koje nisu znanost. RijeCi koje su koristili da oznace znanostukazuj~ na istovjetnosti znanosti i istrazivanja, kreativnog rada, ispiti­vanja. Cak je i Platonovim i Aristotelovim suvremenicima manjkao na­ziv koji bi posve odgovarao modernoj rijeCi »znanost«, ukljucujuCi injezinu viseznacnost. Oni su govorili 0 historia, exetasis,filosofia, sto- uz neke nijanse - znaCi >>Ucenje uz istazivanje«, »istrazivanje«, i »su­stavno razmatranje nekog predmeta, odnosno znanstveno istrazivanje«

15 Autorova biljeska: Osim ponovnog preispitivanja, vracanja rjesenja u status problemaposredstvom kritike, te ponavljanja ciklusa znanstvenog istrazivanja.

218 JosE ORTEGA Y GASSET

- ali ne i »posjedovanje znanja«. Naziv filo-sofia pojavio se - relativnokasno - zahvaljujuCi nastojanju da se od uobieajenog ueenja razlikujenovu djelatnosti koja nije bila nautiti znanje vee tragati za njiml6

.

Znanost je jedna od najuzvisenijih tefuja i postignuca ljudskoga ro­da; uzvisenija je od sveuCilista, koje je zamisljeno kao obrazovna insti­tucija. Jer znanostjest stvaralastvo, a podueavanje za svrhu ima preno­senje onoga sto je stvoreno, njegovo razvrstavanje i navodenje ueenikada ga usvoje. Znanost se odvija na tako visokoj razini da je nuian krajnjedelikatan proces. Svidalo nam se to iIi ne, znanost iskljueuje obienogeovjeka. S njome je povezan poziv koji je vrlo rijedak i udaljen od eo­vjekovih uobieajenih djelatnosti. Znanstvenikje monah modemog doba.

Vjerovati da je obieni student znanstvenik smijesno je misljenje, ko­jim se tesko zaraziti (jermisljenja su nalik zarazi, prehladi i drugim upa­lama) ako se ne pati od utopijskog pogleda, sto je bila posast u genera­ciji koja namje prethodila. No osim toga ni u idealnim okolnostima ni­je pozeljno da obiean eovjek bude znanstvenik. Ako znanost ijestjednaod najuzvisenijih ljudskih teznja, nije jedina. Ima i drugih koje su jed­n~ko dostojne, i nema razloga te tefuje zrtvovati posvecujuei sve ljudeznanosti. Uzvisenost, osim toga, pripada znanosti a ne znanstveniku.Njegovaje karijera naein zivljenjajednako ogranieen kao i svaki drugi;stovise, i vise no sto neki od vas zamisljaju. Ovdje se ne mogu upustatiu raselanbu pojma znanstvenik. Ai ne zelim. To bi ovdje bilo neumjesno,a liZ to bi nesto od onoga sto bih mogao reCi moglo bi biti neugodno.Stoga dopustite mi da, vracajuCi se glavnoj temi, kazem daje - baremdo danas - istinski znanstvenik kao osob'a vrlo eesto bio vizionar i eu­dak, ako ne i posvemasnji bezwnnik. Istinsko eudo, one sto je dragocje­no, jest one sto ta vrlo ogranieena osoba uspijeva izdvojiti - biser, a nekamenicu koja gaje izluCila. Uzaludno je idealizirati znanstvenika i isti­cati ga kao mod,el koji trebaju nasljedovati svi ljudi, ne uzimajuCi u obzirslozene okolnosti - medu njima i neke eudesne, a neke neobjasnjive ­koje obieno sudjeluju u stvaranju znanstvenika. 17

Podueavanje zanimanjima i potraga za istinom moraju se razdvojiti.Mora se jasno razlikovati jedno od drugoga, i u umu profesora i u umustudenata. Jer njihovo je sadasnje brkanje smetnja znanosti. Priznajem,

16 Autorova biljeska: Naziv episteme vise odgovara skupu znacenja sto ih obuhvaea na­se rijeti »znanje« i »razumijevanje«. U vezi s cudenjem sto gaje izazvala novost nazi­vafilosofia, vidi Ciceron, Tuskulanske rasprave, v., 3.

17 Autorova biljeska: Poznato je primjerice kako spremno znanstvenici uvijek pristajuuz tiransku vladavinu. To ne treba biti razocaravajuee, niti se treba drzati odgovomo­seu prema drustvu. Razlog tomu je u samoj naravi znanstvenika, i prilicno je dobar.

Misija sveucilisla 219

naukovanje za neke profesije ukljueuje kao vrlo vazan element ovlada­vanje usustavljenim sadrzajem brojnih znanosti; no taj sadrzaj jest ko­naeni ishod istrazivanja a ne istrazivanje sarno. Obieni student u pravilunije nauenik koji naukuje u nekoj znanosti. Lijecnik uCi kako lijeeiti, ikao lijeenik ne treba iCi dalje od toga. Radi toga on treba poznavati su­stay fiziologije poznat u njegovo doba, ali ne treba - i zapravo se ne mo­ze oeekivati da bude - ueeni fiziolog. Zasto ustrajemo u oeekivanju ne­mogueeg? To ne mogu razumjeti. Ta neotklonjiva sklonost da se samo­ga sebe zavarava - »moras imati iluzija« - to vjecno samozavaravanjeo veliCini, ta tvrdokorna utopija uvjeravanja sebe sarna da postizemoono sto ne postizemo. Utopija rezultira pedagogijom samozavaravanja.

Djetinja je vrlina misliti u obliku zelja, djetetova je uloga proizvodi­ti iluzije. No vrlina odrasla eovjeka jest htjeti, a njegova je uloga Cinitii postizati. A nesto postiCi mozemo sarno usredotoeujuCi svoju energiju,postavljajuCi sebi granice. Istinitost i autenticnost naseg zivota lezi utom postavljanju granica. .livot u cjelini jest sudbina; kad bi nas zivotimao neogranieeno trajanje i neogranieene moguce oblike, ne bi bilo»sudbine«.18 Autentican zivot, mladi ljudi, jest radosno prihvacanjeneumitne sudbine - ogranicenja koje ne mozemo promijeniti. To su stanjemistici, oslanjajuCi se na duboku intuiciju, obieavali nazivati »stanjemmilosti«. Onaj tko je jednom iskreno prihvatio svoju sudbinu, svoja og­ranicenja, ne da se zbuniti. »lmpavidumjerient ruinae«.*

Ako netko osjeea poziv lijeenika, i nista vise, nek se ne pracaka uznanosti. Sarno ce znanost prometnuti u osrednjost. Dostaje daje dobarlijeenik, stovise to je sve. Po mome misljenju to isto vrijedi i za onogatko ee biti dobar profesor povijesti u srednjoj skoli. Nije Ii pogresno nafakultetu ga zbunjivati time sto ee ga se natjerati da misli da ee biti po­vjesnicar? Sto time dobivate? Tjerate ga da trosi vrijeme na fragmen­tame proueavanje postupaka nuznih za povjesnicareva istrazivanja, ko­je su medutim irelevantne za nastavu povijesti. Time ga lisavate zadaeeda stekne jasnu, strukturiranu, obuhvatnu i opcenitu ideju 0 sveukupno­sti ljudske povijesti, podueavanje kojoj je njegovo poslanje.1 9

18 Urednikova opaska: Ortegin termin »destino« suocava nas s istom poteskoeom kao iAristotelovi termini oVVaf.1.L~ i evepeY£La, za koje u mnogim jezicima nisu nadene za­dovoljavajuee istoznacnice. Organizarn se poima kao obdaren nekom odredenom po­tencijalnosGu iii moinosGu, realizacija iii ozbiljenje koje jest zivot toga organizma.Termin »sudbina« znacenje koje mu pridaje autor dobit ce dalje u tekstu.

* Latinska poslovica koju je upotrijebio Horacije (Ode, III., 3, 8), i koja doslovce znaCi»zalud ee ga nevolje zgoditi«; op. prevo

19 Autorova biljeska: Naravno da on mora nauCiti u cemu se sastoje postupci liZ pomoe ko­jih se povijest uspostavlja Ali to ne znaci da on sam mora biti strucnjak za te postupke.

220 JOSE ORTEGA y GASSET

Temja sveuCilistu na kojem prevladava »istazivanje« bila je kata­strofalna. Dovela je do eliminacije onoga sto bi trebalo biti prvotno ­kulture. Skrenula je pozomost s pitanja kako najbolje obrazovati buduceprofesionalce za njihova zanimanja.

Medicinski fakulteti imaju ambiciju podueavati fiziologiji i kemiji ucjelini, do n-tog stupnja; no mozda ni na jednom medicinskom fakulte­tu diljem svijeta nema nikoga tko ozbiljno promislja 0 tomu sto uistinuznaCi biti dobar lijeenik, sto je idealni tip lijeenika u nase vrijeme. Za­nimanje - sto je poslije kulture najvaznija briga - povjerena je uve1ikedobrohotnosti Providnosti. Ali steta od naseg zbrkanog postupanja dvo­jaka je. I znanost trpi zbog naseg nerealnog nastojanja da ju uskladimosa zanimanjima.

Pedantnost i odsuce razmisljanja dove1i su do »scijentizma« koji jezahvatio sveuCiliste. U Spanjolskoj obje te zalosno uvrijezene navike­pedantnost i odsutnost razmisljanja - postaju ozbiljna nevolja. Bilo kojibedak kojije proveo sest mjeseci na nekom fakultetu ili u nekom labo­r£).toriju u Njemaekoj iIi u Sjevemoj Americi, bilo koji papagaj koji jeostvario neko trecerazredno znanstveno otkrice, promece se u nouveauriche-a znanosti. Ne potrosivsi ni eetvrt sata na razmisljanje 0 poslanjusveuCilista, takav predlaze najpedantnije i najridikuloznije reforme. Uzto on nije u stanju predavati vlastiti predmet,jer nema uvida u predmetkao cjelinu.

Zato moramo znanost otresti s drveta zanimanja i zadrzati sarno ono­liko znanosti koliko je numo potrebno da bi bilo od koristi zanimanji­rna, podueavanje kojimaje danas posve nepromisljeno. Kako stvari sa­da stoje, sve to tek treba zapoeeti20

.

Logiena organizacija i mastovita nastava omogueit ce da se profesi­jama poducava rnnogo uCinkovitije i rnnogo sire, liZ manje utrosena vre­mena no sto je to danas slueaj.

No sad treba razmotriti jednu drugu razliku, razliku izmedu znanostii kulture.

4. Kultura i znanost

Ako rezimiramo smisao odnosa izmedu struke i znanosti, zateeicemo se sjasnim idejama. Primjerice, medicina nije znanost. Onaje upra-

20 Autorova biljeska: Temeljna ideja, prototip svake profesije - sto znaCi biti lijecnik,sudac, odvjetnik, profesor, itd. - danas n e postoji u duhu obicnih Ijudi, a nitko se neposveeuje proucavanju i fonnuliranju te ideje.

Misija sveuCilista 221

vo zanimanje, praktiena djelatnost. Stogaje njezino glediste drukCije odgledista znanosti. Ona nastoji lijeCiti iIi odrzavati zdravlje ljudske vrste.Stirn ciljem poseze za bilo Cim sto joj se cini prikladnim: uranja u zna­nost i od njezinih rezultata preuzima uno sto smatra uCinkovitim, dokostalo ne dira. U prvom redu ostavlja postrani uno karakteristieno basza znanost: uzivanje u zagonetnom. To je dovoljno za ostro razlikovanjemedicine od znanosti. Znanost se sastoji u »prohtjevu« za postavljanjemproblema.

Sto je taj prohtjev jaCi, znanost tocnije ispunjava svoju zadacu. Nomedicina postoji da bi nudila rjesenja. Ako su ona znanstvena, tim bolje.Ali nije nu:zno da budu takva. Ona mogu potjecati iz tisu61jetnog isku­stva koje znanost jos nije objasnila ni posvetila.

U posljednjih pedeset godina medicina je dopustila da je znanostsvlada te, nevjema svojoj misiji, nije znala dostojno afirmirati svojestrucno glediste.21 PoCinila je grijeh tipiean za tu epohu: ne prihvatitivlastitu sudbinu, skiljiti, htjeti biti nesto drugo - u ovom slueaju, htjetibiti Cista znanost.

Stoga, ne brkajmo stvari; kad znanost postane neka struka, ona senajprije mora rasClaniti da bi se prema drugom naee1u i sredistu organi­zirala kao profesionalna struka. A ako je to tako, mora se imati na umupoducavanje struka.

Nesto slieno zbiva se u odnosu kulture i znanosti. Njihova razlikaCini mi se dovoljno jasnom.

No ja bih zelio ne sarno ostaviti u umu Citateljajasan pojam kulturevee i pokazati njegov osnovni temelj. To pred citatelja stavlja zadacuda Cita pomno i promozga 0 ovom sazetom iskazu: kultura je sustavzivih ideja koje svako razdoblje posjeduje.

Bolje receno: sustav ideja od kojih razdoblje zivi. Jer, tu nema po­moei ni mogucnosti bijega: covjek uvijek zivi polazeei od odredenihideja koje Cine tlo na koje oslanja svoju egzistenciju. To sto zovem »ziveideje iIi ideje od kojih se zivi« jest, ni manje ni vise, repertoar nasihstvamih uvjerenja 0 tome sto je svijet, a sto bliznji, 0 hijerarhiji vrijed­nosti stvari i djela: koje su manje, a koje vise vrijedne.

21 Ostati vjeran svojemu gledistu - lijecenju - nacin je na koji medicinski rad postajeplodniji za znanost. Suvremena fiziologija nije se rodila (pocetkom proslog stoljeea)medu znanstvenicima vee medu lijecnicima koji su, nezainteresirani za skolastiku ko­ja je vladala u biologiji osamnaestog stoljeea (anatomija, sistematika itd.) prihvatilihitnost svoje misije i napredovali pomoeu pragmaticnih teorija lijecenja. Vidi 0 tomeknjigu - kojaje sve vrednija divljenja kako vrijeme protjece- Radl, Povijest bioloskihteorija, drugi svezak. Revista de Occidente, Madrid.

222 JOSE ORTEGA y GASSET

Nije u nasim rukama da odlucujemo ho~emo Ii P?sj~do~ati taj reper­toar uvjerenja iIi ne. Radi se 0 neminovnoJ nuznostI, bltnOJ za say IJud­ski zivot kakav god on bio.

Stvamost koju obicavamo nazivati »ljudski zivot«, nas zivot, biloCiji zivot, n;ma veze s biologijom iIi znanoseu.o organs~m t~jeli~a.Biologijaje, bas kao i svaka druga znanost, tekJed~~ z~m~anJ~ kOJ~­

mu pojedini ljudi posveeuju svoj »zivot«. O~novan.~ ~stmskI.~mIsao fl­

jeCi »zivot« nije bioloski, vee biogTafski, smIsao kOJIJe odu~Jek po.s~o­

jao u svakodnevnom govoru. Oznacava ukupnost onoga st?.Jesmo I stoCinimo onu strasnu zadaeu - koju svaki covjek mora obavltI sam za se­be - odrzavanja u univerzumu, prolazenja i ponasanja medu stvarima ibieima u svijetu. »Zivjeti znaCi, to je sigumo, odnositi se sa svijetom,obraeati mu se, djelovati u njemu, baviti se njime«.22 Kad bi se ta djelai Cinovi od kojih se nas zivot sastoji u nama zbivala mehanicki, ne bibila zivljenje, ne bi bila ljudski zivot.

Automat ne zivi. Poteskoea se sastoji u tome sto nam zivot nije danaCinjenica, vee, htjeli mi to iIi ne, moramo svaki cas donositi odluke:Svake minute moramo rjesavati sto eemo uCiniti u tom casu, sto znaCIda je zivot za covjeka stalan problem. Da bi sada odlu~io.s.to ee uCin~t~

i sto ee biti unutar sljedeeeg trenutka, covjek treba, htlO III ne, stvontIplan, rna koliko taj plan bio jednostavan iIi djetinjast. Ne radi se 0 t~me

da on mora sebi stvoriti plan -- vee 0 tome da nije mogue zivot, UZVIseniIi najnizi, skroman iIi glup, koji se u temelju ne sastoji u ponasanj~ pr~­

rna nekom planu.23 Cakje i napustanje vlastitog zivota u casu ocaJanJavee nekakav plan. Say zivot, numo, »planira« sebe sarna. Odnosno: od­lucujuei 0 svakom nasem cinu, odlucujemo jer nam se Cini da taj Cin, udanim okolnostima, ima najvise smisla. To jest, svakom zivotu potreb­no je - htio-ne htio - opravdati se pred vlastitim o.cima. Opr~vdanje pre~

samim sobom jest neotklonjiv element naseg Zlvota. Ista Je stvar recIda zivjeti znaCi ponasati se prema planu i da je zivot neprestano oprav­davanje samog sebe. Ali taj plan i to opravdavanje impliciraju da smostvorili neku ideju 0 tome sto je svijet i sto su stvari u svijetu, te 0 nasemmogueem djelovanju na njega. Ukratko: covjek ne moze zivjeti a da nereagira na osnovni izgled svojega okolisa iIi svijeta, uoblicujuei inte-

22 Uzimam ovaj izraz iz svojega ogleda Drzava, miadost i karnevaI, obja:,ljenom u LaNaci6n, Buenos Aires, prosinca 1924., a ponovno objavljenom u casoplsu EI Espec­tador, sedmi svezak, 1930., pod naslovom Sportsko podrijetio drzave.

23 Qno uzviseno i najnize, skronulo i glupo u nekom zivotu upravo je. nj~govyla~.Dobro shvatiti da nas plan nije jedini moguc za zivot; moze stalno vanratl. Vazno Jeda nikad ne nedostaje.

Misija sveuci!ista 223

lektualnu interpretaciju svijeta i svojega mogueeg ponasanja u njemu.Ta interpretacija je repertoar uvjerenja iIi »ideja« 0 univerzumu i 0 sebisamome,o cemu sam prethodno govorio, a koji - sad se jasno vidi - nenedostaje nitijednom zivotu.24

Takva uvjerenja iIi »ideje« gotovo ni u jednom slucaju nije stvoriorobinzonovski pojedinac, vee ih on prima od svoje povijesne sredine,od svojega vremena. U pojedinom vremenu javljaju se, prirodno, vrlorazliCiti sustavi uvjerenja. Neki od njih su zahrdali, tupi prezici izproslih vremena. No uvijek postoji jedan sustav zivih ideja koji pred­stavljanajvisu razinu vremena, sustav kojije u potpunosti suvremen.

Taj sustav je kultura. Tko ostaje ispod njegove razine, tko zivi od za­staIje1ih ideja, osuduje se na nizak zivot, teZak, mucan i grub. To je slu­caj neobrazovanog covjeka iIi naroda. Njihova egzistencija vozi se ukociji, dok ga ostali zivoti pretjecu u moenim automobilima. Predodzbasvijeta takvog zivotajest nesigurnija, siromasnija i tuplja od predodzbeostalih. Covjek koji ostaje ispod zivotne razine svog vremena, pretvarase - otprilike - u podcovjeka.

U nasoj epohi, sadrzaj kulture ve1ikim dije10m potjece od znanosti.No gore receno dostaje da bi se uoCilo da kultura nije znanost.

Qno sto se danas stvara u znanosti, vise no u bilo kojemu drugompodrucju, nisu puke znanstvene Cinjenice vee zivotna vjera - zbog to­ga, ta je vjera karakteristicna za nasu kulturu. Prije pet stotina godinavjerovalo se koncilima, te je sadrzaj kulture u veIikoj mjeri proizlazio~~~ .

Kultura postupa sa znanoseu na isti naCin kao sto to Cirri struka. Iz njepobire ono zivotno potrebno za interpretiranje naseg postojanja. Posto­je citavi dijelovi znanosti koji nisu kultura, vee puka tehnika znanosti.

I obmuto: kulturi je nuzno potrebno - htjela iIi ne - posjedovati jed­nu potpunu ideju svijeta i covjeka; nije joj dano da se zaustavlja, ~oputznanosti, na mjestima gdje rigorozne teorijske metode zakazuju. Zivotne moze cekati da znanosti znanstveno objasne univerzum.

Ne moze se zivjeti ad kalendas graecas. Temeljno svojstvo egzis­tencije jest njezina neodgodivost: zivot je uvijek hitnost. Zivi se ovdje isada bez kasnjenja i bez ustupanja prava nekom drugom. Zivot namjuribez okoIisanja. Ni samakultura, kojaje tek interpretacija zivota, ne mozecekati.

24 Podrazumijeva se da je bolest iznimno teska kada element, koji je toliko kljucan zanas zivot kao sto je to njegov naCin opravdavanja pred samiriJ. sobom, funkcioniraporemeceno. To se zbiva kod novog tipa covjeka kojega proucava moja knjiga Po­buna masa.

224 JOSE ORTEGA y GASSET

To potvrduje njezinu razliku od znanosti. ad znanosti se ne zivi. Kadbi fizicar morao zivjeti od ideja svoje fizike, budite sigumi da se ne biizmotavao i cekao da unutar stotinu godina drugi istrazivac dovrsiproucavanja koje je on zapoceo. Odbacio bi potpuno tocno tjesenje tepribliznim iIi vjerojatnim predvidanjima nadopunio ono sto nedostaje­ono sto ce uvijek nedostajati - u strogom korpusu fizikalnih doktrina.

Unutamji rezim znanstvene djelatnosti nije zivotan, rezim kulture je­st. Stoga znanost ne mari za nase hitnosti i slijedi vlastite zahtjeve. Zbogtoga se specijalizira i grana do u beskonacnost, zbog toga nikad nijedovrsena. No kulturom upravlja zivot kao takav, i ona mora u svakomtrenutku biti potpun, cjelovit i jasno organiziran sustav. ana je planzivota, vodic po putevima kroz sumu egzistencije.

Ova metafora 0 idejama kao putevima, stazama (=methodos), staraje koliko i sarna kultura. Dobro je poznat njezin pocetak. Kad se nademou teskoj, zbunjujucoj situaciji, Cini nam se da je pred nama gusta suma,zamrsena i mracna, kroz koju ne mozemo proCi, u kojoj nam prijeti dase izgubimo. Netko nam objasni situaciju nekom sretnom idejom, i ta­da osjetimo u sebi iznenadno prosvjetljenje. To je svjetlost ocevidnosti.Gustara nam se sada Cini uredenom,jasno ocrtanih struktura, nalik slo­bodnim putevima koji se pred nama otvaraju. Zato zajedno dolaze rije­Ci metoda i prosvjetljenje, objasnjenje, Aujklarung. Ono sto danas na­zivamo »ucen covjek«, prije vise odjednog stoljeea zvalo bi se »pro­svijetljen covjek« - to jest onaj koji u punom sjaju vidi staze zivota.

Valja zauvijek odbaciti bilo kakvu klimavu predodZbu obrazovanja ikulture gdje one nastupaju kao ukrasni privjesak sto ga pojedini dokoniljudi vjesaju nad svoj zivot. Nema veee zastranjenosti. Kultura je nuznopotrebna svakom zivotu, ona je konstitutivna dimenzija ljudskog opstan­ka, kao sto su i ruke svojina covjeka.

Covjek katkad nema ruku, ali tada nije covjek, vee sakat covjek. Istotako, sarno radikalnije, moze se reCi da je zivot bez kulture sakat zivot,propao i lazan. Covjek koji ne zivi u svojemu dobu, zivi ispod razineonoga sto bi bio njegov pravi Zivot, odnosno on krivotvori i zlorabi vlas­titi zivot, trati gao

Danas zivimo - suprotno nekim pretpostavkama i prividnostima - uepohi posvemasnje nekulture. Mozda nikada kao danas covjek nije toli­ko ispod razine svojega vlastitog vremena i njegovih zahtjeva. Zbogistog razloga nikada nije bilo toliko krivotvorenih, laznih egzistencija.Gotovo nitko nije na svojemu kolosijeku, usaden u vlastitu sudbinu.Prosjecan covjek zivi od izgovora kojima vara sebe sarna, izmisljajuCioko sebe jednostavan i samovoljan svijet, unatoc svojoj zivotnoj svije-

Misija sveucilisla 225

sti koja?a tjer~ ~a v~c~ k~ko je njegov i~tinsk~ svijet, onaj koji odgova­ra p~noJ sadasnJostt, lzmmno slozen, Jasan 1 zahtjevan. No danasnjiprosJecan covjek, koji je slab, unatoc grubim i nametljivim gestama­boji se otvoriti se tom istinskom svijetu, koji bi od njega mnogo zahti­jevao, i vise voli krivotvoriti svqj zivot drzeCi ga zatvorenim u cahurifiktivnoga i pojednostavljenog svijeta.

Otuda proizlazi povijesna vaznost koja sveuCilistu mora vratiti njego­vu sredisnju zadaeu »prosvjetljenja« covjeka, mora mn pokazati kulturunjegova vremena u potpunosti, mora mu jasno i precizno otkriti gigantskisadasnji svijet, u koji se njegov zivot mora uklopiti da bi bio izvoran.

»Fakultet« kulture ja bih uCinio jezgrom sveuCilista i Citavoga viso­kog obrazovanja. Ocrtao sam okvir njegovih predmeta. Svaki nosi dvaimena. Primjerice, kaze se »fizicka slika svijeta« (fizika).

Ta dvojnost imenovanja zeli podcrtati razliku koja postoji izmedujedne kulturalne, to jest zivotne discipline, i odgovarajuee znanosti ko­jom se ova hrani. Na »fakultetu« kulture nece se objasnjavati fizika ona­ko kako se ona predstavlja onome tko ee provesti zivot kao fizikalno­-matematicki istrazivac. Kulturalna fizika jest stroga ideoloska sintezaoblika i funkcioniranja materijalnog kozmosa prema dosadasnjim rezul­tatima fizikalnih istrazivanja. Usto, ta ee disciplina izloziti naCin spo­znavanja koji fizicar primjenjuje kako bi dosao do svoje cudesne kon­strukcije, sto podrazumijeva razjasnjenje i analizu principa fizike tekratko, ali pomno ocrtavanje njezina povijesnog razvoja. avo posljed­nje studentu 6e omoguCiti da stekne jasan dojam 0 »svijetu« prema koje­mu je zivio jucerasnji i prekjucerasnji covjek, ili covjek otprije tisu6ugodina, te, nasuprot tomu, da u potpunosti spozna posebnost nasega da­nasnjeg »svijeta«. U ovom casu valja odgovoriti na prigovor koji je,iskrsnuvsi na pocetku mojega ogleda, ostao odgoden. Kako moze - kazese - biti razumljiva sadasnja fizikalna slika materije onome tko se nerazumije u visoku matematiku? Svakim danom matematicka metodasve vise prodire u srz korpusa fizike.

Zelio bih da Citatelj dobro shvati kaleva bi to bezizlazna tragedija zabuduenost covjecanstva bila kad bi sljedeee tvrdnje bile tocne. Jedna oddvije: kako ne bi zivjeli nesposobno, bez znanja 0 materijalnom svijetuu kojemu se kreeu, morali bi svi ljudi - velis nolis - iIi biti fizicari iposvetiti se25 istrazivanju, iIi se prepustiti egzistenciji koja bi ujednomsvojemu aspektu bila glupa. Pred obicnim covjekom fizicar bi se posta-

25 Obratite pozomost na to da posvetiti se, ako je istinsko, uvijek znati posvetiti zivot.Nista manje.

226 JOSE ORTEGA Y GASSET

vio kao biee obdareno magienim i uzvisenim znanjem. Oba bi rjesenja

bila, izmedu ostaloga, smijesna. . . .Sreeom, takva tjesenja ne postoje. U prvom redu, doktnna kOJu oV~Je

podrzavamo zahtijeva intenzivnu racionalizac~j~~eto~a ~brazovanJa,od osnovnoga do visokoga. Upravo podcrtavaJucl razhku Izmedu.zna­nosti i podueavanja znanosti moguee je rastaviti znano~t kako bi onapostala lakse usvojiva. »Ekonomsk~ naeelo u obrazo:anJu<~?~ za~o~o~ljava se eliminiranjem predmeta kOJe student ne moze nauc~tl, vec cmlekonomienim i naCine na koje se podueava ono 8tO se poducava.

Tako se dobiva dvostmka granica opsega sposobnosti studenta kakobi on konaeno mogao nauCiti vise stvari no danas.26 Vjemjem da sutra­dan nijedan student neee doti na sveuCiliste bez poznavanja fizikalnematematike u dovoljnoj mjeri da moze razumjeti formule.

Matematieari pomalo pretjemju s tezinom svoje mudrosti. Matema­tika je, koliko god siroka bila, naposljetku luk i voda. Ako nam se.danasdoima teskom. razlog tome je sto nedostaje rad usmjeren na pOJedno­stavljenje njezine poduke. Koristim priliku da prvi put sveeano i.zjavimda ako neeemo njegovati ovaj smjer inte1ektualnog rada, ne tohko po­sveeen unapredenju znanosti u uobieajenom istraziv~ekom s~islu, ~o­liko pojednostavljenju znanosti i stvaranju njezine kvmtesencIJalne sm~teze ada se ne izgubi njezina srz i kvaliteta, buduenost same znanostlbit 6e katastrofalna. NuZno je ne nastaviti sadasnje rasipanje i usloznja­vanje znanstvenog rada bez njegova kompenziranja dmgo~ vr~tomznanstvenog rada, vodenog suprotnim motivom: koncentraclJom I po-

jednostavljenjem znanja. .Takoder valja uzgajati i proCiseavati talent za smtezu. U to~e se sa-

stoji sudbina same znanosti. Ali, u dmgom redu, odl~e~o negIram.d~osnovne ideje bilo koje stvarne znanosti - naeela, na6l111 spoznav~nJ~ Ikonaeni zakljueci - nuzno zahtijevaju formalne navike stmk~ da bi ?llerazumljive. Istina je suprotna: kako se unutar jedne znanostl ~01~1 doideja koje neizbjezno zahtijevaju struene navike, tako same te IdeJe ~­be svoj fundamentalni karakter i postaju meduznanstven~ tema, to Jestpostaju instrumentalne.27 Ovladavanje visokom matematlkom pr~sud­no je da bi se bavilo fizikom, ali ne i da bi se fiziku ljudsk~ razu~Je1o.

Istodobno, nasreeu i nazalost, nacija koja danas slavno I nepflJepor­no upravlja smjerom znanosti jest njemaeka. Dakle, Nijemac, zajedno

26 Upravo zbog stednje na obrazovanju dobiva se veta koIiCina uCinkovitog ucenja.

27 Iskreno receno, matematika u potpunosti ima instmmentalni, a ne fundamentalni iIistvarni karakter, kakav ima znanost koja proucava mikroskopom.

Misija sveuCili&la 227

sa svojim cudesnim genijem i svojom ozbiljnoseu u pristupu znanostivuee i urodenu manu koje se tesko moze rijesiti: pedantanje i zatvoren:Takav je po rodenju. To za sobom povlaCi Cinjenicu da mnogi dijelovisadasnje znanosti nisu uistinu Cista i prava znanost vee sitnieava troskai »promasaj svijeta«. Jedan od poslova koji Europa mora sto brze obavi­tijest osloboditi suvremenu znanost njezinih Cisto njemaekih izraslina,rituala i opsesija te osloboditi njezine osnovne dije1ove.28

Europa se neee spasiti ako ne dode k pameti, a to mora biti stroze odonoga sto se dosada rabilo i zlorabilo. Nitko tome ne smije izbjeti.

~a tako ni eovjek znanosti. U njemu danas ostaje nemalo feudalizma,egOlzma, nediscipline, umisljenosti i uzvisenog drzanja.

Valja oeovjeCiti znanstvenika, kojije sredinom proslog stoljeea otka­zao poslusnost, sramotno se zarazivsi evandeljem pobune, koja od togatrenutka postaje velikom prostotom, velikom lazi vremena. 29 NuZnO jeda eovjek znanosti prestane biti ono sto danas odvee eesto jest: barbarinkoji mnogo zna 0 jednoj stvari. Sreeom, prve lienosti sadasnje genera­cije znanstvenika osjeeaju se obveznima, zbog unutarnjih zahtjeva sa­me njihove znanosti, dopuniti svoju specijalnost cjelovitom kJ.Ilturom.Ostali ee neizbjezno slijediti njihove korake. Ovca uvijek slijedi ovnapredvodnika.

Sve kreee u smjem pokusaja stvaranja nove integracijeznanja, kojesada luta svijetom u komaditima. Ali rad koji se pritom zahtijeva jestgolem i ne moze se obaviti dokle god ne postoji metodologija visokogobrazovanja, sliena barem onoj koja vee postoji na ostalim razinamaobrazovanja. Danas u potpunosti nedostaje, koliko god se ova izjava Ci­nila netoenom, sveuCilisna pedagogija. Izmisliti tehniku koja bi namomogutila da se nosimo s gomilanjem znanja postalo je najhitnijom te­mom eovjeeanstva. Ako ne pronade lagane naCine vladanja tom bujnomvegetacijom, eovjek ee se u njoj ugusiti. Na izvornu sumu ljudskogzivota nadogradit ee se ova dmga suma znanosti, Cija je namjera bilapojednostaviti onu prvu. Ako je znanost uvela red u zivot, bio bi red da

28 Ne z~boraviti, kako bi se razumjelo sto je ovdje naznaceno, da se zna kome NjemackaduguJ~ ceti.ri petine svojega intelektualnog posjeda i daje danas vise no ikad svjesnane~obltne 1 goIerne nadmoCi njemacke znanosti nad ostaIima. Spomenuto pitanje sOVlm nema veze.

29 U moraInom poretku najvisa zadaca sadasnjosti jest uvjeriti obicne Ijude - ostaIi ni­kad nisu p~Ii u zamku -:- u ispraznost i glupost imperativa pobune, tako jeftinoga, takomalo zahtJevnoga, te lh unatoc tome uvjeriti da gotovo sve stvari protiv kojih secovjek buni doista zasIuzuju biti pokopane. Jedina prava pobunajest stvaranje - po­buna protiv nistaviIa, antinihilizam. LuzbeI je pokroviteIj Iaznih pobunjenika.

228 JOSE ORTEGA y GASSET

se uvede red u samu znanost, da je se organizira - jer vise nije mogucenametnuti joj pravila - da se omoguCi njezina zdrava trajnost. Stirn ci­ljem valja je vitalizirati, to jest, podariti joj oblik koji odgovara ljud­skom zivotu koji ju je i stvorio za to za sto ju je stvorio. Inace - ne trebase oslanjati na isprazni optimizam - znanost ce ispariti, covjek ce izgu­biti interes za nju. RazmisljajuCi 0 misiji sveuCilista i otkrivajuCi osobi­ti karakter njegovih kulturalnih disciplina - sinteticki i pedagoski, pro­bijamo se u siroke perspektive koje nadmasuju podrucje pedagogije.iomogucuju nam da u sveuCilistu vidimo instrument spasa same znanost!.

Nuznost stvaranja snaznih sinteza i sistematizacija znanja koje bi sepredavalo na »fakultetu« kulture poticat ce vrstu znanstv~nog t.ale~ta

koji se dosad javljao sarno zahvaljujuCi slucaju - talent za mtegnranJe.U strogom smislu, on znaCi - kao i say stvaralacki napor - odredenu

specijalizaciju, no ovdje se covjek specijalizira upravo kako bi izgradiocjelinu. Pokret koji tjera istrazivanje na beskrajno rasipanje na pojedineprobleme, na pretvaranje u prasinu, zahtijeva nadoknadu - kao sto .sezbiva u svakom zdravom organizmu - u vidu pokreta u suprotnom smJe­ru koji bi sazeo i zadrzao izmicucu znanost u strogom sustavu.

Ljudi obdareni ovim istinskim talentom blize su tome da budu dobriprofesori od onih koji su uronjeni u uobicajeno istrazivanje. Jer, jed~ood zala koje je donije1a zbrka u znanosti i na sveuCilistu jest predavanJekatedri, u skladu s manijom vremena, u ruke istrazivaca, koji su u pra­vilu najgori profesori, jer predavanje dozivljavaju kao gubljenje vreme­na na stetu svojega rada u laboratoriju ili arhivu. To se dogodilo meniza vrijeme studiranja u Njemackoj: :livio sam s najveCim znanstvenici­rna epohe, ali nisam susreo nitijednogjedinog dobrog uCite1ja.30 Nekami nitko ne govori da je njemacko sveuCiliste uzoma institucija!

5. Sto >>jos« sveuci!iste mora biti

»Ekonomsko nacelo«, koje je istodobno i volja da se stvari uzimajuonakvimakakvejesu, ane sanjarski, dove1o nasje do svodenja osnovnemisije sveuCilista na ovaj obrazac:

1. SveuCiliste ce se u strogom smislu shvatiti kao ustanova u kojoj se pro­sjecni student obrazuje kako bi postao ucen covjek i dobar strucnjak.

2. SveuCiliste nece tolerirati nikakvo pretvaranje svojih obicaja u farsu,to jest, od studenta ce traziti sarno one sto se od njega u praksi mozezahtijevati.

30 Sto ne zeli reCi da ih nema, ali ih ima u najmanjoj mogucoj mjeri.

Misija sveuCilisla 229

3. Prema tome, nastojat ce se da prosjecan student ne gubi dio svojegavremena pretvarajuCi se da ce postati znanstvenik. U tu svrhu uklonitce se iz sveuCilisnog ustroja znanstveno istrazivanje kao takvo.

4. Kulturalne discipline i strucni studiji bit ce ponudeni u pedagoski ra­cionaliziranom obliku - sintetski, sustavni i zaokruzeni - ne u obli­ku koji bi preferirala znanost prepustena sebi samoj: u obliku speci­ficnih problema, komadica znanosti, pokusaja istrazivanja.

5. U izboru profesora nece odluCivati razina kandidata kao istrazivaca,vee njegov talent za sintezu i nadarenost za predavanje.

6. Kad ucenje bude na ovaj naCin svedeno na minimumkvantitete ikvalitete, sveuCiliste ce biti nepopustljivo u svojim zahtjevima pre­rna studentu.

Taj asketizam ciljeva, ta ponesto gruba nepokolebljivost kojom seprepoznaju granice dostiznoga, dopustit ce, vjerujem, da se postavi te­melj sveuCilisnog zivota, sto znaCi smjestiti ga u njegovu istinu, u njego­ve granice, u njegovu unutamju i potpunu iskrenost. Novi zivot, kakosam gore naveo, mora se reformirati uzimajuCi jednostavno prihvacanjesudbine kao polazisnu tocku: sudbine pojedinca iIi ustanove. Sve ostalosto bismo povrh toga zeljeli napraviti od sebe samih, iIi od drzave i po­jedinih ustanova, moze se zaceti i dati ploda sarno ako se zasije u zem­lju ovog prethodnog prihvacanja nase sudbine, naseg minimuma. Euro­pa boluje jer onaj koji se dosad nije naprezao da ista postane sada od­jednom nastoji biti nmogo toga. Sudbina je jedina zemlja u koju ljudskizivot i sva njegova nastojanja mogu pustiti korijenje. Sve drugo jest kri­votvoren zivot, zivot na vjetrometini, bez zivotne izvomosti, bez sta­rosjedilastva, bez urodenistva.

Sada se mozemo bezrezervi i obzira okrenuti svemu onome stosveuCiliste »jos« mora biti. SveuCiliste se zapravo ne moze svesti na onesto je 0 njemu dosad ovdje reeeno. Sada dolazi pravi trenutak da u pot­punosti prepoznamo ulogu znanosti u fiziologiji sveuCilisnog tijela, tije­la koje je upravo duh.

U prvom redu, vidjeli smo da kultura i struka nisu znanost, ali seuglavnom napajaju iz nje. Bez znanosti, europski eovjek nema sudbine.U velikoj panorami povijesti on predstavlja bice koje je odluCilo zivjetiprema svom intelektu, a znanost nije nista drugo do oblikovani inte1ekt.Je Ii, nekom srecom, slueajnost sto je Europa - medu tolikim narodima- jedina posjedovala sveuCilista? SveuCiliste je intelekt,i zbog toga jeznanost - kao ustanova, kao inte1ekt sto se pretvara u ustanovu - jedin­stven izbor Europe naspram ostalih rasa, zemalja i vremena; sveuCiliste

230 JOSE ORTEGA y GASSET

predstavlja tajanstvenu odlucnost kojom je europski covjek prihvatiozivjeti pO svojoj inteligenciji i polazeCi od nje. Ostali su vise voljeli zi­vjeti prema drugim sposobnostima i silama (sjetite se cudesnih sazeta­ka u kojima Hegel sabire univerzalnu povijest, kao sto alkemicar svoditone ugljenana nekoliko dijamanata. Perzija, iii svjetlost! - razumijese, magijska religija. Grcka, iii ljupkost! Indija, iii san! Rim, iIi moe!)Y

Europa je inteligencija. Cudesna sposobnost, da, cudesna jer j e j edi­na koja opaza vlastitu ogranicenost, i na taj naCin iskusava do koje jemjere inteligencija doista inte1igentna! Ta se moe, koja je istodobno sa­moj sebi kocnica, ostvaruje u znanosti.

, Kad bi kultura i struke ostale izolirane na sveuCiIistu, bez kontakta sneprestanim vrenjem znanosti i istrazivanja, brzo bi zapele u bujajueojskolastici. Nuzno je da oko minimalnog sveuCilista uspostave svoje ta­bore znanosti, laboratoriji, seminari, centri rasprave. Oni moraju stvoritihumus u kojem ee vise obrazovanje usaditi svoje nezasitno korijenje.SveuCiIiste tako mora biti otvoreno svim vrstama laboratorija, i nasta­viti raditi na njima. Svi studenti koji se izdizu iznad prosjeka pre1azit eeiz tih tabora na sveuCiliste, i obratno. Ondje ce se davati tecajevi 0 sve­mu bozanskome i ljudskome, iskljuCivo sa znanstvenoga gledista. Dioprofesora, oni obdareniji sposobnostima, bit ce istodobno i istrazivaCi,ostali, koji ee biti tek »uCitelji«, zivjet ce uz poticaj i nadzor stalno uza­vrele znanosti. No nije dopusteno brkanje sredista sveuCilista i te okol­ne zone istrazivanja koja mora okruzivati sveuCiliste. SveuCiliste i labo­ratorij su dva razliCita organa u cjelokupnoj fiziologiji. Karakter usta­nove pripada ipak u prvom redu sveuCilistu. Znanostje odvee uzvisenai izvanredna dje1atnost da bi je se pretvorilo u ustanovu. Znanost se nemoze obuzdati niti joj se mogu nametati pravila. Stoga visoko obrazo­vanje i znanost stete jedno drugorne kad se nastoji sjediniti ih, umjestoda ih se ostavi jedno do drugoga, u razmjeni utjecaja, intenzivnoj alislobodnoj, stalnoj ali spontanoj.

Dakle, proizlazi: sveuCiliste nije isto sto i znanost, alije od znanostineodvojivo. Ja bih rekao: sveuCiliste jest i znanost. .

Ali ne bilo kakvo »i«, poput kakvog privjeska iIi izvanjskog dodatka,vee - sad mozemo to objaviti bez straha od zabune - sveuCiliste, prijeno sto bude sveuCiliste, mora biti znanost. Atmosfera nabijena entuzi­jazmom i znanstvenim naporima kljucna je pretpostavka postojanjasveuCilista. Bas zato sto sveuCiliste, sarno po sebi, nije znanost - sve-

31 Hegel: Predavanja 0 filozofiji univerzalne povijesti. Spanjolski prijevod. Revista deOccidente, 1928.

Misija sveucilisla 231

obuhvatno stvaranje preciznog znanja - mora zivjeti od znanosti. Bezte pretpostavke sve sto je receno u ovom ogledu izgubilo bi smiZ . d . sao.

nanost Je ostoJanstvo sveucilista, stovise - jer ima onih koji zive bedostojanstva - ona je dusa sveuCilista, nacelo koje ga hrani zivotom ~~precav~?a d~ bude puki mehanizam. Sve ovo izreceno je u tvrdnji daJe sveuclhste 1 znanost. Ali sveuCilisteje ijosnesto.32 Nije mu potrebantek stalan kontakt sa znanoseu zbog prijetnje od zaostajanja. Potrebanmuje i kontakt s javnim zivotom, s povijesnom stvarnoseu, sa sadasnjo­seu, koja je uvijek cjelina i moze se uzimati iskljuCivo u cijelosti, bezamputacija ad usum delphini. SveuCiliste mora uvijek biti otvoreno pu­noj sadasnjosti, stovise, mora biti usred sadasnjosti, uronjeno u nju.. Ovo govorim ne sarno zato sto poticajna uzbudenost povijesnog mi­

IJea odgovara sveucilistu, vee i zato sto se sveuCiliste kao takvo morasto hitnije uplesti ujavni zivot.

o ovoj temi valjalo bi mnogo govoriti. Ali, da sada skratim, dostajatee s~gestija d~ danas u javnom zivotu ne postoji veea duhovna snagaod tIska. Javmm zivotom, kojije uistinu povijestan, uvijekje potrebnoupravljati, htjelo se to ili ne. Onje, po sebi, anoniman i slijep, bez vla­stitog smjera. Doista su ovih dana nestale stare »duhovne snage«: Crkva- zbog napustanja sadasnjosti, a javni zivot je uvijek u sadasnjosti _drzava - jer zbog trijumfa demokracije drzava vise ne upravlja demo­kracijom, vee obmuto, drZavom vladajavno mnijenje. U takvim okol­no~~ima javni se zivotpredao jedinoj duhovnoj snazi kojoj u opisu poslastOJI da se bavi sadasnjoseu: tisku.

Ne bih zelio odvise dodijavati novinarima. Izmedu ostaloga, mozdai zato sto ni ja nisam drugo do novinar. Ali bilo bi pogresno skrenutipogled od ocite hijerarhije duhovnih snaga. Unutarnje novinarstvo zau­zima najnizi polozaj. Azbiva se dajavna svijest danas prima pritiske inaloge koji dol~ze iskljuCivo od najnize duhovnosti koja curi iz novin­skih kolumni. Cesto je ona i tako niska da se i ne moze zvati duhovno­seu, da je na odreden nacin suprotnost duhovnosti.

Zbog napustanja ostalih snaga, ostao je zaduzen za hranjenje ivodenje jayne duse novinar, kojije ne sarno jedna od najmanje obrazo­vanih klasa danasnjeg drustva, vee takoder, zbog nadam se prolaznihrazloga, prima u svoj ceh zbunjene pseudointelektua1ce, pune ogor­cenosti i mrznje prema istinskome duhu. Njihov zanat im omogueujeda iz sadasnjosti izvuku ono sto odmah privlaCi pozomost, sto god to

32 Namjem? ~ ~:,om ogledu nisam zelio temu imenovati »sveucilisni odgoj«, asketskise posvecuJucl problemu obrazovanja.

232 JOSE ORTEGA y GASSET

bilo, bez ikakve perspektive i sustavnos~i. ~tvara~ z~vot je da~~koCistasadasnjost, no novinarsko glediste izobhcuje ovu Istmu svodeel uno sa~

dasnje na uno trenutacno, a uno trenutacn? na uno gro~ogla~no. Na tajnaCin svijet se danas ujavnoj svijestijavlja unutarsavrsen~~zokrenute

slike. Sto vise bitne i trajne va:znosti posjeduje neka st~~r Ih oso.ba, toee novine manje 0 tome govoriti, a zauzvr~~ e~ ~~ SVOjlm st~~n!~ama

istieati uno sto njihovu bit svodi na dogadaj 1 6lm Ih pukom VljeSe~. Unovinama ne bi smjeli biti na djelu interesi njihovih ~odu~eea, k?jl secesto ne mogujavno priznati; novae bi se trebao drzatt na SI?UmOj u?a­ljenosti kako ne bi utjeeao na nacela d?evni~ list~~a, jer to je dovoljnoda se tisak prepusti vlastitoj misiji, oshkavanju ~Vljeta naopako. ~ema­Ii dio grotesknog prevrata od kojega danas patlm.o - Europa vee.nekovrijeme koraca naglavacke dok joj noge prave plfuete po nebeslma -dugujemo tom earstvu tiska, jedine »duhovne sn.ag~«. . v' • •

Dakle, ispraviti takvo suludo stanje za Europuje pltanje ZIV0t.a 1smrt~.

Stirn eiljem sveuCiliste se mora umijesati .u sadasnjost, bave61 s~ veh­kim/dnevnim temama iz svog kuta gledanja - kulturalnoga, struenogaili znanstvenoga.33 Na taj naCin uno neee biti ustanova namijenjena is­kljucivo studentima, podrucje ad usum ~elphi~i, vee smjesteno u sre~

diste zivota vodeno svojim hitnostima 1 strastlma mora se nametnuttkao »duhov~a snaga« nadmoena tisku, predstavljati mimoeu nas~protmahnitosti, ozbiljnu ostrinu nasuprot frivolnosti i istinskoj glup~stl. .Ta­ko ee sveuCiliste ponovno postati uno sto je bilo u svojemu najboljemcasu: glavni pokretac curopske povijesti.

Sa spanjolskoga preveli

Nikola Pezic i Tanja Tarbuk

33 Nezamislivo je, primjerice, da u prisutnosti problema mone~~og te~a~a, ~oj.i tolikozaokuplja danasnju Spanjolsku, sveuciliste ne nudi ozbilJnoJ PUbltCl tecaJ 0 tomteskom ekonomskom pitanju.

Sveuciliste bez uvjeta *

JACQUES DERRIDA**

Ovo ee nedvojbeno bitipoputispovijedanja vjere: ispovijedanja vje­re profesora koje ee biti kao da od vas trazi dozvolu da bude nevjemikiIi da izda svoje navike.

Prije nego sto uopee krenem tim tegobnim putem, nudim Yam, iz­ravno i u grubim ertama, tezu koju predlazem za raspravu. Iznijet eu jekao niz tvrdnji. To ee zapravo manje biti teza nego hipoteza,deklaraei­ja, poziv u obliku ispovijedanja vjere: vjere u sveuCiliste, i u njegovuokviru vjere u humanisticke znanosti sutrasnjiee.

Dugi predlozeni naslov ponajprije znaCi da modemo sveuCiliste trebabiti bez uvjeta. Pod »modemim sveucilistem« razumijemo uno u koje­muje europski model, nakon bogate i kompleksne srednjovjekovne po­vijesti, prije dva stoljeea prevladao kao »k1asican« u drzavama demokrat­skog tipa. To sveuCiliste zahtijeva i treba mu se u nacelu priznati, izvanonoga sto se naziva akademskom slobodom, bezuvjetnu slobodu propi­tivanja i izlaganja, pa cak, stovise, i pravo da javno kaze sve sto istrazi­vanje zahtijeva, znanje i misao istine. Koliko god zagonetno bilo, pozi­vanje na istinu doima se dovoljno va:znim da ga nalazimo, kao i svjetlo(lux), na simbolickim znakovima vise nego tekjednog sveuCilista.

SveuCiliste ispovijeda istinu. Ono objavljuje, ono obeeava kretanjeprema istini, bez graniea.

Nema dvojbe da status i postajanje istine, kao promjene istinosnevrijednosti, ostavljaju mjesta za beskrajne rasprave (istina adekvaeijeiIi istina objave, istina kao predmet teorijsko-konstativnih diskursa iIipoetsko-performativnih dogadaja itd.). No 0 tome se raspravlja, na po­vlasteni naCin, upravo na sveucilistu, i to na odsjeeima koji pripadajuhumanistickim znanostima.

* Izvomik: Jacques Derrida, L 'Universite sans condition, Pariz, Galilee, 200 I.

** Jacques Derrida (1930.-2004.), francuski filozof,jedan od najznacajnijih mislilaca dru­ge polovine 20. stoljeca, utemeljitelj dekonstrukcije. Autor niza knjiga medu kojima seizdvajaju Gramatologija, Pismy'e i razlika, Politika prijateljstva, SveuCilz"Ste bez uvjeta.