Znak i sustav znakova

Znak: < ♀ ♫ 5

…

Sustavi znakova/ znakovni sustavi: Morzeova abeceda, prometni znakovi, izviđački

znakovi, meteorološki znakovi, astrološki znakovi, olimpijski znakovi, jezični znakovi…

(imenuj neke od navedenih znakova i sustav kojemu pripada)

Znakove i znakovne sustave proučava znanost SEMIOLOGIJA. (sem = znak)

I jezik je sustav znakova – konvencionalnih (dogovorenih) znakova koji služe

sporazumijevanju među pripadnicima iste jezične zajednice.

Znanost koja se bavi jezikom u svim njegovim pojavnim oblicima zove se LINGVISTIKA

(jezikoslovlje).

Sastavni dijelovi lingvistike su:

gramatika fonetika proučava akustična i artikulacijska svojstva glasova

fonologija proučava funkcionalna svojstva glasova

morfologija proučava morfeme

sintaksa proučava rečenicu

povijest jezika proučava povijesni razvoj jezika

dijalektologija proučava dijalekte pojedinog jezika

etimologija proučava podrijetlo riječi

semantika proučava značenje riječi

stilistika proučava ekspresivna, odnosno izražajna svojstva jezika

leksikologija proučava leksik, odnosno rječničko blago nekoga jezika

Švicarski profesor lingvistike Ferdinand de Saussure (1857.-1913.) jezičnu je djelatnost

podijelio na jezik (sustav jezičnih znakova) i govor (ostvarenje jezika).

Jezični znak

Jezični znak ima sposobnost na sebe prenijeti neki podatak iz izvanjezične zbilje i potom taj

podatak prenijeti sudionicima u komunikaciji.

Npr. U stvarnosti postoji predmet

Unutar jezika postoji riječ ŽARULJA koja se odnosi baš na navedeni predmet i znači

'električnu kruškoliku svjetiljku koja svijetli kad se spoji s izvorom električne struje'.

Unutar jezičnog znaka postoji dakle SADRŽAJ (dio jezičnog znaka koji na sebe preslikava

pojam iz izvanjezične zbilje) i IZRAZ (sama riječ Ž+A+R+U+LJ+A).

Sadržaj se još naziva OZNAČENO, a izraz OZNAČITELJ.

Jezični znak = izraz (označitelj) + sadržaj (označeno)

Proizvoljnost (arbitrarnost) jezičnog znaka

Zašto se predmet zove baš žarulja, a ne nekako drukčije?

NEMA ODREĐENE VEZE IZMEĐU IZRAZA I PREDMETA – ta je veza proizvoljna.

(kad ta veza ne bi bila proizvoljna, onda bi se predmet u svim jezicima jednako zvao).

Leksem i riječ

Jezični je znak izraz + sadržaj.

Sadržaj riječi kuća jest 'zgrada za stanovanje'

Kuća je imenica ženskog roda i mijenja se po padežima.

Jd. N kuća Mn. N kuće

G kuće G kuća

D kući D kućama

A kuću A kuće

V kućo V kuće

L kući L kućama

I kućom I kućama

Sve navedene oblike riječi i njihova značenja nazivamo leksemima (grč. lexis = riječ)

Leksem je ukupnost svih oblika i značenja koje ime jedna riječ.

Svi leksemi jednog jezika čine njegov leksik.

Znanost koja proučava lekseme zove se leksikologija, a njezine su discipline:

imenoslovlje (onomastika)

frazeologija

terminologija (nazivoslovlje)

tvorba riječi i

leksikografija.

Sadržaj jezičnoga znaka može imati dva značenja:

leksičko (stvarno značenje kojim se sadržaj povezuje s izvanjezičnom zbiljom)

gramatičko (značenje koje služi za uspostavljanje odnosa među riječima)

Prema konkretnosti značenja riječi se dijele na:

punoznačnice – imaju i leksičko i gramatičko značenje (imenice, pridjevi, zamjenice, glagoli,

brojevi, prilozi) i na

nepunoznačnice – imaju samo gramatičko značenje (prijedlozi, usklici, čestice, veznici)

Jednoznačnost i višeznačnost riječi

Pingvini = porodica antarktičkih vodenih ptica zdepasta, uspravna tijela (Jure Šonje,

Rječnik hrvatskoga jezika)

- riječ ima samo jedno značenje; jednoznačnica

Naivac= naivan čovjek, naivčina

= naivni slikar

- riječ ima više značenja; višeznačnica

Ukoliko riječ ima jedno značenje, govorimo o jednoznačnici, a ukoliko ima više značenja,

govorimo o višeznačnici.

Vrste značenja

U riječi koje imaju više značenja, jedno od njih je osnovno (ishodišno), a ostala su

izvedena značenja.

__________________________________________________________________

Riječ osnovno/neutralno/ izvedeno/stilski obilježeno/

denotativno značenje konotativno značenje_________________________________________________________

pas životinja vjernost, odanost, privrženost

domovina zemlja iz koje potječemo ljubav, majka, život

rat oružani sukob krv, smrt, strah

djevojka mlada neudana ženska osoba ljubav, ljepota

stalno i nesubjektivno značenje sadrži emocionalne oznake ili asocijacije

izravno i obavijesno neutralno koje se vežu uz neki predmet

upućuje na imenovanu stvar podruštvljeno značenje – zajedničko

većini govornika

individualno značenje – svojstveno

samo jednom piscu

Prijenos značenja

I. Prijenos značenja na temelju sličnosti:

On je kao lav. – poredba On je lav. – metafora

riječ osnovno značenje izvedeno značenje

lav afrička zvijer iz porodice mačaka hrabar, odvažan čovjek

zec plaha životinja plašljiv čovjek

lisica lukava životinja lukav čovjek

srce mišićni organ draga osoba

Prijenos značenja na temelju sličnosti kako bi se istakla jedna zajednička značajka naziva se

metafora (grč. metaphore = prijenos).

Proces nastanka metafore naziva se metaforizacija.

Jagodica (prsta) list (papira)

Navedeni izrazi također su metafore, no zbog njihova čestog korištenja govornici su prestali

zamjećivati njihovu metaforičnost i ona se izgubila. Takve metafore nazivamo okamenjenim

metaforama.

II. Prijenos značenja na temelju povezanosti

Preneseno značenje osnovno značenje istaknutog pojma

Čitam Krležu. (Krležina djela)

Vatikan je izrazio slaganje. (Papa)

Bijela kuća je pokrenula akciju. (američki predsjednik)

Zagreb pije dobru vodu. (Zagrepčani)

Hrvatska dočekala Blanku. (Hrvati)

Prijenosom značenja na temelju bliske prostorne ili vremenske veze nastaje stilska figura

metonimija (grč. metonimia = zamjena imena)

Primjeri metafora:

Srebro zvjezdano tvoja je misao/ A srce bezbroj sunčanih mačeva na nakovnju

(Jure Kaštelan)

Tvoja je misao strma pećina/ O koju se uzalud razbija moj život.

Crno od noći/ Moje lice gori pustim ognjem. (Vesna Parun)

Antonimija

grč. anti – protiv, onoma – ime

crno / bijelo radost / žalost vjerovati / ne vjerovatisvijetlo / tamno mir / nemir govoriti / šutjeti(pridjevi) (imenice) (glagoli)

lako / teško pod / nadveselo / tužno od / do(prilozi) (prijedlozi)

Leksičko-semantička pojava značenjske opreke dvaju leksema.Leksemi suprotnih značenja nazivaju se antonimi.

Vrste antonima

Prema usvojenosti- općejezični (svi govornici hrvatskoga jezika prepoznaju ih kao lekseme suprotnoga značenja): toplo / hladno- individualni (kontekstualni – antonimi samo unutar nekoga konteksta ili su rezultat jezičnoga stvaralaštva pojedinca): živjeti / spavati (umrijeti)

Prema podrijetlu- pravi - primarni (raznokorijenski, netvorbeni): lijep - ružan- nepravi (istokorijenski, tvorbeni): rasterećenje – opterećenje; dugo – nedugo

Prema naravi značenjske oprekea) vjeran / nevjeran: – antonimi koji se temelje na dvojčanoj značenjskoj opreci > binarni antonimib) mlad / srednjih godina / star lijevi / srednji / desni

leden / hladan / mlak / topao / vrućAntonimi koji imaju osim krajnjih i najmanje jedan međustupanj > nazivaju se stupnjeviti ili kvalitativni antonimi

c) ući / izići dignuti / spustiti polijetati / slijetatiAntonimi koji označuju usmjerenu radnju > vektorni antonimi

Višestruka antonimijastar – mlad star – nov star - moderan Pojava da je višeznačnica jednim svojim značenjem suprotna jednom, a drugim značenjem drugom leksemu naziva se višestruka antonimija.

Oksimoronpametna glupost živi mrtvac lijepa ružnoćaOksimoron je stilsko izražajno sredstvo u kojem se povezuju protuslovni pojmovi.

Homonimi i homonimija

grč. homonymos > homo – isti + onoma – ime

grâd – naseljeno mjestogrâd – jedinica za mjerenje jakosti alkohola

Homonimi su leksemi jednakih izraza, a različitih sadržaja.Homonimija je izjednačavanje izraza dvaju leksema različitih značenja.

Vrste homonima

Oblični i leksički homonimiOn je pògleda. > glagol, 3. l. jd. prezentaDaleko od njegova pògleda. > imenica, m. r. G. jd.

Navedeni leksemi izjednačili su svoje izraze tek u gramatičkim oblicima (konjugaciji i deklinaciji (inače glase pogledati i pogled).Takvi se leksemi zovu oblični ili morfološki homonimi.

Leksemi grâd (naseljeno mjesto) i grâd (jedinica jakosti alkohola) podudaraju se u osnovnim oblicima i nazivaju se leksički homonimi.

Homofoni i homografiDa bi riječi bile homonimi, moraju ispunjavati uvjete:

1. Moraju imati različita značenja (rak – životinja, rak – bolest)2. Izrazi im moraju biti jednakog fonemskog sustava (/r/+/a/+/k/ - /r/+/a/+/k/)3. Izrazi moraju imati iste naglasne osobine4. Moraju se jednako pisati

U riječima istoga izraza, a različitoga značenja vrlo su rijetko ispunjeni svi uvjeti.Npr. riječi istoga izraza nemaju iste naglasne osobine:

mòra (briga) – môra (3. l. jd. pz.)vráta (mjesto za ulaz u prostoriju) – vrâta (g. jd. m.r.)grâd (naseljeno mjesto) – gräd (vrsta oborine , tuča)

Leksemi koji se isto pišu, a različito izgovaraju zovu se homografi (grč. homographos – napisan istim slovima) – istopisnice.

Ako se leksemi isto izgovaraju, a različito pišu, govorimo o homofonima (grč. homophonos – jednoglasan) – istozvučnice.

višnja (voće) – Višnja (žensko ime)rijeka (voda tekućica) – Rijeka (ime grada)

Sinonimi i sinonimija

grč. syn – s, zajedno + onoma – ime

Nisam imala sliku.

fotografiju

Lekseme slika i fotografija možemo zamijeniti, a da obavijest ostane ista. To je moguće stoga što oni imaju isti sadržaj.

Sinonimi su leksemi istoga sadržaja, a različita izraza.

Odnos između dviju ili više riječi različita izraza a istog sadržaja zove se sinonimija.

Dva leksema u sinonimskom odnosu (npr. slika i fotografija) čine sinonimski par.

Ukoliko je u sinonimskom odnosu tri ili više leksema, oni čine sinonimski niz:kompjutor – računalo – kompjuter

zadatak: Za riječi iz standardnoga jezika napiši barem jednu riječ iz žargona tako da čine sinonimski par/ sinonimski niz: novac, glava, negativna ocjena, učiti

Bliskoznačnice – istoznačnice

Sinonimi istoznačnice (potpuni sinonimi) – međusobno su zamjenjivi u svim kontekstima: muzika – glazba

Bliskoznačnice (djelomični sinonimi) – međusobno su zamjenjivi samo u nekim kontekstima: muž -suprugZadatak: Odredi jesu li navedeni sinonimski parovi istoznačnice (I) ili bliskoznačnice (B):

računalo – kompjutor glup – lud printer – pisačrealizirati – ostvariti muzika – glazba avion - zrakoplov

Standardnojezični – nestandardnojezični sinonimi

Leksemi otac/tata, slika/fotografija, smion/hrabar… sinonimi su koje kao takve prepoznaje većina govornika hrvatskoga jezika.Takve sinonime nazivamo samostalni / općejezični / standardnojezični sinonimi.

Nekome sinonimi mogu biti tata/tajo, no ta je sinonimnost vezana uz određeni kontekst. Kontekstualni / individualni / nestandardnojezični sinonimi su sinonimi koje takvima smatra samo pojedini govornik.

top – kulja – kolac – negativna ocjena

Zadatak: Napiši primjere nekih tvojih, individualnih sinonima:

RASLOJENOST LEKSIKA

vremenska prostorna funkcionalna(na raslojavanje leksika najjače utječe vrijeme, prostor i funkcija)

opći (općeuporabni) leksik – riječi koje svim govornicima jednog jezika znače istostručni nazivi (termini) – riječi koje se upotrebljavaju među stručnjacima pojedinih struka - termine proučava znanstvena disciplina nazivoslovlje (terminologija)

Vremenska raslojenost leksika

aktivni leksik – riječi koje su često u uporabi u kojem razdobljupasivni leksik - riječi koje su na rubu uporabe u nekom razdoblju

historizmi – riječi koje su prešle iz aktivnog sloja u pasivni djelovanjem izvanjezičnih čimbenika (kmet, ban…)povratnice (oživljenice) – riječi koje su bile zamijenjene drugima, a sada se vraćaju (putovnica, vojarna, proračun…)

arhaizmi – riječi koje su prešle iz aktivnog sloja u pasivni iz (unutar)jezičnih razloga

izrazni arhaizmi – riječi kojima je zastario izraz (čest – dio, čislo – broj)sadržajni arhaizmi – riječi kojima je zastario sadržaj (pivo – piće, luka – livada, vrač – liječnik)tvorbeni arhaizmi – riječi koje su prešle u pasivni sloj zato što im je zastarjela tvorbena sastavnica (davac, primac)

Zastarjelice, pomodnice, oživljenice i novotvorenice riječi su koje se nalaze na granici između aktivnog i pasivnog leksika i sad su bliže jednom, sad drugom sloju.

Ljeto, desetljeće, stoljeće, ljetopisVrutak, oganj, dažd – danas su stilski obilježeneProstorna raslojenost leksika

U hrvatskom jeziku postoji čakavsko, kajkavsko i štokavsko narječje i njihove se osobine isprepliću.

Tako su neke riječi postale

općehrvatske a druge prostorno ograničene riječipoznate većini govornika obične samo jednom mjesnom govoru ili narječju

lokalizmi (lat. locus = mjesto – poznatenajmanjem prostoru, mjesnom govoruregionalizmi (lat. regio = područje, predio)upotrebljavaju se na velikom dijelunekog narječja, ali ne na čitavom njegovu prostorudijalektizmi (grč. dialektos = narječje,govor) – proširene na čitavom područjunarječjačakavizmi štokavizmi kajkavizmi

Dijalektizmi:

leksički (berba – jematva, jogenj – vatra, strana – banda)značenjski (tovar = magarac/teret, gaće = donje rublje/hlače…)tvorbeni (prepisati recept – propisati recept, dečec – dječak…)fonološki (crkva – cirkva, uzest – uzet…)etnografski (kulen, štrukle, bevanda, pršut…)

Funkcionalna raslojenost leksika

(funkcionalna ograničenja ovisno o vrsti teksta)(proučava je jezikoslovna disciplina stilistika: fonostilistika, morfostilistika, sintaktostilistika, leksikostilistika, semantostilistika)

stil (grč. stylos = držak, pisaljka) – izbor jedne od više mogućnosti za izricanje istog sadržaja.Funkcionalni stil = stil primjeren stanovitoj vrsti teksta

Stilovi u standardnom hrvatskom jeziku:

Književno-umjetnički – način izražavanja stvaralaca književne umjetnosti: pjesnika, pripovjedača, dramatičara, putopisaca… najizrazitija mu je odlika emocionalnost; obilježen je slikovitošću, ritmičnošću i zvučnošću, bogatstvom riječi, izričaja, rečeničnih konstrukcija; okrenut je više mašti nego umu i dopušta više slobode i osobne izvornosti nego ikoji drugi stilpublicistički – sjedinjuje osobine znanstvenog i književno-umjetničkog stila; elementi znanstvenog daju objektivnost i točnost, a elementima književno-umjetničkog budi se zanimanje i zadržava pažnja na određenoj temiznanstveni – stil znanosti: filozofije, matematike, fizike, kemije… obilježen je obiljem apstraktnih, stručnih i stranih riječi, složenijom rečenicom i težnjom za preciznošću, a s druge strane izbjegavanjem subjektivnosti i pomanjkanjem svake osjećajnostiadministrativni – način izražavanja u službenim dopisima, upravnim aktima, uredbama, odlukama, zakonima, pravilnicima, propisima i sl.; odlika mu je racionalnost, obilježavaju ga uredsko-poslovni rječnik i nazivlje struke obuhvaćene sadržajem, katkad i ustaljeni izričaji i dosljedno izbjegavanje osjećajne obojenostirazgovorni (kolokvijalni) - najčešći stil u usmenoj komunikaciji (ali ima ga i u pisanoj); - u njemu se često nalaze riječi koje se ne bi pojavile u biranom jeziku (kolokvijalizmi):

žargonizmi, franc. jargon – jezik zatvorene skupine (učenici, studenti, športaši…)vulgarizmi – neprimjerene, nepristojne, uglavnom prostačke riječi

- ukupnost svih stilova = standardni jezik (on je pak višefunkcionalan)

- mješoviti (hibridni) stilovi (podstilovi) - mješavina dvaju funkcionalnih stilova

- stilove oblikuju: čovjek, društvo i jezik

Leksičko posuđivanje

Posljedica međusobnog dodirivanja jezika (preko njihovih govornika) je jezično posuđivanje, a ono je najveće i najuočljivije na leksičkoj razini = leksičko posuđivanjeUtvrdite iz kojih su jezika posuđene riječi:anđeo, evanđelje, kip, perivoj, škola, bubreg, boja, sat, krumpir, pojam, plin, okolnost

Razlozi posuđivanja riječi: unutarjezičniizvanjezični (politički, gospodarski, kulturno-civilizacijski… dodiri)

IZRAVNO POSUĐIVANJE

jezik davalac jezik primalacjezik koji daje, iz kojeg se posuđuje jezik koji prima, koji posuđuje

komparacija, herbarij, advokat - iz latinskog jezikaspužva, boca, roba - iz talijanskogakrumpir, grunt, šund - iz njemačkogplaža, garaža, pejzaž - iz francuskogpojam, okolnost, pokus - iz češkogkeks, lift, korner - iz engleskogbubreg, sat, kat - iz turskogčipka, kip, beteg, hajduk - iz mađarskog

NEIZRAVNO POSUĐIVANJEjezik davalac jezik posrednik jezik primalac

samar grčki > turski > hrvatskišogor njemački mađarski hrvatskikravata francuski njemački hrvatski

KRUŽNO POSUĐIVANJE- proces kad jedna riječ pređe iz jednog jezika u drugi pa se nakon određenih promjena

(u izrazu i značenju) ponovno vrati

Riječi posuđene iz drugih jezika zovu se posuđeniceinternacionalizmi (europeizmi) – obično su iz latinskog ili grčkogegzotizmi – označuju različite posebnosti pojedinih naroda (ananas, kibuc, šerif…)eponimi – nazivi nastali prema imenu (penkala, makadam, petrarkizam…)

PRILAGODBA POSUĐENICAČetiri osnovne vrste prilagodbe:

1. grafijska (pravopisna)- transkripcija (iz drukčije latinice)

- transliteracija (iz ćirilice)2. fonološka (grč. Stephanos – Stjepan)3. morfološka (njem. das Theme, sr. rod – hrv. tema ž. rod)4. značenjska (značenje se ne mora podudarati sa značenjem u jeziku davaocu)

POSVOJENICE (usvojenice) – riječi koje se potpuno prilagode jeziku primaocu na svim razinamaboja, bubreg, čamac, časopis, domovnica…TUĐICE – posuđenice koje se nisu potpuno prilagodile, opiru se asimilaciji i nastoje sačuvati svoju posebnostkoncert, akt, student, bicikl, artikl, šou, bife…

LEKSIČKA NORMANormiranost = sustav pravila koja tvore opću standardnojezičnu normuNorme: pravopisna

pravogovornafonološka -morfološka - gramatičkasintaktička -leksička

Leksička norma utvrđuje pravilnu uporabu leksema (riječi)purizam (lat. purus – čist) = težnja za jezičnom čistoćom hrvatskog jezika, usmjeren je uglavnom protiv stranih jezičnih elemenata u hrvatski standardni jezikpuristčistunstvo = pretjerani purizam

PRAVILA o upotrebi posuđenicaNe zamjenjuju se:- egzotizmi, eponimi, uobičajene posuđenice, općeprihvaćeni

internacionalizmi (europeizmi)- - posuđenice za koje nemamo odgovarajuće zamjene

Zamjenjuju se: - ako postoji odgovarajuća zamjena, prednost valja datihrvatskoj riječi (pasoš putovnica, supa juha …)- kad to nije na štetu preciznosti iskaza(kompozicija – u glazbi DA skladba, u željeznici NE)

Pretjerana upotreba posuđenica nije dobra.Posuđenicu treba upotrijebiti u obliku prilagođenom hrvatskom jeziku (kriterijum kriterij; Herkules Heraklo)

Onomastika (imenoslovlje)

(dio lingvistike koji proučava imena)

- onomastik = vlastito ime / apelativ = opća imenica

Podjela imena

antroponimi – imena ljudi toponimi – imena mjestaantroponomastika (proučava imena ljudi) toponomastika (proučava imena mjesta) ▼ ▼

osobna imena ekonimi (ojkonimi) – imena naseljenih mjestaBuga, Domagoj (Korija, Špišić Bukovica, Sveti Petar u Šumi…)nadimci hidronimi – imena voda: rijeka, jezera, mora…Bobi… (Ođenica, Jadransko more, Vransko jezero)prezimena oronimi – imena gora, planina i sl. ▼ (Bilogora, Požeška gora, Papuk…)matronimi - Anić toponimi – imena stanovnika naseljenih mjestapatronimi - Jurić (Virovitičanin, Pitomačanin, Gradinjanin…)(i još: eponimi - petrarkizam ktetici – posv. pridjevi izvedeni iz imena nas. Mjestaetnonimi – Slaven)i (lukački, suhopoljski, milanovački…)

Frazemi

raditi kao konj pokazati zubespasiti živu glavu otkriti Amerikuglup kao noć pijan ko zemljanevjerni Toma borba s vjetrenjačama

Frazemi su višečlani jezični nazivi čije se značenje ne može pogoditi iz značenja sastavnih jedinica, već se mora naučiti na isti način na koji se uči značenje jezika.

Frazeologija – phrasis, grč. izričaj + logos grč. riječ, govor= jezikoslovna grana koja proučava frazeme= ukupnost frazema kojeg jezika, narječja, književnog djela itd.

frazeološki rječnik – rječnik frazema

Uvjeti postanka frazema

Frazem je veza s ovim obvezatnim značajkama: ne stvara se u govornom procesu, nego se reproducira u gotovu obliku ima stalan sastav i raspored sastavnica značenje mu se obično ne izvodi iz značenja sastavnica jer one, ili bar neke od

njih, doživljavaju semantičku pretvorbu uklapa se u rečenicu kao njezin sastavni dio sastoji se od najmanje dvije riječi

dolijevati ulje na vatru = dolijevati ulje na oganj = ulje na vatru dolijevati

Postupak nastajanja frazema- naziva se frazeologizacijom ili frazeologiziranjem.Frazem nastaje od slobodne veze riječi, tj. od niza riječi od kojih svaka ima svoje značenje te svoju slobodnu razdiobu.

riječ riječ frazemgrlo jagode grlom u jagodebubreg loj bubreg u loju

Frazemi se u rečenicu uklapaju kao njezin sastavni dio:On je strah i trepet u svome razredu.Škola joj dobro ide, ali matematika joj je Ahilova peta.Vrste frazema

I. S obzirom na njihovo sintaktičko ustrojstvo:frazemske sintagme:frazemske rečenice (poslovice i krilatice):grlom u jagode, Tko rano rani, dvije sreće grabi.šuć-muć pa prolij Platiš jedan – dobiješ dva.

II. S obzirom na središnju punoznačnicu:Glagolski frazemi: pokazati zubePridjevni frazemi: glup kao top,Imenični frazemi: mačji kašalj

Priložni frazemi: uzduž i poprijeko

Tvorba riječi

Tvorbene riječi – možemo raščlaniti na tvorbene sastavnice (vod-en, vod-o-zem-ac…)Netvorbene riječi – ne možemo raščlaniti na tvorbene sastavnice (konj, ali…)

Tvorba riječi proučava pravila, načine oblikovanja i sredstva za oblikovanje novih riječi na temelju već postojećih riječi.

Osnovna riječ (polazišna) – služi kao polazište u tvorbiTvorenica – riječ koja nastaje tvorbom

Preoblika (semantička analiza) - provjera je li riječ tvorbena ili nije:

Ronilac = čovjek koji _____________

Starac = _____________ čovjek

Tvorbena analiza (raščlamba) – raščlanjivanje tvorenice na tvorbene sastavniceGranica između tvorbenih sastavnica = tvorbeni šav

Preoblika tvorbena analizabratov → koji pripada bratu brat-ovneiskren → koji nije iskren ne-iskrendugouh → koji je duga uha dug-o-uh

Tvorbeni šav

Tvorbeni načini

izvođenje slaganje

od jedne polazišne riječi od dviju polazišnih riječiizvodimo tvorenicu (izvedenicu) slažemo tvorenicu (složenicu)

S obzirom na tvorbena sredstva razlikujemo nekoliko tvorbenih načina:

sufiksalna tvorba: tvorbena osnova + sufiks = izvedenica

rod+jak – rođak, odražava+nje – odražavanje, stol+ar – stolar…

prefiksalna tvorba: prefiks + tvorbena osnova

ne+pravedan – nepravedan, naj+veći-najveći

prefiksalno-sufiksalna tvorba: prefiks+tvorbena osnova+ sufiks

pod+zem+ni – podzemni, bez+imen+Ø

slaganje – složeno nesufiksalna tvorba (čisto slaganje): tvorb. osnova + tvorb. osnova

basn-o-pisac,

polusloženica: - (svaki dio zadržava naglasak, deklinira se samo 2. dio riječi)

hrvatsko-slovenski, lovor-vijenac, spomen-ploča…

složeno-sufiksalna tvorba: tvorbena osnova+tvorbena osnova+sufiks

konj-o-krad-ica, drug-o-lig-aš

srastanje - osnovna riječ + osnovna riječ:

blag+dan – blagdan, što+šta- štošta, dan+gubiti – dangubiti, u+oči - uoči

preobrazba (konverzija, mutacija) – jedna riječ bez dodavanja tvorbenih jedinica prelazi iz jedne vrste riječi u drugu; glasovni sastav ostaje joj isti, ali se mijenjaju gramatička obilježja

poimeničenje – mlada (mladenka), Hrvatska (zemlja)popridjevljenje – rascvala (trešnja), uvezena (tkanina)popriloženje – lijepo (govoriti), dobro (raditi), loše (postupiti), nagonski (reagirati)povezničenje – Ne govori kad te ne pitaju.Popredloženje – krajem (zime)

MOCIJSKA TVORBA:direktor – direktorica, lav – lavica, student – studentica (mocijski parovi/ parne imenice)

SPECIFIČNOSTIGlagolske imenice – nastaju sufiksalnom tvorbom

zna+nje – znanje, kup+nja- kupnjaglag. imenice na –ba – bolje nego na –nje, -enje, -jenje:

prosidba, krunidba, nagodba

Glagoli:rad-i-ti, um-ova-ti, telefon-ira-ti, ravn-a-ti, crven-i-ti, šap-nu-ti

perfektivizacija: kucati – kuc-nu-ti, šaptati- šap-nu-tiimperfektivizacija: ograničiti: ogranič-ava-ti, dobaciti: dobac-iva-ti, dodijati: dodija-va-ti…-iti - -jeti-iti – prijelazni glagoli (crveniti sobu) -jeti – neprelazni (crvenjeti)

Imenice za vršitelja radnje: bolje –telj nego –lac: gledatelj (-ica)/ gledalac (-ica?!)Radiona – radionica, blagovaona – blagovaonica, čekaona – čekaonica, učiona – učionicaPRIDJEVIImena na –v dobivalju sufiks –ljev: Jakov-ljev, Čehov-ljev…Imena na –av mogu imati i –ov i –ljev: Braslavov /Braslavljev…