- 1 -

Žena ZmijaJean Plaidy

Naslov originala: Madame Serpent

- 2 -

Mladoženja Henrik

U Amboiseu, francuski dvor je slavio. To je najčešće i činio, budući da je sam kraljrekao kako Francuzima, želi li živjeti s njima miru i zadržati njihovu privrženost, moradva dana u tjednu priuštiti slavlje, jer će u protivnom pronaći opasniju zabavu.

Dvorac Amboise kralju je bio najdraži. Činilo se da sa svog visokog položaja na stijenibahato i pozorno motri valovit krajolik i srebren tok rijeke Loire koja ga je natapala. Debelezidine, veliki potpornji, kružne kule i visoki prozori činili su ga više utvrdom negodvorcem. Izvana je doista djelovao snažno i zastrašujuće, ali iznutra je, s knjižnicama,velikim gozbenim dvoranama, stropovima ukrašenim heraldičkim ljiljanima ilisalamanderima u plamenu, bio veličanstveno sjedište najveličanstvenijeg europskogkralja.

Dvor je slavio, a u velikoj gozbenoj dvorani ukrašenoj najdragocjenijim tapiserijama izlatom protkanim zavjesama, kraljeva sestra i omiljena priležnica priredile su mu zabavu.Bit će duhovita jer su one bile najduhovitije žene na duhovitome dvoru. Možda ga čakuspiju prenuti iz dubokih misli u koje je utonuo.

Zavalio se u kićenoj stolici, veličanstven u podstavljenome ruhu načičkanom biserjem idraguljima, divotnom sobolovom krznu. Na grudima i prstima svjetlucali su mu dijamantii rubini, a oko njega se širio miris ruskih kožnatih kovčega u kojima su se čuvala njegovafina flandrijska sukna.

U Amboiseu je bio tek četiri dana i već je razmišljao o sljedećem odredištu. Rijetko seigdje zadržavao duže od tjedna ili dva u komadu - čak ga ni njegov ljubljeni Fontainebleaunije mogao zadržati duže od jednog mjeseca; nakon toga bi započinjala velika pomutnjaseobe dvora, prenošenje u novu palaču njegove postelje i svih umjetničkih i pomnoizabranih ukrasa iz njegovih odaja, bez kojih nije mogao živjeti. Zlobno je uživao gledajućite selidbe - tako nezgodne za sve osim za njega. On bi sjedio u svojoj stolici prekriženihnogu, dobacujući zavodljive osmijehe zgodnim djevojkama, duhovite primjedbe iliprijateljske prijekore. Obično je bio dobrohotan, uvijek zahtjevan, često zajedljiv. Bio jenajistaknutiji i najšarmantniji muškarac u Francuskoj, rođen za divljenje i lasku, koje jeprihvaćao zdravo za gotovo; bio je uman, pripravan na dobra djela ako ne traže preveliknapor; uvijek spreman na pustolovinu, bilo ljubavnu ili ratnu; zabavan, željan zabave,obožavao je umjetnike koliko i žene, bio je predmet divljenja, odan raskoši, tetošen kraljFrancuske.

Bio je previše pametan da ne bi znao što s njim nije u redu. Opraštao se od sjajnogadoba mladosti kad mu je sve što je zaželio - do one velike katastrofe - padalo s neba.Otkako je doživio taj ponižavajući poraz, više nije bio onaj stari; do tada se činilo da jemiljenik Fortune, baš kao i svih drugih žena u Francuskoj. Nikada neće zaboraviti bitkukod Pavije, kad su ga zarobili Španjolci; život je sačuvao samo zahvaljujući sestriMargareti, svom najdragocjenijem biseru, koja je prkosila smrti i pogibeljima na opasnomputovanju kroz Francusku do Španjolske, gdje ga je spasila nježnom skrbi.

I tako je sada u sjajnoj dvorani ljubljenog Amboisea, umjesto blistavih očiju vlastitihsunarodnjakinja, vidio oči Španjolki koje su izašle na ulice Madrida da vide zarobljenikakojega je njihov kralj doveo iz rata. Došle su se podrugivati, ali su umjesto toga zaplakale.Njegove draži bile su tolike da su ga čak i ojađena, poražena i ponižena, te žene zavoljelečim su ga ugledale.

- 3 -

To je bila prošlost, ali zbog toga je sada imao Španjolku za ženu. S blagim gađenjembacio je pogled na teško, Eleonorino lice. Bila je suviše bogobojazna da bi mu bila mila. Uzto, već je gotovo deset godina bio zaljubljen u Anne d'Heilly. Stotine su žena nakratkoznale pobuditi njegovo zanimanje, ali Anne je ostao vjeran - na svoj način. Rado je gledaokako se kupaju u njegovu bazenu; dao je postaviti zrcala kako bi ih mogao vidjeti iz svihkutova. Bio je umjetnik.

— Ona sitna riđokosa nam se sviđa — rekao bi. — Dražesna je. Pamtim jednu sličnu sbojnog pohoda u Provansi.

Tada bi se s tom sitnom, riđokosom djevojkom pokušao vratiti u Provansu svojemladosti. Ali, čemu to? Stari. Bio je čovjek koji se zna smijati i sebi, kao i drugima; i znao jeda je došlo vrijeme za smijeh na vlastiti račun. Nekoć je bio kao faun, tako veseo, takozgodan; sada je vjerojatno više nalik na satira. Kraljevi ne bi smjeli starjeti. Kraljevi bitrebali ostati zauvijek mladi. A tada se sjetio nestrpljivog mladića koji je čeznuo da starogakralja snađe smrt. »Znači, do toga je došlo!«, pomislio je. »Ja, Franjo, uskoro ću biti isti kaostari Luj - sliniti za mladim ženama, kupovati njihovu naklonost pokojim draguljem,umjetninom.« Nije čudo što se radosni kralj snuždio.

Ali tada je započela predstava. Da, bila je zabavna. Smijao se, a dvor je čekao njegovsmijeh. No, nije bio posve usredotočen. Ona tamnokosa je bila dražesna, tako oskudnoodjevena; bila bi još dražesnija na plahtama od crnog satena. Dođi, dođi! Ali zapravo nijebio zainteresiran. Pokušao se natjerati na ljubavni žar. Kakav li je samo muškarac bio usvoje vrijeme! Najveći ljubavnik u zemlji koja idealizira ljubav. Najveći ljubavnik i - jesu limu to šaputali iza leđa? - najgori ratnik.

Sada se počeo pitati hoće li za tu palaču osmisliti neke novine. Bio je zaljubljenik uarhitekturu i bilo mu je zadovoljstvo pozivati umjetnike na dvor da mu opčine uši i očidok on vabi žene da mu opčine druga osjetila. Sjetio se starih prijatelja – što je siguranznak starosti! Leonardo da Vinci! Siroti Leonardo! »Počastio sam ga svojim prijateljstvom«,pomislio je Franjo, »ali budući će naraštaji možda reći da je on mene počastio svojim. Voliosam tog čovjeka. Ja mogu načiniti kralja. Načinio sam sina Franju koji će jednoga dana bitikralj. Ali samo Bog može načiniti umjetnika.«

To je shvaćao. Stoga je cijenio umjetnike. Piscima, slikarima, kiparima,kamenoklesarima - svima je želio dati do znanja kako im francuski kralj nudipokroviteljstvo, pa čak i prijateljstvo. Mnogi od dvorana koji su ga sada okruživali bili suzgađeni djelima Françoisa Rabelaisa i nije im bilo jasno zašto je taj dosjetljivi redovnik kra-lju toliko mio, jer taj čovjek doista nije pokazivao ništa više poštovanja prema kralju negoprema dvoranima. Ali kralj je odgovarao kako je zabavno gledati ruganje drugima, čak iako taj užitak moraš platiti povremeno trpeći malo uvijene poruge na vlastiti račun.

A sada, kad je uvidio da je starost pred vratima, zaželio se vratiti u blistavu mladost.Podsjetio se da mu još nije ni četrdeset, ali nije više bio isti onaj raspojasani dječak koji jebika i tri lava nahuškao na borbu u opkopu Amboisea; nije više bio mladić koji se samsamcat uhvatio u koštac s veprom i odbio pomoć svite, dok je njegova majka prestrašenokršila ruke, istodobno blistajući od ponosa svojim ljubljenim, svojim kraljem, svojim»Cezarom«.

E pa, još je bio kralj, a kad nije bio tako mrzovoljan kao toga dana, bio je najvedrijimuškarac na dvoru. Žalio je što nije sličniji svom starom prijatelju i neprijatelju, kraljuEngleske. To je bio čovjek obdaren dragocjenom sposobnošću da sebe vidi onakvimkakvim se želi vidjeti. »Velikog li i sjajnog dara!«, uzdahnuo je Francis. U mladosti poticaj,u starosti utjeha.

- 4 -

Prijezirno se nasmijao, razmišljajući o Henriku i njegovoj ljupkoj novoj supruzi Anne tezlobnom starom Klementu koji ih je u pravednome gnjevu oboje izopćio iz Crkve.

Misli o Henriku i Klementu podsjetile su ga na nešto što ga je u zadnje vrijeme nemalorazdraživalo i uznemirivalo. Bio je to dječak - izvor njegova nezadovoljstva - koji je, posveočekivano, sjedio mrk i sam u kutu. Kakav šmokljan! Nezgrapne li seljačine! Franjo jerazmišljao o tome da mjesto komornika ponudi onome tko uspije naglas nasmijatimladoga Henrika. »Odakle meni takav?«, pitao se. »Ali neću više trpjeti njegovomrgođenje i neotesane navike.«

Podigao je pogled i mahnuo da mu priđu dvije osobe koje je na cijelome dvoru najviševolio i cijenio - Anne, njegova ljubavnica, i Margareta, kraljica od Navarre, njegova sestra iljubljena prijateljica iz djetinjstva. Divna li para! Kad ih čovjek vidi, ispuni ga ponosFrancuskom koja ih je obje iznjedrila. Doista, koja bi ih druga zemlja mogla iznjedriti? Objesu bile lijepe, svaka na svoj način, Margareta duhovna, Anne putena; obje su imale onajdar koji je Franjo tražio, uz ljepotu lica i tijela, u svim ženama kojima je volio biti okružen.Bile su umne kao on, a vjerovao je da su možda i umnije; s njima je mogao raspravljati održavničkim brigama; imale su pameti da ga savjetuju i duhovitosti da ga zabave.Priležnica je imao napretek, ali Anne je ostala njegovom ljubavlju; a s Margaretom ga je,pak, vezala vatrena odanost još otkako je stasao dovoljno da progovori. Priležnice dolaze iodlaze, ali vezu između brata i sestre može raskinuti samo smrt.

— Ljubila sam te i dok još nisi bio rođen — jednom mu je rekla Margareta. — Ljubavprema mužu i djetetu ništavna je u usporedbi s onom koju gajim prema tebi.

Ozbiljno je to mislila. Zamrzila je muža kad joj je napustio brata u Paviji; napustila jedom i prkosila smrti kako bi stigla do njega u Madrid. U tom trenutku osjetila je njegovoraspoloženje brže nego Anne, jer su njih dvoje bili poput blizanaca - nikada posvezadovoljni ako nisu bili jedno uz drugoga, smjesta naslućujući tuđu tugu, uvijek spremnipodijeliti radost.

Nasmiješeno mu se obratila:— Najdraži, zašto si danas sjetan?

Objema im je dao znak neka mu sjednu svaka s jedne strane, pa se nagnuo premaMargareti, primio njezinu ruku i prinio je usnama. Svaka njegova kretnja bila je otmjena ipuna draži.

— Sjetan? Ne! — rekao je. — Ali razmišljam o tom talijanskom braku.— Meni se to ne sviđa — rekla je Anne. — Tko je ta obitelj? Tko su ti trgovci Medici

da bi se priženili u francusku vladarsku kuću?— Ljubavi — rekao je kralj — ponavljaš riječi mojih savjetnika. Nažalost, ponavljanje

može biti zamorno, čak i iz tvojih slatkih usana. — Dao je znak glazbenicima. — Svirajte!Svirajte! — naredio je, jer nije želio da previše ljudi čuje što govore.

— Papa je hulja, gospodaru — ustrajala je Anne. — A ako je istina dosadna, dosada semora trpjeti.

— Hulja! — povikala je Margareta. — Gori je od hulje, budala je.— Drage moje dame. Reći ću vam kakav sam savjet dobio od dječakova kuma. Smatra

kako je tužno kada se sin kraljevske kuće mora oženiti trgovačkom kćeri. S tudorskomdomišljatošću, dodaje da bi kralj takav prijedlog trebao razmotriti samo ako bi od njegamogao imati velike koristi, ali da osjeća kako bi Bog blagoslovio takvo sjedinjenje, kad bikorist bila dovoljno velika.

Nasmijale su se.— Zar nisi rekao da je to mišljenje kuma mladog Henrika? — rekla je Margareta. —

Trebala sam znati da su to riječi engleskog Henrika VIII.

- 5 -

— Neka ga sveci štite! — podrugljivo je rekao Franjo. — I neka uz ljupku novu ženicudobije što zaslužuje. To sam mu i napisao u čestitci.

— Zahvalit će ti iz dubine srca — rekla je Margareta. — »Jer što ja to zaslužujem?«,reći će. Što drugo ovakav svetac kao što sam ja zaslužuje doli blaga, moći, uspjeha izadovoljstva? Jer ako je itko ikad zaslužio takve stvari, onda je to Henrik Engleski!« Nećeprepoznati tvoje primisli.

— Kad bi bar siroti Franjo mogao francuskome kralju ponuditi bar desetinu odanostikoju Henrik Tudor polaže pred noge engleskome kralju! — uzdahnuo je Franjo. — Jaljubim francuskoga kralja, razumije se - nitko ga ne ljubi više od mene - ali zbog njegovihnedostataka, dok Henrik Tudor kralja Engleske ljubi zbog njegovih vrlina. Prava je ljubavslijepa.

— Ali u pravu je kad kaže da bi u tome trebalo biti koristi — primijetila je Anne. —Jeli ta korist dovoljno velika?

— Ti Medicijevi su bogati. Napunit će nam riznicu koju si ti, Anne, avaj, pomoglaisprazniti. Stoga se raduj sa mnom. Uz to, mala Medicijeva donijet će nam tri vrlo blistavadragulja. Genovu, Milano i Napulj.

— Što jamči papino obećanje! — reče Margareta.— Mila, ne vrijeđaj Svetoga Oca.— Svetoga Oca s nimalo svetom navikom magarčenja svoje suviše lakovjerne dječice!— Klementa prepusti meni, ljubavi. I dosta o politici. Bio sam uznemiren i želio

olakšati dušu pred vama umnim gospama. Taj me dječak muči sam po sebi. Vjere mi, damu majka nije najkreposnija žena u Francuskoj, zakleo bih se da nije moj.

— Možda ste malo suviše strogi prema malenome vojvodi, kralju — rekla je Anne. —Još je dječak.

— Četrnaest mu je godina. Kad sam ja bio njegove dobi...— Ne uspoređuje se svijeća sa suncem, mili — rekla je Margaret.— Ljubavi, zar djeca sunca ne bi trebala pokazati bar malo sjaja? Mrzim mrzovoljnu,

glupu djecu, a čini se da sam u njemu dobio najmrzovoljnije i najgluplje koje sam ikadavidio.

— To je zato što je sin vaše blistavosti, gosparu, pa previše od njega očekujete. Dajtemu priliku jer, kao što vaša milostiva sestra kaže, još je mlad.

— Vi, žene, previše ste popustljive prema njemu. Sve bih dao da mogu utuviti barjednu iskricu pameti u tu tupu tikvu.

— Čini mi se, Franjo — rekla je Margareta — da je dječak malo manje glup kad ti nisiu blizini. Što ti misliš, Anne?

— Slažem se. Zapodjeneš li s njime razgovor o lovu, ljubavi, njegovo lice postaje slikai prilika vaše živahne pojave.

— Lov! Zdrav jest, istina. Da je bar prestolonasljednik takav.— Ne krivi svoje dječake, Franjo. Već španjolskoga kralja.— Ili — opušteno je dometnula Anne — samoga sebe.Oči su mu se na trenutak zažarile kad ju je pogledao, ali ona je smiono izdržala njegov

pogled. Bila je izazovna, vrlo sigurna u sebe, zamamna, a on je i nakon deset godina još biozaljubljen u nju. Koješta si je dopuštala, ali njemu su se sviđale žene koje si mnogodopuštaju. Nije bio njezin bog, kao Margareti. Nasmijao se, jer nije mogao zanemaritisvoju sposobnost da sam sebe suviše jasno vidi. Imala je pravo. Bio je loš ratnik, suvišenepromišljen. I što je iz toga proizašlo - Pavia! Sam je bio kriv i nikoga drugoga nije mogaokriviti za to što su mladi Henrik i njegov stariji brat prestolonasljednik morali zauzetiočevo mjesto u španjolskome zatvoru kao jamstvo da će se otac držati zadane riječi.

- 6 -

— Previše si dopuštaš, draga — rekao je, pokušavajući biti hladan.— Avaj! Ljubavi, bojim se da govorim istinu — drsko je odvratila. — Ali ja vas ljubim

zbog vaših vrlina, kao i zbog nedostataka. Zbog toga ne drhtim kad vam govorim istinu.Margareta brzo dometne:— Bila je to loša sudbina. Kralj se morao vratiti, a kraljevići zauzeti njegovo mjesto.

Ali posvetimo se radije pravom pitanju. Dječaci su se vratili iz Španjolske...— Gdje je mladi Henrik zaboravio materinski jezik! — povikao je Franjo. — Zar bih ja,

Francuz, koliko god proveo u izgnanstvu iz domovine, počeo baljezgati na poganskomejeziku?

— Kad se vratio, govorio je španjolski, gospodaru — primijetila je Anne. — I to tečno,koliko čujem.

— I više nego tečno. Izgleda, razmišlja i ponaša se kao Španjolac. Više je neprijateljevnego moj sin.

— Istina je da je mrzovoljno dijete — rekla je Anne. — Pitam se što će talijanskadjevojčica misliti o mladoženji.

— Zahvalno će ga prihvatiti — rekla je Margareta. — Zar nije sin francuskoga kralja?— Baš me zanima — vragolasto nastavi Anne — hoće li joj se činiti da je taj mrzovoljan

dječak vrijedan ona tri blistava dragulja: Genove, Milana i Napulja.— Hoće — odvratila je Margareta. — Jer čovjek se ne cjenka kad trguje tuđim novcem.— Pogotovo kad račun možda nikada i neće platiti!— Dosta! — reče Franjo, s tračkom gorčine u glasu. — Klement je premazan svim

mastima, ali mogu ga držati za riječ.— Kako će dijete stići? — upita Anne.— Sigurno ne bez velike pompe i obilja bogatih darova te sa Svetim Ocem glavom i

bradom. Neće je samo dopratiti, već će i ostati na vjenčanju.— Što? — povika Anne. — Zar nam ne vjeruje da ćemo od nje učiniti poštenu ženu?— Nedvojbeno misli — dobaci Margareta — da će joj naš Henrik oduzeti djevičanstvo

i poslati je natrag.— Nakon što joj mazne dragulje i miraz!Franjo se nasmija.— Ne poznaje on našeg Henrika. On može oduzeti svako veselje gozbi, ali ne i djevi

djevičanstvo. Sveta Majko! Da bar taj dječak ima malo više žara u sebi. Gotovo žalim što nesliči više svome kumu s druge strane kanala, usprkos njegovoj razmetljivosti ipodmuklosti.

— Koliko čujem — primijeti Anne — njegovo englesko veličanstvo bilo je stasitmuškarac. I još uvijek jest, premda se bliži srednjoj dobi.

— Vršnjaci smo — zareži Franjo.— Ali — bockala ga je Anne — vi ste bog, ljubavi. Bogovi ne stare.— Razmišljam o dječaku — rekla je Margareta. — Sad kad će postati mladoženja,

nešto bi trebalo poduzeti. Trebao bi imati prijatelja, dobrog prijatelja, koji će mu pokazatikako da se prestane bojati nas svih, a ponajviše rođena oca; nekoga tko će mu objasniti daje nespretan uglavnom zato što mu manjka samopouzdanja, nekoga tko će mu reći da ćeposljedice nesretnih godina u Španjolskoj izbrisati tako što će ih odagnati iz misli, a neneprestano njima razbijati glavu.

— U pravu si kao uvijek, mila — reče Franjo. — Prijatelj: neodoljiv mladić pun šarma iljepote, vedar mlad čovjek okružen mnoštvom dobro raspoloženih prijatelja.

— Mili, nisam baš to imala na umu. Na dvoru nema nikoga tako istančana pristupakakav je potreban. Španjolska je ostavila traga u dječakovu umu - koliko je dubok, nitko

- 7 -

od nas ne zna, ali bojim se da je vrlo dubok. Potrebna je blaga ruka da izbriše te ružneuspomene. Mora zaliječiti dostojanstvo pod istančanim, blagim utjecajem.

— Znači, treba mu žena! — reče Anne.— Pametna žena — reče Margareta. — Ne neko mlado i nepostojano stvorenje

njegove dobi. Žena - mudra, lijepa i, prije svega, suosjećajna.— Ti! — uzvikne Franjo.Margareta odmahnu glavom.— Rado bih izvela to čudo...— To bi i bilo čudo! — smrknuto se složi Franjo. — Preobraziti tog budalaša zadojena

španjolskom sumornošću u vedra francuskog dvoranina! Da - čudo!— Ja to ne bih mogla — priznala je Margareta. — Ne bi mi to dopustio, jer sam

svjedočila njegovim poniženjima. Bila sam nazočna, Franjo, kad si ga korio. Vidjela sammrzovoljno rumenilo u njegovim obrazima i gnjevni sjaj u njegovome oku. Vidjela samkako ona njegova stisnuta, tanka usta pokušavaju izgovoriti riječi koje bi se podosjetljivosti mogle mjeriti s tvojima. Siroti dječak ne razumije da dosjetljivost izvire izmozga da bi stigla do usana. Ne! Nikada se ne bi otvorio mojim nastojanjima. Ja mogusamo skovati plan; drugi ga moraju provesti u djelo.

— Onda Anne...— Moj ljubljeni gospodaru, vi toliko tražite od mene da ne bih mogla služiti nikome

drugome; a i moja revnost u vašoj službi tolika je da mi za tuđe poslove preostaje samobezvoljna ravnodušnost.

Nasmijali su se, a Margareta brzo rekla:— Prepustite to meni. Ja ću pronaći pravu ženu.Franjo im objema prebaci ruku preko ramena.— Drage moje — reče pa poljubi prvo Margaretu, zatim Anne — što bih ja bez vas?

Onaj moj sin mi je poput kamička u cipeli, trajna smetnja... prolazi i vraća se. Neka vasDjevica obje blagoslovi. A sada, plešimo. Radujmo se. Glazbenici! Dajte nam najbolje štoimate.

Kralj je poveo Anne na ples, oduševljen što su ga priležnica i sestra naposljetku ipakuspjele oraspoložiti; dvorani i dame slijedili su njega i Anne na ples. Ali u jednom kutu,grbio se mladi kraljević Henrik pokušavajući se sakriti iza zavjesa, pitajući se kada ćeuspjeti klisnuti natrag u mir svojih odaja - gnušajući se svega toga, smijeha, veselja,dvorana i žena; ali više od svega mrzeći oca.

Kralj je raspustio svitu, jer je želio ostati posve sam s Diane, lijepom udovicommajordoma Normandije. Dok budu izlazili, ostali će im se smijuljiti iza leđa. Ha! Znači,sada je na red došla La Grande Sénéchale? Kakav kralj! Kakav muškarac! Ali što će na toreći ljupka Anne d'Heilly? Kakva li je igra ta ljubav! I kako li je samo vješto i neumornoigra naš vladar!

Kralj je pozvao udovicu da ustane. Stisnutim očima odmjerio je svaku pojedinostnjezine vanjštine, sa znalačkim divljenjem. Bio je ponosan na žene kao što je Diane dePoitiers. »Tako mi svega, mi u Francuskoj doista znamo uzgojiti ženu«, pomislio je.

Bojala ga se, ali to nije pokazivala. Obrazi su joj bili rumeni, a oči blistave. Razumljivo!Zasigurno je uzbuđena zbog kraljeva poziva. Govorio si je da se gotovo i nije promijenilaod njihova zadnjeg susreta. Kada je to ono bilo? Pa prije gotovo deset godina! Koža joj jejoš bila lijepa kao u djevojke. Bilo mu je teško povjerovati da su joj već trideset tri. Crte licabile su joj pravilne, vrana kosa bujna, tamne oči blistave, a stas savršen! Oduševljavala ga

- 8 -

je, i to upravo tom hladnoćom, ravnodušnošću prema njegovu divljenju i čudesnimtjelesnim dražima.

A bila je i pametna. Zabavljao se puštajući je da nagađa zašto ju je pozvao ili, boljerečeno, da izvlači zaključke od kojih joj srce zasigurno neugodno treperi pod savršenim,ali čednim grudima.

Francuski kralj izgledao je kao satir dok je promatrao ženu pred sobom.Vidio ju je s kraljicom i pomislio: »Ah, to je žena. Ona bi od mojega Henrika mogla

učiniti muškarca. Ona će ga poučiti umijećima i čarima koje ona ima u tom svom zgodnommalom prstu. Poučit će ga svemu što će mu koristiti i ničemu što bi mu moglo naškoditi.Poučit će ga da ljubi njezine vrline i mrzi očeve poroke; a onda ću se ja posavjetovati s tomdražesnom ženom i zajedno ćemo mu pronaći ljubavnicu, neku mladu, dragu djevojku,osim u slučaju da – što je vrlo moguće, jer vjerujem da je Henrik spreman na svakuosrednjost - odluči ostati vjeran svojoj talijanskoj nevjesti.«

— Želim vas zamoliti uslugu — rekao je milujući je toplim pogledom.Ustala je. Visoko je podigla glavu i prosvjed joj se čitao u svakoj crti lijepe glave i

ramena.No, on ne bi bio on kada bi se mogao oprijeti porivu da je malo draži.— Molim vas da sjednete. Ne bismo željeli da budete tako službeni. Dođite, priđite...

meni.— Gosparu, ukazujete mi veliku milost.— Spreman sam vam ukazati još i veću, draga gospo, kada bih samo uspio dobiti vaš

ljubazan pristanak. Često se sjetim onog našeg davnog susreta. Je li moguće da je prošloveć deset godina, Diane? Pa vi ste ista djevojka kao onda. Kažu da je to čarolija. Kažu daste otkrili tajnu vječne mladosti, a kad vas vidim ovakvu, dao bih časnu, plemićku riječ dasu u pravu.

— Ne znam čarati, gosparu — odgovorila je. — A ako ste poslali po mene da vamgovorim o čarolijama, iskreno vam kažem da sam žalosna, jer ne govore istinu. Nema tučarolije, gosparu. Da je ima, podijelila bih je s vama.

— Ah, ali čarolija je u vašoj ljepoti, lijepa Diane. I upravo bih tu čaroliju želio dapodijelite sa mnom.

— Gosparu, na dvoru je mnogo lijepih žena koje uzdišu za vašom pozornošću...— Venerine draži me ne privlače. Krjeposna Diana je ona ko ju tražim.»Ne«, pomislio je. »Doista se nije promijenila. Prije deset godina nije bila udovica. Bila

je dvadesettrogodišnja ljepotica udana za jednog od najbogatijih i najružnijih ljudi uFrancuskoj. Sramota! Dati ljupku, petnaestogodišnju djevojku sredovječnom udovcu! AliJean de Poitiers, koji je morao udati tri kćeri, smatrao je da je Grande SénéchaleNormandije dobar muž za mladu Diane. Bila je krotka i trpjela starca - imaju dvijedjevojčice, zar ne?« Vjerovao je da je tako. U to ga je vrijeme zanimala. Zanimala ga je sva-ka zgodna žena u njegovu kraljevstvu - i nije mu bilo važno je li vojvotkinja, La GrandeSénéchale ili vinarova kći! Bio je spreman svaku pripustiti u svoj krevet - i gotovo ganijedna nije mogla odbiti! Ali Diane je odbila.

Gledajući njezino mirno lice i osjećajući prikriven strah od onoga što je smatralaobnovljenim nasrtajem na njezinu čednost, ponovno ju je vidio kao uplašenu ženu koja sebacila pred njega na koljena, preklinjući ga da poštedi život njezinome ocu. Stara budalauplela se u urotu zapovjednika Bourbona pa je trenutačno bio u tamnici u Lochesu,čekajući pogubljenje. Diane je došla moliti za njegov život vladara koji je oduvijek bio slabna molbe lijepih žena. Plakala je, ali zadržala prisebnost i slutio je da je razumjela dvobojriječima koji je uslijedio. Kralj se, posve nelogično kao uvijek, zaljubio u moliteljicu; rekao

- 9 -

je da će joj morati ispuniti molbu budući da će mu postati vrlo bliska prijateljica, jer ni učemu ne uživa više nego u usrećivanju svojih najbližih.

Poslije, kad je starčev život pošteđen, a kralj očekivao zahvalnost na svojojvelikodušnosti, njezine su se krupne, tamne oči užasnuto razrogačile, a obraze meke poputdamaska oblilo je rumenilo; što je još gore, zaplakala je. Rekla je da se boji kako je bilaglupa i da ne razumije kralja. Zar želi reći da je poštedio očev život u zamjenu za častnjegove kćeri?

Te gorke suze! To smjerno gnušanje! To joj je bilo vrlo pametno, dakako; a on se kodžena, nakon ljepote, najviše divio upravo pameti. Što mu je preostalo? Pobijedila je.Nasamarila ga je. Naložio joj je neka ide.

— Vaša me ljepota opčinila, draga moja Diane — rekao je tada ali vaša me pametrazoružala. Vratite se mužu. Nadam se da vas dovoljno cijeni.

Nije bio kivan na nju; malo je kivnosti bilo u njegovoj prirodi; povremeno ju je viđao,jer je bila jedna od dvorskih dama njegove kraljice; bila je tako dolična u crno-bijelomžalobnom ruhu koje je uvijek nosila od muževe smrti.

Ali kako da se odupre veselju da je malo draži? Navest će je da očekuje ono najgore -ili najbolje. Francuski kralj će kao satir obljubiti krjeposnu Diane! A onda će je naglopustiti, tako da će se naljutiti usprkos tome što će joj laknuti.

— Nisam prestao razmišljati o vama od onoga dana kad ste ocu otišli reći da mu ježivot pošteđen. Sjećate li se?

— Da, gospodaru, sjećam se.— Kako li ste samo radosno otišli! Jeste li rekli ocu da ste njegov život kupili...

krivotvorenim novcem?Jasno je odgovorila:— Otac to ne bi razumio da sam mu rekla. Gotovo je izgubio razum zatočen u

mračnoj tamnici u Lochesu. Četiri kamena zida i jedini izvor svjetla prozorčić kroz koji sumu dodavali hranu. A onda... na gubilištu... doznaje da je mu je život pošteđen, ali da ćega provesti u tamnici. Mislila sam da ste obećali »pomilovanje«. Nisam shvatila da to znači»utamničenje«.

— Toliko toga nismo shvatili... vi o meni, kao ni ja o vama, čedna moja Diane.— I tako je ostao u tamnici, gospodaru, prerano ostario čovjek.— Izdajicama nije dopušteno živjeti kao odanim ljudima — hladno je odvratio Franjo

- čak i kad imaju lijepe kćeri. A kad je ta kći krjeposna koliko i lijepa, izdajici se loše piše.Šutjela je, ali vidio je da je vrlo uplašena.— A što je sada s vašim ocem? — upitao je.— Milostivo ćete se sjetiti da je nedavno pušten, gospodaru.— To me raduje. Ublažio bih vašu zabrinutost da ste mi dopustili. Jesam vladar

Francuske, ali sam rob ženske ljepote.— Gospodaru, o vašoj dobroti zna cijela Francuska.— Sada se razumijemo. Želim nešto od vas. — Uzmaknula je, a njemu odjednom

dojadilo zadirkivanje. Brzo je nastavio: — Želim razgovarati s vama o vojvodiOrleanskom.

— O malenome vojvodi!— Ah, nije tako malen, nije tako malen! Uskoro će biti muž. Što mislite o dječaku?— Pa, gospodaru, ne znam. Vidjela sam ga tek jednom ili dvaput.— Slobodno govorite. Recite da je glupan i prostak, više nalik na španjolskog seljaka

nego na kraljeva sina. Neću poreći.— Mislim da je naočit dječak.

- 10 -

Kralj se nasmija.— Je li moguće, Sénéchale, da te vaše blistave oči ne vide jednako dobro kako čaraju?

Kažem vam kako nema potrebe da obzirno birate riječi.Nasmiješila se.— Onda dobro, gospodaru, malenoga vojvodu doživljavam kao stidljiva dječaka

nespretna vladanja.— Drugim riječima, kao glupana.— Još je mlad.— Vječan povik žena! Tako je mlad... još. A budući da je tako mlad... još, u ženama

budi nježne osjećaje. Brzo kroči u mušku dob, a ne poprima muškog vladanja.— Čula sam da je vrlo često na čelu hajke.— Kao i psi! Dakle, razmišljao sam kako najbolje odnjegovati tog svog sina i izabrao

vas za njegovu njegovateljicu.— Gospodaru!

Kralj se podrugljivo smiješio.— Ne tražim ništa što bi moglo uvrijediti čednu Diane. Već samo ovo: moja sestra i

mademoiselle d'Heilly imaju osjećaj da dječaka treba žaliti, a ne kriviti. Misle da bi munježna ženska ruka mogla pomoći da svuče ružnu, španjolsku košulju od prstenja i navučeoklop Francuza. Za taj sam zadatak izabrao vašu ruku. Ni moja sestra, ni mademoiselled'Heilly još ne znaju za moj izbor. Dovoljno ste pametni da naslutite zašto. Vi ste,Sénéchale, moj izbor. — Izražajno je slegnuo ramenima. — Mademoiselle d'Heilly moglabi biti malo ljubomorna, razumijete? Putena ruža može katkad uzdisati za ljupkošćuljiljana, Venera može pozavidjeti Diani. Zna kako mi se oči ozare na spomen vašega imenai kako obožavam žensku krjepost, premda mi katkad daje razloga za žaljenje. A... mojasestra. Vi ste predana katolkinja, a moj najdragocjeniji biser očijuka s novom vjerom. Ali ja,vaš kralj, biram vas. Biram vas zbog vaše krjeposti, iskrenosti, dostojanstva i umnosti; izbog toga što ste Francuskinja na koju Francuska može biti ponosna. Stoga vas biram zaučiteljicu svojega sina. Želim da ga poučite otmjenom dvorskom vladanju. Molite ga nekaoponaša očeve vrline, ako on u vašim bistrim očima uopće ima vrlina, ali najvažnije je daga poučite izbjegavati očeve nedostatke.

Diane se tada već smiješila.— Mislim da vas razumijem, gospodaru. Bit ću mu prijateljica. Siroti dječak! Prijatelji

su mu potrebni. Načinit ću iz njega pravog gospodina. Počašćena sam što me moj milostivikralj smatra dostojnom tog zadatka. Nikada nisam imala sina. Čeznula sam za sinom.

— Ah! — reče kralj. — Svi mi čeznemo za sinovima, ni ne sanjajući da bi moglinalikovati na Henrika Orleanskog. Vjerujem da ćete svoj zadatak dobro obaviti.

Razgovor je bio završen. Naklonila se i napustila kralja, koji je s blagim žaljenjemnastavio razmišljati o njoj i kad je otišla.

Mladi Henrik ležao je u jednom od obzidanih vrtova gledajući kako se oblaci tjerajuljetnim nebom. Tamo se osjećao sigurnim. Želio je biti sam; uvijek je želio biti sam.

U Amboiseu mu je bilo ljepše nego u Parizu. Mrzio je Les Tournelles, staru palačunedaleko Bastille, jer je u Henrikovim očima zatvor bacao sjenu za dvor, neprestano gapodsjećajući na mračne dane njegova djetinjstva. Otac je odbijao živjeti u Louvreu,smatrajući ga suviše sumornim, mračnim i staromodnim; kovao je velike planove zanjegovu obnovu. Vječno je planirao velebne obnove. Gradio je Fontainebleau, koji ćestvarno biti lijep, ali tamo zato nije bilo mira. Otac je vječno raspravljao o tome što treba

- 11 -

učiniti i kome će to dati u zadatak, pokazujući koliko je pametan, dok su mu se svi drugidivili zato što je kralj.

Henrik je mrzio tog briljantnog muškarca koji mu je bio otac, a ta mržnja bila jeposebno duboka zato što bi Henrik, da je mogao birati kome bi želio sličiti, na cijelomesvijetu spremno izabrao baš kralja Francuske, svojega oca.

Kako li samo govori! Kako li se samo uspije sjetiti tih silnih, domišljatih izjava? Kako toda zna sve što zna, a svejedno mu preostaje vremena za lov, pisanje, pjevanje i lijeganje saženama? Henriku to nije bilo jasno. Znao je samo da je taj čaroban muškarac prevarant ilažac te da je otac kriv za najstrašnije razdoblje u njegovom životu i životu njegova brata,prestolonasljednika Franje.

Poslani su u Španjolsku - ah, samo nakratko, rečeno im je. Bit će taoci zato što jenjihova oca u boju porazio španjolski kralj, zbog čega je morao obećati da će se, izmeđumnogo toga ostalog, oženiti sestrom španjolskoga kralja, Eleonorom. Kako bi bilo sigurnoda će održati zadanu riječ, mali kraljevići morali su zamijeniti oca u španjolskom uzništvu.Samo nakratko! Ali čim se otac domogao slobode, zaboravio je obećanje, zaboravio jesinove.

Prešli su Pirineje i ušli u Španjolsku te četiri godine ostali u toj mrskoj zemlji - kaozatočenici očeva neprijatelja.

Mladi Henrik otrgnuo je vlat trave i ljutito je zagrizao. Oči su mu se zamaglile od suza.Bilo mu je užasno tamo. Isprva nije bilo tako strašno jer je Eleonora brinula za njih; voljelaih je i rekla im da će im postati novom majkom. Kako li je samo ljubazna bila, odlučna utome da ih učiniti dobrim katolicima, želeći da je vole kao da su doista njezini sinčići.

Ali tada je španjolskome kralju počelo svitati da je francuski kralj lažac, pa su dvadječaka oduzeta ljubaznoj gospi koja će im postati pomajkom i izručeni podlimgrubijanima koji su im se rugali zato što im je otac prevarant.

Henrik je bio duboko ponižen, a njegov brat Franjo često bolestan. Henrik je strašnopatio u strahu da će njegov brat umrijeti i ostaviti ga sama u Španjolskoj.

Kad su prerasli odjeću, zamijenili su je pohabanim, prašnim baršunom.— Pogledajte male kraljeviće! — podrugivali su se stražari. — Sinove lažljivog

francuskog kralja!I to na španjolskom! Odbijali su odgovoriti i na jedno pitanje ako ga dječaci nisu

postavili na španjolskom. Henrik nikada nije brzo učio, ali španjolski je pohvatao. Moraoje. A to je bio jedan od razloga zašto ga je otac toliko prezirao. Do povratka kući, zaboravioje materinski francuski.

Kako li su samo on i Franjo bili oduševljeni kad su čuli da se napokon vraćaju kući.Kući... nakon četiri godine! Henriku je bilo pet kad je napustio Francusku; vratio se sdevet. Vjerovao je da će mu život sada postati divan. Ali krupan, blistav muškarac u ruhuoptočenom draguljima, kojega su svi obožavali i koji je sve nasmijavao tako da su voljelibiti u njegovome društvu, zgroženo je pogledao sinove, rekao im nešto što Henrik nijerazumio, a Franjo djelomice. Zatim ih je nazvao trezvenim španjolskim gospodičićima. Svisu se nasmijali. Henrik je mrzio smijeh. Sam se nikada nije smijao; ali njegova tragedija bilaje u tome što se želio smijati.

Mladome Franji bilo je lakše. Na kraju krajeva, bio je prestolonasljednik pa su mu seljudi ulagivali zato što će jednoga dana biti kralj. Mladi, tugaljivi Henrik bio je prepuštensam sebi. Njegov otac slijegao je ramenima i rijetko uopće pogledavao prema njemu.Henrik uopće nije imao prijatelja.

Dok je ležao u travi udubljen u svoje jade, netko je ušao u vrt. Bila je to gospa odjevenau bijelo i crno. Brže-bolje je skočio na noge. Mrzio ju je zato što joj se morao pokloniti, a to

- 12 -

mu nikako nije išlo. Ljudi su se smijali njegovu naklonu - nije se klanjao na otmjen,francuski način, već na nespretan, španjolski, seljački - primjereniji seljaku nego vojvodi!

Nasmiješila mu se, a on primijetio da je lijepa. Smjesta je prepoznao i iskrenost njezinasmiješka; činilo se da zrači prijateljstvom, a ne oholim prijezirom. Ali kad je boljerazmislio, nije mogao povjerovati da je doista tako pa je ostao sumnjičav.

— Nadam se da ćete mi oprostiti što vas ometam u samoći — rekla je.— Ja ću... idem i prepuštam vrt vama.— Oh, molim vas, nemojte. — Odmicao je od nje; kad bi se domogao prolaza u živici,

dao bi se u trk. — Molim vas, sjednite — svesrdno ga je molila. — Tamo gdje ste i bili... natravi. Inače ću biti sigurna da sam vas otjerala, što će me jako ražalostiti. A ne želite mevaljda ražalostiti, zar ne?

— Ja... ja... ne vidim da moja nazočnost ovdje...— Objasnit ću. Ugledala sam vas iz palače. Rekla sam sama sebi; »Ah! Pa tamo je

Monsieur le Duc d' Orléans, koga želim pitati za savjet. Sada imam priliku!«U lice mu je navrla vruća krv.— Moj savjet? — rekao je.Sjela je na travu do njega, što se nije baš priličilo tako velikoj gospi.— Želim kupiti konje i znam da se vi odlično razumijete u njih. Pitala sam se biste li

bili tako ljubazni da mi date koji savjet?Zurio je u nju, još jednako sumnjičav, ali srce mu je počelo snažnije tući. U jednom

trenutku obuzeo bi ga ushit, ali u sljedećem opet sumnja. Draži li ga to ona ili ga bocka?Hoće li mu ubrzo pokazati da ne zna ništa ni o toj jednoj temi koju je vjerovao darazumije?

— Siguran sam da ćete pronaći... ljude koji... koji...Spremao se ustati. Pokušat će se nakloniti i pobjeći iz vrta.Ali ona mu je položila ruku na rukav.— Mogla bih pronaći ljude koji govore i djeluju mudro, u to ne sumnjam; ali meni

treba netko čijem sudu vjerujem.Usne su mu se mrko stisnule; ipak mu se izruguje.Brzo je nastavila:— Gledala sam kad ste dojahali iz lova. Vidjela sam vas na riđoj kobili... krasna

životinja.Kutovi usana jedva primjetno su mu se izvili prema gore. Nitko nije mogao ismijavati

njegovu kobilu jer je doista bila savršena.— Voljela bih imati takvu kobilu ako je se, dakako, uopće moguće domoći. Sumnjam

da bih mogla pronaći jednako savršenu.— Bilo bi teško — rekao je i počeo govoriti, bez zamuckivanja, o toj divnoj životinji -

njezinoj dobi, uspjesima, navikama.Gospa ga je opčinjeno slušala. Nikada ni sa kim nije vodio tako dug razgovor, ali čim

je shvatio koliko govori, opet je progutao jezik i poželio pobjeći.— Nastavite — rekla je. — Vidim da sam bila mudra kad sam upravo vas došla

zamoliti za pomoć.I tako se našao gdje joj opisuje zasluge svojih drugih konja.Ona mu je zauzvrat pripovijedala o svome domu, dvorcu Anet u ljupkoj dolini Eure, i

o šumama kojima je okružen. Rekla je da je to savršen kraj za lov i dodala kako bi ga malopravog znanja moglo dodatno poboljšati. Toliko je toga trebalo učiniti.

On je dometnuo kako je potrebno sjeći stabla i saditi mlada. O lovištima joj je imaoštošta reći.

- 13 -

Ona je izrazila želju da i on vidi taj kraj.— Priznajem da bih uživala nakratko pobjeći s dvora — rekla je.On ju je tada upitao tko je ona.— Ne mislim da sam vas ikada prije vidio.Bio je siguran da nije, jer je u protivnom zasigurno ne bi zaboravio.— U kraljičinoj sam sviti. Jako je volim, ali katkad sam osamljena. Vidite, udovica

sam. Prošle su dvije godine od smrti mojega muža, ali kad je čovjek bio sretan, to se nezaboravlja lako. — Otmjenim, bijelim rukama zagladila je bogate nabore bijele i crnehaljine. Dječaku se činilo da izgleda poput kipa, kipa neke prelijepe svetice. — Bojim se dase ne uklapam na ovaj razigran dvor — dodala je.

— Ni ja! — gorko se složio. Sada više nije želio pobjeći, štoviše, želio je nastaviti sjeditiu razgovoru s njom; bojao se da će netko drugi ući u vrt i odvući joj pozornost, što bi gapodsjetilo da je stidljiv, nespretan i nezanimljiv dječak.

— Vi se uklapate! — rekla mu je. — Kraljev ste sin. Ja sam tek osamljena udovica.— Moj otac me... mrzi! — vatreno je rekao. Nije se usudio reći da mrzi oca, ali to mu

se osjećalo u glasu.— Nikako. Vas nitko ne bi mogao mrziti. A ponajmanje otac. Imam dvije djevojčice.

Znam o čemu govorim. Roditelji ne mogu mrziti rođenu djecu.— Moj otac može. Voli mog malog brata Karla. Voli moje sestre Magdalenu i

Margaretu. Mislim da voli i prestolonasljednika, premda se često ljuti na njega. Ali mene...nikako. Ja ga najviše ljutim.

— Ne, ne!— Uvjeravam vas da je tako. To mi govore njegovi pogledi i riječi. Poglede je moguće

pogrešno shvatiti, ali riječi ne. Franjo je prestolonasljednik i jednoga će dana biti kralj, štootac nikada ne zaboravlja. Ali i njemu se podsmjehuje. Kaže da je previše ukočen, da seodijeva kao Španjolac i da mu je voda draža od vina. Franjo je pametniji od mene i bržeusvaja francuske običaje. Ali mali Karlo očev je miljenik. Sretni Karlo! Bio je premalen dabi ga poslali u Španjolsku.

— Mogli biste osvojiti očevu naklonost jednako lako kao Franjo.— Kako? — dječak je bio patetično gorljiv.— Potrajalo bi. Vaš se otac okružio ljudima koji se šale i smiju. Ne smeta mu čak ni

kad je šala upućena na njegov račun, samo da je smiješna. Uspijete li nasmijati oca, na polaste puta do njegova srca.

— Smije se on... ali mojim slabostima.— A želi se smijati duhovitostima. Molim lijepo, vrlo je britka uma i nije ga lako

nasmijati.— Moj ga brat zna nasmijati.— Oh, monsieur Karlo bit će isti kralj. Moj gosparu vojvodo, da se manje bojite

uvrijediti oca, vrijeđali biste ga manje.— Da — revno je potvrdio dječak — to je to. Uvijek se pitam kako bih mu trebao

odgovoriti, čak i prije nego što mi se obrati.— Onda je to prvo što morate naučiti; nema razloga za strah. A kad se naklonite i

poljubite dami ruku, ne bi vas trebalo brinuti činite li to nedovoljno otmjeno. Trebalo bivam biti svejedno. Treba li biste hodati uspravno, podignuta čela. Ljudima ste draži kadaim se ne trudite udovoljiti. Morate mi oprostiti. Previše govorim.

— Nikako! Nitko mi se nikada nije tako ljubazno obraćao.

- 14 -

— Drago mi je ako vam nisam dosađivala, jer ću si dopustiti jednu drskost. Dopustitću si da vas pitam biste li biti toliko dobri da obiđete moj dom i pogledate te mojekonjušnice... možda čak izjašete i savjetujete me o zemlji.

Lice mu se ozarilo.— Ne znam što bi mi bilo draže. — Lice mu se snuždi. — Ali neće mi dopustiti da

napustim dvor. — Namrštio se, zamišljajući razgovor s ocem. »Znači, poželio si posjetitidamu! Dragi moj Henriče, ljubavni podvizi moraju biti izvedeni s bar malo doličnosti...čak i ovdje u Francuskoj«. Rekao bi nešto slično i tako uglađeno izrečenom prostotomokaljao čast ove prelijepe dame. Henrik je znao da to ne bi podnio.

— Mogli biste povesti pratnju. Zašto ne?— Bojim se da mi to otac ne bi dopustio.— Monsieur le Duc, imam li vaše dopuštenje da zamolim vašeg plemenitog oca za

dopuštenje da povedem malo društvo, koje bi uključivalo vas, u kratak posjet svojemudomu?

Ona je to izrekla tako da je zvučalo malo manje nedostižno. Bilo je takvih ljudi. Onihkoji su se u stanju izraziti s lakoćom; on je bio tako nespretan.

— To bi mi pričinilo veliko zadovoljstvo — rekao je. — Ali bojim se da ćete me ubrzopoželjeti poslati kući.

Nasmijala se.— Oprostite mi ako vam kažem da se morate odreći takve skromnosti. Nikada ne

zaboravite da ste vojvoda Orleanski, sin samoga kralja. Zaboravite nesretne godine uŠpanjolskoj. One su prošle i ne mogu se vratiti. Nadam se da vama neće biti dosadno umojem dvorcu. Učinit ću se u svojoj moći da vam pružim dobrodošlicu dostojnu kraljevasina. A sada, imam li vaše dopuštenje, dragi prijatelju, da podnesem kralju svoju molbu?Molim vas, pristanite.

— Bit ću očajan ako ne budem smio ići jer čeznem za time da vidim vaš dvorac, vašekonje i vašu zemlju.

Pružila mu je ruku, a on je prihvatio, zažarenih i rumenih obraza.Ona primakne glavu njegovoj.— Nikada nemojte zaboraviti da ste sin francuskoga kralja.Imala je pravo. Bio je kraljev sin. Nikada prije nije si tako jasno osvijestio vlastitu

važnost.Zurio je za njom dok je izlazila iz vrta. Odmičući, dobacila mu je smiješak preko

ramena.»Tako je lijepa«, pomislio je, »poput božice, a opet tako ljubazna.«

Ljetni mjeseci bili su najsretniji u Henrikovu životu. Nekim čudom, gospa je dobilakraljev pristanak da odu u taj divan posjet. Nije bio isti dječak kad je objedovao,razgovarao i jahao s Madame le Grande Sénéchale od Normandije.

— Zvat ću vas Henrik, a vi mene Diane — rekla je — jer smo prijatelji, nismo li?Prijatelji do groba?

Promucao je nešto o tome kako se nada uvijek biti dostojan njezina prijateljstva. Jahalisu zajedno, ali ne onoliko koliko bi inače jahao. Diane hajka nije bila toliko draga kaonjemu i nije željela riskirati da ozlijedi to svoje lijepo tijelo. Zadatak koji joj je kralj daoodlično je obavljala. U njezinome društvu, dječak kao da je zaboravljao na nespretnost; bilaje prava šteta što se nespretnost vraćala čim bi drugi bili oko njih.

Prirastao joj je srcu. Nije bio posve lišen draži; a i laskala joj je njegova predanost. Bilaje tako nesebična; bila je navikla na divljenje, ali taj dječak razlikovao se od svega što je

- 15 -

ikada doživjela. Duboko ga je žalila. Prema njemu se tako loše postupalo da nije ni biločudo što je bio tako zahvalan na malo ljubaznosti.

Ubrzo nakon njihovog prvog susreta, Henriku se počelo činiti da mu nema sreće kadnije u blizini Diane. U njegovim očima bila je savršena, božica istine; i od nje nije tražioništa drugo nego da mu dopusti da joj služi. Tražio je što bi mogao učiniti za nju, ali činilose da joj ništa nije potrebno. Čeznuo je da pod njezinim barjakom sudjeluje u turnirima; alitoliki su muškarci nosili njezine boje, i to samo da osvoje njezinu naklonost. Henrik niježelio da itko pogrešno shvati njegovu predanost. Nije želio naklonost u smislu u kojem suje ostali shvaćali. Njemu je dovoljan znak naklonosti bilo to što smije sjediti u njezinojblizini, gledati njezino prelijepo lice, slušati mudrost koju izgovaraju savršeno oblikovaneusne, kupati se u ljubaznosti koju mu je jedino ona ukazivala.

Kad je kupila konje koje joj je pomogao izabrati, darovala mu je jednog. Pitala ga je kojije po njegovom mišljenju najbolji, a kad joj je odgovorio - ne sluteći što joj je na umu - reklaje da je taj odsada njegov. Usprotivio se suznih očiju. Nije želio darova; samo joj je želioslužiti. Ali ona se nasmijala i rekla:

— Što su darovi među prijateljima?— Bit će mi to najmilije što imam — iskreno joj je rekao.

Sve što je činila bilo je uzvišeno; ništa nije bilo obično. Čak i kad je govorila o njegovojodjeći, kad ga je učila kako se odijevati, klanjati, pozdravljati muškarce i žene, činila je to stoliko uglađenosti i šarma da nije imao dojam da ga poučava. Ali jedno ga nije moglapoučiti, a to je da se smiješi drugima. Sve osmijehe čuvao je za nju.

Kad je čuo da se mora oženiti Talijankom, jako se uplašio i smjesta otišao Diane da jojto ispriča.

Bila je draga i suosjećajna kao nikad. Držala mu je ruke u svojima kao da je doistanjezin sin; i ispričala mu da je ona s petnaest godina, otprilike u njegovoj dobi, udana zastarijeg muškarca. Ispričala mu je čega se ona bojala.

— Ali, Henriče, brzo sam shvatila da se nemam čega bojati. On je bio starac, a ovaTalijanka djevojka je vaše dobi. Nećete se valjda bojati djevojčice.

— Neću, Diane — rekao je. — Nemam se zašto bojati, zar ne? Ali volio bih da se nemoram oženiti. Ne želim brak.

— Ali, dragi moj mali prijatelju, oni visokoga roda moraju se ženiti.— Onda bih volio da sam mogu izabrati mladenku. — Podigao je oči prema

njezinome licu. — Ali ona koju bih izabrao, bila bi mi nedostižna.Diane je ostala zatečena. Što li se to dogodilo dječaku?Opušteno se nasmijala.— Hajde, gospodaru, tko je suviše uzvišen za vojvodu od Orléana?Kad je zamucao da nešto kaže, brzo je promijenila temu.»Sva sreća što će se uskoro oženiti«, mislila je. Nadala se da će mala Talijanka biti

dovoljno lijepa da ga zaokupi.Henrik je s velikim oduševljenjem doznao da će Diane biti u njegovoj pratnji kad krene

u Marseilles, gdje će upoznati i oženiti malu Medicijevu.

- 16 -

Nevjesta Caterina

U dolini je ležao najplemenitiji grad u cijeloj Europi. Njegove kupole i tornjevi, koji sublistali u zraku neonečišćenom dimom, kao da su prkosili spokojnim brdima što su sezaustavila pred njegovim vratima. Srebrnastosiva rijeka svjetlucala je u daljini vijugajućina zapad kroz dolinu Arno, Toskanu i Pisu do mora. Kraj je bio plodan, bogatvinogradima i maslinicima. Grad je bio još bogatiji; takvim su ga učinili njegovi bankari itrgovci vunom, ali on je sa svijetom mogao podijeliti i veća blaga no što mu ga oni mogupružiti. Uljepšali su ga Leonardo da Vinci i Botticelli, Dante i Donatello, a Michelangelo,još razmjerno mlad čovjek, tog je ljetnoga dana radio unutar njegovih zidina. Njegovepalače i crkve bile su riznice blaga, ali u tome gradu nešto se cijenilo čak i više odumjetnosti i učenosti. Bila je to sloboda. Građani su od svoje vladarske obitelji očekivali dane zaboravi na firentinski ponos i firentinsku neovisnost.

Snažno je sunce obasjavalo Via Larga, pržeći debele, kamene zidove palače Medici. Bilaje to prva renesansna palača u Firenci i djelovala je dovoljno otporno da izdrži svakinapad, jer to nije bila samo palača već i utvrda. Bila je izgrađena da izdrži prženjetalijanskog sunca i stvarala ljupku igru svjetla i sjene, s dojmljivim, tmurnim donjim katomkoji je gotovo podsjećao na zatvor i kićenim gornjim katovima. Bilo je to jedno odnajdojmljivijih zdanja u gradu prepunom divota.

U jednoj od gornjih soba u palači, mala Caterina sjedila je za školskim zadatkom. Glavaju je boljela, oči su joj bile umorne, ali to ničime nije smjela pokazati; nikada nije smjelaodati tjelesnu slabost niti ikada zaboraviti na dostojanstvo; zapravo, nikada nije smjelazaboraviti da je pripadnica firentinske vladarske kuće. To su joj usadili kardinal Passerini,koji je prema papinom nalogu vladao gradom u ime svoga gospodara i istodobnonadzirao njezino školovanje, i njezina tetka Clarissa, koja je nadzirala njezino vladanjezajedno sa Svetim Ocem, kojega je rjeđe susretala. Bila je važna, jer su sve njihove nadepočivale na njoj.

— Ne zaboravi, Caterina Maria Romola Medici — govorila bi joj Clarissa Strozzi, jertetka Clarissa uvijek ju je oslovljavala svim imenima kako bi naglasila potrebu čuvanjadostojanstva — ne zaboravi da si kći kuće Medici. Dužnost ti je uvijek pokazati dosto-janstvo, hrabrost i učenost, a strast i glupost nikad.

Kad završi s ovim školskim zadatcima, čekaju je sljedeći - pravilno držanje, ples,jahanje i razgovor s kardinalom, tetkom Clarissom i možda Filippom Strozzijem, tetkinimmužem bankarom. Osim jezika, morala je učiti povijest svoje obitelji i vladarskih kuća udrugim zemljama. Tetka Clarissa zahtjevalaje da zna svaki slavan događaj u životusvojega pradjeda Lorenza Veličanstvenog; on je bio junak tetke Clarisse i često ga jeuspoređivala s Guiliom Medicijem kojije tada, kao papa Klement VII., bio glava obitelji.Caterinaje bila zatečena čuvši s kako se malo poštovanja govori o Svetome Ocu, alinajvažnija lekcija koju je usvojila bila je ta da mora kriti osjećaje; stoga je Caterina slušala inije pokazivala znakove iznenađenja.

Sada je zabacila dugu, svijetlu kosu s tankog lišca i baš se nakanila vratiti knjigama kadje začula struganje na vratima i, na trenutak zaboravivši dostojanstvo, skočila na noge dapusti unutra Guida, španijela smeđih oči punih ljubavi. Imala je dva - Feda i Guida - i to su

- 17 -

bila jedina dva živa bića koja su je poznavala kao djevojčicu što povremeno voli bitinestašna i smijati se glasnije no što bi bilo dolično, kad bi je čuo itko osim njih.

Guido je bio uplašen. Privio se uz nju i polizao joj ruku. Držao se kao pas koji je upravoizbjegao strašnu sudbinu, ali zna da je njegov bijeg možda samo privremen. Odmah jepogodila da je njegov progonitelj Alessandro - dječak koji se nazivao njezinim bratom, aliga je ona zvala Maurom. Ništa mu nije bilo draže od zlostavljanja pasa i malih slugu islužavki, koje je mogao mučiti nekažnjeno. Slutila je da će se jednoga dana poželjeti na istinačin zabavljati s odraslim ljudima.

Spustila je ruku na psa i podragala mu svilenkasto krzno. Najradije bi kleknula na podi zagrlila ga. Ali sama pomisao da bi se Caterina Medici spustila podragati psa tamo gdjebi je netko mogao pritom zateći, morala je smjesta biti odbačena.

Imala je pravo. Alessandro je bio taj koji je progonio psa jer je sada gurnuo vrata i ušao.Zatvorio je vrata i oslonio se o njih, gledajući Caterinu dok se pas pokušavao sakriti izagospodaričinih nogu, a Caterina je, ne odajući koliko joj divlje srce lupa, podigla oči premaAlessandrovima.

Njega nazivaju Medicijem! Caterina se vatreno pitala zašto, o zašto je njezin plemenitiotac morao sijati svoje sjeme po svijetu na tako nedostojno tlo! Kako je mogao ljubiti tubijednu berbersku ropkinju kakva je morala biti Alessandrova majka? Ali očito jest, barnakratko, jer je Alessandro stanovao u palači s njom - njezin polubrat. Papa je zahtjevao daon živi tamo premda bi ga tetka Clarissa najradije izbacila na ulicu. Kakva sreća što je barkopile; što bi bilo da joj je zakonit brat? Ali ne! Plemenita krv nikada ne bi mogla stvoriti tonisko čelo s tamnom kosom koja počinje gotovo odmah iznad obrva, taj kratak, tup nos, tapakosna usna, te pohotljive, izbuljene oči. Caterina bi umirala od straha pred Alessandromda nije znala kako je zaštićena od njegove zlobe. Nije joj se usuđivao nauditi, ali ju jesvejedno mrzio. Ona je bila zakonita kći, a on nezakonit sin, ali Sveti Otac, koliko godvolio tog dječaka, nikada ne bi dopustio da i na koji način naudi djevojčici koja je nadanjegove kuće.

Alessandro je polako ušao. Tada mu je bilo četrnaest godina bio je osam godina starijiod Caterine i već mnogim znakovima pokazivao u kakvog će se muškarca pretvoriti.

Pas je zacvilio.— Tišina, Guido — rekla je Caterina ne mičući pogleda s bratova lica.— Gad mi je pobjegao! — rekao je Alessandro.— Drago mi je što to čujem — odvratila je Caterina.— To pseto ne zna što je dobro za njega. Želio sam ga nahraniti. — Alessandro se

nasmija i pokaže zube nalik na štakorovske. — Pripremio sam mu poslasticu... samo zanjega.

— Nećeš nauditi mome psu — rekla je Caterina.— Nauditi mu? Kažem ti da sam gada želio nahraniti.— Ti bi mu mogao dati samo hranu koja će mu naštetiti! — Oči su joj sijevnule, jer je

zaboravljala na dostojanstvo kad bi se našla nasamo sa Alessandrom; nije se smiješila dokju je boljelo; na njegovo podbadanje odgovarala je istom mjerom. — Ubijanje nazivaš zaba-vom — rekla je. — A što je ubijanje okrutnije, to je za tebe zabavnije.

Nije joj odgovorio. Samo je pokazao zube psu i rekao ispod glasa:— Dođi, mali Guido, dragi mali Guido. Želio bih te nahraniti, mali Guido.Caterina se spustila na koljena, a obično žućkasti obrazi su joj se zarumenjeli jer se

pobojala da bi mogla izgubiti španijela, jednog od svojih najboljih prijatelja.— Guido — panično je šapnula — ne smiješ mu prilaziti. Ako te uhvati, moraš gristi.

- 18 -

— Da me ugrize — rekao je Alessandro — rasjekao bih ga u komadiće. A možda bihga stavio u kotao i pustio da polako zavre. Ne dopuštam psima da grizu AlessandraMedicija, duchessina.

— Moje ćeš pse ostaviti na miru — dostojanstveno je rekla, ustajući i gledajući garavno u oči. — Idi zabavljaj se s drugima ako moraš, ali moje pse ostavi na miru.

— Kad vidim Svetoga Oca — rekao je Alessandro — reći ću mu da je duchessinapostala muškarača koja trati vrijeme u nestašlucima sa psima. Onda će ti biti oduzeti.Možda zamolim da ih daju meni.

Drhtala je. Sveti Otac ne bi valjda povjerovao Alessandru! Kako li je samo bilo čudnošto je taj velik čovjek, kojemu je toliko stalo do moći, a tako malo do šestogodišnjedjevojčice koju pristojno naziva svojom nećakinjom, toliko naklonjen tom ružnomkopiletu, njezinom polubratu.

— Onda ću ja — otpovrnula je — reći da sam čula jednu služavku kako vrišti u tvojimodajama i pobrinut ću se da ništa ne prešuti kad je budu ispitivali.

— Zaboravljaš kako imam načina natjerati ljude na šutnju. Toj djevojci ne bi bilodrago ostati bez jezika.

— Mrzim te! — vatreno je rekla Caterina. — I tužit ću te tetki Clarissi.— Čak i da ti povjeruje, ne bi smatrala da sam zaslužio kaznu.— Onda ću reći kardinalu.— On ne bi povjerovao išta loše o onome kojega njegov gospodar ljubi kao što Sveti

Otac ljubi mene.Usprkos svoj obuci, Caterina je osjetila poriv da se zatrči u njega, udara ga, grebe i

grize. To bi možda i učinila, jer joj je sve veći strah za psa nagrizao nadzor nad sobom, dase u tom trenutku nisu otvorila vrata i ušao Ippolito.

Kakva li je samo suprotnost bio pakosnoj Alessandrovoj vanjštini! Ippolito je bionajljepši mladić u Firenci; naslijedio je sve najbolje od obitelji Medici, a ništa od njezinepodmukle slabosti i prepredene okrutnosti. Bilo mu je tek šesnaest, ali Firentinci su ga većvoljeli i, premda je bio nezakonito dijete, u njemu vidjeli budućeg vladara. U njemu suvidjeli njegova dičnog pretka Lorenza Veličanstvenog, kao i njegova plemenita ocavojvodu od Nemoursa. Već kao dječak pokazao se prirodno smjelim i odvažnim, alidobrohotnim i ljubiteljem umjetnosti. Imao je sve vrline koje Firentinci traže u svogvladara i svi su se nadali da će taj mladić uskoro preuzeti uzde iz Passerinijevih ruku, kojije vladao u ime pape Klementa, čija je prevrtljiva europska politika unijela nemir u Italiju.

Caterina se radovala što vidi Ippolita. Divila mu se; nikada nije bio neljubazan premanjoj, premda se moralo priznati da nema mnogo vremena koje bi posvetio tako malojdjevojčici. Znala je da se Alessandro boji Ippolita i da Ippolito tog Maura prezire iz dnaduše.

Caterina je brzo rekla:— Ippolito, Alessandro prijeti povrijediti mojega psa.— Ne valjda! — rekao je Ippolito hodajući prema njima i dobacujući Alessandru

prijezirne poglede. — Zar nema vlastitih pasa kojima bi podvaljivao tako gnusnesmicalice?

— Bio bih ti zahvalan da ne zaboraviš kome se obraćaš! — povikao je Alessandro.— Ne zaboravljam — odvratio je Ippolito.

Sad kad se Caterina slomila, nije se više mogla suzdržavati, pa je, ohrabrenanazočnošću Ippolita, koji je uvijek zauzimao stranu slabih u sukobu sa snažnima,povikala:

— Ne, Alessandro. Ippolito ne zaboravlja da se obraća sinu berberske ropkinje!

- 19 -

Alessandrovo se lice smračilo i zakoračio je prema djevojčici. Bio bi je udario da seIppolito nije brzo ispriječio između njih.

— Miči se! — zarežao je Alessandro, a tamne obrve spustile su mu se nad oči iz kojihje sijevalo. Glas mu je prerastao u krik: — Makni se ili ću te ubiti. Iskopat ću ti oči. Iščupatću ti jezik iz usta. Učinit ću...

— Zaboravljaš — reče Ippolito — da se ne obraćaš onim svojim nesretnim robovima.— Reći ću o ovome Njegovoj Svetosti kad me sljedeći put pozove sebi.— Da, reci mu da si pokušao udariti malenu djevojčicu. Reci mu da si je dražio i

plašio je prijeteći njezinome psu.— Ubit ću te! — povikao je Alessandro.Odjednom se okrenu, jer se pobojao vlastita gnjeva i onoga što je bio u iskušenju

učiniti Ippolitu ili Caterini, a bio bi u ozbiljnoj nevolji da naudi nekome iz svoje obitelji.Postupit će mudro. Pobrinut će se da zbog ovog poteče krv, samo što to ne smije biti krvMedicija. Dat će bičevati neke od svojih slugu. Smislit će za njih nova mučenja. Istrčao je izprostorije.

Ippolito se nasmija, a Caterina s njim. Zatim stidljivo podigne oči prema mladićevulicu. Nikada joj se nije činio toliko zgodnim kao u tom trenutku, kad je pametnim riječimaistjerao Alessandra iz sobe. Bio je vrlo naočit u raskošnom baršunu boje duda koja jepristajala njegovoj maslinastoj puti, plavocrnoj kosi i sjajnim, medicijevskim očima koje susličile njezinima. Osjećala je da bi mogla štovati Ippolita kao jednog od svetaca.

Vrlo joj se nježno nasmiješio.— Ne smiješ dopustiti da te straši, Caterina.— Mrzim ga! — povikala je. — Maursko kopile! Da bar ne treba biti ovdje. Ne

vjerujem da mi je polubrat. — Takla je baršun njegova rukava. — Ippolito, ne idi još.Ostani malo razgovarati sa mnom. Bojim se da će se Alessandro vratiti.

— Bez brige! Sad gleda kako bičuju nekog od njegovih robova. Nikada se ne možeodlijepiti od prizora krvoprolića.

— Mrziš li ga, Ippolito?— Prezirem ga.Utješilo ju je što prema Alessandru osjećaju isto.— Štošta bih dala za vijest da mi on nije polubrat — rekla je. — Avaj! Imam toliko

braće i sestara u Firenci, Rimu i svakom drugom talijanskom gradu u kojemu je otacboravio. A i u Francuskoj, koliko čujem.

Ippolito je pogleda i vragolasto se nasmiješi. Bila je prilično šarmantna djevojčica kadnije bila suzdržana i tiha; dok nije vidio kako je Maur dovodi do ludila, nije mislio damože biti toliko bijesna i toliko neodoljivo srdačna. Želio joj je udovoljiti da vidi kako teljupke oči radosno blistaju.

— Postoje neki, Caterina — rekao joj je tiho i povjerljivo — koji kažu da ti Alessandronije polubrat.

— Ali, da nije, zašto bi živio ovdje?— Caterina, možeš li čuvati tajnu?— Naravno.Bila je oduševljena što će dijeliti nešto s tim naočitim mladićem.— Papi je Alessandro miliji od tebe i mene. Zbog toga se govorka da ti nije brat,

Caterina.Oči su joj se raširile od uzbuđenja.— Ali... zašto, Ippolito?

- 20 -

— Papa tebe naziva nećakinjom, ali niste u tako bliskom srodstvu. Govorka se da supapa i Alessandro u najbližem mogućem srodstvu.

— Ne misliš valjda...?Ippolito se nasmija i položi joj ruke na ramena. Primakavši lice njezinome, šapne:— Crnjo je sin Svetoga Oca!— A majka? — šapne Caterina.— Neka bijedna služavka.— Ali, zar sam papa!— I pape su ljudi.— Ali trebali bi biti sveti.

Ippolito se razdragano nasmija.— Ti i ja znamo kako doista stoje stvari, ne?

Caterina je bila toliko sretna da je posve odbacila godinama usvajanu suzdržanost. Bilesu to divne vijesti i donio ih joj je najdivniji čovjek na svijetu. Zaplesala je po sobi, paklonula na stolicu. Guido joj je skočio u krilo i počeo joj lizati lice.

Ippolito se naglas nasmijao tom prizoru. Znači, to je bila njegova mala rođakinja koju jedo tada uvijek viđao neupadljivu i smjernu. Bio je oduševljen što je ta mala glasina dovelado takve preobrazbe.

Caterina se zaputila u tajanstvenu odaju u kojoj je astrolog Bartolo provodio veći dionoći i dana. Trčala je brzo i nečujno velikim stubištem. Bojala se da će je netko sresti izatražiti da objasni što radi u tom dijelu palače.

U to doba dana, Bartolo je protezao noge u dvorištu. Hodao je sam u crnoj halji koja jeskladno padala, dok mu je bijela kosa lepršala ispod okrugle kape. Na kapi su bili izvezeniznakovi zodijaka. Čarobnjak je nosio miris odaje za čaranje - trava i životinjske krvi,mošusa, zelene patine, civetka i sastojaka od kojih je miješao parfeme i pomade, napitke iotrove. Malo tko se usuđivao pristupiti Bartolou. Kad bi ga koji sluga i služavka ugledalikako šeće dvorištem, brzo bi svrnuli pogled i pokušali zaboraviti da su ga vidjeli.

Ali u to doba dana, Caterina je vjerovala da joj ne prijeti opasnost. Bartolo nije bio uodaji za čaranje, već netko drugi. Bila su to njezina dva mlađa brata, Cosmo i LorenzoRuggieri, koje je Bartolo učio da postanu vidovnjaci i astrolozi kao on. Dječaci su tamomeđu kartama, kotlovima, kosturima različitih životinja, miomirisima, bočicama i prahom.Čekaju dolazak svoje male vojvotkinje i imaju spremno ono što ih je zamolila da joj izrade.

Stubište se sužavalo i vijugalo. Našla se u kamenom hodniku u kojem se već osjećaotežak i slatkast miris čarobnjakovih odaja. Stigla je do vrata koja vode u prolaz, na čijemkraju su još jedna vrata koja se otvaraju u samu prostoriju. Pokucala je.

— Uđi!—doviknuo je Cosmo Ruggieri svojim prodornim glasom.Ušla je u nadsvođenu prostoriju na čijim su zidovima visjeli pergamenti ispisani

tajanstvenim znakovima. Bacila je pogled na veliku kartu neba, kotlove koji su stajali narogozom posutom podu i kostur mačke na klupi.

Mladi Ruggieri duboko su joj se naklonili. Bili su odani sluge svoje male vojvotkinje.Često su joj davali talismane da je zaštite od tetkine srdžbe i kardinalove tuge - a sve to bezBartoloova znanja. Caterina, kojoj je poštovanje prema okultnome bilo jedan od najdubljihosjećaja u životu, divila se tim dvama dječacima koji su izučavali magiju.

— Imate ga? — upitala je.Cosmo odgovori:— Imamo. Daj ga, Lorenzo.— Da, dajte mi ga brzo — rekla je Caterina. — Ne bi bilo dobro da me zateknu ovdje.

- 21 -

Lorenzo je iz džepa svoje nabrane halje izvadio voštanu lutkicu. Bilo je posve očitokoga predstavlja. Braća su vješto dočarala Alessandrovo ružno lice i zdepasto tijelo.

— I umrijet će u tri dana? — pitala je Caterina.— Da, duchessina, probodeš li srce točno u ponoć i kažeš: »Umri, Alessandro, umri!«

Ljupke tamne oči užasnuto su se razrogačile.— Cosmo... Lorenzo... zlo je to. Bojim se.— U ovoj palači, gospo vojvotkinjo — rekao je Cosmo — ima mnogo onih koji bi rekli

da je to dobro.— Ubit će mi psa. Znam da hoće... ako ja prvo ne ubijem njega.— Nema sumnje da će umrijeti probodeš li srce ove voštane figure — rekao je

Lorenzo.— I to ne bi bilo zlo od mene? — Pogledavala je jednog pa drugog.— Ne bi bilo zlo — odgovorili su uglas.— Onda ću to učiniti.Uzela je figuricu i, omotavši je u rupčić, spremila u džep.— Duchessina — reče Lorenzo — ako itko pronađe figuricu, preklinjem te da ne

priznaš odakle ti.Siroti Lorenzo! Nije mogao sakriti misli. Ružni Maur tjerao mu je strah u kosti.

Zamišljao je što bi snašlo njega i njegova brata kad bi Alessandro otkrio da su oni izradilifiguricu.

No, Cosmo je bio odvažniji.— Neće biti pronađena — rekao je.— Kunem se da nikome neću reći odakle mi — uvjerila ih je Caterina. — Moram ići —

nastavila je. — Nikada neću zaboraviti koliko vam obojici dugujem.Žurno se zaputila na gornje katove palače.U svojim odajama, izvadila je figuricu iz džepa i proučila je. Bilo je to kao da drži

malenoga Alessandra u dlanu.Mora to učiniti. Odustane li, siroti Guido zasigurno će stradati - i to otrovan, u agoniji.

Ippolito joj je bio drag prijatelj, ali ni on nije uvijek mogao biti uz nju da je zaštiti odokrutnog Maura, baš kao što ona nije uvijek mogla biti uz Guida. Činilo joj se da je jedininačin da spasi psa - i pritom olakša život sirotih Alessandrovih slugu - uklanjanjeAlessandra s ovoga svijeta.

Nije u tome bilo ništa zla, samo dobra.Caterina je bila uplašena. U ponoć, kad je prišla ladici u koju je pomno sakrila figuricu,

ondje je više nije bilo. Alessandro je posvuda imao uhode. Slušali su ga zato što bi uprotivnom bili podvrgnuti groznim mukama koje je vječno smišljao.

Sada je čekala Alessandrovu odmazdu. Znala je da će biti strašna, jer će Maur znatizašto je nabavila figuricu. Znat će točno što je kanila.

Ostala je zatečena kad je služavka ušla u sobu da joj kaže kako je želi vidjeti rođakIppolito.

Caterina je bila iznenađena, jer je mislila da je Ippolito u lovu. Očito se vratio ranijenego obično. Bilo joj je drago. Sada će reći rođaku što je učinila i zatražiti njegov savjet izaštitu.

Kad je pokucala na njegova vrata, nije bilo odgovora, pa je ušla. Na stolu je bilo knjiga,ali Ippolitu ni traga. Bila je sigurna da će uskoro doći pa je bila mirna. Nije se morala bojatiAlessandra dok je Ippolito u palači.

- 22 -

A onda je odjednom začula šušanj zavjese. Okrenula se s radosnim smiješkomdobrodošlice na usnama, kadli je ugledala kako u nju kroz prorez među zavjesama, koje jestezao ružnim rukama, viri odvratno, nacereno Alessandrovo lice.

Poskočila je i užasnuto vrisnula, ali Alessandro nije djelovao ljutito. Smiješio se i stavioprst na usta.

— Imam iznenađenje za tebe, duchessina.Promucala je:— Ja... nisam te očekivala zateći ovdje.— Nisi? Mislila si ovdje zateći naočitog Ippolita. Ali u ovoj palači, Caterina, ima onih

koji mene smatraju jednako naočitim.Čvrsto se uhvatila za stol. Željela se dati u bijeg, ali noge su joj izgubile snagu. Nije

mogla obuzdati jezik. Nije dobro usvojila lekcije koje su joj se kardinal i tetka toliko trudiliutuviti u glavu. Povikala je:

— Onda to kažu zato što se ne usuđuju reći ništa drugo. Siliš ih na laži...Polako joj je prilazio.— Nije ti drago što me vidiš, Caterina — podrugljivo je rekao. — Želio sam da to

bude iznenađenje. Lijepo iznenađenje. Želim ti nešto pokazati. — Izvadio je figuricu izdžepa i podigao je. — Odakle ti ovo, Caterina?

Usne su joj ostale čvrsto stisnute.— Odgovori mi — polako je rekao. — Odakle ti?— Nikada ti to neću reći — odgovorila je i odjednom se nasmiješila. Očito se bojao

čarobnjaka, pa se neće usuditi izazivati Bartoloa i dječake.— Znam — rekao je. — Toliko sam ti drag da si željela moj prikaz kako bi ga gledala

dok me nema. Pustimo sad to. Pođi sa mnom da vidiš što ti još imam pokazati.Tada je znala da je čeka Alessandrova osveta. Znala je da je neizbježna, jer se

Alessandro uvijek osvećivao. Rastvorio je zavjese, a kad je prišla, pokazao je tlo. Tamo jeležalo Fedovo tijelo. Bilo je kruto, ali noge su mu se još grčile, pa je znala da je Alessandrootrovao psa tako da sirota životinja trpi što je više moguće.

Caterina je klonula na koljena i taknula Fedovo tijelo. Na oči su joj navrle suze ikliznule obrazima. Gorko je zajecala. Alessandro je stajao posve mirno i smiješio joj se.

— Kako nedolično! — promrmljao je. — Što bi rekla tetka Clarissa da sada vidiCaterinu?

Caterina je podigla crvene oči do njegova podrugljiva lica i onda odjednom izgubilavlast nad sobom kao nikad u životu. Zaboravila je sve osim činjenice da je njezinaljubljenog psa okrutno ubio taj pakostan mladić.

Bacila se na njega. Učinila je ono što je odavno željela učiniti. Udarala ga je nogama,grizla ga je, vukla ga za krutu, ružnu, crnu kosu. Vrištala je:

— Mrzim te! Mrzim te! Mrzim te!Nije primijetila da Alessandro mirno stoji i smije joj se. Bila je zaslijepljena srdžbom.Utrčala je služavka. Alessandro je rekao:— Dovedite kardinala ili moju gospu. Duchessina je poludjela. — Još je stajao posve

mirno, premda mu mir nije bio u prirodi. Nasmiješio se vidjevši da mu je krv potekla namjestu gdje ga je ugrizla za ruku. — Ta divlja duchessina ima oštre zube — promrmljao jesebi u bradu.

A onda je Caterina odjednom postala svjesna visoke kardinalove pojave, uz koju jestajala i njezina tetka Clarissa Strozzi. Caterina se okrenula od Alessandra i užasnuto ihpogledala. U kardinalovim umornim očima na mrtvački ispijenu licu čitala se nevjerica, aliClarissa Strozzi nikada nije ostajala bez riječi.

- 23 -

— Caterina Maria Romola Medici! — rekla je. — Ne mogu vjerovati da se nakon svihnaših napora možeš ovako ponašati.

Caterina primijeti da je na Alessandrovu licu isti zatečeni izraz kao na tetkinu ikardinalovu. Ljutito je prasnula:

— Ali... otrovao mi je psa... mojeg dragog, malog Feda. Otrovao je Feda... nanajokrutniji mogući način. Prevelika je kukavica da naudi meni, pa je naudio mojemmalenom psu...

Glas joj se slomio i briznula je u očajan plač.— Tišina! — naredila je Clarissa. — Ne želimo o tome više čuti ni riječi. Smjesta idi u

svoju sobu. Tamo ćeš ostati dok ne budeš pozvana.Caterini je bilo i više nego drago što može pobjeći, pa je istrčala iz sobe. Žalosna i

zbunjena, nije prestala trčati dok nije stigla u vlastite odaje. Tamo ju je dočekao Guido, aona se bacila na njega gorko plačući. Lizao joj je lice; dijelio je njezinu bol zbog Fedovesmrti.

Caterina je pozvana u kardinalove odaje i uvedena u prostoriju uređenu siromašno istrogo kao da je redovnička ćelija. Kardinal u njoj nije često boravio. Služila mu je upravoza ovakve prigode. Ostale kardinalove odaje bile su raskošno uređene, kao što se pristojičovjeku njegova položaja. Na stolicama nalik na prijestolja sjedili su kardinal, ClarissaStrozzi i Caterina. Caterini noge nisu sezale do poda, ali lice joj je bilo ozbiljno ibezizražajno. Nije se usuđivala pokazati osjećaje, jer je znala da tetka Clarissa neće micatipogleda s nje dok ova muka ne završi. Na podu se ispružio Guido. Upravo je pojeo što muje dano i bio je tamo kako bi gospodarica mogla svjedočiti njegovoj agoniji. To joj je bilakazna. Voljela je svoje pse, i to toliko da je pomoću njih ulovljena u stupicu i navedena daprostački pokaže snažne osjećaje. Stoga je sada morala hladno gledati groznu patnjuljubljenog prijatelja.

Caterina je znala što je tetki Clarissi na umu. Bila je to neophodna lekcija. Sve osjećajetrebalo je potiskivati, svi osjećaji bili su djetinjasti. Caterinu su morali navesti da shvatikako je u životu važno samo jedno, a to je napredak velike i plemenite kuće. Alessandro jebio odgovoran za ovu pomutnju, ali u očima tetke Clarisse, Alessandro, kopile vrlosumnjivog podrijetla, nije bio ni od najmanje važnosti. Na njega se nisu morali obazirati,ali Caterinu je trebalo naučiti pameti.

Siroti Guido! Počeo je strašno trpjeti. Caterina je željela vrisnuti: »Dosta! Dosta! Ubijtega brzo. Ne dajte da ovoliko pati. Povrijedite mene... ali pustite Guida. Što je Guidoskrivio?«

»Smiri se«, prekorila se. Čvrsto je stisnula usne. Ništa ne pokazuj. Oh, budalasta, malaCaterino, da nisi pokazala Alessandru koliko ti je stalo do pasa, ne bi se ni sjetio da ti moženauditi preko njih; da si sakrila osjećaje kad je Fedo ubijen, Guido bi ti sada bio u naručju,a ne bi ležao u agoniji. Budalasta Caterino! Bar sad nauči lekciju.

Sada te gledaju: tetka Clarissa, koja ne osjeća ništa osim odlučnosti da sačuva veličinuvelike kuće, i kardinal, kojemu nije ni do čega osim do ulagivanja Medicijima.

Ako sada pokaže osjećaje, sljedeći je na redu njezin omiljeni konj. Ne smije zaplakati.Mora gledati taj užas. Može biti shrvana i žalosna, ali to ne smije pokazati.

Sjedila je stežući pesnice. Bila je blijeda i usne su joj blago drhtale, ali oči koje je upiralau lice tetke Clarisse ble su suhe i bezizražajne. Tetka Clarissa bila je zadovoljna.

Caterina, Alessandro i Ippolito s pratnjom su se našli na dugom i napornom putu krozToskanu prema Rimu. Firenca i Venecija možda su najljepši talijanski gradovi, ali Rim jenajuznositiji. Vječni grad! Kako li je samo velebno izgledao, kako plemenito na svojih

- 24 -

sedam brežuljaka, okružen ljubičastim obroncima, stjenovitim Apeninima s jedne strane isvjetlucavim Mediteranom s druge.

Sveti Otac pozvao je u audijenciju najmlađe članove svoje obitelji. Stroga ClarissaStrozzi izvijestila ga je o njihovom lošem vladanju i požalila se da je kardinal Passerinipreviše popustljiv. Trebali su čuti riječ Svetoga Oca, a Klement nije mogao odoljeti prilicida vidi Alessandra. Stoga su morali u posjet Rimu i Vatikanu, što je Caterini bilo drago jerje voljela putovati, a poželjan je bio i bijeg od jednolične, svakodnevne rutine u Firenci.

Dok su ulazili u grad, a ljudi zastajali da vide njihov svečan prolazak, primijetila je dasu na licima mrki izrazi umjesto osmijeha, mrmorenje umjesto klicanja. Ali zbogneodoljive ljepote grada zaboravila je ljude. Pred njom se uzdizala bazilika Svetog Petra,još nedovršena, ali velebna, gotovo čujno poučavajući. Velika crkva podignuta je namjestu, u nekadašnjim vrtovima oko Neronove arene, gdje je nakon mučenja pokopansveti Petar. Car Neron, na čiju je zapovijed sveti Petar mučen, počinio je samoubojstvo. Čijije to bio trijumf - sveca ili tiranina?

Dan nakon njihova dolaska, papa će ih primiti. Vodit će ih hodnicima i dvoranamanapućenim papinskim lakajima u crvenom damasku sve do dvorane za audijencije, gdje ćeih primiti Sveti Otac. Caterina nikada nije vidjela svojega rođaka izvan svečanog okruženjanjegovih službenih prostorija. Sada će se u povorci zaputiti prema gradu Vatikanu. Uspetće se na brdo - središnje od tri koja gledaju na Tiber - pa proći pokraj niza palača, nakratkougledati Sikstinsku kapelu i rijeku, te staru, utvrđenu palaču San Angelo.

Klementu je bilo drago što su djeca u Rimu. Rado bi ih i zadržao ondje, ali prilike subile nesigurne. Doduše, njega to nije pretjerano brinulo. Imao je previsoko mišljenje ovlastitome utjecaju da bi i na trenutak posumnjao u svoju moć da umiri nezadovoljnostanovništvo. Znao je da mu ljudi ne vjeruju i da nemire u Italiji smatraju posljedicomnjegove politike prema vladarima koji vladaju Europom - trima najmoćnijim ljudima togaburnoga doba - francuskome Franji, španjolskome Karlu i engleskome Henriku. AliKlement je vjerovao da postoji netko moćniji od svih njih - jer taština mu nije bila najmanjamana - i da je taj čovjek Sveti Otac glavom i bradom, Giulio Medici, papa Klement VII.

Odlučio se susresti s djecom nasamo, jednim po jednim, kako bi bez svjedoka mogaozagrliti Alessandra, a da se nitko ne zapita zašto mu je taj mladić tako mio. To je rekaoMeštru od papinskoga dvora, kojemu je bila dužnost stalno biti uz njega:

— Ekscelencijo, želim biti sam s tim mladim ljudima. Uvedite ih jednog po jednog.Dostojanstvena pojava u crno-ljubičastoj svećeničkoj halji duboko se naklonila i otišla u

Monsinjorove odaje da mu prenese želje Svetoga Oca.Caterina je ušla prva, jer je tako nalagala etiketa. S puno poštovanja prišla je tronu na

kojem je sjedio Klement, oko kojega se širila njegova bijela halja. Caterina je kleknula, apapa pružio ruku da poljubi ribarov prsten.

Lagano ga je dodirnula usnama, premda nije osjećala pravo poštovanje prema prstenu.Odgoj ju je lišio pravih osjećaja. Pogledala je pečat kroz napola spuštene kapke i primilablagoslov. Vidjela je rođakovo ime na pečatu i sliku svetog Petra kako sjedeći u čamcubaca mreže.

Nije joj rekao neka ustane.— Kćeri moja, čuo sam izvještaj o tebi. Kriva si za mnoge grijehe i to me žalosti...

Nije prestajao govoriti, ali na umu mu nisu bili njezini grijesi, već brak. U mislima jeprelazio s jedne plemićke kuće na drugu. Za Caterinu je želio kraljeva sina.

»Da«, mislio je Sveti Otac zaključujući propovijed, »pokušat ću Caterini pronaćikraljevskog sina.«

- 25 -

— Sada se smiješ povući, kćeri. Trudi se više. Posveti se učenju. Zapamti da te čekablistava budućnost. Na tebi je da očuvaš i uvećaš čast kuće Medicijevih. Budi dostojna togpovjerenja.

— Hoću, Oče.Poljubila je prsten i izašla.Ippolito je bio sljedeći. Alessandra je čuvao za kraj, kad se riješi tog nezakonitog

ogranka obiteljskog stabla. Taj mu se mladić nikako nije sviđao. Kako li se usuđivao takonadmeno držati, podsjećajući sve oko sebe, uključujući i Svetoga Oca, na svojeg slavnogpretka Lorenza Veličanstvenog? Ali svejedno, bio je muško dijete, a takva su dragocjena.Kad čovjek nema zakonita potomstva, mora prihvatiti nezakonito, pogotovo sinove. SvetiOtac mogao je zamisliti tog dječaka kako zavodi puk. Često je tako kad imaš dopadljivodržanje, naočito lice i uvjerljiv jezik. Ippolito će se morati naučiti poniznosti.

To mu je i rekao kad se naočita glava pognula, a mladić kliknuo pred njega.Sveti Otac brzo ga je otpustio i pomislio: »Ah, a sad Alessandro!«Maur je ušao, ljuljajući duge ruke, lica na kojemu je opačina već bila jasno ispisana, za

sve osim za one koji su zaslijepljeni ljubavlju kao Sveti Otac. Ustao je i pružio ruke pazagrlio mladića.

— Sine moj, drago mi je što vidim da ovako dobro izgledaš.Alessandro je zatim kleknuo kao ostali, a papa mu pogladio žilavu, crnu kosu, u čijoj

se gustoći ribarov prsten gotovo izgubio.Klement se sjetio dječakove majke i nenadane strasti koju je u njemu probudila.

Ropkinja, kupljena na berberskoj obali, koja je radila u kuhinji - djevojka Alessandrovekose i Alessandrovih očiju, tople naravi, puna ljubavi - ljubavnica velikoga čovjeka u neko-liko mjeseci te godine koju će zbog nje pamtiti cijeloga života.

»Moj sin!« pomislio je papa. »Moj sin!« Ljutilo ga je što cijelome svijetu ne možeobjaviti: »Ovo je moj sin!« To je bilo nemoguće i morao se praviti da je mladić kopileCaterinina oca, koji je imao toliko kopiladi da je bilo potpuno nevažno ako mu se pripišejoš jedno.

Ali u tom trenutku bio je otac kao i svaki drugi.— Sine moj, kako ti se sviđa u Rimu? Bi li volio ostati ovdje neko vrijeme?Alessandro bi rado bio ostao u Rimu. Ispričao je o Caterininoj zlobi i pokazao trag

njezina ugriza na svojoj ruci.— Sine moj, nećeš živjeti pod istim krovom s takvom divljakinjom.— Tamo se loše postupa prema meni, Oče. Usađuju mi dojam da sam nevažan.— Sine, sine!— Volio bih imati vlastitu palaču, Oče.— I hoćeš, sine. Imat ćeš vlastitu palaču gdje nećeš biti u zapećku, gdje nećeš morati

trpjeti zlostavljanje od... svoje sestre.Alessandro je bio oduševljen. Bit će gospodar u vlastitome domu, gdje će svi drhtati u

strahu od njega! Ovdje na Vatikanskom brdu gdje je nekoć stajala Neronova arena. To jebio čovjek koji je znao zabavljati sebe... i druge. Jednoga dana Alessandro će postatitakav... mudri Neron. Zabavljat će se i znati u tome uživati.

— Hvala vam, Oče.— Sine, priđi mi bliže. Jednoga dana Firenca će biti tvoja. Učinit ću te gospodarom

Firence. To sam naumio za tebe. Ali taj naum za sada je tajna, sine, tvoja i moja. Za sadaćeš dobiti vlastiti dom - palaču u Firenci.

I tako je nakon posjeta Svetome Ocu, Caterina oslobođena ponižavajućeg života podistim krovom s Alessandrom.

- 26 -

Prošle su tri godine od tog posjeta Rimu. Bile su to tri sretne, spokojne godine, tijekomkojih je prijateljstvo Caterine i Ippolita raslo iz mjeseca u mjesec. Alessandro je dobio lijepuvilu udaljenu oko pola sata jahanja od grada. Bilo je ugodno njega viđati tako rijetko, aIppolita sve više. Caterina je počela sanjariti, a njezini snovi uključivali su naočitog rođaka.Nije mogla zamisliti ništa ljepše od života provedenog s njim, u gradu koji oboje tako jakovole. Vjerovalo se da će Ippolito jednoga dana vladati gradom. Što bi bilo bolje nego daCaterina, zakonita kći te kuće, vlada s njim? Što je više o tome razmišljala, to joj se činilovjerojatnijim da će tako i biti.

Bili su to sretni dani povjeravanja, jahanja, uvijek u Ippolitovu društvu. Nije znala je lion svjestan što je njoj na pameti. Možda je ona za njega bila tek draga, mala nećakinja. Bilojoj je tek devet godina. Mladići u devetnaestoj ne razmišljaju o braku s devetogodišnjimdjevojčicama. Ali za nekoliko godina, bit će u dobi za udaju i... ugovorit će joj brak.

Čeznula je da joj Ippolito to spomene, ali nikada nije. Bilo joj je drago što okrutniAlessandro nije više u palači Medici, gdje bi lako pogodio njezinu tajnu i smislio načina daje muči.

I tako su prolazili sretni, sunčani dani - tri cijele godine - dok jednoga dana kuću nijesnašla tragedija. Vječni grad bio je razoren, palače i crkve opljačkane, građani poklani, adjevice silovane zajedno s gospođama! Zahvaljujući odličnom potezu zalaznice švicarskegarde, Sveti Otac uspio je pobjeći u palaču San Angelo, ali je tamo ostao zatočen. Firenca sepobunila protiv Medicija. Alessandro i Ippolito protjerani su iz grada, ali malu Caterinu -jedino zakonito dijete u obitelji - nova gradska vlast zadržala je kao taoca i poslala je načuvanje u samostan Santa Lucia.

U samostanu je život bio posvećen postu i molitvi. Soba joj je bila uska ćelija u kojoj jejedini blistavi predmet bilo srebrno raspelo na zidu. Morat će voditi grub i težakredovnički život. Ali nije to bilo ono što ju je boljelo. Ni hladnoća kamenih zidova, nitvrdoća postelje gdje je noću gorko plakala u grube plahte. Već Ippolito - ljubljeni, lijepiIppolito koji... nije znala gdje je. Možda su ga ubili kao što bi ubili Svetoga Oca da su gauhvatili. Možda živi kao prosjak, lutajući selima oko grada. Sve njezine molitve, svenjezine suze bile su samo za Ippolita.

U sumornoj Santa Luciji provela je šest mjeseci. Mrzila je mrke opatice u haljama što susmrdjele na plijesan, a mrzila je i beskrajne sate molitvi.

— Ippolito! — povikala bi. — Gdje si? — Tada bi šaputala kipovima svetaca: — Recitemi gdje je Ippolito. Samo ga čuvajte i nikada više neću griješiti.

Izvan samostanskih zidina, Firencom je harala kuga. Stotine muškaraca, žena i djeceumirale su na ulicama. Je li Ippolito među njima?

A onda se, poput zlokobne magle, kuga uvukla i u Svetu Luciju.Caterina Medici bila je suviše dragocjen taoc da bi se riskiralo da je odnese kuga.

Firentinska vlada s tom je djevojčicom mogla učiniti samo još jedno. Na drugoj stranigrada, stajao je samostan Santa Annunziate delle Murate - jedino mjesto u cijeloj Firencikoje je kuga poštedjela. Stoga su jedne noći tri muškarca došla u Santa Luciju, a Caterinapozvana iz ćelije da dozna za svoje preseljenje. Tako se, bez ikakve pompe, zakrabuljenaplaštem, Caterina u pratnji te trojice muškaraca zaputila preko kugom poharana grada.

Te noći vidjela je jezive prizore. Vidjela je tijela muškaraca i žena izvaljena na pločniku,neka mrtva, druga na umoru. Vidjela je liječnike s maskama i katranom premazanimkaputima, koji su hrabro činili sve što mogu za pogođene ljude, i pokorničku povorku ucrnom, s nosiljkom u kojoj je bio netko pogođen tom užasnom bolesti. Čula je zveckanjekola s truplima i čula glas svećenika koji je hodao pred kolima moleći za preminule. Čula

- 27 -

je ljude kako banče u krčmama, vidjela muškarce i žene kako vode ljubav u mahnitomnestrpljenju, kao da žele zgrabiti svaki užitak jer bi se sutra i oni mogli naći na kolima struplima.

Bilo je to nevjerojatno putovanje i maloj Caterini činilo se nestvarnim. Otupjela je odneočekivane promjene koja joj je pogodila život i razbila ga. Osjećala se kao da joj nemadruge nego čekati da užas pregazi i nju. Pokušala je vidjeti lica zakukuljenih ljudi. Bila jena ulicama Firence. Što ako se nađe oči u oči s Ippolitom?

No, prešli su trg i brzali uskim uličicama prema Santa Croce, gdje je ugledala zidovesvojega novog zatvora koji su se nadvili nad njom.

Otvorili su im vrata. Vidjela je ljude u crnom, toliko nalik na one s kojima je stanovalau Santa Luciji, a onda je dovedena pred časnu majku samostana Santa Annunziate delleMurate. Hladne ruke spustile su joj se na glavu dok je primala blagoslov. Bila je svjesnatihih opatica koje su je promatrale.

Ali kad su muškarci izvedeni, a ona ostala sama s časnom majkom i opaticama,posvuda oko sebe osjetila je promjenu.

Jedna od opatica u toj je mjeri zaboravila nazočnost časne majke da je prišla poljubitiCaterinu, prvo u jedan, a onda u drugi obraz.

— Draga mala duchessina, dobro došla! — rekla je ta opatica.Druga joj se nasmiješila.— Čule smo da dolaziš i jedva čekale da te vidimo.

Zatim je Caterini prišla i sama časna majka. Oči su joj bile sjajne, a obrazi rumeni, pa seCaterina zapitala kako je uopće mogla pomisliti da sliči časnoj majci u Santa Luciji.

— Naša mala vojvotkinja zasigurno je umorna i gladna. Hajde da je nahranimo,nakon čega može u ćeliju da počine. Sutra ujutro ćemo porazgovarati, duchessina.

Bila je zbunjena i ošamućena. Dogodilo joj se toliko čudnih stvari da je više ništa niječudilo. Smještena je na počasno mjesto za dugim stolom u refektoriju. Primijetila je da ujuhi ima mesa i sjetila se da je petak. Riba je bila poslužena s umakom i sve je višenalikovalo na objed poslužen u palači Medici nego u samostanu. Razgovaralo se, dok je uSanta Luciji za objeda bila obvezna tišina. Bila je previše umorna da bi razmišljala otakvim stvarima, a čim su objed i molitva završili, dvije opatice koje su je dočekale, odvelesu je u njezinu ćeliju. Osjetila je da je krevet mek i to ju je podsjetilo da su jeli meso.Opatice su se prema njoj odnosile prijateljski, pa čak i s poštovanjem. Možda bi ih moglapitati kako to da jedu meso petkom. To je i učinila.

— Ovdje u Murate, duchessina, smijemo jesti meso petkom. Sveti Otac nas je prijenekoliko godina posebnom odlukom razrješio obveze nemrsa.

Ostale su zatečene grubošću košulje koju je nosila i donijele joj jednu od fina sukna.— Ova će bolje odgovarati tvojoj nježnoj koži, duchessina.— U Santa Luciji — rekla im je — svi nose grube košulje uz kožu.— To i priliči, ali mi ovdje u Murate nismo niskoga roda kao mnoge u Santa Luciji.

Ovdje pobožnost ublažavamo razumnošću. U slavu Božju, nosimo tamne halje, ali ugoderadi, uz kožu nosimo fino sukno. Sada spavaj, draga mala vojvotkinjo. Ovdje si međuprijateljima.

Prva se sagnula da je poljubi.— Moj brat je na strani Medicija — šapnula je. — Bit će mu drago kad čuje da si na

sigurnom među prijateljima.Nad nju se zatim nagne druga opatica.— Moja obitelj jedva čeka oslobođenje od republikanaca.Caterina se zablenula u njih tako da su se nasmijale.

- 28 -

— Sutra ćemo ti pokazati tko sve podupire tvoju plemenitu obitelj. Mnogo nas jeovdje u Murate.

— Ima li i onih koji podupiru republikance? — pitala je Caterina.— Nekolicina. Ali to život čini uzbudljivim! — rekla je opatica koja ju je prva

poljubila.Kad su je ostavile, Caterina nije mogla zaspati. Odmah joj je bilo jasno da ovdje život

neće biti isti kao u Santa Luciji.— Sjedni, molim — rekla je časna majka.Kako li je dijete samo izgledalo sitno u velikoj stolici, s koje su joj stopala jedva sezala

do poda. Ali kakva li držanja, kakva dostojanstva! Tako rijetkog u djece. Ovo će dijete brzoučiti i bit će ga pravo zadovoljstvo poučavati. Upravo zato, i zato što je bilo očito da jepronicljivo, časna majka morala je porazgovarati s djetetom.

Prethodnoga dana Caterina je svjedočila ulasku novicijatkinje u samostan. Kao uvijeku toj prigodi, održan je važan obred po kojem je samostan i dobio ime. Novicijatkinja jestigla pred samostanske zidine u pratnji visokih crkvenih dužnosnika, koji su golimrukama rastavili dio zida, nakon čega se novicijatkinja provukla kroz rupu. Kad je prošla,zid je opet obnovljen. Bio je to svečan i važan obred, jer je novicijatkinja zauvijek nestalaiza sivih zidina. Ugrađena je u Murate i nikada ga više neće moći napustiti.

Mala Caterina bila je zbunjena. S opaticama u Santa Luciji provela je šest mjeseci iSanta Lucia, s postom i strogim pravilima, bila je ono što je od samostana i očekivala.Ovdje u Murate bilo je zabave i smijeha. Opatice su bile žene visoka roda, više razigranenegoli predane. Logičnom, djetinjem umu moglo se učiniti da je zbog toga samostan odMurate manje svet od Svete Lucije, u kojoj je mnogo obreda i izvanjskih znakovapobožnosti. Bilo je vrlo važno što će djevojčica zaključiti o Murate, jer će jednoga dana ućiu značajan brak i zauzeti visoko mjesto na svijetu. Morali su joj pokazati da je lagodanživot u Murate jednako bogobojazan kao život odricanja u Santa Luciji.

— Naš način života ovdje malo te zbunjuje, duchessina, zar ne? — upitala je časnamajka.

— Jako sam sretna ovdje, Majko.Već je bila diplomat. Bilo je doista vrlo važno da shvati svjetonazor u Murate.— U Santa Lucia nikada nisi vidjela obred sličan onome kojemu si svjedočila jučer. A

opet, u onom samostanu pridržavaju se najstrožih pravila Svete Crkve. Ovdje petkomjedemo meso, naše bogoslužje je lijepo, naša crkva puna boja i ne nosimo grubo sukno pati se možda čini da nismo zaboravile svjetovnu taštinu kao naše sestre u Santa Luciji.

— Oh, nikako, časna majko.No, časna majka je nastavila:— Mi peremo svoja tijela, a opatice u Santa Luciji možda bi ti rekle da je to grijeh.

Caterina je šutjela.— A opet — nastavila je časna majka — upravo je u Santa Luciju prodrla kuga, dok je

Murate jedino nezaraženo mjesto u cijeloj Firenci. To je čudo, malo moje. Pomolimo se.Zahvalimo svecima na tome što su nam pokazali da je naš način života taj koji ga najvišeraduje.

Časna majka gledala je ozbiljno lišce dok je Caterina mrmljala molitvu. Dijete jeusvojilo prvo lekciju koju je Murate imao za nju.

Caterina je obožavala sjediti i vesti tapiseriju s onima koje su joj bile prijateljice. Usamostanu su joj gotovo sve bile prijateljice, ali su opatice čije su obitelji podupirale

- 29 -

republikance smatrale svojom dužnošću da se prema maloj Medicijevoj odnose doneklesuzdržano.

Dok su vezle oltarni pokrov, razgovarale su. Caterina je uživala govoriti o Ippolitu,opisivati opaticama njegov šarm, vedrost i udvornost. Jednoj ili dvjema čak je povjerilakako se nada jednoga dana udati za njega. Znala je da je živ. Odbijala je reći kako zna, alibila je uvjerena da jest.

— Nešto u meni govori mi da je tako — pokušala je objasniti.Bila je sretna u Murate - onoliko sretna koliko je mogla biti bez Ippolita. Ispunjena

spokojnim osjećajem sigurnosti da će se jednoga dana ponovno susresti s Ippolitom, imalaje dojam da si može dopustiti uživanje u ugodnim satima. Jednoga ljetnog dana, dok jesjedila s ostalima za oltarnim pokrovom, zapodjenut je razgovor koji će pamtiti cijelogaživota.

Lucia, brbljava mlada opatica, govorila je o čudima koja su se dogodila u samostanu.— Murate je jednom bio vrlo siromašan — govorila je Lucia — a cijelu Firencu snašle

su velike nevolje. Grad je bio siromašan koliko i Murate, pa su građani odlučili zamoliti zapomoć Bogorodicu iz Imprunete. Unijeli su kip u grad i od svakog se samostana očekivaloda Bogorodici donese zavjetni dar. A ovdje u Murateu nismo imali ama baš ničega, panismo znali što ćemo.

— Ah! — rekla je sestra Margaretta. — Pričat ćeš o plaštu Crne Bogorodice. Tu sampriču već mnogo puta čula.

— Ne sumnjam da jesi, ali ne sumnjam ni da je naša duchessina nikada nije čula.— Nisam — rekla je Caterina. — Kao i mala Maria. — Mala Maria bila je

novicijatkinja čijem je obrednom ulasku Caterina nedavno svjedočila. — Voljele bismo ječuti, zar ne, Maria?

Maria je potvrdila da bi voljela čuti priču o plaštu Crne Bogorodice.— Dakle — nastavila je Lucia — časna majka pozvala je sve sestre sebi i rekla: »Ne

očajavajte. Bogorodici iz Imprunete darovat ćemo plašt. Bit će to plašt kakav nikada dosada nije viđen u Firenci, plašt od raskošna brokata obrubljen hermelinom i izvezenzlatom«. Opatice su bile zaprepaštene, jer odakle im u njihovom siromaštvu takav plašt?Ali časna majka zračila je takvom svetošću da je bilo onih koji su, bar su tako poslijetvrdili, odmah osjetili da se sprema čudo. »Poslušajte me«, rekla je časna majka. »Taj ćemoplašt izraditi molitvom. Za šest metara brokata otpjevat ćemo tri psaltira u slavu SvetogaTrojstva. Za svaki metar pedeset psalama i Gloria tibi Domine te meditacija o velikimmilostima koje su Mariji ukazali Otac, Sin i Duh Sveti. Za hermelin sedam tisuća AveMaria, za izvezene krune šezdeset tri krunice, za zlatnu kopču sedamsto O, GloriosaDomina, za zlatno dugme sedamsto Alma Redemptoris Mater, a za izvezene ružesedamsto Ave Santissima Maria.« Mnogo je molitvi trebalo izgovoriti za svaki djelićplašta, pa su uz ostale dužnosti opatice u Murate morale izmoliti tisuće zadanih molitvi.To je značilo sate i sate pobožnosti.

Caterina se nagnula naprijed.— Ali čak ni tada — rekla je — neće imati plašt koji bi položile Bogorodici pod noge,

jer ti za takav plašt treba brokat, hermelin, srebro i zlato, a ne samo molitve.— Ali još nisi čula sve, duchessina. Onoga dana kada je trebalo donijeti zavjetne

darove, ljudi su se okupili na trgu pred gradskom vijećnicom. Tamo je postavljen velikikip Bogorodice, koji je čekao da primi darove, kojih je bilo u izobilju: divna zlata, srebra idragog kamenja. Tamo je stajala časna majka sa sestrama iz Muratea, praznih ruku, aliblistavih lica, jer su u mislima vidjele prelijep plašt satkan od molitvi. A onda... što misliš?Istupila su dva muškarca i pod noge Bogorodici, u ime Muratea, kako su rekli, položili

- 30 -

plašt od brokata obrubljen hermelinom i izvezen točno onakvim ružama kakve je časnamajka opisala svojim opaticama. Ta dva muškarca bili su anđeli i to je bilo čudoBogorodičina plašta. Eto, duchessina. Što misliš o tome? Mogu reći da je otada u Murateuzavladalo blagostanje jer se priča proširila i mnoge su bogate dame došle dijeliti našsamostanski život, a bilo je i mnogo milodara. Bilo je to veliko čudo.

— Kako krasno! — povikala je Maria, ali Caterina je šutjela.— Onda, duchessina? — upitala je Lucia.— Ja mislim — rekla je Caterina — da je to bilo veliko čudo, ali da su ona dva

muškarca bili smrtnici.— Smrtnici! Zar želiš reći da se nije dogodilo čudo?

Caterina je gledala opatice ozbiljnim, tamnim očima. Usprkos mladosti, osjećala sestaro i mudro.

— Dogodilo se čudo — rekla je i govoreći shvatila da bi joj trenutačna časna majka toupravo tako objasnila — jer je Bogorodica nadahnula časnu majku zamisli o plaštu.»Načini plašt od molitvi«, zasigurno joj je rekla, »ali istodobno daj napraviti jedan izvezendraguljima. Neka dođu dva muškarca poput anđela i polože mi ga pod noge. Jer da samanapraviš takav plašt, koliko god bogat bio, narodu ne bi toliko značio koliko onaj satkanod molitvi ako ga donesu dva muškarca koja oni smatraju anđelima«.

— Zar vjeruješ da je to bila smicalica?— Bilo je to čudo — ustrajala je Caterina. — Donijelo je blagostanje samostanu.

Čudima je cilj činiti dobro. Čuda dolaze s neba, ali katkad su izvedena na zemlji.Lucia zagrli Caterinu i poljubi je.— Prepametna si za nas — rekla joj je.

Pred samostanskim zidinama ljudi su stajali u malim skupinama. Među sobom sumrmorili:

— Ali tek je dijete.— Dijete guja.— Ne bismo valjda naudili djetetu.— Bit će joj jedanaest ili dvanaest godina... dovoljno je stara za opačine, ako je Medici.— Opatice joj neće dopustiti zlodjela.— Navabit će i opatice na zla djela. Znate kako su ti Medicijevi domišljati. Rođeni su

lukavi. Grad je pod opsadom. Jedan Medici puca u Firencu. Jedan Medici priječi da namstigne hrana, pa stojimo ovdje gladni, odrpani i ranjeni, a među nama je još onih kojigovore: »Poštedimo dijete Medicijevih!« Zar da poštedimo izdanak tiranskoga legla?

Caterina je unutar samostanskih zidina čula povike naroda. Znala je da u Murate višenije na sigurnom. U Firenci su zavladale nevolje i došuljale se pred utočište obzidanih.Sada je čak ni prijateljice koje je vole, čak ni časna majka, neće više moći zaštititi.

Cijela Firenca podigla se na noge sjedinjena mržnjom prema papi. Nedavno je,prerušen u pokućara, umakao iz palače San Angelo i vratio se u Vatikan kad je kugapotjerala razarače iz Rima. Sada je čvrsto odlučio pokoriti Firencu, ali Firenca se nije dalasamo tako. Firentinci su nemilosrdno raščistili krug od kilometra i pol oko grada, palećiprelijepe vile i razarajući bogate posjede kako se njihovi neprijatelji ne bi imali kamo uteći.Svi do zadnjega posvetili su se obrani grada - čak i umjetnici poput Michelangela napustilisu posao da se pridruže boju. Sukobi su trajali mjesecima i Caterina je znala da Firentincinisu zaboravili da je ona skrivena u samostanu od Murate, kći kuće koja je na Firencusručila smrt i propast.

- 31 -

Znala je da se još jedno sretno razdoblje njezina života bliži kraju. Zavoljela jesamostan, učenje, puteno dirljive napjeve zbog kojih je samostan svojedobno prekorioSavonarola. Uživala je u pikantnim spletkama i u tome što su neke opatice slale svojimobiteljima košare pune kolačića, izvezene grbom Medicijevih sa sedam kugli, koji je značioda, premda izdvojene iz svijeta, nisu izgubile zanimanje za politiku.

Poruke su stizale u samostan u košarama. Tako je doznala da je Ippolito na sigurnomeu Rimu. Zavrtjelo joj se od radosti kad je to čula, ali gora je vijest bila da je i Alessandro uRimu. Svih tih godina koje je provela odvojena od Ippolita, nikada ga nije zaboravila.

A sada je pred samostanskim zidinama bijesna svjetina zahtjevala njezino izručenje.— Dajte nam malu Medicijevu! Dajte nam vješticu! Objesit ćemo je u košari s gradskih

zidina pa neka ona bude Klementu meta!— Objesiti je u košaru! To je predobra sudbina za nju! Dajte je vojnicima! Neka se oni

zabave s njom. Onda ćemo odlučiti kako će umrijeti.Pala je noć i grad se utišao. Preživjeli su i drugi dan opsade.Odjednom se na glavnom ulazu u samostan začulo kucanje koje je odjekivalo velikim

hodnicima, kao da odgovara divljim udarcima Caterinina srca.Časna majka uzela je svjetiljku i, otvorivši vrata, zatekla ondje tri senatora iz gradske

vlade. Došli su po Caterinu Medici.Caterina je znala da to može značiti samo jedno. Bio je to nastavak prostačke vike koja

se cijeloga dana nije stišavala pred samostanskim zidinama. Smrt Caterini! Smrt? Od togužasa i smrt bi joj bila milija.

Opatice su molile u ćelijama - molile su Bogorodicu da čudom spasi njihovuduchessinu. Ali Caterina nije imala vremena za molitve. Otrčala je u ćeliju i izbezumljenaod straha odrezala svu svoju lijepu kosu. Nakon toga, trčala je od ćelije do ćelije dok nijepronašla redovničku halju koju je zatim navukla. Tada se osjetila sabranom i spremnomsuočiti se s onime što je čeka.

Spustila se ljudima koji su došli po nju. Časna majka i opatice, baš kao i muškarci,zaprepašteno su blenuli u nju.

— Ja sam Caterina Maria Romola Medici — oholo je rekla. — Što želite od mene?— Ja sam Salvestro Aldobrandini — rekao je vođa muškaraca, — senator sam u

firentinskoj vladi. Odlučeno je da ćete napustiti samostan od Murate, odakle se sumnja daste spletkar ili protiv vlade. Bit ćete premješteni u samostan Santa Lucia i naređujemo vamda mjesta pođete s nama.

— Ne idem — odgovorila je.— Onda vas moramo odvesti silom.— Ne biste se usudili hodati sa mnom ulicama ovako odjevenom.— Nemate prava na taj habit. Svucite ga.— Odbijam. Zar ćete opaticu, Kristovu nevjestu, vući ulicama Firence?Bio je to pametan potez. Svi su to znali. Opatice su bile svete, zavjetovane Kristu, pa

ulicama Firence ne bi bilo lako nositi djevojku koja se opire, ošišane kose, u halji koja jeobilježava kao opaticu.

— Ne želimo vam zlo — rekao je Aldobrandini. — Imamo ljude koji će vas braniti dokbudemo prolazili gradom.

Caterina je, pozorna uma, brzo procijenila tog Aldobrandinija. Nije mu se sviđaozadatak koji mu je dodijeljen. Kolebao se.

— Odbijam svući ovu odjeću — rekla je Caterina.Časna majka je rekla:

- 32 -

— Dobri gospodine, ostavite je ovdje do jutra. Molit ću s njom. Tada će pronaći u srcuhrabrost koja joj je potrebna.

Na zaprepaštenje sviju, Aldobrandini je pristao pričekati do jutra i te su noći sveopatice od Murate molile za Caterinu.

Mala povorka u tišini je jahala gradom. Aldobrandini je birao mirnije ulice, ali nijedugo trebalo da se glas proširi. »Vode malu Medicijevu iz Firence. Žele je zaštititi.«

Grube šale širile su se s usana na usne, prostačke prijetnje prvo su se mrmorile, a ondaizvikivale.

Aldobrandini nije želio da dođe do nasilja. Ako se sada išta dogodi djevojčici, on će zato poslije biti odgovoran. Klementovo kratkotrajno poniženje već je prošlo. Izmirio se smoćnim Karlom Španjolskim koji mu je sada, za nagradu, postao saveznikom, a Firenca jeshvatila koliko je pogriješila kad je zauzela stranu Francuske i Engleske umjestoŠpanjolske.

— Dajte nam Medicijevu! — povikao je neki glas. — Dajte nam kćer tirana. Nekanauči što je patnja... kao mi.

Promukli povik se proširio:— Dajte nam Medicijevu!Caterini je trebala sva hrabrost kojom je raspolagala, ali joj je dugogodišnja vježba

omogućila da prikrije strah, zbog čega joj je trenutačno bilo drago. Nije gledala ni lijevo, nidesno. Sjedila je na konju s oholom otmjenošću i tobožnjom ravnodušnošću premapodrugljivim povicima svjetine.

Odjednom je nastala strka, pomutnja udaraca i povika, a redovi njezinih stražara suprobijeni. Mala Medicijeva prvi je put postala jasno vidljiva.

— To je opatica! — povikao je netko. — Sveta opatica!— Prevarili su nas. Ne vode Medicijevu ovuda. Podvalili su nam opaticu dok ona

bježi drugim putem.Caterina je čak i tada nastavila gledati ravno preda se, jašući kao da je se nimalo ne tiče

što se događa oko nje.Rulja je nakratko zaustavila navalu, što je njezinim stražarima dalo vremena da

ponovno zbiju redove oko nje. Svjetina je uzmaknula.— Varaju nas! — povikao je glas. — Prerušili su je u opaticu! Hajde! Zar ćemo

dopustiti da nas nasamare?Ali ljudi nisu bili sigurni. Bojali su se nauditi Kristovoj nevjesti.U Caterininu srcu strah je zamijenio pobjednički ushit. Izvela je čudo ništa manje od

čuda časne majke s plaštem. Spasila se od nepoznate joj sudbine - možda čak smrti. Samaje sebi govorila kako je mudra bila što se nije oslanjala na molitve već na medicijevskudosjetljivost.

Nekoliko mjeseci nakon tog strašnog jahanja kroz Firencu, Caterina se našla u Rimu.Firenca se predala i njome je zavladao Klement, pa poslao po svoju mladu rođakinju.Bližila se dobi za udaju.

Kako li je samo divno bilo susresti Ippolita nakon toliko godina! Kako li je samouzbudljivo bilo vidjeti da je zgodan kao uvijek i da se njegov odnos prema njoj promijenio!Nije više bila djevojčica u čijem je društvu uživao u palači Medicijevih. Uskoro će navršitičetrnaestu i izgubila je uglatost tijela, pupajući u ženu.

Život je ponovno postao čudesno ugodan. Zavoljela je prijateljice u Murate, ali uživalaje i u rimskoj razigranosti! Imala je još jedan razlog za zadovoljstvo: Alessandro nije bio u

- 33 -

Rimu, već je ustoličen u palaču Medicijevih u Firenci, jer je Klement održao obećanjemladiću i, na užas Italije i grozu Firence, to čudovište postavio za vladara tog velikoggrada. Ippolito je bio zatečen kad je čuo da će Alessandru pripasti ono što je obećanonjemu. Još nije došao sebi. Nije mogao vjerovati da se Sveti Otac tako ružno ponio premanjemu. Ljutio se zbog sebe i bojao za Firencu. Caterini je glavna briga bila da mu pomogneizvući se iz nemoćna bijesa i malodušja koje ga je obuzelo.

Oboje su stanovali u jednoj od palača Vatikanskoga grada, gdje je život, s dolascima iodlascima veleposlanika i ceremonijama koje prate papinski dvor, bio šarolik i prepunzanimljivosti za djevojčicu koja je toliko vremena provela iza samostanskih zidina. Alimorala je i usrećiti Ippolita. Morala mu je dokazati da u životu ima i drugih veselja osimvladanja Firencom. Vidjela je da ga raduju njezini dosjetljivi odgovori, punašno tjelešce,bujna, svijetla kosa i lijepe, blistave oči. Bio je sretniji otkako se vratila.

Jahali su zajedno. Caterina je bila odlična jahačica. Kad god im se pružila prilika, cijelibi dan proveli u sedlu, u maloj pratnji.

Upravo je Caterini Ippolito povjerio koliko je nesretan. Prvih nekoliko tjedana o maločemu je drugome uopće mogao govoriti, jer mu nije oduzeto samo naslijeđe, već mu je ionemogućeno da gradi karijeru kakvu želi.

— Caterina, Sveti Otac me pozvao sebi. Zamolio je Ekscelenciju da nas ostavi jer ježelio razgovarati sa mnom nasamo. Tada mi je rekao kakvu mi je budućnost namijenio.

Vidjela je da je njezin san o sreći ugrožen.— Ippolito! Ne moraš valjda otići odavde?— Nije to. Želi da se zaredim.— Ti... da se zarediš! Ali nisi ti za crkvenjaka!— To sam mu i ja rekao. Rekao sam: »Vaša Svetosti, smatram se nedostojnim časti

koju mi ukazujete. Nisam ja Božji čovjek. Odgojen sam u uvjerenju da će Firenca bitimoja.« Tada se razljutio »Dosta!« povikao je. »Firenca je dobila vladara«. Bio je ljut, ali biosam i ja. Zaboravio sam da razgovaram sa Svetim Ocem. »Čudim se, Vaša Svetosti«, rekaosam, »da netko tako sumnjiva podrijetla može biti prepostavljen meni.« Stegnuo je pesnicui gotovo viknuo: »Znači, ti si tako siguran u svoje podrijetlo?« Ponosno sam odgovorio daje moj otac uvaženi vojvoda od Nemoursa, a majka firentinska gospa, dok je Alessandru,kojemu je otac nepoznat, majka navodno berberska ropkinja. Tada se doista razbjesnio.»To se tebe ne tiče«, rekao je. »Čvrsto sam odlučio da ideš u svećenike.«

— Oh, Ippolito, zar se ne možeš suprotstaviti njegovim željama?— Naši životi u njegovim su rukama, Caterina. Ali postoje trenuci kad zaboravim da

nam je on papa. Postoje trenuci kad ga mrzim. Nije njemu do nas, nije njemu od Crkve.Njegov bog je moć. Alessandra, svoje tajno kopile, postavio je za vladara Firence, a Firencapod Alessandrom podsjeća na Rim pod Neronom. Nitko nije zaštićen od njegove požude iokrutnosti. Tko god može, bježi iz grada. Sjećaš li se dva brata Ruggieri?

— Cosmo i Lorenzo! — povikala je.— Pobjegli su iz Firence. Donose tužne priče. Znali su da je Alessandro zločest dječak,

ali izrastao je u pravo čudovište. Čujem da je Njegova Svetost ugovorila brak između svogkopileta i nikog drugog doli kćeri cara Karla.

— Sirota carevna! — rekla je Caterina.Ippolito upre oči u nju.— Caterina, zahvaljujem svim svecima na tome što je Njegova Svetost dopustila da to

čudovište paradira kao tvoj brat. Da nije, možda bi ti bila ta koja bi završila u braku sAlessandrom.

- 34 -

Caterina je zanijemjela. Nije bilo riječi kojima bi opisala užas što ga je ta pomisao uoboma budila.

Bio je tako velik da je Ippolito zaboravio na vlastite nevolje. Caterini se, kad je podiglaoči njegovima, učinilo da u njima vidi odraz vlastite sreće.

Ippolito je primi za ruku i prinese je usnama.— Život ipak pruža neke utjehe, Caterina — rekao je. Nasmijali su se i podboli konje.

Caterina nikada nije bila tako sretna. Poslala je po braću Ruggieri. Naručila je od njihparfeme i pomade. Molila ih je da joj čitaju budućnost. Bilo joj je uzbudljivo umotati se uplašt i klisnuti rimskim ulicama do sobe koju su braća dijelila. Molila ih je da joj dopustezaviriti u čarobno zrcalo. Vidjet će lice čovjeka koji će joj postati mužem. Braća su pobjeglaiz Firence, pa u Rimu nisu imali sve potrebno za proučavanje svojega umijeća. Za maluvojvotkinju učinit će sve što mogu. Uskoro će pronaći načina da joj pokažu lice budućegamuža. No, Caterina je vjerovala da ga je već vidjela. Bilo je to plemenito i tamnoputo lice,naočito s očima koje su sijevale i blistale - medicijevskim očima pomalo nalik na njezine.

To je bila zaljubljenost. Pjevati od sreće, vidjeti rijeku kako blista kao nikada prije,velebne i uznosite palače mekše i ljupkije, lica oko sebe blaža, sunce toplije. Taj novi osjećajbio je protkan strepnjom da toga dana neće vidjeti Ippolita, ali kad bi ga ipak vidjela, svubi je preplavio ushit.

Ippolito nije mogao ostati slijep na radost koja ju je obuzela. Morao ju je vidjeti u sjajunjezinih očiju, u melodiji glasa kad bi mu se obratila.

Kad su zajedno izjahali, progovorili su o svojoj ljubavi. »Ovo je najsretniji dan u mojemživotu«, pomislila je Caterina, osvrćući se prema najljepšem od svih gradova koji je blistaona suncu što nikad nije bilo tako sjajno kao toga dana Caterinine sreće.

Ippolito je rekao:— Molim se svecima da si sretna koliko i ja, Caterina. Blagoslivljam ih zato što te papa

ne može dati Alessandru za ženu.— Ne spominji ga na ovako lijep dan.— Neću — složi se Ippolito. — Hajde da radije govorimo o nama.— Oh, da... o nama, Ippolito.— Ljubim te, Caterina. Ljubim te još otkako si bila djevojčica i zajedno smo živjeli u

palači, u našoj ljubljenoj Firenci.— I ja sam tebe zavoljela, Ippolito. Nikada nisam prestajala razmišljati o tebi svih onih

godina koje smo proveli razdvojeni. Znala sam da ćemo se ponovno sresti.Zaustavili su se. Pratnja se zadržala malo iza njih. Oni su i prije mladih ljudi znali za

ljubav koja se među njima rađa.Ippolito joj uze ruku i poljubi je.— Sveti Otac namijenio nas je jedno drugome — rekao je. — U to možeš biti sigurna.

Ne bi nam dopustio da se družimo kad ne bi bilo tako.— U pravu si, Ippolito. Oh, kako li sam sretna!— I ja. Caterina, ako me ti ljubiš, gubitak Firence ne čini mi se više tako strašnim.— Razumijem te. Bila sam nesretna. Trpjela sam... osamljenost i užas. Ali ništa mi od

toga nije važno, Ippolito, ako me sve to vodilo do ovoga.Čeznuli su se poljubiti i zagrliti, ali kako da to učine na otvorenom, dok je iza njih

pratnja? Mogli su barem razgovarati o svojoj budućnosti, pogledima si obećavati ljubav istrast.

— Caterina, ne vjerujem da će Firentinci dugo trpjeti Alessandrovo nasilje.— Neće, Ippolito, u to nema sumnje.

- 35 -

— Onda ću ja, ljubavi, vladati Firencom... a ti sa mnom. Živjet ćemo zajedno u palačiu kojoj smo proveli djetinjstvo.

Rekla je:— Ippolito, ako je moguće umrijeti od sreće, bojim se da ćeš me izgubiti.

Odgovorio je:— Ne mogu te gledati ovakvu ako te ne mogu poljubiti. Jašimo dalje.

Poslije je bilo zagrljaja. Poslije je bilo poljubaca. Tako dražesnu ljubav nije bilo mogućezadržati tajnom. A zašto bi i bila tajna? Ippolito, Caterina, rođaci, oboje Medici. Zašto binjihovom sjedinjenju papa uskratio blagoslov?

Ti sretni dani brzo su odmakli.

Takva stvar nije se mogla dugo kriti od papinskih ušiju. O novosti se šaputalo uŠpanjolskoj gardi, palatinskoj gardi i lakajima u palači dok napokon nije došla do ušijubiskupa i kardinala, preko kojih je stigla do Monsinjora koji ju je, pak, prenio Meštrupapinskoga dvora, Njegovoj Ekscelenciji, čija je dužnost bila živjeti uz samog Svetog Oca.

Njegova Svetost bila je izvan sebe od bijesa. Mrzio je Ippolita - mrzio ga je zbog lijepoglica, šarmantna vladanja i omiljenosti. Znao je da će mu, ne bude li oprezan, Ippolitostvoriti mnoge probleme. Tvrdoglavi mladac pokušao je okrenuti leđa sjajnoj karijeri uCrkvi, i to samo zato što je Alessandro postao vladarom Firence. Ippolito će biti isti otac,Lorenzo Veličanstveni. Ippolito se nije uklapao u papinske planove.

Ali zato Caterina jest. Klement će se posredstvom te djevojčice domoći velika bogatstvai moći. Njezina udaja sada mu je bila prva briga i bili su pokrenuti veliki planovi.

Papa je spustio pogled na svoje duge ruke kao da vidi portrete ljudi na igraćimkartama koje može držati poput lepeze pitajući se koju da odigra. Tu je bio vojvoda odAlbanyja - ne posebno dobar izbor jer je bio Caterinin tetak. Tu je bio i milanski vojvoda,bolestan i dovoljno star da joj bude djed, ali za njegov neodabir bilo je zaslužnijepropadanje bogatstva nego dob. Vojvoda od Mantove? Taj čovjek vodio je sličan život kaoCaterinin otac i kakav trenutno Alessandro vodi u Firenci. Takav brak nije bio poželjan.Caterinin otac izborio se za sjajan brak s damom rodbinski povezanom s francuskomkraljevskom obitelji i što se dogodilo? Smrt obaju roditelja ubrzo nakon rođenja jedinogdjeteta - djevojčice Caterine – koja je čudom izbjegla posljedice očevih grijeha. Ne! Za nju ježelio moćna i bogata muža, ali su moć i podrijetlo bili važniji od imetka, jer će ga upravobogatstvom Medicijevih uvući u mrežu. Tu je bio kralj Škotske. Ali to je bila daleka isiromašna zemlja.

— Vijesti iz takvoga kraja koštale bi me više od miraza! — rekao je sam sebi.Bilo je i drugih. Grof od Vaudemonta, pa čak i vojvoda od Richmonda, nezakoniti sin

Henrika VIII. Engleskog. Papa nije bio sklon nezakonitoj djeci, premda je i sam bionezakonit i usprkos tome uspeo se do položaja moći.

Ali sada se na bračnom tržištu pojavila sjajna prilika. Tražila se nevjesta za Henrika odOrleansa, drugog sina francuskoga kralja glavom i bradom.

Kad je Njegova Svetost to čula, poljubio je svoj ribarev prsten i zatražio blagoslovBogorodice. Kuća Medicijevih povezana s moćnom francuskom vladarskom kućom!

Prvi sinovi često su umirali, a neke su preko reda gurnuli u grob. Žena drugoga sinalako bi mogla postati kraljicom. Francuska kraljica! Rađala bi djecu koja bi napola bilaMedici, sklona činiti velike usluge majčinoj obitelji! Kad bi se taj brak mogao ugovoriti, biobi to najsjajniji događaj u povijesti obitelji Medici. Brak Caterinina oca s pripadnicomobitelji Bourbon bio bi beznačajan u usporedbi s Caterininom udajom u kuću Valois.

- 36 -

Mora oprezno postupati. Razgovarao je o mogućem francuskom braku s carom Karlomkoji je, krišom se prepredeno smijući, savjetovao papi da to pokuša izvesti. Vjerovao je daće oštra bukvica iz Francuske Klementu dobro doći. Zar da se kraljevska kuća sparuje sobitelji kao što su Medici? Istina je da vladaju Firencom, ali potomci su trgovaca. »Ne«,pomislio je Karlo. »Franjo će se prijezirno nasmijati papinoj drskosti i dobaciti nekuduhovitu primjedbu na njegov račun«. Ali Karlo je zaboravio nešto što je Klementzapamtio. Uvijek postoje načini da se francuski kralj dovede u napast. Uvijek je gramzljivodržao Italiju na oku, a ako mu Klement obeća Milansko Vojvodstvo kao dio bogata miraza,možda uspije ostvarit i naum. Oprezni pregovori već su započeli i papa je biooptimističan.

A sada ova novost. Krajnja glupost. Ti smiješni, mladi ljudi! Činilo se da cijeli Rim brujio »zaljubljenim Medicijima«. A iza cijele priče stajao je Ippolito - vječan trn u oku.

Papa je poslao po Caterinu.Došla je, prošavši kroz dugi niz hodnika i odaja, mimo papinskih lakaja i stažara.

Kretala se u nježnom snu o sreći, iz kojega se u zadnje vrijeme uopće nije budila. Misli sujoj stalno bile uz Ippolita. Ona i Ippolito zajedno, cijeloga života. A ako Alessandro neumre ili ne bude zbačen, oni će svejedno biti Caterina i Ippolito, zauvijek sretni izaljubljeni. Bilo je najvažnije da su zajedno. Bilo je manje važno gdje će biti.

Monsinjor ju je čekao u jednoj od vanjskih odaja. Izgledao je tako smrknuto uljubičastoj halji da se sažalila nad njim. Doista, žalila je svakoga tko nije Caterina i Ippolito.

— Njegova Svetost vas čeka — rekao je Monsinjor i poveo je pred papu.Kleknula je i poljubila ribarev prsten, sretna što to neće biti privatna audijencija, jer ih

Njegova Ekselencija nije ostavila same.— Voljena kćeri — obratila joj se Njegova Svetost — uređujem tvoj skori odlazak iz

Rima.— Odlazak iz Rima! — povikala je prije negoli se stigla obuzdati. Otići iz Rima?

Rastati se od Ippolita?Papa je izrazio čuđenje takvim nedostatkom odgoja.— Smjesta ćeš napustiti Rim — nastavio je.Šutjela je. U oči su joj navrle suze. Bojala se da će ih Njegova Svetost vidjeti. Zašto je

šalje od sebe? Osjetila je u tome prijetnju svojoj ljubavi. Nije si mogla pomoći. Morala jenešto reći.

— Sveti Oče, ja... ja ne želim sada iz Rima.Njegova Ekscelencija stajala je posve nepomično. Čak je i Sveti Otac ušutio. Nije im

bila jasna. Kako može zaboraviti da se nitko ne suprotstavlja rimskome papi?Usne Svetoga Oca bile su čvrsto stisnute.— Rimu prijeti kuga. Ne možemo dopustiti svojoj ljubljenoj kćeri da se izlaže

opasnosti ostajući u gradu.To nije bila istina. U Rimu nije bilo kuge. Nagonski je znala kako je to spletka da je se

odvoji od ljubljenog Ippolita.Zaboravila je pravila lijepog ponašanja, zaboravila je poštovanje koje je dužna

Svetome Ocu.— Kamo... kamo idem, Oče?— U Firencu — odgovorio je.— Oh, Oče, a ide li... ide li sa mnom i moj rođak Ippolito?Zavladala je zgranuta šutnja. Lice Njegove Ekselencije bilo je bezizražajna krinka koja

je skrivala iznenađenje. Sveti Otac spustio je pogled na očajne oči svoje mlade rođakinje inehotice odgovorio na pitanje umjesto da je prekori.

- 37 -

— Tvoj rođak Ippolito ide na zadatak u Tursku.Nije ništa rekla, usne su joj drhtale. Tada je shvatila da je živjela u snu. Nema za nju

sreće s Ippolitom. Ovaj svemoćni čovjek nije im namijenio brak. Bili su zajednozahvaljujući bezbrižnosti, ne znajući za patnju koju će im donijeti rastanak.

Možda Sveti Otac ima milosti u sebi. Spustio je pogled na duboku bijedu na blijedome,mladom licu.

— Kćeri moja — rekao je. — Trebaš se radovati. Čeka te velika budućnost.Nije željela ništa reći, ali su joj riječi pobjegle:— Za mene nema budućnosti bez Ippolita. Bez Ippolita ne želim živjeti.

Papu ta povreda njegova ceremonijalnog dostojanstva nije razljutila koliko je trebala.Sjetio se vlastite žarke strasti prema berberskoj ropkinji koja mu je podarila Alessandra.

— Kćeri moja — rekao je, a blagost njegova glasa privremeno je trgnula Caterinu izočaja — voljena moja kćeri, ne znaš što govoriš. Ugovaram ti velik brak. Nadam se da ćuuskoro poslati po tebe u Firencu. Ostvare li se moji planovi, ideš u Francusku. U Fran-cusku, kćeri, da se udaš za drugog kraljevog sina. — Položio joj je ruke na glavu da jeblagoslovi. — U Francusku, kćeri. Za drugog kraljevog sina! Tko zna, jednoga dana moždapostaneš kraljicom Francuske. Čuda se događaju, kćeri. Naša obitelj možda je pre-dodređena da vlada velikim zemljama. Ne uzdiši. Ne plači više. Tvoja je budućnostsvijetla.

Ošamućena od jada, dopustila je da se oprosti od nje i da je odvedu. Bio je to krajushitu. Bio je to kraj ljubavi. Klementovo častohleplje, utjelovljeno u drugome sinufrancuskoga kralja, ispriječilo se između nje i njezinog dragog.

- 38 -

Vjenčanje

Iz Firence u Toskanu, okružena najplemenitijim Firentincima, izjahala je djevojčicaslomljena srca. Još je bila ošamućena, zatečena grozotom koja ju je snašla. Trebala seradovati onome što su nazivali njezinom velikom srećom, ali mogla je samo plakati.

Njezin tetak, Fillipo Strozzi - udovac, jer je tetka Clarissa umrla ne doživjevši ono što bizasigurno nazvala »velikim i sretnim događajem« - bio je na čelu povorke dok im se nepriključi papa. Na kraju svakog dana puta, pozvao bi nećakinju i razgovarao s njome,moleći je da pokaže bar nekakvo zanimanje za sreću koja ju je snašla, da sakrije sjetu,potisne budalastost i raduje se sa svojom obitelji. Ali ona je istaknula da se ne raduje bašcijela obitelj.

Doista, to je bila istina. A Filippo Strozzi bio je sklon mišljenju da je Njegova Svetostpogriješila uključivši Ippolita u povorku koja prati Caterinu u Francusku.

— To će okončati glasine — rekao je Klement. — Ne smije više biti ni riječi otakozvanim »zaljubljenim Medicijima«.

Filippo je slegnuo ramenima. Lako je to bilo Njegovoj Svetosti reći. Možda mu životkakav je vodio ne dopušta da shvati mlade i strastvene ljubavnike. Klement se, dakako,nije najstrože pridržavao celibata. To je dokazivalo ono izopačeno čudovište, Alessandro.Ali Njegova Svetost nikada nije dopustila da mu se strast nađe na putu častohleplja pa je,budući da nije imao mašte, pretpostavio da će se i njegovi mladi rođaci ponašati slično.Filippo je dobro poznavao život i kad bi prešao pogledom s tužnih, zažarenih Ippolitovihočiju na buntovne Caterinine, znao je da je uključenje tog mladića u pratnju bila pogreška.

Ippolito je bio prilično naočit i dovoljno romantičan da svakoj djevojci zavrti glavom.Bio je vrlo uspješan na zadatku u Turskoj i vratio se puno ranije negoli se očekivalo -ljubavnik, željan ponovna susreta sa svojom ljubljenom. A djevojčica je, premda joj je bilotek četrnaest, vješto krila osjećaje, ali odavala ju je mekoća u ljupkim očima kad bipogledala tog mladića. Filippo neće imati mira dok se ne ukrcaju na francuske galijekojima će otploviti u Nicu.

Dok je Filippo čeznuo ugledati obalu Toskane, Caterina se od nje ježila. Znala je da jojje sudbina zapečaćena čim napusti talijansko tlo. Tada više neće biti bijega, ali dok jesjedila na konju uz Ippolita, mogla je sanjati i nadati se da će se iz tog sna izroditistvarnost.

Zašto ne bi odjahali zajedno?Tijekom putovanja, povremeno bi uspjela razmijeniti nekoliko riječi s rođakom, a da ih

ne čuju ljudi oko njih. Tada bi u očaju odbacila svu suzdržanost i preklinjala ga da ostvaresvoje ljubavne planove.

— Ippolito, hajde da pobjegnemo. Hajde da odjašemo brzinom vjetra... bilo kamo, je lito uopće važno? Budimo zajedno.

Ippolito ju je tužno pogledao. Još je bila dijete. Ništa nije znala o svijetu. Kamo bi otišli?Kako bi živjeli? Bijeg nije bio moguć. Brzo bi ih odveli natrag papi.

— Bilo bi me baš briga za to. Imali bismo nekoliko zajedničkih mjeseci, tjedana, dana.— Caterina, zar misliš da nisam razmišljao o tome? Kovao sam planove. Ali svaki

završava u bijedi. Ne bih te mogao povesti tim putem. Gdje bismo živjeli? Međuprosjacima? Među razbojnicima? Obećali bi nagrade za naše glave. Nigdje ne bismo bili

- 39 -

sigurni Caterina, odgajana si pod staklenim zvonom. Oh, znam da si se suočila s brojnimpogibeljima, ali nikada nisi upoznala gladovanje, ljubavi. Vjeruj mi, razmišljao sam otome. Tražio sam izlaz kako nikada ništa u životu nisam tražio, ali ne nalazim ga jer nepostoji.

— Uvijek postoji izlaz, Ippolito — protivila se u suzama. — Uvijek postoji način.Ali on je samo odmahnuo glavom.— Ne, najdraža rođakinjo. Mi ne značimo ništa, ti i ja. Tvoji osjećaji? Moji osjećaji? Od

kakvog su oni značaja? Nije nam suđena ljubav. Suđeno nam je da stupimo u brak ipravimo potomke... ili se zavjetujemo na celibat u Crkvi. Prema tebi, ljubavi, život nijetako okrutan kao prema meni. Još si dijete i, što god sada govorila, čeka te blistavabudućnost. Ali mene... čeka samo život kakav ne želim.

— Zar misliš da ja želim život bez tebe?— Oh, Caterina, ljubavi moja, još si tako mlada. Možda ćeš zavoljeti svojega muža.

Tvoje je dobi. Zašto i ne bi? Čeka te sreća, Caterina, jednom kad me zaboraviš.— Nikada te neću zaboraviti! — silovito je povikala, povrijeđena i smetenija no ikad.

»Mene ne bi bilo briga što se događa s nama, dok god smo zajedno«, pomislila je. »Ne ljubime koliko i ja njega. Meni je na umu on, a njemu udobnost, sigurnost, budućnost«.

Ali nije prestala sanjati. Vjerovala je da će joj jednoga dana doći šapnuti plan za bijeg.Ali nije, tako da je Filippo s velikim olakšanjem gledao kako se ukrcavaju na brodove inapuštaju toskanske obale, dok je Caterina, s očajem u srcu, napinjala oči ne bi li posljednjiput vidjela zemlju koju se nadala nikada ne napustiti.

Dok su plovili prema Nici, Filippo ni na trenutak nije napuštao Caterinu.— Dijete moje — kumio ju je — što li će Francuzi misliti o tebi kad vide tako

smrknutu nevjestu? Što li će pomisliti mladi mladoženja? Primiri se. Budi razumna.— Razumna! — bjesnila je. — Napuštam sve što volim da bih živjela među strancima.

Zar je to razlog za veselje?— Ideš među ljude koji će te cijeniti. Istina je da ja, Njegova Svetost i Ippolito, koji

smo tvoje krvi, ne možemo ostati s tobom, ali oko tebe će biti mnogo naših zemljaka izemljakinja. Pa, uza te će biti mladi astrolozi Ruggieri, koje ti je Njegova Svetost dopustilapovesti, a tu je i Madalenna, koja ti je draga, i mladi Sebastiano di Montecuculi. Mogao bihih nabrojati tucet. Nećeš biti osamljena u tuđini dok si okružena s toliko prijatelja iz Italije.

Nije mu rekla: »Baš me briga tko je uz mene ako nema Ippolita.« Ali razumio ju je. I bioje blag i dobar prema njoj kao nikada prije.

Gledala je pompu koja prati papin dolazak i shvatila da je Ippolito za nju izgubljen,premda je još u njezinoj blizini. Bio je to uzbudljiv prizor - šezdeset brodova pod njihovomzastavom pozdravljalo je Svetoga Oca dok je ulazio na svoju galiju, raskošno ukrašenuzlatnim brokatom, da bi zatim cijela flota zaplovila prema Marseillesu u velikoj povorciiza broda koji je nosio Svetu Euharistiju. Za Caterinu u tome nije bilo uzbuđenja, već samoboli zbog gubitka.

Drugog tjedna u listopadu ljeta 1533., promatrači na Chateau d'If i na velikoj utvrdiNotre Dame de la Garde ugledali su prve brodove u konvoju i dali znak nestrpljivomnarodu u Marseillesu da je dugo očekivana flota koja dovodi nevjestu sinu njihova kralja,nadomak odredištu.

Pred ulazom u grad utaborio se mali mladoženja s ocem i dvoranima, gdje su iščekivalidolazak povorke s nevjestom, jer je etiketa nalagala da kralj ne uđe u vlastiti grad prijeSvetoga Oca Pape.

- 40 -

Zvonila su zvona i tutnjava stotina topova odjekivala je ulicama. Ljudi su nestrpljivočekali vidjeti malu, talijansku nevjestu.

U brodu koji ju je doveo do francuske obale, Caterina je čekala da vidi što će se sljedećedogoditi. Zabrinutost je potisnula jad. Počela je shvaćati značaj te silne pompe iceremonije. Možda u uzbuđenju predstojećih događaja zaboravi na tugu.

Rečeno joj je da će se na brod ubrzo popeti vrhovni zapovjednik francuskih kraljevskihsnaga da porazgovara s njom. Nestrpljivo je čekala dok se primicao čamac na vesla s timvelikim čovjekom. Uplašila se kad ga je ugledala okružena pratnjom. Imao je žestoka usta iokrutne oči.

Imao je žensko ime Anne de Montmorency i rekao joj kako je učinjeno sve da jojboravak u Marseillesu bude što ugodniji. Osobno je to nadzirao. To što se takav čovjektoliko potrudio radi nje, dalo joj je osjećaj važnosti. Rekao joj je da će njoj i njezinoj pratnjina raspolaganju biti jedna od najboljih palača u gradu. Slična kuća pronađena je i zaNjegovu Svetost, sve biskupe, kardinale i druge crkvene dostojanstvenike u pratnjiSvetoga Oca. Druga palača namijenjena je francuskoj sviti. Anne de Montmorency želio damala vojvotkinja zna kako je Francuska počašćena što može primiti nju i njezinoguvaženog rođaka. Caterina je odgovorila na savršenom francuskom ono što se od nje iočekivalo, za što je nagrađena odobravanjem tog mrkog čovjeka.

Ispričao se i ostavio je da čeka trenutak kada će izaći na francusko tlo i zaputiti se uMarseilles. Ali prije toga onamo mora ući papa u svečanoj povorci, a nakon njega kralj.Tek će tada doći red na nju.

Napokon je došao i taj trenutak. Sjedeći na Šarcu prekrivenom brokatom, Caterina jeujahala u Francusku. Iza nje i ispred nje jahalo je talijansko plemstvo. Nije bilo važno što jemeđu njima i Ippolito, jer je on za nju bio zauvijek izgubljen. Nije se usuđivala pogledatiprema njemu, nije se usuđivala dojahati pred mladoženju kao uplakana nevjesta.

Jašući, postala je svjesna da su u nju uprte sve oči gomile s obje strane ulice. Oči nisubile nasmiješene. Znači li to da im se ne sviđa? Zar ih je razočarala?

Uplašila se, ponovno shvativši da nije izgubila samo svojeg dragog već i dom.Ponosno je držala glavu. Ti tuđinci ne smiju znati da su je prestrašili. Pokazat će

hrabrost - istu hrabrost kao kad je jahala kroz firentinsku svjetinu. Trebat će joj.»Ippolito, o moj Ippolito«, mislila je. »Znači li ovo da je prekasno? Ne bismo li još i sada

mogli odjahati zajedno?«Ali Ippolito se, jašući ispred nje, tako naočit da su se za njim okretale glave, pomirio s

gubitkom. To će morati i ona.Počela je razmišljati o svom mladom mužu i pitati se kakav je.

Obred vjenčanja predvodio je sam papa. Caterina i Henrik stajali su pred njim jedno uzdrugo, ponavljajući svečane riječi. Oko njih je bilo blistavo plemstvo Francuske i Italije.

Caterina gotovo i nije čula riječi obreda. Bila je samo nejasno svjesna prekrcane crkve.Zanimao ju je samo dječak koji je stajao uz nju.

Vidjela je da je visok i dobro građen. Otkrila je da su mu mišići ojačali od mačevanja,konjaničkih turnira i, naravno, lova. Bio je tamnoput, a budući da je u njezinim mislimabio zvijer, čudovište koje je podsjećalo na Alessandra, sada joj se učinio naočitim uvelebnu, draguljima optočenu ruhu. Ali djelovao je snuždeno, možda čak mrko, pa sepobojala da mu se možda nije svidjela. Začudilo ju je što joj je do toga stalo, s obzirom nato da ljubi Ippolita, ali bilo joj je stalo. To što ga je razočarala, povrijedilo joj je ponos.Izbjegavao je njezin pogled. Željela mu se nasmiješiti, dati mu do znanja kako nju sve toplaši koliko i njega. Željela mu je reći da se grozila toga braka, da je trpjela strašan jad, ali

- 41 -

da joj je malo lakše sad kad ga je vidjela. Ljubila je i izgubila, pa je što se nje ticalo nada zasreću bila izgubljena, ali mladoženja joj nije bio odbojan, a mogla si je i umisliti da pomalopodsjeća na Ippolita, jer je bio tamnoput, visok i naočit. Ali dječak je nije čak ni okrznuopogledom.

Kad je obred završio, Caterina je zaboravila na mladoženju, jer joj je najsjajnija,najblistavija osoba koju je ikada vidjela prišla i primila je za ruku. Podigavši pogled,zagledala se u blistave oči koje su joj se smiješile s visoka. Bile su to dobrodušne oči,premda su djelovale umorno i imale tamne kolobare. Bile su to oči razvrata, ali ne iopačine. Bile su razgaljene, ali ne i podrugljive. Činilo se da govore: »Sve ovo djeluje kaoprava muka, zar ne? Ali proći će to i otkrit ćeš da je u tome bilo štošta smiješnog. Takav ježivot.«

— Povest ću mladenku u svoju palaču — objavio je — gdje je čeka gozba.Taj drag i šarmantan muškarac nije bio nitko drugi, znala je, doli Franjo, kralj

Francuske. Zarumenjela se mrmljajući riječi zahvale. Nije si mogla pomoći. Bila je očarana isrce bi joj zatreperilo od uzbuđenja kad bi bio uz nju. Takva otmjenost, takva srdačnost,takav sjaj neizbježno su zasjenili sjećanje na Ippolita.

Jednom su se već susreli. Poljubio ju je da joj zaželi dobrodošlicu u Francusku, nazvaoju je »kćeri« i donio bogate darove. Znala je da je Italija donijela u Francusku bogatijedarove - i obećala ih još mnogo - ali nikada joj darovi nisu djelovali dragocjeniji od tih,uručenih s kraljevskim šarmom. A nije joj zaboravio došapnuti ni kompliment na izgledu,što mu nisu nalagala pravila ceremonije, već je to rekao iz dobrote, kako bi se osjetilasretnom i dobrodošlom. Sad kad ju je primio za ruku, shvatila je da je upravo on zaslužanza to što je njezin jad malo popustio i što joj se proteklih nekoliko dana život bez Ippolitaučinio malo manje sivim.

Sada, na obredu vjenčanja, izgledao je još sjajnije nego na prvom susretu. Bio je odjevenu bijeli saten, a plašt optočen biserjem i dragim kamenjem bio je od sukna protkanazlatnim nitima. I sama je bila veličanstvena u haljini od bijela satena, gornjeg dijelaobrubljena hermelinom te optočena biserjem i draguljima, ali uz njega se osjećalabeznačajno.

Kako li mu je narod samo klicao! Kako li su ga obožavali! Kako i ne bi? Bio je kralj kojije izgledao kao kralj.

— Dakle, mala moja kćeri — rekao joj je ispod glasa - obred je gotov. Sada ćeš doistabiti naša kći.

— Gospodaru — odgovorila je — učinili ste da se tako već osjećam. Zauvijek ćupamtiti da me u Francuskoj najsrdačnije dočekao upravo njezin kralj.

Nasmiješeno ju je pogledao i pomislio kako je šteta što je udana za njegova mutavogsina kad je očito u stanju spretno odgovarati ono što se od nje očekuje.

— Mila moja Caterino — rekao je — sada si Francuskinja. Nisi više talijanskaCaterina, već Katarina iz francuske vladarske kuće. Tako da ovo nije bilo samo vjenčanje,već i krštenje. Kako ti se sviđa promjena?

— Zvuči vrlo ugodno... kad vi to izgovorite.— Vidim da su te dobro uvježbah diplomaciji. Uvjeravam te da je to umijeće

neophodno među dvorskim damama i gospodom.— Neophodno je u svakom društvu, gospodaru.— Ah, mudra djevojčica. Reci mi... u povjerenju, ako može. Kako te se dojmio muž?— Sviđa mi se kako izgleda.— A njegova šutljivost?— Nisam se još imala vremena upoznati s njome.

- 42 -

— Dobro, dobro, mala Katarino. Bračne drugove združuje nebo, znaš.— Neke — spremno je odgovorila. — Ali nas je, gospodaru, združio Rim.Nasmijao se.— I Francuska, mila moja. Dobro smo proučili tvoj portret i rekao sam: »Dražesnog li

djeteta!« Već sam tada pomislio kako ću voljeti svoju novu kćer.— A sad kad ste me vidjeli uživo, gospodaru?— Sada više ne mislim da će tako biti, već znam.— Volite s lakoćom, gospodaru.Oštro ju je pogledao. Djelovala je smjerno. Pitao se jesu li do nje doprle glasine o

ljubavničkim pothvatima francuskoga kralja.— Ljubav je — pjesnički je rekao — najdivniji od svih darova što nam ga bogovi daše.

Zaljubljujem se otkako sam bio tvoje dobi, dijete. Stoga mi to pada lako i prirodno.Urođena je to vještina.

Gotovo je bila sretna što je s tim čarobnim muškarcem u tako prijateljskim odnosima.Zatekla se kako se smije, premda je mislila da se nikada više neće smijati.

— Ah, da — nastavio je kralj, sada ozbiljno. — Bit ćemo prijatelji, mala moja Katarino.Ali reci mi. Nisi baš dugo u našoj zemlji, ali što ti se za sada najviše svidjelo?

Odgovorila mu je odmah, iskreno ga gledajući:— Njezin kralj, gospodaru.Bio je oduševljen, jer je na kraju krajeva bilo doista pravo zadovoljstvo biti u društvu

te šarmantne male diplomatkinje od - koliko? - četrnaest godina. Bio je ugodno iznenađensvojom snahom. Bio se spreman zakleti da je već više Francuskinja nego Talijanka.

Kralj je zahtijevao da njegova mala Katarina sjedi do njega na gozbi. Ah da, znao je onda joj je mjesto pokraj njezina novog muža, ali, Foy de gentilhomme, dječak će je imati uzase do kraja života. Zar će uskratiti ocu njezino društvo na njezinoj prvoj francuskoj gozbi?Kad bi kralj progovorio, svi bi ušutjeli da čuju svaku riječ. Primijetili su koliko je nježanprema djevojčici. Ona je bila njegova najdraža kćerkica Katarina - a ne više Caterina,objavio je. Bila je njegova Katarina, mala francuska Catherine. Dobio je njezin milostivpristanak da je prekrsti.

— Mala Katarina osvojila je kralja! — govorili su neki, a ostali to mislili. Naravno,nijednoj mladoj ženi nije bilo teško očarati kralja, ali o ovoj se koješta govorkalo, jer sečinilo da kralj prezire dječaka za kojeg su je udali.

Za prvim od tri velika stola, s kraljem, njezinim novim mužem i kraljevićima koji su jojpostali šogori, sjedila je Katarina čak je i sama sebe počela tako nazivati. Caterina je biladjevojčica koja je mislila da će nov život biti zauvijek siv i sumoran zato što je izgubiladragog. Katarina u to nije bila toliko uvjerena. Još je ljubila svojega rođaka, još je vjerovalada do groba neće ljubiti ni kog drugog, ali uz tog šarmantnog kralja otkrila je da seponovno može smijati i biti sretna, makar na koji trenutak.

Bilo joj je drago što papa nije za istim stolom. On je sjedio za susjednim stolom, napočasnome mjestu do kraljice. Oduševilo ju je što sjedi među ljudima čija je imena čitala uknjigama iz kojih je učila. Ta kraljica bila je gospa koju je kralj bio prisiljen oženiti nakonsramotnog poraza i zatočeništva. Nije čudo što je uopće ne gleda. Imala je milo idobrodušno lice, ali u usporedbi s ostalim damama djelovala je uštogljeno. Katarina ih jesada bolje promotrila. Sjedile su za trećim stolom, a među njima je bila i prelijepa čarobnamademoiselle d'Heilly, kraljeva priležnica, koja mu ostala miljenicom dok su druge ženedolazile i odlazile. Katarini je bilo jasno zašto. Bila je divna s tom svojom svijetlom, sjajnomkovrčavom kosom i inteligentnim licem. Sada je govorila, a svi oko nje razdragano su sesmijali.

- 43 -

Za damskim stolom, Katarini je u oči upala još jedna žena. Bila je to visoka i lijepadama, tamna koliko je mademoiselle d'Heilly bila svijetla, i gotovo jednako ljupka.Odskakala je zato što je posred te palete jarkih boja i blještavih dragulja nosila crno-bijelukorotu. Kako li je samo dojmljivo izgledala! Isticala se među svima upravo zbog svojejednostavne strogoće.

Katarina je odlučila što prije otkriti tko je tamna gospa u crno-bijeloj koroti.Među svim ljudima oko sebe, samo je jednu osobu gledala s velikim zanimanjem i

strepnjom. Svojega muža! Srce joj je treperilo dok ga je ocjenjivala. Bila je zatečenavlastitim osjećajima. Očekivala je da će prema njemu osjećati gađenje i grozu, ali kako dato osjeća prema stidljivu dječaku starijem od sebe tek mjesec ili dva? U njemu je vidjelasličnost ocu, a imala je dojam da je kralja već zavoljela. U usporedbi s ocem dječak jeneizbježno djelovao beznačajno, ali tješila ju je sličnost među njima. Bila joj je - premda totada još nije sbvaćala - neobično uzbudljiva.

»Kad bi mi se bar nasmiješio«, mislila je. Da bar pokaže ikakav znak zanimanja.Jednom je podigao oči i vidio da ga ona gleda. Pokušao ju je pogledati kad je mislio da

ga nitko ne gleda. Stidljivo mu se nasmiješila, ali on je spustio pogled na svoj tanjur izacrvenio se.

Bila je povrijeđena i zato se naljutila na njega. Kako li je uopće mogla pomisliti dapodsjeća na oca, čovjeka savršeno udvorna vladanja, najšarmantnijeg muškarca kojeg jeikad vidjela?

Ali tada je odjednom vidjela da se izraz njegova lica promijenio. Postao je vrlo naočit.Naljutila se vidjevši da se može smiješiti nekome drugome, ali njoj ne. Kome to?

Pa, to nije nitko drugi nego ona gospa u crno-bijelom!

Za vrijeme slavlja, kralj je odveo papu u malo predvorje na mali, privatni razgovor.Kralj je govorio:— Još su mladi, Vaša Svetosti. Ovdje u Francuskoj dopuštamo im da budu zajedno...

kao prijatelji, razumijete? Vjerujemo da bi se trebali međusobno razumjeti prije nego štobrak bude konzumiran, uvjeren sam da Vaša Svetost shvaća.

Sveti Otac odmahnuo je glavom.— Ne, gosparu. Oboje su zreli za brak. Ne vidim razloga za odgađanje konzumacije

braka.Kralj je otmjeno podigao ramena.— Našoj maloj Katarini tek je četrnaest, a moj sin je tek nekoliko mjeseci stariji! Brak,

da, Vaša Svetosti. Ali dajmo im vremena da se zaljube. Ovdje u Francuskoj mnogo držimodo ljubavi.

Franjo mu je uputio svoj najšarmantniji smiješak, istodobno misleći: »Zašto ne kažeššto ti je na umu, prepredenjače? Želiš da naša djeca bez odgode naprave nasljednike. Želišbiti siguran da postoje ruke Medicijevih koje gramzljivo sežu za francuskom krunom.«

— Mladi ljudi — izjavio je papa — moraju se ženiti mladi kako bi vodili Bogu ugodneživote. Neka rano počnu i rađati djecu. To ih štiti od đavla. Kažem da brak treba smjestakonzumirati.

Franjo se nasmiješi pokušavajući ih zamisliti zajedno. Sirota mala Katarina! Dostojnaudvornijega muža! Taj mladi tupan cijeloga ju je dana jedva i pogledao. Umjesto toga,zurio je u Poitiersovu zaljubljeno kao tele. Tko bi pomislio da će tako djelovati na njega!Žena je dovoljno stara da mu bude majka!

— Neka bude — rekao je Franjo. — Bojim se da siroto dijete u njemu neće pronaćidorasloga ljubavnika.

- 44 -

Papa se prestrašio.— Gosparu, pa kako to mislite?Franjo, shvativši kako je njegova nehajna primjedba mogla biti pogrešno shvaćena,

nije mogao odoljeti potrebi za bockanjem:— Avaj! Vaša Svetosti, strahujem za dječaka... u tom pogledu.Papinsko čelo orosile su kapljice znoja.— Ne mislite... pa ne mislite valjda...?— Nažalost, bojim se da mislim, Vaša Svetosti.— Ne razumijem. Zar mislite na... nesposobnost da stvara djecu?Franjo je prasnuo u smijeh.— Ah, to? — Slegnuo je ramenima. — To će tek pokazati vrijeme. Mislim, Vaša

Svetosti, na to da se bojim kako se neće iskazati kao ljubavnik. Tako mlad! Tako neiskusan!Nikada nije imao ljubavnicu.

Papi je toliko laknulo da se pridružio kralju u smijehu.— Morate mi oprostiti, gosparu. Vama Francuzima uvijek je samo ljubav na pameti.

Čovjek to katkad smetne s uma.— A što je vama Talijanima na pameti... trgovina?Papa bi rado bio pljusnuo to tamno, nasmiješeno lice.— Trgovina je katkad unosnija od ljubavi — odsjekao je.— Možda u Italiji — odvratio je kralj. — Ali ovdje u Francuskoj pokazalo se da ljubav

nije samo ugodnija, već i unosnija od trgovine. Tko je onda u pravu: mi Francuzi ili viTalijani?

Sveti Otac nije se kanio uplesti u dvoboj riječima s francuskim kraljem. Rekao je:— Slažete li se, dakle, da brak treba biti konzumiran već noćas?— Nećemo časiti nijedne noći! — podrugljivo je rekao Franjo. — A koliko će moja

sirota zemlja još biti počašćena vašom nazočnošću, Oče?— Ostat ću jedan mjesec.Franjo se prepredeno nasmiješi.— Mladi su i zdravi, oboje. Mjesec... da, rekao bih da je mjesec dana dovoljno.Papa je nastojao oponašati mek glas i nasmiješenu podrugljivost francuskoga kralja.

Nije bilo lako. Kralj je papu samo prezirao, dok je papa kralja mrzio.

Dječak i djevojčica ležali su u skupom krevetu. Oboje su bili uplašeni.Svadbeni dan je završio. Njihovi sluge su ih razodjenuli i svečano otpratili do

svadbene postelje. Sada su ostali sami.Oboje su osjećali koliko je onaj drugi uplašen.Katarina je mislila: »O, Ippolito, ovdje si trebao biti ti. Tada bi sve bilo drukčije...

drukčije i divno.«Oprezno si je dirnula oči i otkrila da su vlažne.Dječak se znojio. Imao je osjećaj da je ovo najveća muka od svih koje su ga snašle u

njegovu bijednom životu.Osjetila je kako dječak drhti. Čuje li on snažne udarce njezina srca? Ali oboje su

znali da svoju dužnost moraju ispuniti.Ona je čekala da on progovori. Imala je dojam da čeka cijelu vječnost.Tada:

— Ne smiješ me... ne smiješ me kriviti. Ja... ovo nisam želio. Ali... budući da su nasvjenčali...

Glas mu se izgubio u tami.

- 45 -

Brzo je odgovorila:— Ni ja ovo ne želim.Ali znala je da je, premda se jako boji, njezin strah manji od dječakova. To ju je

odjednom dirnulo pa ga je poželjela utješiti.Premda je bio stariji od nje - doduše, samo nekoliko mjeseci - njezino je životno

iskustvo bilo veće. Ljubila je Ippolita i izgubila ga, živjela je i trpjela kao žena, dok je onoduvijek bio samo dječak.

Stoga je na njoj bilo da ga utješi i vodi.— Henriče — nježno je rekla i pomakla se prema njemu.

Ležali su nepomični i nijemi u državničkoj postelji do ranih jutarnjih sati, kad suutonuli u dubok san.

Kad se Katarina probudila, sunce je već bilo visoko na nebu. Na trenutak je pomislilada je u svojoj sobi u Firenci, ali onda je primijetila svog mladog muža pokraj sebe i, sjetivšise svadbenoga dana i noći, žarko se zarumenjela.

Zarumenjela se još i više kad je shvatila što ju je probudilo. S jedne strane posteljestajao je Klement, a s druge kralj Francuske.

— Dražesno! Baš dražesno! — mrmljao je kralj. — Ljupki kao pupoljci svibanjski.Sveti Otac nije rekao ništa. Njegovo tamno, prepredeno lice, naboralo se od

pozornosti.— Moja mala Katarina se probudila! — rekao je kralj saginjući se da je poljubi. Šapnuo

je: — Kako je prošlo, Katarina? Što možeš reći Francuskoj u čast?Katarina je znamenitim odličnicima zaželjela dobro jutro. Promrmljala je nešto o tome

da se njoj ne pristoji ležati dok oni stoje.— U ovakvoj prigodi ne trebamo držati do ceremonije — odvratio je kralj. Zatim je,

obraćajući se papi, rekao: — Mislim da Vaša Svetost može biti mirna. Pomolimo sesvecima da ćete se za mjesec dana moći vratiti u Rim radosni.

Henrik je otvorio oči. Smjesta je shvatio što znači papin i očev posjet. Žarko sezacrvenio, mrzeći oca, mrzeći papu i mrzeći svoju mladu ženu.

Mjesec dana poslije, papinske dužnosti natjerale su Klementa da se vrati u Vatikan,ali je prije odlaska, zajedno sa svojim kardinalima i biskupima, pozvao mladu rođakinjuna audijenciju.

Njegovoj Ekscelenciji rekao je da želi nasamo razgovarati s mladom vojvotkinjomod Orleansa.

Katarina je kleknula i poljubila ribarev prsten misleći: »Ovo sada dugo neću moratičiniti.« Ta joj je pomisao bila ugodna.

Nakon blagoslova, papa je upita:— Kćeri, imaš li novosti za mene?— Nemam, Sveti Oče.— Nema novosti! — Papa je bio ljut. Usprkos njegovim nadama i molitvama, to se nije

dogodilo, pa se morao vratiti u Vatikan kao zabrinut čovjek. Za to je krivio mlade ljude.Zasigurno se nisu dovoljno trudili, jer Bogorodica inače ne bi iznevjerila samoga papu.

— Bojim se da nema, Vaša Svetosti.— Kćeri — reče joj papa. — Francuskog prestolonasljednika zdravlje baš ne služi. Zar

si zaboravila u kojem bi se položaju našla da on umre?— Nisam, oče.

- 46 -

— Vojvoda od Orleansa postao bi novi prestolonasljednik Francuske, a tiprestolonasljednica. Nakon kraljeve smrti... — U papin glas uvukla se pakost kad jezamislio mrtvog tog naočitog hedonista odanog tjelesnim užicima. — Nakon kraljevesmrti — ponovio je i brzo dodao: — Jer smrt je nešto što nas sve čeka, kćeri moja, i nakonsmrti tog krhkog dječaka, ti bi postala francuskom kraljicom. Jesi li razmislila što to znači?

— Jesam, Oče.— Između tebe i francuskoga trona stoji samo jedan krhki život. A kad bi do toga

došlo - ne znam bih li to nazvao sretnim ili nesretnim slučajem - vjerujem da bi bilaspremna ispuniti dužnost prema svojoj obitelji.

— Molit ću da bude tako, Oče.— Nikada ne zaboravi koliko je molitva važna i zapamti da bi to možda bilo za dobro

Francuske... i Italije. Možda je Božja volja da tako bude. Jesi li redovito molila da tvojabračna zajednica urodi plodom?

— Redovito, Oče.— To je dobro. Ustani, kćeri.Ustala je, a Sveti Otac s njom. Položio joj je ruke na ramena i poljubio je u čelo. Papa je

bio zbunjen, sumnjajući u francuskoga kralja. Što je mislio kad je rekao da je dječaknedorastao ljubavnik? Je li se u toj tvrdnji ipak krila neka dvoznačnost?

Sveti Otac posve tiho reče:— Kćeri moja, dosjetljiva žena uvijek može zanijeti.

- 47 -

Ljubavnica

Na francuskome dvoru, mala Talijanka smatrana je bezličnom. Bila je previše tiha,previše željna ugoditi. Nisu znali, niti mogli naslutiti, kakvi se sve osjećaji kriju od njih.Katarina je bila zahvalna na strogom odgoju koji joj je omogućavao da se smiješi i kad jenajnesretnija.

Prve godine, žalovala je za Ippolitom. Činilo joj se da sjećanje na naočitog rođakanikada neće izblijedjeti. »Ja sam najbjednija osoba u cijeloj ovoj zemlji«, uvjeravala se.

Ali istodobno, postajalo joj je sve teže sjetiti se kako točno Ippolito izgleda, melodijanjegova glasa se zamutila i, koliko god to čudno bilo, kad je pokušala prizvati u mislirođakovo lice, ono bi se stopilo s licem njezina mladog muža.

Nije mogla mrziti Henrika, premda je željela. Željela je prema njemu osjećati isto što ion prema njoj. Stidio je se, pa je ona njemu željela reći da se i ona stidi njega. »Zar misliš daželim biti s tobom?« čeznula je viknuti na njega. »E pa, kad smo zajedno, i kad ti misliš daželim voljeti tebe, griješiš. Želim Ippolita! Ako misliš da žudim za tobom, varaš se. Ippolitoje taj za kojim žudim, kojega sam oduvijek željela i zauvijek ću ga željeti.« U njoj je gorjelastrast, žudnja koja ga je plašila. Bio je hladan i želio ostati uzdržan. Njihova ljubav -premda je to pogrešna riječ - za njega je bila dužnost koju je prihvaćao kao svojevrsnupokoru. Ljubav! Nije tu bilo ljubavi. Samo potreba da se začnu djeca.

Izbjegavao ju je što je više mogao. Kad god je mogao, bježao je u Chateau d'Anet, gdjega je ugošćavala njegova velika prijateljica.

Katarini nije bilo jasno prijateljstvo prelijepe udovice i svojega muža. Što takvo dvojeljudi ima zajedničko? Zašto čezne za društvom tako dostojanstvene, iskusne žene, kad muje njegova žena, njegova vršnjakinja, spremna biti prijateljicom premda ga nikada nećemoći voljeti.

Katarina je imala dojam da je sputava mladost i neiskustvo. Često je bila osamljena, akatkad i uplašena. Doista je bila tuđinka u tuđinskoj zemlji.

Da nije bilo kraljeva prijateljstva, bila bi očajno nesretna. Kad bi joj se obraćaoobuzimao ju je ushit i gotovo je bila sretna što je došla u Francusku. Očaravao ju je,opčinjavao. Imala je osjećaj da je na neki, njoj neshvatljiv način, zaljubljena u kralja.Uživala je u prisjećanju njegovih razgovora s njom i s drugima, u pokušaju da otkrije štomu je na umu. Katkad bi si govorila: »Da je bar Henrik više nalik na oca!« Ali onda bi jojopet bilo drago što nije, jer premda ju je Henrik izbjegavao, izbjegavao je i druge žene.Trajna je bila samo njegova privrženost ženi dovoljno staroj da mu bude majka. Katarina jemislila da ga razumije. Henrik nije imao majku i osjećao je da mu treba. Henrik je još biodječak. Pitala se - ne bez uzbuđenja - kada će napokon stasati u muškarca.

Život kao da je bio sačinjen samo od zadovoljstava. Uvijek se spremala neka predstavaili se trebalo pripremiti za gozbu, bal, turnir ili putovanje. Franjo i Klement nisu se susrelisamo povodom vjenčanja to dvoje mladih ljudi, već su i kovali planove protiv Španjolske iEngleske. Kralj je toliko uživao u zabavi da mu se nikada od nje nije bilo lako otrgnuti, aliistodobno je čeznuo za vojnim uspjesima koji bi izbrisali poraz u Paviji. Papa je, pak,uvijek bio spreman prihvatiti nova saveznika, ako je taj saveznik u stanju zadržati plan utajnosti. A tko bi mogao biti boljim saveznikom od Francuskoga kralja, sada povezan snjim rodbinskim vezama.

- 48 -

Dok je čekao da mu planovi sazriju, nestrpljivog Franju trebalo je zabaviti. Uz njega jebila Margareta da ga umiri sestrinskom odanošću, Anne d'Heilly da mu uzvrati ljubavkoju joj pruža i mnoge ljupke žene da mu zaokupe pozornost.

U svom najužem krugu držao je između dvadeset i trideset mladih žena, svih odredaslavnih po ljepoti i duhovitosti. Kamo god pošao, jahale su s njim, a on bi slušao njihovesavjete radije nego muške savjetnike. Da bi se opčinilo njegova osjetila, nije bilo dovoljnoda žena bude lijepa, već je morala biti i dovoljno bistra da ugodi njegovu živahnom umu.Njihov je zadatak bio pružiti svojemu gospodaru erotska i intelektualna zadovoljstva. Kadbi mu dosadile, morale bi poslužiti stara jela začinjena tako da djeluju novo. Nijedansultan nije imao udvorniji harem. Morale su biti vične umjetnosti požude i politike, moralesu biti dovoljno snažne da neumorno izdrže više sati u sedlu, imati savršeno isklesanatijela kako bi njihova tjelovježba u dvorani zrcala bila oku ugodna, dovoljno bridak um darazgovaraju sa stranim veleposlanicima. U najuži krug mogle su samo najdarovitije ismatralo se da je to najveća čast koja može dopasti damu na dvoru. Katarina je čeznula dabude pripuštena u Uži krug. Dakako, nije mogla biti među onima s kojima bi kralj vodioljubav, ali žarko je željela biti s njima kada svi zajedno izjašu i izbivaju cijeli dan. Anne,kraljeva omiljena ljubavnica, bila je na čelu Užeg kruga i pokazala sklonost maloj Talijanki.

»Kad bih im se bar mogla pridružiti«, mislila je Katarina. »To ne bi samo pokazaloHenriku da otac koji njega prezire mene voli, već mi i pružilo mnogo sretnih dana ukojima bih zaboravila sjetu.«

Shvatila je da sve više žudi pokazati Henriku da nije dosadna i glupa, da je dostojnapažnje. Taj njezin mladi muž doista ju je ljutio. Trebao bi joj pucati prsluk za njega. Bio jepotpuno nevažan.

Kralj ga je prezirao iz dna duše, što Katarinu nije ni čudilo kad je vidjela da se samorumeni i muca kad mu se netko obrati, gotovo se nikad nikome ne smiješeći.

Zašto bi je i bilo briga za njega? Neprestano si je ponavljala da nije njoj do njegovadobra mišljenja. Neka samo bježi u Anet kad god može. Njoj je za to posve svejedno.

Kralj je sina toliko prezirao da mu nije dao zasebno domaćinstvo čak ni sad kad je biooženjen. Katarini to nije smetalo. To je značilo da su stanovali s drugim kraljevićima ikraljevnama. A bio je to doista veleban dom - daleko velebniji od svega što je Katarinaikada prije vidjela - s vrevom kraljevskih službenika, komornikovih pomagača, paževa,liječnika, ljekarnika, upravitelja, dama i gospode. Ali svejedno se očekivalo da će Henrikpreseliti u vlastito domaćinstvo.

Katarina je bila mnogo manje osamljena u okruženju drugih mladih ljudi nego što bibila da imaju vlastiti dom. Svi su joj prirasli srcu. Mladi Franjo, mladić krhka zdravlja,prema maloj strankinji ponašao je nježno i srdačno. Odjeća mu je bila ozbiljna kroja i boje,a radije je pio vodu nego vino. Dvije kraljevne, Magdalena i Margareta, bile su povučenedjevojčice, ali željne njezina prijateljstva. A mladoga Karla - kraljeva miljenika - potajicenije voljela. Bio je previše razmetljiv i strašno ga je zabavljalo podmetati ukućanimaneslane šale. Katarina je jednoga dana u krevetu pronašla mrtvog štakora, a jednom joj se,kad je ušla u sobu, na glavu izlilo vjedro ledene vode. Te je smicalice dobrodušnoprihvatila, jer nije željela uvrijediti onoga kojega je kralj toliko ljubio, a i shvatila je da nijetako loše prošla. Čula je da je jedna od dvoranki - pobožno stvorenje - liježući navečer, ukrevetu zatekla golog, mrtvog muškarca. Katarina je smicalice na svoj račun prihvaćalatoliko pomirljivo da je duc d'Angouleme zaključio kako nije dostojna meta, pa ju je vrlobrzo ostavio na miru.

Pitala se kako je moguće da je miran, osjećajan Henrik brat takvog dječaka. Premdatoga nije bila svjesna, Henrika je sve više uključivala u svoj život, neprestano ga

- 49 -

uspoređujući s drugima. Više puta je odlučila reći mužu koliko je nekoć voljela rođaka uItaliji, ali nikada nije.

Prvu godinu obilježila su tri važna događaja. Prvi je bio njezino uključenje u Uži krug.Bila je odlična jahačica, pa je znala da je u tom pogledu prikladna, pa je odlučila priopćitiFranji svoju želju.

Najpokornije je zamolila privatnu audijenciju, a kad je stupila pred njega, svladao ju jestrah pa je poželjela pobjeći. Franjo ju je razdragano gledao.

— Morate mi oprostiti, gospodaru — izvalila je. — Bojim se da sam nepromišljenodošla. Molim vas dopuštenje da se povučem.

— Nećeš dobiti takvo dopuštenje dok ne kažeš što želiš.— Ne usuđujem se.— Znam. Riječ je o onom tvom mužu. Foy de gentilhomme! Uzalud ti je dolaziti meni,

mala Katarino. Istina je da sam ga stvorio. Da, draga, ja sam odgovoran za to mračno djelo!Ali ne traži od mene da od njega napravim muškarca, jer bi mi bilo žao išta ti uskratiti, alitražeći to, tražiš nemoguće!

— Gospodaru — rekla je — nisam došla govoriti o Henriku, već o sebi.— Ah! Ugodnija tema, malo moje!— Dobra sam jahačica, vjerujem, gospodaru. I sami ste me pohvalili. Upravo me to

navelo da se osmjelim...— Da?— Katkad sam imala tu veliku čast da moja vedra primjedba izmami smiješak na vaše

lice. Ja... mislim da sam vam ugodila...Osjećala se kao da stoji pokraj pozornice i gleda igrokaz o francuskome kralju i

njegovoj maloj snahi. Ona je osmislila igrokaz i napisala tekst, a budući da je razumjelakraljev lik i kraljevu predodžbu o svojoj snahi, napisala je vrlo dobre replike.

Rekla je da zna kako nije lijepa, ali da zbog njihova odnosa njemu i nije do njezineljepote. Ukratko, tražila je veliku uslugu, premda zna da će joj biti uskraćena.

— Ali, gospodaru, dok vas gledam kako jašete s La Petite Bande, toliko žudim biti svama da mi se srce slama dok ne dočekam vaš povratak.

Kleknula je i pokrila lice rukama, preklinjući kralja da joj dopusti povući se. Bila jesuviše smjela. Mora joj oprostiti, jer će joj u protivnom život biti muka. Živi samo zanjegove osmijehe. Toliko čezne za njima da je došla u napast počiniti ovakvunepromišljenost.

Premda je zaklanjala lice, znala je točno kako je gleda. Bila je to novost - ta platonskaljubav, to divljenje na granici štovanja i obožavanja. Franju su oduvijek privlačile novosti.Doživio je bezuvjetnu majčinsku predanost, još je uživao u sestrinskom obožavanju. Svežene oko njega smatrale su čašću ako njegov požudan pogled padne na njih - a međunjima i Anne, ali te je ljubavnice predobro poznavao da ne bi znao kako na njihovupredanost ne može računati. Ne! Kad bi te noći umro, sa sigurnošću bi mogao reći: »Dvijesu me žene ljubile. Jedna ja bila moja majka, a druga sestra.« Sada je imao dojam da bimogao dodati i: »Mojoj maloj snahi također sam bio drag«.

Podigao ju je i poljubio joj oba obraza.— Milo moje — rekao je — lijepo od tebe što si mi ovako otvorila dušu. Pa ti ćeš imati

posebno mjesto u mojem Petite Bande. Tvoj će zadatak biti da jašeš uz mene, zabavljaš merazgovorom i dijeliš sa mnom svoje tajne. Bi li ti to bilo po volji?

Poljubila mu je ruke i smijala se s njim iz čiste dragosti. Upravo je u takvim pikantnimsituacijama uživao. Tako originalno, tako zabavno - među kurtizanama imati svojukćerkicu s kojom uživa platonsku ljubavnu vezu!

- 50 -

I tako je Katarina počela jahati s Petite Bande. To joj nimalo nije pomoglo u muževimočima. Zbog njezina prijateljevanja s ocem, bio je sumnjičaviji prema njoj no ikad.

No, Katarina se brzo uzdizala među kraljevim gospama. Čula je glasine o privatnimzabavama koje se održavaju u kraljevim odajama. Čula je za štošta što nije vjerovala dapostoji, a dok je slušala o tome, misli su joj neobjašnjivo letjele Henriku. Nije moglaprestati zamišljati Henrika i sebe na tim zabavama.

Drugi preokret te uzbudljive godine Katarinu je iskreno uplašio. Papa Klementodjednom je tajanstveno umro. Nije joj bilo uopće stalo do njega osobno. Kako bi joj i bilo?Smatrala ga je zatornikom svoje sreće. Da nije bilo njegova častohleplja, sada bi bilaIppolitova žena, a ona i njezin rođak zajedno bi vladali Firencom. Ali bila je dovoljnoupućena u diplomaciju da zna kako je Klement bio njezin jedini moćan rođak i da jefrancuski kralj pristao na njezinu udaju za svoga sina samo zbog dobrobiti koju bi takavbrak donio Francuskoj. Ali, nažalost, miraz nije isplaćen u cijelosti. A što s ona trizamamna dragulja - Napuljem, Milanom, Genovom? Novi papa samo će se podsmjehnutiambicijama obitelji Medici.

Ljudi su šaputali o njoj. Ljutilo ju je što nisu smatrali potrebnim spustiti glas kad je onabila u blizini.

— Krasna priča! — govorkalo se. — Naš je kralj nasamaren. Gdje je bogat miraz, gdjesu talijanske pokrajine koje su jedine zaslužne za brak između male Medicijeve i kraljevićaiz kuće Valois? Kraljevom sinu naprćen je brak koji njega i Francusku samo može uniziti.

Katarina je bila zbunjena. Je li doista uplašena? Ni sama nije znala. Sva sreća što je bilau stanju pokazivati mirno lice. Što će sada biti s njom? Hoće li razvrgnuti brak? Hoće li jeposlati natrag u Italiju?

»Ako do toga dođe i razvrgnu ti brak«, govorio joj je unutarnji glas, »bit ćeš slobodna.Moći ćeš se vratiti u Rim. A tamo će biti Ippolito.«

Oh, kakve li sreće! Ponovno biti s Ippolitom, biti slobodna ljubiti. Ne bi morala živjeti snevoljenim mužem. Ne bi više bilo skrovitih intimnosti kojima je bjelodano jedini cilj biozačeće djece.

— Kako bih li samo bila sretna — mrmljala si je u bradu — da se mogu oprostiti odtebe, Henriče!

Ali Ippolito je nažalost postao kardinal. Nije se više mogao ženiti. Koješta! Ippolito bimogao napustiti Crkvu da poželi.

Čekala je, nesigurna što želi, dok iz Rima nisu stigle svježe vijesti. U Vječnome gradu - icijeloj Italiji - zavladalo je oduševljenje smrću onoga koji si je navukao na glavu mržnju iprijezir. Govorilo se da Klementov grob svake noći napadne rulja koja mu oskvrne tijelo iu svojoj mu mržnji čini sve što mu je željela učiniti za života. Samo je zahvaljujući uplivukardinala Ippolita Medicija spriječeno da razjaren narod vuče Klementovo tijelo gradomobješeno o kuku.

»Oh, Ippolito, najdraži Ippolito«, mislila je Katarina. Kako li je samo tebi slično da usmrti štitiš čovjeka koji te za života unesrećio, uništio nam živote i pregazio našu ljubavporadi vlastita častohleplja!

Razmišljajući na taj način, naljutila se na Ippolita. Smatrala je da je preslab. »Dopustioje da nas rastave«.

Treći značajan događaj nije se takvim doimao kad se dogodio. Prestolonasljednik jojnikada nije bio posebno drag, ali nastojala mu je ugoditi, pa mu je donekle prirasla srcu.Jednoga dana poželio joj je ukazati počast, a budući da mu je bio potreban novi peharnik,želio joj je ugoditi tako što će izabrati mladoga Talijana kojega je dovela u svojoj sviti. Grof

- 51 -

Sebastiano di Montecuculi bio je naočit i vrlo domoljuban mladić čija se revnost Katarinisviđala, pa joj je bilo drago čuti da je izabran na počasni položaj.

— Duboko sam vam zahvalna na tome što ste mojemu zemljaku ukazali takvu čast —rekla je prestolonasljedniku.

I o tome više nije razmišljala.Ljepše mjesto od onoga na kojem se uzdizao Dianin dvorac Anet nije se moglo naći u

cijeloj Europi. Ispod njegovih visokih zidina tekla je rijeka Eure, a iza nje se prostiralivinogradi na blagim obroncima. Diane je, po Henrikovim uputama, činila sve u ljudskojmoći da taj prostor učini ispunjenjem sna svakog lovca. Ogradila je malen, ali gustšumarak u kojem se skrbilo za divlje životinje. Njezine konjušnice bile su poznate po tomeda sadrže neke od najboljih konja u zemlji. Sam dvorac objedinjavao je raskoš i udobnost,a Henriku je bio dom.

Odrastao je. Sada je navršio sedamnaestu, a idilično prijateljstvo, začeto na njegovomprvom susretu sa svojom dobročiniteljicom, počelo je prerastati u strast.

Diane je dječak bio drag. Doživljavala ga je kao osjetljivu biljku koja se, usprkosneizvjesnome početku, rascvala u neočekivanu ljepotu. On je bio njezino djelo. Obrezivalaje nespretnosti dok na njihovom mjestu nije izraslo dostojanstvo. Ostao je šutljiv, jer nijemogla uzgajati duhovitost gdje nema korijena, ali poučila ga je samopouzdanju iosvijestila mu njegov kraljevski položaj. Bio joj je duboko zahvalan.

Brzo je osjetila promjenu njegova odnosa prema njoj. Nekoć je bila božica, svetica naprozoru od oslikana stakla. Sada je postala savršena žena. Otkako su počeli prijateljevati,postao je i muž, ali gotovo dvije godine bračnoga života, premda su ga bjelodano naučilešto je ljubav i strast, nisu u njemu probudile ljubav prema supruzi.

Diane je već neko vrijeme znala da je to problem s kojim će se morati suočiti.Toga dana očekivala je njegov dolazak u Anet. Uskoro će začuti rogove lovaca koji jašu

s njim. Ugledat će ga na čelu svoje svite kako ujahuje u dvorište uz topot kopita, inačeblijedih obraza rumenih, a očiju blistavih od željnog iščekivanja njihova susreta.

Bila je svježa i namirisana, tek izašla iz kupke. Njezina neobična navika da se čestokupa plašila je njezine služavke. Vjerovale su da je u kupkama neka čarolija koja joj čuvamladost. Diane je zabavljalo gledati kako uplašeno prolijevaju magareće mlijeko nakonnjezine kupke. Pitale su se kako ijedna žena nakon rođenja dvoje djece može bez pomoćičarolija očuvati tako savršeno tijelo kakvo ima Diane. Uzalud bi im govorila da je to odtjelovježbe. Ne bi joj povjerovale. Diane je ustajala u zoru i jahala dva sata na svježem,jutarnjem zraku, nakon čega bi se vratila na divan i čitala do podneva, čuvajući takopodatnost ne samo tijela, već i uma. Diane je govorila da živi držeći se svakodnevnihpravila za koja je iskustvom dokazala da su dobra. Oni oko nje, govorili su da živi uzpomoć čarolija.

Kao prava praktična Francuskinja, znala je kako je došlo vrijeme za odluku. Henrik ježudio postati joj ljubavnikom, ali prijedlog da se to i ostvari je, kao i svi drugi prijedlozimeđu njima, morao doći iz njezinih usta. Nije bila posebno čulna žena i nije joj nedostajaoljubavnik. Bila je odana supruga sredovječnome mužu i nije joj bilo nimalo teško živjetibez njega. Njezina užasnutost kraljevim nasrtajima nije bila hinjena, ali sada je moglasmireno razmotriti nasrtaje njegova sina.

Henrik joj je bio draži od bilo koga drugoga, pa čak i rođenih kćeri. Bio je tako ovisan onjoj i tako ju je prostodušno obožavao. Pitala se bi li tjelesni dodir pojačao ili oslabionjihovu povezanost. Trebalo je vrlo dobro razmisliti o spuštanju s prozora od oslikanastakla u ložnicu. Jedno je bilo sigurno: Henriku je bila potrebna ljubav, tjelesna ljubav. Akomu je Diane ne pruži, hoće li je potražiti drugdje? Potraži li je i pronađe, Dianina moć

- 52 -

neizbježno će oslabjeti. Mnogo je bilo onih koji su Talijanku smatrali bezličnom, ali Dianenije bila posve sigurna da je tako. Možda se djevojka hotimice ne ističe kako ne binapravila pogrešan korak. Možda se ne suzdržava iz gluposti, već iz mudrosti.

Što joj je činiti? Dječak joj je bio drag i počela ga je doživljavati kao važan dio svojegaživota. Zar će joj ga preoteti njegova žena ili neka buduća ljubavnica? Uz to, usprkos svojsvojoj skromnosti, ipak je bio kraljev sin - značajna osoba na dvoru. A Diane su trebaliznačajni prijatelji na dvoru. Utjecaj mademoiselle d'Heillyje rastao - udala se za vojvoduod Etampsa da bi na dvoru stekla položaj i poštovanje - a ona je Diane oduvijek mrzila. Tuženu kralj je odano obožavao, stoga Diane mora na isti način ljubiti kraljev sin. Ne! Nije semogla izložiti opasnosti da izgubi Henrika. Bio joj je suviše važan, kako praktično, tako iemocionalno.

Rekla je služavki:— Madeleine, čujem li ja to zvuk kopita?— Moguće, gospo. Prije punih pet minuta začula sam rog.

Diane je nasmiješeno prišla prozoru. Vidjela ga je kako ujahuje u dvorište na čelu svojesvite. Da, doista je bio plemenit mladić. Skočio je sa sedla i svojim konjušarima viknuoautoritativnim glasom, koji je razvio pod njezinim utjecajem i kojim se uvijek služio kad bidošao u Anet.

Ušao je paž.— Monsieur d'Orléans je stigao, gospo.— Recite mu neka dođe ovamo k meni.

Kad je ušao, ležala je na divanu. Slugama je naložila da izađu. Kleknuo je do nje ipoljubio joj lijevu ruku, a ona mu je desnom dirnula kosu. Bila je gusta i tamna. Blago ju jepogladila, a on je podigao glavu i pogledao je, tako da je vidjela kako je preplavljenosjećajima.

— Mislila sam da ćete doći ranije — rekla je. — Čini mi se da je mnogo prošlo odvašeg zadnjeg posjeta.

— Jahao sam iz petnih žila — odgovorio je. — Milje se nikada nisu činile takodugima.

— Neobično me gledate, Henriče.— Tako ste lijepi.Ona se opušteno nasmijala.— Drago mi je da sam vam po volji, najdraži prijatelju.Opet joj je poljubio ruku. Usne su mu bile vruće i drhtao je od strastvene žudnje za

njom.Brak ga je doista promijenio. Pomislila je: »Kako li mu je s malom Talijankom?« Bila je

pomalo ljubomorna na to dijete, zavideći mu na mladosti i položaju njegove supruge.Rekla je:— Često razmišljam o vama, najdraži. Henriče, mislim da sam malo ljubomorna.Podigao je glavu i zagledao se u nju bez razumijevanja. Oduvijek je sporo shvaćao.— Ljubomorna — rekla je — na Katarinu.Zarumenio se i brzo svrnuo pogled. Sviđala joj se njegova stidljivost. Koliko li je samo

bila privlačnija od iskusnog nastupa njegova oca!Nastavila je:— Ja sam stara žena, Henriče, u usporedbi s vama. Rastužuje me što sam tako stara, a

vi tako mladi.Promucao je:

- 53 -

— Vi... nikada ne biste mogli biti stari. Dob? Što je dob? Kako bih rado da sam vašedobi! Rado bih se odrekao svih godina koje nas dijele.

Obujmila mu je lice dlanovima i poljubila ga.— Kako li ste samo dražesni, moj Henriče. Vidite, doživljavam vas kao svoga. Ali ne

bih smjela.— Zašto? — upitao je. — Zašto... ne biste?— Ne smijete više dolazi u Anet kao do sada, najdraži. Vidite... mi smo prijatelji. To je

sve. Zauvijek ću vas smatrati najmilijim prijateljem. Ali više niste dječak. Imate suprugu...— Ali kakve ona veze ima s našim prijateljstvom?— Svake, Henriče. Imate suprugu... a posjećujete mene. Kako možete očekivati od

ostatka svijeta da shvati naše prijateljstvo? Smiju se. Podsmjehuju. Henriče, oblatila nas jemademoiselle d'Heilly - odnosno madame d'Etamps.

— Kako se usuđuje!— Mili, usuđuje se ona koješta. Njezin položaj omogućuje joj da takve stvari čini

nekažnjeno.— Oduvijek sam je mrzio. Oh, kako li se usuđuje dahnuti riječ protiv vas? Da je

muškarac, izazvao bih je na dvoboj.— Moj viteže! Kraljev sin nikoga ne može izazvati na dvoboj, znate. Niste pravedni

prema sebi. Zaboravljate svoj položaj. Svojom ljubavlju i divljenjem morala sam vampokazati da ste dostojni poštovanja svijeta. To sam i učinila. Bože, kako li mi je samo dragošto je taj zadatak dopao mene. Svaki mi je trenutak bio zadovoljstvo. Ali tome je sada kraj.Imate suprugu. Morate imati djece. Niste više dječak koji može posjećivati ženu, a da nepotakne glasine.

— Diane, svejedno mi je za to. Stalo mi je samo do vas. Neka kažu što žele. Moramvas posjećivati. Ljubim vas... samo vas. Ništa drugo u životu nije mi ni najmanje važno.Bio sam očajan, a vi ste mi promijenili život tako da više ne mogu živjeti bez vas. Akogovore da vas ljubim, onda su u pravu.

Tiho mu je odgovorila:— Ovo naše prijateljstvo nije baš mudro, zar ne?

Ustao je i okrenuo se od nje. Znala je da je strašno uzbuđen i da će izreći ono što se nijeusuđivao reći dok ju je gledao.

Promucao je:— Ako... kažu... da sam vam ljubavnik, a vi moja... ljubavnica... počašćen sam. Takvim

govorkanjem mene ne mogu postidjeti. Mogu me samo navesti da požalim što nije uistinutako.

Nije ništa rekla, a on se odjednom okrenuo, potrčao natrag do nje, bacio joj se pod nogei sakrio lice u njezinu crno-bijelu satensku haljinu.

Ostao je u Anetu punih tjedan dana. Nije lovio. Provodio je uz nju dane i noći. Bio je uekstazi. Bio je svladan, naizmjence stidljiv i zapovjedan.

Pomislila je: »Kako je divno biti ovako ljubljen.«Mnogo je govorio, premda inače nije bio sklon tome, čak ni pred njom. Sjedio joj je do

nogu i ljubio ruke otvarajući joj svoje srce. Objasnio joj je koliko mrzi očev način života,kako je oduvijek čeznuo imati jednu ljubav - i samo jednu, ali nije ni sanjao da će dočekatitakvo blaženstvo. Rekao je kako bi volio da nije kraljev sin. Tada ne bi bio oženjen ženomkoju ne može voljeti, već bi oženio Diane. Njegova sreća bila bi potpuna kada bi njihovozajedništvo mogla blagosloviti i Crkva. Rekao je da ne želi nikoga osim Diane, do kraja

- 54 -

života. Ponovio je da mu ne smije govoriti o dobi, jer što dob znači pravim ljubavnicima?Želio je da zna kako će ona zauvijek ostati na tronu njegova srca.

— Ali svejedno imate dužnosti prema supruzi — podsjetila ga je.— To mi je sada nemoguće. Bilo bi mi to odbojnije no do sada! Ni na trenutak vas ne

bih mogao izbaciti iz glave. Nisam vas mogao izbaciti iz glave od prvog trenutka kad samvas ugledao.

— Dragi moj — rekla mu je. — Divni ste.— Ja? — bio je iskreno zatečen. — Ali posve sam nedostojan.— Ne, ne. Mladi ste i divni i iskreno mislite sve što kažete. Očaravate me. Ne bih više

mogla podnijeti da vas izgubim. Henriče, nemojte dopustiti da nas itko rastavi.— Nikada! — zakleo se.Razmijenili su prstenje.— Zauvijek ću nositi vaš prsten — rekao joj je.Svečano su se poljubili.— Ovo su naši bračni zavjeti — rekao je.

Njegov otac poslao mu je poruku neka se smjesta vrati u Pariz.Nasmijao se.— Odbijam.— Henriče. Morate biti mudri. Ne raspirujte njegovu srdžbu.— Ne želim u Pariz. Želim biti samo na jednome mjestu. Ovdje... s vama... u Anetu.

Ovo je naš dom, Diane: vaš i moj.— Ne dajte da ova naša divna ljubav našteti ijednome od nas — preklinjala ga je. —

Ne zaboravite nemilosrdnu moć svojega oca. Lako se razbjesni. Zna da ste sa mnom. Akoveć ne želite sebe štititi od njegova gnjeva, zaštitite bar mene.

Znala je kako će te riječi biti dovoljne da smjesta odjaše u Pariz.Dvor je zasjedao u Fontainebleauu, Franji omiljenom mjestu u cijeloj Francuskoj. Nije

ga još dovršio u skladu sa svojim željama, pa je trenutačno bio zaokupljen radom Il Rossana Franjinoj vlastitoj galeriji. Fontainebleau nudio je stotine užitaka - spoj divlje prirode iobrađenih vrtova s malom Seineom u blizini koja se probijala kroz vinograde.

Franjo je bio umoran. Pokušavao je razmahati staro oduševljenje ratom koji je želiozapodjenuti u Italiji. Nije mogao prestati razmišljati o Italiji i čeznuo ju je pridodati svojimposjedima. Klementova smrt prije isplate Katarinina miraza bio je gorak udarac.

A i kod kuće su ga morile stotine sitnih briga. Nije se osjećao dobro, a simptom bolestibio je ružan čir od kojeg se osjećao slabo i mučno dok nije puknuo i zacijelio. Nije to biloprvi puta da ga mori ta neugodna tegoba, a njegovi liječnici tvrdili su da je dobar znak tošto izbija, jer bi mu u protivnom stanje bilo vrlo ozbiljno. Franjo je, baš kao i engleskiHenrik i španjolski Karlo, patio od posljedica vlastite neumjerenosti.

Anne, koja je mrzila Diane iz sveg srca, ukazala mu je na to da Katarina još nema djece.Anne je pitala kako da im se sirota djevojčica uopće nada kad muž provodi vrijeme sonom starom ženom u Anetu. Kralj bi trebao porazgovarati sa sinom i ukazati mu na togdje mu leži dužnost.

Premda se Franjo smiješio zavisti svoje ljubavnice prema ženi koja je bila gotovojednako lijepa kao ona, premda desetak godina starija, priznao je da u njezinim riječimaima istine.

Gotovo dvije godine braka, a još nijedno dijete! To nije bilo nimalo dobro, pogotovozato što je prestolonasljednik još bio neoženjen. Prestolonasljednik je sam po sebipredstavljao problem. Mladome Franji trebalo je što prije pronaći suprugu. Kralj je bio

- 55 -

umoran i čir mu je bolno bubnjao. A Italija mu je bila izvan domašaja kao uvijek, usprkosnedostojnome braku njegova sina.

Kad je Henrik stao pred njega, Franjo je smjesta uočio promjenu u sinu. Uspješanljubavnik! Znači, Diane je prezrela oca i izabrala sina. Je li Grande Sénéchale odNormandije pri zdravoj pameti?

Kralj je zamahom ruke potjerao sluge.— Dakle — rekao je — udaljiš se s dvora bez dopuštenja. Oduvijek si bio neotesan.

Vratio si se kući zaudarajući na španjolski zatvor. Foy de gentilhomme! Na ovome dvorunećeš izvoditi te svoje seljačke trikove!

Henrik je šutio, premda mu je u tamnim očima plamtjela mržnja.— Gdje si bio? — osorno je upitao kralj.— Znate. Zar niste poslali po mene u Anet?— U Anet! Gdje bančiš sa svojom vremešnom ljubavnicom!Kraljevićevo lice oblilo je vruće rumenilo. Ruka mu je poletjela prema maču.Franjo se nasmijao.— Pasques Dieu! Znači, uspjela je uliti nešto vatre u tebe! Naučila te da je mač korisna

stvar, a ne samo smetnja hodu.Spomen njegove nespretnosti podbola je Henrika na odgovor:— Primjer koji nam pružate nije... ovaj... on ne...Franjo se ubaci:— Hajde! Reci, hajde! — Oponašao je Henrikov glas: — ».. .nije nešto u što bismo se

moja braća i ja trebali ugledati ako držimo do krjeposti!« To mucaš, zar ne? Ali ne buditako drzak, sine, da sebe brojiš uz bok prestolonasljedniku i vojvodi d'Angouleme. Oni sumuškarci. Traže zadovoljstva, ali ne dopuštaju da njima vlada jedna žena, tako postajućiruglo cijeloga dvora.

Ponovno kratak trzaj prema maču i oštar korak naprijed. »Bože moj«, pomislio je kralj.»Ovaj moj neotesani sin draži mi je kad pomaže ljutnju.«

— Lako je... vidjeti da se ljudi smiju drugima — rekao je Henrik — ali katkadprevidimo da se smiju i nama.

— Ah! Ima u tome nešto oštroumlja. Objasni što želiš reći, molim.— Baš me briga ako mi se ljudi smiju. Tko su ti ljudi da se smiju čistoj ljubavi?

Ćudoređe ovoga dvora, kojemu ste vi mjerilo, postalo je nešto nad čim anđeli plaču.»Diane«, pomislio je kralj, »dobro si obavila zadatak.«— Drzak si, monsieur — rekao je. — Pripazi da uz prijezir ne izazoveš i moj gnjev.— Nije me briga za vaš gnjev, gospodaru.— Kako, molim! — povikao je kralj glumeći ljutnju. — Strpat ću te u tamnicu... gdje te

tvoja priležnica neće moći posjetiti.— Zabavljate se na moj račun.

Kralj priđe sinu i položi mu ruku na rame.— Poslušaj me, sine. Čini što te volja. Imaj dvadeset ljubavnica. Zašto ne? Katkad je

sigurnije imati ih dvadeset nego biti vjeran jednoj. Više ne sumnjam da ćeš se znati nositi sonima koji ti se drznu nasmijati u lice. Ali postoji jedna ozbiljna posljedica tvogneprestanog bježanja u Anet. Što će biti s malom vojvotkinjom, tvojom suprugom?

— Što s njom?— Mlada je, nije bez draži. Napravi joj dijete i misli na mjesece koje ćeš moći mirne

savjesti sretno provesti u Anetu ili gdje drugdje zaželiš. Nitko nije slobodnije pio iz zdencaljubavi od mene, ali nikada nisam zaboravio dužnost prema obitelji i zemlji.

Henrik je šutio.

- 56 -

— Razmisli o tim stvarima — dodao je Henrik blaže. - Ne želim stajati na putu tvojimužicima. Dobri Bog zna koliko mi je drago vidjeti da napokon odrastaš, jer moram priznatida nisam vjerovao da ikada hoćeš. Žene dopunjuju muškarčev život. Zar nam ne darujuživot, užitak, djecu? Sretan sam što vidim da se tvoje sklonosti prirodno razvijaju i tebiprepuštam da se nosiš s onime tko ti se bude rugao. Ali od tebe tražim sljedeće: nezaboravi dužnost prema svojoj supruzi i lozi.

Franjo se nasmiješio mrkome licu pred sobom i gotovo prijateljski potapšao dječaka poramenu. »Budimo prijatelji«, govorio je Franjo. »Na kraju krajeva, ipak si mi sin.«

Duge, blistave oči čak su bile pomalo čeznutljive. Bio je prilično ponosan na togkrupnog i očito snažnog mladića.

Ali Henrik je svrnuo pogled s oca natrag prema svome djetinjstvu i tmurnim sjenamašpanjolskoga zatvora.

Franji je u prirodi bilo da zaboravi sve neugodno, ali Henrik nikada nije zaboravljaoprijatelje... ni neprijatelje. Okrenuo je leđa naklonosti koju mu je otac nudio. Na svijetu jepostojala jedna - i samo jedna - osoba kojoj je mogao vjerovati i koju je mogao ljubiti.

Sutradan je na turniru odjahao u okršaj, prkosno i ponosno noseći crnu i bijelu, bojeDiane de Poitiers.

- 57 -

Supruga Katarina

Cijeli dvor smijao se Henrikovoj strasti prema Diane. On, koji ima suprugu vlastite,slatke dobi, bježi od nje u postelju žene gotovo dvadeset godina starije od sebe! To jezvučalo kao uvod u neku od Boccacciovih pripovjedaka ili priča iz Heptamerona kraljiceod Navarre.

Kad je Katarina to čula, bila je toliko pogođena da se morala zatvoriti u svoje odaje.Bila je izvan sebe od srdžbe. Kakvo poniženje! Cijeli dvor smijao se Henriku, njegovojpriležnici i sirotoj, zapostavljenoj ženi!

Kad se pogledala u zrcalo, jedva se prepoznala. Lice joj je bilo boje lojanice i jedinažarka boja bila je krv na usnama u koje su joj se oštro usjekli zubi. Oči su joj bile okrutneod mržnje. Postala je starija Katarina.

Koračala je amo-tamo sobom, mrmljajući ljutite riječi Henriku i Diane. Preklinjala jekralja da je pošalje natrag u Italiju. »Gospodaru, ne mogu ostati i trpjeti ovo poniženje.«

Zatim se naglas nasmijala vlastitoj ludosti, smijući se gorko dok se nije bacila na krevetu suzama.

»To je zbog poniženja«, govorila si je.To si je neprestano ponavljala sa žestinom od koje se sva tresla.»Inače bih bila posve ravnodušna.«

A zašto i ne bi bila? Mnoge su kraljice prije nje trpjele jednako poniženje. Zašto bi jebilo briga?

Zato što je tako stara. To je najveće poniženje od svega.U sebi je čula i podrugljivi glasić. »Ali, Katarina, zašto te to uzrujava? Pa nemaš djece.

Možda ih nećeš ni imati. Zasigurno će brak biti razvrgnut, a ti poslana natrag u Rimu.Ippolito je u Rimu, Katarina.«

Ippolito je kardinal.Ali nutarnji glas joj se rugao. »Razmisli, Katarina. Razmisli kakvo bi to bilo veselje.

Ponovni susret s lijepim Ippolitom!«»Neću razmišljati o tome. Ne smijem razmišljati o tome.«Ponovno je koračala amo-tamo. Stajala je pred zrcalom. Smijala se. Plakala je.»Samo hrabro«, govorile su njezine usne. »Moraš izaći među ljude ovoga dvora. Moraš

se smiješiti Diane. Ni pogledom ni gestom ne smiješ pokazati koliko je mrziš, koliko bi tilako bilo isukati bodež i zariti joj ga u srce, kapnuti joj otrov u kalež.«

Jedva je prepoznala tužno i okrutno lice koje ju je gledalo iz zrcala. Te budale smatrajuje hladnom. Ona... hladna! Bila je usijana od mržnje, sluđena ljubomorom.

Bila je glupa što je zatvarala oči pred istinom.— Tko je meni Ippolito? — pitala je svoj odraz. — Što je bila moja ljubav prema

njemu? Ugodna zaljubljenost dječaka i djevojčice, lišena strasti, lišena ljubomore, dok sadaoboje plamti u meni. Ne, nije to Ippolito. Nije Ippolito taj kojega ljubim. — Naglo jeprasnula u ružan smijeh. — Mogla bih je ubiti — promrmljala je. — Otela mi ga je.

Pitala se koliko je ljubomornih žena izgovorilo te riječi, a kad se zagledala u svojestrastvene talijanske oči, odgovorila si je:

— Mnogo. Ali malo ih je to iskreno mislilo. Ljubim Henrika. Moj je. Nisam tražila dase oženi mnome. Bila sam natjerana na to. Ali sad ga ljubim. Mnoge su žene osjetile

- 58 -

ljubomoru i mnoge rekle: »Mogla bih je ubiti.« Ali govorile su to nehajno. Ja sam drukčija.Ja sam posve ozbiljna. Ja bih je doista ubila. — Usne su joj se mrko krivile. — Da je mrtva— šapnula je tako blizu zrcalu da se od njezina daha zamaglilo staklo — učinila bih dabude posve moj. Pokazala bih mu ljubav i strast o kakvoj nikada nije ni sanjao, jer u menitinja zapretana buktinja strasti. Da je mrtva, on bi bio moj. Imali bismo djecu koja bi zemljislužila na čast... njegovoj zemlji... i mojoj.

Sklopivši dlanove, u zrcalu je vidjela ženu s ubojstvom u očima i molitvom na usnama.Bila joj je potrebna ta tragična tuga da je prene, da oživi pravu Katarinu. U tom

trenutku spoznaje, upoznala se u posve novom svjetlu. Kako blijedo lice, kako odlučnecrte! Samo je u očima plamtjela želja za ubojstvom. Svijet te oči doživljava blagima i be-zizražajnima. Prava Katarina ostat će skrivena iza zastora, dok će se lažna smiješiti svijetu.

Kako li je samo lako donijeti odluke, a kako ih se teško pridržavati! Često se moralapovlačiti u odaje hineći glavobolju kako bi mogla ostati sama sa svojim suzama. Ljudi sugovorili:

— Sirota Talijanka! Nije snažna. Možda je to, uz Diane, jedan od razloga zašto nemože imati djece.

Jednoga dana, kad je čula nehajan spomen svojega muža i njegove priležnice, uvidjelaje da su njezini osjećaji presnažni za nju. Zaputila se u svoje odaje, naložila služavkama daje ostave jer želi počinuti, a kad je ostala sama, legla je na krevet i zajecala tiho poputdjeteta.

Što da radi? Dobri Cosmo i Lorenzo Ruggieri dali su joj parfeme i kozmetičkepripravke. Uzela je i ljubavni napitak.

Nisu bili od koristi. Diane je bila moćnija od čarolija. Kad bi Henrik došao k njoj, bilomu je neugodno i ispričavao se.

— Moj otac uporno traži da napravimo dijete — rekao je, kao da se mora ispričavatina dolasku.

Zašto ga uopće voli? Nije bio ni oštrouman, ni duhovit. Nije joj bilo jasno zašto joj je umislima po cijele dane i zašto joj noću dolazi u snove. Bio je udvoran i ljubazan, dakako, itoliko se trudio prikriti koliko se gnuša njihove prisnosti da je to posve jasno pokazivao.Prema svim zakonima ljudske prirode, trebala ga je mrziti.

Kako ga je ona, tako mlada i neupućena u tajne ljubavi, mogla preoteti iskusnoj ženikoja ga joj ga je oduzela? Nije imala prijatelja koje bi mogla pitati za savjet. Što bi bilo da,kad izjaše s Petite Bande, povjeri svoje muke kralju? Kako li bi samo bio suosjećajan! Kakoobziran! Kako ljut na sina zbog manjka udvornosti! A onda bi, bez sumnje, prenio pričumadame d' Etampes, dopunjenu mnoštvom ukrasa, pa bi oboje zbijali dosjetljive šale nanjezin račun.

Za Katarininu dobrobit nije se imao tko brinuti osim same Katarine. To nikada ne smijezaboraviti. Zbog toga mora skriti gorke suze i nitko nikada ne smije doznati kolikostrastveno i posesivno ljubi tog stidljivog mladića koji joj je muž.

Uplašeno se uspravila u krevetu jer je začula korake kako se približavaju sobi. Netko jeplaho pokucao.

Javila se hladnim i mirnim glasom:— Zar nisam rekla kako ne želim da me se ometa?— Jeste, Madame la Duchesse, ali ovdje je jedan mladi gospodin, grof Sebastiano di

Montecuculi, koji moli da ga primite. Vrlo je uznemiren.— Reci mu neka čeka — odvratila je — trenutačno sam zauzeta.

- 59 -

Skočila je s kreveta, obrisala oči i napudrala lice. Zabrinuto je pogledala odraz u zrcalu.Bilo je nemoguće otkloniti sve tragove grčevita plača. Kako li je samo bilo glupo prepustitise osjećajima! Čovjek ni u kakvim okolnostima ne bi smio biti toliko slab. Tuga i srdžbaosjećaji su koje treba zaključati u srce.

Grofa je primila tek za deset minuta. Duboko se naklonio nad njezinom rukom, a ondapodigao tužne oči prema njezinome licu.

— Duchessina — rekao je. — Vidim da su strašne vijesti već stigle do vas.Šutjela je, ljutita što je primijetio tragove tuge na njezinome licu i još uz to bio toliko

netaktičan da ih spomene. Ali o kakvim to strašnim vijestima govori?Budući da je nastavila šutjeti, mladić je nastavio:— Smatrao sam svojom dužnošću, duchessina, da vam donesem novost. Znam koliko

ste bili bliski sa svojim plemenitim rođakom.Vladala je osjećajima. Zar uspiju nadvladati njezin odgoj i urođenu vještinu samo kad

je muž posrijedi?Nije imala pojma o čemu grof govori, ali je savršeno mirno odgovorila:— Recite mi novost, grofe, onako kako ste je vi čuli.— Oh, duchessina, znate u kakvom je stanju naš ljubljeni grad i znate da gotovo

neizdrživo trpi pod tiraninom. Mnogi su otjerani u progonstvo i sada se krišom sastaju.Odlučili su poslati caru Karlu molbu da oslobodi Firencu od Alessandra. Duchessina,vašeg plemenitog rođaka, kardinala Ippolita Medicija izabrali su za poslanika.

— I to su otkrile Alessandrove uhode. Znam. Znam.— Stigao je samo do Itrija. Odatle je imao otploviti za Tunis.— A oni su ga ubili. — Katarina je pokrila natečene oči rukama. — Mog sirotog,

plemenitog rođaka. Moj najdražeg Ippolita.— Otrovali su mu vino, duchessina. Smrt je bila strašna, ali brza. Nije dugo patio.Nekoliko trenutaka je šutjela, a onda rekla:— Da ga bar ima tko osvetiti.— Njegovi sluge pomahnitali su od tuge, duchessina. Cijela Italija oplakuje velikoga

kardinala. Firenca je očajna.— Oh, sirota naša zemlja, Sebastiano! Sirota naša, izmučena zemlja! Znam kako se

osjećate. Vi i ja umrli bismo za domovinu— I to smatrali čašću — iskreno je potvrdio mladić.

Pružila mu je ruku, a on je prihvatio. Uzbudilo ju je nešto što joj je upravo palo napamet, svjesna sile koja je upozorava da se spremaju veliki događaji. Pred njom je stajaomladić čije su oči fanatično blistale dok je govorio o svojoj zemlji.

— Da, Sebastiano — rekla je — radi svoje zemlje, tisuću bismo puta položili život.Postoje takvi ljudi. Nema ih mnogo, ali mislim da ste vi među njima. Ako je doista tako,vaše ime zauvijek će se pamtiti diljem Italije, slavno, dragi moj grofe, i poštovano. — Očisu joj blistale, a grof se, gledajući je, pitao kako je mogao prihvatiti opće mišljenje da je onabeznačajna. — Bilo je trenutaka — nastavila je — kad mi je bilo dano vidjeti budućnost.Čini mi se da i sada nešto vidim. Jednoga dana, Sebastiano, vaša zemlja će vas pozvati navelika djela.

Govorila je uvjereno, gotovo neprirodno blistavih očiju, tako da se mladiću činilo kakokroz nju zbori neka tajanstvena moć. Promucao je:

— Moja gospo vojvotkinjo, ako bi tako bilo, umro bih sretan.Katarina s uzdahom povuče ruku.— Da — rekla je — vi i ja moramo živjeti što mudrije možemo. Ali nikada nećemo

zaboraviti zemlju u kojoj smo rođeni.

- 60 -

— Nikada! — vatreno je izjavio.Udaljila se od njega govoreći tiho, kao sama za sebe.— Udana sam za kraljeva sina... ali za drugoga sina. Prestolonasljednik nije snažan pa

sam se pitala, baš kao i pokojni Sveti Otac, nije li možda Bog meni dosudio da preko svojedjece donesem slavu Italiji. Svoje djece! — Glas joj odjednom prepukne. - Nemam djece.Nadala sam se... — Osjetila je kako joj popušta vlast nad sobom. Planula je: — Moj mužzaljubljen je u čarobnicu. Kažu da je zapravo smežurana starica koja se samo ukazuje kaomlada i lijepa dama. Život je čudan i putovi sudbine neshvatljivi. Tješi me, grofe, što znamda ne postoji ništa što ne biste učinili za mene i Italiju. Da ikada postanem francuskomkraljicom, ne bih to zaboravila... premda znam da ne tražite počasti.

— Jedina počast koju tražim jest prilika da služim našoj zemlji, duchessina.— Dobri ste, grofe, i plemeniti. Nas dvoje nećemo zaboraviti svoju zemlju... nikada.

Tuđinci smo u tuđoj zemlji, ali Italiju nikada ne smijemo smetnuti s uma. Ostanite iporazgovarajte malo sa mnom. Kako li je lijepo govoriti materinskim jezikom! Slobodnosjednite, grofe. Pričajte mi o Italiji... na talijanskom. Govorite mi o voljenom Arnu imaslinicima... i blagoslovljenom suncu...

Ali ona je bila ta koja je govorila i pri tom nije zamišljala Ippolita - kojeg je nekoć tolikoljubila - već Henrika, čije oči blistaju za Diane, a suprugu gledaju postiđeno i pokajnički.

Govorila je mladome grofu o svom životu u samostanu Murate i legendi oBogorodičinu plaštu koju je ondje čula.

— Čuda na zemlji čine koji su dovoljno veliki za to — rekla je. — Postoje oni koje jeDjevica Marija izabrala za čudotvorce. Često razmišljam o svojem položaju i moći kojombih raspolagala za dobro svoje zemlje, kad bi moj brat, prestolonasljednik, otišao s ovogasvijeta. Krhka je zdravlja i moguće je da mu Bog nije namijenio vladati ovom zemljom. Akad bih postala kraljicom, morala bih imati djece... sinove... da bih djelovala za dobroFrancuske... i Italije.

— Da, duchessina — tiho je rekao grof.— Ali, ja vas ometam u obavljanju vaših dužnosti, grofe. Kad se zaželite razgovora,

idite u kuću braće Ruggieri. Oni će vam pokazati kojekakva čudesa. Kad im kažem da stemoj prijatelj... da se razumijemo... dat će vam štogod zatražite.

Nakon toga je izašao, a ona osjetila da joj je sada lakše trpjeti bol zbog neuzvraćeneljubavi. »Možda neće zauvijek biti ovako«, pomislila je.

Čvrsto ovijena u plašt i dobro zakukuljena, u društvu svoje najmlađe družbenice,Katarina je napustila Les Tournelles i pohitala ulicama Pariza. Krenula je u posjet braćiastrolozima koja su živjela na lijevoj obali rijeke Seine, nedaleko Pont Notre Dame. Kući semoglo prići s ulice i s rijeke, jer su kamene stube na začelju vodile do vode, gdje su bilausidrena dva čamca koja su mogla prevesti svakoga tko je želio otići drugim putem negolije došao. Katarina je bila oduševljena domišljatim izborom kuće.

Većina dvorskih dama posjećivala je astrologe koji su se, između ostaloga, baviliprodajom talismana i parfema, ali te francuske gospe obilazile su francuske astrologe.Talijani u Francuskoj nisu samo bili nepopularni, već ih se i sumnjičilo za kojekakva đavol-ska posla. Prenosile su se pripovijesti o Alessandrovoj tiraniji nad Firencom, znalo se da jeIppolito ubijen, a sumnjalo se i da je Klement umro od otrova.

Francuzi su Talijane smatrali vičnima trovačkom umijeću.Katarina je stoga zaključila kako ne bi bilo pametno da u takvo vrijeme bude viđena

kako hita u kuću talijanskih čarobnjaka.

- 61 -

Madalenni, svojoj mladoj talijanskoj družbenici, objasnila je kako ne želi da itko drugizna za njihov večerašnji posjet kući te braće.

Blago se nasmiješila sitnoj pojavi pokraj sebe. Madalenni je mogla vjerovati.Kad su stigle do trgovine i spustile se niz tri kamene stube, gurnula je vrata i ušla u

prostoriju gdje su klupe i police bile prepune velikih staklenki i boca. Sa stropa su visjelekojekakve trave, a na klupi je među talismanima i zemljovidima ležao kostur neke maleživotinje.

Braća su ušla u trgovinu, osvijetljenu samo svijećom koja se razlijevala i treperila kaoda će uskoro posve ugasnuti. Kad su vidjeli tko je došao, pokorno su se naklonili, gurnuliruke u široke rukave čarobnjačkih halja i pognutih glava čekali nalog svoje vojvotkinje.

— Imaš li moj novi parfem, Cosmo? — pitala je, obraćajući se jednome bratu.— Spreman je, duchessina. Sutra ću vam ga poslati.— Dobro.Lorenzo je čekao nalog uz brata. Znali su da nije došla - budući da je mogla i poslati po

njih - samo da bi pitala za novi parfem.Madalenna je nesigurno stajala iza nje. Katarina se okrenula prema njoj i glasno rekla:— Madalenna, nema potrebe da se držiš po strani. Lorenzo, Cosmo, donesite novi

parfem. Zanima me što Madalenna misli o njemu.Braća su se pogledala. Vrlo su dobro poznavali svoju vojvotkinju. Pamtili su krotku

djevojčicu koja je zatražila lutkicu Alessandrova lika kako bi pomoću nje oduzela tomčudovištu život. Bilo je očito da joj je i sada nešto na pameti.

Donijeli su parfem. Lorenzo je primio Madalenninu ruku, a Cosmo gurnuo tanakstakleni štapić u bočicu. Prešao je štapićem umočenim u parfem po Madalenninoj ruci,zamolio je da pričeka nekoliko trenutaka, a onda su se oba brata odmaknula čekajućitrenutak kada će parfem biti spreman da ga Madalenna omiriše.

Cijelo vrijeme krišom su se pogledavali. Što je dovelo vojvotkinju k njima u takav sat?— Divan je! — izjavila je Madalenna.— Pobrinite se da sutra bude poslan — rekla je Katarina. A onda: — Znate da nisam

došla samo zato da bih omirisala parfem. Lorenzo, Cosmo, što ste otkrili? Ima li novosti odjetetu? Slobodno govorite pred Madalennom, jer to milo dijete zna sve moje tajne.

— Vojvotkinjo, o djetetu još nema novosti.Stegnula je pesnice i opustila ih.— Ali kada?... Kada?... Već je prošlo dovoljno vremena.

Nisu odgovorili.Katarina je slegnula ramenima.— Sama ću pogledati u kristal. Madalenna, sjedni i pričekaj. Neću dugo.

Odmaknula je teške zavjese koje su dijelile trgovinu od stražnje prostorije. U toj sobibio je veliki ormar koji su braća uvijek držala zaključanim i u kojem je Katarina znala da sekriju kojekakvi tajni pretinci. Sjela je dok su braća navlačila zavjese, odvajajući ih odtrgovine i Madalenne. Katarina je zurila u kristal. Nije vidjela ništa. Braća su čekala sdužnim poštovanjem.

Odjednom se okrenula prema njima i progovorila, a oni doznali pravi razlog njezinaposjeta.

— Postoji jedan mladi grof — rekla je — koji želi služiti svojoj zemlji. Dođe li k vama ipočne govoriti o svojoj domovini - našoj domovini - na materinjem jeziku, budite uslužniprema njemu. Zatraži li ljubavni napitak da uveća svoje draži u očima drage... ili kakavdrugi pripravak, dajte mu ga. Možete mu vjerovati.

- 62 -

Braća su se zabrinuto pogledala. Katarinine oči nisu ništa odavale, a lice joj je bilonevino kao u djeteta.

Dvor se ponovno selio, ali tom prigodom razlog nije bio samo kraljev hir.Katarina je jahala s Petite Bande, ne udaljavajući se od kralja i madame d'Etampes. Bilo

je to počasno mjesto - ali kako li je samo čeznula biti u muževoj pratnji, gdje za nju nije bilomjesta, jer je ondje još vladala njezina omražena neprijateljica koju je Henrik nastavioobožavati. Katarina je uspješno prikrivala strast i ljubomoru. Mogla se smijati jednakoglasno kao ostatak kraljeve svite.

Putem od Pariza do Lyona zaustavljali su se u gradovima i dvorcima, gdje su ukraljevu čast postavljanje raskošne priredbe.

Madame d'Etamps i kraljica od Navarre zajednički su osmišljavale predstave imaskerate. S njima su putovale nebrojene lijepe djevojke, a mnoge su i pronađene putem.Plesale su pred kraljem i pokušavale privući njegovo zanimanje izmjenjujući smjelost ičednost, ali Franjo ih je gledao s pola srca jer se Francuskom širio rat, a dvor se žurno selioiz Pariza u Lyon upravo zato što su careve trupe prodrle u lijep, provansalski kraj.

U Lyonu, Katarina se izdala.Bila je u svojim odajama u društvu družbenica, kadli je ušao Henrik. Srce joj je ludo

tuklo, kao uvijek kad je bio uz nju. Brzo je potjerala žene, nastojeći potisnuti osjećaje kojisu je preplavili.

Rekao je:— Bojim se da vas ometam. Žao mi je.— Katkad ometanje nije loša stvar. — Bili su sami, pa nije mogla zatomiti gorljiv sjaj u

očima. Dodala je bez daha: — Molim se svecima da takvo ometanje bude češće.Zbunjeno ju je pogledao, ne znajući o čemu govori. Nije imala puno strpljenja s njime,

ali ga je, začudo, još više voljela upravo zbog te sporosti uma koja je njegovoga ocaizluđivala.

— Molim vas, sjednite — rekla je pa potapšala klupu pred prozorom, sjela na nju inapravila mu mjesta povlačeći svoje suknje izvezene biserjem.

Bilo je neizdrživo biti mu tako blizu, a znati da je tako daleko. Razmišlja li i sada oDiane? Sumnjala je da je tako, jer je izgledao nesretno, a nikada nije bio nesretan kad jerazmišljao o Diane.

Rekao je:— Tužno je stanje u kojem smo se našli.Dodirnula mu je ruku i, premda je znala da zazire od njezina dodira, nije je mogla

povući. Činilo se da je toga trenutačno posve nesvjestan. Nastavio je:— Zar niste čuli novosti? Montmorency se povlači pred carskom vojskom. Moj otac

sutra odlazi u Valenciju.— Oh, zar se opet selimo? Baš sam razmišljala o tome kako vas od odlaska iz Pariza

nisam ni vidjela.Nije uspjela prikriti prijekoran prizvuk u glasu. Oči su joj bile ražarene. Sjetila se kako

se nemirno prevrtala u postelji čekajući muža koji nije dolazio, zamišljajući ga s Diane ipitajući se: »Zašto? Zašto Diane, a ne Katarina?« Kako da sluša te priče o ratu? Kad je biouz nju, nije mogla razmišljati ni o čemu osim o ljubavi.

Glas joj je zvučao prodorno.— Je li kralj ponovno razgovarao s vama? — upitala je. — Tako se rijetko viđamo da

nije ni čudo što nemamo djece...

- 63 -

Nije se ni pomaknuo, a ona je shvatila da je nije čuo. Nije bio u stanju istodobno pratitidva toka misli. Kad mu je nešto bilo na pameti, drugo nije vidio ni čuo.

— Montmorency povlačeći se pali i uništava sve za sobom kako neprijatelju kojinadire ne bi ostalo zaliha hrane. Muškarci, žene, djeca - Francuzi, svi do zadnjega - umiruod gladi dok vojske prolaze kroz...

Prekinula ga je.— To je strašno. Čula sam da je Montmorency okrutan i da mu se njegovi ljudi

pokoravaju samo iz straha!— To je jedini način — rekao je Henrik. — Montmorency je velik čovjek. Uvijek igra

na sigurno. Da nije Montmorencyja, ti španjolski đavli već bi bili u Lyonsu. Da se barmogu boriti s njim.

To joj je bilo drago čuti. Ode li u boj, bit će rastavljen od Diane.Podvukla je ruku pod njegovu.— Dovoljno je vojnika, Henriče — rekla mu je.— Moj otac kaže da će poslati po prestolonasljednika ako mu zatreba. Kad bi bar

poslao po mene! Ali mene mrzi. Zna da čeznem za bojem, stoga kaže: »Ti nećeš u boj!« Aneprijatelj nam je pred vratima. Da nije očeve ludosti, ne bi bilo ni rata. Milano bi odavnobio naš!

Katarinin pogled poleti prema vratima. Čeznula je za time da joj se Henrik povjeri, alinije se usuđivala dopustiti da se pročuje kako je rekla ili makar slušala išta protiv kralja.Franjinu naklonost neki su osvajali s lakoćom, ali je jednako lako gubili. Ali isto tako nijesmjela zaboraviti da Henrik s njome ovako razgovara samo sretnim slučajem. Došao je unjezine odaje ne razmišljajući o njoj, a kad ju je ondje zatekao, budući da je bio neobičnouzbuđen blizinom rata, poželio je s nekim porazgovarati - pa makar s Katarinom.

Rekla je:— Spustite glas, Henriče. Posvuda su uhode i sve što kažete moglo bi brzo biti

preneseno vašem ocu.Slegnuo je ramenima.— Njegova žudnja za Italijom je poput svih njegovih želja. Što god mu stajalo na putu,

učinit će sve što bude potrebno - bilo to okrutno ili glupo - da želju ostvari. Bila riječ oženama ili o Italiji. Kad su njegove želje u pitanju, otac ne raspoznaje dobro od zla. Kad semonsieur de Chateaubriand požalio na njegov razvrat s madame de Chateaubriand,zgrabio je čovjeka za grlo i zaprijetio mu odrubiti glavu ako se ne odrekne supruge.Mogao je birati hoće li izgubiti ženu ili glavu.

Katarina se nasmijala, uživajući u prisnosti.— Znači, odlučio se za glavu. Razuman čovjek!— Gadi mi se život kakav vodi moj otac! — rekao je Henrik. Usne su mu bile

uštogljeno stegnute, pa se Katarina zapitala kako uopće vodi ljubav s Diane. — Oko sebeokuplja najizopačenije ljude. Madame d'Etamps trebalo bi protjerati s dvora.

Katarina se nasmiješila ne otkrivajući misli. Kraljeva ljubavnica tobože joj je bilaprijateljica.

Tada je Henrik nastavio govoriti o svome ocu koji je vječno posezao za Katarininomdomovinom, zemljom grožđa, maslina i najboljih umjetnika na svijetu. Bio je nepromišljenkad je trebao biti oprezan - tvrdio je njegov sin - smion kad je zadrška bila presudna.

Katarina je tu razmetljivu osobnost bolje shvaćala od njegova sina. Znala je da na sjajkoji ga okružuje pada sjena Pavije. U kraljevu životu gotovo nije prošao ni sat, a da se nijesjetio tog poraza, osjećajući da to poniženje neće izbrisati ništa osim osvajanja Italije. Paviaga je učinila nepromišljenim, toliko željnim vojnog uspjeha koji će ga izmiriti sa svijetom.

- 64 -

Ali zbog Pavije je i oklijevao, jer ga je podsjećala da tako sramotan poraz ne smije ponoviti.Pavia ga je učinila najuspješnijim ljubavnikom stoljeća i najnesposobnijim generalom.

— Car se - govorio je Henrik - pobjednički vratio s Istoka. Dvaput je pobijedioBarbarossu. Zauzeo je Tunis i cijeli kršćanski svijet slavi jer je doveo sa sobom mnoge kojisu kao roblje natjerani da služe barbarima. A što je učinio moj otac? Ogledao se u potraziza carevim neprijateljima - i nagodio se s Turcima! S bezbožnicima! Taj najveći kršćaninmeđu kraljevima! Nagodio bi se on i s đavlom samo da se domogne žene ili zemlje.

— Preklinjem vas, Henriče, dragi moj Henriče, da govorite tiše. Dođe li ovo dokraljevih ušiju...

— Onda bi jednom za promjenu čuo istinu. Ne mislim da bi mu to škodilo.— Ljut je - blago je rekla Katarina - zato što mu je Milano obećan kao moj miraz. Ali

moj rođak je umro.Zabrinuto je pogledala Henrika. Zazire li i on od tog braka zbog prerane Klementove

smrti, kao ostatak Francuske? Kako li je samo čeznula da joj kaže kako je njemu taj brakmio i kako je sretan što su sjedinjeni, premda mu nije donijela obećana blaga.

Nije to učinio. Na pameti mu je bio samo porazan očev vojni pohod.— Milano gotovo i nije bio branjen! — rekao je. — Mogli smo ga zauzeti. Ali otac je

oklijevao i sada... sada je prekasno. Da sam bar bio tamo. Osvojio bih Milano... i zadržaoga.

— I biste! — povikala je. — Oh, Henriče, znam da biste izveli smione pothvate. Bilabih tako ponosna na vas... tako počašćena što je moj muž slavan po cijelome svijetu posvojoj dosjetljivosti i hrabrosti. — Nije se odmaknuo od nje. Gorljivo je nastavila, raz-mišljajući o ljubavnom napitku koji ima u ladici, čekajući trenutak da mu ga posluži: —Želite li se malo osvježiti, Henriče?

Odmahnuo je glavom.— Ne bih, hvala. Ne mogu ostati.Trebala ga je tada pustiti da ode, ali bila je toliko opijena srećom što je uz nju.— Henriče, molim vas, molim. Podijelite sa mnom čašu vina. Gotovo vas nikad ne

viđam.— Ja... nemam vremena — odlučno je odgovorio.Izgubila je vlast nad sobom. Povikala je:— Imali biste da provodite manje vremena s Madame La Grande Sénéchale.Žarko se zarumenio i zgađeno je pogledao.— Ona mi je stara prijateljica — odgovorio je s visoka.— Nego što da jest. Mogla bi vam biti majka. Madame d'Etampes kaže da je rođena

onoga dana kada se Sénéchale udala.Henrikove oči prijeteći su sijevnule.— Ne zanima me što ta bludnica govori, a i vama bih, s obzirom na položaj u kojem se

nalazite, preporučio da mudrije birate prijateljice.Suprotstavila mu se. Bila je toliko žalosna da nije mogla obuzdati ljutnju.— Zaboravili ste, monsieur, da je ta dama najutjecajnija na dvoru.— Nisam zaboravio da je najnemoralnija.— Zašto bi bilo nemoralnije da kralj ima ljubavnicu od toga da njegov sin napušta

svoju zakonitu suprugu... iz noći u noć... za volju... stare prijateljice!Problijedio je od srdžbe. Nije se znao nositi s tom situacijom. Obavljao je svoju dužnost

i to mu nije lako padalo. Ali ako će mu priređivati ovakve scene, bit će mu još teže.Onda je zatim briznula u plač i ovila mu ruke oko vrata, a sad kad je posve izgubila

nadzor nad sobom, bujica je potekla još brže zato što je bila tako dugo obuzdavana.

- 65 -

— Henriče — jecala je. — Ljubim vas. Ja sam vam žena. Zar ne bismo mogli... zar nemožemo...?

Ukočeno je stajao.— Mislim da je došlo do nekog... nesporazuma — rekao je, glasa hladna poput siga u

siječnju. — Molim vas da me pustite, pa ću objasniti.Pustila je da joj ruke padnu uz bokove i stajala zagledana u njega dok su joj se

obrazima kotrljale suze.Pomaknuo se prema vratima.— Pogrešno ste razumjeli — rekao je. — Madame La Grande Sénéchale velika mi je

prijateljica, i to već godinama. Naš odnos samo je prijateljski. Ona je gospa velikeuglađenosti i krjeposti. Molim vas, nemojte da opet čujem kako je blatite. Istina je da ste misupruga, ali to nije razlog za prostačke ispade.

— Prostačke! — povikala je kroz suze. — Zar je onda ljubav... prostačka?Jedva je čekao da pobjegne. Bilo mu je strašno neugodno zbog nje. Pokušavala je

odagnati osjećaje koji su joj parali srce, ali nije mogla. Počinila je ozbiljnu pogrešku, alijednom kad ju je počinila, postala je nepromišljena i bilo joj je svejedno što čini. Kleknula jei obujmila mu koljena.

— Henriče, molim vas, ne idite. Ostanite sa mnom. Učinit ću sve da vam udovoljim.Volim vas... više nego što bi vas itko mogao voljeti. Od ovoga braka zazirete samo zato štovam ga je ugovorio otac.

— Molim vas, pustite me — rekao je. — Ne razumijem vas. Mislio sam da ste barrazumni.

— Kako čovjek biti razuman kad je zaljubljen? U ljubavi nema razuma, Henriče. Tavaša opčinjenost ženom dovoljno starom da vam bude baka valjda ne može potrajati, zarne?

Odgurnuo ju je, a ona pustila da svom težinom udari o pod. Ali čim su se vratazatvorila, shvatila je koliko se glupo ponašala i ponaša. Nije to bio pravi put.

Polako je ustala i odvukla se do kreveta. Bacila se na njega i pustila da joj tijelopotresaju jecaji - ali nečujni.

Nakon nekog vremena su popustili. »Čovjek ne rida kada kani uspjeti«, govorila si je.»Već planira.«

Henrik joj se nakon toga nekoliko dana nije ni približio, a ona se bojala da bi, kad biizašla iz odaja i kretala se među dvoranima i dvorankama, odala ljubomoru kojajoj razdiresrce. Na koljenima i hodajući sobom, molila se za Dianinu smrt.

— Možda, Djevice, da pošalješ neku strašnu bolest koja je neće nužno ubiti, već samounakaziti... Upravljaj rukom Sebastiana di Montecuculija. Pošalji mu prave misli. To biučinio za Italiju, Sveta Marijo, pa ne bi bio grijeh.

Madalenna joj je donijela novosti.— Kralj je poslao po prestolonasljednika, Madame la Duchesse. Mora se pridružiti

ocu u Valenciji. Ljudi govore da je to loše. Kažu da to ne sluti na dobro za Francusku.Ali onoga dana kada je prestolonasljednik imao otputovati u Valenciju, u njezine odaje

došao je Henrik. Ležala je u krevetu osjećajući se umorno, otežale glave. Kako li je samopožalila što nije na nogama, uredno spletene kose, namirisana i odjevena u kićene haljine.

Ušao je i stao pokraj kreveta, gotovo nasmiješeno, kao da je potpuno zaboravio prošlisusret.

— Dobar vam dan, Katarino.Pružila mu je ruku, a on ju je poljubio, reda radi, istina, ali ipak ju je poljubio.

- 66 -

— Izgledate sretno, Henriče. Zar su vijesti dobre?Glas joj je bio bezizražajan i dobro je obuzdala osjećaje.— Vijesti su za vojsku loše — odgovorio je — ali za mene dobre. Jer mislim da ću se

uskoro priključiti ocu u Valenciji.— Zar ćete... Henriče... poći s prestolonasljednikom?— Franjo se povukao u postelju. Bolestan je. Ne može joj krenuti da se pridruži ocu.— Siroti Franjo! Što mu je?— Ništa strašno. Samo se nadam da će mi otac naložiti da ga zamijenim.— Zasigurno će pričekati dan ili dva. Što muči vašega brata?— Igrao je tenis na suncu. Iscrpio se i ožednio, a kao što znate, pije samo vodu. Onaj

Talijan odnio je njegov pehar do zdenca i vratio mu ga punog. Popio je sve i poslaočovjeka po još.

Katarina je ležala posve nepomično, zureći u isklesane božice i anđele na stropu.— Talijan? — polako je upitala.— Montecuculi. Znate, Franjin talijanski peharnik. Kakve to sad ima veze? Franji je

pozlilo od vrućine i vode pa se povukao u svoje odaje. Ocu neće biti drago kad čuje vijesti.Prekorit će ga zbog toga što pije vodu.

Katarina nije odgovorila. Za promjenu, premda je Henrik bio uz nju, nije ga uopće bilasvjesna, jer je pred sobom vidjela samo fanatične, Montecuculijeve oči.

Cijeli dvor oplakivao je prestolonasljednika. Nitko se nije usuđivao odnijeti vijesti uValenciju Franji, koji je znao samo da mu je sin bolestan.

Bio je to strašan šok. Mladić je još prije nekoliko dana bio živ i zdrav. Istina, nikadanije bio baš muževan, ali bio je dovoljno snažan da odigra poštenu partiju tenisa. Njegovasmrt bila je jednako tajanstvena koliko i nagla.

Dvorski liječnici slagali su se da je smrt uzrokovala voda koju je popio. Svi okomladića zgražali su se nad njegovom sklonošću vodi, koju je pio u neumjerenimkoličinama, dok je dobro francusko vino jedva kad i kušao.

Njegov talijanski peharnik!Sada je dvor počeo šaputati:

— Bio je to njegov talijanski peharnik, razumijete.Kralju je moralo biti dojavljeno što se dogodilo i taj zadatak dopao je njegova velikog

prijatelja, kardinala od Lorrainea, ali rječiti kardinal - kojemu inače nikada nije uzmanjkaloriječi - nije se mogao natjerati da priopći kralju tu strašnu tragediju. Stajao je pred starimprijateljem, mucajući da vijesti nisu dobre.

Franjo se brže-bolje prekrižio i, smjesta pomislivši na najstarijeg sina jer je znao daboluje, rekao:

— Dječaku se stanje pogoršalo. Recite mi. Ne prešućujte ništa.Vidjevši suze u kardinalovim očima, naredio mu je da govori.— Dječaku je gore, gospodaru. Moramo imati vjere u Boga...Kad mu je glas prepukao, kralj je povikao:— Razumijem. Ne usuđujete mi se reći da je mrtav.Užasnuto je pogledao ljude oko sebe, jer je znao da je pogodio.U prostoriji je vladao muk. Kralj je prišao prozoru, skinuo kapu i, podigavši ruke,

povikao:— Bože moj, znam da moram strpljivo prihvaćati što god mi pošalješ, ali od koga, ako

ne od Tebe, da se nadam snazi i pomirenju sa sudbinom? Već si me pogodio smanjenjemkraljevstva i vojnim porazom, a sada si tome pridodao gubitak sina. Što ti je još preostalo

- 67 -

nego da me potpuno satreš? Ako to želiš, pošalji mi bar znak da je tako, kako se ne bihopirao tvojoj volji.

Tada je briznuo u dug i gorak plač, a oni oko njega suosjećajno su plakali i nisu mu seusuđivali prići.

U Lyonsu su se proširile glasine. Katarina je toga postala svjesna čim je vidjela kako jegledaju oni s kojima se mimoilazila na stubama i hodnicima. Ljudi je nisu gledali, ali jeznala da gledaju za njom.

Madalenna joj je donijela novosti.— Madame la Duchesse, ponavljaju da je peharnik bio Talijan. Kažu da bi

prestolonasljednik i danas bio živ da nisu pustiti Talijane u svoju zemlju.— Što još kažu, Madalenna? Reci mi sve... moraš mi prenijeti sve što govore.— Kažu da sada imaju novog prestolonasljednika... prestolonasljednika s talijanskom

suprugom. Kažu da će buduća francuska kraljica biti Talijanka. Pitaju se je li talijanski grofubio prestolonasljednika.

Nije dugo trebalo da uhite grofa Sebastiana di Montecuculija.

Protivno očevu nalogu, Henrik je odjahao u Valenciju. Franjo je u žalovanju bio sklonpopustljivosti. Sada je morao sina, kojega nikada nije mogao voljeti, gledati u novomesvjetlu. Henrik je sada bio prestolonasljednik. Bio je dragocjen. Franjo se nije mogao otetidojmu da ga progoni zla kob i strepio je za preostale sinove.

— Foy de gentilhomme! — rekao je Henriku. — Čini mi se da sam najzlosretnijičovjek u Francuskoj. Moja vojska je poražena, a prestolonasljednik mrtav!

Tada se oglasi vojnik u Henriku.— Vaša vojska još nije poražena, oče, i ja sam to došao spriječiti. Izgubili ste jednoga

sina, ali sada pred vama stoji drugi.Franjo je na to zagrlio dječaka, privremeno zaboravivši otpor prema njemu.— Molim vas, oče, da mi dopustite priključiti se Montmorencyju u Avignonu.— Nikako! — povikao je Franjo. — Jednoga sina već sam izgubio. Moram dobro

čuvati preostale.Henrik nije odustajao i nakon nekog vremena uspio nagovoriti oca da ga pošalje

Montmorencyju.Tada je Henrik izgradio svoje drugo prijateljstvo, gotovo jednako snažno kao ono koje

je dijelio s Diane.Anne de Montmorency bio je jedan od najstrožih tirana koji su ikada zapovijedali

vojskom, predan katolik, vrlo pedantan u obavljanju vjerskih dužnosti. U Henrikovimočima bio je poput anđela osvetnika, a vojnici - razuzdani i okrutni kakvi su bili - njega suse užasavali. Hrane je nedostajalo, a plaća nije bila izvjesna, ali Montmorency nikada nijeopustio čudesnu stegu kojoj se divio svatko tko ju je iskusio. Bio je uvjeren da je Bog nanjegovoj strani, bio je nasilan i krajnje okrutan tako da su pred njim drhtali i najsmjeliji.Nije imao milosti prema prijestupnicima. Nije bilo jutra da je propustio izmoliti Oče naš igotovo ni dana da nije nekoga mučio, objesio ili proboo kopljem zbog povrede pravila.Doista, činilo se da je upravo nakon molitve najopakiji. Prestao bi mrmljati molitvu ipovikao: »Objesite onog čovjeka!« ili »Probodite onog tamo kopljem!« U vojsci se uvriježilauzrečica: »Čuvaj se Montmorencyjevih Očenaša.«

Mladom Henriku taj se muškarac činio divnim. A Montmorencyju je, pak, bilo takodrago što vidi mladoga kraljevića umjesto kralja da nije mogao sakriti olakšanje i bilo muje jako stalo do dječaka. Još od Pavije, vojska bi se prestrašila čim bi se kralj našao uredovima. Govorili su da Franjo donosi nesreću, da su ga sveci osudili na bojne poraze. Uz

- 68 -

to, Henrik nije imao onu bombastičnu narav koja je krasila tolike pripadnike njegovastaleža. Želio je biti dobar vojnik i bio se potpuno spreman pokoriti Montmorencyjevuzapovjedništvu.

Ali Franjo nije odgodio svoj dolazak. Ubrzo nakon Henrikova dolaska u Avignon, zanjim je stigao i kralj. Toga puta Franjo nije donio nesreću i Francuska je bila spašena -premda ne snagom oružja. Zahvaljujući Montmorencyjevoj taktici razaranja gradova i selau povlačenju, carska vojska je skapavala od gladi i tisuće su pomrle. Izlaz je bio samojedan - povlačenje.

Franjo se pitao treba li progoniti Španjolce u bijegu i njihove plaćenike. Oklijevao je kaotoliko puta prije. Želio se vratiti u Lyons, istražiti slučaj smrti svojega najstarijega sina iotkriti ima li istine u glasinama da je otrovan.

Zbog toga je došlo do privremenog prekida ratovanja.Odlazeći od Montmorencyja, Henrik je rekao:— Možete biti sigurni da ću vam cijeloga života, što god se dogodilo, biti odan

prijatelj.Montmorency je poljubio mladića u oba obraza. Henrik je učio kolika je golema razlika

između vojvode i prestolonasljednika, drugoga sina i budućeg kralja.

Montecuculi je u zatvorskoj ćeliji čekao mučitelje. Sate u mračnoj tamnici provodio je umolitvi za hrabrost da izdrži muku koja mu predstoji.

Kako li je samo lako zamišljati se kao mučenika! A kako li je stvarnost samo tegobna išokantna! Zamišljati kako se prkosno uspinješ na gubilište radi ljubavi prema domovini -to je veličanstveno. A stvarnost? Ponižavajuće mučenje do granice smrti, nakon čega tevuku natrag u život samo da bi opet i opet prelazio isti put te naučio da ti sirotome tijelumanjka snage kakvu ima duh. Glasan, zvonak usklik: »Ne priznajem ništa!« zamjenjuju ja-uci i krici agonije.

Montecuculijevo lijepo lice oblijevao je znoj, jer su sada u ćeliju ušli ljudi, među kojimaje i liječnik koji će ga pregledati da vidi na kakve ga još muke mogu staviti, a da ne umre ine liši ih jedinog načina da doznaju istinu o prestolonasljednikovoj smrti.

Dok je liječnik obavljao pregled, u ćeliju su uneseni stolovi i stolice. S užasom koji ga jetjerao na povraćanje, gledao je kako dvojica pohabanih muškaraca unose klinove i daske.

— Kako zdravlje? — upitao je čovječuljak poslovna držanja koji je sjeo za stol iizvadio pribor za pisanje.

Liječnik nije ništa rekao, ali Montecuculi je znao što znači mrki kim glavom.Nakon nekoliko minuta, liječnik je otišao u susjednu ćeliju gdje će čekati za slučaj da ga

zatrebaju tijekom mučenja.Grofu je zatim prišao visok muškarac u crnom. Rekao je:— Grofe Sebastiano di Montecuculi, odbijete li dati zadovoljavajuće odgovore na

pitanja koja vam postavim, odlučeno je da će biti neophodno podvrgnuti vas mukama -uobičajenim i izvanrednim.

Montecuculi je drhtao. Znao je što to znači. Znao je čemu služe daske i klinovi. Od njihće nastati ono što se diljem zemlje naziva Čizmom, a u tu čizmu stavit će mu noge imučenje će započeti.

Dok su ga pripremali, pred ćelijom je nastala strka i ušla je visoka pojava u odjećiblistavoj od dragulja, na što su svi u ćeliji prestali s radom i duboko se naklonili. Kralj jezačudno odskakao od te mračne komore užasa. Franjo se držao ozbiljno. Prema mjerilimasvojega doba, nije bio pretjerano okrutan, ali gubitak sina duboko ga je pogodio i zakleo se

- 69 -

učiniti sve u svojoj moći da osveti njegovo ubojstvo. Stoga je osobno došao čuti priznanjeiskamčeno s usana čovjeka kojega je smatrao dječakovim ubojicom.

— Je li sve spremno? — upitao je spuštajući se na stolicu koju su mu odmah donijeli.— Gospodaru, čekamo samo vaš nalog za početak. Krvnik, lica krvoločnija no što ga

je mladi grof do tada imao nesreću vidjeti, sputao ga je užadi, nakon čega su mu njegovipomoćnici stavili obje noge u čizmu i zategnuli konopce zavrćući polugu.

— Čvršće! - zarežao je krvnik, a grof se odjednom našao u neizdrživoj agoniji, jer sumu noge bile tako čvrsto stegnute da mu je sva krv potisnuta u ostatak tijela. Kriknuo je ionesvijestio se. Kad je otvorio oči, liječnik je stajao nad njim držeći mu ocat pod nosom.

— Eto dobra početka! — hihotao se krvnik. — Firentinci smjeli kao ljiljani! Slikajulijepe slike, ali gube svijest i prije nego što mučenje počne! Bolje ti je da progovoriš, mali, ipoštediš Njegovo Veličanstvo daljnjeg boravka u ovoj ćeliji.

Liječnik je rekao da moraju pričekati prije umetanja klinova, jer je potrebno nekolikominuta da se cirkulacija ponovno ustali. Franjo je primakao stolicu mladiću i obratio muse, ne posve neljubazno:

— Znamo, grofe, da ste ispunjavali nečiju zapovijed. Budalast ste mladić ako trpiteumjesto onih koji bi sada trebali biti na vašem mjestu.

— Nemam što reći, gospodaru — odgovorio je Montecuculi. Ali Franjo ga je nastavionagovarati da progovori, dok nije objavljeno kako je vrijeme za umetanje prvih dvajuklinova.

— Po čijem ste nalogu otrovali prestolonasljednika? — pitao je visok muškarac ucrnom.Montecuculi je odmahnuo glavom. Odbijao je progovoriti. Jedan od muškaraca spremno ječekao pokraj grofovih nogu, a drugi, njemu sučelice, pokraj gležnjeva. Okviri u kojima sumu bile noge, bili su tako čvrsto pritegnuti da nisu popuštali. Čulo se jezivo pucketanjedok su se kosti slamale da naprave mjesta za klinove.

Montecuculi je opet izgubio svijest.Osvijestili su ga octom i ponovno postavili pitanje. Umetnuli su treći i četvrti klin, a

Montecuculi je, dok mu je od boli sluđeni mozak očajnički nastojao zadržati razum, znaoda više nikada neće hodati.

— Govori, luđače! — povikao je muškarac u crnom. — Ovo je bilo tek Običnoispitivanje. Sada slijedi Izvanredno. Govori? Zašto štitiš svoje gospodare?

Liječnik se saginjao nad njega, kimajući na onaj svoj mrk i nijem način. Grof je bio mladi zdrav, pa je smatrao da ga nastavak mučenja vjerojatno neće ubiti. Toga dana mogu gaispitivati do krajnjih granica. Ne uspiju li iz njega izvući odgovore, poslije će pokušati smučenjem vodom.

U Montecuculijevoj glavi bilo je samo jedno, a to je bila želja da poštedi izmučeno tijelodaljnjih muka. Dok se kolebao između života i smrti, podsjećao se da je postigao što jenaumio. Zahvaljujući njemu, na francuskom prijestolju sjedit će kraljica iz obitelji Medici.Kad bi nju upleo, njegova patnja i smrt bili bi uzaludni. Ali ovi ljudi neće povjerovati unjegovu nedužnost! Pronašli su otrov u njegovim odajama, a to je, uz talijansko podrijetlo,bilo dovoljno da ga osudi u njihovim očima. Nije se usuđivao uplesti Katarinu i njezineastrologe, ali ustraju li u još većim mukama, nije znao kako će to podnijeti, jer je za sadaotrpio samo Obično ispitivanje - umetanje samo četiriju klinova. Iznimno ispitivanje značiumetanje još četiriju. Čeznuo je biti mučenik, čeznuo je umrijeti za Italiju, ali kako daizdrži ovu dugotrajnu agoniju? Tijelo mu je oslabilo od patnje, pa je osjetio da mu slabi iotpor.

Kralj je sjedio naslonjen, prekriženih ruku. Nije micao pogleda s Talijanova lica.

- 70 -

Muškarci su bili spremni s petim klinom.Kralj podigne ruku.— Govori! — blago mu reče. — Zašto ovoliko trpiš? Na koncu ćeš progovoriti.Montecuculi je otvorio usta. Tražio je riječi, ali nije mogao ništa reći jer mu je mozak

otupio.Kralj je slegnuo ramenima. Muškarac je spremno čekao s novim klinovima koji će

pojačati muke.Grofa su preplavili agonija... užas... bol. »Da je to bar smrt«, pomislio je.Onda je podigao svoje upale oči u blistave kraljeve oči i progovorio.

Katarini, samoj u odajama, bilo je mučno od strepnje. Znala je da mučeMontecuculija. Što će im reći? Kako će se suzdržati od toga da je uplete, dok trpinevjerojatne muke? Što kad uhite Cosma i Lorenza Ruggierija? Koliko god pametni bili,njih dvojica neće izdržati muke. Iz njih će izvući priznanje, baš kao i iz grofa.

Optužit će je. Cijela zemlja samo je čekala da je optuži. Što bi učinili sprestolonasljednicom koja je naručila ubojstvo?

Kakva li je budala samo taj čovjek! Kakva glupa, nesposobna budala! Zar je mislioda može ubiti prestolonasljednika, a da to nitko ne istraži? Nije željela da ubijeprestolonasljednika. Nije je častohleplje nagnalo na razgovor s njim. Sada joj je bilo jasnokako je pogrešno protumačio njezine riječi. Budala je mislila da će lako uklonitinasljednika francuskoga prijestolja.

A sada... sada je ona bila prestolonasljednica. Preživi li ove nedaće, postat ćefrancuskom kraljicom. To je doista bilo čudo! Ali nešto je pošlo po krivu. Tražila je ljubav,a dobila krunu.

Već su je sumnjičavo gledali. Vojvotkinja se pretvorila u prestolonasljednicuzahvaljujući tajanstvenoj smrti kraljeva najstarijeg sina! Šaputali su o njoj, gledali je,sumnjičili, čekajući samo osudu, za koju su bili uvjereni da joj predstoji čim talijanskoggrofa stave na muke.

A što će učiniti s njom? Nedvojbeno bi je prognali iz Francuske. Talijansku ubojicuzasigurno ne bi zadržali u zemlji.

Oh, Montecuculi, budalo! Ti i tvoje glupavo mučeništvo! Kamo će te oni sada odvesti?Kamo će odvesti mene?

Gledala je svoje blijedo lice u zrcalu. »Izgubim li sada Henrika«, mislila je, »molit ću seza smrt, jer doista mi nije do života bez njega«.

Dvor se okupio na velikoj predstavi. Svjedočit će joj najviši dostojanstvenici. Podignutesu tribine i kraljevski šator od sukna protkana zlatom.

Katarina je iz svojih odaja slušala povike pred prozorima. Brižno se odjenula. Suknje sujoj bile prošivene biserjem, a gornji dio rubinima. Kako li je samo bila blijeda! Njezinadebela koža, prelijepa na svjetlosti svijeća, pod jarkim suncem bila je nezdravo žuta.Proteklih se nekoliko tjedana promijenila i promjena joj je bila vidljiva na licu. Ali nije bilaupadljiva i nitko je nije zamijetio osim nje. U usnama joj se pojavilo nešto proračunato, a uočima hladan sjaj. Shvatila je koliko je propatila otkako je čula da je Montecuculi uhićen,kakvi su je užasni strahovi obuzeli kad je čula da ga muče. Ali sveci su bili milostivi premaKatarini Medici. U um mučena čovjeka poslali su mudrost. Izmislio je dobru priču kojanije zvučala toliko ishitreno da bi bila neuvjerljiva i njome spasio Katarinu. Kralju imučiteljima rekao je da su ga naputila dva carska generala. To je bilo pametno, jer kako bi

- 71 -

Francuzi mogli taknuti španjolske generale! Pridodao je da mu je naloženo otrovati svekraljeve sinove i samoga kralja. Vrlo mudro. Montecuculi ipak nije bio tako glup.

Ali Francuzi su još vjerovali da je ona imala prste u prestolonasljednikovom ubojstvu.Bila je Talijanka koja bi od ubojstva imala velike koristi i to je u njihovim očima biodovoljan povod. »Ali ja sam nevina u ovome«, uvjeravala se. »Nije mi bilo ni na kraj pa-meti ukloniti sirotog Franju.«

Sada je začula trublje i ušao je Henrik da je otprati, jer u ovako svečanoj prigodi nijemogao sjediti s ljubavnicom. Izgledao je plemenito u sjajnome ruhu, ali mrštio se supruzi,a ona osjećala njegov nespokoj.

— Zrak je zagušen glasinama — rekao je, gotovo je zgađeno gledajući. — Da mi je barbrat živ! — nastavio je iskreno tronut. — Zašto bi ti stražari željeli razoriti moju obitelj?

Katarina mu je revno prišla i primila ga pod ruku.— Tko zna kakvi se sve planovi kuju? — rekla je.— Govore da je Talijan lagao.

Nije je htio ni pogledati.— Uvijek nešto govore, Henriče.— Volio bih da otac nije priredio ovu predstavu. Ili bar da je vi i ja ne moramo gledati.— Zašto?

Okrenuo se prema njoj. Pogledao je u njezine tamne oči koje kao da su postaleprepredene, tajnovite. Toga dana bila mu je odbojnija no inače. Mislio je da će se navići nanju, čak mu se učinilo da se navikava, ali od nerazjašnjene bratove smrti, nije je želio čak nipogledati. Nije je razumio, a i kako da prečuje da se njezino ime spominje u šaputanjima osablazni koja kruže Parizom, Lyonsom, cijelom Francuskom? Ta njegova supruga baš jebila čudna. Tako smirena i sabrana u društvu, a posve drukčija kad bi ostali sami. A sada,kad se spremaju gledati strašno pogubljenje, oči joj blistaju, a prsti se gorljivo trzaju dokmu steže rukav. Nije je razumio. Znao je samo da ga, kad je uz nju, obuzima vrtoglavaželja da pobjegne - da pobjegne od njezinih željnih ruku, molećivih očiju i usana, suvišetoplih i vlažnih, koje nikako da mu se odvoje od kože.

— Zašto? — netrpeljivo je ponovio za njom. — Znate zašto. Vi i ja imamo velikekoristi od smrti mojega brata. Da je poživio, ja bih ostao vojvoda, a vi vojvotkinja. Aovako, ako se i nama ne sprema otrovan pehar, jednoga ćemo dana biti kralj i kraljicaFrancuske.

Odgovorila mu je dubokim, promuklim glasom kojim se obraćala samo njemu:— Imam osjećaj da će moj muž jednoga dana biti najveći kralj kojega je Francuska

ikada imala.— Bio bi sretniji da je rođen za kraljevanje, a da nije morao zauzeti mjesto mrtvoga

brata. — Naglo se okrenuo, pobojavši se da je ono što se o njoj govorka istina! Užasnuto jeshvatio da bi u to mogao i povjerovati. — Dođite! — hladno joj je rekao. — Ne smijemozakasniti jer ćemo se u protivnom morati suočiti i s očevom srdžbom.

Zauzeli su mjesta pod blistavim šatorom. Katarina je znala da su sve oči uprte u nju, au tišini koja je zavladala čula je tiho šuštanje svile i brokata te šaputanje.

Diane je sjedila s kraljičinim damama, uspravna, ohola i čarobno lijepa, tako da jeKatarina jedva zadržavala vlast nad sobom, premda bi se najradije rasplakala. Nije bilo ferda je ona tako stara, a opet tako lijepa. Kakvih izgleda ima tako mlada djevojka, neiskusnau ljubavnom umijeću, protiv takve žene? »Oh, Montecuculi«, pomislila je, »pružio si mikraljevanje kad sam ja samo željela biti voljena supruga i majka!«

- 72 -

Privukla se draguljima ukrašenoj pojavi svojega supruga. Je li joj se učinilo ili se ondoista malo odmaknuo od nje? Oči su mu poletjele prema Diane. Bio je odan ljubavnikkojega je Katarina željela za sebe.

»Mrzim je!« pomislila je. »Sveta Majko Božja, kako li je mrzim! Pomogni mi... pomognimi da je uništim. Pošalji pošast da uništi tu blistavu ljepotu, pošalji poniženje da pogne tuponosnu glavu... ubij je, kako bi onaj kojeg ljubim mogao biti moj. Želim biti kraljica ivoljena supruga. Kad bi mi se to ostvarilo, posvetila bih život pobožnosti. Nikada više nebih griješila. Vodila bih besprijekoran život bez i najmanjeg grijeha. Sveta Majko, pomognimi. Oh, Henriče! Zašto ja, tako brižno odgajana, tako uravnotežena, tako samosvojna,moram ovako ludo ljubiti tebe kojeg je opčinila ona čarobnica!«

Glasnici su trubili i svi su ustajali dok su kralj i kraljica svečano ulazili.Franjo je djelovao umorno. Oplakivao je sina i razaranje Provanse. Katarina se,

gledajući ga, molila da na njegovo mišljenje ne utječu glasine o njoj.Sjela je, gledajući kako iznose zatvorenika. Zar je to naočiti Montecuculi? Bio je

neprepoznatljiv. Nije mogao hodati, jer su mu oba stopala smrvljena u nemilosrdnojČizmi. Nekoć čista, smeđa koža sada je bila žuta. U nekoliko tjedana pretvorio se izmladića u starca.

Ali Katarina je brzo - i s velikim olakšanjem - primijetila kako je zadržao uznosito ifanatično držanje. Možda je bio natučen, krvav i slomljen, ali nosio je svoju mučeničkukrunu. Nije pogrešno izabrala slugu. Znao je da ga čeka strašna smrt, ali se s njome po-mirio. Možda je imao osjećaj da su najveće muke iza njega. Četiri snažna muškarcaizvodila su četiri vatrena konja. Trebala im je sva snaga i vještina da obuzdaju životinje.Katarina se sjetila prizora u palači Medicijevih, kad je sjedila s tetkom i kardinalom,gledajući smrt vjernoga prijatelja.

Tada nije pokazala osjećaje. Bilo je važno da ih ne pokaže. Sada je to bilo dalekovažnije.

Svaki od četiri grofova uda vezali su za po jednog konja. A sada... došao je i tajtrenutak. Mlade djevojke nagnule su se naprijed na sjedalima, očiju razrogačenih uiščekivanju i uzbuđenju. Mladići su zadržavali dah.

Sad!Glasno su odjeknule fanfare. Užasnuti konji odgalopirali su u različitim pravcima. Čuo

se glasan krik kao u životinje koja trpi najstrašnije muke, a onda je zavladao grobni mukkoji je narušavao samo topot kopita. Katarina je zurila u konje koji su mahnito galopiralipoljem, a za svakog je još bio vezan po jedan odvratan dio tijela koje je nekoć bilo grofSebastiano di Montecuculi.

Njoj više nije prijetila nikakva opasnost. Montecuculi je više nije mogao odati.Prestolonasljednik Franjo bio je mrtav, a njegovo mjesto zauzeo je Henrik, pred čijom jetalijanskom suprugom sada blistalo francusko prijestolje.

- 73 -

Izvanbračno dijete

Tri žene koje su gledale taj jezovit prizor znale su da će im životi odsada biti drukčiji.Anne d'Etamps izašla je iz šatora zabrinuta. Deset godina vladala je francuskim

kraljem i preko njega Francuskom. U zemlji nitko nije bio utjecajniji od nje. Čak su iMontmorency i kardinal od Lorrainea, ako su željeli biti u kraljevoj milosti, morali prvobiti u milosti njegove ljubljene vojvotkinje. Nije bila samo najljepša žena na dvoru, već inajpametnija. Franjo je za nju govorio da je najljepša među mudrima i najmudrija međulijepima. Ali sada je vidjela da joj moć visi o koncu, a taj konac bio je kraljev život.

Govorilo se da su kralj i novi prestolonasljednik toliko različiti koliko to dva Francuzauopće mogu biti, ali jedno su ipak imali zajedničko. Franju su cijeloga života savjetovaležene, odnosno vladale njime, ali tako nenametljivo da toga nije bio svjestan. U mladosti jeto bila majka, poslije sestra, čiji se utjecaj preklapao s vladavinom madame deChateaubriand, koju je svrgnula Anne. Te četiri žene nešto su imale zajedničko: pamet.Franjo ih ne bi trpio da nisu bile pametne. Toliko o Franji. A Henrik? On je bio drugogakova. U djetinjstvu nije imao nježne majke ni sestre, već samo španjolske tamničare koji sumu se podrugivali. Ali jedna se žena pojavila u pravom trenutku, žena upravo onih odlikakoje su oduševljavale njegova oca - ljepote i mudrosti. I tako je Henrik završio u šakamaDiane de Poitiers, bespomoćniji no što je Franjo ikada bio.

Međusobnoj mržnji Diane i Anne razlog nije bila samo ljubomora. Obje su bile previšepametne da bi se zamarale time što netko onu drugu smatra ljepšom, osim utoliko što jeljepota bila oružje u borbi za moć za kojom su obje žudjele.

Anne je bila umnija od tih dviju žena. Dvorski pisci i slikari bili su joj bliski prijatelji, anjih je, baš kao i nju, privukla nova vjera koja se počela širiti europskim kontinentom.Anne je vatreno željela da reformirani nauk prodre u Francusku. Imala je mnogo pristaša,među kojima su bile, primjerice, sve pripadnice Petite Bande, a one su bile najutjecajniježene u zemlji. Tu je bio i njezin ujak, kardinal od Meluna i admiral Chabot de Brion. Sadmiralom nije dijelila samo vjerske ideje, jer Anne, koja je vjerovala u ravnopravnostspolova, nije vidjela zašto bi ona morala biti vjerna Franji, kad on njoj nije.

Diane je, pak, bila neprijateljica reformirane vjere i zavjetovala se boriti protiv nje.Montmorency, sada najbliži prestolonasljednikov muški prijatelj, stao je na stranuljubavnice svojeg mladog prijatelja. Kardinal od Lorraine također je podupirao Diane, za-jedno sa svoja tri nećaka, vrlo energična i ambiciozna mladića. Bili su to Francis, Charles iClaude, sinovi vojvode od Guisea. S takvim pristašama, Diane se mogla smatrati snažnom,čak i u usporedbi s najutjecajnijom ženom na dvoru.

I tako se Anne, razmišljajući o tim stvarima, ponovno zapitala koji je njezin zlonamjernineprijatelj, preko posrednika, ubacio otrov u prestolonasljednikov pehar.

Ali nije mogla drugo nego čekati i gledati, i ne propustiti priliku da ukloni suparnicu.Prestolonasljednik je bio mlad, ta žena stara, a mala Talijanka ne bez draži.

Ali koliko god se tješila, Anne se nije mogla oteti pomisli da je mjesec koji se smanjuje.

Dok je Henrik pratio Katarinu natrag do njezinih odaja, i ona je razmišljala opromjeni u svojem životu. Lice joj je bilo bezizražajno i nije ničim pokazivala da je prizorkojem je svjedočila u njoj pobudio ikakve osjećaje. Henrik je bio žutozelen. Već je viđao

- 74 -

smrt, čak i tako okrutnu, ali ova ga je dirnula više od svega čemu je do tada svjedočio.Volio bi da od bratove smrti nije imao toliko koristi.

Čim su ostali sami, Katarina se okrenula prema njemu.— Kako li mi je drago što je ovo završilo!Nije ništa rekao, već prišao prozoru i pogledao van. »I njemu mora biti drago«,

pomislila je Katarina. Još nedavno vojvoda, a sada prestolonasljednik - s krunom nadohvatruke. Zasigurno se potajice raduje.

Prišla mu je i dodirnula ruku. Bila je sigurna da nije osjetio njezin dodir, jer se nijeodmaknuo od nje.

Rekla je:— Sad kad je osvećen, moramo to pokušati zaboraviti.Okrenuo se i pogledao je u oči:— Ja ne mogu zaboraviti — rekao je. — Bio mi je brat. Bili smo zajedno... u zatvoru.

Voljeli smo se. Nikada ga ne bih mogao zaboraviti.Usne su mu drhtale, a Katarina je, vidjevši da su ga smekšale uspomene, pokušala to

okrenuti u svoju korist.— O, Henriče, znam. Bio vam je voljeni brat. Ali ne smijete žalovati, Henriče, ljubavi.

Pred vama je život. Supruga koja vas ljubi... i čezne za time da vam doista budesuprugom.

Odmah je vidjela da je pogriješila. Tako prepredena u spletkama, bila je tako nespretnau ljubavi. Spletkarenje joj je bilo prirodno, ali ljubav ju je neočekivano snašla i nije je jošrazumjela.

Otresao se njezina dodira.— Volio bih da znam tko ga je ubio — rekao je, a oči su mu bile ražarene kad je

pogledao ravno u njezine. Lecnula se, a on je to vidio.Brzo se okrenuo, kao da želi biti što dalje od nje, kao da se u njezinoj blizini ne može

osloboditi strašne sumnje.— Henriče... Henriče... kamo ideš?Znala je kamo ide i to ju je razbjesnilo te joj slomilo vlast nad sobom, premda je znala

da joj je ona najjače oružje.Hladno je odgovorio:— Ne mislim da sam vam dužan polagati račune o svojem kretanju.— Odlazite njoj opet... i opet. Na ovakav dan napuštate svoju suprugu... da biste se

zabavljali s ljubavnicom.Vidjela je kako mu vruće crvenilo podlijeva kožu i kako mu se usne stežu u uštogljenu

crtu koju je tako dobro poznavala.— Zaboravljate se — rekao je. — Već sam vam rekao da mi Madame la Grande

Sénéchale nije ljubavnica. Ona mi je najveća prijateljica čiji mi je staložen razbordragocjeno utočište od bijesnih ispada koje povremeno moram trpjeti od drugih.

Otišao je. Ona je zurila za njim. Lagao je! Naravno da mu je ljubavnica. Kako li je samotipično da laže o tako nečemu jer to smatra plemenitim i udvornim! Istodobno je doista bioplemenit i udvoran.

Katarina je toga dana, kada je postala prestolonasljednicom Francuske, budući da jebila zaljubljena, posve zaboravila na uzvišeni položaj i razbijala glavu isključivoHenrikovim i Dianinim odnosom.

»Otkrit ću govori li istinu!« zavjetovala se. »Čak i ako to znači da se moram sakriti unjezinim odajama.«

- 75 -

Diane je, izlazeći iz šatora u pratnji svojih dvorkinja, razmatrala svoju novostečenuvažnost.

Kad su stigle u njezine odaje, naložila je dvorkinjama da kleknu i pomole se zagrofovu dušu. Kleknula je s njima, a kad su se pomolile, zatražila je da je razodjenu. Reklaje da joj je malo pozlilo od prizora pa da želi počinuti.

Pozorno je motrila svoje dvorkinje. Annette, Marie i Thérèse uvijek su se prema njojophodile s najvećim poštovanjem, ali primjećuje li sada u njihovim očima nešto više?Možda su shvatile na koji joj se način život promijenio jer bi doista morale biti glupe da imto promakne.

— Donesi mi ovamo jastuk, Thérèse. Hvala ti. — Uvijek je bila ljubazna prema njima iznala je da bi je voljele kad je se ne bi pribojavale. Vjerovale su da je čarobnica. — Samolagano prebaci onaj prekrivač preko mene, Annette. Ne želim da me itko ometa.

Oklijevale su.— Da?Diane je proučavala svoje duge, bijele prste na kojima su blistali dragulji. Na palcu

desnice, nosila je rubin, Henrikov dar.— A ako dođe monsieur d'Orléans, gospo?Diane je podigla obrve, a Annette se žarko zarumenila.— Oprostite — promucala je Annette. — Željela sam reći, Monsieur le Dauphin.— Dođe li prestolonasljednik — odgovorila je Diane — to mi slobodno dođite javiti.

Tada ću vam reći hoću li ga primiti ili ne. Ali zapamtite da me ne smijete ometati ni zbogkoga drugoga.

Ostavile su je, a ona se nasmiješila pomislivši kako će šaputati o njoj, zadivljene timekako nije promijenila ponašanje prema ljubavniku sad kad je nasljednik prijestolja.

Kad je po kraljevu nalogu pružila prijateljsku ruku njegovome sinu, nije joj bilo ni nakraj pameti da će postati najmoćnijom ženom Francuske. Kralj se osjećao prilično loše, ajednom kad njega ne bude, Henrik, njezin Henrik, pobjednički će se uspeti na prijestolje. Aonda će na njoj biti da kaže tko će mu sjediti do lakta i tko će imati moć odlučivanja.

Ona drska bludnica madame d'Etamps bit će protjerana s dvora i platiti za sve uvredekoje se usudila dobaciti Diane de Poitiers. Sva je ta zadovoljstva čekaju. Diane se, sklopivšioči, zamišljala pokraj mladoga kralja, kako prima poklonstvo njegovih podanika umjestoone blijede, beznačajne male Talijanke. Sva sreća što je to dijete tako krotko. Bilo jesupruga s kojima je bilo teže izaći na kraj.

Ali na čiju je zapovijed Montecuculi otrovao mladoga Franju? Zar je istina da jepostupao po nalogu španjolskih generala? Moguće. Ljudi su vjerovali da je u to umiješanaHenrikova talijanska supruga, ali bili su spremni okriviti svakog Talijana, a nisu poznavalito samozatajno dijete. Čuli su priče o trovanju i nasilju u Italiji pa su sve Talijane počelidoživljavati kao ubojice.

Misli joj je prekinulo očekivano kucanje.— Gospo, stigao je Monsieur le Dauphin.— Dovedite ga za pet minuta — naložila im je.Njezine dvorkinje su se čudile. Nije oklijevala pustiti prestolonasljednika da čeka -

prestolonasljednika koji je gotovo kralj!Diane je uzela zrcalo i pogledala se. Bila je divna. Nije je čudilo što misle da je

čarobnica. Ni traga umoru, koža svježa kao uvijek, tamne oči bistre. Zabacila je dugu kosui odložila zrcalo, a nakon pet minuta vrata su se otvorila i ušao je Henrik.

Prišao je krevetu i kleknuo.— Dragi! — rekla je.

- 76 -

Poljubio joj je ruke jednako vatreno kao prvoga dana. Ali više nije bio onaj povučenidječak, već nestrpljivi ljubavnik. Međutim, nije zaboravio da je ona i dalje njegova božica,premda je sada uzdignut na vrtoglavo visok položaj.

Ustao je i sjeo do nje na krevet. Obujmila mu je lice rukama i poljubila ga.— Možda i jeste francuski prestolonasljednik — rekla je — ali ja nikada neću

zaboraviti da ste moj Henrik.— Francuski prestolonasljednik — rekao je. — Što je to? Ali kad kažete da sam vaš,

najsretniji sam čovjek u Francuskoj.Blago se nasmijala.— Ah! Znači, poučila sam vas udvornom izražavanju?Okrenuo je lice prema njezinom, podsjećajući je tom kretnjom na dječaka kakav je još

nedavno bio, pa sakrio lice u mek, bijeli saten njezine haljine.Nakon kratke tišine, rekao je:— Diane, tko je naputio tog mladića da ubije mojega brata? Da bar znam.Spustivši pogled na njegovu tamnu glavu, pomislila je: »Zna li on? Sumnja li u koga?«— Henriče — šapne — zar vam ne pada na pamet nitko tko je to mogao učiniti?Podigao je lice prema njezinome i jednostavno odgovorio:— Ima onih koji od toga imaju koristi. Ja, primjerice.»Ne!« pomislila je. »Nema u tome ničega. On ne zna ništa više od mene. Da zna, rekao

bi mi, jer među nama nema tajni.«— Obećajte mi, ljubavi — rekla je — da vi nikada nećete piti nepromišljeno. Neka

sve... ama baš sve... bude kušano prije negoli vi to prinesete usnama.Tiho je rekao:— Imam osjećaj da meni ne prijeti opasnost, Diane. — Gorljivo se okrenuo prema njoj

kao da želi odagnati neugodnosti srećom koju mu ona može pružiti. — Hajde da tozaboravimo. Franjo je mrtav. Ništa ga ne može vratiti. Molim se Bogu da, ako mi je suđenonositi krunu, to činim časno, a ako sam je nedostojan, neka mi bude oduzeta.

Naglo gaje privila sebi. Znala je da nije imao prste u bratovu ubojstvu. Znala je da senjezinom ljubavniku posrećilo, a budući d aje bila praktična žena, ležeći u njegovomzagrljaju nije mogla ne zamišljati blistavu budućnost koja čeka neokrunjenu francuskukraljicu.

Do proljeća iduće godine, nagađanja o prestolonasljednikovoj smrti uglavnom suzamrla. Jedan od optuženih carskih generala poginuo je u bitci prije negoli je čuo zaoptužbu na svoj teret, dok ju je drugi proglasio smiješnom. Neko vrijeme žestoko se ra-spravljalo o tome kako izvesti optužene pred lice pravde, ali se s vremenom od togaodustalo. Carska Španjolska prezrivo se smijala optužbama, a Francuzi se nisu mogliposvetiti istrazi cijelim srcem. Budući da nikakve rasprave nisu mogle vratiti Franju uživot, kralju je bilo draže zaboraviti.

Katarina je znala da mnogi još šapuću o »Talijanki«, kako su je nazivali diljemFrancuske i mnogi su još vjerovali da je umiješana u zavjeru da se Franjo ukloni i njezinamuža postavi nadomak tronu.

Mladom dvorjankom Madalennom služila se kao uhodom. Sirota, glupava malaMadalenna! Bojala se svoje gospodarice jer je u njoj vidjela nešto što je promicalo onimakoji joj nisu živjeli tako blizu. Gospodarica ju je očaravala, ali onako kako zmija očaravaplijen. Dobivala je mnoge zadatke, koji su je vodili na neobična mjesta. Jednom se moralasakriti u odaje Grande Sénéchale kad ju je posjetio prestolonasljednik i prenijetigospodarici sve što je vidjela i čula. Djevojkaje premirala od straha da će biti otkrivena i

- 77 -

nije mogla ni zamisliti što bi je snašlo da prestolonasljednik ili Sénéchale shvate da sesakrila u ormaru. Ali koliko god se bojala zadataka, još se više bojala gospodarice pa ih jeispunjavala oprezno i vješto.

Madalenna nije bila sigurna što je u gospodarici toliko plaši. Možda ono što se krilo izaosmijeha i uglađenosti, krotkosti koju je pokazivala prema ljudima oko sebe. Da, ispod tedolične i nasmiješene krinke bila je, kao prvo, strastvena ljubav prema pre-stolonasljedniku, a kao drugo, užitak u otkrivanju onoga što nije namijenjeno njezinimočima i ušima. Umjesto snalažljivosti, tu je bila prepredenost, a umjesto poniznosti, vatrenponos. A budući da je znala da se tu krije još štošta, Madalenna je se pribojavala. Sjetila sekako su gospodaričine oči blistale nakon Madalennina uhođenja u ormaru GrandeSénéchale. Sjajnih očiju i stisnutih usana, prestolonasljednica je tražila da čuje svakunajsitniju pojedinost, kao da ne želi prekinuti ono što joj je jamačno bilo mučenje.Madalenni se to činilo jezivim i često bi se, kad bi pomislila na gospodaricu, moralaprekrižiti.

Bilo joj je drago što prestolonasljednik trenutačno nije na dvoru.Henrik je bio u Piedmontu. Francuzi su prodrli u Artois i počeli nizati vojne uspjehe,

ali kralja je ubrzo obuzeo nespokoj, pa je, čim se našao među vojnicima, počeo čeznuti zadvorskom udobnošću i raskoši, intelektualnim razgovorom i putenim dražima svojeljubavnice. Stoga je prekinuo rat i raspustio vojsku, izuzev jednog garnizona kojeg jeostavio u Piedmontu pod zapovjedništvom Montmorencyja i prestolonasljednika Henrika,pa se vratio u Pariz, gdje ga je dvor dočekao slavljem.

Stiglo je i ljeto, a Fontainebleau je ljeti bio predivan. Franjo se, nemiran kao uvijek,donekle uspio smiriti među kipovima i slikama. Između gozbi i ljubavnih užitaka, mnogoje vremena provodio diveći se talijanskim slikama - među kojima su bile i LeonardovaGioconda, Michelangelova Leda i Tizianova Magdalena. Onda bi mu ta remek-djelaprivremeno dosadila pa bi se neko vrijeme zabavljao komedijama i maskeratama,balovima i gozbama ili bi izjahao u šumu i dane provodio s Petite Bande.

Katarina nije bila ništa spokojnija od kralja, premda on to ni po čemu nije mogaonaslutiti. Kad bi izjahao u lov, ona je često bila uz njega. Volio joj je pokazivati svojaremek-djela i raspravljati s njom o njima, budući da su mnoga bila djela njezinih zemljaka.Bilo mu je zadovoljstvo slušati je kako govori o Firenzi i često bi čavrljali na talijanskom.

No, muževa ljubav Katarini je toliko značila da bi rado za nju mijenjala kraljevoprijateljstvo. Sanjala je o Henriku, žudjela za njim i, premda je bila oduševljena što je uPiedmontu rastavljen od Diane, priželjkivala je njegov povratak.

Madalenna je Katarini donijela vijesti. Katarina je smrknuto pomislila kako su to vijestikoje bi inače ona zadnja čula.

— Madame la Dauphin, govorka se da se prestolonasljednik zagledao u mladuTalijanku... trgovačku kći u Piedmontu. Vrlo je mlada i, kažu, lijepa, a on je posjećuje takočesto da... da...

Katarina stegne djevojci zapešće, a u očima joj je bilo one žestine koja bi se uvijekpojavila na spomen Henrika.

— Hajde, hajde, Madalenna, da što?— Kažu da će se roditi dijete i da su prestolonasljednik i dama vrlo sretni zbog toga.

Katarina ispusti djevojčinu ruku. Prišla je prozoru i pogledala van. Nije željela daMadalenna vidi suze koje su joj navrle na oči. Madalenna mora vjerovati da je snažna...okrutna, kad je potrebno, ali uvijek snažna. Znači, zaljubio se! Dvor šapuće o tome uži-vajući u novoj sablazni koja je opet povrijedila ionako izmučeno srce Katarine Medici.Napokon je pobjegao svojoj vremešnoj ljepotici... ali ne natrag supruzi koja ga ljubi

- 78 -

takvom žestinom da gubi vlast nad sobom svaki put kad pomisli na njega. Kakvog liponiženja! Zar će je zauvijek ponižavati? I to s djevojkom iz njezine zemlje - mladomdjevojkom, mlađom od nje! S jedne strane trgovačka kći iz Piedmonta, a s druge Katarina,njegova supruga iz firentinske obitelji Medici - koja je Medici i buduća kraljica. A on nju nemože voljeti, već druga nosi njegovo dijete!

Zatvorila je oči gutajući suze.Madalenna je mucala:— Ja sam... mislila sam da biste željeli znati. Nadam se da nisam pogriješila.— Nisam li ti rekla da mi doneseš sve novosti koje prikupiš? Hajde, Madalenna, reci

mi sve. Što dvor govori o mojem mužu i njegovoj najnovijoj priležnici?— Ne... ne znam.— Ne trebaš se bojati, Madalenna. Moraš se bojati samo kad mi nešto prešutiš.— Smiju se... Sénéchale.Katarina je prasnula u glasan smijeh koji je gotovo odmah zatomila.— Stvarno? Stvarno?— Doduše, ima ih koji kažu da mu nikada nije bila ljubavnica, već da se samo

majčinski skrbila za njega i poučavala ga... pa da ovo, budući da mu je samo velikaprijateljica i savjetnica, neće utjecati na njihov odnos.

Katarina primakne lice djevojčinu.— Ali mi to ne kažemo, zar ne, Madalenna? Oni koji tako govore nemaju dosjetljive

sluškinjice koje se kriju u ormarima i uhode ono dvoje u trenucima nježnosti.Madalenna se zarumenjela i uzmaknula. To je bila još jedna gospodaričina odlika koja

ju je plašila - glasan smijeh i neočekivana grubost one koja se izvan svojih odaja doimalatoliko smjerno da bi se to moglo nazvati uštogljenim.

— Ne bih to nikada učinila, gospo, da mi vi to niste naredili.— Ali ne zaboravi, Madalenna, da slušajući zapovjedi radiš za vlastito dobro. Da te

pronađu - u nekom ormaru, primjerice - ne sumnjam da bi imala spremnu nekakvu priču.Ali sumnjam da će nakon prestolonasljednikova povratka iz Piedmonta biti potrebe zaskrivanjem po ormarima. — Katarina se opet glasno nasmijala. Uštipnula je djevojci obraz.— Ne boj se, dijete. Dobro radiš. Nagradit ću te tako što ću te zadržati uza se. Ne bi seželjela vratiti u Firencu, Madalenna. Život u Firenci je surov. Nikada nisi vidjela mojegarođaka, Alessandra. Svatko tko napusti Pariz radi Firence, Madalenna, nije pri zdravojpameti. A tko bi se vraćao u Italiju kad može ostati u Francuskoj? Ne plaši se. Ti ćeš ostatiovdje. A sada mi reci što govore o meni.

Madalenna je progutala knedlu i spustila pogled na pod.— Kažu da je čudno što je uspio toj pučanki napraviti dijete... a supruzi ne.— Što još?— Kažu da pada na Talijanke...— Za trgovačke kćeri, je li? A ne kažu da je trgovinu zavolio zahvaljujući svojoj

trgovačkoj prestolonasljednici?Madalenna je kimnula.— Ali ne rugaju se zapravo svojoj prestolonasljednici, zar ne, Madalenna? Već gospi

Diane, nije li tako?Madalenna kimne.— Madame d'Etamps je oduševljena. Upriličit će velik bal u kraljevu čast — brzo je

dodala, nadajući se odvratiti Katarininu pozornost.— U čast djevojke iz Piedmonta! — rekla je Katarina, opet se smijući.

- 79 -

Ali kad je otpustila Madalennu, malo je plakala, sjedeći uspravno da bi lakše obuzdalasuze. Djevojčino ime bilo je Filippa. Čula je da ga spominju, premda nije znala o komegovore. Filippa iz Piedmonta. Pokušala je zamisliti ona njegova uštogljena usta kako ljubezamišljeno lice, koje je zasigurno vrlo lijepo - tamna, meka, talijanska ljepotica. Talijanskaljubav koja je brza i strastvena, vatreno zahtjevna poput njezine.

Kako li je samo život okrutan! Činilo joj se posebno okrutnim da je izabrao baštalijansku djevojku, i to tako mladu. Neprestano se pitala u čemu griješi. »Kako to da ljubinepismenu djevojku iz moje domovine, a prezire svoju plemenitu suprugu?«

Ali oraspoložila se kad se pridružila maskerati i načula šaputanja, dosjetljive pošalice idvosmislice, jer je vjerovala da je Dianina tragedija strašnija od njezine.

Henrik se vraćao u Pariz, a Katarina je bila obuzeta gorljivim iščekivanjem koje senaizmjence uzdizalo u nadu i poniralo u očaj.

Glavninu vremena provodila je u onoj zabačenoj kući čije je začelje gledalo na rijeku.Pripravljali su joj posebne parfeme. Naučila se vrlo vješto služiti kozmetikom. Čvrsto jeodlučila da će Henrik po povratku zateći posve drukčiju Katarinu.

Bilo ga je moguće zavesti. Djevojka iz Piedmonta to je dokazala. Preotet će ga tojdjevojci, baš kao što ga je ona preotela Diane.

Bila je lijepa i zamamno mirisala po parfemu koji su braća Ruggieri spravila posebnoza nju. Srce joj je poskočilo kad je začula rogove i trube koji su objavljivali da Henrik injegova svita jašu ulicama prijestolnice.

Dok joj je srce ludo udaralo, spustila se u dvorište Bastille gdje će kralj svečanodočekati sina. Zidovi su za tu prigodu bili ukrašeni najljepšim francuskim tapiserijama, advorana osvijetljena tisućama baklji. Bit će gozba, a nakon nje bal.

Franjo je obožavao takve prigode, pa je izgledao mlađe nego proteklih nekoliko tjedanai sjajem zasjenio sve oko sebe.

Henrik je ušao na dvor uz fanfare i smjesta prišao kralju, koji ga je toplo zagrlio ipoljubio u oba obraza. Henrik je zatim primio kraljičin zagrljaj.

— A ovdje je — rekao je Franjo obgrlivši Katarinu i gurajući je naprijed — naša milakći i vaš ljubljena supruga koja je, to vam ne trebam ni napominjati, živjela za ovajtrenutak od onoga dana kad ste se rastali.

Katarina, kojoj je srce divlje bubnjalo pod kićenim steznikom, stidljivo podigne očiprema muževom licu. Službeno ju je zagrlio.

U njemu nije bilo ni traga sreći što je ponovno vidi. Uvjeravala se da krije zadovoljstvo,jer se možda stidi sablazni koja ga je pretekla na dvor. Ali istodobno je znala da sezavarava.

— Henriče... — šapnula je, tako tiho da je nije mogao čuti nitko osim njega.Nije odgovorio. Odmaknuo se i pripremio se pozdraviti ostale, koji su mu prišli i

kleknuli poljubiti ruku budućeg vladara.Uskoro će na Grande Sénéchale biti red da klekne i pokloni se prestolonasljedniku.

Katarina je znala da je ne gleda samo ona, već i svi ostali, čije će prepredene oči biti uprte unjih dvoje, a draguljima ukrašeni prsti spremni trknuti susjedova rebra pod svilom. Cijelidvor, uključujući kralja i madame d'Etamps, čekali su da vide kako će se njih dvojepozdraviti.

A sada... Diane. Katarini se činilo da nikada nije bila ljepša nego u tom trenutku.Njezina crno-bijela haljina bila je ukrašena biserjem, koje je nosila i u vranoj kosi. Smirena iposve samouvjerena, ničime nije odala da je svjesna zanimanja koje je pobudila, premda je,dakako, vrlo dobro znala da je cijela prostorija gleda.

- 80 -

Diane je bila u stanju skrivati osjećaje, ali zato prestolonasljednik nije. Zarumenio se ioči su mu zablistale, tako da se onima u njegovoj blizini učinilo da nije ništa manjezaljubljen nego prije. Ali u njegove se oči uvukao i neki jad, tuga i stid. Začulo se pri-gušeno smijuljenje koje je kralj smjesta prekinuo prijekornim pogledom, premda se u sebi isam smijao. Pomislio je kako Henrik izgleda kao muž koji se kaje.

Diane je nasmiješeno ustala i izgovorila riječi dobrodošlice kao svi ostali, a onda seokrenula i posvetila pozornost najstarijem sinu vojvode od Guisea. Prestolonasljednik ju ježalosno pratio pogledom.

Kralj je naložio sinu da sjedne pokraj njega, jer mu je imao štošta reći o vojnimpitanjima.

Komedija je završila.Tijekom gozbe koja je slijedila, Henrik je iz pristojnosti morao sjediti pokraj supruge, a

Diane je zauzela mjesto među kraljičinim damama. Ali svi su - a njegova žena prva -primijetili da mu oči bježe prema dostojanstvenoj pojavi u crno-bijelom, dok je Dianedjelovala posve zadovoljno u razgovoru s kraljicom i njezinim damama o dobrotvornimplanovima koje su kovale.

Nakon gozbe, činilo se da Diane izbjegava prestolonasljednika, ne odvajajući se odsvojih dojmljivih saveznika, mladih vojvoda de Guise.

Katarina je iskoristila priliku da klisne sa svetkovine. Pozvala je Madalennu sebi.Djevojčine oči bile su raširene od straha. Pribojavala se prestolonasljednikova povratka jerje i prije zapovjedi znala što će se od nje očekivati.

— Idi — naložila joj je Katarina, kojoj su oči blistale na blijedu licu — idi u odajeSénéchale. Pazi da te nitko ne vidi. Želim znati sve što se među njima događa.

Kad se Diane povukla u svoje odaje, nije trebalo dugo da Henrik pođe za njom.Diane se spokojno nasmiješila svojim dvorkinjama kad su je pitale želi li da je

razodjenu.— Ne još, Marie. Mislim da bi mogao doći još jedan gost.Jedva je to izgovorila, kadli se začulo kucanje na vratima.— Marie — rekla je - ako je to prestolonasljednik, reci mu da ću ga primiti. Uvedi ga i

ostavi nas.Henrik je stidljivo ušao i nju živo podsjetio na dječaka kojega je upoznala onomad u

vrtu, kad su razgovarali o konjima.Diane se dobrostivo nasmiješila i pružila mu obje ruke. Njezine dvorkinje

nenametljivo su se povukle i zatvorile za sobom vrata.— Tako sam sretna što ste se vratili — rekla je Diane.— A ja... beskrajno žalostan — odvratio je.— Henriče, ne smijete biti. Molim vas da ne klečite preda mnom, kada bih ja trebala

biti ta koja kleči pred vama. Dođite, sjednite do mene kao nekoć i recite mi što vas je tolikorastužilo.

— Znate, Diane.— Mislite na mladu Talijanku u Piedmontu?Iz njega je provalilo:— Istina je, Diane. Sve što govore je istina. Ne razumijem se. Bilo je to kao da me

zaposjeo đavo.— Molim vas, ne kinjite se, Henriče. Ljubite li tu djevojku?— Ljubim? Samo je jedna koju ljubim, samo jedna koju ću ljubiti do kraja života. To

sam cijelo vrijeme znao. Ali bio sam osamljen i strašno ste mi nedostajali. Kosa joj je bila

- 81 -

vrana i valovita poput vaše. Vas nije bio, Diane, a ja sam nastojao uhvatiti nešto što jepodsjećalo na vašu sjenu.

Nasmiješila mu se, a on se, zagledan u nju, pitao kako je ikada mogao i pomisliti da jojta djevojka iz Piedmonta sliči. Nitko na svijetu nije se mogao usporediti s Diane.

— Dragi moj — rekla mu je, nježno i mazno — nema razloga za tugu. Otišli ste, alisada ste se vratili. Meni se čini da je to razlog za radovanje.

— Oprostit ćete mi? — preklinjao je. — Razumjet ćete me? Bio je to prolazan zanoskoji je brzo tražio zadovoljenje, ali kad sam ga zadovoljio, otkrio sam da je nestao. Izrastaoje iz moje čežnje za vama.

— To sam oduvijek znala — rekla mu je. — Za vas i za mene postoji jedna jedinaljubav. — Okrenula se prema njemu i zagrlila ga. ― Nema tu govora o opraštanju, ljubavi— nastavila je. — Šaputali su, podsmjehivali se. Madame d'Etamps, znate. To bi biloponiženje... za neke.

— Kako li mrzim tu ženu! Kako vas se usuđuju ponižavati? A posebno me tišti štosam tome ja bio uzrok. Mrzim se zbog toga. Da sam bar poginuo u bitci prije negoli se todogodilo.

Nježno ga je poljubila, kao u početku njihova odnosa. Henrikova ljubav prema njojbila je žestoka i strastvena, dok je njezina bila umnogome majčinska.

— Onda bi na meni bilo da budem očajna — rekla je. — Samo jedno ne bih moglapodnijeti... a to je da mi se niste vratili.

Sjeli su zagrljeni.— Diane... opraštate mi, znači? Kao da... kao da se nije ni dogodilo?— Nemam vam što oprostiti. Sve je to, kao što sam oduvijek znala, a vi upravo

objasnili, beznačajna trica. Bili ste osamljeni, a to zgodno djevojče našlo se pri ruci da vaszabavi. Zahvalna sam joj zato što vas je na neko vrijeme uspjela razonoditi. Recite misamo, ne biste je željeli dovesti ovamo... u Pariz?

— Ne!— Više je ne volite?— Volim samo jednu i zauvijek ću voljeti samo jednu.— Znači li to da više ne žudite za njom?— Čim sam shvatio što sam učinio, nisam je nikada više želio vidjeti. Oh, Diane,

jedina moja ljubavi, možemo li zaboraviti što se dogodilo?— Ne možemo, jer čujem da će se roditi dijete.Još se jače zarumenio.Nasmijala se.— Oduvijek ste bili skloni zaboraviti svoj položaj, Henriče. To dijete bit će sin - ili kći -

francuskoga kralja. Zar ste to zaboravili?— Beskrajno se stidim. Tako ste dobri, tako lijepi. Razumijete moj grijeh, baš kao što

ste razumijeli moju slabost, moju glupost, stidljivost i sramotu. Kad sam s vama, ne mogune biti sretan, premda sam ovu našu predivnu zajednicu okaljao nevjerom.

Diane pucne prstima. Oči su joj bile blistave. Usne su joj se smiješile, jer je znala da ćedvor uskoro doznati kako se prerano smijao. Morat će preuzeti upravljanje tom pričom.Bilo joj je drago što će je dvor doživjeti kao Henrikovu voljenu prijateljicu, a ne kaoljubavnicu, kao prvu i najvažniju osobu u njegovome životu, njegovu srodnu dušu.

— Mili moj — rekla je — to dijete mora biti zbrinuto i školovano u skladu sa svojimpoložajem.

— Svojim položajem!

- 82 -

— Mili, to je vaše dijete. Već samim tim u mojim je očima od najveće važnosti.Henriče, imam li vaše dopuštenje da sama to riješim? Želim da dijete kad se rodi budedovedeno u Francusku. Želim osobno nadzirati njegov odgoj.

— Diane, vi ste divni!— Ne — nehajno je odgovorila. — Volim vas i želim da se cijenite, prihvaćajući časti

koje vam pripadaju.Zagrlio ju je.— Sanjao sam o vama — rekao je. — Razmišljao sam o vama bez prestanka, čak i dok

sam bio s njom.Diane mu se spusti u zagrljaj. Za sada je svoj praktičan, francuski um ostavila po strani.

Bila je spremna prihvatiti njegovo obožavanje, znajući iz iskustva da će uskoro prerasti ustrast.

Katarina je muža vidjela tek sutradan. Madalenna je uspjela klisnuti iz Dianinih odajadok su ljubavnici spavali, pa je Katarina točno znala što se dogodilo.

Cijelu je noć tiho plakala. Znala je da je pogriješila što se nadala. Ta pametna vješticamorala mu se samo nasmiješiti da ga opčini.

Pojavio se sutradan, rumen, pobjednička držanja, kao ljubavnik kojemu je oprošteno ikoji zna da će njegov sitan prijestup biti zaboravljen. Bio je odjeven u Dianine boje, crnu ibijelu.

Dvor se otada divio Sénéchale više no ikad, a Katarina je mrzila više no ikad. Madamed'Etamps bila je razočarana, a uz to i zabrinuta.

Kad je djevojka iz Piedmonta rodila Henrikovo dijete, Sénéchale je održala riječ.Naložila je da joj donesu to dijete i pobrinula se za njegov odgoj.

Bila je to djevojčica, a Sénéchale ju je, na zaprepaštenje i divljenje mnogih, dala krstitiDiane.

- 83 -

Prestrašena prestolonasljednica

U Lochesu je vladala napetost. Svi su je osjećali, od Anne d'Etamps do zadnje kuhinjskepomoćnice. Činilo se da je Diane, koja se vječno savjetovala sa svojim mladim prijateljima,sinovima vojvode de Guise, osjetno porasla i digla nos. Sada se jasno vidjela kao sivueminenciju iza trona. Katarina, izvana krotka, u sebi je osjećala novu snagu. Da nema nje,te dvije žene koje smatraju da je toliko nadmašuju duhovitošću i umnošću, uopće ne bi bilena trenutačnim položajima! Bilo joj je poticajno oblikovati tuđe sudbine, premda je, budućida je radila u sjeni, morala dopustiti da je smatraju beznačajnom.

Ledeni prosinački vjetrovi fijukali su kroz ogoljene krošnje stabala u vrtovima palače isniježilo je.

Kralj je ležao bolestan i mnogi su vjerovali da nikada više neće ustati iz postelje.Nisu bili nespokojni samo dvorani, već cijela Francuska. I uzrok napetosti nije bila

samo kraljeva bolest. Prestolonasljednik je s Karlom Orleanskim, Montmorencyjem iplemićkom pratnjom, otputovao na jug zaželjeti Karlu V. Španjolskom dobrodošlicu uFrancusku. A Franjina bolest, u spoju s prijateljskim prodorom Franjina vjekovnogneprijatelja, bila je dovoljna da se jezici razmašu, dok su se nagađanja o mudrosti togbesprimjernog posjeta dijelila šakom i kapom u svakoj vinariji od Pariza do Le Havrea i odLe Havrea do Marseillesa.

Upravo je strogi katolik Anne de Montmorency bio zaslužan za to prijateljskozbližavanje s Karlom V. Kad se kralj razbolio, on je preuzeo uzde vlasti i spremno prešaona djela. Raskinuo je prijateljske odnose s engleskim i njemačkim kneževima, Turcima ivojvodom od Clevea. Uvjerio je Franju da će mu savez sa Španjolskom donijeti Milano -koji mu je Klementova smrt otela baš kad je pomislio da ga je osigurao oženivši sina zamalu Medicijevu - a Franju bi sam spomen Milana svaki put opčinio. A kad je Karlo V.morao otputovati iz Španjolske u Flandriju da uguši ustanak svojih podanika u potonjojzemlji, kako mu bolje pokazati prijateljstvo nego dopuštenjem da prođe kroz Francusku,što će mu prištedjeti mnogo vremena i novca!

Poziv je prihvaćen - premda su obje strane bile nespokojne, a Henrik je prilično mrkoodjahao jer, koliko se god divio svom prijatelju Montmorencyju i cijenio ga, nije mogaouživati u tome što će kao gosta u Francuskoj dočekati čovjeka koji ga je nekoć držao uzatočeništvu.

Dvorani su se natiskali oko velikih kamina u Lochesu, raspravljajući o dolaskušpanjolskoga kralja i mogućoj smrti francuskoga. U palači je bilo sumorno. Loches,smješten navrh visoke klisure, s mračnom povijesti jada i boli koja kao da se zadržala uozračju, s podzemnim tamnicama, mučionicama, neugodnim jamama i oubliettes, nije bašbila najugodnija među francuskim palačama. Nije bilo dvorana koji nije čeznuo zapovratkom u Fontainebleau. Zbog kraljeve bolesti, izostale su i raskošne zabave, a mladedame koje su prije dizale nos kao kraljeve miljenice, sada kao da su se uvukle u sebe,dosađujući se po zakutcima. Otkako se kralj razbolio, francuski dvor izgubio je pola svoježivosti.

Katarina je sjedila na stolcu pružajući ruke prema plamenu i slušajući razgovor okosebe.

- 84 -

Mladi Guy de Chabot, sin Seigneur de Jamaca, bio je veseo i šarmantan mladić, krajnjenepromišljen, koji se predavao ljubavnim užicima jednako vatreno kao Montmorencyvojnim pothvatima. Sada je razgovarao s mladim zapovjednikom straže, Christianom deNançayjem, sebi sličnim mladićem. Katarina je dokono slušala njihov razgovor.

— Kralj bi trebao pažljivije birati žene — govorio je Chabot. — Vjeruj kad ti kažem,ovu bolest prenijela mu je La Feronniere.

— Prijatelju — šapnuo je de Nançay — istinu zboriš. Ta žena istodobno boluje.— Naš kralj ima neprijatelja — nastavio je de Chabot. - Razumljivo je da muževi i

očevi onih koje zavede ne pronalaze u srcima ljubav za njega tako lako kao supruge i kćeri.Čudno nije, ali može biti nezgodno. Čuo sam da je muž La Feronniere uredio da ženaprenese kralju ovu sitnu boljeticu.

De Nançay pucne prstima.— Bože moj! Kralj od toga pati već godinama. Ovo je samo povratak iste, stare bolesti,

vjeruj.Znali su da ih Katarina čuje, ali zašto bi ih bilo briga? Taj tihi mali miš bio je potpuno

nevažan.Mladićima došeće Anne d'Etamps. Obojica su smjesta na nju obratila pozornost, a

govorkalo se da su joj obojica ljubavnici. Naklonili su se, poljubili joj ruku, a Katarini sečinilo da su njihova nastojanja da nadmaše jedan drugoga smiješna. Anne je za obojicuimala onaj svoj kratak smiješak koji štošta obećava. Bili su najzgodniji mladići na dvoru, aAnne je bila vrlo sklona zgodnim mladićima.

Katarina ih je gledala kako se šale, smiju, vedro koketiraju. Anne je bila prelijepa isamo bi tako pozoran promatrač kao Katarina uočio koliko je zabrinuta.

Diane je prišla kaminu u pratnji Francisa de Guisea i pjesnika Marota. Pridružila im sekraljevna Margareta, kraljeva kći, a kad su svi sjeli oko kamina, Katarina se našla unjihovu krugu.

Napetost je porasla. Uvijek je tako bilo kad bi se na istom mjestu našle te dvije ženekoje je dvor doživljavao kao suparničke kraljice.

Diane je, vrlo ljupka u crno-bijelom, na prstu nosila veliki rubin koji joj je darovaoHenrik, čime je pokazivala da se smatra kraljicom u usponu. Anne je, u plavoj opravi bojesvojih očiju koja joj je savršeno isticala krasnu kosu, bila ljepša i vedrija od Diane. »Suncena zalasku«, pomislila je Katarina, gladno piljeći kako joj ne bi promakla nijedna kretnja,»velebnije je nego dok plovi nebom.«

— Kako li su monsieur de Nançay i monsieur de Chabot udvorni dvorani —prepredeno je rekla Diane. — Uvijek su uz vas.

— Dakako — odvratila je Anne. — Bojim se da ima nekih koji mi zavide na osmjesimakoje primam.

— To nije lijepo od njih! — uzviknula je Diane. — Ja uvijek kažem da je Madame laDuchesse d'Etamps zaradila svu naklonost koju dobiva.

— Madame la Grande Sénéchale doista je ljubazna. I ja o njoj govorim isto.U malenome krugu vladao je nemir. Vrlo je opasno biti pozvan na zauzimanje strane.

De Chabot je brže-bolje skrenuo temu na dolazak Karla V. Izjavio je da jedva čeka vidjetito čudovište.

— Čudno je — rekla je kraljevna Margareta — što dolazi na očev poziv, taj čovjek kojije mojega oca i braću držao u zatočeništvu. Ne mogu to razumijeti.

— Ali to je bilo tako davno! — rekao je de Guise. — Takve je stvari najbolje zaboraviti.— Da — rekla je Anne — bilo je to davno. Sénéchale, vi se toga zasigurno sjećate

jasnije od svih nas. Vi ste u to vrijeme bili već supruga i majka, a ja tek dijete.

- 85 -

Diane je odvratila:— Onda ste zasigurno bili vrlo napredno dijete, madame d'Etamps. Koliko znam, u

vrijeme kraljeva zatočeništva, madame de Chateaubriand zavidjela vam je na kraljevojpažnji.

— Francuzima nije ugodno — brzo je nastavio de Guise — imati Španjolce navlastitome tlu, pa makar dolazili kao prijatelji.

— Španjolcima je to daleko neugodnije! — dometnuoje pjesnik Marot.— Da bar što prije stignu do nas. Kako li je samo dosadno čekati! — Anne je govorila

kroz smijeh, ali nije joj bilo do smijeha. Sénéchale ju je svaki put uznemirila svojomdrskošću i ostavljala joj dojam da se dani njezine moći brzo bliže kraju.

— Mislila sam da madame d'Etamps dani - i noći - ne mogu biti dosadni — tiho jerekla Diane.

— Istina je da sam rođena vedra srca — rekla je Anne. — Ali voljela bih vidjeti tusvitu. Jedva čekam ugledati moćnoga Karla. — Tada je primijetila Katarinu. — Naša malaprestolonasljednica zasigurno bi željela vidjeti svojega muža, zar ne, Madame laDauphine?

Katarina je slegnula ramenima.— Sramota! — povikala je Anne. — Zar tako zbori predana supruga?Katarina nije znala što ju je spopalo. Dok su one razgovarale, razmišljala je o Henriku,

a kad je gledajući Diane i vatreno je mrzeći, shvatila da može briljirati čak i u dvobojuriječima s Anne, osjećala je kako joj mržnja potapa samokontrolu.

Natjerala se na smijeh.— Predana? — gorko je rekla. — Da budem predana? Pitajte o tome Madame la

Sénéchale s kojom provodi dane i noći.Anne je bila oduševljena. Na gotovo svakom licu pojavio se smiješak. Mala Medicijeva

uspjela je Diane dovesti u neugodan položaj kad to Anne d'Etamps nije pošlo za rukom.Diane je ljutito osjetila kako joj boja navire u obraze. Nije joj bilo drago što se spominje

njezina ljubavna veza s prestolonasljednikom. Bilo bi joj draže da je smatraju njegovomdušobrižnicom.

Anne se zahihotala.— E pa, sirotoj, napuštenoj ženici možemo vjerovati na riječ. Prišla je Katarini i

prebacila joj ruku preko ramena. — Malo moje, duboko suosjećam s vašim jadom. Ali nebojte se, vratit će se on vama. Tako ste krotki, tako dražesni, tako rnladi!

Diane reče:— Žao mi je, Madame la Dauphine, što se osjećate napušteno. Kad se

prestolonasljednik vrati, možda ga uspijem nagovoriti da s vama provodi više vremena.Diane je ustala i udaljila se. Muk je trajao nekoliko sekundi dok odjednom nisu svi

počeli govoriti o pripremama za doček Španjolaca.Katarina je znala da je pogriješila. Diane ju je nakanila ukloniti, jer je doznala da

Katarina nije pokorna žena kakvom su je smatrali. Katarina je bila zlopamtilo i bila jesklona posesivnosti. Diane je do tada trpjela malu Talijanku samo zato što ju je smatralanevažnom. Ali nitko ne vrijeđa Diane nekažnjeno.

Katarina se prestrašila. Život joj je ionako bio pretežak. Pomno je pazila na svaku riječi pogled - a onda je u jednom nesmotrenom trenutku izbrisala godine rada.

Henrik se vratio u Loches, a Katarinini strahovi su se umnožili. Nije nalazilazadovoljstva u raskošnim predstavama priređenim goste. Gozbe, balovi, predstave iturniri ništa joj nisu značili. Henrik ju je gledao s nadom, s nadom da će je se jednom

- 86 -

zauvijek otarasiti. Sama je to skrivila trenutkom ludosti. Mržnja je izvojevala pobjedu nadzdravim razumom, baš kao ljubav u svađama s Henrikom.

Dvor je napustio Loches i postupno se preselio u Pariz. Kakav li su tamo veličanstvendoček priredili Španjolcima! Katarina je sve bezvoljno promatrala. Što su joj značile tuđespletke i zavjere kad joj je vlastiti život bio ugrožen? Gledala je Karlov ulazak u Pariz. Bilaje s kraljem i kraljicom na jednom od prozora palače Hotel de Montmorency u Rue Saint-Antoine, ali nije gledala Španjolca već mladića koji je jahao uz njega - svojega muža koji juje počeo mrziti i čeznuti da je se riješi. Doista, otkako je pokazala neprijateljstvo premanjegovoj ljubavnici, činilo joj se da se pokušava domisliti načinu da to učini. Nespokojno jegledala kako Karlu u ime grada predaje golemi, srebren kip Herkula umotanog u zlatnulavlju kožu. U Notre Dameu slušala je kako u njegovu čast pjevaju Te Deum, ali te je sesvečanosti nisu dojmile, jer nije mogla prestati razbijati glavu pitanjem što će je snaći.

Cijeli se dvor smijao jer je za vrijeme lova mladi, vragolasti Duc d'Orléans skočio nakonja kojeg je jahao Karlo V. i povikao:

— Vaše Carsko Veličanstvo moj je zarobljenik!Na to je Karlo, pomislivši kako je napokon stigao trenutak kojeg se bojao i proklevši se

zbog toga što je bio tako glup da zađe na neprijateljski teritorij, odgalopirao šumom dok semladi vojvoda čvrsto držao za njega. Kako li je samo ojađen bio kad je shvatio da je to bilamladićeva neumjesna šala! A kako li su mu se samo francuski domaćini smijali! Ali uKatarininu srcu nije bilo mjesta smijehu, jer ga je obuzeo nov strah za vlastitu sudbinu.

Usprkos svom tom veselju i slavlju, dvorani i dvoranke imali su vremena za šaputanja,a njihova govorkanja ticala su se male talijanske prestolonasljednice.

Katarina je, znajući da šapuću o njoj, noću ležala budna i pitala se. Je li istina da seplanira razvod?

Prije nekog vremena do nje je stigla vijest o Alessandrovoj smrti. Proboo ga je nekinjezin nepoznati rođak, koji je smjesta postao firentinskim junakom. Sestra mladogaubojice bila je mamac, a Alessandrova smrt bila je nasilna kao i njegov život.

»Kako li samo opasno živimo mi Mediciji«, mislila je. Klement, Ippolito, Alessandro -svi su umrli nenadano, a za potonju dvojicu nije bilo dvojbe da su ubijeni.

Je li ona išta sigurnija od svojih rođaka?Nju neće ubiti, ali vjerovala je da bi joj smrt bila draža od sudbine koju su joj namijenili.Sjetila se tetke ovoga Karla kojemu je Francuska sada ukazivala počasti gozbama i

svečanostima. Ta tetka također je bila Katarina - Katarina Aragonska, supruga engleskogakralja. Od nje se razveo jer mu nije mogla podariti sina. A njegova druga žena je, tobože izistog razloga, budući da nije imala moćnih rođaka da je zaštite, izgubila glavu. KatarinaMedici više nije imala moćnih rođaka da je zaštite.

Neće je ubiti. A bilo bi joj svejedno i da je ubiju. Ali dat će joj razvod i prognati je, a onanikada više neće vidjeti Henrika.

— Toliko su već godina u braku — govorkalo se — a još ništa od djece! Što će takvažena nasljedniku prijestolja? On može imati djece, pogledajte onu malu iz Piedmonta. Zaovakve kao što je ta Medicijeva preostaje samo jedno: razvod!

Plakala je. Kad bi ostala sama, bjesnila bi. Kako da začme kad muža jedva kad uopćeviđa!

Nije mislila da bi njezina mržnja prema Diane de Poitiers mogla još narasti, ali zavrijeme posjeta Karla Španjolskog, vidjela je da može.

- 87 -

Franjo se ponovno otresao bolesti i, oraspoložen prolaskom svojega neprijatelja krozFrancusku, zapodjenuo s Katarinom razgovor o njezinom odnosu s Henrikom, dok jejahala uz njega za izleta s Petite Bande.

Anne je tog poslijepodneva ostala u palači, rekavši da je umorna. Franji je nedostajala,pa je zamolio svoju malu snahu da jaše uz njega, jer je osjećao da mu je dužnostporazgovarati s njom. Nije to bila ugodna dužnost, pa je se želio riješiti što prije. Sedamgodina braka, a još ništa od djeteta! To bi za vojvodu od Orleansa bio ozbiljan problem, aza prestolonasljednika je katastrofa!

— Katarina — rekao joj je — ovo je vrlo žalosna situacija. Tolike godine braka... adjetetu ni traga. Možeš li to objasniti?

— Mogu samo reći, gospodaru — tužno je odgovorila – da kad bi prestolonasljednikprovodio sa mnom onoliko vremena koliko ga provodi sa Sénéchale...

Kralj uzdahne.— Taj dječak me ljuti — prekinuo ju je. — To je baš njemu slično! Nasljednik je

prijestolja, a dužnosti olako shvaća zbog opčinjenosti ženom. Nevjerojatno.— Gospodaru, nadala sam se da ta opčinjenost neće ovako dugo trajati.— S tim dječakom sve je moguće. E pa, Katarina, znaš da nešto moramo poduzeti.

Sedam godina je jako dugo. Već bih pomislio kako on ne može imati djece da nije onepriče u Piedmontu. Ne smiješ dopustiti da te nadmaši tvoja mlada zemljakinja, kćeri.

Ošinuo je konja i odjahao. Katarina nije bila raspoložena da ga zabavlja. Ostavio ju jesnuždenu. Imala je osjećaj da se okrenuo protiv nje. Zvučao je manje srdačno nego inače.»Ne smiješ dopustiti da te nadmaši...« Bila je sigurna da je naglasio ne smiješ. Želio je rećida, ne postane li ubrzo enceinte, ne može ostati u braku s njegovim sinom.

»A kad više ne bih bila u braku s Henrikom«, pomislila je Katarina, »ne bih više željelani živjeti.«

Kralj je toga dana bio mrzovoljan. Zar se već odlučio za razvod?Zapravo nije imala razloga za brigu. Franjo je smjesta zaboravio na nju. Bilo mu je

previše loše da bi uživao u lovu i opet je čeznutljivo razmišljao o svojim mladim danima.Razmišljao je i o Anne, pitajući se zašto mu se tog poslijepodneva nije pridružila. Što ona,još tako mlada i lijepa, osjeća prema ostarjelom muškarcu u kojeg se on brzo pretvara? Naljubav priležnice ne možeš se osloniti kao na majčinu ili sestrinu. Margareta, kraljicaNavarre, borila se za njegove uspjehe. Anne se borila za vlastite. Sjetio se kako je Anne uprvoj godini njihove ljubavi zatražila nakit koji je darovao prethodnoj ljubavnici, madamede Chateaubriand, ali tvrdeći da ih ne želi zbog njihove vrijednosti već zbog toga što su unjih ugravirane domišljate posvete koje je sastavila kraljeva sestra. Tada je bio posveočaran Anne pa je zatražio od madame de Chateaubriand da ih vrati. Ali Anne je bilanasamarena, jer ju je Chateaubriand preveslala rastalivši nakit kako posvete napisane zanju ne bi mogle prijeći drugoj u ruke. Divio se bivšoj ljubavnici zbog tog postupka, aliAnne je bjesnila na nju i na njega. Anne je oduvijek bila bahata i samouvjerena. Još je bilalijepa i mnogi su joj se divili. To je moralo biti tako jer je Franjo pristajao samo na najbolje,ali često se pitao jesu li muškarci poduzetniji u udvornostima kada njega nema. Sjetio seadmirala Chabota de Briona, Christiana de Nançayja, Guya de Chabota i drugih - pa čak ipjesnika Marota.

Ali bio je nesretan bez nje, premda joj nije mogao vjerovati. Kad bi je optužio zanevjeru, smjesta bi spomenula njegove prijestupe. Na francuskome dvoru doista je vladalaravnopravnost spolova. Najrazvratniji muškarac u Francuskoj ljubavnici nije mogaoprigovarati na ljubavnicima.

- 88 -

Lov bez nje nije mu pričinjao zadovoljstvo, pa je odlučio skratiti poslijepodnevnuzabavu i vratiti se njoj.

Čim je stigao u palaču, zaputio se ravno u Annine odaje. Tamo je zatekao jednu odnjezinih dvorkinja, Mademoiselle de Colliers, vrlo usplahirenu. Mucala je i rumenila se tega čak pokušala zaustaviti. Odgurnuo ju je u stranu i ušao u Anninu ložnicu, gdje seChristian de Nançay navrat-nanos odijevao. Odmah je vidio da Anne, umotana u plahtuprotkanu srebrom i raskuštranih svijetlih kovrča, ne zna gdje joj je glava. U sobu je utrčalai Mademoiselle de Colliers. Djevojka je bila uplašenija od grešnog para.

Franjo je grimizna lica, dok mu je srce divlje udaralo, smjesta ocijenio što se događa.Poslijepodne je bilo vruće i sparno, a djevojka je umirala od straha zato što je, postavljenapred prozor da čeka kraljev povratak, zadrijemala i probudila se tek kad je bilo prekasnoda upozori gospodaricu.

Takve su stvari vrlo zabavne - kad se događaju drugima.Anne je bila kriva - to joj je jasno čitao na licu. De Nançay je izgledao kao čovjek koji

zna da mu je karijera uništena, a djevojka je, pak, bila toliko izbezumljena da je pala kraljupod noge, obgrlila mu koljena i podigla mlade, molećive oči prema njegovima.

Odlučnim koracima prišao je prozoru i pozvao stražu. Stajao je leđima okrenut trimaljudima u sobi, gledajući van u dvorište. Bilo mu je previše loše da bi bjesnio. Ionako jesumnjao na to. Vidio je sebe, starog, umornog i bolesnog, u usporedbi s tim čilim, mladimzapovjednikom straže. To mu se prije deset godina ne bi dogodilo... ni prije pet. Sve mu jebilo savršeno jasno. Bilo je suvišno kriviti Anne zbog toga što je odlučila zabaviti sezgodnim mladićem dok je dosadan starac vani. I sam bi učinio isto. Sve je to suviše jasnovidio da bi ostao ljut.

Bio je svemoćan. Mogao je mladića baciti u zatvor. Mogao je odbaciti Anne. A štoonda? Kako da zamijeni nezamjenjivo? Anne bi izgubila položaj prve dame u kraljevstvu,a on bi bez nje bio očajan.

Stražari su počeli ulaziti u prostoriju.Okrenuo se, hineći velik gnjev, i pokazao zapovjednika.— Uhitite onog čovjeka! — rekao je. — Neka u tamnici razmišlja o tome koliko je

dolično ljubovati sa služavkom madame d'Etamps u gospodaričinim odajama.Stražari su zgrabili mladoga de Nançayja, kojemu je pao velik kamen sa srca.— Ustani — naloži Franjo djevojci — i ostavi nas.Zahvalno je skočila na noge i pobjegla.Franjo se obrati Anne.— Mislim da ćeš se složiti — rekao je kad su se vrata zatvorila, a oni ostali sami — da

sam bio toliko suzdržan koliko si ti bila razvratna.Anne je bila smetena, a on ju je uživao gledati tako zbunjenu. Kaznit će je tako što će je

pustiti da dvoji o vlastitoj subini.

Procurila je priča o tome kako je kralj zatekao de Nançayja sa svojom ljubavnicom.Sirota mala Mademoiselle de Colliers nije izgubila čast kako se bojala. Svi su znali tko jejunakinja te male farse. De Nançay je tjednima bio ljubavnik kraljeve miljenice. Širile su sezlobne priče, i to ne samo o Christianu de Nançayju - koji je ubrzo pušten na slobodu - veći o drugim plemićima koji su se motali oko madame d'Etamps. Širili su ih Dianini prijatelji.

Katarina je bila suviše zaokupljena vlastitim brigama da bi obraćala previše pozornostina sitne bitke između kraljeve i prestolonasljednikove ljubavnice dok joj odjednom nijesinulo kako bi to stanje mogla okrenuti u vlastitu korist.

- 89 -

Anne joj je bila prijateljica. Često su se družile. Nije joj bilo teško posijati tu zamisao naplodno tlo Annina uma.

Dok su zajedno jahale u Petite Bande, Katarina joj je rekla:— Kako li kralj samo voli vojvodu od Orleansa! Uvjerena sam kako bi najradije da mu

je Karlo stariji sin, a Henrik mlađi.Anne je okrzne pogledom. »Kako lije samo ta mala Talijanka glupa!« pomislila je, što

je Katarini i bila namjera. Šašavo stvorenje... kakvim li se to samo zamislima nabacuje! To,dakako, nije moguće... Ili možda jest? Anne se zapitala bi li mogla nagovoriti Franju darazbaštini starijega sina radi mlađeg? Dopušta li francuski zakon kralju da se pača uprestolonasljedni niz? Ako je to ikako moguće, to treba učiniti. Za Anne d'Etamps bilo biod najveće važnosti da Karlo Orleanski postane francuskim kraljem umjestoprestolonasljednika Henrika. Kad bi Karlo bio na prijestolju, madame de Poitiers izgubilabi sav utjecaj. A ni to talijansko dijete više uopće ne bi bilo važno! »Baš je glupa što da jetakve ideje jedinoj ženi koja bi ih mogla ostvariti, ako je to uopće moguće.«

Nije znala koliko Katarini divlje udara srce, niti je shvaćala da Talijanka primjećujekoliko su je njezine riječi uzburkale.

Katarinin plan bio je očajnički, ali odgovarao je njezinim potrebama. Sada će madamed'Etamps početi zavoditi mladoga Karla Orleanskog, a Diane će shvatiti kako je presudnoda Katarina smjesta začne dijete.

I sama je pozorno motrila, ali je i Madalennu postavila na stražu. Katarini je malo štomoglo promaknuti. Motrila je Diane i Anne, znajući da je pametnija od obje. Diane još nijeshvatila zašto se Anne ulaguje Karlu. »Ali uskoro hoće, a onda će Henrik doći meni«,pomislila je Katarina, »spreman da mi podari dijete.«

Kako li joj je samo bilo poticajno djelovati tako iz mraka! Kako li su joj samo glupe bilete žene koje otvoreno pokazuju suparništvo. Katarina je gledala njihove manevre i krišomse smješkala.

Diane je uspješno uništila admirala Chabota de Briona. Punio je vlastite kovčegedržavnim novcem, ali u Dianinim očima njegov je grijeh bio to što je bio tajni Anninljubavnik i gorljivi podupiratelj. Sa zavidnom vještinom, Diane se pobrinula da budeprognan s dvora prije negoli je Anne to stigla spriječiti. Anne se, prirodno, smjesta željelaosvetiti, pa se posvetila tome da oblati nikog drugog doli velikog Montmorencyja.

Katarina je znala kako joj to ne bi uspjelo da joj okolnosti nisu išle na ruku. Franjo senastojao ne miješati u ženske prepirke koje su mu podijelile dvor. Obećao si je da će tomestati na kraj čim mu se zdravlje popravi. Katolička strana podupirala je Diane! Refor-mirana strana okupljala se oko Anne! Pokazat će im on da postoji samo jedna, jedinastrana - kraljeva!

Ali Franjo je tada shvatio da Karlo V. ne kani ispuniti obećanja koja je dao dok je biogost u Francuskoj. Jedan od razloga zašto je pozvan na francusko tlo kao da je njegovo,bilo je ono što je natuknuo o budućnosti Milana. Predložio je da se mladi Karlo Orleanskioženi kćeri Ferdinanda Austrijskog i obećao da će, kako bi pokazao da odobravapredloženi brak, odrediti sudbinu Milanskog vojvodstva na način kojim će francuski kraljbiti posve zadovoljan. Je li mogao jasnije reći da će Milano biti preko sina izručen Franji?Ali nakon putovanja kroz Francusku i gušenja nezadovoljstva u Flandriji, Karlo V. sepredomislio. Više se nije smatrao ovisnim po francuskom prijateljstvu, pa je mirnopredložio da se Franjo odrekne svih pretenzija na Milano, a da će on zauvrat dati svojunajstariju kći vojvodi od Orleansa i Nizozemsku u miraz, koji će biti predan nakon njegovesmrti.

- 90 -

Franju je duboko pogodio sam spomen Milana. Razgnjevio se pri pomisli na to da muje mahao pred nosom posjedom za kojim odavna žudi i onda mu ga oteo. A kad je doznaoda je Karlo V. predao Milano svojem sinu Filipu, Anne je bila uz njega i šaputala mu nauho:

— Možete biti sigurni da je Montmorency od samoga početka znao za Karlovuprijetvornost. Hotimice ju je prikrivao. On ne želi da se vojvoda od Orleansa domogneMilana, jer bi postao suviše moćan, što njegovom bratu, prestolonasljedniku, ne bi bilodrago. Ne radi Montmorency za vas, Franjo, već za prestolonasljednika Henrika. Jeste lividjeli kako li su se samo sprijateljili? Gospodaru, zar ćete stajati po strani dok oni šurujuprotiv vas?

To je dovelo do toga da je Franjo, na Dianin i Henrikov bijes, a na Annino oduševljenje,prognao nekoć cijenjenog Montmorencyja, velikog generala i vrhovnog zapovjednikafrancuske vojske, u njegov dvorac na selu.

Anne je izvojevala veću pobjedu.Boj se nastavio. U Francuskoj je započeo velik vjerski rat.Katarina je, pozorno motreći, primijetila da je Anne d'Etamps sve prisnija s Karlom

Orleanskim.

Cijeli dvor brujao je o bijednom stanju prestolonasljednikova braka. Čemu ta neplodnazajednica? Zar je nije već odavno trebalo razvrgnuti?

Svima je bilo posve očito da je za to kriva Talijanka. Henrik je muškost dokazao uPiedmontu.

Diane je bila ta koja je raspirivala takva naklapanja. Talijanka je pokazala zube iprijateljevala s madame d'Etamps. Ako Katarina nije krotka ženica kakvom ju je Diane dotada smatra la, morat će je ukloniti.

Anne je bila suosjećajna. Natuknula je Katarini da će se založiti za nju kod kralja.Katarina je znala da će to učiniti zato što joj odgovara da prijestonasljednik ostane u tombraku bez djece. Dobije li Henrik razvod i novu ženu - koja će mu možda roditi djece -kako da nagovori kralja da Henrika zamijeni Karlom Orleanskim? Katarina je znala da seplan duboko ukorijenio u Anninu umu. Katarina je bila uvjerena da će se Diane, ako toshvati, smjesta prestati zalagati za razvod.

Premda izvana mirna, Katarina je u sebi sve više paničarila. Već se vidjela kaorazvedenu ženu - sebe, koja je zamalo postala francuskom kraljicom - prognanu u Italijuda ondje živi. Bile su joj dvadeset tri godine i devet se godina borila za muževu ljubav. Zarće sada izgubiti bitku?

Više nije plakala. Samo se prisjećala minulih godina jasno videći u čemu je griješila.Nikako nije smjela pokazati Henriku koliko divlje i vatreno žudi za njim. Trebala je znatida će ga time odbiti, ako je zaljubljen u drugu. Ali kako je to mogla znati, kad je još biladijete? Nije znala ništa o međuljudskim odnosima, ništa o ljubavi.

— Majko Božja! — povikala je. — Kako bih li se samo drukčije ponijela da ponovnomogu biti dječja nevjesta!

Ali zašto se nadati novom početku? Takva se čuda ne događaju. Događaju se samo onačuda koja sam stvoriš. Morala je nešto poduzeti. Ali što?

Ubiti Diane? To bi rado učinila. S veseljem bi umiješala napitak koji bi ubio njezinusuparnicu. Ali kakvog bi joj to dobra donijelo? Čak ni nakon toliko godina nije seusuđivala uplesti u još jedno ubojstvo. Mnogi na dvoru nikada nisu zaboravili kako jeumro prestolonasljednik Franjo. Oprez... oprez na svakom koraku. Ali nešto morapoduzeti. Mora stvoriti čudo.

- 91 -

Kako? Bila je izvan sebe od žalosti i užasa.Strastveno je ljubila svoju zemlju, odmjerenijom, premda ništa slabijom ljubavlju od

one koju je gajila prema mužu. Znala je da je ljubiti osobu slabost, jer čak i ako je ljubavuzvraćena, voljena osoba može umrijeti ili se promijeniti, ali ljubiti zemlju nije ludo, jerzemlja ne gaji nestalne osjećaje.

Amboise, Blois, Chenonceaux. Paleta uznositih dvoraca nizala joj se pred očima.Vidjela je Pariz, Seineu i Notre Dame. Vidjela je palaču Les Tournelles i bakljamaosvijetljenu Bastille. Vidjela je Louvre i veličanstveni Fontainebleau. Da sve to napusti ipovuče se u turobnu palaču Medicijevih ili u sumoran, obzidan samostan? Nikada!

Tko će joj pomoći? Tko će je spasiti? Konačna odluka bila je na jednom čovjeku. Uvijekje bio drag prema njoj, uvijek udvoran. Bila je to slabašna slamka, ali posljednja koja joj jepreostala.

Pogledala se u zrcalo i vidjela na licu tragove tuge. Nije važno. Neka joj tuga ovogaputa bude oružje.

Donijevši odluku, nije više oklijevala. Vrlo brzo doznat će je li joj dosuđen uspjeh ilipropast. Kladila se na ono što je znala o kraljevoj prirodi. Ishod će ovisiti isključivo o tomekoliko mu je stalo do sinova razvoda. Ako se već odlučio, nikako više neće moći utjecati nanjega.

Otišla je u njegove odaje i poslala mu poruku po jednom od paževa, moleći ga da jeprimi nasamo.

Ostavljena je da čeka u predsoblju, uređenom jednako raskošno kao i ostale kraljeveprostorije. Pustila je da joj prsti glade baršunaste zavjese. Nigdje na svijetu nije bilo takveraskoši kao na francuskome dvoru. Bio je to najvedriji, najzabavniji, najumniji dvor nasvijetu. Žene tamo nisu bile tek ljepušni ukrasi koji muški svijet čine ugodnijim, već suzauzimale ravnopravno mjesto uz bok muškarcima. Bio je to dom koji je s vremenomzavoljela.

— Neka mi Bogorodica pomogne! — promrmljala je. Umrijet ću budem li otjerana odmuškarca i zemlje koju ljubim.

Kralj je bio zauzet s nekim ministrima pa je izvedena pred njega tek nakon jednog sataneizvjesnosti. Naklonila mu se i, podigavši prema njemu oči pune bola, pokorno zamolilada porazgovaraju nasamo.

One dobre, umorne oči pod kojima su sada bile vrećice, shvatile su njezin molećivpogled. Mahnuo je kardinalu od Lorrainea, glavnom dvorskom upravitelju Comte deSaint-Pol i drugim velikašima, koji nisu pokazivali želju da odu.

— Želim ostati sam sa svojom kćeri — kazao je.Katarina mu se zahvalno i drhtavo nasmiješila, a on joj uzvratio smiješkom. Kad je

ugledao svoju dvorsku ludu Briandasa, koji se smatrao povlaštenim, još izvaljenog naklupi pred prozorom, viknuo je:

— I ti, Brandiase. Nosi se.— Gospodaru? — rekao je drzak momak podigavši obrve. — Mislio sam da želite da

ostanem kao dolična pratnja dami.Franjo mu je mahnuo neka ide, na što je luda i izašla, duboko se i podrugljivo

naklonivši.— A sada, Katarina, mala moja!Na zvuk njegova šarmantna i nježno meka glasa, Katarina je iskreno briznula u suze.Franjo je rijetko mogao hladno gledati žensku žalost.— Katarina, mila, što je?

- 92 -

Kleknula je i poljubila mu stopala. Podigao ju je i zabrinuto se zagledao u suzamazamrljane obraze. Uzeo je namirisan rupčić i otro joj obraze.

Jecala je:— Tako ste dobri. Ne bih mogla živjeti bez radosti koju osjećam služeći vam.

»Kako dražesno«, pomislio je kralj. »Kako krasno. Oduvijek je vješto birala riječi.« Bioje to nježan, mali ljubavni prizor - platonske ljubavi - one koja je najugodnija. Divljenjekćeri prema ocu bilo mu je to uzbudljivije zbog toga što kći nije bila njegove krvi.

— Reci mi, malena — rekao je. — Ne sumnjaj da ću učiniti sve u svojoj moći da tipomognem.

— Gospodaru, moj uvaženi i ljubljeni kralju, preklinjem vas da mi oprostite ovudrskost. Ali pomisao da bih mogla biti prognana iz vaše blizine daje mi hrabrost da vam seobratim. Ljubim ovu zemlju. Ljubim je kroz njezina velikog i slavnog kralja. Bila samsretna ovdje. Istina je da nemam djece i da je moj muž opčinjen ženom dovoljno starom damu bude majka. To su tragedije, ali zbog toga što sam povremeno vidjela smiješakodobravanja na vašim kraljevskim usnama, bila sam sretna. Zbog toga što sam na svojneznatan način svom dobrostivom kralju pričinila zadovoljstvo, život mi se činiovrijednim življenja. Ne dolazim tražiti ono što mi niste dragovoljno spremni dati, jer akonešto nije vama po milostivoj volji, nije ni meni.

— Govori, draga — rekao je. — Reci mi sve što ti je na pameti.— Ako želite da se povučem u samostan, ja ću to učiniti, makar mi srce prepuklo. Ako

želite da vam ostanem ovdje služiti, bit ću najsretnija žena u Francuskoj. Ali, gospodaru,što god mi naredili, učinit ću u svojoj moći da ispunim vaše želje, jer premda bi pro-gonstvo iz vaše blizine za mene značilo smrt na životu, dovoljno sam mudra da znamkako za mene nema druge sreće doli one koja proizlazi iz služenja vama.

Na to je opet gorko zaplakala, jer je bila iskreno uplašena. Ali osjetila je kako je rukepodižu na kraljevsko koljeno i u kraljevski zagrljaj, kao da je dijete. Vratila joj se nada, i totako sjajna da je blistala jače od svih rubina i safira na kraljevskom haljetku.

Franjo je brzo razmišljao. Gotovo se već odlučio za razvod. Brišući joj suze, mislio je:»Ako Henrik provodi previše vremena sa ženom prestarom za rađanje koja bi mu,uostalom, ionako mogla roditi samo kopilad, neka Henrik ostane bez djece. Tako će nakonHenrikove smrti mladi Karlo, bude li još živ, zasjesti na tron.«

Kako li je samo ugodno bilo glumiti viteza kad znaš da to ne uključuje nikakvu velikuludost. Mogao je udovoljiti kćerkici koja mu tako dražesno iskazuje privrženost, aistodobno udovoljiti i Anne. Muškarcu se rijetko pruža prilika da zadovolji dvije ženeistodobno.

— Dijete moje — rekao je kralj. — Bog je odlučio da postaneš mojom snahom iprestolonasljednikovom suprugom. Tko sam ja da odlučim drukčije? Budi sretna, dijete.Možda Bog, ako bude volja Njegova, tebi i prestolonasljedniku uskoro pošalje dar za kojimčezneš više nego i za čim na svijetu.

Katarina je podigla prema njegovome licu oči istodobno pune suza i sjajne od radosti.Mozak joj je užurbano radio. Znala je da je to tek odgoda, ali znači bar još jednu godinumilosti. A tko zna što se sve može dogoditi u jednoj godini?

Stegnula mu je ruku i obasula je poljupcima. Bila je nesuvisla - hotimice - jer je željelazanemariti etiketu i govoriti kralju o tome koliko ga obožava.

Preklinjala ga je da joj oprosti nerazboritost. Neumorno mu je zahvaljivala, tražećisamo da ostane uza nj, da ga svaki dan viđa i sluša njegove stihove i pjesme.

- 93 -

Katarina se divila samoj sebi. Kako li je sada bila mirna! Kako li je pametno odigrala tajprizor! Svaka izgovorena riječ bila je na mjestu. Kako li je tužno i tragično što se ona, kojatako može smutiti pametnoga oca, bijedno razotkrila pred njegovim tupavim sinom!

Napokon joj je dopustio da se povuče. Otišla je s gorljivim izjavama odanosti, na koje jeon odgovarao dobrostivim iskazima naklonosti.

Bio je to poraz katoličke strane. Kralj je pomilovao prestolonasljednicu.

Diane se počela bojati. Primijetila je sve veću Anninu prisnost s Karlom Orleanskim.Činilo se da kralj tu ženu pazi i mazi više no ikad, dok je otpor koji je osjećao prema sinubio sve naglašeniji. Franjo je pitanje razvoda odgodio - očito do daljnjega. Znači li to daAnne svojega kraljevskog ljubavnika pokušava nagovoriti da obrne nasljedni niz imlađega sina pretpostavi starijem? To se nije dogodilo u cijeloj francuskoj povijesti, ali tkozna što sve kralj, oslabljen bolešću, ponosan na svoje viteštvo, ne bi učinio za ženu kojomje opčinjen?

Diane je smjesta shvatila što joj je činiti. Mora dati sve od sebe da njegov neplodan brakurodi plodom.

Zatražila je audijenciju kod prestolonasljednice.Katarina ju je primila u svojim odajama i dokono su razgovarale o Italiji i umjetnicima

iz te zemlje, ali Katarina je slutila zašto ju je muževa ljubavnica počastila posjetom i to ju jeponiženje peklo usprkos uzbuđenju.

Dok je gledala spokojno, ljupko lice pred sobom, Katarini su se u glavi vrtložilesumanute misli. Pitala se bi li mogla urediti da se toj ženi dok spava u ložnicu uvučemuškarac koji će je unakaziti ili čak ubiti.

»Mrzim je«, mislila je Katarina umilno se smiješeći. »Nema pojma da ih Madalennaposvuda uhodi kad su zajedno. Želi da mislim kako je njihova veza platonska. Ne zna onašto sam ja sve vidjela kroz Madalennine oči. Kad bih bar mogla pronaći načina da ih ivlastitim očima vidim zajedno.«

— Gospo ― govorila je Diane — svjesni ste mojega prijateljstva sprestolonasljednikom. Već tako dugo traje. Bila sam mu poput majke.

»Pohotne, rodoskrvne majke«, ogorčeno je mislila Katarina.— Naše prijateljstvo započelo je dok je još bio vrlo mlad i trajat će do moje smrti, jer

sam starija od njega i gotovo je sigurno da ću umrijeti prva.»Da je to bar sutra! Kako bih uživala da te vidim s bodežom u srcu i tom crno-bijelom

opravom oblivenom krvlju! A te spokojne crte lica više ne bi bile spokojne već zgrčene uagoniji! Tražit ću od Cosma ili Lorenza da mi sprave otrov od kojega žrtva umire posebnodugo i tegobno, tako da se čini kako je smrt posljednica prirodne bolesti.«

— Tako ga dobro poznajem — nastavila je Diane. — Znam i one njegove misli koje mine povjerava - iako mi se često povjerava. Dakle, draga moja prijateljice, od presudne jevažnosti da vi i prestolonasljednik dobijete djecu. Prijateljica sam vam - vrlo velikaprijateljica - pa vam to moram reći.

— Gospo, ne govorite mi ništa nova. Cijeli dvor zna da se svake noći molim za dijete.— Ali prestolonasljednik je rijetko s vama — nasmiješila se Diane. — Njegova blizina

bila bi djelotvornija od vaših molitvi.Zastala je, a Katarina grizla jezik dok su joj misli brzale. »A zašto nije uza me? Zato što

ga ti mamiš od mene. Mrzim te. Da imam otrovni napitak, kako bih li ti ga rado nalila ugrkljan!«

»Kako li je samo krotka«, mislila je Diane. »Čudim se da sam je uopće poželjelaukloniti. Onaj mali ispad bio je beznačajan. Bilo je to posve očekivano. Meni se učinio

- 94 -

važnim samo zato što se dogodio pred mojim neprijateljima. Ona je prava žena zaHenrika. Moraju imati djece.«

Diane se smiješila zamišljajući rođenje Katarinine djece. Diane će osobno nadziratinjihov odgoj, birati im dadilje i učitelje. Bit će to njezina djeca, koliko i očeva.

— Madame le Dauphin — nastavila je Diane. — Mislim da znam zaštoprestolonasljednik izbjegava posjet vašoj ložnici. Hoćete li oprostiti iskrenost onoj kojačezne da vam bude prijateljicom, koja vam žudi pomoći, koja želi vidjeti vaše odaje punezdrave dječice?

Katarina je pognula glavu da prikrije vatrenu mržnju u očima.— Onda ću vam reći. Kad vas prestolonasljednik posjeti, ne pokazujte mu previše

ljubavi. Znam da vam je drag, a njegovi posjeti rijetki, ali ne pridajte im prevelikupozornost. Neka misli da vi to doživljavate kao dužnost, baš kao on... kao dužnost, neužitak. Mislim da bi vam tada češće dolazio.

Katarini su se obrazi zarumenjeli, ali ne od stida što se govori o osjetljivim stvarima -kako je Diane vjerovala - već od gnjeva. Znači, rekao je toj ženi za njezino strastvenopreklinjanje, izjave ljubavi, suze, žudnju! Sve je to prenio njezinoj dušmanki!

Morala je prizvati svu snagu da ne pljusne to smireno i nadmeno lice. Ali morala jeimati na umu da je kralj njezino progonstvo samo odgodio. Neće uspjeti zadržati položajako ne rodi dijete. A samo joj je ova mrska neprijateljica mogla pomoći da ostvari taj cilj.Stoga se mora smiješiti i glupavo ulagivati, praveći se da cijeni ženu koju mrzi. To gorkoponiženje bilo je cijena vrhovne moći. Jednom kad je se domogne, bit će joj zadovoljstvozamijeniti mjesta s tom ženom i svaku uvredu naplatiti s kamatama.

I tako je djevojka krotka osmijeha i rumenih obraza slušala savjete muževe ljubavnice.A prestolonasljednik joj je došao te iste noći. Njezina ljubav bila je tako žestoka da je bilasretnija što ga je dobila pod takvim uvjetima nego da ga uopće nije dobila.

I tako je Henrik otada svake noći, po ljubavničinu nalogu, posjećivao suprugu.Katarina se držala Dianina savjeta i primijetila da je Henrik nakon nekog vremena

postao gotovo srdačan. Tješio je i sebe, i nju:— Dužnost je to, neophodan čin. Kad zatrudnite, imat ćemo dug predah dok ne bude

potrebno razmišljati o idućem djetetu.Kakva je to romanca za strastvenu djevojku? Nakon njegova odlaska, plakala je do

jutra.Ali za manje od godinu dana od njezine suzne i dirljive predstave s kraljem, dvor je

odzvanjao sretnom viješću.— Madame le Dauphin je enceinte! Pomolimo se svecima da dijete bude muško!

Tri stotine bakljonoša stajalo je uz put koji je vodio od kraljevih odaja do crkve SaintMathurin. Bilo je svijetlo kao da je podne. U povorci koju su predvodile stotine velmoža skraljeva i prestolonasljednikova dvora, hodao je kralj Navarre i vojvode kojima je na čelubio Monsieur d'Orléans s mletačkim veleposlanikom i papinskim legatom te drugimkardinalima i svećenicima. Za njima je išla kraljica i kraljevne među kojima je prva bilakraljeva kći Margareta. Madame d'Etamps - ne pokazujući ni traga jadu koji je osjećala -bila je razmetljivije odjevena i ljepša od svih, a posred tih dama nosilo se kraljevskodjetešce.

Crkva je bila urešena najfinijim kraljevskim tapiserijama, a u sredini je bio kružni podijprekriven srebrom protkanim suknom. Na tom podiju stajao je kardinal od Bourbona,čekajući da obavi obred krštenja.

- 95 -

Čim je povorka stigla u crkvu, krenuo je i kralj. Uz gromoglasno klicanje koje kao da jetreslo same temelje crkve dok je s milostivim smiješkom odgovarao na oduševljenjesvojega naroda, stigao je u Saint Mathurin da bude kum malenome dječaku nazvanom ponjemu.

Na kružnom postolju stajao je i Duc d' Orléans, drugi kum, i kraljevna Margareta,kuma. Djetešce se gotovo nije vidjelo u veličanstvenom ruhu za krštenje - ali sitno, crveno,smežurano lišce pripadalo je budućem francuskom kralju.

Kad je obred završio, djetešce je, okruženo dvorskim damama, odneseno natrag nadvor. Započele su gozbe i slavlja koja uvijek okrunjuju tako važan događaj. Bit će balova imaskerata, plesa, predstava i turnira, a sve u čast novoga člana kuće Valois. Svi sunazdravljali malenome Franji.

Ali njime nitko nije bio oduševljeniji od njegove majke. Zadivljeno ga je gledala - tosmežurano stvorenje koje joj je osiguralo budućnost.

Vatreno ga je privijala na grudi. Njezin mali Franjo! Henrikov sin!Ali odmah ju je obuzeo strah. Djelovao je tako sitno i krhko. Majka će morati imati još

sinova da se osjeti posve sigurnom.

- 96 -

Otvor u podu

Bio je travanj u Fontainebleauu. Prestolonasljednica je ležala u prelijepom krevetu sraskošnom nebnicom od brokata i divno izvezenom tapiserijom. U očima joj nije bilo sjaja,a svijetla kosa bila je rasuta po jastuku. Debela, blijeda koža pod sunčevim je svjetlomdjelovala gotovo žuto, ali nije bilo drugih tragova napora koje je nedavno prošla. Bila jesnažna i mlada, pa joj je rađanje bilo lako.

Nije bila nezadovoljna ležeći tako, premda je žalila što njezina Elizabeta nije drugidječak. Ali bit će još dječaka. Bit će mnogo djece. Dopustila si je da joj se usne sviju upodrugljiv smiješak, jer je Madalenna, sjedeći za vezivom na klupi pred prozorom, bilapozorno usredotočena na rad pa nije mogla vidjeti izraz gospodaričina lica. Diane jeodlučila da će prestolonasljednik biti otac mnoge djece, pa će tako i biti. A Katarina je,rodivši dvoje djece u dvije godine, dokazala da nije neplodna.

Kakva li je samo sreća što je muževa ljubavnica odlučila dopustiti njegovoj supruzi darađa! Redovito je dolazio u njezinu ložnicu - po ljubavničinim uputama - ali kao školarackoji nevoljko ide u školu. Ali ipak je dolazio.

Nije imalo smisla poticati gorčinu. Mogla si je čestitati. Imala je sina i kćer pa razvodviše nije dolazio u obzir.

Cijela Francuska - premda je nije voljela – sada ju je doživljavala kao buduću kraljicu.Premda su je još nazivali »Talijankom«, bila je prestolonasljednikova žena, a Francuskoj jeprestolonasljednik prirastao srcu.

Henrik se u proteklih nekoliko godina pokazao vrsnim vojnikom, jer kralj nije mogaodugo bez rata s Karlom V., a Henrik je u njemu odigrao veliku ulogu. Nije imao punomašte, ali bio je hrabar kao lav. Uz to je bio i dobre duše te je pravedno održavao stegu.Bio je vođa kakvog ljudi rado slijede i, premda se ocu gorljivo želio dokazati kao dostojanzapovjednik, rijetko je činio lakomislene pogreške. Vojnici su ga voljeli, a bio je po volji itrezvenom, glavnom stupu zemlje. Francuska je obožavala svojeg razvratnog, šarmantnogi umjetničkog kralja te se nadala da će još dugo uživati u tome što voli. Bilo je lijepo čutikakve je sve umjetnine skupio i znati da upošljava najbolje umjetnike na svijetu da muuljepšaju palače. Bilo je zabavno slušati o njegovim ljubavnim sklonostima i ljepoticamakoje ga zabavljaju u odajama sa zrcalima na zidovima. Ali Franjina zadovoljstva bila suskupa, pa je bilo utješno radovati se trezvenijem dvoru pod sljedećim kraljem.

U nekoj mjeri vratit će se ćudoređe. Istina je bila da prestolonasljednik ima ljubavnicu,ali njihov odnos bio je poput bračnog. Ljudi mladića nisu ni krivili zbog toga što imaljubavnicu jer je bio oženjen »Talijankom«, a to je u očima dobrih Francuza i Francuskinjabio razumljiv razlog da potražiš francusku ljubavnicu. Da, Francuska je bila posvezadovoljna svojim prestolonasljednikom.

Katarina je također bila posve zadovoljna svojim prestolonasljednikom - očajnički, ludozadovoljna. Veća prisnost među njima uvećala je, a ne umanjila njezinu strastvenu ljubavprema njemu. Kako li joj je samo bilo mrsko pomisliti da dolazi k njoj samo zato što ga jeDiane poslala!

Ali sada je bar imala svoju dječicu.— Madalenna! — rekla je. — Donesi mi moje dijete.

- 97 -

Madalenna je ustala i prišla kolijevci - velebnom ležaju sa srebrom protkanim suknom,ukrašenim vrpcama i čipkom.

Katarinino se lice smekšalo kad joj je dijete doneseno. Pružila je ruke i uzela maluElizabetu u naručaj.

— Zar nije prelijepo dijete, Madalenna?— Itekako — odgovorila je Madalenna.— Čini mi se da sliči ocu.— Prerano je da bi se to vidjelo — rekla je Madalenna.— Hajde, Madalenna, pa pogledaj joj nos.— Mislite da je to nos obitelji Valois?— A ti? Možda jest. Ali sigurna sam da su ovo oči obitelji Medici.— Ah, Madame la Dauphine, ako ima medicijevske oči, bit će prava ljepotica.Katarina je poljubila malo lice.— Trebamo se nadati da ima i medicijevski nos — rekla je — jer kažem ti, Madalenna,

valoiski nos dojmljiv je i plemenit na muškarcu, ali možda malo prenapadan za djevojčicu,zar ne?

Madalenna se veselo nasmijala. Kako li je samo bila sretna što može tako razgovarati sgospodaricom. Sad je imala dojam da je prestolonasljednica sretna majka, a ne više onahladna i strašna gospodarica koja ju je slala na tajne, grozne zadatke.

— Idi u dječju sobu, Madalenna, i dovedi mi malenoga Franju. Želim imati oba djetetauza se. Idi mu reci da mu majka želi pokazati sestricu.

Madalenna je otišla i vratila se za nekoliko trenutaka s malim kraljevićem. Tek jenavršio drugu, bio je sitan za svoje godine i djelovao krhko. Bio je mažen i pažen jer jesvome velikom, blistavom djedu, po kojem je dobio ime, prirastao srcu, a to je značilo dase u njega morao ugledati i ostatak dvora.

— Dođi, Franjo, mili — rekla mu je majka, a on prišao krevetu, krupnih očijuuperenih u njezino lice. Činilo se da je gleda sa strahopoštovanjem. Njoj bi bilo draže da jegleda s ljubavlju. Bilo je to neobično, ali činilo se da se njezina nelagoda u odnosu s ocem,ispriječila i između nje i djeteta.

— Vidi, malo moje — rekla je — ovo je tvoja sestrica.Ali nije mogao zadržati pogled na sestri, jer su mu oči letjele natrag na majčino lice.— Zar nije prelijepo djetešce, kraljeviću moj? — pitala je Madalenna, a Katarina

primijetila kako se dječak Madalenni neusiljeno smiješi i kima. Zašto je tako opušten sdrugima, ali ne i s njom? Možda u dječjoj sobi o njoj govore sa strahopoštovanjem. Zar onanije ipak prestolonasljednica? Ali to nije bio razlog. Mali Franjo oca se uopće nije bojao.Pentrao se po Henriku i veselo se hihotao povlačeći ga za bradu. Dijete je bilo jednakoprisno i sa samim kraljem. Katarina je vidjela kako pokušava iščupati dragulje iz djedovakaputa, zbog čega je zaradio lagani, prijateljski udarac po obrazu i bio bačen uvis suzvikom:

— Ha! Moj mladi razbojnik! Znači, kradu ti se kraljevski dragulji?Ne! U djetetovim osjećajima prema majci nešto je bilo čudno, nešto što nije mogla

razumjeti.— Madalenna, podigni ga na krevet.Činilo joj se da mu je neugodno tamo sjediti, kao da joj se boji previše približiti,

premda ga očarava.— Pa baš je lijepo družiti se ovako, Franjo — rekla je. — Ti... tvoja sestra... i tvoja

maman. Zar nije, malo moje?Kimnuo je. Zurio je u rubin na njezinu prstu.

- 98 -

— Ah! Zar nije prelijep, Franjo? Darovao mi ga je tvoj tata.Skinula je prsten i pružila mu ga.Tada se nasmiješio.— Lijepi! — rekao je i pokušao ga nataknuti na prstić.— Moraš pričekati dok ne odrasteš, zar ne? Onda ćeš, sine, nositi kojekakve lijepe

dragulje.Zamislila ga je kao odrasloga muškarca koji voli svoju majku. Nije mogla podnijeti da

ga zamišlja kao francuskoga kralja, jer bi to značilo da Henrik više nije kralj. Nije moglazamisliti svijet u kojem ne bi bilo sreće i bola što ga joj pričinja ljubav prema Henriku.

Skinula je još prstenja, a on se igrao njime na krevetu.Pomislila je: »Ne boji me se zapravo. Mogla bih ga navesti da me voli.«Smijao se dok mu je prstenje klizilo s prstiju na krevet.— Preveliko — rekao je — preveliko za Franju.

Naglo i strastveno ga je zgrabila i poljubila, ali primijetila da se ukočio. Smjesta ga jepustila gorko se pitajući zašto joj je tako teško navesti ljude da je vole - čak i vlastitu djecu.

Mora imati na umu da maloga Franju ne smije previše koriti.— Isprobaj ovaj — rekla je i skinula prsten sa safirom.

Hihotao se gledajući dragulje, kadli je ušla Diane.— Oprostit ćete mi na smetnji, znam — rekla je.

Katarinino lice ukipilo se u smiješak koji je uvijek pokazivala Diane. U srcu joj je gorjelažestoka mržnja. Kako li se ta žena usuđuje banuti u njezine privatne odaje! Kako seusuđuje? To je bar bilo lako odgovoriti. Svako zrno sreće koju je Katarina poznavala,udijelila joj je ta žena. »Vaš muž noćas će voditi ljubav s vama.« Voditi ljubav! Nije to bilovođenje ljubavi, već pravljenje djece. »Ja ću inzistirati da dođe!«

»Ja mu nisam ništa«, mislila je Katarina. »Ona mu je sve. Što ne bih dala da je vidimmrtvu?«

— Drago mi je što vas vidim, gospo — rekla je Katarina. — Kako samo lijepo izgledate.Diane je prišla krevetu kraljevski šušteći skutima i poljubila Katarini ruku.— Žao mi je što to moram reći, ali vi ne izgledate baš najbolje. Premorili ste se. —

Diane je dobacila pogled Madalenni. — Rekla sam da Madame le Dauphin danasposlijepodne mora odspavati.

— Ne smijete kriviti Madalennu — rekla je Katarina. — Poslušala je gospodaricu idovela mi sina.

Diane je istodobno bila zaigrana i odlučna. Pucnula je jezikom.— Niste se smjeli tako umarati. A mali Franjo trebao je ostati u dječjoj sobi. Proteklih

nekoliko dana nije se osjećao dobro pa nisam željela da ga nose hodnicima. Zdravo,maleni.

Dječak se nasmiješio.— Gle! — rekao je i podigao prsten.— Baš lijepo. A što to radiš s maminim prstenjem?Katarina je bila na rubu suza, jer je Franjo gledao Diane kao da mu je majka.— Dođi — rekla je Diane. — Idemo natrag u toplu dječju sobu, a ako budeš dobar,

ispričat ću ti priču. Madalenna, pokrij gospodaricu i vrati djetešce u kolijevku. Madame leDauphin ne smije se toliko umarati. Ah da, znam da se osjeća bolje. — To je bilo upućenoKatarini. — Ali ne želimo da loše posljedice pokvare radost zbog dolaska gospođiceElizabete.

- 99 -

Podigla je maloga Franju, a Katarina primijetila kako je spremno ostavio prstenje daode s njom. Najradije bi joj ga istrgnula iz naručja i povikala: »Već imaš mojega muža!Ostavi mi dijete!«

Ali samo se nasmiješila i promrmljala:— Previše činite za mene... i moju obitelj.Ako je Diane opažala prikrivene aluzije, znala je kada se na njih treba oglušiti.— Nikako. Smatram se počašćenom što mogu služiti vama i prestolonasljedniku. Reci

sada mami au revoir - to je dobar dečko.Je li se to Katarini pričinilo ili je mali Franjo rekao au revoir s olakšanjem?Kad je Diane otišla s Franjom, Madalenna je poslušno uzela malu Elizabetu i vratila je

u kolijevku.Katarina se spustila na jastuke. Razmišljajući o svojoj mržnji prema Diane, namjestila

je usne u smiješak.Madalenna je tiho vezla pred prozorom, dijete je spavalo, a Katarina je poslijepodne

provela razmišljajući o tome koliko mrzi svoju neprijateljicu.

Čim se dovoljno oporavila da bi mogla putovati, Katarina je napustila Fontainebleauda bi se pridružila dvoru u Saint-Germainen-Laye. Odanle je poslala po Cosma i LorenzaRuggierija. Rekla im je da želi razgovarati o kćerinu horoskopu.

Kad su došli, otpustila je sluge.— Govorite na talijanskom — rekla im je — i to tiho, jer ono o čemu moram

razgovarati s vama dvojicom ne smije čuti nitko drugi.Zamolili su je da nastavi.— Kako da se riješim neprijatelja — pitala je — a da se ne vidi da sam u tome imala

prste?Braća su prvo pogledalajedan drugoga, a onda Katarinu. Bila su zabrinuta.Cosmo je progovorio prvi. Rekao je:— Duchessina, postoji jedan neprijatelj kojeg se ne biste mogli riješiti, a da na vas ne

padne ozbiljna sumnja. Je li riječ o njoj?Nije odgovorila. Znala je da ima pravo, ali željela si je olakšati ljubomornu dušu

razgovorom o nemogućem.— Nije važno o kome je riječ — bahato je rekla dok su braća čekala da nastavi.— Ponizno molim da mi oprostite, Madame la Dauphine — odlučno je rekao Lorenzo

— ali ne možemo se složiti da to nije važno.— Postoje otrovni parfemi — rekla je.— Opasno! — odvratio je Cosmo. — Mogu pasti u pogrešne ruke.— Pomada za usne — predložila je.— Jednako opasna kao parfem — dodao je Lorenzo. — I vrlo je lako utvrditi tko ju je

prodao.— Postoje rukavice tako vješto otrovane da ih žrtva mora samo navući i slijedi joj smrt

— rekla je.Braća su nijemo kimnula, ali primijetila je da su im usne čvrsto stisnute.— A tu su i knjige - nastavila je. - Potrebno je samo okrenuti stranicu da bi otrov

prodro kroz kožu i usmrtio žrtvu. Mi Talijani znamo kako se to radi.— Talijani moraju biti oprezni — rekao je Cosmo. — Nisu voljeni u ovoj zemlji.— Mislila sam da ćete raditi za mene — rekla je.— Zakleli smo vam se služiti — rekao je Cosmo.— Svim srcem i umom — dodao je Lorenzo.

- 100 -

— Ali uvijek oprezno, draga duchessina — dovršio je Cosmo. — Draga gospo, ako seišta dogodi onoj koju želite ukloniti, svi će se prsti uprijeti u vas. Svi znaju za njezinpoložaj. Svima je jasno koliko vas je duboko ponizila. Pa, i da sutra umre prirodnomsmrću, bilo bi onih koji bi vas prijeko gledali. Bilo bi mudrije kad biste nam naložili da jojčuvamo život umjesto da je uklonimo.

Zurila je preda se.— Razumijem... u pravu ste, dragi moji, mudri prijatelji. Razgovarajmo o budućnosti

moje kćeri.Braći je pao velik kamen sa srca. Znali su kakvi sve osjećaji bjesne pod mirnom

vanjštinom njihove gospodarice. Često su strahovali da će im izdati lakoumnu zapovjed. Uvrijeme smrt prestolonasljednika Franje umirali su u neizvjesnosti, očekujući da će bitiuhićeni i stavljeni na muke. Prestolonasljednica bi bila luda da pokuša ukloniti Sénéchale.

— Dakle — rekla je Katarina. - Recite mi hoće li mi se kći dobro udati?Ali kako da se zanima za kćerinu budućnost? Najvažniji su joj bili ona i njezin muž.

Henrikova mržnja bila bi nepopustljiva da se Diane išta dogodi i on bi je prvi okrivio.Kakva li je ludost ljubav koja ne donosi ništa doli žalosti i ljubomore! Kad bi barem

mogla obuzdati osjećaje koje gaji prema tom tihom kraljeviću, svojem mužu. Kako li jeokrutno što ona, Katarina Medici, tako pametna i uspješna na tolikim poljima, na tompolju može biti takva budala!

Nije slušala braću. Željela je viknuti: »Baš me briga. Muža volim toliko da mi je maloljubavi preostalo za druge... pa čak i za vlastitu djecu.«

Naložila im je da odu, kad već nisu željeli razgovarati o načinima da se riješi Diane.Zatvorila se u svoju ložnicu i pokušala odmoriti.

Donijela je odluke. U budućnosti, pokušat će vidjeti Henrikove nedostatke. Pokušat ćena ravnodušnost uzvratiti ravnodušnošću. Što ako uzme ljubavnika? Nasmijala se. Kakvobi samo divljenje dobila... i strahopoštovanje. Ali ljubav? Je li je itko ikada ljubio? Ippolito?Nesumnjivo je vjerovao da su par Medicija koji bi dobro trčao u istoj zaprezi. Nitko je nijevolio. Bila je sama. Čak je i najniža sluškinja imala ljubavnika. Čak i one koji žive upotleušicama pokraj rijeke netko voli. Ali buduća francuska kraljica mora ostati nevoljena,a čak je njezinu djetetu druga žena bila milija od nje.

U čemu griješim? — pitala se gledajući kako na prozore padaju večernje sjene.Kako li je samo bila osamljena! Dvorkinje su je navečer ostavile samu, a Henrik neće

doći. Gorko se nasmijala. Kad je jedno dijete staro tek nekoliko tjedana, prerano je zapravljenje novog.

Besano je ležala, slušajući kako se dvor priprema za počinak. Čula je glasove u vrtu.Šapuću li to tamo neki ljubavnici? Tih korak na hodniku. Susret ljubavnika? Zatvaranjevrata, škripa podnice. Ljubavnici su posvuda u palači. Kralj i madame d'Etamps. Dvorskedame. Komornici... svi plemenitaši i plemenitašice kraljevskoga dvora. Možda čak iMadalenna. Nešto je tajnih susreta, a nešto zakonitih. Prestolonasljednik i Diane. Ta njihovje odnos bio tako trajan i tako diskretan da je podsjećao na brak.

Ogorčeno se nasmijala i ustala. Umotala se u raskošnu, baršunastu haljinu i zabaciladugu, svijetlu kosu.

»Ne izgledam loše«, pomislila je. »Imam više od dvadeset godina manje nego što onapriznaje da ima! Zašto, oh, zašto sam ovako napuštena?«

Dianine odaje u palači bile su točno ispod njezinih. Oduševila se kad je to čula i obećalasi ostvarenje stare želje.

Netom uoči Elizabetina rođenja, dovela je talijanskog majstora, slugu braće Ruggieri, inaložila mu da izbuši rupu u podu njezine sobe i stropu Dianine. Taj je posao obavljen dok

- 101 -

je dvor bio u Les Tournelles i to tako uredno, da špijunku između dvaju katova nije mogaouočiti onaj tko je ne traži. Taj je majstor na svoj način bio umjetnik, pa je otvor u stropu biodio prelijepe cvjetne rezbarije, tako da se na prvi pogled činilo kako je dio ukrasa. NaKatarininu podu, bio je brižno prekriven tepihom na kojemu je držala pisaći stol. Taj je stolsama mogla pomaknuti, nakon čega je samo morala podići tepih, približiti oko otvoru ividjela bi većinu onoga što se događa u sobi ispod nje.

Kad je dvor bio u Saint-Germainu, a Diane također tamo, tobože u kraljičinoj sviti,Katarina bi zaključala vrata, odmaknula stol, sklonila tepih i gledala kroz špijunku.

Gledati muža s ljubavnicom bilo je mučno, ali i čarobno. Znala je da su zajedno i nijemogla odoljeti tome da ih gleda.

Kroz špijunku je vidjela novog Henrika i novu Diane. Katkad bi se nasmijala pripomisli da dijeli njihove najprisnije tajne, ali češće je plakala. Znala je da bi bila sretnijažena kad bi pozvala talijanskog majstora i naložila mu da zatvori otvor.

Ali uvijek se vraćala istoj muci.Te noći bili su zajedno - njezin muž, taman i vitak, i Diane mliječnobijele kože i vrane

kose.Katarina je gorko plakala dok je, zgrčena i ukočena, stražarila pred špijunkom dok su

oni spavali.

Katarina nije vidjela bijega od svoje neprijateljice. Vjerovala je da će Henrik biti vjeranDiane do smrti. Kad bi bar Anne d'Etamps uspjela nagovoriti kralja da progna Diane sdvora!

Napetost između kralja i prestolonasljednika je rasla. Rat između Francuske iŠpanjolske zaustavljen je sporazumom u Crepyju, a dvije dvorske stranke - reformirana ikatolička - sporile su se oko tog mirovnog ugovora. Kralj je pristao na njega, ali mu se pre-stolonasljednik protivio. Henrik je vjerovao da bi njegova vojska, da joj je bilo dopuštenoboriti se dalje, nadvladala španjolske snage. Ali Franjo je, zajedno s Anne i mladim KarlomOrleanskim, bio oduševljen sporazumom koji je mladom kraljeviću osigurao mogućnostizbora između dvije nevjeste - kćeri Karla V., infante Marije, i njegove nećakinje, kćeriFerdinanda Austrijskog. Imao je četiri mjeseca za donošenje odluke. S infantom je dolazilaNizozemska, ali tek nakon smrti Karla V. Karlova nećakinja donosila je Milano, ali tek kadmladi par dobije nasljednika.

Henrik je istaknuo kako su to isti uvijeti kao prije. Pitao se što su dobili za sve što sužrtvovali u tom dugotrajnom ratu. Franjo je morao priznati da je mladić u pravu, ali bilomu je dosta ratovanja. Želio je da se mladi Karlo skrasi, a Anne je neumorno isticala kakose prestolonasljednik protivi sporazumu samo zato što ne želi da mu brat stekne previšemoći.

Henrikove odaje, kao i Dianine, postale su sjedištem katoličke stranke na dvoru i jednevečeri, nedugo nakon potpisa mirovnog sporazuma u Crepyju, Diane i Henrik večerali suveselije nego obično u krugu najbližih prijatelja.

Katarina nije bila u tom društvu, već je ostala u svojim odajama. Ranije toga danapožalila se na strašnu glavobolju. Postavila je Madalennu na stražu da prenese sve što segovori za Henrikovom večerom. Djevojka je imala čekati u predsoblju, sakriti se izazavjese i pobrinuti se da bude na mjestu s kojega će čuti sve što se govori.

Katarina je čekala žalosna. Madalenna je dobro obavljala posao, premda ga je mrzila.Nije se usuđivala drukčije. Katarina se hladno nasmiješila prisjećajući se Madalenninauplašenog lica. Katarina Medici možda nije znala osvojiti ljubav ljudi oko sebe, ali im jeznala utjerati strah u kosti.

- 102 -

Nadala se da će Madalenna čuti nešto važno. Kad bi Diane bar rekla nešto što bi semoglo prikazati kao izdaja kralja! Kakva li bi sreća bila da bude prognana. Ali Henrik bizasigurno pošao za njom u progonstvo. Doduše, kao prestolonasljednik ne bi mogaopotpuno zanemariti dvorske dužnosti. Bila je u napasti da Anne povjeri nešto od svojeljubavi prema mužu i mržnje prema njegovoj ljubavnici. Otrovni osjećaji koje su obje gajileprema Diane, učinili bi ih najbližim saveznicama. Ali oklijevala je, podsjećajući se da nitkone smije znati što joj je na umu, jer djelovanje iz sjene ima velikih prednosti.

Madalenna je ušla bez daha, a Katarina ustala.— Madalenna! Zašto si napustila mjesto?— Madame la Dauphine, monsieur de Vieilleville upravo je otišao od

prestolonasljednikova stola. Rekao je da neće sudjelovati u njegovoj drskosti. Nastala jeprava scena... i...

— Kakva scena? — oštro je upitala Katarina. — Što si čula?— Sve je počelo kad su razgovarali o kralju i rekli da je nekoć bio divan muškarac, ali

da je tužno kako se mijenja, te kako ga zadnjih nekoliko mjeseci izdaje zdravlje...— Da, da. To svi znamo.— Uglavnom, tada je prestolonasljednik rekao da će, kada postane kralj, vratiti Anne

de Montmorencyja, na što su svi oko stola zapljeskali. Zatim je gospodinu Brissacu rekaoda će ga imenovati vrhovnim zapovjednikom topništva, a gospodinu de Saint-Andreu daće biti proglašen velikim komornikom.

— Kakva budalaština! — vikne. - Što ako to dopre do kraljevih ušiju?— Upravo je to rekao i gospodin de Vieilleville. Rekao je da prestolonasljednik

prodaje pravi ražanj dok je zec još u šumi. A zatim je zamolio dopuštenje da se povuče.— Dobro si učinila, Madalenna. Uglavnom, prestolonasljednik i Sénéchale učinili su

dovoljno, tako mi svega, da budu izgnani s dvora... Ne trebaš se vraćati. Ostani ovdje.Nikome nemoj govoriti o tome što si čula, jer bi mogli pitati kako si čula, što tebi, malenaMadalenno, ne bi bilo lako objasniti.

Madalenna se žarko zacrvenjela, a Katarina joj se nasmiješila. Iskrala se u hodnik kojije njezine odaje dijelio od suprugovih, sjela na klupu pred prozorom i pričekala.

Nije morala dugo čekati prije nego što je ugledala kraljevu dvorsku ludu, Briandasa,kako se nečujno iskrada iz prestolonasljednikovih odaja.

— Dobar ti dan, Briandase — povikala je. — Izgledate kao da ste nešto skrivili! Kakveste tajne ondje prisluškivali?

Čovjek je djelovao zatečeno, a njegove je urođene domišljatosti nestalo.Počeo je zamuckivati:— Tajne? Ali, prestolonasljednice...Katarina mu prepredeno odgovori:— Koji ćeš naslov ti nositi, Briandase, kada moj bude glasio »kraljica Francuske«?— Imate oštar sluh, gospo prestolonasljednice.— Vijesti se na dvorovima brzo šire, ludo. — Zagledala se u svoje prelijepe, bijele

prste. — Misliš li da bi Saint-André bio bolji veliki komornik od Saint-Pola? — Nastavila jeproučavati prste. — Ne znam što će kralj reći na te promjene. Bojim se da neće biti previšezadovoljan onima koji su im zapljeskali. Mogli bi ostati bez glave prije no što zauzmuobećane položaje. Što ti misliš, ludo?

— Pravo zborite — reče Briandas — položaj ne bi bio od velike koristi čovjeku bezglave.

— Sumnja bi pala na sve nazočne.

- 103 -

— Zar tako, gospo prestolonasljednice? Mislim da ste u pravu. Samo bi skromančovjek poput mene ostao zaštićen.

— Nije mudro biti suviše skroman, Briandase. I sama sam skromna, a opet, da sam senašla za tim stolom, znala bih što mi je činiti umjesto da tako čavrljam.

— Što biste vi učinili, prestolonasljednice?— Otišla bih kralju i pobrinula se da sazna kako sam mu odana podanica. Sadašnjeg

kralja treba se bojati više od budućeg. Jer izgubiš li glavu danas, bit će ti svejedno tko ćesutradan biti kralj.

— Vidim da ste mi prijateljica, gospo.— Prijateljica sam svih skromnih i pokornih.Ludine su oči bljesnule dok se duboko klanjao.Katarina ga je pratila pogledom dok je brzao prema kraljevim odajama.Franjo je upravo večerao s Annom, lorraineskim kardinalom i nekolicinom kraljevskih

dužnosnika među kojima su se našli i gospodin de Tais, vrhovni zapovjednik topništva, teComte de Saint-Pol.

Luda se obratila kralju ne obazirući se na formalnosti.— Pomoz' Bog, Franjo Valoisu! — poviknu.Franjo, zatečen takvim drskim obraćanjem, čak i iz usta svoje lude, oštro je upitao što

je posrijedi.— Pa, čujte — prepredeno će Briandas — vi niste više kralj. Maloprije sam za to dobio

dokaz. A vi, gospodine da Tais, niste više vrhovni zapovjednik topništva i na vaše jemjesto postavljen Brissac. Dok vi, gospodine le Comte de Saint-Pol, više niste velikikomornik, jer od sada je to Saint-André. Montmorency će nam se ubrzo iznova pridružiti.Nestanite, Franjo Valoisu. Neka mi Bog bude svjedok, vi ste mrtav čovjek!

Kralj ustade. Zgrabio je ludu za ovratnik i protresao čovječuljka.— Foy de gentilhomme! — vikao je. — Objasnit ćeš što time želiš reći, inače ćeš u srcu

osjetiti čelik moga mača. Govori, čovječe, ako želiš poživjeti još koji trenutak.— Kralj je mrtav!—zavapi Briandas. — Živio kralj Henrik od Valoisa!Kraljevo lice bilo je ljubičasto od bijesa.Briandas je brže-bolje nastavio:— Čuo sam vlastitim ušima. Kralj Henrik i kraljica Diane već se penju na prijestolje.Ali kralju je bilo dosta tog zavitlavanja, pa mu je naložio da se uozbilji i jasno ispriča

što je čuo. Kada je Briandas završio, Franjo je ostao pred njim smrknuta lica.Anne se nasmijala.— Drznuo se, dakle, svoje zle misli izreći naglas. Budite sigurni, to je maslo gospe

Diane. Ne može dočekati da postane kraljica.Ali Franju nije trebalo huškati. Katarina koja je, za vrijeme pomutnje, nečujno ušla u

sobu, vidjela je da mu je krv uzavrela. Nečujno se nasmijala čuvši da Anna govori o Diane.Odsada na dvoru zasigurno više neće biti mjesta za Henrikovu ljubavnicu, aprestolonasljedniku zasigurno neće biti dopušteno da predugo izbiva.

Franjo je bio spreman pokazati Henriku je li mrtav ili ne. Vikom je dozvaozapovjednika straže i zapovjedio mu neka dovede četrdesetoricu strijelaca.

Na njihovu čelu, srca gladna osvete, kralj se zaputio prema sinovljevim odajama.Ali Dianine uhode bile su budne kao i Katarinine, pa je Henrik bio upozoren na očevu

srdžbu desetak minuta prije nego što je Franjo dospio do njegovih odaja. Smjesta je,zajedno s Diane, pobjegao u Anet.

- 104 -

Kada je Franjo, predvodeći strijelce, nogom razvalio vrata sinovljevih odaja, ondje nijezatekao nikoga osim slugu koji su raščišćavali ostatke gozbe. Franjo je zgrabio prvog priruci i počeo ga tresti dok čovjekovo lice nije postalo ljubičasto poput njegova.

— Gdje ti je gospodar? — vikao je. — Govori, budalo, ili ću ti, Gospe mi, prerezatigrkljan.

— Gospodaru... dobrostivi kralju moj... on je... otišao... prije desetak minuta.Franjo ga je odgurnuo od sebe.— Dakle, pobjegao je. Tako je i bolje za njega, a i za njegove prijatelje koji čeznu

zasjesti na stolice svojih pretpostavljenih. Gubite se... svi vi! — Okrenuo se premadrhtavim slugama, prijeteći mačem. Dao je znak strijelcima i oni su počeli ganjati nesretnesluge kojima je sada bilo samo jedno na pameti, a to je da se sklone od kraljeva bijesa.Jedina mogućnost za bijeg koja im je preostala bila je skok kroz prozore u dvorište, pa sutako i postupili. Za njima su kralj i njegovi strijelci bacali ostatke gozbe, a zatim su, budućida se kraljevski gnjev još nije stišao, kroz prozor poletjele čaše, tanjuri i pribor za jelo.Poslije njih su na popločano dvorište izbačene stolice, stolovi i zrcala. Na koncu je kraljdohvatio halebardu i rasjekao sve prelijepe tapiserije koje su krasile zidove, jer je tada prviputa bijes nadjačao njegovu ljubav prema lijepom.

Dok je sjekao, činilo mu se da čuje drski glas svoje lude. »Pomoz' Bog, Franjo Valoisu!«,a zatim: »Neka mi Bog bude svjedok, vi ste mrtav čovjek!«

Dobro je znao da ne bi toliko bjesnio da je mlađi. Osjećao je da je korak od groba, stogase toliko i žestio kada bi ga netko na to podsjetio.

Bio je nesretan.Katarina je također bila nesretna. Uspjela je otjerati Diane s dvora, ali trebala je znati da

će ljubavnica odvesti i Katarinina supruga.

Kralj Francuske bio je ojađen. Nije imao snage da oprosti sinu koji je tako bjelodano iželjno iščekivao njegovu smrt. Henrik je ostao u Anetu četiri tjedna prije nego što seusudio približiti dvoru, a poslije je neprestano putovao između Fontaineblaua i Aneta, svedok naposljetku potišteni kralj nije uvidio da se mora pomiriti sa svojim nasljednikom.Kako bilo, prema njemu više nije osjećao naklonost, nego je još čvršće prigrlio mladogKarla, ludujući za njim više no ikada.

Ali Henrik je mogao ocu biti od koristi, budući da je bio dobar vojnik, a mir saŠpanjolskom nije nužno značio i mir s Engleskom. Stoga se Henrik vratio iz kratkotrajnogizgnanstva kako bi ocu pomogao u borbi protiv neprijatelja s druge strane kanala.

Uslijedio je ishitren pokušaj osvajanja obale Sussexa, a zatim još jedan pokušajosvajanja otoka Wight - oba su završila neuspjehom. Izveden je još jedan neuspjeli napad,na Boulogne - u uzaludnom nastojanju da se grad iznova preotme iz ruku Engleza.

Za taborovanja nadomak Abbevillea, Franju je snašla jedna od najvećih tragedija uživotu.

Vladala je žega, bio je kolovoz, a s kipućih gradskih ulica dizao se smrad truleži. Ubrzose taborom pronijela strašna vijest. U Abbeville je stigla kuga!

Franjo je brže-bolje izdao zapovijed da nitko ne smije u grad. Znao je da to značisvršetak njegova vojnog pohoda. Mogao se suprotstaviti ljudskim vojskama, ali s kugomse nije mogao boriti. Morao je što prije sklopiti primirje s Englezima, potražiti saveznike iojačati svaku utvrdu u Francuskoj.

Ležao je u svojoj raskošnoj postelji - jer čak mu je i u taboru postelja morala bitiraskošna - i sjetno razmišljao o svojoj vladavini koja je tako sjajno započela, a sada se činilo

- 105 -

da joj se bliži turoban kraj. Pitao se hoće li trezveni Henrik uspjeti vratiti sve ono što jenjegov otac izgubio.

Dok je tako ležao, javljeno mu je da mladi i naočiti grof d'Enghien moli za audijenciju.Kada je mladić stigao, kralj je smjesta opazio da mu je lice podbuhlo od plača.

Kleknuo je, ali nije želio prići bliže kralju. Nešto neobično u njegovu držanju ispunilo jeFranjino srce užasnom strepnjom.

— Što se dogodilo, čovječe? — oštro je upitao.Mladi grof pokušavao je pronaći riječi, ali uspio je tek zajecati, pa je kralj, pridigavši se

na lakat, govorio isprva grubo, zatim nježno, moleći ga da brzo kaže kakve vijesti donosi.— Gospodaru, sinoć sam otišao u grad.— Što? — riknuo je kralj. — Zar nisi čuo zapovijed?— Gospodaru, otišao sam po zapovijedi vojvode od Orleansa.Kralj se kiselo osmjehnuo. Mladi Karlo, lakomislen, hrabar, bez sumnje je izjavio da se

ne boji ničega, čak ni kuge. Bio je poput dječaka s tim svojim neslanim šalama inestašlucima! Ali ovo je bilo ozbiljno. Za ovo će morati biti kažnjen. I što se zbilo tombistrom mladiću - Franjinom miljeniku? Zašto mladi d'Enghien kleči cmizdreći poputdjevojčice?

Franju obuze nemir. Zapovjedio je mladiću da nastavi.— Obišli smo kuću jednog trgovca, gospodaru.— Nastavi. Nastavi! — zavapi Franjo.— Ondje je stanovala djevojka - trgovčeva kći. Vojvoda ju je zamijetio i svidjela mu se— Pa?— Preminula je, gospodaru... od kuge.— Budalo jedna! — urlao je Franjo. — Dolaziš mi da bi se hvalisao blesavom

ludorijom. Foy de gentilhomme, platit ćeš za ovo. Strpat ću te u tamnicu. Idiote!Budaletino!

— Nije to sve, gospodaru. Mrtvačka kola odvezla su je baš kad smo dospjeli predkuću a... vojvoda je ustrajao na tome da uđemo. Vjerovao je da je posrijedi samo varkanjezina oca koji je želio djevojku sakriti, gospodaru.

Franju je odjednom obuzela mučnina. Slutio je da mu grof pokušava prenijeti nekutragičnu vijest. Pokušavao ju je priopćiti nježno, postupno. Franjo je otvorio ustapokušavajući viknuti, ali riječi nisu izlazile.

— Vidjeli smo krevet, gospodaru, krevet na kojem je izdahnula. Vojvoda je,svejednako uvjeren da su djevojku sakrili od njega, rasjekao krevet mačem. Gospodaru,prostorijom se razletjelo perje... okružilo nas je... Perje iz postelje na kojoj je djevojkanedavno umrla od kuge!

— Gospode! — zastenja Franjo. Mladića se više nije usuđivao ni pogledati.— Činilo se da nas njezin otac promatra, gospodaru, ali nije nas mogao vidjeti. I njega

je dohvatila kuga.Franjo je skočio iz postelje.— Prestani blebetati, budaletino jedna. Gdje mi je sin?D'Enghien je skočio na noge, prepriječivši kralju put.— Gospodaru, ne možete k njemu. Ne usuđujte se poći k njemu.Franjo odgurnu mladića ustranu. Osjetio je kako mu se znoje dlanovi dok je trčao

prema šatoru mlađeg sina.Oni koji su stajali pred šatorom pokušali su ga zaustaviti. Izderao se na njih. Zar bi on,

kralj, trebao slušati njihove zapovijedi? Imali su se skloniti ustranu ili snositi posljedice.

- 106 -

Oh, jada! Na postelji je ležao njegov dragi sin Karlo. Je li to dječak kojem se još jučerujutro smiješio?

— Karlo! — slomljeno je zavapio. — Sine moj najdraži. Kakva je to ludorija?... — Aliglas mu je pukao, jer oči koje su se prema njemu podigle nisu ga prepoznale.

D'Enghien je ušao u šator i stao uz kralja. Tiho je plakao.— Svećenik nam je rekao neka napustimo grad — rekao je mladić kao da razgovara

sam sa sobom. — Bio je u pravu... kada je rekao da se igramo sa smrću...Franjo mu se obratio.— Nešto se mora učiniti! — vikao je kralj. — Gdje su nam doktori... naši liječnici?

Ali kada je d'Enghien podigao čemerne oči i susreo kraljeve, obojica su znali da se ništane može učiniti.

»Biti star kada si imao tako sjajnu mladost, izgubiti ljubav prema životu kada si gaobožavao svakim otkucajem srca - to je uistinu bijedno stanje«, razmišljao je Franjo.

Bog mu je okrenuo leđa. U bitkama ga nije pratila sreća, oduzeti su mu sinovi koje jeljubio, a ostao mu je samo jedan koji ga je svakim korakom ljutio. Ljubavnica mu je bilanevjerna, a on više nije imao snage ni želje da potraži novu. Iscrpljivao ga je čak ijednodnevan lov. Što je preostalo bolesnom starcu koji je jednom bio tako bodar mladić?

Žalujući, vratio se u Pariz nakon Karlove smrti, no premda je bio ucviljen otac, još jebio i kralj, pa se morao podsjetiti na to da Karlo više ne može Francuskoj donijeti slavubogatim brakom i da mu je Milano još jednom bio nadohvat ruke, samo da bi se izmakaokada ga se spremio ščepati. Dakle, Francuska i Španjolska morat će opet u rat.

Sklopljen je mir s Engleskom, utvrde ojačane, tragalo se za novim saveznicima, a Franjose spremao iznova poći na Milano.

Ali, kako mu je sin gorko nedostajao, o ratu je razmišljao tek s pola srca.Uz njega je sve vrijeme bio mladi grof od Enghiena, da bi s njim mogao razgovarati o

Karlu. Grof je dječaka poznavao bolje no itko, budući da su bili najbolji prijatelji. Franjo jetražio od mladića da mu stalno iznova prepričava posljednje sate Karlova života. Franji suse pred očima nizali prizori krčmi u koje su zalazili zajedno s muškarcima i ženamaželjnim da ugrabe nekoliko sati razuzdana života prije nego ih smrt odnese. Vidio je kakomrtvačka kola štropoću popločanim ulicama i svećenika kako pred njima korača,mrmljajući molitve za mrtve i umiruće. Čuo je zvonjavu. Ali pred očima mu je najživotnijusliku stvarao morbidan prizor u spavaćoj sobi mrtve djevojke u kojoj je mladi Karlo - takokrepak, tako lijep - urlajući ubadao mačem postelju dok se oko njega vrtložilo kužno perjenalik na snježnu mećavu.

— Ti i ja voljeli smo ga više no itko — govorio je Franjo mladome grofu. — Ne postojinitko s kime bih radije o njemu razgovarao nego s tobom.

Tako je d'Enghien ušao u kraljevu osobnu službu i ostao uz njega, pa je nakon nekolikomjeseci Franjo osjetio da je taj mladić uspio, barem donekle, ispuniti užasnu prazninu kojuje u njegovu životu ostavila Karlova smrt. S gorčinom je razmišljao o tome kako jeneobično što je utjehu uspio pronaći u tom mladiću, dok mu vlastiti sin Henrik ništa nemože pružiti.

Elizabeti je bilo gotovo godinu dana i došlo je vrijeme za još jedno dijete. Henrik jesada, na Dianeinu zapovijed, Katarinu redovito posjećivao, a ona bi se svake večerinamirisala, ukrasila kosu cvijećem, odjenula najzavodljiviju haljinu i spremila se da supru-gu poželi dobrodošlicu.

- 107 -

U Henriku je navika urodila snošljivošću. Nije je više doživljavao kao odbojnu mladudjevojku koja mu je nametnuta u vrijeme bratove smrti. Katarina mu se nije sviđala, alinaučio je da mu ne bude odbojna, a Katarina je smatrala da je korak od odbojnosti doravnodušnosti velik napredak. Bilo joj je potrebno samo vrijeme - jer vrijeme je bilo nanjezinoj strani, a ne na Dianinoj - da ga jednog dana osvoji. Nije se više trebala bojati da ćebiti protjerana i bilo je izgledno da će svoj život provesti uz njega. Morala se još nekovrijeme pretvarati da ne mari što je suprug njezin samo po imenu, a u stvarnosti pripadaDiane, i da je djecu koju je rodila zapravo voljela Diane koja ih je čuvala i kovala za njihplanove. Morala je pokušati odagnati ojađenost time što je Diane uvijek uz njihovekolijevke dok su bolesni i što im Diane govori što moraju činiti. Diane, kojoj se mladiFranjo obraćao u nevolji ili kada bi imao kakvo pitanje. Nije smjela osjetiti gorčinu dok bise mala Elizabeta hihotala od zadovoljstva kada bi bila podignuta u to namirisano krilo odcrno-bijeloga satena.

Umjesto toga, morala je čekati, grabiti svaku priliku koja bi mogla dovesti do Dianeinepropasti i Katarinine bliže povezanosti s Henrikom. Bila je spremna na visoke skokove - iniske poteze - da ostvari te promjene. Ništa ne bi zanemarila, koliko god se činilonevažnim.

Ubrzo će Henrik biti uz nju. Svake noći provodio je sat vremena s Diane prije negoli bidošao k njoj. »To je med da mu zasladi pelin«, s gorčinom je razmišljala Katarina. Čeznuoje za tim da mu kaže kako čeka još jedno dijete, pa da može završiti s tim obveznimposjetima i otići u Anet - svoj pravi dom - i ondje ostati uz svoju voljenu ljubavnicu i posvezaboraviti suprugu.

»Čak ako se to i dogodi«, razmišljala je Katarina, »otezat ću s viješću dokle god jebudem mogla sakriti«.

O čemu bi mogla večeras govoriti da ga uza se zadrži malo duže no obično, da mupokaže kako je pametnija od Diane, sposobnija vladati muškarcima i zemljom?

Prisjetila se dvora. Trenutačno je najveću sablazan izazivala ljubavna pustolovinamadame d'Etampes s Guyem de Chabotoin, vrlo dojmljivim mladićem. On je bio oženjenjednom od sestara Anne d'Etampes, ali kraljeva miljenica nije dopuštala da joj se takvasitnica ispriječi na putu do užitka. Katarina se pitala kako Anna uspijeva privući tolikemuškarce. Usprkos bestidnoj nevjeri, nju je kralj i dalje obožavao, dok je Katarina, iskrena iodana, koja bi dala sve na svijetu da zavrijedi suprugovo poštovanje, bila zanemarivana izakinuta!

Ušao je Henrik. Oslonila se o jastuke čeznutljivo ga gledajući. Kako li se samopromijenio otkako ga je prvi puta vidjela u Marseillesu kao stidljiva, natmurena dječaka!Sada je bio muškarac prestolonasljednik, uznosit čovjek, još pomalo spor, ali ipakmuškarac koji budi poštovanje. U crnoj kosi naziralo mu se nekoliko srebrnih vlasi,premda mu je bilo tek dvadeset sedam.

Noćas, odlučila je, pričat će mu o Anne d'Etampes i njezinu ljubavniku. Gorljivo mu ježeljela reći da, premda je Annina prijateljica, želi služiti samo njemu. Uvijek bi u njegovojnazočnosti njome ovladala poniznost. Željela mu je reći da će, zapovijedi li, služiti i Diane.Osjetila je kako se u njoj budi ona stara nerazboritost. Ne bude li zauzdala jezik, ubrzo ćemu izlanuti kako šalje Madalennu da uhodi dvorjane. Reći će da je spremna sve svoje uho-de staviti njemu na raspolaganje - jer Madalenna nije bila jedina.

Na vrijeme se pribrala.— Nije li ponašanje madame d'Etampes sablažnjivo! — rekla je. ― Cijeli dvor bruji o

njezinom posljednjem ljubavnom pothvatu.

- 108 -

Henrik je slegnuo ramenima kao da želi reći kako ga više ne užasava ponašanjenajužasnije žene u Francuskoj.

— Taj de Chabot! — nastavi Katarina. — Nije li čudesno kako uspijeva živjeti tolikoraskošno da zadovolji ukus Anne d'Etampes? Bojim se da je kralj toj dami pomogao darazvije uistinu skup ukus.

Henriku nikada nije bilo stalo do skandaloznih glasina, čak i kada se radilo o njegovimneprijateljima. Ništa nije odgovorio. Skinuo je kaput i bacio ga preko stolice, budući da jeuvijek raspuštao sluge prije posjeta supruzi. Sve vezano uz tu mučnu dužnost činio je snelagodom. Posjećivao je Katarinine odaje kao da dolazi u javnu kuću. U Dianeinim je bioprirodan i osjećao se kao kod kuće.

Kada je Katarina to opazila, u njoj se rasplamsao silovit bijes, ali već je naučila da gamora obuzdati čim plane, podsjećajući se da će jednoga dana sve uvrede stići na naplatu.

Henrik možda i nije volio tračeve, ali vidjela je da se i sam pita gdje de Chabot nalazinovac za život na tako visokoj nozi. Sve što Katarina kaže on će ponoviti Diane, a Diane ćese pobrinuti za to da proširi glasine koje će Anne pomrsiti konce. A zar ne postojimogućnost da Anne, na svoj prepreden način, uspije to preokrenuti protiv Diane? Upravose tome Katarina nadala, jer svaki, makar i najmanji udarac koji je mogla zadati Diane bioje vrijedan truda.

— Kako čujem, njegov otac, seigneur de Jarnac, sklopio je iznimno unosan brak —nastavi Katarina. — Ta bogata de Chabotova maćeha usto je još lijepa i mlada. Moždaupravo ona mladiću omogućuje takav život na dvoru.

Katarina je Henrika molećivo gledala. Pogledom mu je željela reći: »Vidite, imamnačina da doznam sve što se događa. Kad biste se samo povezali sa mnom, voljeni moj,uvidjeli biste kako vam mogu služiti.«

— To bi baš i bilo njemu slično! — prezrivo će Henrik. — Uistinu vjerujem da je ončovjek koji si dopušta živjeti na maćehin račun!

Ugasio je svijeće i ušao u postelju.Drhtala je, kao uvijek. Pokušavala je ne razmišljati o onome što je vidjela kroz rupu

koja je, u Saint-Germainu, povezivala njezine odaje s Dianinim.

Dvorom se širio val uzbuđenja. I kralj je o tome uzrujano govorio svom novommiljeniku, d'Enghienu. Madame d'Etampes i njezin ljubavnik, de Chabot, bili su istodobnobijesni i uplašeni. Katarina je, premda je djelovala nezainteresirano, ushićeno pratila što sedogađa. Igrala je svoju omiljenu ulogu. Nezamijećena, zakuhala je nevolju, a sada je moglapromatrati njezine učinke a da nitko i sluti da je u tome imala svoje prste.

Bila je riječ o de Chabotu i prestolonasljedniku.Evo što se zapravo dogodilo. Okružen dvorjanima i damama katoličke i reformirane

strane, Henrik je pokraj sebe zatekao de Chabota. De Chabotova odjeća bila je raskošnapoput prestolonasljednikove, na što je Henrika obuzela takva bujica osjećaja kakvu jerijetko iskusio. Taj fićfirić varao je kralja zajedno s tom ženom koju je Henrik mrzio više noikoga, jer je bila Dianina zakleta neprijateljica.

Henrik, sjetivši se razgovora s Katarinom, naprasito reče:— Kako to, de Chabot, da se možete ovako razmetati rasipnošću? Znam da prihodi

koje uživate baš i nisu golemi.De Chabot, postiđen pitanjem koje je bilo posve neočekivano, reče:— Gospodine, moja maćeha opskrbljuje me svime što zatrebam. Uistinu je darežljiva

dama.Henrik je slegnuo ramenima i okrenuo mu leđa.

- 109 -

Čim je Diane za to čula, shvatila je koliko je de Chabotov izbor riječi bio pogrešan, pa jesmjesta ugrabila priliku da proširi skandal o najnovijem i najdražem ljubavniku Anned'Etampes.

Diane je počela šaputanjima unutar katoličke strane.— Draga moja, de Chabot je prestolonasljedniku priznao da je blizak prijatelj vlastite

maćehe.— Uzdržava ga! A čujte, naočit je to mladić! A onaj starac, njegov otac, zasigurno je

već jako onemoćao.Čuvši kako se njegove riječi pogrešno tumače, požurio je kući, u očev chateau, gdje je

uspio starca uvjeriti da nema istine u tom zlonamjernom govorkanju. A kada se vratio nadvor, čvrsto je odlučio da će se osvetiti za tu uvredu, koliko god ga to koštalo.

Sada je bio red na katoličkoj strani da se nađe u neprilici. Diane nije očekivala da će deChabot pokazati toliku upornost. Mlada budala izjavila je da neće biti zadovoljna dok sesa svojim klevetnikom ne suoči na turniru. Nije ga brinulo to što tim riječima zapravoizaziva na dvoboj samog prestolonasljednika.

Kada bi ostala nasamo, Katarina se smijala sebi u bradu. Henrik se našao u neugodnompoložaju. A tko ga je onamo doveo? Diane! Zar nije bila istina da je ona proširilasablažnjiva govorkanja zbog kojih de Chabot sada mora tražiti zadovoljštinu? Ljudi sugovorili da je ovoga puta mržnja madame Diane prema Anne d'Etampes dovelaprestolonasljednika u vrlo nezgodan položaj. Nisu znali da je sjeme razdora posijalakrotka Katarina.

»To je nedopustivo. Taj glupi de Chabot«, razmišljala je Diane, »žedan je kavge.Izazivati prestolonasljednika na dvoboj protivno je zakonu. Budala bi morala biti svjesnatoga. Ne smije mu se dopustiti da hoda naokolo zahtijevajući zadovoljštinu, jer premdanije spomenuo Henrikovo ime, svi znaju o kome je riječ.«

Sposobna Diane odmah je oko sebe potražila žrtveno janje, a na um joj je pao izvjesniFrancis de Vivonne, naočit mladić koji je bio na glasu po vojničkoj smionosti. Smatralo gase najboljim mačevaocem i hrvačem u Francuskoj. Svojedobno je bio kraljev miljenik, alibudući da je po naravi bio vrlo ambiciozan čovjek, radije je uživao u toplini izlazećegsunca i pritom izbjegavao jake zrake sunca na zalasku. Bio je upravo tip čovjeka koji biželjno ugrabio priliku da se dodvori onome tko će ubrzo postati kralj.

Diane ga je pozvala k sebi i objasnila mu svoje želje, pa je još iste večeri, dok je društvoblagovalo, a dvorana za bankete Les Tournellesa bila prepuna dvorjana i dvorjanki, deVivonne oholo prišao de Chabotu i uhvatio ga za rame.

— Monsieur de Chabot — glasno je rekao — čujem da žarko želite obraniti svoju častboreći se s onim tko ju je ukaljao.

U dvorani je zavladao muk. De Chabot prvo se zacrvenio, zatim problijedio. Kralj senagnuo naprijed u stolici, namrgođena čela. Anne d'Etampes je problijedjela. Henrikovolice postalo je grimizno, dok je Katarina, glumeći iznenađenje, željela prasnuti u grohotansmijeh.

De Chabot je nakon nekog vremena progovorio:— Istina je da su o meni širene laži. Neću biti miran dok ne dobijem zadovoljštinu od

čovjeka koji je govorio protiv mene.Henrikovo lice poprimilo je još dublju nijansu grimiza, ali Katarina je sa žaljenjem

primijetila da je svrgnuo pogled prema Diane, kao nekoć dok je bio mlad i nesiguran usvoje postupke. Oh, što sve ne bi dala da se njoj tako obraćao!

De Vivonne je, uvjerivši se da je privukao svačiju pozornost, prekinuo tišinu.

- 110 -

— Taj čovjek sam ja, de Chabote. Meni ste se hvastali tom nedoličnošću koju steposlije našli shodnom zanijekati.

De Chabot je isukao mač iz korica.— Lažete!De Vivonneov mač smjesta je presreo njegov.— Istinu govorim. Hajde, izjavili ste da ste željni osvetiti svoju čast. Eto vam prilike...Kralj ustade sa stolice.— Stanite! Dolazite ovamo, obojica. Kako se usuđujete u mojoj nazočnosti mahati

mačevima ne poštujući nikakav red?Sklonili su mačeve i stali pred kralja.— Ne želim o ovome više čuti ni riječ! — reče Franjo. — Umoran sam od toga. Ako

vam je stalo do slobode, u miru ćete se razići.Dvojica muškaraca su se poklonila, a zatim se pomiješala s gomilom.Franjo je opazio da je Anne na trenutak izgubila pribranost. Bila je užasnuta. Bila je

zaljubljena, a ljubavnika joj je upravo izazvao najvještiji mačevalac u zemlji. Govorilo se dasvakoga tko se bori s de Vivonneom čeka sigurna smrt.

Promatrajući je, Katarina je razumjela njezine osjećaje, jer je i sama bila zaljubljena.Vidjela je kako je Anne očima prostrijelila Diane, vidjela kako je među njima sijevnulamržnja. Diane se spokojno smiješila. Bila je uvjerena da je ostvarila pobjedu. »Ali jednogadana, Diane«, razmišljala je Katarina, »za tebe neće biti pobjede, neće biti trijumfa, većsamo gorak poraz i poniženje.«

— Dosta te budalaštine! — povikao je Franjo. — Dovedite glazbenike, pa ćemozaplesati.

Anne se ushodala kraljevim privatnim odajama dok ju je Franjo ležeći gledao. Njezinasvijetla, kovrčava kosa bila je raskuštrana, a jedan od cvjetova koji ju je krasio skliznuo jojje do uha. Zbog svoje uznemirenosti, u njegovim očima bila je još ljepša no inače. Premdaviše nije bila mlada, Anne nikada neće izgubiti na ljepoti, neće izgubiti na ljupkosti.Svidjelo mu se vidjeti je takvu, zabrinutu i uplašenu. Ovako je djelovala ranjivo, ljudski.Mogla joj se sviđati Chabotova mladost, ali shvaćala je da Franjina moć ima veću važnost,jer je samo uz pomoć nje mogla u toj mladosti i uživati.

Razmišljao je o njezinim različitim raspoloženjima u raznim okolnostima. Kako li jesamo predivna bila tijekom prvih mjeseci njihove ljubavi - očaravala ga je svojimsavršenim tijelom i britkim umom. Donijela je nove užitke čovjeku koji je vjerovao da ih jesve već okusio. Sada ga je snašla starost, a dolazak tog čudovišta ubrzala je pogubnaboleština od koje nije bilo bijega. Razmišljao je o njoj - kako čuva svoju mladenačkukrepkost s de Chabotom, s de Nançayom. A nije sumnjao da bi, raspita li se, čuo jošponeko ime. Ali nije želio znati. Bila je dio njegova života bez kojega nije mogao.Kraljevima je više priličilo zatvoriti oči pred onime s čime se časno nisu mogli suočiti,glumiti da ništa ne znaju o onome što ne žele znati.

Na činjenicu da zna za njezinu nevjeru, samo je slijegala ramenima. Položaj joj jeionako bio neizvjestan. Bojala se da će joj umrijeti, a ne da će joj zamjeriti.

»Ovo pokazuje«, razmišljao je Franjo, »koliko je starost tragična. Tko bi prijedvadesetak godina povjerovao da ću ja, Franjo, francuski kralj, kojem je cjelokupna moćFrancuske na raspolaganju, dopuštati ženi da me obmanjuje dok se ja pretvaram da samobmanut!«

Henrik, kralj onkraj La Manchea - kako bi on postupio u sličnoj situaciji? Bi li dopustioda ga se ovako vara? Nikada! Franjo se prisjetio jedne druge Anne kojoj je, u danima svoje

- 111 -

mladosti, udvarao i pokušavao je zavesti. Pamtio ju je i kada ju je vidio u Calaisu -crnooku i prelijepu, ponositu radi obećanja da će postati kraljicom. Ta je Anne ostala bezglave zato što je engleski kralj povjerovao - ili se tek pretvarao da vjeruje - kako ga jeprevarila. Zatim je tu bila i mala Katarina Howard u koju je kralj bio ludo zaljubljen, ali niona nije uspjela sačuvati glavu na ramenima. Da je francuski kralj bio poput engleskog,njegova Anne možda bi se i bojala imati ljubavnike. Ali nažalost - ili možda na sreću -francuski Franjo I. nije bio engleski Henrik VIII. Ipak, u posljednje vrijeme imali su neštozajedničko - starost i bolest. Govorilo se da je sadašnja žena starom Henriku višemedicinska sestra nego supruga. U svakom slučaju, Franjo je bio prepun mana, ali dvo-ličnost nije bila jedna od njih. Njegova sposobnost da sebe potpuno jasno sagleda gotovo jeprerasla u manu i donijela mu mnoge neugodnosti.

Naložio je Anni da priđe i namjesti mu namirisane jastuke.Rekla je:— Je li sada bolje? Je li vam sada udobno, voljeni moj?Uzeo joj je ruku i poljubio je.— Koliko te već godina ljubim? — rekao je. — Počeo sam još prije zatočeništva u

Španjolskoj.Lice joj se smekšalo, pa se zapitao prisjeća li se i sama goruće strasti njihovih

zajedničkih dana.— Pisali ste mi stihove u španjolskoj tamnici — rekla je. — Nikada ih neću zaboraviti.— Smatram da bi profesionalni stihoklepac napravio bolji posao. Marot, na primjer.— Marot piše raznorazne stihove namijenjene svima. Stihovi koje ljubavnik piše

svojoj dragoj imaju najveću vrijednost.Sklonila mu je kosu s čela i nastavila:— Dragi moj, taj dvoboj se ne smije održati.— Zašto ne? — Pretpostavljao je da će joj na kraju udovoljiti, ali odlučio ju je prvo

uplašiti. — Ljudima će biti drago — nastavio je. — Ne govorim li uvijek da ih trebarazonoditi? — Nasmiješio joj se. — Sve mi je teže smišljati nove načine da zabavim narod.A ova im se razonoda pruža sama od sebe. Javni dvoboj. Ima li što bolje od toga?

— Bilo bi to ubojstvo.— A kako tek moj narod voli vidjeti prolijevanje krv! Pomisli samo, ljubavi! Bit će

onih koji će se kladiti na de Chabota i onih koji će staviti novac na de Vivonnea. Kockanje!Dvoboj! Kladim se da će monsieur de Vivonne pobijediti. Istina je, ljubavi moja, da jenajbolji mačevalac u Francuskoj. Ja sam bio bolji od njega... nekoć. Ali, jao! Ostario sam idrugi su zauzeli moje mjesto... da, zauzeli su moje mjesto.

Stisnula je oči, a njegove su se zažarile. Znala je da zamišlja kako de Chabot vodiljubav s njom, kao i de Nançay, kada ih je zatekao na djelu. Zabavljalo bi ga da njezinaljubavnika ubije najbolji mačevalac u Francuskoj, jer bi tako de Vivonne, uzprestolonasljednikovu, obranio i kraljevu čast.

Ponovila je:— Bilo bi to ubojstvo.— Ma hajde, ljubavi moja, de Chabot nije zavrijedio mišljenje kakvo imaš o njemu.

Nije on neki siroti, plašljivi momak koji će baciti mač i preklinjati za milost čim mu se deVivonneov mač nađe pod grkljanom.

— Nije kukavica, to je sigurno! — žestoko je rekla.— Tada će se zasigurno pokazati u dobrom svjetlu — odvrati kralj.— Hoće, ali to će svejedno biti ubojstvo.

- 112 -

— Ne žalosti se, ljubavi moja. Mlada budala sama je to skrivila. Pa što ako i jestljubavnik svoje majke? Koga briga?

— Svoje maćehe! — rekla je.— Majka... maćeha... svejedno mi je. Ali momak nije smio od sebe napraviti takvu

budalu. Nije trebao šetati naokolo žudeći za osvetom.— Bilo je to posve prirodno.— Kako velikodušno od tebe da se zauzimaš za tu mladu budalu, draga moja. Tako je

ljupko što mu se toliko trudiš spasiti život.— Mislim na dobrobit kuće Valois.Podigao je obrve.— Kako to?— Gospodaru, znate da to nije de Vivonneova razmirica. Prestolonasljednikova je.— I, što s tim?— To što će drugi rješavati prestolonasljednikove razmirice ruši ugled vaše kraljevske

kuće.— Ali taj mladić kaže da povreda časti mora biti zadovoljena.— Mlad je i usijane glave.Kralj ju je lukavo odmjerio.— Jamačno jest. A čini se da je upravo time zadobio nečiju naklonost.— Franjo, morate spriječiti taj dvoboj. Ne smijete dopustiti takav način borbe.

Preklinjem vas da uskratite svoju privolu.Bilo je suza u njezinim plavim očima. Vidio je kako joj lupanje srca potresa fino

izrađeni steznik. Sirota Anne! Uistinu je voljela tog naočitog mladića. Molila je za njegovživot kao što je nekoć molila dragulje madame de Chateaubriand.

Bacila se na pod do njega, uhvatila mu dragim kamenjem optočenu ruku i poljubila je,a zatim zagnjurila lice u njegov plašt.

»Čudno«, pomisli kralj. »Kraljeva ljubavnica preklinje kralja da poštedi život njezinaljubavnika. Zgodno! Ovo je jedan od prizora kakav bi Margareta mogla ubaciti u jednu odsvojih pripovijesti.«

Prešao je rukom po njezinu mekom vratu, kao da je mač koji bi odvojio tu ljupkuglavu od ponositih ramena.

— Zašto ste to učinili? — pitala ga je, a on je odgovorio:— Razmišljao sam o svom starom prijatelju, engleskom kralju.Odjednom se nasmijala jer je sve shvatila, i to brzinom koja ga je oduvijek

oduševljavala. Znao je sve. De Chabot je njezin ljubavnik, a za njegov život preklinje zatošto ne bi mogla podnijeti da ostane bez njega.

Pridružio joj se u smijehu.— Dragi Franjo! — rekla je. — Kada bismo barem mogli ispočetka započeti zajednički

život. Željela bih da je ovo prva večer kad smo se upoznali. Pamtite li je?Pamtio je. Nije bilo žene koju je volio kao Anne d'Heilly. Ostario je i nije mu preostalo

još mnogo života, a Anne se našla licem u lice s budućnošću s kojom se nije usuđivalasuočiti.

Privila mu se bliže.— Franjo... budimo sretni.

Toliko mu je toga pružila. Toliko će mu toga nastaviti pružati, a sve što je zauzvrattražila bila je popustljivost i život njezina ljubavnika. Kako da joj onda on, najudvornijimeđu muškarcima, odbije dati što traži?

- 113 -

Zadnjih mjeseci u toj godini, dvorom je vladao nemir. Stari poredak bio je na zalasku.Ljudi su se pitali kakve će promjene donijeti uspon novoga kralja na prijestolje.

Anne je, kad je spasila ljubavnikov život nagovorivši kralja da ne odobri dvobojizmeđu njega i de Vivonnea, uživala u kratkom predahu. Znala je da to neće potrajati.Kraljevi napadaji bolesti postali su učestaliji. Više se nije želio zadržavati na istom mjestuduže od nekoliko dana. Često je odlazio u lov, premda je bio suviše bolestan da bi uživaou hajci. Svaki puta bi govorio da želi poći, a kad je bio suviše bolestan ili slab za jahanje,nosili su ga. Anne je svakodnevno molila za njegovo zdravlje. Reformirana strana gledalaje sa strepnjom, dok je katolička čekala u nadi.

Katarinu je osokolila priča o de Chabotu, koju je sama lukavo pokrenula. Smatrala je dabi na kraju mogla, poželi li, od svih tih ljudi koji je okružuju načiniti marionete kojima biona povlačila konce poput lutkara.

Žudjela je za moći. Upotrijebit će svu svoju lukavštinu da je se domogne. Ako su jojsuprugova ljubav i privrženost njezine djece uskraćeni, zašto ne bi snagu usmjerilastjecanju moći?

Naučila je djelovati iz sjene.Gledala je kako kralj iz dana u dan kopni. Prema njemu je bila nježna i brižna, trudeći

mu se dati do znanja koliko mu gorljivo želi služiti. Smiješila se, prisjećajući se kako semudro sprijateljila s Diane pa je zahvaljujući tom strašno ponižavajućem potezu sadaimala djecu i nije morala, poput sirote Anne d'Etampes, strahovati od Franjine smrti. Tadjeca, koja su bila plod njezine mudrosti i prepredenosti, pružala su joj sigurnost koju jenekoć morala tražiti od kralja.

Prema naredbama svog nespokojnog kralja, dvor se selio zemljom. Tjedan dana uBloisu, tjedan u Amboiseu, zatim u Loches, Saint-Germain, pa natrag u Les Tournelles iFontainebleau. A zatim... sve ispočetka.

Bila je veljača, a dvor je doputovao u Mantes gdje se odmarao u dvorcu La Roche-Guyon. U njemu će neko vrijeme biti prisiljeni i ostati, jer je snijeg neumorno padao, anebo je još bilo zastrto snježnim oblacima. U golemim kaminima plamtjele su velike vatre.Anne se s Katarinom i ostalim članicama Petite Bande pokušavala domisliti kako da kraljuodvrate pozornost od turobnih misli.

Postavljale su maskerate i predstave, kockalo se i kartalo, priređivani su balovi za kojeje društvo smišljalo razmetljive i fantastične kostime. Ali kralj se nije dao razonoditi. Bilomu je mrsko što je prisiljen ostati na jednom mjestu kada je želio nastaviti put, a kraljevo seraspoloženje, kao i obično, zrcalilo u njegovim dvorjanima. Stajali su u snuždenimgrupicama pitajući sebe i druge kako da ublaže dosadu. Katarina ih je uspoređivala srazdražljivom djecom koja imaju previše igračaka. Njoj samoj nije smetalo što su zatočeniu snijegu. Henrik je bio tu, a s njim i Diane. Bilo joj je svejedno jesu li u Les Tournellesu iliLochesu, Fontainebleau ili La Roche-Guyonu. Još je morala trpjeti mučne sate kada jeznala da prestolonasljednik vodi ljubav s Diane. Još je proživljavala trenutke nade kada supravila zahtijevala da sjedne do nje ili zapleše s njom. A tu je još bio i onaj gorko-slatki satkad ju je posjećivao u ložnici da ispuni bračnu dužnost. Uz ljubomoru je uvijek postojala inada, a ta dva osjećaja ni vrijeme ni mjesto nisu mogli izmijeniti.

U dvorištu je snijeg visoko napadao i nagomilao se po zidinama dvorca. Nikada starichateau nije djelovao ovako sumorno, a kraljeva je razdražljivost sve više rasla, tako da bisada planuo na povod koji bi nekoć izazvao tek dobrodušno gunđanje.

Prošlo je podne i upravo su završili s obilnim objedom. Starima se pridrijemalo, amladi su se uzvrpoljili. Jedan od mladih plemića upitao je grofa d'Enghiena zašto kralj ne

- 114 -

ode u svoje odaje malo prileći ili ne povede i neku ljepoticu da mu pravi društvo - moždačak dvije? Trebao bi ih samo pozvati.

Grof je sa žaljenjem odgovorio da kralj više nije kakav je nekoć bio.— Dođi ovamo, Katarino, dijete moje — reče Franjo — i sjedni do mene. Možeš li

smisliti neku igru da ublažimo ovu tešku dosadu? Mislim da ću nakon ovoga La Roche-Guyon mrziti više od svih svojih dvoraca.

Katarina je pogledala Anne, koja je sjedila s druge strane kraljeve stolice. Anne jeslegnula ramenima. Bila je neraspoložena. Kralj je toga dana djelovao vrlo bolesno.

— Ne preostaje nam ništa, gospodaru, osim da gledamo snijeg i radujemo se što smou toplom dvorcu a ne vani, na hladnoći rekla je Katarina.

— Dijete bi htjelo da budem zadovoljan onim što imam! — reče kralj. — U danimamoje mladosti znali smo se dobrano potući u snijegu.

— Gospodaru, hajdemo sada zapodjenuti bitku! — viknu Katarina.— Nažalost, prestar sam da bih sudjelovao.— Bitke je ugodnije nadgledati nego u njima sudjelovati — reče Anne. — Dođite,

lijeni narode. Kralj vam zapovijeda da se borite... da jedni protiv drugih podignete oružje...— Pune ruke snijega! — povikala je Katarina. — Šaljiva bitka. Bit će zabavno.

Franjo, Katarina, Anne, Diane i neki od starijih muškaraca zauzeli su mjesta uz prozoredok su mladići izjurili na dvorište.

Katarina se, promatrajući bitku, smiješila sebi u bradu. Činilo se da čak i u igri morajupostojati dvije strane. D'Enghien je bio vođa reformirane strane, što je značilo da sed'Enghien borio za kralja i Anne. Za katoličku stranu i Diane... Henrik, razumije se, a uznjega poletni i bahati Francis de Guise. Potonji je svoje salve snježnih gruda usmjerioprvenstveno na grofa. Henrik se neizbježno, kao prestolonasljednik, morao držati postrani. Dvojica mladića, de Guise i d'Enghien, bili su junaci bitke. Diane ih je pozornopromatrala, a Katarina je promatrala Diane.

— Bravo, grofe! — povikao je kralj kada je njegov miljenik dobro zavitlao.— I bravo, de Guise! — Diane je, prikupivši hrabrost, viknula kada je taj naočit

momak pogodio cilj.Čak se i u skupini oko kralja dalo razabrati dvije strane. Samo je jedna osoba šutjela -

ona mudra, koja je bila zadovoljna time da je smatraju skromnom i pokornom, premda je ustvarnosti bila lukavija od sviju.

»Katolici protiv protestanata«, razmišljala je Katarina. »D'Etampesova strana protivDianeine. Samo glupani zauzimaju strane u tuđim razmiricama. Mudri djeluju u vlastitukorist.«

Kralj je primijetio da mu je snaha utihnula, pa ju je, privukavši je sebi, šaptom upitao:— Dakle, Katarino, za koga ti navijaš - mog šarmantnog grofa ili onog naočitog

vragolana de Guisea?— Navijam za pobjednika, gospodaru — reče Katarina — jer pobijedit će bolji.

Franjo ju je držao za zapešće i gledao je u oči.— Mislim da se iza ovih čarobnih, tamnih očiju krije velika mudrost. Neka ovu bitku

razriješe snježnim grudama - to je najprikladnije oružje za takve razmirice.Bitka se nastavila. Bila je suviše zabavna da bi je se prekinulo. Čak je i kralj zaboravio

na sjetu. Katarina se naglas nasmijala vidjevši kako je naočiti de Guise zaorao nosom posnijegu, a kada ju je Diane prostrijelila ledenim pogledom, jednako se glasno nasmijalamladom d'Enghienu koji se glavom zaletio u snježni nanos. Katarina je susrela pogledHenrikove priležnice i Diane se nasmiješila. »Ti smatraš, Diane«, mislila je Katarina, »da se

- 115 -

na mene ne treba obazirati. Ja sam suviše pokorna da bih sudjelovala u vašim sitnimrazmiricama. Za šupljoglavku poput mene, ovo je tek grudanje - ništa više.«

— Ovo grudanje vrlo je zabavno, zar ne, gospo? — reče Diane.— Izvrsna razbibriga — odvratila je Katarina i pomislila: »Ništa se ne prašta. Svako

podbadanje, svako pa i najmanje poniženje ostaje zapamćeno i jednoga dana morat ćeš zasve platiti, Sénéchale.«

U bitki je došlo do preokreta. Netko je pronašao kamen i bacio ga, a netko drugi je udvorištu nabasao na zaboravljen pehar i njime naciljao glavu čovjeka iz protivničkogtabora. Prolivena je i prva krv. To je izazvalo salve smijeha i pljesak gledatelja.

Tada su neki od boraca već upali u dvorac i gađali se jastucima. Kralja i gledateljeobuzeo je takav smijeh da su poticali bitku kako bi postala još razuzdanija.

Izletjela je stolica i razbila prozor. Slijedile su je i druge.— Hajde! — vikao je Franjo. — U napad, ljudi!

Samo je Katarina opazila da je Francis de Guise nestao iz bitke. Jedino je ona znala dase sprema nešto važno. Kada bi se barem mogla iskrasti i poslati jednu od služavki daslijedi gospodina de Guisea!

Sada su već kroz prozore letjeli svakojaki predmeti. Porculanska zdjela razbila se nakomadiće udarivši u glavu mladića koji je zateturao, a zatim se, zatečena lica, bez svijestisrušio u snijeg.

— Unesite ranjenike! — vikao je Franjo.Dok je govorio, kroz prozor su letjeli lonci i tave, a za njima stolice i manji stolići.Kralj je urlao od smijeha.— U kakvo se samo veselje premetnulo ovo grudanje! — viknula je Anne.

Ali komedija se u tren oka pretvorila u tragediju. Katarina se više nije morala pitatigdje li je nestao gospodin de Guise.

Odjednom je kroz prozor na katu izletjela teška škrinja.Grof je stajao točno pod prozorom s kojega je pala. Prolomio se užasnut krik

upozorenja kojem se pridružio i sam kralj, ali bilo je prekasno. D'Enghien je, prenuvši se,pogledao uvis, ali se nije uspio izmaknuti na vrijeme. Škrinja ga je poklopila, a krv koja jepoprskala bijeli snijeg bila je zapanjujuće crvena.

Ta godina, toliko tužna za francuskog kralja, brzo je proletjela. Činilo mu se da imamalo razloga za život.

— Samo trebam zavoljeti, i moje voljene već snađe neko zlo! — rekao je. — Kad samzavolio svog sina Franju, iznenada je preminuo zagonetnom smrću. Mog ljubljenog Karlapokosila je kuga. A sada je i ovaj naočiti dječak, koji je u malenoj mjeri popunio njihovomjesto u mom srcu, usmrćen u glumljenoj bitci.

Svoju tugu pokušavao je zatomiti veseljem. Dugo su vrludali od dvorca do dvorca.Zapovjedio je da se ubrza tempo, hrana za stolom morala je biti obilnija, moralo je potećisnažnije vino, žene koje su ga okruživale morale su biti još ljepše, a ćudoređe dvorjanaslabije. Odijevao je još razmetljiviju odjeću optočenu draguljima. Svjetlucanje dijamanataimalo je prikriti nedostatak sjaja u njegovim očima, a crvenilo rubina bljedilo njegovihobraza. Humor i vino, žene i ljubav, glazba i poezija - sve se moralo podrediti njegovuužitku. Njegov dvor morao je biti najraskošniji i najučeniji u Evropi.

Bila je veljača i prošla je točno godina dana od grofove smrti - hladna i snježna veljačakoja ga je podsjećala na tragičan događaj.

Dvor se zatekao u Saint-Germain-en-Laye, a na čelu gozbena stola sjedio je Franjo -zdesna mu je bila kraljica, s lijeva Anne.

- 116 -

Katarina je na svojem mjestu za stolom razmišljala o tome kako se ne bi željela naći namjestu francuskoga kralja. Njegovi dani brzo su se primicali kraju i došao je red na drugeda uživaju tu veliku moć. Henrik. Diane. Možda Katarina Medici?

Kad je gozba završila i društvo zaplesalo, Katarina je samoj sebi obećala da će njezinabudućnost biti svijetla. Naučila je svoje svjetlo držati skriveno dok ne dođe vrijeme da gasvima pokaže, a tada će njegov sjaj zaslijepiti ne samo muškarce i žene Francuske, već icijele Europe.

Vani je snijeg gusto padao. U dvorcu je vrućina bila neizdrživa. Ramenice steznikaklizile su s ramena, oči su se caklile pod svjetlom baklji. Anne je sjedila uz kralja, a s njomje bila i Katarina. Nijedna od njih nije bila raspoložena za ples. Katarina, ruku krotkoprekriženih u krilu, znala je da Henrik šapuće s Diane u krugu njihovih prijatelja i pristaša.Katarina nije pokazivala da ih je uopće vidjela. Anne je motrila de Chabota u društvucrvenokose ljepotice, a u očima joj je plamtio žar ljubomore. Kralj je bio potpuno svjestante ljubomore. Katarinu je gotovo tješila činjenica da kralj i njegova ljubavnica sada kušajuistu gorčinu kao ona. Bila je zadovoljna uvidjevši da ju je dugotrajna muka naučila skrivatiosjećaje daleko bolje nego što je to njima polazilo za rukom.

Za vrijeme plesa, stigao je glasnik. Kralja je zamolio za dopuštenje da govori, a kada gaje dobio, objavio je da je kralj Engleske mrtav.

Franjo se zagledao preda se.— Mrtav! — rekao je. — Dakle tako, mrtav je.

Pozvao je jednog od slugu i naložio mu da se pobrine za glasnika i dobro ga nahrani.— Očekivao sam to — reče Franjo. — Već dugo boluje.— Ovo je kraj starog neprijatelja — rekla je Anne. — Pitam se kako će proći pred

Sucem. Moramo prirediti maskeratu: »Engleski kralj na Posljednjem sudu«. Što kažete?Ali Franjo je samo šutio.Anna mu je stegnula ruku i rekla:— To vas je potištilo, ljubavi moja.Kralj se nasmiješio.— Bili smo vršnjaci — reče. — Moj stari prijatelj, stari neprijatelj. Otišao je, a ubrzo ću

i ja morati za njim.— Preklinjem vas, gospodaru, ne govorite tako — reče Katarina.— Hajde, hajde, malena moja. Ne žalosti se. To čeka svakoga od nas, samo što sam ja

tek korak ili dva bliže od tebe i Anne.Anne je stegnula usne.— Molim vas da o tome ne govorite — rekla je.— A ja vas molim, drage moje, da ne budete potresene — bezbrižno je rekao. —

Katarina, ti si sada sigurna, dijete moje. Imaš sina i kćer. Pokušaj dobiti još koje dijete. Otebi ću, draga Anne, razgovarati s Henrikom. On je dobar i častan momak. Pobrinut će seda te ne zadesi nikakva nesreća.

Anne je iskrivila usne.»Ah, ne boji se ona Henrika«, razmišljala je Katarina. »To je ironija sudbine. Dugo je

upravljala kraljevom rukom i unizila mnoge, a sada i sama mora biti unižena jer sepojavila nova žena koja će upravljati ruku novoga kralja. A taj novi kralj bit će moj suprug.Sve Annine godine obilja doći će na naplatu. A jednoga dana, isto će snaći i Diane.

Smrt engleskoga kralja zasjenila je veselje.— Dobro ga se sjećam — naglas je razmišljao Franjo — iz Guisnesa i Ardresa. Golem,

riđ, razmetljiv... stasit muškarac... teško biste našli naočitijeg, ako vam se sviđaju takvi.Jednom sam ga oborio u hrvačkom nadmetanju i nikada nisam svjedočio takvom bijesu.

- 117 -

Bili smo poput medvjeda i pantere. Jednog jutra upao sam u njegove odaje prije doručka ibio mi je prepušten na milost i nemilost. Nazvao sam ga svojim sužnjem i vlastitim murukama dodao košulju. Trebale ste mu vidjeti lice, drage moje. Kada je moj dragi dječakKarlo zajahao careva konja da ga zadirkuje, carev izraz lica vratio me u te davne godine ipodsjetio me na engleskoga kralja.

— Ne biste trebali oplakivati smrt toga čovjeka, Franjo — reče Anne. — Nije vam bioprijatelj.

— Čudan je to osjećaj. Životi kao da su nam bili isprepleteni. A sada je mrtav.Dokrajčila ga je ista bolest koja će i mene dokrajčiti. Mnogo smo toga imali zajedničkog.Obojica smo bili vrhovni vladari svojih zemalja. Obojica smo ljubili žene. Premda mi sečini da sam ja popustljiviji prema ženama koje ljubim nego što je on ikada bio. Vodio ih jepred oltar, zatim u krevet, a iz kreveta ravno na panj. Ja mogu bez oltara i bez panja.

— Bio je pravi monstrum — reče Anne. — Ne tratimo vrijeme žaleći ga. Njegovasirota supruga sada slavi, sigurna sam. Zahvaljujući pravovremenoj smrti svoga muža igospodara, još nosi glavu na ramenima.

— Kažu — tiho se ubacila Katarina — da je imala sreće što mu je bila njegovateljica.Priča se da je u Engleskoj sigurnije biti kraljeva njegovateljica nego supruga.

— A opet se, koliko sam shvatila - koliko god dobra njegovateljica bila - morala sedobrano pomučiti da zadrži glavu na ramenima. — Anne se nasmiješila kralju. — Hajde,gospodaru, dosta žalovanja. Odigrajmo prošlotjednu predstavu. Kako vas je samonasmijala! Jamčim vam da je mogu malko osvježiti i prirediti vam jedno ili dvaiznenađenja.

— Da, učini tako, draga moja. Neka ti Katarina pomogne.Odigrale su predstavu i kralj se veselo smijao, ali vratio se u svoje odaje primjetno

ranije nego obično. A ondje su i njegove molitve bile duže no inače, pa se moglo naslutitida mu se, zbog smrti engleskoga kralja, glavom vrzmaju tmurne, proročanske misli.

Katarina je osmišljavala kostim za krabuljni ples. Odlučila se prerušiti u Kirku.— Budimo pod krinkama — preklinjala je Annu. — Mnogo je zabavnije. Plesati s...

nekim a da ne znaš tko je.Anne se složila. Pustila je Katarinu da se pobrine za sve. Sirota Anne! Oko srca je

osjećala sve veću zebnju. Kralj je naočigled slabio.Održavanje krabuljnog plesa bila je njegova zamisao.— Karneval! — vikao je. — Najveseliji koji smo ikada imali!

Tako se želio smrti nasmijati u lice.Osmišljavajući svoj kostim, Katarina je razmišljala o kralju i tome što će joj njegova

smrt donijeti. Kraljica Francuske... samo po imenu. Prava kraljica bit će Diane. Ali moglase i dalje nadati. Svaki šav koji je ušila u kostim bio je prepun nade. Bit će Kirka - razigranai odvažna. A saznat će i u što će se Henrik prerušiti. Imala je dovoljno uhoda da joj toprenesu. Prići će mu, ne kao Katarina, već kao Kirka, i pokušat ga zavesti. Nasmijala sesama sebi. Kao da je to moguće! Ali, zašto ne? Jednom je i mala Piedmontežanka uspjelazadobiti njegovu ljubav. Da mu u vino ubaci ljubavni napitak? Oh, davno je izgubila vjeruu ljubavne napitke. Ali dok je šila razmišljajući o krabuljnom plesu koji će se održatijednom kad stignu u Saint-Germain, nastavila je sanjariti i nadati se.

Grozničavo je iščekivala dolazak u Saint-Germain. Proputovali su kroz Chevreuse iLimours, sve do Rocheforta. Kako je neumoran bio kralj u pokušaju da smrt koja gaprogoni ostavi daleko za sobom.

Neprestano je govorio o smrti, ako ne Anni, onda Katarini.

- 118 -

Govorio je o svojim postignućima. Svojoj snahi pripovijedao je o tome kako je izmijeniolice Francuske. Govorio o palačama koje je podigao i onima koje je preuredio. Podsjetio jeKatarinu da je on taj koji je svojoj zemlji udahnuo nov, učeniji život.

— Katarino — tronuto je rekao — učinio sam mnogo toga lošeg, ali i nešto dobra. Jasam pobudio novo zanimanje za znanost - zanimanje, draga moja, koje je gotovo zamrlo ugodinama prije moje vladavine. Ja sam otac novoga života. Ja sam taj koji je zalio sjeme,koji je odnjegovao to nejače. Hoće li me svijet po tome pamtiti kada me više ne bude?Katarino, što ti misliš? Hoće li zaboraviti Paviju, moje lude nestašluke, sve što je Francuskaizgubila? Hoće li zaboraviti kupelji sa zrcalima o kojima svi tako rado šapuću, plahte odcrnog satena koje su bile tako divna podloga najbjeljim udovima u Francuskoj? Oh,malena kćeri, hoće li me pamtiti kao čovjeka koji je cijenio učenost ili kao pohotljivca?

Katarina je plakala zajedno s njim. Prisjetila se kada ga je prvi puta vidjela u punomsjaju, premda je već onda bio postariji muškarac. Siroti, tužni kralj! Ali stari kraljevi morajuotići da oslobode mjesto novima, stoga je, kleknuvši i pustivši suze da joj slobodno padajupo njegovim rukama, maštala o Henriku odjevenom u kostim koji joj je još bio nepoznat, injegovim očima kako kroz krinku plamte iznenadnom, strastvenom ljubavlju prema Kirki.

Ali dok je konjička povorka nastavljala put, kralja je iznenada spopao već uobičajennemir, pa je odlučio prije odlaska na karneval u Saint-Germainu promijeniti pravac inakratko se zadržati u dvorcu Rambouillet. Ondje je naumio provesti nekoliko dana ulovu sa svojom Petite Bande, nakon čega će produžiti u Saint-Germain na najveselijikarneval koji je dvor ikada vidio.

Katarina je pomislila kako joj to pruža još više dana za sanjarenje. Za to nije mnogomarila. Slutila je da Kirka nikada ne bi uspjela preoteti Diane ljubavnika, ali dok su tratilivrijeme u Rambouilletu, mogla se pretvarati da vjeruje kako će se to ostvariti.

Anne se pobunila zbog otezanja.— Franjo, ugodnije je u Saint-Germainu. Rambouillet je tako neudoban. Tek je nešto

bolji od vaših lovačkih kuća.— Udobnost? — povikao je, jer bio je to jedan od onih dana kada se malo bolje

osjećao. — Nije mi do udobnosti, već do lova.Ali kada su se približili Rambouilletu, kralj je već uistinu bio iscrpljen i morali su ga

odnijeti do postelje. Ondje ga je ponovo obuzela sjeta. Pitao se hoće li ikada napustitiRambouillet.

Dok je ležao u krevetu, odjednom ga je spopala mahnitost. Morao se okružitiprijateljima, najbistrijim i najveselijim na dvoru. Pozvao je Anne da mu dođe uz uzglavlje,a morali su doći i kardinal od Lorrainea, svi mladi ljudi, njegov sin Henrik s Katarinom, deGuieseovi, Saint-Pol, Saint-André. Pozvani su i glazbenici da mu zasviraju.

Bio je sretniji okružen njima. Pretvorio je svoju spavaću sobu u glazbeni salon.Ali brzo je klonuo.Šapnuo je Anne:— Volio bih kada bi me posjetila moja sestra, Margareta. Ne viđam dovoljno svoju

dragu sestru.Annin glas bio je mukao od suza.— Navarska kraljica i sama je pala u bolničku postelju.— Onda joj nemojte reći da sam pitao za nju, inače će je napustiti da bi došla k meni.

Voljena sestro, draga moja Margareto, moglo se očekivati da ćeš, kada mene pokopaju, i tiza mnom. Neka te sveci čuvaju, draga sestro.

— Najdraži — reče Anne — dopustite da otpustim ove ljude, kako biste pokušalizaspati.

- 119 -

Nasmiješio se i kimnuo.Ujutro se osjećao bolje. Izjavio je da je spreman za lov.Anne ga je molila da ne ide. Katarina se pridružila njezinim zamolbama, a s njome i

ostale članice Petite Bande. Ali nije želio poslušati. Živahno se osmjehnuo bistrim i lijepimlicima svoje družine, jednu je pomilovao, a s drugom se našalio. Danas je morao poći ulov. Nije im to mogao objasniti. Osjećao je da ga smrt čeka iza svakih vrata, da se skriva izazavjesa. Smrt koja je zatekla engleskoga kralja, ne smije zaskočiti Franju... ne još.

Volja mu je bila snažna. Boležljivo blijed, mutna pogleda, uspio se držati u sedlu.Naložio je Anne da jaše uz njega, a Katarini da se previše ne udaljuje. Govorio je da sulovački rog i lavež pasa najugodnija glazba za njegove uši, a Katarina je slutila da, jašući,sebe ne doživljava kao starca, već kao mladog Franju.

Petite Bande ga je okružila. Bile su uplašene. Tog ožujskog poslijepodneva, smrt je bilanajbrži lovac u šumama oko Rambouilleta, i svaka je ljupka žena, gledajući svojega vođu,znala da je Franjina Petite Bande izjahala posljednji put.

Te noći Franjo je zapao u bunilo. Nije prestajao govoriti i činilo se da da su mu seduhovi prošlosti nadvili nad postelju. Lujza Savojska, njegova obožavana majka,Margareta Navarska, njegova voljena sestra, njegove pokorne kraljice, Klaudija i Eleonora,najvoljenije ljubavnice - Francés od Chateaubrianda i Anne d'Etampes, sinovi, Franjo iKarlo. Osjećao je kako ga guše zidovi tamnice u Madridu, ponovo je upoznao slavupobjede, poniženje poraza.

Došao je k svijesti i s kiselim osmjehom stao govoriti o skandalima svoje vladavine.— Sablažnjiv sam život vodio, prijatelji moji. Iskupit ću se dobrom smrću.

Na uzglavlju su mu izgovorene molitve, koje je čeznutljivo saslušao.— Moram vidjeti sina — rekao je. — Dovedite mi prestolonasljednika.

Henrik je stigao i s nelagodom prišao samrtnoj postelji oca za čijom je ljubavlju čeznuo,ali kojem je, uspjevši u njemu pobuditi tek odbojnost, i sam zauzvrat bio nesklon.

Kleknuo je uz očevu postelju, a Franjo mu se osmjehnuo, jer sada su sve razmirice paleu zaborav.

— Moj dječak... jedini moj sin... moj najdraži Henrik.Henrik je pokušavao pronaći prikladne riječi, no nije ih nalazio. Ali suze u njegovim

očima bile su rječitije od svakog govora. Franjo se zabrinuo. Što bi sinu mogao savjetovati?Molio se da Henrik ne ponovi očeve pogreške.

— Henriče, djeca bi trebala oponašati vrline, a ne mane svojih roditelja — rekao je.— Da, oče moj.— Francuzi su, sine, najbolji ljudi na svijetu, i prema njima se moraš ophoditi s

blagošću i poštovanjem, jer kada njihov vladar nešto zatreba, ništa mu neće odbiti. Stoga tipredlažem da ih, koliko je god moguće, oslobodiš teških dažbina...

Znoj se slijevao niz kraljeve obraze. Soba mu je bila mutna pred očima. Sinovljevo licepostalo mu je maglovito. Pomislio je na opasnosti koje čekaju tog mladića. Vidio je dvijestranke koje bi mogle razjediniti zemlju. Vjerske nesuglasice koje su za vrijeme njegovevladavine tek niknule, izrast će u golemo stablo koje će uroditi plodovima krvoprolića ibijede.

— Sveta Majko, čuvaj mog dječaka! — nerazgovjetno je molio. — Sveta Majko, nekaga oni koji ga okružuju savjetuju za njegovo dobro i dobro Francuske.

Vidio je Diane... kako upravlja njegovim sinom. Ponovo se prisjetio igre grudanja kojeje započelo tako nedužno, a završilo slomljenim srcem. To je bilo znakovito. Prepirke tihžena su ga zabavljale. Gospa Diane protiv gospe Anne. Ali u što će one prerasti? U užas ikrvoproliće. Njegov voljeni prijatelj, grof d'Enghien, bio je zgnječen u prvim čarkama

- 120 -

građanskog rata koji će rastrgati zemlju. Škrinja je bila simbol. Sada je to jasno vidio. Zaštoprije toga nije bio svjestan?

— Henriče... oh, sine moj... zašto razgovaramo tek sada, kada je prekasno? Henriče...čuvaj se... čuvaj se onih koji te okružuju. Ima onih koji...

Henrik je morao prisloniti uho uz očeve usne kako bi razabrao njegove riječi.— Čuvaj se... Guiseovih. Ambiciozni su... pokušat će ugrabiti krunu. Kuća Guise...

neprijatelj je kući Valois. Henriče... priđi bliže. Ne dopusti da žene tobom vladaju... kao štosu vladale mnome. Uči na očevim pogreškama. Oh, Henriče, dječače moj, zadrži ministrekojima sam se okružio. Dobri su... časni ljudi. Ne dovodi natrag Montmorencyja. Taj ćeukrasti tebi i tvojoj djeci haljetke, a našem narodu i košulje s leđa. Henriče, dobro postupajs Anne. Sjeti se da je ona žena. Uvijek... budi častan... prema ženama... ali ne dopusti datobom gospodare kao tvojim budalastim ocem...

Kraljeve oči postale su staklaste i više se nije moglo razabrati što govori.— Oče — reče Henrik, sagnuvši se bliže — dajte mi svoj blagoslov.

Kralj je još jedino imao vremena da zagrli sina prije negoli je zauvijek napustioRambouillet i Francusku.

U Bearnu, kraljevu su sestru koja je ležala u bolesničkoj postelji obuzele zle slutnje. Bratjoj je u opasnosti, treba je, a ona nije uz njega! Ustala je iz postelje i spremila se za put uRambouillet. Baš je bila na odlasku kad su joj donijeli vijest.

Žalovala je, koreći se što nije bila s njim, i obuzela ju je potištenost. Život joj je biozavršen, jer on je bio njezin život. Odlučila se povući u samostan. Jedino je u pobožnostimogla pronaći utjehu. Bilo joj je dosta života. Kralj, njezin voljeni, bio je mrtav, što jeznačilo da je i ona mrtva.

Anne je u svojim odajama iščekivala Dianinu odmazdu. Sada je to već bilo pitanjedana. Diane neće dugo otezati.

Henrik je, premda rastužen smrću, ipak odahnuo. Nikada više neće moratizamuckivati u njegovoj nazočnosti. Već su se ljudi prema njemu počeli drukčije ophoditi.Klečali su i kleli se na odanost. Pokušavali su mu ispuniti svaku želju, prije negoli ju jeuopće postao svjestan.

Diane, naizgled spokojna, iznutra je likovala. Njezino kraljevstvo napokon je stiglo.Više nije bila tek prestolonasljednikova priležnica, već prva dama u zemlji.

U Saint-Germainu, kamo je kralj stigao iz Rambouilleta kako bi obavio pripreme zaobred koji je morao prethoditi očevu pogrebu, Katarina je sjedila u svojim odajama irazmišljala o promjenama koje će joj taj događaj unijeti u život.

Nosila je njihovo treće dijete, ali tu je činjenicu mogla još neko vrijeme tajiti od Henrika.Imala je sina i kćer, a još je jedno dijete bilo na putu. Bila je kraljica Francuske. Kako bi

se Klement ponosio njome da je doživio taj dan!Na francuskom prijestolju bila je zaštićena. To je bio razlog za veliko slavlje, ali još je

mnogo toga nedostajalo da bi njezina sreća bila potpuna.Namirisala se, brižno se odjenula i čekala.Ali nije dolazio, a kada je shvatila da mu se te noći više ne može nadati, zaključala je

vrata i pomaknula stol, a zatim i tepih, te pogledala dolje u spavaću sobu ispod nje.Katarina ih je gledala zajedno, vidjela njihove zagrljaje, slušala nježan šapat, svjedočila

strasti.Tog dana uzdignula se do vrhunca svojih ambicija, a ipak je morala samu sebe mučiti

uhođenjem svog muža i njegove ljubavnice. Budući da je ostvarila ambicije, moć će

- 121 -

sigurno jednoga dana biti njezina. Donositi na svijet buduće kraljeve i kraljice bit će njezi-na sretna sudbina.

Bez obzira na to, gledajući svog muža sa ženom koju voli, francuska kraljica gorko jeplakala.

- 122 -

Dvije kraljice

Kraljica francuske! A opet, kako se njezin položaj promijenio? Diane, a ne KatarinaMedici, bila je ta koja se zapravo uspela na francusko prijestolje. Sada su se posvuda većmogli vidjeti kraljevi inicijali isprepleteni s inicijalima, ne supruginima, kako su nalagalapravila, već ljubavničinima. Isprepletena dva slova D (jedno obrnuto napisano), svodoravnom crtom koja ih povezuje i pretvara u H. Klesali su ih u kamen, vezli ih nabarjake, a čak je i Henrikova odjeća njima bila ukrašena.

Katarina se nastavila smiješiti, pa nitko nije ni slutio kako u njoj bukti želja da zbriše taisprepletena slova svaki put kada ih vidi. Pretvarala se, zajedno s dobronamjernim ljudimakoji su je okruživali, da su slova zapravo dva C i H, a ne dva D. Poniženje je bilo donekleumanjeno time što se znak mogao i tako protumačiti.

Dvorom se kretala dostojanstveno, ne odajući da joj je srce ispunjeno jadom. Sada jeimala vlastiti kružok i pazila je da mu ponašanje bude potpuno dolično. Sve dame igospoda koji su je okruživali prema njoj su osjećali veliko strahopoštovanje. Predstavljalaim je pravu zagonetku. Nije bilo lako razumjeti kako netko tko je neprestano izloženponiženju, uspijeva zadržati toliko dostojanstvo. Ponekad bi djelovala gotovo kruto, jer bi inajmanji neposluh dvorjanki brzo i oštro kažnjavala. Ali bilo je i trenutaka kada bi kakvagruba šala izazvala onaj njezin glasan, nenadan smijeh. Francuska kraljica bila je tuđinka.To nitko nije mogao zaboraviti i zato je nitko nije mogao voljeti. Znajući to, uvjeravala seda joj do toga i nije stalo. Na svijetu je postojala samo jedna osoba do čije joj je privrženostibilo stalo i počela je vjerovati da će joj je strpljenje donijeti. Ali trebalo je imati strpljenja —mnogo strpljenja.

Mogla je čekati. Hvala Bogu, do tada se već naučila strpljenju.Čekajući, tražila je nešto novo čime bi se zaokupila. Kao kraljici, bilo joj je dopušteno

mnogo toga što joj je kao prestolonasljednici bilo uskraćeno. Franjo joj je pričao opreuređenjima svojih dvoraca. Otkrio je da je zahvalna slušateljica i mnogočemu je naučio.U Francuskoj je postojao dvorac koji je Katarinu privlačio više nego ijedan drugi. Privukaoju je čim ga je vidjela. Svaki put kada se dvor ondje zatekao igrala se maštajući opreinakama koje bi načinila d aje dvorac njezin. Chateau de Chenonceaux doista je biočarobno mjesto, jedinstven po tome što se dvorac izgrađen na lukovima poput mosta,protezao preko rijeke. Dojam je bio čudesan, jer se činilo da dvorac lebdi nad vodompoput vilinske palače, sa sjenovitim kulama zaštićenim krošnjama stabala pod kojima suplutali lokvanji, a šaš i trska pružali se uvis uz blještavobijele zidove.

Franjo je imao planove za daljnje uljepšavanje tog najljepšeg od kraljevskih posjeda. AliFranjo je bio mrtav, a kralj Henrik imao je druga posla. Zašto se onda kraljica ne bi malozabavila?

Planiranje ju je ispunjalo posebnim zadovoljstvom.U međuvremenu je pokušavala naći što više zajedničkog s Henrikom, strpljivo i

prepredeno čineći sve da ga odvuče od Diane. Volio je glazbu, pa se bespoštedno bacila naproučavanje te umjetnosti. Posebno se zanimao za crkvene pjesme i napjeve, stoga jeKatarina oduševljeno tragala za starim i naručivala skladanje novih. Ali i Diane sezanimala za glazbu, a sve što bi mu Diane pokazala, Henriku je uvijek bilo stotinu putaljepše od ičega što bi mu itko drugi mogao ponuditi.

- 123 -

Katarina je bila izvrsna jahačica, pa je između trudnoća nastojala sudjelovati u svakomlovačkom pohodu. Zadivila bi svakoga, čak i Henrika, svojom hrabrošću i jahačkomvještinom, dok bi Diane često ostajala u dvorcu i dočekivala kralja po povratku iz lova.Kako li je samo ogorčeno Katarina gledala žarku želju s kojom je kralj uvijek pozdravljaoljubavnicu kada bi se vratio iz lova na koji ga ona nije pratila.

Noću je još pohodio Katarinu jer je, sve do sada, od njega uspijevala sakriti da jeponovno trudna.

Otkako je postao kralj, Henrik je svoj položaj toliko cijenio da je to gotovo graničilo sastrahopoštovanjem. Ljubavnicu je posjećivao u najvećoj tajnosti - kao da cijeli dvor nijeznao u kakvom su on i Diane odnosu. Kao kralj, razumije se, bio je više pod lupomjavnosti nego kao prestolonasljednik. Ustajao bi u zoru, a čim bi se probudio, na noge biskočila i njegova svita. Najviši dostojanstvenik u zemlji, koji bi već čekao u predsoblju,ušao bi i pozdravio ga, a najveći plemenitaš dodao bi mu košulju. Nakon ustajanja, prvamu je dužnost bila pomoliti se na oltaru u spavaćoj sobi pred okupljenim uzvanicima, a odtrenutka kada bi ustao iz postelje, čak i dok je molio, do ušiju bi mu dopirali milozvučnizvuči cimbala i klavikorda, lutnje i roga.

Nakon molitve bi radio, a potom blagovao. Nije bio od onih koji se prejedaju. Govorilose da je za zatočeništva u Španjolskoj zaboravio kako se jede pa da tu vještinu nikada nijesvladao i to na opće zgražanje svojih zemljaka, jer je francuska kuhinja sve brže postajalajedna od najboljih na svijetu. Činilo se da mu to nimalo ne narušava zdravlje. Bio je snažani čio, a nakon državničkih rasprava s ministrima, ostatak poslijepodneva posvećivao jesportu. Uglavnom su to bile hajke - njemu omiljen sport - ali dobro je igrao i sportove sreketom, pri čemu se uvijek sportski ponašao. Svima je naredio da za trajanja igrezaborave da je on kralj, pa je bilo lijepo vidjeti kako ljudi oko njega otvoreno raspravljaju onjegovim manjkavostima, a po završetku meča i sam bi se uključio u raspravu. Nitko senije bojao dobiti meč protiv kralja, jer to nije zamjerao, već je protiv vještijih od sebe igrao svelikom radošću.

Navečer su se na dvoru održavale gozbe i balovi. Kraljevi savjetnici govorili su kako nebi bilo mudro da pod Henrikovom vlašću dvor bude išta manje raskošan nego za Franje.Svatko je morao znati da je francuski dvor još francuski dvor - bogat, raskošan, ohol akotreba. Ipak, plesovi su bili nešto dostojanstveniji, a pravila ponašanja stroža.

Naposljetku, Henrika bi otpratili na državnički coucher. Siroti Henrik! Morao se svućiu nazočnosti dvorjana dok je komornik provjeravao je li mu postelja ispravno namještena,a kada bi se smjestio, vratar je morao donijeti službene ključeve palače i staviti mu ih podjastuke.

Tek tada bi kralja ostavili na miru, pa se mogao uputiti u ljubavničine odaje. Henriku ježivot bio složeniji nego Franji. Franjo nije držao do dolična ponašanja. Ako bi mu seprohtjelo, zapovjedio bi dvorjanima da dovedu i deset žena u njegovu postelju. Ali Henrikse prvo morao uvjeriti da je ostao sam i tek onda ustajao da pođe ljubavnici.

Kako li ga je samo Katarina voljela - zbog njegove uštogljenosti, njegove veličine,njegove stidljivosti i želje da čini dobro! Život je uistinu bio neobičan, jer ju je naveo da svusvoju ljubav daruje tom muškarcu, različitom od nje u svakom pogledu.

Te noći, u rano ljeto, ušao je u njezine odaje koje su bile spojene s njegovima. Kako li jesamo bio mrk! Kako odlučan u nakani da ispuni dužnost! Već su imali dvoje djece, a onase lukavo smiješila sebi u bradu znajući da će do kraja godine imati i treće. Jučer se gotovoonesvijestila sjedeći sa svojim kružokom i samo je čelična volja zadržala nju na stolici, anjezin smiješak na usnama. Nije bila od onih koji se prepuštaju slabosti i uspijevala se neobazirati na migrenu. Nije se smjela obazirati, jer bi inače mogle početi kružiti glasine.

- 124 -

Kraljica je opet enceinte! To bi značilo da se mora oprostiti od Henrika na mnogo mjeseci.Oprostiti se s ljubavlju - ili s onime čime se morala zadovoljiti umjesto ljubavi.

Henrik je bio žalostan jer je nedavno nazočio očevu pogrebu, a smrt je oduvijekrastuživala osjećajne muškarce kao što je Henrik. Odlučio je da se tijela njegove braće,Franje i Karla, pokopaju na posjedu Saint-Denis istodobno s očevim. Taj veličanstvenipogreb bio je veličanstvena priredba. Ni na čemu se nije štedjelo.

Tri lijesa, svaki ukrašen položenim likom pokojnika, iznesena su izvan pariškihgradskih zidina do Notre Dame des Champs. Parižani su, poredani s obje strane ulice,promatrali svečanu povorku.

Gledajući supruga, Katarina je razmišljala o tome kako bi se mnogi sinovi sadaradovali, kako bi govorili: »Otac mi je mrtav, stariji brat mi je mrtav, ali zato sam ja kralj.«

Ali ne i Henrik.Sjedeći uz postelju, pričao joj je o pogrebu. Uvijek bi malo s njom porazgovarao prije

nego što bi utrnuo svijeće. Uvijek se držao istih navika, a i želio je da ti posjeti djeluju štoprirodnije. Nije je želio povrijediti time što bi joj pokazao kako cijelo vrijeme što je s njomzapravo čezne da je napusti.

Nikada nije pokazao, ni riječju ni pogledom, kako žudi čuti od nje vijest da je trudna.Bio je vrlo uljudan i nije bilo čudo što ga je voljela. Ali nažalost, lako ga se dalo pročitati, aosobu pronicljivu poput nje bilo je nemoguće zavarati.

Stoga bi neko vrijeme s njom razgovarao, nemirno se igrajući posudicama i bočicamana njezinom toaletnom stoliću, a zatim bi joj se pridružio u postelji, nakon toga ponovomalo porazgovarao pa otišao. Sve se to gotovo uvijek odvijalo u jednakim vremenskimrazmacima. Nasmijala se sama sebi - bolno i gorko.

Koliko će malenih Valoisa nastaniti dječje odaje prije negoli odluči da mu ih više netreba? Koliko još vremena mora proći do ostvarenja tog sretnog sna - Diane, stara inaborana ili, još bolje, pokojna, i kralj koji posjećuje svoju kraljicu ne iz dužnosti, već izljubavi?

— Tužni ste, Henriče — rekla je.Nasmiješio se. Smiješak mu je bio stidljiv, dječački, šarmantno neprimjeren nekome tko

ubrzano sijedi.— Ne mogu prestati razmišljati o pogrebu — rekao je.— Bio je uistinu dojmljiv.— Moj otac... mrtav. I moja dva brata, usmrćena u najboljim godinama.

Nije željela razgovarati o njegovoj braći. Je li još i sada, razmišljajući o Franji, pomišljaona nju? Takvu sumnju nije lako izbrisati. Mogla bi se zadržati godinama.

— Brat Karlo nije vam bio prijatelj, Henriče.— U pravu ste. Dok sam gledao povorku i tugovao za ocem i braćom, uz mene su

stajali Saint-André i Vieilleville. Primijetili su moju žalost, pa je Saint-André zamolioVieillevillea da mi priča o nečemu što se prije mnogo godina dogodilo u Angoulêmeu.Vieilleville mi je naposljetku to i ispričao. Rekao je: »Pamtite li, gospodaru, kada ste zbogbudalaštine La Châtaigneraiea, Dandouina i Dampierrea, posljednjeg prestolonasljednika,Franjo i vi pali u Charente?« Sjećao sam se, pa sam mu tako i rekao. Zatim mi je ispričaokako je do mojega oca stigla vijest da smo se ja i brat utopili, pa ga je shrvala tuga. Aliistodobno, u svojim odajama, mog brata Karla obuzela je tolika radost da se raspametio. Akada je čuo da su nam životi spašeni, uhvatila ga je jaka vrućica za koju su iskusni liječnicigovorili da je uzrokovana iznenadnim padom iz velike radosti u duboku tugu. Karlo miuistinu nije bio prijatelj.

Pridigla se na lakat.

- 125 -

— Henriče — rekla je — da je poživio i oženio carevu nećakinju ili kćer, postao bi vamopasan neprijatelj.

— U pravu ste.— Stoga ne biste trebali biti žalosni. Kralj Franjo je mrtav, ali nije umro mlad i

proživio je dug život punim plućima! Francuska nikada nije imala boljeg kralja od onogakakav ćete vi biti, Henriče. Molim se da mladi Franjo bude potpuno isti kao otac kadadođe dan, za koji se nadam da je daleko, vrlo daleko u budućnosti, da zauzme mjesto naprijestolju.

— Vi ste dobra i odana supruga, Katarino — reče kralj.To ju je usrećilo. »Osvojit ću ga«, uvjeravala je samu sebe. »Samo ne smijem zaboraviti

na oprez«.Ali bilo joj je tako teško biti oprezna kada bi se našla uz Henrika. U svačijem je društvu

bila promišljena i oštroumna, ali kada bi njome ovladalo to ustreptalo uzbuđenje koje jeHenrik u njoj budio, zaboravljala je na oprez.

Nije mogla odoljeti da mu ne ispriča o madame d'Etampes, koja je brže-bolje napustiladvor, ali o čijoj sudbini još nije bilo odlučeno.

Katarina je očajnički željela da Anne bude ostavljena na miru. Ne zato što bi joj bilostalo do Anne, jer ni do koga joj nije bilo stalo osim do sebe i Henrika. Ali uspije li seizboriti za Anne, uspije li postići da zahvaljujući njoj Diane ne bude dopušteno osvetiti sesvojoj neprijateljici, kakva li će to samo pobjeda biti! »Vi ste dobra i odana supruga!« Teriječi bile su opojne poput najsnažnijeg francuskog vina.

— Razmišljala sam o vašem ocu, Henriče, i o toj jadnoj, nedostojnoj ženi koju je volio.Preklinjao vas je da je poštedite. Hoćete li poštovati očevu želju?

Smjesta joj je postalo jasno da to nije smjela izgovoriti.— Nije mudro da se zalažete za nekog kao što je ona — rekao je. — Jedno sam o njoj

naučio: bila mi je neprijatelj gotovo koliko i brat Karlo. On se, uz njezinu pomoć,dogovorio s mladim španjolskim kraljem Filipom da će me napasti čim se uspnem naprijestolje. Moj brat obećao ju je imenovati guvernerkom Nizozemske ako se on oženiprestolonasljednicom. Ona mu je zauzvrat novčano pomagala.

— Ja... razumijem.— Jasno vam je da se, budući da niste upoznati s događajima, ne biste smjeli zalagati

za moje neprijatelje.— Henriče, da sam znala da je kriva za takvu opačinu... da sam znala kako je

spletkarila protiv vas... — Uzrujano je ustala s postelje i pokušala stati pred njega, ali kadase uspravila i posegnula za ogrtačem, obuzela ju je vrtoglavica koja kraljevu oštrom okunije mogla promaknuti, koliko god je se Katarina hrabro trudila sakriti. Na kraju krajeva,neprestano je tragao upravo za pokazateljima koje je pokušavala sakriti.

— Katarino, bojim se da vam nije dobro.— Posve sam dobro, Henriče.— Dopustite mi da vam pomognem leći u postelju. Pozvat ću vaše dvorjanke.— Henriče... molim vas... ne uznemirujte se. Slabost... ništa više.Nasmiješio joj se gotovo brižno.— Katarino... je li moguće?Osmijeh mu je postao nježan, a kako li je tek bio lijep! Bio je zadovoljan njome, a ona

je, sirotica, čeznula zadržati njegovu naklonost.Dosta lukavosti. Dosta okolišanja. Samo gaje željela usrećiti.— Henriče, mislim da jest moguće. Jeste li zadovoljni?— Da zadovoljan! Ushićen sam. To je, draga moja, upravo ono čemu sam se nadao.

- 126 -

Bila je uistinu sretna što se njegova ljutnja pretvorila u radost, premda je to bilo zatošto ga je njezina trudnoća oslobodila mrske dužnosti da, umjesto ljubavnice, posjećuje nju.

Neokrunjena kraljica Francuske! To je zasigurno bio jedan od najzavidnijih položajau kraljevstvu kojemu se praktična i ambiciozna žena mogla nadati. Kako li je samo sretanbio dan kada joj je kralj Franjo naložio da se sprijatelji s njegovim sinom!

Primila je Henrika u svojim odajama, koje su bile još raskošnije, još velebnije odkraljičinih.

— Kako ste lijepi! — rekao je kleknuvši i poljubio joj ruke.Nasmiješila se, poigravajući se draguljima koje je nosila oko vrata. Još nedavno su

pripadali Anne d'Etampes, kojoj ih je darovao Franjo. Diane je željela da je Anne vidi kakonosi njezine dragulje.

Da ostane nasamo s kraljem, Diane je kraljevskom kretnjom raspustila poslugu. Sjelisu jedno do drugoga na klupu pod prozorom, a on ju je zagrlio oko struka.

— Izvrsne vijesti, voljena moja — rekao je. — Katarina je enceinte.— To je divno. Učinilo mi se da odnedavna odaje takav dojam...— Gotovo se onesvijestila, pa sam pogodio.Diane je kimnula. Lukava Katarina pokušala je zatajiti novost. Diane se nasmijala.

Sirota, pokorna mala kraljica. Koliko li je samo ljepše biti kraljicom kakva je ona sama bila!Kakvo li je zadovoljstvo biti u poziciji da sažalijevaš pravu francusku kraljicu!

Henrik pred Diane nije imao tajni. Rekao je:— Pokušala se založiti za Anne d'Etampes.Diane je smjesta postala napeta.— Bože, kako glupo od nje!Diane se smiješila, ali bila je uznemirena. Zamišljala je kraljičino spokojno lice - tamne

oči bile su joj blage, ali jesu li te usne možda zagonetne? Katarina se zasigurno nikada nebi usudila spletkariti s Dianinom starom neprijateljicom. Diane se okrenula i poljubilakralja, ali dok ju je privijao u naručje, glavom su joj se rojile misli. Da bi se vladalo kraljem,potrebno je više opreza, više lukavosti nego da bi se vladalo prestolonasljednikom. Henrikje bio osjećajan čovjek, pa je ocu na samrti obećao zaštititi Anne d'Etampes. Diane seprisjetila s kakvom je srdžbom dočekala vijest da je Henrik, nakon Franjine smrti, poslaoljubaznu poruku Anne u njezino utočište u Limoursu, u kojoj joj je dao do znanja kako jojje dopušteno vratiti se na dvor. Uporno je ponavljao da je tako obećao ocu. Bio je dobarčovjek, ali ne i oštrouman. Ali bio je i velikodušan ljubavnik, čovjek koji nije zaboravljaoprijatelje. Anne de Montmorencyju već su vraćene počasti, a Diane će se morati pobrinutida ih ne prikupi previše. Ali za sada je Monttmorency, koji je s Anne d'Etampes moraoporavnati i vlastite račune, bio Dianin saveznik.

Dragi, prostodušni Henrik! Bilo mu je nužno pokazati da je Franjina ljubavnica snjegovim bratom Karlom kovala zavjeru protiv njega, kako bi uvidio da je posveopravdano zaboraviti sva obećanja dana čovjeku na samrtnoj postelji koji nije znao za dvo-ličnost te žene. Annini posjedi su zaplijenjeni, njezini sluge bačeni u tamnicu, a suprug,koji je prije bio itekako spreman okoristiti se njezinom vezom s kraljem Franjom, sada ju jeoptužio za prevaru, pa je završila u zatvoru.

Diane je smatrala da Anne d'Etampes plaća poštenu cijenu za sve uvrede koje jenanijela Grande Sénéchale od Normandije. A sada... sada si je ta krotka, mala Katarina usvojoj blesavoj glavi umislila da se za tu ženu treba založiti.

Morat će, razumije se, naučiti lekciju. Morat će shvatiti da joj je dopušteno zadržati svojpoložaj samo dok se pokorava neokrunjenoj kraljici.

- 127 -

— Vjerujem — rekla je Diane nakon nekog vremena — da ste kraljicu obavijestili oprijetvornosti madame d'Etampes koja je protiv vas kovala zavjeru s vašim neprijateljima?

— Ispričao sam joj to. Činilo se da je uzrujana. Tvrdila je da je iznenađena.»Pa i trebala bi biti«, pomislila je Diane. Morat će je natjerati da shvati kako joj je

isključivo milošću kraljeve ljubavnice dopušteno da rada.

Diane nije mogla a da ne osjeti kako je ponovo neophodno Katarini očitati lekciju.Počela je smatrati da joj je nova, kraljevska titula udarila u glavu. Razmišljala je o tomekako je, na kraju krajeva, ta žena tek Medicijeva, iz loze talijanskih trgovaca. Diane je bilafrancuska velikaška dama, a venama joj je tekla kraljevska krv. Da, Katarina je moralashvatiti da svoj položaj mora zahvaliti Diane. Čak štoviše, isključivo je o Diane ovisilo hoćeli ga zadržati.

Diane je bila sigurna da će Katarina lekciju bolje upamtiti bude li joj očitana preddrugima. Stoga je odabrala trenutak kada će mnogi uglednici svjedočiti kraljičinoj nevolji.

Prilika se ukazala na jednom od okupljanja koje je, kao kraljica, Katarina s vremena navrijeme održavala. Kralj nije bio nazočan, ali među uzvišenim uzvanicima našli su seDiane, Henrikova sestra Margareta, Montmorency i Francis de Guise.

Diane je započela upitavši kraljicu bi li jednom bila tako dobrostiva i ljubazna da jojpokaže planove koje je načinila za preuređenje dvorca Chenonceaux.

— Oh, madame — odgovorila je Katarina - pričinit će mi veliku radost da vam ihpokažem. Razumije se, shvatit ćete da nisam darovita poput svog milostivog svekra, pamoji planovi, bojim se, ostavljaju mnogo mjesta za poboljšanje.

— Bez obzira na to, madame, bit će mi ih zadovoljstvo vidjeti.Guy de Chabot, taj glupi, nepromišljeni čovjek koji se već pokazao Dianinim

neprijateljem u vrijeme skandala koji se podigao oko njega i njegove maćehe, rekao je:— Zar Madame la Sénéchale kani poboljšati planove naše milostive kraljice?— Možda i hoću, monsieur de Chabot — ledenim je glasom odvratila Diane, jer se

čovjek prema njoj drsko postavio.Već je jednom pokazao da je budala, a bila je sigurna da je to sada spreman ponoviti.

Trebalo bi mu biti jasno da se već našao u kraljevoj nemilosti jer je, ne mogavši si pomoći,u ophođenju s kraljevom ljubavnicom pokazivao manjak poštovanja.

Diane se okrenula Katarini.Katarina reče:— Razmišljala sam o tome da izmijenim južno pročelje i podignem devet lukova koje

je Thomas Bohier projektirao prije... je li već prošlo trideset godina?Katarina je blistala. Nije si mogla pomoći. Bila je zanesena Chenonceauxom. Planiranje

obnove donosilo joj je veliko zadovoljstvo dok je patila zbog poniženja. Osjećaji su je, kao iobično, odveli u stupicu, pa je stala govoriti s previše sjaja u očima.

Razgovoru se priključila i Margareta, koja je bila vrlo pametna i mogla zanimljivogovoriti o mnogim temama. Margareta je zapravo bila dobre naravi i obradovala sevidjevši da je kraljičino inače blijedo lice živnulo. Montmorency je dodao par primjedbi, nolukavi de Guise je, sluteći što se sprema, samo šutio.

Katarina reče:— Uskoro ću započeti radove na Chenonceauxu. Pozvat ću najbolje umjetnike da mi

pomognu. Ispunit ću vrtove cvjetnim gredicama, izgraditi vodoskoke i umjetne špilje.Kad to više nije mogla odgađati, Diana je hladno odvratila:— Najiskrenije se nadam da ćete Chenonceauxu ukazati počast svojim posjetom kada

god poželite.

- 128 -

Katarina je zastala i pogledala Diane. Tek je jedva primjetnim treptajem odala osjećaje.Osmjehnula se i prisilila da zadrži ruke uz tijelo kako se ne bi bacila naprijed i šamaromzbrisala taj spokojan i dražestan osmijeh s neprijateljičina lica.

Bilo je to okrutno, gorko poniženje. Diane je dobro znala za njezinu ljubav premaChenonceauxu i namjerno ju je namamila da pokaže zanos i čežnju za tim zdanjem. Zatimje pred svima pokazala da su Katarinine želje ništavne u usporedbi sa željama istinskefrancuske kraljice.

»Nikada je«, pomislila je Katarina, »nisam toliko mrzila kao sada. Čak ni kada sam je uSaint-Germainu gledala kroz rupu u podu.«

— Znači...? — zaustila je Katarina, mrzeći sebe zbog što oklijeva, svjesna prepredenih,podsmješljivih očiju Francisa de Guisea, zaprepaštenja u Margaretinu pogledu, deChabotova suosjećanja.

— Kralj je bio toliko dobrostiv da mi daruje dvorac Chenonceaux — reče Diane. —Dar je priznanje za vrijednu državnu službu koju je obnašao moj pokojni suprug.

Čovjek se morao diviti načinu na koji je kraljica Katarina smireno nastavila razgovor oChenonceauxu, čestitavši kraljici Diane na dobitku jedne od, prema njezinu mišljenju,najdivnijih rezidencija u Francuskoj.

»Uistinu«, pomislila je Diane, »ova Talijanka dostojanstveno usvaja lekcije.«Katarina je istodobno mislila: »Jednog dana, svaki račun bit će poravnan. Nijedan

nećete uspjeti izbjeći, madame.«

— Monsieur, danas ste nekako potišteni.Budući da su se u tom dvorskom plesu partneri neprestano izmjenjivali, Guy de

Chabot otkrio je kako je na njemu red da nakratko zapleše s kraljicom Katarinom.Naklonio se.— Jesam — odgovorio je — ali nadam se da moje raspoloženje ne vrijeđa Vaše

Milostivo Veličanstvo.— Radije bismo vidjeli osmijeh na vašem licu.

Razvukao je usne u smiješak.— I to ne usiljeni.

Kada su ih plesni koraci približili jedno drugome iskoristila je priliku da mu došapne:— Nemojte biti potišteni. Postoji izlaz, monsieur.

Nekoliko trenutaka Guy de Chabot netremice je gledao kraljičine oči, osjećajući se kaoda Katarinu nikada prije zapravo nije ni pogledao. »Usne su joj nasmiješene, oči spokojne,a opet«, pomislio je, »u njoj ima nečega... nečega skrivenog, nečega što se još nije posverazvilo, nečeg zmijskog... Ali kakva sam ja budala. Od te tjeskobe, straha od smrti, sad mise još i priviđa.«

Nije razumio što je željela reći, pa joj je izrazom lica to i pokazao.— Strahujete od de Vivonnea — šapnula je. — Nemojte. Postoji izlaz.

Više nisu bili toliko blizu, pa je postalo nemoguće šaptati. De Chabotovo srce brže jezakucalo. Uistinu se bojao. Nije bio kukavica, ali pretpostavljao je da se svaki čovjek plašismrti kada se s njom nađe licem u lice. S de Vivonneom se morao boriti do smrti jer je bioizazvan, a kralj Henrik je dao pristanak za dvoboj koji je kralj Franjo, na nagovor Anned'Etampes, uskratio. De Vivonne je bio najbolji mačevalac u Francuskoj i boriti se s njimznačilo je boriti se do smrti.

Bilo je trenutaka kada se mogao razmetati, pretvarati se da ne zna za strah, ali ova tihakraljica sigurno je na njegovu licu opazila ono što nije bio svjestan da pokazuje.

»Mlad sam«, pomislio je. »Ne želim umrijeti«.

- 129 -

Činilo se da je vesela pustolovina ljubiti kraljevu priležnicu kao i mnogi prije njega, aneki i poslije. A sada je ona, tako lijepa, tako poželjna, venula u tamnici, a on bio izazvanna dvoboj koji znači sigurnu smrt.

A sada se odjednom, neočekivano, pojavila kraljica nagoviještajući da zna za izlaz. Alikakav bi mu izlaz mogla pokazati mala, krotka Katarina? Kralj i njegova moćna miljenicažele njegovu smrt. Kako bi ga kraljica mogla spasiti? Kraljica nije imala mnogo veću moćod njega. Nedavno je gledao kako je madame Diane okrutno ponižava pomoću dvorcaChenonceaux. A ipak je sada iznenada postao svjestan kraljičine moći. Premda mu je toulilo novu nadu, nije mogao, a da lagano ne zadrhti. Kao da ga je netko, koga nijeprimjećivao pokraj sebe, prestrašio u tami. Kraljica je bila ta koja mu se obratila, a opet, tonije bio pogled kraljičinih blagih očiju, već ledenih, zmijskih očiju koje smireno čekaju tre-nutak kada će u neprijatelja moći zariti otrovne očnjake.

Još mu se neko vrijeme nije pružila prilika da s njom razgovara. Morao je nastaviti ples,a sada je imao novu partnericu, djevojku smjela pogleda koja ga je zamamno gledala. DeChabot je bio vrlo naočit, a činilo se da to što vjeruje da neće još dugo ostati na životu,uvećava njegovu draž. Ali trenutačno nije mogao misliti ni o čemu osim o kraljici.

Čudio se njezinoj krotkosti u pogledu Chenonceauxa. Pamtio je kako mu se činiloneprirodnim da jedna supruga i kraljica tako blago trpi uvrede. Ali, je li uistinu tolikoblaga? Kao da je na trenutak podigla veo i pokazala mu tajno lice kraljice Katarine. Shvatioje. Sve mu je postalo posve jasno. Kralj i madame Diane odlučili su da mora umrijeti. Bio jeljubavnik njihove stare neprijateljice, a kralju je, dok je još bio prestolonasljednik, priuštionekoliko vrlo neugodnih trenutaka. Šepurio se dvorom izazivajući onoga tko se usudiookaljati njegovu čast, a pritom je dobro znao da su to prestolonasljednik Henrik i njegovaljubavnica. Sada se od njega tražilo da plati za svoju glupost. Ali što ako, suprotnoočekivanjima, iz borbe ne iziđe kao pobjednik de Vivonne, već de Chabot? Kakvo bi tosamo iznenađenje bilo za mnoštvo koje se okupilo da vidi njegovu smrt. Kakva sramota zakralja i njegovu ljubavnicu. Diane je bila glavna pokretačica svih tih događaja. Zar bi bilonemoguće da se kralj nađe u tolikoj nevolji da mu se zamjeri ona za kojom sada luduje?Da, de Chabot je razumio kako kraljica razmišlja. Uspije li ona poraz pretvoriti u pobjedu,smrt u život, kakve li radosti!

Plešući se više nisu susreli, ali, kasnije te večeri, ugrabio je priliku da joj se približi.Molećivo ju je pogledao, i to ne uzalud.

— Sutra uvečer. Pod krinkom. Kuća braće Ruggieri na rijeci.Naklonio se glavom.Na sastanak je pošao prepun nade i straha. Jedva se suzdržavao da ne potrči pariškim

ulicama. Morao se umotati u tamni ogrtač da prekrije razmetljivu dvorsku odoru, jer će sesigurno vraćati nakon što padne mrak, pa nije želio da ga presretne kakva razbojničkadružina. Usto je rekla i: »pod krinkom«. Nitko nije smio otkriti da se de Chabot sastaje skraljicom u kući njezina astrologa.

Tada mu je tek glavom proletjela nova pomisao. Što ako taj sastanak nema veze sdvobojem? Bio je naočit, mnoge su ga željele. Valjda nije sve to značilo samo još jednuljubavnu vezu. I to s Katarinom Medici! Odjednom ga je obuzela studen i poželio je da jeopet u palači. To je nemoguće, pomislio je. No je li doista bilo nemoguće? Govorilo se da jekraljica zapostavljena čim zatrudni i da s kraljem začinje djecu isključivo po zapovijedimadame Diane. Narod se smijao: »Kako li je ova naša kraljica sitno i pitomo stvorenje. Utoj Talijanki nema ni trunke odvažnosti.« Ipak, u trenutku kada joj se dok su plesalizagledao u oči, vjerovao je da gleda ženu drukčiju od one koju je poznavao dvor. Je li

- 130 -

moguće da mu uopće ne kani pomoći, već da ga je tek poželjela za ljubavnika, kao i tolikeprije nje?

Zaustavio se. Stigao je do rijeke. Vidjevši staru kuću talijanskih magova, nekolikotrenutaka nije uspijevao smoći snage za tih nekoliko koraka koliko ga je dijelilo od ulaznihvrata.

Učinilo mu se da čuje kako svjetina šapuće: »Sjeti se prestolonasljednika Franje...«Nije poznavao kraljicu. Kraljicu nitko nije poznavao. Ali na trenutak je pomislio kako

su te prelijepe tamne oči hladne i nesmiljene poput gujinih.Razumio je zbog čega kralj ne može voljeti svoju suprugu. Da de Chabot nije bio

svjestan kako bi, ne dogodi li se kakvo čudo, uskoro mogao umrijeti, okrenuo bi se i žurnovratio odakle je i došao.

Umjesto toga, slegnuo je ramenima i odlučno se zaputio prema kući braće Ruggieri.

Pod ljetnim suncem Pariz je skapavao od žege dok su se njegove gotičke kule i tornjeviuzdizali u potpuno plavo nebo. Uz velebne zidine Bastille i Conciergerie okupljalo semnoštvo. Ljudi su pristizali s južne obale Seine, prolazili pokraj sveučilišta i samostana,dok su se s brda Sainte-Geneviève žurno spuštali studenti i umjetnici zajedno srazbojnicima i skitnicama. Namjerili su poći izvan zidina glavnoga grada, jer je u blizini, uSaint-Germain-en-Layeu, za njihovu razonodu priređena jedna od najveličanstvenijihpredstava koju su ikada vidjeli.

Akrobati i žongleri izvodili su svoje točke, pjevale su se balade - vesele, sjetne iprostačke, a neke od tih pjesama spjevane su na porugu posrnuloj miljenici, madamed'Etampes, koju je, kako se vjerovalo, čekalo pogubljenje. Sada se više nitko nije usuđivaopjevati pjesme o Diane de Poitiers koje je upravo ta dama proširila narodom. Ne! Diane seuzdigla na iznimno visok položaj. »Slavimo je«, govorio je narod. »Madame d'Etampespala je u nemilost, zgazimo je.« Da se pojavila među njima, kamenovali bi je.

Zrak je mirisao na smrt. Ljudi će uskoro svjedočiti nečijoj pogibiji. Vidjet će gustu,crvenu krv koja će obojiti travu livade, a s njima će sve to gledati i kralj, Talijanka i prava,premda neokrunjena kraljica Francuske - ukratko, madame Diane de Poitiers. Nazočni ćebiti i veliki Anne de Montmorency te ostali kraljevi ministri, sve ljudi čija su imena bilaznana diljem zemlje.

Stoga nije bilo čudo što su se tisuće Parižana okupile da svjedoče kako se dva odvažnai uglađena gospodina bore na život i smrt.

Glavni junaci bili su de Chabot i de Vivonne. Koji je bio povod dvoboju? Sada je to bilopotpuno nevažno, neki davni skandal. Pričalo se da je de Vivonne, od kojeg su sviočekivali pobjedu, preuzeo obvezu da izravna neki stari kraljev račun, a da je de Chabotbio ljubavnik madame d'Etampes prije negoli je pala u nemilost.

Cijelu je tu srpanjsku noć svjetina provela čekajući u poljima oko mjesta dvoboja.Padale su oklade, praznili se džepovi, a muškarci i žene ležali su unaokolo u travi,zabavljajući se na razne načine dok su čekali.

A kada se sunce već visoko podiglo, otmjena gospoda i dame, svi odjeveni u žarkeboje, počeli su zauzimati mjesta u paviljonu ukrašenom tkaninama protkanim sebrom izlatom te izvezenim uzorkom francuskog ljiljana. Među njima bili su Montmorency, braćaGuise, kardinali, biskupi, komornik - svi visoki dužnosnici dvora, a s njima i kraljičinedvorske dame.

S obje strane polja bili su podignuti šatori boraca. U de Vivonneovu šatoru - jer toliko jebio uvjeren u svoju pobjedu - već se spremala gozba za proslavu njegova uspjeha. Za tuprigodu posudio je najskupocjenije posuđe iz najbogatijih dvorskih domaćinstava. Juhe,

- 131 -

srnetina, svakovrsna pečenja, voće i slatkiši, velike bačve vina, sve se to, govorilo se,moglo naći u njegovu šatoru. I doista su iz šatora do svjetine dopirali zamamni mirisi. Svisu se nadali de Vivonneovoj pobjedi. De Vivonne je bio kraljev čovjek, a usto je vladaloopće mišljenje da de Chabot nema hrabrosti za bitku.

Kako li je svjetina samo bila oduševljena tim blistavim i istodobno zlokobnimprizorom. Točno ispod mjesta na kojem je sjedio mrki Montmorency, nalazilo se petprilika, sve zakrabuljene i zavijene u crno. Bio je to krvnik sa svojim pomoćnicima. Kadade Chabot padne, njihov će zadatak biti da odvuku tijelo i podignu ga na vješala kaoobičnog razbojnika. Bila je to veličanstvena i čudesna predstava - itekako vrijedna čekanja.U tom golemom mnoštvu nije bilo lopova ni torbara, prostitutke ni mađioničara, trgovcani studenta koji bi tvrdio drukčije.

Sada je počela izlaziti i kraljevska svita, što je značilo da predstava tek što nije otpočela.Trubači su nekoliko puta snažno zasvirali u fanfare, a zatim se pojavila kraljevskapovorka, predvođena dobrim kraljem Henrikom. Mnoštvo je klicalo do promuklosti.Voljeli su svoga kralja - premda se, kako su neki govorili uzdišući za veličanstvenošćunajveličanstvenijeg od svih kraljeva, nije mogao mjeriti s ocem. Ali ostali, premladi da bipamtili Franjin šarm, smatrali su da nitko ne može biti bolji od njihova dobra i vrla kraljakoji je toliko odan ljubavnici. I sada je bila uz njega, upravo kao da je i službeno njegovasupruga i kraljica. To je još jednom pokazalo dubinu njegove ljubavi, jer se inače uvijekpridržavao najstrožih pravila ponašanja. Ona je, zajedno s njim, na klicanje mnoštvaodvraćala ljupkim osmjesima, prelijepa u crno-bijelom koje ju je činilo toliko čednom iljupkom da su šarene oprave onih koje su je okruživale odjednom izgledale drečavo.

A zatim... kraljica. Svjetina je utihnula. Talijanki se nije klicalo. Možda su kralju injegovoj ljubavnici tako zdušno pljeskali i zato što im Talijanka nije bila po volji.

— Prestolonasljednik Franjo! — siktalo se među svjetinom koja ništa nije zaboravljala.Katarina je sve čula. »Ali jednoga dana«, pomislila je, »izvikivat će moje ime. Jednoga

dana znat ćete me kao istinsku kraljicu Francuske, u svakom pogledu.«Bila je to njezina stara nada u »jednog dana«.Osjetila je dijete koje nosi u utrobi. »Sjedim ovdje«, mislila je, »tiha i blijeda lica,

razmišljajući, tako bi se barem moglo povjerovati, samo o djetetu koje ću ubrzo roditi. Neznaju oni da ne čekam tako strpljivo zato što sam rođena strpljiva, već zato što sam senaučila strpljenju. Ne znaju da se ne bi ovdje ni okupili kako bi svjedočili borbi na život ismrt da nisam sve ovo ja pokrenula.

Umilno se nasmiješila i položila ruke na prednji dio haljine izvezen biserjem.Madalenna se nagnula prema njoj.

— Je li Vašem Veličanstvu dobro?— Dosta dobro, hvala. Tek mala slabost. Ali to se moglo i očekivati.

Ljudi iz mnoštva primijetit će što se događa, jer malo im je toga moglo promaći. Vidjetće Madalennino zabrinuto ispitivanje. »Vidite«, željela je Katarina reći svojim podanicima,»on ima ljubavnicu, ali njegovu djecu nosim ja. Jedino mu ja mogu na svijet donijetikraljeve i kraljice.«

Glasnik iz Guinnea, u svilenoj tunici s grbom koja je svjetlucala na vrelom suncuistupio je korak naprijed i odsvirao nekoliko nota trubom. Smjesta je sve utihnulo dok jesvjetina čekala objavu.

»Na današnji dan, desetoga srpnja, naš vladar, gospodar i kralj, svojom je zapovijedidodijelio ovo polje i na njemu dopustio čistu i poštenu borbu na život i smrt izmeđunapadača Francisa de Vivonne i napadnutog Guya de Chabota, u kojoj će se oružjem ra-zriješiti pitanje časti oko kojeg se spore. Stoga, u kraljevo ime, svima obznanjujem da se

- 132 -

nitko ne smije uplitati u tijek bitke, bilo da pomogne ili da odmogne ijednom od boraca, pocijenu života.«

Čim je glasnik završio govor, prolomilo se klicanje. Uzbuđenje je bilo na vrhuncu, jerborba tek što nije počela.

De Vivonne je izišao iz svog šatora u pratnji sekundanta - jednog od Dianinih štićenika- i prijatelja kojih se moglo nabrojati dobrih pet stotina. Odjenuli su njegove boje - crvenu ibijelu a pred junakom dana nosili su njegov mač, štit i stijeg s likom svetog Franje. Stakvom pratnjom, pred kojom su stupali trubači i bubnjari, de Vivonne je obišao cijelopolje, na oduševljenje okupljenog naroda. Nakon toga vratio se u svoj šator, a onda je deChabot, uz sekundanta, ali s daleko manje pristaša odjevenih u crno i bijelo, učinio isto.

Uslijedila je ceremonija iskušavanja oružja za dvoboj, koje je, kao uvrijeđena strana,birao de Chabot. To je izazvalo mnoge rasprave i argumenti su se nizali jedan za drugim,pa se poslijepodne oteglo. Vrućina je bila nesnosna, ali Katarina je jedva osjećala neugodu.Odlučila je da će to biti dan njezine pobjede. Danas će se Henrik naljutiti na svoju Dianeviše no ikada prije. Katarina se nije nadala kako će to biti dovoljno da preotme suprugaljubavnici, ali kada se poteškoće poput te postupno nagomilaju, to će ga zasigurno, prije iliposlije, udaljiti od priležnice i približiti supruzi koja ga željno iščekuje.

Diane se nagnula naprijed na sjedalu, negodujući zbog otezanja. U čemu je problem?Diane je željela da se sve što prije završi, da njezin neprijatelj padne mrtav i bude primjersvima koji bi se drznuli rugati kraljevoj ljubavnici.

»Madame«, mislila je Katarina, »čeka vas, barem se nadam, veliko iznenađenje.«Nevolje s oružjem bile su tek početak. S kakvom se samo radošću umotala u pohabani

ogrtač koji ju je posve prekrio i pošla na sastanak s gospodinom de Chabotom u domuastrologa Ruggierija. Nije de Chabot odabrao oružje koje će se danas koristiti, većKatarina. De Chabot je u toj kući proveo sate učeći od talijanskog učitelja mačevanja.»Ha!«, Katarina se nasmijala sebi u bradu. »Mnogo je toga što smo mi Talijani u stanjuučiniti, a Francuzi ne. Znamo bolje no itko kako ukloniti ljude koji nam stoje na putu!«

Kako li se samo zadovoljno zavalila u svojoj stolici, znajući zašto je nastao spor okooružja, dok se Diane naginjala naprijed, ne shvaćajući ništa, pitajući se zajedno snestrpljivom gomilom zašto predstava ne počinje.

De Chabot je izjavio da se želi boriti kao pješak, pod oklopom, sa štitom, dvosjeklimmačem i bodežom, starim načinom borbe - u kojem su protivnici sputani teškomopremom. De Vivonne je bio zatečen njegovim izborom i prvi put se zabrinuo.

Diane se još više namrštila. Morao je presuditi Montmorency, koji je tog dana biomeštar ceremonije, a ta namrgođena stara budala samo je sjedila, odlučna u namjeri dasudi pravedno.

Katarina se željela glasno nasmijati. Vidjela je kakve planove treba ubuduće kovati.Kraljeva ljubavnica i kraljev omiljeni savjetnik te voljeni pouzdanik, mogli bi s vremenompostati neprijatelji, ljubomorni na kraljevu naklonost. Tu joj se pružala prilika zalukavstvo.

U međuvremenu, na Dianeino zgražanje, Montmorency je odlučio da, usprkosneobičnu izboru, de Chabot mora ostvariti svoje pravo.

Sa svake od četiri strane polja izašao je po jedan glasnik, vičući:— Plemići, vitezovi, gospodo i svi okupljeni! U ime kralja donosim zapovijed da, čim

suparnici zapodjenu bitku, svi nazočni moraju gledati u tišini, ne smiju razgovarati,kašljati, pljuvati ni davati nogom, rukom ili očima bilo kakve znakove koji bi moglipomoći ili naštetiti ijednom od boraca ili utjecati na njih. Usto, svima je izričito zabranjeno,

- 133 -

u kraljevo ime, da za vrijeme bitke ulaze na polje ili, bez obzira na okolnosti, pomažuijednom od boraca, po cijenu života.

Nakon toga su, prvo de Vivonne, a potom i de Chabot, u pratnji svojih pristaša, jošjednom obišli polje i onda su obojica morala kleknuti pred svećenika na baršunasti jastučići prisegnuti da su došli obraniti svoju čast te da ne nose nikakve čarobne predmete i uroke,već se uzdaju samo u Boga i snagu oružja. Dopraćeni su do sredine polja, pruženi su immačevi, bodeži zataknuti o pojaseve, a onda je normanski glasnik iz sveg glasa viknuo:

— Laissez aller les bons combatants!Stigao je i veliki trenutak. Dvojica muškaraca polako su krenula jedan prema

drugome.Katarina je, ruku položenih u krilo, osjećala kako joj srce divlje lupa. Boje joj je nestalo

s obraza, no ničim drugim nije odavala uzbuđenje koje ju je obuzelo.Znala je da de Vivonne nije zadovoljan. Oružje je bilo suviše nespretno za čovjeka

naviknutog na munjevit rapir. Bio je nadmudren. Kada bi se barem de Chabot sadapokazao jednako vještim kao protiv talijanskog učitelja mačevanja u kući Ruggierijevih,sve bi pošlo onako kako je željela.

Rado bi bila ponijela sa sobom neki talisman koji bi de Chabotu osigurao pobjedu, alinije se usudila. Od te nakane odvratila ju je prisega koju su borci očekivano položili predsvećenikom. Neka natprirodna sila, različita od one koju bi zazvala čarolijom, mogla bi seokrenuti protiv nje ako se umiješa u borbu.

De Vivonne je skočio prema neprijatelju. Gomila je zadržala dah kada je zamahnuoprema de Chabotovoj glavi. Ali de Chabot je upamtio što mu je činiti.

»Ah, voljena Italijo«, razmišljala je Katarina. »Mogla bi poučiti Francusku kako sebori.«

De Chabot se, pretvarajući se da parira udarac mačem, obranio štitom i, sagnuvši se,zasjekao mačem de Vivonneovo koljeno.

»Bravo! Bravo!« pomislila je Katarina i dobacila pogled Henriku i Diane, oponašajućinjihov zaprepašten izraz lica.

Ozljeda nije bila ozbiljna, ali je hvalisavca de Vivonnea, najboljeg mačevaoca uFrancuskoj, potpuno zatekla i prisilila ga da zatetura unazad, što je de Chabotu pružilopriliku da ga zasiječe još jednom po istom mjestu, ovoga puta žešće.

»Gotovo je«, potajno je likovala Katarina.I bila je u pravu.Presječenih tetiva, de Vivonne je zateturao unazad kriknuvši od bola, a kad mu se krv

prolila po zelenoj travi, pustio je da mu mač padne iz ruke.Svjetina je zaurlala. Borba je završila. Pobjeda je pripala de Chabotu... i Katarini

Medici. »Ali moja pobjeda«, mislila je Katarina, »još je veća zato što jedino ja i de Chabotznamo da je moja.«

Svjetina je čekala bez daha. Što sada? Hoće li de Chabot dokrajčiti žrtvu i predati jekrvniku da ga objesi ili će mu poštedjeti život kada dobije priznanje da je de Vivonnelagao i da je de Chabot imao opravdan razlog za dvoboj?

De Chabot je na to pitanje odgovorio povikom:— De Vivonne, skinite ljagu s moje časti pa molite kralja i Boga za milost zbog zla koje

ste počinili.Bijedni de Vivonne, premda je trpio veliku bol, još je bio dovoljno svjestan okoline da

ne zaboravi oholost. Pokušao je ustati, ali kada mu to nije pošlo za rukom, sirotan je paonatrag na travu.

- 134 -

Uslijedio je trenutak koji je Katarina čekala. De Chabot se udaljio od žrtve i kleknuopred kralja.

— Gospodaru — reče — zaklinjem vas da očistite moju čast. De Vivonnea prepuštamvama. Neka nitko, gospodaru, ne optužuje njega i njegovu obitelj za uvrede koje mi jenanio, jer predajem ga vama.

Henrik nikada nije bio tako osramoćen. Našao se poražen pred dvorom i građanimasvoje prijestolnice, jer de Vivonne je bio njegovu bitku, a čast koju je de Vivonne braniobila je Henrikova.

Katarinino zadovoljstvo bilo je potpuno.»A sada recite, voljeni moj«, pitala je u sebi, »tko je kriv za ovu nevolju? Čiji su

postupci, kad se pravo uzme, doveli do ove sablazni? Pogledajte lice one koja sjedi uz vas.Ona je krivac. Mrzite Diane zbog ovoga, a ne de Chabota. Oh, ljubavi moja, zašto tratitivrijeme na nekog tako šeprtljavog kada je tu vaša oštroumna kraljica koja bi, uz vašupomoć, uspjela nadmudriti svakog muškarca i ženu u Francuskoj?«

Kako li ga je samo voljela - čak i dok je sjedio tako budalasto i postiđeno.»Izgubili ste, Henriče. Priznajte poraz. Oh, šašava moja ljubavi, ne smijete oklijevati.

Zar ste zaboravili da vas cijeli Pariz gleda? Zar ne znate da se histerija gomile možepretvoriti u obožavanje junaka, a taj junak, de Chabot, upravo stoji pred vama? Ne lažitesi. Krivite Diane. Mrzite Diane. Ali pred svojim narodom nikada ne smijete zaboravitisvoju čast, svoju plemenitost.«

Ali kralj je šutio.Gomilom se pronio glasan šapat: »Što ovo znači? Zna se tko je pobjednik. Istina, bilo je

to iznenađenje, ali tko ne voli iznenađenja? Zašto kralj šuti?«De Chabot se, visoko uzdignuta čela, vratio svom neprijatelju koji je, ponesen

mržnjom, pokušao ustati i baciti se na čovjeka koji mu je uništio budućnost.— Ne mičite se, de Vivonne, u protivnom ću vas probosti — reče de Chabot.— Ubijte me, da napokon svršimo s tim! — vikao je bijednik.

De Chabot je još jednom stupio pred kralja i zamolio da mu ukloni ljagu s časti. AliHenrik, još zbunjen i postiđen, nije progovarao.

Montmorency je ustao i kleknuo pred kralja. Diane je drhtavim rukama potezalakraljev rukav. Henrik mora razumno postupiti. Ne smije se ovako ponižavati predtisućama očiju koje su u njega uprte. U nekoliko trenutaka mogao bi izgubiti naklonostkoju je godinama gradio.

Montmorency ga je preklinjao.— Pobjednik mora dobiti što mu pripada — šapnula je Diane.— Ispunili ste svoju dužnost, de Chabot — ledeno će Henrik — i ljaga s vaše časti

treba biti uklonjena.Henrik je naglo ustao. Oglasile su se fanfare, a zatim je, u pratnji Diane, kraljice i

najužeg kruga, napustio paviljon.Katarina je bila ushićena, jer kralj je rijetko upadao u tako velike nevolje. Kada bi se

barem sjetio tko ga je do toga doveo!Otišla je u svoje odaje, sjela i slušala o čemu dvorjanke čavrljaju.Što su govorile? Isto što i svjetina... svi oni ljudi koji su cijelu noć proveli ležeći po

okolnim poljima čekajući bitku. Došli su svjedočiti nečijoj pogibiji, a vidjeli kralja kakozaboravlja na čast.

Ali poslije se smijala kad se sjetila kako je vjerovala da je važno što ljudi govore.Važnije je bilo ono što su učinili. Provalili su u de Vivonneov šator i dobro se zabavili

- 135 -

gozbom koju je pripremio da proslavi pobjedu. Gostili su se, opijali i veselili. Usput su po-krali i skupocjeno posuđe koje je posudio.

Svjetina možda i nije dočekala vidjeti smrt, ali umjesto toga dobro se zabavila. MoždaHenrikovo nemoćno držanje i nije bilo toliko važno kao što je Katarina mislila. Možda se,usprkos svim spletkama, nije nimalo približila cilju da preotme Diane svog supruga.

— Ne mogu to podnijeti — tiho je jecala noću, osamljena. — Ne uspijem li ovimputem, pronaći ću drugi način.

Nekoliko dana poslije, de Vivonne je preminuo. Mogao je preživjeti da je želio, alistrgnuo je zavoje s rana i nije dopustio liječnicima da ga njeguju. Njegovu smrt gotovonitko nije primijetio.

Zgoda s de Chabotom i de Vivonneom privela se kraju. Kraljica je postala zaokupljenanovom temom, proučavanjem otrova, pa je u njezinom stolu bilo mnogo zaključanihpretinaca prepunih knjiga i recepata, napitaka i prahova.

Tog studenog rodila im se još jedna kći. Nazvali su je Klaudija, prema Henrikovojmajci.

Henrik je nastavio s noćnim posjetima Katarini. Bilo im je potrebno još sinova. MaliFranjo, kojemu su sada bile četiri godine, bio je boležljivo dijete. Katarina ga je zabrinutonjegovala kad god bi joj Diane to dopustila.

Tog ljeta, Henrik je bio okrunjen u Rheimsu. Katarina još nije bila okrunjena za kraljicu,ali to nije bila još jedna u nizu uvreda, jer u Francuskoj je bio običaj da se kraljičinakrunidba ne održava istodobno s kraljevim velebnim obredom. Uskoro će doći i njezindan.

Tijekom fêtes koji su pratili kraljevu krunidbu, Katarina je smišljala kako da se otarasiDiane. Pitala je Cosma i Lorenza Ruggieria postoji li neki spor i neprimjetan otrov. Nijemogla još dugo podnositi poniženja kojima ju je Diane izlagala. Morala se riješiti svojeneprijateljice. Zar ne znaju da je u Saint-Germainu tu ženu gledala u zagrljaju svogsupruga?

Braća su odmahivala glavama. Odlučno su joj, ali s dužnim poštovanjem, savjetovalida zatvori tu rupu u podu i prestane razmišljati o ljubavnoj vezi kralja i Diane. Nisu jojmogli pomoći. Nisu joj se usudili pomoći. Čak i kada bi Diane umrla prirodnom smrću,posumnjalo bi se da ju je kraljica otrovala! Povrh toga, svakoga za koga bi znali da jekraljičin savjetnik, utamničili bi i bacili na muke dok ne bi priznao.

Katarina ih je razumjela. Kada bi Diane umrla, njih dvojica morala bi pobjeći izFrancuske najbrže što mogu!

Više nije smjela ni pomišljati na to da ukloni Diane na takav način!Poslušala ih je, složivši se da joj ne preostaje ništa drugo nego prihvatiti njihov savjet,

jer je znala da su u pravu. Ali istodobno je nastavila razmišljati o tome kako da ubijeDiane.

Diane nije štedjela kraljicu. Kraljevsku svitu često je ugošćavala u Chenonceauxu i tadabi s užitkom pokazivala Katarini čime je sve uljepšala dvorac. Katarini je bila potrebnavelika snaga volje da toj ženi ne ubaci neki brz otrov u pehar.

Diane je nizala pobjedu za pobjedom. Chenonceaux je bio tek jedan od darova kojimaju je kralj obasipao. Posjedovala je pravo bogatstvo u draguljima i posjedima, a njezinipodvizi samo su se gomilali.

Sada je počela dogovarati brak prestolonasljedniku.

- 136 -

Ona je brakom bila povezana s obitelji de Guise, budući da je njezina najstarija kći bilaudana za jednog od braće de Guise, stoga je Diane tražila načina da pomogne toj blistavoj iambicioznoj obitelji da se što više uzdigne.

Kada bi Diane nešto naumila, obično bi zatražila audijenciju kod kralja i kraljice, osvemu s njih dvoje raspravila i dobila pristanak koji joj kralj nijednom nije uskratio, aKatarina nije imala moć da na njega utječe.

Isto se dogodilo i za vrijeme njihova posjeta Chenonceauxu, kada im je željela iznijetisvoje planove za brak malog prestolonasljednika.

Kralj i kraljica su je primili, premda se, Katarina je s gorčinom primijetila, činilo da onaprima njih.

— Vaša Veličanstva milostiva su što me žele saslušati — rekla je. — Riječ je obudućnosti našeg voljenog prestolonasljednika. Tko bi za njega bio bolji izbor od maleMarije Stuart, škotske kraljice?

Katarina reče:— Kraljica Škotske! Njezina majka je Francuskinja.— Vaše milostivo Veličanstvo nema ništa protiv? — upita Diane stegnutih usta.— Francuskinja — tiho nastavi Katarina — sestra braće de Guise. Možda milostivi

kralj smatra da je ta obitelj pomalo suviše častohlepna. Dođe li dijete iz njihove kuće uFrancusku kao buduća kraljica, mogli bi povjerovati da su još važniji nego što si sadaumišljaju.

— Kraljice pristižu iz čudnih krajeva — bijesno će Diane.Umiješao se i Henrik:— Razmislimo malo o tome. Bit će neophodno pronaći nevjestu za dječaka... prije ili

poslije.— Franjo je još dijete.— Savezi kraljeva i kraljica kuju se dok su oni još u kolijevkama — reče Diane.

Katarina se ugrizla za usnu da spriječi bujicu riječi. Dakle, tako se nakanila dokopatimoći. Diane i de Guiseovi željeli su vladati Francuskom. Sada, u početku, čine to prekoDiane, kraljeve ljubavnice, a poslije će de Guiseovi svoje ambicije ostvarivati uz pomoćnećakinje.

Izvješća govore — reče Diane obraćajući se kralju i ne obazirući se više na Katarinu –da je djevojčica oštroumna i ljupka. Pomislite samo, gospodaru, kako bi taj brak bio dobarza Francusku. Pomislite što bi nam sve mogao donijeti!

— Škotska! — reče Katarina. — Siromašna zemlja u svakom pogledu!— Tako je, Vaše Veličanstvo ima potpuno pravo. — Diane se umilno nasmiješila. —

Ta zemlja jest siromašna. Ali istodobno, ne bi bilo loše da postane dijelom francuskogteritorija. Ali tu se krije i nešto drugo, i to nešto od najveće važnosti. Gospodaru, dopuštateli da o tome govorim?

— Moja draga prijateljice — reče kralj — ja vas molim da govorite. Vaša mudrostodavno mi je poznata, stoga vam rado poklanjam svoju punu pozornost.

Katarina je vidjela obožavanje u njegovim očima. Poželjela je briznuti u plač,preklinjati Diane da ga se odrekne, a njega moliti neka joj kaže što joj je činiti da zadobijenjegovu ljubav.

Suzdržala se od takve gluposti.— Ta djevojčica polaže pravo na englesko prijestolje — reče Diane — a to pravo ne

treba olako odbaciti.— Kako to? — viknu Katarina. — Na engleskom prijestolju sjedi mladi kralj.Diane se nasmijala.

- 137 -

— Taj mladi kralj, Vaše Veličanstvo, kržljavo je stvorenje. Sitna rasta, blijede puti.Čujem da iskašljava krv, a i kosa mu već opada.

Katarina je znala da je uzaludno boriti se protiv njih dvoje. Henrikove su oči sjajile.Već se priklonio tom škotskom braku, ako ni zbog čega drugog, onda zato što ga je Dianepredložila.

— A kada bude mrtav — nastavi Diane — tko će zasjesti na englesko prijestolje?Imamo dvije žene. Mariju i Elizabetu. A obje su, svaka u svoje vrijeme, proglašenenezakonitima, a to je učinio njihov rođeni otac. A mala Marija Stuart, premda je nešto daljeu prestolonasljednom nizu, barem je rođena u svetome braku. Razumijete li me?

— Sve mi se čini da bi to bio izvrstan izbor za malog Franju — reče Henrik.— Da — polako će Katarina — izvrstan izbor.Diane joj se s visoka blagonaklono nasmiješila, što je Katarina mrzila više od svega na

svijetu. »Ipak«, pomislila je Katrina, »u pravu je. Bit će to dobro za Francusku. Francuskaće time dobiti Škotsku, a možda i Englesku. Glupo bi bilo dopustiti da osobne razmiricepokvare nešto što je dobro za Francusku. Francuska će biti moćnija no ikada, ali s njom ide Guiseovi!«

I tako su započeli pregovori o braku sa Škotskom.

Čuvši da će dobiti suprugu, Franjo je bio oduševljen. Jedva ju je čekao vidjeti. Spremioje mnoge svoje dragocjenosti.

— Čuvat ću ih za Mariju — rekao je Katarini.Elizabeta je bila ljubomorna.— Maman — pitala se — zar ne mogu i ja dobiti suprugu iz Škotske?

Katarina je zagrlila kćer.— Ne možeš, ljubavi. Ali kada dođe vrijeme, pronaći ćemo ti naočita muža.

Kad god je to bilo moguće, Katarina je vrijeme provodila u dječjim odajama. Sada je tobilo moguće jer je Diane bila zaokupljena drugim stvarima. Ali premda je Katarina bila sdjecom, nadgledala njihov odgoj i silno se trudila zadobiti njihovu ljubav, nije zaboravljalašto se događa diljem Francuske.

U vjerskom ratu došlo je do novog, još krvavijeg preokreta. Jean Calvin je iz Genevepropovijedao o vatrama pakla i mnogi su hrlili pod njegov barjak. Velik broj ljudi potajicega je podržavao i u Francuskoj. Čak je i u doba kralja Franje bilo onih koji su spremnostavljali život na kocku uništavajući skupocjene crkvene ukrase smatrajući ihidolopokloničkim. Sada su se takva skrnavljenja umnogostručila, a Henrik je, uz Dianinupodršku, predanije branio katoličanstvo nego što je Franjo, vođen Anninom rukom,potpomagao ciljeve reformacije.

Katarina je na te razlike samo slijegala ramenima. Smatrala je kako ju je život naučio damora postojati samo jedna religija - osobni probitak. Željela je zadržati moć do krajaživota. Željela je da kraljevi iz loze Valois-Medici zauvijek sjede na francuskom prijestolju.Te vjerske frakcije - što su one uopće? Neki su služili Svetu Rimsku Crkvu, a neki su sezaklinjali Calvinu i to je bilo u redu. Ali u čemu je bila razlika? Jedni su vjerovali u raskoš iceremonije, a drugi u strogu jednostavnost. Tko je mogao reći što je Bogu ugodnije?Katolici su progonili protestante, ali samo zato što su katolici bili moćniji. Da seprotestantima pružila prilika, mučili bi i ubijali katolike. Uzmimo za primjer tog Calvina.Želio je uzurpirati papin položaj - ništa više. Što je govorio? »Pokoravat ćete se mojimpravilima i samo mojim.« Bio je strog i okrutan, kao svaki katolik.

»Religija?« mislila je Katarina češljajući Elizabetinu kosu. »Što je religija? Poštovaticrkvena pravila, da! Baš kao što se moraju poštovati i dvorska. To je u redu. Ali dobro i

- 138 -

loše, ispravno i pogrešno? Za mene, dobro je vlast nad Francuskom. Za Diane i Henrika,za de Guiseove, također je dobro imati vlast nad Francuskom. Ali vladaju li oni, ne moguvladati ja. Kada bih ja vladala, to bi u mojim očima bilo dobro, u njihovim loše. Toliko odobrom i lošem! Ne! Treba samo šutjeti. Ne priklanjati se nijednoj strani - osim ako se timene možeš okoristiti - jer jedna je strana jednako dobra, ili loša, kao druga.

Ali iskreni Henrik, žestoki Montmorency i gorljiva katolkinja Diane nisu to gledaliKatarininim očima. Za njih je katoličanstvo bilo jedini ispravni put. Nisu imali dar koji biim omogućio da sagledaju stvari iz kuta koji im donosi najveću dobit. Nisu bili u stanjureći: »Ovo je dobro, jer je dobro za nas.«

»Kada bi Henrik barem slušao mene!« pomislila je Katarina. »Koliko bih mu samomogla pomoći!«

Zbog povećanja poreza na sol dogodila se tragedija koja Henriku nije donijela ništadobra. Zašto se o državničkim pitanjima nije savjetovao sa suprugom? Smatrao ju jebezbojnom i nedostojnom da mu bude savjetnica. Kako bi se to moglo promijeniti... dok jeDiane živa? Morao je postojati način da ukloni svoju neprijateljicu. Pročitat će sve što jeikada napisano o neprimjetnim otrovima, pozvat će sve vidovnjake, sve čarobnjake, u nadida će pronaći siguran način da se otarasi Diane. Jer to je za nju bilo dobro. Bila je pametnijaod Diane, a opet, ako nije željela biti posve zapostavljena, morala se pretvarati da jedrukčije naravi nego što je zapravo bila.

Opet se, kao i toliko puta prije, počela uvjeravati da ne bi bio grijeh kad bi se otarasilažene koju mrzi. Kada bi, umjesto Diane, ona mogla savjetovati supruga, Francuska bi,uvjeravala je samu sebe, bila sretnija zemlja.

— Sveta Majko Božja — molila se — neka se dogodi čudo.Nedaće s porezom na sol iskrsnule su još prije šest godina, za vrijeme Franjine

vladavine, a Franjo se tada ponio oštroumnije od svojega sina.»Da sam ga ja savjetovala«, razmišljala je Katarina, »molila bih ga da uči iz očeva

primjera.«Za Franjine vladavine, u gradu Rochelle izbila je pobuna protiv tog poreza koji se

nazivao gabelle. Građani Rochellea odbili su plaćati porez, a čak su i grubo postupali sonima poslanima da ga uberu. Franjo je mudro postupio i osobno otišao u Rochelle gdje jesvojim poznatim šarmom pridobio građane. Otišao je među njih, smiješeći se, šarmirajućiih, govoreći im da se nemaju čega bojati. Prekršili su zakon, ali on im je bio spreman sveoprostiti. Svi su bili pomilovani. Građani Rochellea očekivali su da će kraljevi ljudi donijetikrvoproliće, pljačku i palež grada, a umjesto toga, posjetio ih je sam divni Franjo sasmiješkom na usnama. Istini za volju, bili su novčano kažnjeni za prijestup i porez sumorali nastaviti plaćati, ali su u Rochelleu za kralja još dugo po njegovu odlasku imalisamo tople riječi, a nakratko su zaboravili i teret poreza na sol.

Katarina je smatrala kako je to pravi način da se riješi problem gabelle. Ali Henrik jepostupio drukčije od oca.

Na jugu je planuo ustanak, a grad za gradom pridruživao se pobuni protiv sakupljačaporeza. Kada bi sakupljači poreza ušli u gradove, bili bi uhićeni i zlostavljani. U bliziniCognaca, jednog su bacili u rijeku.

— Odlazi, gabelleur, huljo! — vikali su pobješnjeli građani. — Odlazi i soli ribe uCharenteu!

Prosjaci i razbojnici pridružili su se redovima pobunjenika. Ustanak se proširio doobala Gironde. Gotovo je prerastao u mali građanski rat.

Oh, zašto kralj nije poslušao suprugu! Ali nije cijenio njezino mišljenje. A kada nijeslušao Diane, najradije je slušao mrkog, starog Montmorencyja, a prema mišljenju tog

- 139 -

starca, jedino rješenje bilo je stati na čelo vojske i ugušiti ustanak. Dok se molio, razmišljaoje o tome kako će kazniti Francuze koji su se drznuli pobuniti protiv poreza koje im jenametnuo njihov gospodar i kralj.

I tako je deset odreda s Montmorencyjem na čelu krenulo na Bordeaux.Suprotstaviti se vojsci nije bilo isto što i pljačkati i pustošiti bespomoćne gradiće, pa su

skitnice pobjegle, ostavivši poštene građane da se suoče s bijesom vrhovnog zapovjednika.Kakav li je samo užas Montmorency donio na jug zemlje! Nije se zadovoljio samo

vješanjima. Želio je tim ljudima pokazati što čeka one koji ustanu protiv kralja Henrika.Građane Bordeauxa natjerao je da na ulicama ničice mole za oprost. Gradu je odrediovisoku novčanu kaznu i izabrao stotinu pedeset vođa za pogubljenje.

Pobunjenike koji su poreznika bacili u rijeku dao je baciti na lomaču zapaljenu u tusvrhu.

— Odlazite, bijesni psi! — vikao je vrhovni zapovjednik. - Idite ispeći ribu izCharentea koju ste zasolili tijelom službenika svog kralja i vladara.

Ali vrhovni zapovjednik smatrao je da je smrt u plamenu preblaga.Pokazat će on tim glupanima. Neki su raščetvoreni konjima, jednima su polomljeni

udovi na kotaču, a drugi su privezani za gubilište licem nadolje, s rukama i nogamaslobodnim, tako da se nisu mogli pomaknuti dok im je krvnik željeznim maljem drobioudove pazeći da im ne povrijedi glavu ili tijelo. Pobunjeni građani bili su prisiljeni sve togledati.

— Kralj Henrik izabrao je drukčiji put od očeva — govorio je francuski narod.Katarina je sve to znala, jer bi, zaogrnuta plaštem, odlazila među ljude i slušala glasine.

Nitko nije ni slutio da je tiha, debeljuškasta žena koja ih potiče da što više govore, zapravonjihova kraljica. Tako je doznavala što narod doista misli.

Uživala je u tim izletima, jer su joj pružali osjećaj skrivene moći. Odlučila je da se, bezobzira na to što je u budućnosti čeka, neće odreći te zanimljive navike.

Sada je već bila posve uvjerena da će ubojstvo Diane biti dobar čin, a ne zao. Nastavilaje moliti Djevicu da joj pokaže neku vrstu čuda koje bi mogla ostvariti na ovome svijetu.

Smrt i užas u Bordeauxu! Svetkovina i veselje u Lyonsu!Katarina se radovala posjetu Lyonsu, jer je bila sigurna da će u tom gradu biti

prepoznata kao kraljica. Građani iz provincije neće se prema njoj ophoditi poput onih uprijestolnici.

Kralj je bio u obilasku postrojbi i boravio u Piedmontu i Turinu, a ona je s Diane injihovim svitama putovala u Lyons gdje će se sastati s Henrikom. Katarina je uživala uputovanju jer se za to vrijeme, premda nakratko, osjećala kao prava kraljica. Povrh toga,bila je opet trudna, a porođaj je očekivala početkom iduće godine.

Diane je bila tiha i nenametljiva. Djeca su u Saint-Germainu čekala malu kraljicuŠkotske da joj zažele dobrodošlicu, pa Katarina nije morala trpjeti ljubomornurazdražljivost koja ju je uvijek mučila dok bi gledala Diane sa svojom djecom. A budući daće Henrik dojahati u Lyons iz Italije, Katarina ni njega nije morala gledati s Diane.

»Tako bi uvijek bilo«, razmišljala je Katarina, »samo kada bih dobila ono što mi popravu pripada. Sveta Majko, pokaži mi to čudo.«

Bio je rujan, a Katarini se činilo da jesenje boje seoskih krajolika nikada nisu bile takoveličanstvene. Bila je puna poleta. Građani Lyonsa pripremali su se za doček kralja ikraljice - dobri, plemeniti građani, stupovi Francuske. Iskazat će počast svojoj kraljici, akraljeva ljubavnica morat će pasti u drugi plan. Je li Diane to znala? Je li to bio uzroknjezina povučena ponašanja?

- 140 -

Nažalost, kada im se Henrik pridružio u Ainayu, nekoliko kilometara od gradaLyonsa, sve je opet bilo po starom. Jedva bi našao pokoju riječ za svoju kraljicu. Svupažnju poklanjao je Diane. Njih dvoje dugo su bili razdvojeni, pa su imali o mnogočemurazgovarati i uživati u ljubavi.

Premda sada nije mogla gledati što čine dok su zajedno, Katarinina mašta bila je bujna.Mučila ju je, izluđivala. Što joj znači sva počast koju će joj građani Lyonsa ukazati kada jojje Henrikova ljubav uskraćena?

Smatrali su je hladnom. Kada bi samo znali istinu! Za njih je bila tek stroj... stroj zarađanje djece... samo zato što ju je sudbina učinila kraljevom suprugom. Bilo je to okrutno.Bilo je to bešćutno, prljavo i ponižavajuće. Katarina je vjerovala da Henrik govori Diane:»Kraljica je u drugom stanju. Hvala Bogu. Sada sam oslobođen onih neizbježnih posjeta.«

»Ubit ću je«, pomislila je Katarina. »Mora postojati neki spori otrov čije će djelovanjeizgledati kao da su je dostigle godine. Sveta Majko, pokaži mi ga.«

Ali i dok je bješnjela, nije gubila smirenost i zdrav razum. »Ako joj se išta dogodi, tebeće kriviti«, podsjećala se. »Sjeti se prestolonasljednika Franje, jer taj još nije zaboravljen.Otarasi se svakoga tko ti stoji na putu, ali ne i Diane... ne još, jer riješiš li se neprijateljice,moglo bi se dogoditi da istodobno ostaneš i bez muža.«

Plovili su rijekom Rhone prema Vaiseu u ogromnoj, predivno ukrašenoj barci, na čijimsu sjedalima bila urezana isprepletena slova D i H, za koja su se dobri ljudi pretvarali davjeruju kako su to C i H.

Katarina se gorko prisjetila da je gondola izgrađena prema kraljevim uputama, te da jezato ukrašena tim znakovljem.

U Vaiseu ih je dočekao paviljon pripremljen za njihov doček, a kamo god Katarinapogledala, pogled bi joj pao na ista, znakovita slova. Kao da je cijela zemlja govorila:»Želimo li udovoljiti kralju, ne trebamo iskazivati štovanje kraljici, već kraljevojljubavnici.«

Kada su napustili paviljon i ušli u grad, našli su se u umjetnoj šumi koju su građani zanjih podigli u znak dobrodošlice. Bilo je to pametno osmišljeno, no Katarini se doživljajubrzo pokvario, jer čim su ušli u tu ljudskom rukom načinjenu šumu, kroz umjetno drvećeprišla im je družina nimfi - sve prelijepe djevojke iz okolice - a njihova predvodnica,najljepša od sviju, nosila je luk i tobolac. Odmah je bilo očito da predstavlja božicu lova,Dijanu. Vodila je pripitomljenog lava na srebrnom lancu i zamolila kralja da primi tuživotinju na dar od građana Lyonsa.

»A meni, kraljici«, mislila je Katarina, »ukazuju toliko počasti koliko bi i da samDianina služavka!«

Ono što je uslijedilo bilo je još i gore. Pri ulasku u sam Lyons, prolazeći ispodslavoluka, između stjegova koji su se vihorili na vjetru, Katarina je u svojoj otvorenojnosiljci, pritisnuta težinom dragulja i jada, slušala klicanje gomile koja ih je dočekala,znajući da ne kliču njoj nego Diane, koja je za njom jahala na svom bijelom konjiću,odjevena u crno-bijelu haljinu koja joj je tako dobro pristajala.

Građani Lyonsa dobro su znali što se od njih očekuje. Kada su ugledni građani prišlidamama da ih pozdrave, prvo su ljubili Dianinu ruku, a tek poslije kraljičinu.

Kraljica ih je promatrala kroz poluzatvorene kapke.Nikada, nikada nijedna kraljica Francuske nije bila tako javno ponižena.

Nakon pobjedonosnog proputovanja gradovima Francuske, kraljevska povorkazaputila se natrag u Saint-Germain.

- 141 -

U Saint-Germainu Katarina je bila nesretnija nego igdje drugdje, ali je ipak, kada jesaznala da kreću prema tom dvorcu, jedva čekala stići u svoje odaje. Tamo se moglapodvrći onoj posebnoj vrsti mučenja kakvo nije mogla iskusiti ni na jednom drugom mje-stu. Svugdje drugdje samo je zamišljala. Ondje je vidjela.

Svi su jedva čekali da vide malu škotsku kraljicu koja je sada živjela u Saint-Germainus kraljevom djecom, pa je ta djevojčica bila glavna tema razgovora u povorci.

Po dolasku je održana uobičajena ceremonija koja je dočekivala kralja kamo god stigao,pa su Diane još jednom iskazane počasti i poklonstvo koje su bili dužni kraljici.

Čim se mogla neopaženo iskrasti, Katarina se krišom zaputila u dječje odaje.Dadilje koje su se ondje zatekle duboko su joj se poklonile.— Kako su djeca? Kako im je bilo za našeg izbivanja?— Vaše Veličanstvo, beba je veoma dobro, a također i mademoiselle Elizabeta.— A mladi kraljević?— On nije baš najbolje, madame, ali dolazak male kraljice jako ga je obradovao.

Katarina se zaputila u prvu od dječjih odaja, gdje se troje djece zajedno igralo. Franjo iElizabeta nasmiješili su se joj se pomalo nelagodno i nesigurno, kao uvijek.

— Dobar vam dan, dragi moji — reče Katarina.— Dobar dan, maman — odvrati Franjo. Bilo mu je pet, no bio je sitan za svoje godine.

Maloj Elizabeti bile su tri i pol.Katarina je zaustavila pogled na pridošlici. Marija Stuart bila je najdražesnija djevojčica

koju je kraljica ikada vidjela. Kosa joj je bila svijetla i blago kovrčava, oči sjajne i plave, aimala je nježnu put i savršeno, srcoliko lice. Dakle, to je mala Marija Stuart! Nije čudo da seširio glas o njezinoj ljupkosti! Bila je čarobna, a Katarina je smjesta uvidjela da to nije samozbog lica i stasa.

Djevojčica se otmjeno poklonila i bez trunke bojažljivosti prišla pozdraviti kraljicuFrancuske. Držala se dostojanstveno, kao da je svjesna kako je, premda se našla unazočnosti francuske kraljice, i sama predodređena za tu visoku titulu.

Imala je šest godina - bila je tek nešto starija od Franje - i bilo je očigledno da je dječak,u ovo kratko vrijeme koliko ju je poznavao, već postao njezin rob. Već ju je volio. Možda jetako i bolje, jer ipak će se njome morati oženiti.

— Dobrodošla u Francusku, draga moja.Govoreći savršen francuski, djevojčica je kraljici zahvalila na dobrodošlici.— Nadam se da ste udobno putovali — reče Katarina.— Oh, jesam. Međutim, ubrzo nakon što smo napustili Clyde, opazila nas je engleska

eskadra, ali uspjeli smo joj pobjeći. Bilo je uistinu uzbudljivo.Oči su joj se sjajile. Je li moguće da joj je tek šest? Djelovala je tek godinu dana starija od

Franje. Katarina je primijetila da je čak i Elizabeta spremno slijedi posvuda, smijući se kadabi se ona nasmijala. Činila se mnogo školovanijom od malih Valoisa. Od sada će se,međutim, svi zajedno školovati jer je kralj zapovjedio da Marija Stuart bude odgojena kaofrancuska kraljevna, premda će, zbog uzvišena položaja na koji će se jednoga dana uspeti,biti u velikoj prednosti pred djevojčicama obitelji Valois.

Dijete je nastavilo ćaskati na francuskom. Uistinu je bila dostojanstveno malo stvorenje.Katarini se učinila malo previše bahatom. Činilo joj se da želi reći: »Vi ste kraljica, ali jasam buduća kraljica. Ja sam kći kraljeva, a vi potječete iz obitelji trgovaca!«

Ali to zasigurno nije moglo biti istina. Katarina je bila pomalo preosjetljiva u tompogledu. Pretrpjela je toliko poniženja da je sada vjerojatno suviše revno u svakome tražilamane.

- 142 -

Poslala je po djevojčicinu dadilju, lijepu crvenokosu udovicu, kćer škotskog kraljaJakova IV. Ime joj je bilo ledi Fleming i stavila se francuskoj kraljici na raspolaganje.

Katarina je s njom porazgovarala o školovanju djece, objasnivši joj da je do sada uvelikoj mjeri sama nadgledala njihovo školovanje. Učinilo joj se da je osmijeh ledi Flemingmrvicu drzak, kao da već zna kako kraljica smije činiti samo ono što joj dopušta madameDiane. »Uistinu sam preosjetljiva«, podsjeti se Katarina. »Sve je to posljedica poniženja uLyonsu.«

— Od mene ćete dobivati upute — rekla je, pustivši ledi Fleming da ode.— A sada, djeco - reče - ispričajte mi što ste sve radili dok ste čekali moj i kraljev

dolazak.Franjo je zaustio, ali Marija je odgovorila umjesto njega. Igrali su igre koje im je ona

pokazala, čitali su knjige koje je ona donijela iz Škotske. Franjin latinski, bojala se, nije biobaš najbolji, a Elizabeta ni o čemu nije znala gotovo ništa.

— Vidim da ste veoma učena mlada osoba — rekla je Katarina, a mala škotska kraljicauljudno je pokazala da joj je to drago čuti.

Zatim se Katarina stala raspitivati o škotskom dvoru, a Marija je na sve odgovarala doksu je Franjo i Elizabeta ushićeno gledali. Svako malo, Franjo bi rekao: »Maman, Marijakaže...« ili: »Marija, ispričajte mojoj dobroj majci kako jašete u Škotskoj...« Za to vrijeme,Elizabeta je tepala Marijino ime držeći se debeljuškastim prstićima starijem djetetu zaskute.

»Čarobno dijete«, pomislila je Katarina. »Ali bit će je neophodno malo poučitiponiznosti.«

Zatim su u sobu ušli Henrik i Diane.Posluga se spustila na koljena, a mala Marija Stuart poklonila se dražesnije od sviju.— Priđite, mala Marijo, dajte da vas pogledam — reče Henrik. Lijepe, plave oči koje

su se podigle prema Henrikovu licu bile su ispunjene nečim nalik na strahopoštovanje.Možda je i bila buduća francuska kraljica, ali pred njom je stajao sadašnji vladar i kralj.

»Kako je samo naočit moj Henrik«, mislila je Katarina koja je, vidjevši ga u odori odcrnog baršuna posve zaboravila na pridošlicu. Pogled joj se zaustavio na kapi od crnogbaršuna ukrašenoj poznatim slovima od blještavih dijamanata.

Henrik se uznemirio. Uspoređivao je lijepu djevojčicu s jadnim, nejakim Franjom. Sirotidječak! Ako je prije i izgledao boležljivo, to se udeseterostručilo sada kada se našao rameuz rame s blistavom Marijom.

Nije bilo sumnje, Henrik je znao s djecom. Bila su njime iskreno oduševljena. Činilo seda je potpuno zaboravio na dostojanstvo. Spustio se na koljeno, obgrlio lijepo malo licedlanovima i poljubio prvo jedan, pa drugi glatki obraz.

— Mislim da ćemo vi i ja jako voljeti jedno drugo, Marijo — rekao je, na što se onaradosno zarumenjela. Već ga je zavoljela.

Dao je znak da mu se donese stolica, pa su mu sluge smjesta iznijele onu koju su zanjega čuvali u dječjim odajama. Henrik je sjeo i upoznao djevojčicu s Diane.

Taj naklon! Pogled pun poštovanja! Dakle, glas o Diane proširio se i do Škotske, pa jeoštroumna djevojčica znala da, želi li udovoljiti kralju Francuske, ne treba iskazati štovanjekraljici, već madame Diane.

— Dobrodošli, Vaše Veličanstvo — reče Diane. — Iznimno sam radosna što sam vasupoznala i što vidim da ste već osvojili prestolonasljednikovu naklonost.

— Oh, da — opušteno će Marija. — On me voli. Nije li tako, dragi Franjo?— Oh, tako je, Marijo.— I bio bi jako osamljen kada bih otišla. Sam mi je to rekao.

- 143 -

Franjo potvrdno kimnu.— I Elizabeta isto — protepala je Elizabeta, a Diane ju je podigla u naručje i poljubila

je, a Franjo se uspeo na očevo koljeno i potapšao mu drugo, pokazujući kako želi da se nanjega smjesti Marija.

Henrik je zagrlio oba djeteta.— Sada mi morate ispričati što ste sve radili, dragi moji mališani.Čavrljali su, radosno i uz mnogo smijeha. Marija, čije su se krupne oči sada činile još

većima, opisivala je i najsitnije potankosti svojega pogibeljnog putovanja i nasmijavalakralja opisujući kako su Englesku flotu naveli na pogrešan trag. Diane im se, grlećiElizabetu, pridružila u smijehu, a Katarina je odjednom shvatila da Marija Stuart sada višenije dostojanstvena mala kraljica. Uz kralja i Diane bila je samo šestogodišnja djevojčica.

Katarini nije bilo mjesto u tom začaranom krugu.Neopaženo se iskrala i pošla prema kolijevci u kojoj je ležala mala Klaudija. Barem joj

se novorođenče, čini se, radovalo. Gugutalo je i smijalo se kada bi se majka nadvila nadkolijevku. Katarina je ispružila prst, a dijete je raširilo oči zagledavši se u dragulj koji je nanjemu nosila. Zatim je za njim nasmijano posegnulo.

— Znači, voliš svoju majku, mala moja Klaudijo — tiho je rekla Katarina.Ali znala je da će mala Klaudija ubrzo odrasti, a onda će se i ona udaljiti od majke i

okrenuti Diane... ako se ne dogodi čudo.

Kralj je sve više potpadao pod Dianin utjecaj. Proglasio ju je vojvotkinjom odValentinoisa i dodijelio joj velike i bogate posjede. Kralj je smatrao pravednim da, budućida je dobra katolkinja, zaplijenjeni protestantski posjedi pripadnu njoj, zajedno sdadžbinama koje su Židovi morali s vremena na vrijeme plaćati.

Prepuštajući se tmurnim mislima u svojoj mržnji, Katarina je prezirala samu sebe.Zašto nije uspijevala pronaći način da ubije Diane? Kako li je bilo glupo što ga voli, jersamo ju je ljubav prema Henriku svaki put spriječila u tome da iskuša neki od otrova kojije nabavila. Ponekad je slutila kako bi vrijedilo riskirati da je Henrik zauvijek zamrzi, akobi se time oslobodila neprekidnog poniženja kojem je bila izložena svjedočeći njegovojljubavi prema Diane. Ali znala je da je njezina ljubav prema suprugu veća od mržnjeprema njegovoj ljubavnici. To je bila sama srž njezinih nevolja. Dok je stanje bilo takvo,imala je bar razdoblja između dviju trudnoća kada je smjela dijeliti supruga s Diane, aostale dane provodila je maštajući. Ali ako Diane umre, a trag njezine smrti dovede doKatarine, to bi moglo značiti izgnanstvo... ili bilo što drugo, a u tom slučaju ostala bizauvijek lišena Henrikovih posjeta i prisnosti o kojoj je s užitkom maštala.

Ponekad bi preklinjala Ruggierije da joj pomognu. Nisu popuštali. O kako godneprimjetnom otrovu bila riječ, nisu željeli riskirati. Molili su je da ostane razumna. To nijebilo lako. Isključivo je njezina strast prema suprugu držala Diane na životu.

Početkom iduće godine rodila je sina Luja, a u lipnju te iste godine okrunjena je zakraljicu. Francuska kruna stavljena je na njezino čelo, ali Diane je bila ta koju su krasilikraljevski dragulji, a i njezin se lik, uz kraljev, pojavljivao na odličjima.

Izmorena proslavama koje su pratile krunidbu, ležala je u postelji i čeznutljivorazmišljala o kralju kojeg je tog dana vidjela u bijelu oklopu, u tunici tkanine izvezenesrebrom, s mačem čije su korice bile optočene rubinima i dijamantima. Kako li je samodostojanstveno jahao plemenitog, bijelog bojnog konja dok su mu konjanici na živahnimkonjima, koji su kasali s obje strane kraljevog, iznad glave držali baldahin od plavogbaršuna izvezen zlatnim uzorkom ljiljana.

Djelovao je tako plemenito, tako kraljevski. Nije čudo što mi je narod klicao.

- 144 -

Katarina je stegnula šake. »Kada bih samo... Učinit ću to. Hoću. Baš me briga što će seposlije dogoditi. Ne želim ga više gledati kako luduje za njom, kako je obasipa onime štopo pravu pripada meni.«

Mnogo je puta, pod okriljem noći, u mašti trovala Diane. Vidjela je sebe kako posipanjezinu hranu otrovnim, bijelim prahom, vidjela je Diane kako okreće stranice knjige čiji sulistovi natopljeni smrtonosnom otopinom koja će joj se upiti u kožu, vidjela ju je kakonavlači rukavice koje su Cosmo i Lorenzo lukavo premazali otrovom.

Ali jutrom bi joj se, zajedno sa zdravim razumom, vratio i oprez, pa je znala da vrijemeza to još nije sazrelo, premda nije odustajala od zamisli kojom je postala opsjednuta i kojojje postala dio života baš kao ljubav prema mužu i mržnja prema njegovoj ljubavnici.

Razmišljajući o veselom dvorskom životu, Katarini se činilo kao da je na dvorušarenom, izvezenom tkaninom prekriveno nešto užasno, jer su se vjerski sukobi diljemzemlje sve više produbljivali. Parlament je osnovao Chambre Ardente - posebno vijeće zaobračun s Hugenotima. Henrik nije bio okrutan poput mnogih koji su ga okruživali i niježelio svoje podanike bacati na muke i spaljivati ih na lomačama, premda je bio uvjeren dasu zbog vjerske zabludjelosti zaslužili takvu kaznu. Međutim, bio je okružen sa svih stranamoćnim muškarcima i ženama koji su zahtijevali da heretici budu kažnjeni. Među njimasu bili prepredeni de Guiseovi, čija je moć narasla otkako im je nećakinja, Marija Stuart,stigla u Francusku, okrutni Montmorency i Diane.

Calvin je sve više napredovao, a protestantizam je posvuda bio u uzletu. Čak je bilo igradova u kojima su reformatori imali većinu, a gdje je to bio slučaj, nisu se libiliproganjati katolike, što je Diane revno napominjala kralju. Katolička strana tvrdila je da jesada potrebna čvrsta ruka. Protestantizam se morao suzbiti i to bez milosti.

Katarina se, zaokupljena vlastitim opsesijama, osjećala izdvojena iz rata koji je plamtio.Nije iznosila mišljenje ni birala strane, osim kad iz toga ne bi mogla izvući kakvu korist.Da su protestanti mogli pomoći Katarini Medici u njezinoj borbi protiv Diane, osigurali bisi njezinu podršku, ali da su joj katolici mogli donijeti prednost u ostvarenju istoga cilja,Katarina bi svim srcem bila uz katolike.

»Motri i čekaj priliku da poraziš Diane.« To je bila njezina ideja vodilja.Prilika joj se doista i pružila, a ona ju je ugrabila.Henrik je bio uznemiren. Njegovim prijateljima bilo je lako govoriti da je spaljivanje i

mučenje krivovjernika neizbježna dužnost. Uza sve Dianino uporno nagovaranje, nije semogao pomiriti s tim. U trenutku nesmotrenosti izjavio je da je spreman saslušatiposlanika reformirane vjere. Tom čovjeku bilo bi dopušteno stati pred njega bez straha, jerkralj bi mu čašću jamčio da neće biti kažnjen ni zbog čega što će tom prigodom izreći.

Kraljeva izjava uzbunila je Diane i njezine prijatelje. Na reformiranoj strani bilo jeuistinu oštroumnih ljudi, a uznemirilo ih je već i to što je kralj, ne posavjetovavši se sDiane, objavio kako je voljan saslušati i drugu stranu.

Katarina je bila ushićena. Može li to značiti da Dianina moć opada, da je kralj odlučiopočeti razmišljati vlastitom glavom? Budno je pratila što se događa, pitajući se postoji li inajmanja mogućnost da sve to okrene u svoju korist.

Kralj je rekao kako nekoliko zatvorenika čeka mučenje i pogubljenje te kako se slaže dajedan od njih bude izveden pred njega ne bi li obrazložio svoje stavove.

»Zatvorenik«, pomislila je Katarina. Pretpostavljala je da je riječ o Dianinu prijedlogu.Kralj je trebao poslati po Calvina ili nekog jednako visokog pobornika te strane, a nezatvorenika. Nije bilo sumnje da je kralj podjednako snažnim utjecajem katoličke lju-bavnice kao uvijek.

- 145 -

Diane je, sa svojim novim rođacima, de Guiseovima, pred kralja izvela čovjeka kojeg susami odabrali. Ispitivanje se održalo pred Henrikom i mnogim drugim uzvanicima. Idoista, okupilo se veliko mnoštvo dvorskih dama i gospode koji su sjeli oko kralja.

Katarina je promatrala nesretnika izabranog za javno ispitivanje. Bio je to ubogi,neškolovani krojač, ali Katarina je, lukavo ga odmjeravajući, počela uviđati da Diane injezini prijatelji nisu onoliko pametni koliko vjeruju.

Osjetila je mahnito bubnjanje vlastita srca koje je bilo jedini pokazatelj njezinauzbuđenja. Taj krojač bio je idealist, a u očima mu je jasno gorio plamen vjerskog zanosa.Stajao je pred njima bez straha, siguran u ispravnost svojih uvjerenja i pogrešnost njihovih.Smjesta se sjetila Montecuculija i shvatila kako takve ljude iskorištavaju oni koji se ne boregorljivo za više ciljeve i ideale, već za vlastitu moć i ostvarenje vlastitih želja. Takvi ljudi,kao Montecuculi i ovaj ubogi krojač, bili su stvoreni da ih zloporabljaju ljudi poput nje, deGuiseovih i Diane. Ali u ovom slučaju bila je mudrija od Diane i de Guiseovih. Da se našlana njihovu mjestu, ne bi dovela fanatika i idealista da govori protiv njih.

Krojač je u svojim prnjama izgledao siroto, pogotovo u usporedbi s draguljimaoptočenom odjećom blještavih boja koje su nosili dvorani. Kako li je glupo bilo i pomislitida bi takav čovjek bio zadivljen i zastrašen raskoši i skupim draguljima kojima je okružen.Za njega nije postojala druga divota do one nebeske, koja se mogla zaslužiti samo vjeromza koju je on vjerovao da je ona prava.

Pokazao se oštroumnim i rječitim čovjekom. Lako se moglo primijetiti da je kraljpomalo zadivljen. Henrik je očigledno smatrao da nije moguće ne biti zadivljenbjelodanim duhom i srčanošću koje je taj čovjek pokazao, čak i ako su njegova vjerskauvjerenja vrijedna žaljenja.

Katarina je drhtala. Čeznula je tom čovjeku nametnuti svoju volju, onako kako je to slakoćom činila ljudima poput Madalenne. U Katarini se krila moć koju nije posverazumjela. S vremena na vrijeme ukazivale su joj se jasne vizije nečega što se još nijedogodilo, ali se u budućnosti beziznimno ostvarivalo. Bio je to neobičan dar kojim nijemogla upravljati. Ali vjerovala je da bolje vlada tim drugim darom, daromusredotočenosti, koji joj je omogućavao da u određenim situacijama podčini ljude svojojvolji.

Kako li se samo usredotočila na pokušaj nametanja volje drugome! Poželjela je da jekrojač doživi kao sirotu, zapostavljenu francusku kraljicu koju ponižava bahata bludnica ucrno-bijelom. Nije bilo sumnje da je o njoj tako i razmišljao, ali u tom su mu trenutku mislibile daleko od kraljeva odnosa sa ženom i ljubavnicom. Katarina će mu usmjeriti misliupravo na to, u želji da ga vlastitom voljom prisili da pred svim tim ljudima iskali bijes naDiane.

Presrela mu je pogled i zadržala ga nekoliko trenutaka. Pokušala je vidjeti sebenjegovim očima - kao zapostavljenu suprugu koju je muž izdao zbog preljubnice. Željela jeda vidi kako bi se, da zadobije moć, Katarina zalagala za kalviniste i hugenote, pomagalaljudima protestantske vjere.

Osjetila je kako joj se znoje dlanovi. Gotovo se onesvijestila od napora.Kada je Diane krojaču postavila pitanje, kucnuo je pravi čas.— Madame — odzvonio je njegov glas kada se obratio kraljevoj ljubavnici —

zadovoljite se time što ste iskvarili Francusku i ne miješajte svoju prljavštinu s nečim takosvetim kao što je Božja istina.

Tišina koja je zavladala nakon tog ispada potrajala je tek nekoliko trenutaka, aliKatarini se činila mnogo dužom. Kralj je ustao. Lice mu je bilo crveno. Diane je nanesena

- 146 -

uvreda. Henrik, koji je svoju kraljicu ponižavao na tisuće načina, nije mogao mirno čutinijednu riječ protiv svoje ljubavnice.

Svi su čekali da kralj progovori. Diane je visoko podigla glavu djelujući oholije negoikada prije. Katarina je, oporavivši se od umnog naprezanja, nastojala izgledatizaprepašteno, poput svih okupljenih, time što se ubogi krojač drznuo tako govoriti o voj-votkinji od Valentinoisa. Krojač je stajao prkosan i nepostiđen, očiju uprtih u strop. Tajčovjek ni za što nije mario, jer je vjerovao da je Bog sa svim svojim anđelima na njegovojstrani.

Dok je kralj tako stajao ukočen od bijesa i pokušavao iznaći riječi kojima bi iskazaomržnju koju osjeća prema tom čovjeku, prišla su dvojica stražara i zgrabila jadnog krojača.

— Vodite ga! — reče Henrik kroz stisnute zube. — Bit će živ spaljen u Rue Saint-Antoine, a ja ću osobno gledati kako gori.

Krojač je zabacio glavu i nasmijao se.Pozvao je svece da svjedoče bijednoj osveti nečasnog kralja koji mu je obećao dopustiti

da slobodno govori. Zar su mislili da ga mogu povrijediti onime što čine njegovu bijednutijelu? Radovao se smrti. Umro bi i stotinu puta za istinsku vjeru.

Katarina je, gledajući kako iznose tog čovjeka, znala da se Henrik već postidio zbogsvojih postupaka. Ovo je već drugi put da je zbog Dianejavno ponižen. Hoće li to uvidjeti?Zar joj neće bar malo zamjeriti? Ili je ovo bila tek jedna u nizu sitnih pobjeda koje ne vodenikamo?

Katarina je gledala svog supruga koji se ushodao po sobi. Kroz otvoren prozor čulo sestupanje nogu i prigušeno pjevanje mnogih glasova.

Nesretna povorka tek što nije dovršila svoj kukavni obilazak ulica.Katarina je uz kralja zauzela svoje mjesto na prozoru. Već je požalio to što se zakleo da

će gledati kako krojač gori na lomači. On takve prizore nije dobro podnosio.Katarina, koja je u kraljevoj nazočnosti uvijek naginjala nepromišljenosti, pitala se treba

li mu došapnuti: »Diane je skrivila ovu vašu patnju. Da nije bilo nje, ne biste sada stajali naovom prozoru i gledali kako nesretnik nestaje u plamenu po vašoj zapovijedi. Ona vas jedovde dovela. Kada biste samo poslušali svoju kraljicu, nikada ne biste ovako patili,uviđate li to? Nikada vas ne bi navela da učinite nešto ovako nerazborito. Nikada vam nebih dopustila da se ponizite kao onomad s de Vivonneom i de Chabotom. Oh, dragi, zaštone možete biti razboriti i ljubiti svoju ženu, tako da ne mora više spletkariti ne bi li vasunizila!

Ali nije se opet željela dovesti u stupicu i izlanuti se.Blago je rekla:— Upravo vežu krojača.— Katarino — reče Henrik — ima nečeg neobičnog u tom čovjeku.— Da — odvratila je.— Izgleda poput... što li je to... znate li vi?— Izgleda poput mučenika, Henriče.

Henrik je zadrhtao.— Sada već pale lomaču — reče Katarina. - Uskoro će iznijeti svoju obranu na

Posljednjem sudu. Pitam se kako li će tamo proći?— Čini mi se da nas vidi.

Katarina se povukla s prozora. S mjesta na kojem je postavljena lomača da bi se moglavidjeti s prozora palače, krojač je posve jasno vidio kralja, baš kao i kralj njega.

- 147 -

Krojač je presreo kraljev pogled i nije više spuštao oči. Netremice su se gledali - kralj ubaršunu optočenom draguljima, krojač u gruboj košulji.

Katarina je gledala kako crveni plamen liže ražareno drvo oko mučenikovih nogu.Vidjela je kako okrutna vatra divlje guta grubu košulju. Očekivala je krik agonije, ali nije seoteo s krojačevih usana. Okupljeni su stenjali od jada, ali ne i krojač.

Usne su mu se pomicale. Molio se Bogu. A sve vrijeme dok se molio, oči su mu bileprikovane uz kraljeve.

— Katarino! — reče Henrik promuklim šaptom, a ona je osjetila kako je posegnuo zanjezinom rukom i stegnuo je. Drhtao je, znojnih dlanova. — Ne skida oči s mene, Katarino.

— Svrnite pogled, Henriče.— Katarino, ne mogu.

I nije mogao.Katarina se prekrižila. Krojač kao da je kralja prikovao nekom čarolijom, jer Henrik je

želio pobjeći s prozora, skloniti se da ne gleda krojačevu muku, ali nije mogao. Znao je dado kraja života neće zaboraviti smrt tog krojača.

Ali Katarina je na krojača već gotovo zaboravila, jer Henrik je utjehu potražio u nje idržao njezinu ruku. Razmišljala je kako iz sitnih pobjeda može izrasti jedna velika, kakomala čuda mogu biti navjestitelji velikog.

Henrik se tiho molio, molio da ga sveci čuvaju, sve vrijeme zureći, sve dok se, uziznenadno pucketanje i glasan huk, goruća lomača pod krojačevim nogama nije urušila, avatra suknula uvis i zastrla mučenikovo lice zidom od plamena.

- 148 -

Kraljeva nepromišljenost

Katarina je ležala u Saint-Germainu. Upravo je rodila još jednog sina. Bio je to KarloMaksimilijan, a tada je već imala trojicu sinova - Franju, Luja, koji je bio još boležljiviji odstarijeg brata, i Karla.

Mogla je biti zadovoljna žena, jer bila je obdarena plodnošću za koju se nekoć takogrozničavo molila, ali njezina nesretna ljubomora nije popuštala.

Istoga jutra, čula je dvorjanke kako razgovaraju pod njezinim prozorom, pa je ustala,prišla prozoru i slušala čučeći.

— Kralj je otišao u Anet.— U Anet! U ovakvom trenutku! Mjesto mu je uz suprugu i novorođena sina.Katarina je zamišljala slijeganje ramenima, zlobne osmjehe.— Oh da, prijateljice moje, nije li običaj da u ovakvim trenucima kralj bude uz

kraljicu? U svakoj drugoj zgodi, naš kralj je itekako svjestan što je pravo, a što krivo. Alikada ga madame de Valentinois zovne... ah, tada je to nešto potpuno drukčije!

— Jadna kraljica Katarina! Kako mora da je samo žalosna što je tako zapostavljena,zajedno s novim sinom!

— Kraljica?... — Glas se toliko utišao da Katarina više nije mogla razabrati riječi.Zatim je nastavio: — Kraljica je pomalo... čudna. Mislim da joj uopće nije stalo.

Katarina se mrko osmjehnula. Nije stalo, baš! A to da je pomalo čudna? Možda su utome bile u pravu. Ali kako je okrutno to što kraljicu moraju sažalijevati vlastite dvorjanke!Namjerno je, znači, žena iz Aneta izmamila Henrika iz Saint-Germaina u ovakav trenutak.

Katarina je ustala s kreveta. Nije bilo potrebe za odmicanjem stola i saga te gledanjemu sobu ispod nogu. Umjesto toga se molila. Jecala je. Gorko je plakala i molila riječima:»Sveta Majko Božja, pokaži mi čudo.«

Je li ovo bilo to čudo?Madalenna je bila ta koja joj je donijela vijest.— Imam vijesti, Milostivo Veličanstvo. Vojvotkinja de Valentinois u Anetu leži

bolesna.Bolesna u Anetu! Katarinino je srce stalo brže udarati. To je bilo to. Molitve su joj

uslišane.— Kralj je u Anetu, Madalenno.— Da, kralj je uz Madame la Duchesse, ali priča se da je uistinu jako bolesna.Katarina je jedva čekala da braću Ruggieri pozove k sebi. Bio je suton pa se, ogrnuvši

se plaštem, ona uputila k njima. Premda je na svijet donijela petero djece, i to gotovo jednoza drugim, bila je živahna kao i uvijek. Požurila je u kuću pokraj rijeke.

Čim je zakoračila u kuću, znala je da su Cosmo i Lorenzo čuli vijesti. Imali su onetvrdoglave, sumnjičave izraze lica kao da vjeruju kako je na neki način, premda je teknedavno napustila postelju, usprkos njihovim upozorenjima i brizi, uspjela podmetnutiotrov vojvotkinji od Valentinoisa.

Nestrpljivo je čekala dok su oni smjesta stali zatvarati sva vrata, privukli prozorskekapke i raspustili svoju dvojicu slugu, premda su bili Talijani. Bojali su se kraljičineopsesije.

- 149 -

— Kako vidim, čuli ste vijesti — rekla im je pomalo podsmješljivo.— To su veoma ozbiljne vijesti — reče Cosmo.— Još kako ozbiljne! Tako dobre vijesti nisam čula već godinama.— Voljeno i Najmilostivije Veličanstvo — preklinjao je Cosmo, — molimo vas da

ostanete smireni. Vojvotkinja je bolesna, a nitko ne zna prirodu njezine bolesti. U ovomgradu, glasine se šire poput požara za vjetrovite noći.

Katarina je bubnjala prstima po stolu.— Oh da, da. Neki će reći da sam joj nešto usula u vino, nečim posula hranu, natopila

stranice knjige... znam. Optužit će me da sam je otrovala.— Biti će za sve nas bolje ako se vojvotkinja oporavi.— Za mene neće biti bolje. — Pogledala je prvo jednog brata, pa drugog. — Lorenzo,

Cosmo — dirljivo je rekla — dala bih sve svoje dragocjenosti za vijest o njezinoj smrti.— Madame, ulicama kruže glasine — reče Cosmo.— Glasine! Glasine! Znam da kruže. Uvijek će kružiti. Optužuju me da sam otrovala

prestolonasljednika. Kažem vam da nisam kanila otrovati prestolonasljednika. A opet meoptužuju...

— Bolje da oni čijom bismo se smrću okoristili ostanu na životu — reče Lorenzo.— Lorenzo, jednoga će dana morati umrijeti. Zašto ne sada? — Ustala je i stala pred

njih. — Ovdje imate sredstva da to ostvarite. Imate otrove... neprimjetne otrove. Daj miključ kabineta, Lorenzo.

— Voljeno Veličanstvo, brat i ja služit ćemo vam kako god poželite... ali ne možemovam dopustiti da samu sebe uništite.

Kada je bila s njima dvojicom, nije morala skrivati osjećaje. Hvatala ju je histerija odžalosti, neutažene žudnje, poniženja i nemoćnoga bijesa.

— Mislite da bi i sami bili uništeni! — ljutito je povikala. — Tako je, Lorenzo! Tako je,Cosmo! Bojite se Španjolske čizme i mučenja vodom... i užasne smrti! Ne bojite se zamene... nego za sebe. Što bih ja mogla izgubiti njezinom smrću? Ništa! A mogla bih dobitisve. Mene ne mogu zamijeniti. Ja sam majka budućeg kralja Francuske. Zapovijedam vam,dajte mi ključ vašeg kabineta.

Braća su se prestrašeno pogledala.— Madame — očajnički započe Lorenzo — preklinjem vas...— A ja vama zapovijedam!Katarina je zapovjednički ispružila ruku.Cosmo je kimnuo, a Lorenzo je iz haljetka izvukao srebrni lančić o kojem je visio ključ.

Katarina ga je zgrabila i žustrim korakom prišla kabinetu. Astrolozi su je ukipljeno gledali.Stala je i zagledala se u bočice. Svaka je sadržavala tvari za koje je znala da su

smrtonosne. Na njezino uporno inzistiranje, braća su je ponešto naučila o svojim tajnama,tako da nije bila posve neupućena u otrove.

— Daj mi nešto, Lorenzo. — Okrenula se licem prema njima. — Nešto bez okusa.Braća se svejedno nisu pomakla. Mogli su je samo užasnuto gledati. U mislima su bili

daleko od ove prostorije, u mučnom užasu salle de la question u Conciergerie.Katarina je udarila nogom o pod.— Ovo! — rekla je, položivši ruku na bočicu.Lorenzo je napravio korak naprijed.— Veličanstvo, ne bi vam to samoj pošlo za rukom. Bilo bi neophodno da se nekome

povjerite.— Imam ja prijatelja.— Španjolska čizma raskida i najsnažnija prijateljstva, madaine.

- 150 -

— Samo vam je mučenje na pameti. Zar nisam i sama bila na mukama u svojimodajama u Sant Germainu?

— Madame, dopustite nam da damo zatvoriti tu rupu. Bilo ju je pogrešno uopćeprobušiti.

Osjetila je kako joj se suze skupljaju u očima, a pogledavajući s Lorenza na Cosma,sjetila ih se kao dječaka koje je poznavala i koji su joj u palači Medici bili prijatelji, dok joj jeAlessandro bio neprijatelj. Bili su joj prijatelji, istinski prijatelji i premda su se bojali da ćeih snaći nesreća, istodobno su se bojali i za nju. Bili su mudri ljudi.

Opazivši njezino oklijevanje, vidno su odahnuli. Možda je i sama odahnula. Osjećala jekako oluja strasti jenjava. Spremala se opet postati ona mirna Katarina, koja je svladalaumjetnost strpljenja, mudrost čekanja, prednost djelovanja iz sjene.

— Ima jedan prsten koji vojvotkinja neprestano nosi — reče Cosmo. — Priča se da tajprsten ima čudesna svojstva.

— Znam za taj prsten — odvrati Katarina. - Veliki rubin. Kralj ga je darovao madamede Valentinois na početku njihova prijateljstva.

— Zašto se, što god odjenula, vojvotkinja nikada ne odvaja od njega? — upitaLorenzo. — Možda je upravo taj prsten čaroban. Nije prirodno da čovjek kraljeve mladostii snage ostaje ovako vjeran starijoj ženi. To se može postići jedino čarolijom. Moguće je dase odgovor krije u tom prstenu.

— Kada bismo se mogli domoći tog prstena... — započe Cosmo.— To ne bi smjelo biti nemoguće — reče Katarina, dopustivši da joj odvrate pozornost

od kabineta s otrovima.— Milostiva gospo, nikada ga ne skida s prsta.— Ali ako je bolesna, možda nije neizvedivo. Zatražim li nečiju pomoć... Da, počinjem

vjerovati da ima nečega u toj priči o prstenu.Braća su postala uzbuđena. Lorenzo je drhtavim rukama okrenuo ključ u bravici i na

lančiću ga objesio oko vrata, pa zakopčao haljetak. Oba brata sada su lakše disala.Katarina se zagledala u zatvorena vratašca kabineta, pitajući se zašto se dala odgovoriti

od sigurnog rješenja koji je nudio otrov.Odgovor je bio jednostavan. Suviše je toga bilo na kocki. Moglo bi se pokazati da

Dianina smrt ne bi poslužila kao most do kraljeve ljubavi, već do njegove mržnje.Nije bilo mudrosti u ljubavi kakvu je ona osjećala.

Diane se iznimno loše osjećala. Razboljela se prvi puta u životu, i bila je vrlouznemirena. Postala je blijeda i mršava, a nije znala čime je njezina bolest uzrokovana.

Bila je neraspoložena i nije imala veliku želju za društvom.Kralj je, poput odana supruga, uporno bdio uz nju. Bio je jako zabrinut.Diane je uvidjela da joj iscrpljujući dnevni raspored koji si je nametnula iziskuje previše

napora. Više nije bila sposobna odlaziti na jutarnje jahanje, slutila je da ne može višezabavljati kralja i željela da skrati svoj posjet.

Gledajući se u ogledalo, jedva je prepoznavala vlastiti odraz. Bila je sigurna u kraljevuprivrženost. Bio je jedan od najprivrženijih i najčasnijih muškaraca na svijetu, ali,razmišljala je na svoj praktičan način, nitko ne voli stalno biti uz bolesnika.

Odlučila je da ga neće više zadržavati uza sebe u Anetu.Jednom dok je sjedio uz njezino uzglavlje, rekla mu je:— Henriče, dosadno vam je ovdje.— Najdraža, kako bi mi moglo biti dosadno kada sam uz vas?— Oh, Henriče, ovo nije život kakav smo željeli zajedno voditi.

- 151 -

— Vratit ćemo se tome.— Bojim se da neće biti dobro ako ostanete.— Uz vas sam sretniji no igdje drugdje. Uvjeren sam da ćete se ubrzo oporaviti od ove

zagonetne boljke. Čeznem vidjeti vas opet zdravu.Pomislila je: »Prestara sam da bih se dobro nosila s bolešću. Ne smije me vidjeti

iznurenu i bezvoljnu. Bit će daleko bolje ako me napusti. Vjerujem mu. Brže ću seoporaviti ne budem li brinula o tome kako mu izgledam.

Čvrsto je odlučila da mora otići od nje.Ušla je služavka noseći biljni napitak koji joj je prepisao njezin najbolji liječnik.— Primite tisuću isprika, gospodaru — reče žena, naklonivši se kada je vidjela kralja. -

Vrijeme je za gospođin lijek. Molim vas da mi oprostite na smetnji.— U redu je, Marie — odvrati Diane. — Dodaj mi pa da popijem tu odvratnu

tekućinu.Popila je napitak i sa smiješkom vratila čašu služavki.

— To što se od mene očekuje da popijem još ovoga, veliki mi je poticaj da ozdravim —reče.

Žena se naklonila i izišla.— Nju još nisam vidio u Anetu — reče kralj. — Premda mi nije posve nepoznata.— Kraljica je bila toliko dobra da mi pošalje ovu njegovateljicu. To je bilo lijepo od nje.

O Marie ima visoko mišljenje. Govori se da je vješta u spravljanju lijekova. Vaš liječnik jesmatra dobrom i sposobnom ženom.

— Drago mi je što je Katarina bila toliko obzirna da je pošalje.— Katarina jest obzirna i dobra je prijateljica — reče Diane. — Vjerujem da će uspjeti

brinuti o djeci i bez mene. Mislim da je ona žena, Flemingova, prilično glupa osoba. Suvišeje tupa da joj bude povjerena briga o mladoj madame iz Škotske.

Kralj je šutio, a Diane nije primijetila pomalo postiđen pogled u njegovim očima.— Uistinu — nastavi Diane — mala Marija zna biti drska, ne mislite li tako?Kralj nije odgovarao, pa mu se Diane osmjehnula.— Ne mislite li da zna biti drska?— Tko to, draga moja?— Marija Stuart.— Ah! Živa je duha i dovoljno dražesna da bude razmažena preko svake mjere, bojim

se.— Henriče, ljubavi moja.— Da, najdraža?— Ne biste smjeli ostati ovdje. Morali biste biti na dvoru. Zbog mene zaboravljate da

ste kralj ove zemlje, znam.— Nemam vas srca napustiti.— Ali morate. Zabrinut ću se zapostavite li svoje dužnosti radi mene. Pružili ste mi

sve što bih mogla poželjeti. Henriče, molim vas, vratite se na dvor. Nemirna sam, pa nemogu ozdraviti dok ste ovdje. Ne mogu zaboraviti da vas odvlačim od vaših dužnosti.Idite na dvor. Pišite mi svaki dan. Brže ću se oporaviti od same želje da ponovo budem uzvas.

Odmahnuo je glavom. Strastveno je izjavio da je ne može napustiti. Uvjeravao ju je damu ništa u životu nije važnije od nje. Rado bi zbog nje zapostavio sve i svakoga.

Ali, kao i obično, na kraju je bilo po njezinom. Kad je otišao, uistinu se jako razboljela,ali nije dopuštala da on to dozna.

Marija, kraljičina njegovateljica, nastavila se predano za nju skrbiti.

- 152 -

Prije kraljeva povratka na dvor, mali Luj je preminuo. Bilo je to tužno, ali nije imslomilo srca, jer je pobolijevao od samog rođenja, pa ta tragedija nije bila neočekivana.Život mu je treperio poput svijeće na vjetru i činilo se neizbježnim da će plamen ubrzoutrnuti.

Dvorom je zavladalo sumorno raspoloženje. Smrt maloga kraljevića zajedno s bolešćuljubavnice, vrlo su potištili kralja. Katarina je potajno likovala. Lujeva smrt bila jeočekivana, a ljubav koju je osjećala prema djeci bila je blijeda prema strasti koju je gajila zamuža.

Luj je bio mrtav, no Henrik se vratio, a čarobni prsten s rubinom sada je bio u njezinuvlasništvu. Oprezno ga je držala pod ključem. Ne bi bilo dobro da ga kralj vidi. A opet,kada je bio u njezinoj blizini, morala ga je nositi. Bijedno se prisilila povjerovati u moćprstena, a njezinu vjeru poticala su braća Ruggieri. Duboko u srcu, znala je što misle:»Moramo joj misli zadržati na tom prstenu, kako ne bi odlutala do našeg kabineta sotrovom.«

Tjedan dana nakon Lujeve smrti, posjetio ju je Henrik. Bio je vrlo nježan i udvoran.Nedvojbeno je mislio: »Jadna Katarina! Izgubila je dijete, a što je ona bez djece?«

Sjeo je na stolicu koja se za njega čuvala. Pomislila je kako je naočit u haljetku odcrnoga baršuna ukrašenom dijamantima koji su bliještili u prigušenoj svjetlosti svijeća.Prosijeda kosa i brada oduzele su mu mladost, ali mu pridale dostojanstvo. Njegove duge,bijele, draguljima ukrašene ruke lagano su počivale na raskošnoj presvlaci naslona zaruke, dok mu je glava bila naslonjena na srebrni brokat izvezen zlatnim uzorkom fleur-de-lys. Razgledajući tu sobu sa raskošnim tapiserijama, skupocjenom posteljom, čije suzavjese bile izvezene crvenim i ljubičastim, a pokućstvo vrijedilo pravo bogatstvo,Katarina je još jednom pomislila koliko bi samo sretna bila da ju Henrik ljubi.

— Potišteni ste, Henriče — rekla je, a zatim mu prišla i, stojeći mu za leđima,bojažljivo položila ruku na rame. Čeznula je da joj prihvati ruku, ali nije. Pomislilaje naprsten koji je spremno čekao u ladici. Ladica je već bila otključana, pa ju je trebala samootvoriti i nataknuti prsten na prst.

— Razmišljam o našem sinu — rekao je Henrik, ali nije dodao: »I o Anetu.« Ali znalaje da je tako i ta ju je spoznaja ispunila gorčinom.

— Znam — rekla je. — Uistinu je tužno izgubiti dijete, pogotovo sina.Prstima je čvrsto stegnula njegovo rame. Suzdržavala se od tog mahnitog nagona,

kojeg je njegova nazočnost uvijek u njoj budila, da mu baci ruke oko vrata i govori mu osvojoj neobuzdanoj ljubavi, o žarkoj žudnji.

— Siroti mali Luj - promrmlja Henrik. — Njegov dolazak na svijet čini se takobesmislenim kada je ovako brzo s njega morao otići.

Morala je staviti prsten. Sad je bio trenutak. Neće ni primijetiti da ga je stavila, jergotovo nikada ništa nije na njoj opažao. A opet, zaljubi li se u nju kao što je zaljubljen uDiane... Na samu tu pomisao, od radosti ju je obuzela vrtoglavica dok je zamišljala kako jojhvata ruke, ljubi prste jedan po jedan. Bi li tada bilo važno ako i opazi prsten? Čarobniures do tada bi već bacio na njega čini.

— Plakala sam za njim dok mi suze nisu presušile — rekla je, a zatim požurila doladice i, izvadivši prsten, nataknula ga na prst.

Srce joj je bubnjalo, a oči sjajile dok se vraćala do kraljeve stolice. Nije se pomaknuo,samo je nepomično sjedio tupo zureći u prazno. »Čaroliji će trebati malo vremena dapočne djelovati«, pomislila je.

- 153 -

— Henriče, ne smijemo tugovati. — Stala je iza njegove stolice, gušeći se oduzbuđenja. Položila je ruku na njegovu prosijedu kosu i pomilovala je. Na veliki rubinpala je svjetlost svijeće pa je zablistao kao da joj namiguje.

Kralj se s nelagodom nakašljao i ustao. Udaljio se i nesigurno stao pred prozor, anjegova silueta, ocrtana ispred zavjese, bila joj je beskrajno poželjna u svojoj krepkojmuževnosti.

Uopće se nije promijenio. Nije želio njezine dodire. Izljevi nježnosti s njezine strane unjemu su, kao i uvijek, samo izazivali nelagodu.

Čarolija uistinu sporo djeluje.Okrenula je prsten.— Franjo nije snažan koliko bih željela — rekla je. — Morat ćemo dobiti još sinova.

Mrko je kimnuo, a njoj se učinilo da se pita ima li kraja toj neugodnoj dužnosti.Ništa se nije promijenilo. Sjedio je igrajući se posudicama na stolu. Vidjela je odraz

njegova namrgođena, postiđena lica u zrcalu.Legla je u veličanstvenu postelju i čekala, neprestano vrteći prsten na prstu, grizući

usne da zadrži suze.

Jednoga dana u listopadu, nekoliko tjedana nakon smrti malog Luja, Anne deMontmorency zamolio je za audijenciju kod kraljice.

Katarina se pitala što bi taj surovi starac mogao tražiti od nje. Nikada joj se nije sviđao,čak mu se nije mogla ni diviti. Bilo ga je suviše lako razumjeti, bio je previše otvoren da bizadobio njezinu naklonost. Po njezinoj procjeni, nije čak bio ni dobar vojnik. Za vrijemevladavine prošloga kralja bio je nečasno otpušten, a ne bude li oprezan, opet bi ga moglasnaći ista sudbina. Otvoreno se podsmjehivao Diane, što je bilo glupo od njega. Trebao ječiniti ono što su svi mudri ljudi činili - raditi protiv nje iz sjene. Prije ili poslije, doći će dosukoba između kraljeve ljubavnice i vrhovnog zapovjednika. »Smiješni starac!« Pomislilaje Katarina. Bilo je tužno očigledno tko bi dobio tu bitku. Želi li zadržati položaj, morapostupiti kao i njegovi pretpostavljeni i pretvarati se da je Dianin saveznik.

Ipak, zanimalo ju je čuti što ima reći. Bila je potištena i nesretna. Pokazalo se da prstens rubinom nema nikakvu čarobnu moć. Nosila ga je tjedan dana, a kraljevi osjećaji premanjoj nimalo se nisu promijenili. Polagala je velike nade, ali uzalud. Isprva je bila bijesna nabraću Ruggieri, sigurna da su je hotimice naveli na pogrešan put. Imali su pravo, razumijese. Još se ništa nije moglo učiniti. Uništenje Diane moralo je još malo pričekati. Morala se idalje služiti sredstvima manje djelotvornim od otrova... još neko vrijeme. Željela je zavitlatiprsten u rijeku, ali čak je i tada razum nadvladao strast. Poslala ga je natrag u Anet, kakobi Marie pronašla način da ga vrati na Dianin prst.

U cijeloj toj nesretnoj zgodi postojao je i jedan tračak svjetlosti. Dianino zdravlje nije sepopravljalo pa je kralju još bilo zabranjeno posjetiti je u Anetu.

Predloženi sastanak s Montmorencyjem obećavao je malko razbiti dosadu, stoga jenestrpljivo naložila sluzi da joj ga dovede.

Vrhovni zapovjednik duboko se poklonio držeći kraljičinu ruku. Rekao je da se došaopokloniti novom djetetu. Odvevši ga u dječje odaje gdje je Karlo spokojno spavao,gledajući ga kako bocka djetetov svilenkasti obraz nespretnim kažiprstom tako da seprobudilo i zacviljelo, znala je da Montmorency nije zatražio sastanak samo radi toga.

Rekla je:— Još je premlad, zapovjedniče, da shvati kakvu mu čast ukazujete. Dođite obići

ostalu djecu. Bit će oduševljena što vas vide.

- 154 -

Franjo i Elizabeta ljupko su se poklonili pred vrhovnim zapovjednikom, dok mu semala Marija pokazala u svoj svojoj drskoj dostojanstvenosti.

Izmijenivši s djecom nekoliko uljudnih riječi, vrhovni zapovjednik je primijetio kako jeovo poslijepodne ugodno i rekao da bi mu bila iznimna čast kada bi mu se kraljicapridružila u šetnji vrtom, gdje bi mogli neometano ćaskati.

Katarinu su uzbudile te posljednje riječi, jer je smjesta zaključila da joj Montmorencymora reći nešto što nije želio da itko drugi čuje. Potaknuta kao i uvijek samom pomišlju naspletkarenje i sluteći da bi ovo moglo imati veze s odsutnom Diane, Katarina je spremnopristala da mu se pridruži.

Dok su šetali najmanje posjećenim ozidanim vrtovima, Montmorency reče:— Vaše Veličanstvo složit će se sa mnom da je ovdje mnogo mirnije otkako su neki

bili prisiljeni otići.Katarina, oprezno ispitujući teren, upita:— Čija je izočnost, po vašem mišljenju, palaču Saint-Germain učinilo mirnijom,

zapovjedniče?Vrhovni zapovjednik ponosio se svojom izravnošću. Nije bio od onih što okolišaju.— Govorim, Vaše Veličanstvo, o vojvotkinji od Valentinoisa, koja je sada vezana uz

postelju u dvorcu Anetu.— Dakle, drago vam je što nije s nama, gosparu vrhovni zapovjedniče?Montmorency se namrštio. »U ime Božje«, pomislio je. »Zar će se Talijanka pretvarati

da je iznenađena? Ta žena je glupača. Gledaj samo tu njezinu krotkost! Samo sjedi i smiješise, bez trunke zlonamjernosti prema ženi koja joj je neprijateljica kao što je ŠpanjolskaFrancuskoj. Kakvo je to mlako stvorenje? Ipak, čak se i u nekom takvom zasigurno krijeiskra ljubomore.«

— Uistinu sam zadovoljan, madame — osorno će. — Ta dama je u posljednje vrijemepostala vrlo nadmena.

Katarina je bila ushićena. Bilo je lijepo imati vrhovnog zapovjednika francuske vojskena svojoj strani. Ali, mora biti oprezna i upamtiti da ne smije odati svoje prave osjećaje, čakni onima koji tvrde da su joj prijatelji.

— Čini vam se da je tako? — upitala je.— Mnogima se tako čini, madame. Smijem li s vama otvoreno razgovarati?— Molim vas, izvolite.— U redu. Dakle, kralj je vrlo zaljubljen u tu damu, ali i kralj je samo čovjek. Madame

la Duchesse de Valentinois loše se osjeća i nije u stanju zabaviti kralja. Zašto ga netkodrugi ne bi zabavio?

»Doista, zašto ne?« Pomislila je. »Zašto to ne bi bila njegova željna i vrlo ljubomornakraljica!« Hladno je rekla:

— To zvuči kao razumno pitanje, zapovjedniče.— Kralj nije od onih koji bi sami potražili užitak, stoga mu se mora u tome pomoći,

madame.— Pomoći! — ponovi Katarina, iznenada prasnuvši u svoj nagli, glasni smijeh koji je

obično uspijevala suzdržati jer je pripadao skrivenoj Katarini, a ne onoj koju su svipoznavali.

— Ponavljam... mora mu se u tome pomoći, madame. Postoji žena koja je kraljuprivlačna i koja bi, po mojem mišljenju, kada bi dobila priliku, mogla zauzeti mjesto izočnevojvotkinje.

- 155 -

— Oh? — Sada joj je već postalo teško skrivati osjećaje. Sva ljubomora, sva gorčinakoju je osjećala, počela je izbijati na površinu. Govorila je samoj sebi: »Ovaj čovjek ništa nesmije naslutiti. Nitko ne smije naslutiti.«

Montmorency je postao nestrpljiv. »Dosta tog okolišanja!«, pomislio je. »Ako smoodlučili govoriti otvoreno, govorimo otvoreno.«

— Mislim na Škotkinju, ledi Fleming. Kralju se svidjela.— Ledi Fleming! Ali... ona je stara...— Kralju se sviđaju starije žene. U svakom slučaju, mlađa je od vojvotkinje...Katarina je zatvorila oči i okrenula glavu od vrhovnog zapovjednika. Nije smio opaziti

da je na rubu suza. Nesigurno je rekla:— Kralj ju je primijetio, priznjem. Mislila sam da je to zato što se zanima za školovanje

male Škotkinje. Ako je i bio viđen da razgovara s njom, vjerujem da je to razlog.— Ledi Fleming je privlačna žena, madame. Ona je... drukčija od naših žena jer je

strankinja. Kralj je samo čovjek. Cijeli dvor obožava malu škotsku kraljicu. Zašto? Lijepa jekao slika i sva je vražja. Ali to nije sve. Ona je... drukčija. Napola Francuskinja, napolaŠkotkinja. Njezina privlačnost krije se u toj neobičnosti. Njegovo Dobrostivo Veličanstvo,uz malo usmjeravanja, lako bi se moglo zaljubiti u ledi Fleming. I vama bi išlo na ruku,kao i meni, da spojimo kralja s tom prostodušnom ženom i odvojimo ga od one lukavice izAneta.

Sada su Katarinine oči već sjajile. Kratka pustolovina sa budalastom škotskomudovicom... prekid s Diane... a zatim? Čekala bi ga njegova odana, iskrena supruga,spremna da mu sve oprosti, žena koja je, naposljetku, majka njegove djece. Možda je tonačin da se dogodi čudo koje smiješni prsten nije mogao ostvariti.

Rekla je, gotovo se gušeći od glasnoga smijeha:— Mogli bismo prirediti maskeratu. Kralj bi mogao biti u paru s udovicom... Vino...

Glazba... Vojvotkinjina izočnost...Montmorency kimnu.— Ledi Fleming učinit će ostalo. Samo čeka da joj se ukaže prilika. Možda je kralj i

razmišljao o školovanju male Marije dok je tako prijateljski ćaskao s dadiljom, ali dadilja jerazmišljala o kralju.

— Razmislit ću o tome, monsieur de Montmorency — reče Katarina. — A sada,zamolit ću vas da me otpratite natrag do mojih odaja.

Dvor se dobro zabavljao. Vrhovni zapovjednik predložio je maskeratu. Kamo to vodi?Mrgodni stari vojnik planira veselje! Što li se krije iza toga?

Kraljica je na sebe preuzela organizaciju tog događaja - i tako prisvojila mjestospriječene vojvotkinje od Valentinoisa. Kakvo bi veselje mogli zajedno osmisliti grubiMontmorency i krotka Katarina?

Svi su morali priznati da je riječ o svježoj zamisli. Kraljica će odlučiti koji će sve likovibiti predstavljeni, a potajice će svakome od sudionika javiti koji im je od tih likovadodijeljen. Tako će jedino kraljica, šećući među uzvanicima, znati tko se krije iza krinke ikićena kostima. Kraljica neće biti zakrabuljena, a kao nagradu za kostim koji joj se učininajboljim, darovat će dragulj. Svaki od uzvanika obvezat će se čašću da će tajiti svojidentitet. Bit će to malo drukčija maskerata. Kada se u ponoć skinu krinke, mora zavladatipravo iznenađenje.

Kraljica je pozvala ledi Fleming.Žena se poklonila, a Katarinine oštre oči primijetile su da je pomalo uznemirena. Je li

moguće da joj je Henrik već pokazao nešto više od prijateljstva? To se činilo nevjerojatnim.

- 156 -

Katarina je raspustila dvorjane.Za razgovora, pustila je ženu da stoji. Katarina je sjajnim očima upijala svaku

pojedinost njezina izgleda. Žena je bila klasično lijepa - crvenokosa, krupnih očiju, blagorastvorenih usana što je njezinu licu pridavalo pomalo isprazan izraz. Bila je punašna,slaba i bespomoćna, a Katarina je pretpostavljala da bi se to Henriku moglo svidjeti jer jeto doživljavao kao ženstvenost. Katarina ju je mogla zamisliti koketnom, željnom,spremnom partnericom u ljubavnoj spletki.

Je li joj se samo pričinjalo, ili je doista u toj ženi bilo nečeg drskog? Bila je starija odKatarine. Bilo je to nevjerojatno i izluđivalo ju je. Što sve te žene imaju, a Katarina ne?

— Vaše Veličanstvo željelo me vidjeti?Katarina odvrati:— Riječ je o vašem kostimu za krabuljni ples. Znate za moj naum.— Znam, madame.— Prerušit ćete se u Andromedu. Je li vam poznata priča o Andromedi? Lancima su je

vezali za stijenu i žrtvovali čudovištu. Perzej ju je spasio uz pomoć Meduzine glave, pripogledu na koju se zmaj okamenio. Oslobodio je Andromedu i oženio je.

— Da, madame.— Ako budete u bilo kakvoj nedoumici oko kostima, slobodno mi se obratite.— Duboko sam vam zahvalna, madame.— Moram vam još nešto reći. Za potrebe maskerate, morat ćete cijelu večer provesti

uz Perzeja. To vam je jasno. Slušajte me: tko je tko na maskerati bit će velika tajna, ali uvašem slučaju, napravit ću iznimku. Razumjet ćete zašto kad vam objasnim. Ulogu Perzejaigrat će netko na uistinu visokom položaju, stoga ne bih željela, ledi Fleming, da učinitenešto neumjesno iz... nazovimo to tako, pretjerane prisnosti.

Kako li su se samo tom razvratnom biću oči zacaklile! Znala je što to znači. Bila jeoduševljena. Žudjela je za kraljem gotovo koliko i kraljica. Katarina je poželjela ošamaritito blesavo lice.

— Vaše Najdobrostivije Veličanstvo, možete se pouzdati u mene.»Uistinu sam dobrostiva«, mrko je pomislila Katarina, »kada predajem svog muža u

ruke ovakvoj željnoj razvratnici! I dobro znam, madame Fleming, kako se mogu pouzdatida ćete odigrati ulogu koju vam je namijenio gospodin vrhovni zapovjednik.«

— Možete ići, ledi Fleming. Ne zaboravite da ću vas rado primiti budete li se željeliposavjetovati u vezi kostima.

— Vaše Dobrostivo Veličanstvo uistinu je dobro prema meni.Katarina je pratila očima ženu dok je, klanjajući se, izlazila.Nitko nije mogao mrziti takvu hihotavu glupaču. Sva je bila na iglama, spremajući se

zavesti kralja.»Zašto bih joj to trebala dopustiti?« Pitala se Katarina. »Zašto sama ne bih odjenula

Andromedin kostim?« Zašto kraljica ne bi odmamila kralja od njegove bolesnevojvotkinje? Zato što kraljici to nikada ne bi pošlo za rukom. Predobro ju je poznavao. Nijebilo tog kostima, te krinke koja bi mogla prerušiti kraljicu u kraljevim očima. Povrh toga,kao što je Montmorency znao, kao što je znala i ledi Fleming, kralja je ta crvenokosaglupača privlačila, pa mu je bio potreban tek poticaj koji pruža vino, čulna glazba,neizbježna romantika dame pod krinkom - u spoju s dugotrajnim izbivanjem njegoveljubavnice - kako bi pao u iskušenje da napravi nešto nepromišljeno.

- 157 -

Kralj je bio dostatno prerušen kostimom Perzeja. Umjesto od metala, oklop je bio odtkanine protkane srebrom. Njegova prosijeda kosa bila je skrivena, a samo su mu očiprovirivale kroz proreze na svilenom viziru.

U maskerati je uživao više nego u ičemu otkako je Diane počela bolovati u Anetu. Niječak bio ni previše žalostan zbog bolesti svoje ljubavnice, jer je proteklih nekoliko dana odnje primao bolje vijesti.

Andromeda se privila uz njega. Bio je uzbuđen jer je znao čija se zamamna figura krijeispod Andromedina kostima. Opazio je riđi uvojak pod vlasuljom, a usto je njezinosebujan i kolebljiv francuski bio nepogrešivo prepoznatljiv. Škotska dadilja govorila jenjegovim jezikom s malim teškoćama i velikom ljupkošću.

Katarina je odabrala glazbu - talijansku glazbu. Bila je to nježna glazba, duboko čulna,ona koja je mogla pobuditi svakojake zamisli u inače trijeznim glavama.

Andromeda je veselo očijukala, pretvarajući se da ne zna tko joj je par. Uhvatio se kakoprihvaća igru - istini za volju, nespretno - i uživa u tome. Na kraju krajeva, lijepo je bitibudalast kad nitko ne zna tko si.

— Kako li sam samo sretna što sam upravo ja izabrana da budem Andromeda —govorila je ispod glasa — kada ste vi Perzej.

Privila se uz njega dok su plesali. Već se dugo nije osjećao tako mlad. Sjetio se ljupkemlade djevojke iz Piedmonta. Proživljavao je sve što je proživljavao i tada... iste burneosjećaje, istu neobuzdanu žudnju da poljubi ženu i vodi s njom ljubav.

Dianina je slika blijedjela, premda nikada neće posve izblijedjeti. Žurno je objašnjavaosam sebi kako sve to ne znači ništa. Diane će razumjeti. Sve je ovo tek lakoumna maskeratakoju je kraljica priredila zato što je bio potišten smrću maloga sina i bolešću ljubavnice.Ovo je samo jednovečernja igra, ništa drugo.

Andromeda, toplo privijena uz njega, veselo je ćaskala. Prstima je stezala njegove ipodigla lice, očigledno očekujući poljubac. Uhvatio se kako je ljubi... istodobnoobjašnjavajući Diane: »Nije to ništa, Diane. Samo blesava maskerata. Kraljica ju je priredilajer me vidjela onako bijednog... zabrinutog zbog vas.«

Andromeda je šapnula:— Čini se da mi je vino udarilo u glavu. A vama... Perzeju?— I meni također — odvratio je.Pretpostavljao je da to mora biti istina. Katarina je revno pazila da mu peharnik

redovito dotače vino u kalež.Andromeda mu je svratila pozornost na nasmijanu Dafne koja je prolazila s

Apolonom.— Nije li se i vama učinilo da taj Apolon pomalo sliči gospodinu de Guiseu? —

šapnula je Andromeda.— Uistinu jest.— Postoje oni koji se ne mogu sakriti ni pod kakvom krinkom — nasmijala se

Andromeda. Brzo je dodala: — A ako smo u pravu i taj Apolon jest Francis de Guise, čistosumnjam da će se Dafne pretvoriti u lovor prije negoli njezin Apolon ostvari svoj naum.

Henrik se nasmijao, pitajući se što li se to s njime večeras događa.Dianin lik sve je više blijedio. Kada bi i pomislio na nju, bio je uvjeren da će posve

razumjeti kako njegovo blago očijukanje s veselom malom Škotkinjom nije ni najmanjevažno. Upustio se u njega samo zato što je, čeznući za Diane, želio odagnati potištenostjedne od večeri daleko od nje. Nije se želio podsjećati da je isto tako razmišljao i za nevjereu Piedmontu.

— Prestanimo s plesom — reče Andromeda. — Umorna sam od plesanja.

- 158 -

Odvukla ga je od gomile, a njega je utješila spoznaja da nitko ne zna kako je kraljnapustio bal.

U prohladnom predvorju glavne dvorane, ledi Fleming iznenada se okrenula premakralju i, obujmivši ga rukama, strastveno mu poljubila usne. Zasmetala ju je svila njegovavizira pa ju je nasmijano podigla.

— To je bilo... veoma drsko od mene, nije li? — koketno je tepala, čekajući njegovodgovor.

— Ne... nimalo! — rekao je kralj oklijevajući, a zatim joj uzvratio poljubac.Shvatio je da ga je škotska dadilja oduvijek privlačila, ne zbog zanimanja za odgoj

njegove djece, već zbog njezine riđe kose, bijele puti i slatkih, tuđinskih navada. Znao je daje i on njoj bio privlačan i da su smjerni pogledi koje mu je upućivala istodobno biliizazovni.

Dok su mu njezine sitne, bijele ruke milovale lice, osjećao je da mu je uzavrela krv. Kaoda je iznova proživljavao Piedmont.

Rekla je:— Znam gdje možemo biti posve sami... barem sat ili dva...

Kraljica je obilazila oznojene plesače, a njezinim budnim očima ništa nije promicalo.Vidjela je kako napuštaju plesnu dvoranu i, u duhu, s njima provela svaki strastvenitrenutak.

Oči su joj bile nesmiljene i bijesne. Mržnja i ljubomora u njezinu srcu borile su se slukavštinom. Je li dobro postupila dopustivši to? Zar nije jednako boljelo zamišljati ga sprepredenom Škotkinjom kao i s madame de Valentinois?

»Strpljenja! Ubrzo će se zasititi tog blesavog stvorenja. Treba biti zahvalan na tommalom blagoslovu. Sjeti se, Diane nije uspjela zadržati njegovu vjernost.«

Svi su je promatrali i čudili joj se. Kako je samo glupa, mislili su. Priredila jenajzabavniju maskeratu u kraljevstvu, a sama nije u njoj sudjelovala. Zašto nije glumilaPsihu kraljevu Kupidu, ili neku sličnu ulogu? Tako je madame d'Etampes činila u svojevrijeme. Kraljica Katarina zasigurno nije uživala u poniženjima, a sada, kada čudovišnegospođe Valentinois nema u blizini, pružila joj se prilika.

Katarina je pomislila da ne znaju koliko je malo njezinu mužu do nje stalo. Zahvaljivalaje Bogorodici što jedino ona svjedoči njegovoj sramoti tijekom noćnih posjeta.

Glava joj je pucala. Gadila joj se ta maskerata. Čeznula je za ponoći.Kako li je samo glupa što je u njegovo vino usula ljubavni napitak kako bi se zaludio

dadiljom! Ali je li svemu bio kriv ljubavni napitak, ili dadiljina riđa kosa i bijela put?Koliko li je samo ljubavnih napitaka potrošila u uzaludnom nastojanju da ga osvoji?

Neprestano se pitala zašto kralj želi voditi ljubav s tom glupačom, a odbija vlastituženu koja bi mu se podala srcem i dušom, a ne iz pripite lakoumnosti.

Na to pitanje nije nalazila odgovor.Odzvonila je ponoć.Bilo joj je drago što su se vratili u plesnu dvoranu. Sve se već među njima dogodilo.

Toliko je barem mogla naslutiti iz njihova držanja. Osjećala je gorko poniženje, jer je slijepom i pametnom Diane to bilo razumljivo, ali s ovom riđokosom flundrom rastvorenihusta i razvratnih očiju...

Ali... dogodilo se, a Katarina je, sudeći po njihovu držanju, slutila da će se ponoviti.— Skidajte krinke! — zapovjedila je. Slušala je uzvike iznenađenja. »To ste, dakle, bili

vi! Hihot. »Nisam ni slutila!«Perzej i Andromeda gledali su se kao opijeni i nečim drugim osim vinom.

- 159 -

Montmorencyjeva zamisao zadivljujuće je uspjela, pomislila je Katarina. Povrh toga,kraljeva nepromišljenost neće završiti ovom noći.

— Želim da ledi Fleming dođe ovamo - rekla je.Žena se prenula. Zarumenjela se do korijena riđe kose koja joj je, otkada je skinula

Andromedinu krinku i periku, slobodno padala niz ramena.Sve su oči bile uprte u ledi Fleming. Katarinine su se ledeno caklile. »Ona zna«, s

grizodušjem je pomislila ledi Fleming. »Sada će me javno optužiti... ovdje... pred svima.Prognat će me... Nikada mi više neće biti dopušteno da ga vidim. Tako čudno izgleda.Plaši me. Oči su joj poput gujinih.«

— Ledi Fleming, večeras ste izvrsno odigrali svoju ulogu.Ledi Fleming je zanijemjela. Osjećala je kako joj drhte koljena. Ledene oči i dalje su je

strijeljale.— Najistaknutiji par u dvorani bili su Andromeda i Perzej nastavila je kraljica.Budući da su sada znali tko je bio prerušen u Perzeja, svi su zapljeskali.— Nisam od vas mogla odvojiti pogled cijele večeri — nastavi Katarina, promatrajući

kako se ledi Fleming žare obrazi.— Vaše Veličanstvo... je dobrostivo... — zamucalo je to grešno stvorenje.— Nagrada je vaša, ledi Fleming.Katarina je skinula prsten i nataknula ga na drhtavi prst nove suprugove ljubavnice.

Smiješna mala dadilja visoko je podigla nos. Cijeli je dvor to primijetio.Već se šaputalo da se dadilja uzdignula zahvaljujući Dianinu izbivanju. Što će li se

dogoditi, svi su se potajno pitali, kada se Madame la Duchesse vrati? Hoće li madameFleming biti otjerana, ili je kralju riđokosa više po ukusu?

Mala Marija Stuart, čije su oči bile oštre koliko i lijepe, već je došapnula malom Franjida se dadilja zaljubila. Marija je rekla da moraju iz nje izmamiti priznanje.

Posjetivši dječje odaje, Katarina ih je čula kako zadirkuju to smiješno stvorenje.— Sve mi se čini — govorila je Marija — da nas više ne slušate. Misli su vam daleko.

Vjerujem da razmišljate o svom ljubavniku.— Tiho. Ne smijete tako govoriti.— Ali hoću. Hoću. Morate nam priznati da imate ljubavnika, nije li tako, Franjo?— Naravno da mora! — složio se Franjo.— Hajde, hajde. Vrijeme je za poduku. Čini se da ste na to zaboravili.— A vi ste zaboravili s kim razgovarate. Postavili smo vam pitanje i zahtijevamo

odgovor. Ledi Fleming, molim vas upamtite da će Franjo jednoga dana biti kralj, a jakraljica. Kada vas nešto pitamo, očekujemo da nam odgovorite, a odbijete li nam odgovo-riti... ili nam se ne obraćate s dužnim poštovanjem... mi ćemo... mi ćemo... — Bezobraznicaje nakratko zastala, a zatim zlokobno dodala: — Nećemo vam to zaboraviti kada budemona prijestolju.

— Nećete se prema meni tako ponašati... — reče budalasta žena.— Imate li ljubavnika? Imate li ljubavnika? — ponavljao je Franjo.— Pa... što ako i imam?— Imate li? — odlučno će Marija.— Pa... imam...Katarina se okrenula s gnušanjem. Bilo je vrijeme da se ova budalaština privede kraju.

Zar taj glupi stvor nije razumio da može uživati u ljubovanju s kraljem samo ako će todržati u tajnosti?

- 160 -

Zatim je jednoga dana - baš kao što je Katarina i očekivala - ledi Fleming skrivilavlastitu propast.

Povjerila se Madalenni.Kada ju je Madalenna o tome izvijestila, Katarina je prasnula u glasan smijeh. Od te se

žene moglo očekivati da odabere upravo Madalennu!— Upitala me znam li čuvati tajnu — reče Madalenna.— A ti si rekla da znaš. Tako je, Madalenno. Zatim ti je ispričala kako je kralj svake

noći posjećuje. A jesi li joj ti na to rekla da sve već znaš, jer si skrivena gošća njihovihodaja, svjedokinja njihove pohote?

— Ja... ništa o tome nisam govorila.— Dobro da je tako. Hajde, Madalenno, ne trati vrijeme. Što ti je rekla?— Brižno sam zapamtila njezine riječi da vam ih prenesem točno onako kako sam ih

čula. »Bogu hvala«, rekla je. »Trudna sam.«— Trudna! — viknula je Katarina. — To je rekla?— Upravo tako, madame. Rekla je: »Dijete je kraljevo, zbog toga sam sretna i

počašćena. Tako sam dobra zdravlja. Mislim da se u kraljevskoj krvi krije neka čarolija, pase zato tako dobro osjećam«.

Katarina je stala uz prozor i zagledala se u vrtove pod sobom. Dijete. Montmorencyjevplan ovime je otišao predaleko.

Pažljivo promatrajući kralja, počela je vjerovati da se zasitio tog smiješnog stvorenja.Postajao je sve nemirniji, pa je Katarina slutila da razmišlja o Diane. Nije važno. Bit će muteško priznati nevjeru. Tko zna, možda nakon bolesti Diane više ne bude tako lijepa, takooštroumna. Možda je Montmorencyjev plan upalio. Možda je ledi Fleming dobro odigralaulogu koja joj je dodijeljena, a sada je na kraljici bio red da uskoči.

Stigle su vijesti da se Diane brzo oporavlja. Katarina mora djelovati brzo, prije njezinapovratka na dvor. Mora se sjetiti lekcije koju je naučila od Diane u vrijeme onenesmotrenosti u Piedmontu. Mora kralju pokazati da će mu, zatekne li se u neugodnompoložaju, supruga pomoći onako kako je to ljubavnica često činila.

Smjesta ga je potražila i pronašla ga s djecom.— Henriče, željela bih s vama porazgovarati. Riječ je o nečemu prilično važnom.— Ubrzo ću vam se pridružiti u vašim odajama — rekao je.— Oh, molim vas, gospodaru - reče Marija — ne ostavljajte nas još. Tek ste kratko s

nama.Katarina je oštro pogledala Mariju. Nije bila zaluđena malom kraljicom kao što su to

očito bili svi ostali. Ljepota i otmjenost, prema Katarininu mišljenju, nisu bila opravdanjeza drskost i bezobrazno ponašanje.

»Grdno se varate, kraljičice moja«, mislila je Katarina, »ako mislite da me možetenekažnjeno izazivati.«

Bezobrazno stvorenje već je gotovo koketno podizalo prelijepe oči prema Henriku,moleći ga da se ogluši na zahtjev svoje supruge.

Henrik joj je s ljubavlju pomilovao zlaćanu kosu.— Dobro, još nekoliko trenutaka. A zatim moram čuti što kraljica želi od mene.Katarina je izjurila. Marija Stuart morat će naučiti da se ne može dovijeka ovako

ponašati. Već je osvojila Katarinina sina i posve ga prisvojila. Za Franju, na cijelome svijetunije postojao nitko drugi osim njegove lijepe i voljene Marije.

Kralj je ubrzo došao za njom, a Katarina se pobrinula da ostanu sami i tek ondaprogovorila.

— Imam uznemirujuće novosti, Henriče.

- 161 -

Podigao je obrve.— Riječ je o ledi Fleming — nastavila je.Kralj se zacrvenio.— Škotkinji? — rekao je.Katarina je kimnula. Nije željela riskirati da oneraspoloži kralja time što će mu

pokazati da zna za njegove tajne sastanke s dadiljom. Bio je čovjek koji voli skrivati svojeslabosti od znatiželjnih pogleda. Zar nije želio da ljudi vjeruju kako je njegova veza sDiane posve platonske prirode? Ono što mu je Katarina željela reći više od svega bilo je:»Možete mi vjerovati. Želim da znate kako se uvijek možete osloniti na svoju suprugu.«

— Došapnula je jednoj od mojih služavki da čeka dijete.Henrik je ustuknuo kao da ga je udarila. Bilo je očito da ništa ne zna o tim

novonastalim okolnostima svoje male ljubavne pustolovine.Utočište je potražio u oholosti.— Katarino — rekao je — intimni problemi jedne dadilje nisu naša briga.Bio je to Henrik u svojem najmanje plemenitom izdanju. Našao se u okolnostima koje

je prezirao, a budući da se nije znao izvući dosjetljivošću, postao je ljutit i uskogrudan.A opet, takvog ga je Katarina najviše i voljela.— Priznajem, to ne bi trebala biti naša briga — glatko je nastavila Katarina — ali od

svoje služavke uspjela sam doznati da je otac dadiljina djeteta osoba na visokom položajuna dvoru.

— Znači, bila je dovoljno diskretna da ne spominje imena? — reče kralj, vidnoodahnuvši.

— Pretpostavljam — odvrati Katarina — da se skandal do sada nije daleko proširio.Upozorila sam svoju služavku da mora šutjeti i uvjerena sam da će me poslušati.

— Nije mi drago — reče Henrik uštogljeno stisnutih usta — da se takve sramotneglasine šire dvorom.

Katarina mu je brzo prišla i nagonski položila ruku na podlakticu.— Gospodaru moj i supruže, možete se pouzdati u mene da ću spriječiti širenje te

priče. — Molećivo ga je gledala: »Zar ne vidite da sam spremna učiniti sve što od menezatražite? Povjerite mi se. Dopustite mi da vam otkrijem strastvenu ljubav kojom sampreplavljena. Dopustite da prestanem spletkariti. Dopustite da s vama uživam u ljubavi.«

Ali već se s nelagodom okretao od nje.— Da — rekao je nemirno — pobrinite se za to, Katarino, molim vas.

Izašao je, a njoj je postalo jasno da je cijeli taj razgovor bio promašen. Je li ovoga putarekla premalo? Katarina Medici bila je oštra uma, ali bi otupio čim bi joj se uključilo srce.

Nekoliko dana poslije, Diane je poručila kralju da je spremna vratiti se na dvor, na štoje on odjahao u Anet kako bi je osobno dopratio.

Sada su već svi znali za priču o Škotkinji. »Dok Diane nema, kralj kolo vodi«, šaputalose. Ali nije li bilo budalasto od njega što je izabrao takvu smiješnu ženu za svojenestašluke? Sada će se vidjeti što će o svemu tome reći madame Diane. Je li ovo kraj kralje-ve privrženosti ostarjeloj vojvotkinji? Malo vjerojatno! Ta odjahao je u Anet da je dovedenatrag na dvor! Ali valja imati na umu da je zub bolesti možda nagrizao čari te postariježene. Zanimljive li zgode: Diane se vraća s kraljevskim ljubavnikom, dok škotska dadilja -barem u svojim očima - raste u važnosti kao i u struku.

Kralj se s Diane vratio u Pariz. Premda je bila bijeda i mršavija, mnogi su se slagali da jeljupka kao uvijek, a povrh toga, kraljeva privrženost bila je očigledna. Nesretna Katarina

- 162 -

koja ga je promatrala pažljivije od ostalih, primijetila je kajanje u njegovu držanju -skriveno kajanje - i znala je da ga jako brine nevjera koju još nije priznao Diane.

Ali zar je to bilo važno? Katarina je konačno shvatila. Ona i Montmorency potratili suvrijeme. Ništa se nije moglo ispriječiti između kralja i vojvotkinje. Nikakva kratkotrajnaljubavna pustolovina s riđokosom dadiljom, nikakvo spletkarenje oštroumne žene nijemoglo razvrći ono što je zasigurno bilo najdugotrajnija ljubavna veza u povijestiFrancuske.

Ipak, Diane će morati otrpjeti nešto nelagode, a Katarina će se morati time zadovoljitikad već ne može slomiti kraljevu odanost.

Diane nije izgubila ništa od svoje lukavosti. Čim je čula vijesti, obratila se Katarini.— Čujem da će ledi Fleming postati majka — reče Diane.— I ja sam tako čula, madame — krotko će Katarina.— Ta žena prava je glupača — reče Diane. — Suviše priča. Zna li Vaše Veličanstvo da

je dijete kraljevo?— I to sam čula. Bojim se da je situacija ozbiljna za nas obje.— Kada glupačin jezik počne klepetati, situacija postaje ozbiljna za sve umiješane.

Smatram da biste trebali ustrajati na njezinu progonu s dvora.— Razumijem — reče Katarina. — Jeste li o tome razgovarali s kraljem?Diane je slegnula ramenima kao da želi reći kako to ne smatra vrijednim kraljeve

pažnje. Kako li je samo mudra bila! Tako će Henriku dati do znanja da toj nevjeri - koja sedogodila za njihove neizbježne razdvojenosti - ne pridaje ni najmanju važnost. Isti stavzauzela je i nakon incidenta u Piedmontu. Kako je lako vladati ljubavnikom kad ga neljubiš žestokom žudnjom, vatrenom strašću koja ti oduzima zdrav razum, koliko god inačebio mirne naravi. Katarina je prepredeno rekla:

— Kralj je ljubio tu ženu. Nedvojbeno si zato pridaje toliku važnost.— Madame, kratkotrajna kraljeva naklonost ne opravdava indiskreciju.Oh, bila je pametna! Ona je sebi pridavala veliku važnost, ali nikada nije bila

indiskretna.— Kralj možda neće pristati na njezino izgnanstvo — zlobno će Katarina. — Možda će

je poželjeti zadržati na dvoru.— Ne želi je više zadržati na dvoru.Dvije žene su se mjerkale. »Učinite što vam je rečeno!« Govorila je neokrunjena

francuska kraljica. »Kralj se zabavio zato što mene nije bilo u blizini. Upamtite to. Vi nistemogli spriječiti da zastrani. To je razumljivo. Ali sada sam se vratila, a dadilja koja ga jenakratko zabavila može biti otpravljena.«

Katarina je kapcima kao kukuljicama skrivala blistave oči, plašeći se da bi mogle odatikoliko mrzi tu ženu.

— Ne sumnjam, madame — nije se mogla suzdržati da ne kaže — da poznajete željekraljeva uma jednako dobro kao i one njegova tijela.

Smjesta je shvatila kakvu je glupost učinila. »Ali ja sam kraljica!« slabašno je pomislila.»Neka to upamti.«

Diane je za nijansu problijedjela, ali ničim drugim nije odala bijes.Smireno je rekla:— Kao što Vaše Dobrostivo Veličanstvo zna, oduvijek se trudim biti posvećena kralju,

vama i djeci. Zato i jesmo tako izvrsne prijateljice.Zvučalo je kao da se kraljica obraća dvorjanki. A opet, što je Katarina mogla učiniti?

Morala je misliti na to da svaki osmijeh koji prima od svoga supruga duguje toj ženi. Sadaje ponovo vjerovala da čeka dijete, a i to je mogla zahvaliti Diane. Njezin razmjerno snažan

- 163 -

položaj na dvoru dala joj je upravo Diane. Koliko god razdražena bila, nije to smjelazaboraviti.

Podigla je oči prema Dianinu licu.— Madame, u pravu ste kao i obično. Žena je pogriješila što je previše govorila.

Pobrinut ću se da smjesta napusti dvor.— Tako će biti najbolje — nasmiješila se Diane. — Moramo se pobrinuti da joj ništa ne

nedostaje, jer ne smijemo zaboraviti čije dijete nosi. Međutim, njezina indiskrecija zahtijevaneodgodivo izgnanstvo.

Razgovor je bio završen. Mala spletka je propala. Kao da nikada nije bilo domišljatoosmišljene maskerate ni strastvene Andromede u lovu na Perzeja.

Henrik je bio uvjeren da njegova ljubavnica razumije i oprašta njegov propust. Čak jojje bilo i drago što je pronašao privremenu utjehu. Svoju ljubav nisu smjeli doživljavatisamo kao tjelesnu. Nisu li to oboje znali? Henrik je bio očaran tim objašnjenjem svojebudalaštine. Činio se privrženijim, zaljubljenijim u Diane no ikada.

Ali Diane drugima nije bila spremna praštati kao svojem kraljevskom ljubavniku.Kraljičina šetnja vrtovima s vrhovnim zapovjednikom nije promakla Dianinim uhodama.Ta je šetnja urodila maskeratom, a nije li upravo na maskerati Henrik za partnericu dobioškotsku dadilju? Diane je mislila da zna kako se obračunati s kraljicom, a jednako je takoznala i kako se obračunati s vrhovnim zapovjednikom.

Da bi pokazala kako olako shvaća kraljevu avanturu, namjerno je podsjetila dvor nakraljev drugi propust tako što je u kraljevske dječje odaje dovela Henrikovu kći koju mu jerodila djevojka iz Piedmonta. Ta Henrikova kći bila je prelijepo dijete i više je sličila ocunego ijedno od Katarinine djece. Imala je četrnaest godina, bila je ljupka i mile naravi.Zvala se Diane od Francuske i bila primjer što jedna djevojčica može postati ako joj se zaodgoj pobrine vojvotkinja od Valentinoisa.

Katarina je shvatila da je uzaludno boriti se za kralja s nekim poput nje.Kada su stigli u Saint-Germain-en-Laye, opet se počela mučiti gledajući kralja s

ljubavnicom kroz špijunku na podu.

U rujnu iduće godine, dogodilo se nešto od iznimne važnosti. Bilo je to rođenje jošjednog Katarinina sina. Netko bi mogao pomisliti da rođenje još jednog djeteta nije ništaposebno, jer Katarina ih je već imala šestero, od kojih je petero ostalo na životu. Istini zavolju, bio je to dječak - ali već je imala dva dječaka.

A opet, nešto ju je u tom djetetu duboko dirnulo. Je li to bila sličnost s njegovim ocem?Kao prvo, bio je krupnija, zdravija beba nego što su to bili Franjo, Karlo i pokojni Luj.Zahvaljujući začudnoj moći predviđanja Katarina je znala da će joj to dijete značiti više odostalih.

Krštenje u raskošnom obredu kao i ostali članovi kraljevske obitelji. Kršten je EdvardAleksandar, ali od prvog dana zvala ga je Henrik i pod tim imenom postao je poznat.

— To je zato što me toliko podsjeća na svoga oca! — govorila je.Brinula je za njega više nego za ostale, a on joj je pružao veliku utjehu. Nije više toliko

gledala kroz rupu u podu, općenito je manje uhodila i rjeđe odlazila među građane negoikada prije. Mladi Henrik joj je u velikoj mjeri bio naknada za bol koju joj je stariji Henriknanosio. Obožavala je to dijete. Bio je privržen njoj i plakao kada bi ga Diane uzela unaručje. Nije u čudu zurio u kraljevo lice, već se privijao uz majku.

Napokon je u njezin život ušla druga ljubav, dijete koje ju je tješilo umjesto da je muči,koje je davalo nešto zauzvrat, uzvraćajući ljubav ljubavlju.

- 164 -

Nostradamusov san

Dvadeset tri godine u braku - a njezina ljubav prema suprugu nije jenjala. Još je bilamlada - bilo joj je tek trideset sedam - ali počela se debljati. U posljednjih trinaest godinana svijet je donijela desetero djece, a još je bila strastveno zaljubljena u Henrika kao dok jebila djevojka.

Katarina je znala - zahvaljujući nepogrešivom nagonu - da više neće imati djece. Tegodine na svijet je donijela blizanke - malu Ivanu, koja je umrla nekoliko sati nakonrođenja i Viktoriju, koja je živjela tek nekoliko mjeseci prije nego što je otišla za svojomblizankinjom. Ali između blizanki i voljenog Henrika, Katarina je rodila još dvoje djece.Prvo Margot, kojoj su sada tri godine i dražesna je poput male Marije Stuart, a zatim iHerakla, koji je rođen tek nepunih godinu dana nakon Margot. Katarina je sada moglapredahnuti od rađanja. Izgubila je troje, ali imala je sedmero mile dječice, a među njimačetiri sina.

Smatrala je da si može čestitati na djeci, premda je prestolonasljednik Franjo i njoj iHenriku zadavao velike brige. Teško je obolio od velikih boginja, a kada se napokonoporavio, postao je još osjetljiviji nego prije. Bio je niska rasta, ne baš najbistriji učenik iposve je potpao pod utjecaj male spletkarice, škotske kraljice. Bilo mu je trinaest, aliizgledao je kao da mu nije više od jedanaest. Njoj je bilo tek četrnaest, ali je izgledala kaoda joj je sedamnaest. Mali, šestogodišnji Karlo ju je obožavao i bio je ljubomoran zato što seimala udati za rnjegova brata. Karlo je izrastao u pravog malog glazbenika. Volio je sviratilutnju Mariji i čitati joj stihove. Ona ga je rado slušala, mala zavodnica, uvijek spremnoprihvaćajući ulagivanje, a samo nebo zna da na francuskom dvoru toga Mariji Stuart nijenedostajalo. Prenemaganje tog djeteta bilo bi neizdrživo da nije bilo njezine ljupkosti.Katarini je često i bilo neizdrživo - jer ljupkost ju je, osim u dvojice njezinih Henrika,ostavljala ravnodušnom - ali trpjela je djevojčicu, jer je čvrsto odlučila da će jednoga danaMarija Stuart odgovarati za svoje grijehe.

Katarina je voljela svoje kćeri, Elizabetu i Klaudiju, premda mlako, jer su bile lijepe,dražesne djevojke. U male Margot, premda su joj bile tek tri godine, već je bilonagovještaja da će se razviti u snažniju osobu. Ugodna oku, već sada kraljevskog držanja, slakoćom je osvojila očevo i Dianino srce. Prema majci se ponašala smjelije negoli se ijednodrugo dijete - osim Henrika - usuđivalo. Katarina se divila kćerkici, ali svoju najvećuljubav već je darovala mladom Henriku.

Bilo mu je pet godina, njezinu voljenu djetetu - i bio je pravi Medici u svakom pogledu.Bio je posve njezin. Samo je zbog jednog žalila, a to je da joj je treći sin, a ne prvi. Sve bidala da ga može učiniti francuskim prestolonasljednikom. Bio je predivan. Njegove lijepooblikovane ruke bile su njezine ruke, crte lica bile su mu talijanske, a očima je sijevao kaopravi Medici. Nije bio zaluđen lovom poput svoje braće, premda je bio dobar jahač. Kata-rina se za to pobrinula. Budući da je i sama bila gorljiva jahačica, ustrajala je na tome dasva njezina djeca nauče postupati s konjima. Nije bio manje sklon lovu i ostalim igrama naotvorenom zbog nedostatka hrabrosti. Radije se iskazivao u umnim nego u tjelesnimvještinama. Bio je uglađenog i ljupkog vladanja.

Svi su primjećivali koliko voli tog dječak ajer je, kada je u pitanju ljubav zaboravljala naoprez, kao i pred suprugom. »Kraljica ljubi malog Henrika kao zjenicu svoga oka!«,

- 165 -

govorilo se. Uistinu je tako i bilo. Kada bi ga zagrlila, kada bi slušala njegovo umilnotepanje, kada bi se šepirio u svojem novom, skupocjenom kaputiću - jer volio je odjeću izanimala ga je više nego ijednu djevojčicu - kada bi joj doveo svog psića da ga pomiluje,pomislila bi: »Oh, voljeni sine, ti si pravi Medici. Kada bih te barem mogla postaviti nafrancusko prijestolje.«

Kada bi razmišljala o budućnosti, vidjela bi ga kako se uspinje na prijestolje. »Vidim lija to istinu?«, pitala se ne uspijevajući dokučiti je li ono što vidi pretkazanje budućnosti ilitek uobrazilja, plod snažnih želja.

— Kada bi barem mogao postati kralj! — Uzdisala bi, a zatim rekla: — I postat ćekralj!

Njezina čežnja da vidi u budućnost rasla je iz dana u dan, a kada je čula vijest oizvjesnom proroku, zapovjedila je da ga dovedu na dvor kako bi ga mogla ispitati.

Bio je to crnobradi Židov iz Provanse, Michel de Nostredame, koji je latinizirao svojeime kao ostali učenjaci, pa je bio poznat kao Nostradamus. Dok nije otkrio svoje moći bioje liječnik i studirao na Montpellieru istodobno s onim oštroumnim svećenikom,Françoisom Rabelaisom.

Katarina mu je rekla kako želi da prorekne budućnost njezine djece te da ga je zatodovela u kraljevske dječje odaje. Budući da je u to vrijeme dvor bio u Bloisu, stanovao je ukraljevskim odajama s djecom.

S njim je vodila nebrojene razgovore. Cijenila ga je zbog njegova znanja i poštovala gazbog njegove dobrote. Bio je bistar sugovornik i uživala je u njegovu društvu.

Brzo je shvatio da je, premda ga je unajmila da predvidi budućnost svoj njezinoj djeci,najviše zanima Henrikova budućnost. To joj je i napomenuo, a ona se složila.

— Ostavite se ostalih i posvetite se Henrikovoj budućnosti — rekla je.Poslušao ju je, a nakon nekoliko tjedana imao je vijesti za nju.Molio ju je da se zakune na tajnost, smatrajući da je ono što joj ima reći od velike

važnosti. Bio je čovjek koji mrzi nasilje. Kao liječnik, mnogo se puta suočio sa smrću usiromašnim gradićima gdje je radio među ljudima zaraženima kugom, umotan ukatranjeni ogrtač i s maskom na licu da se zaštiti od zaraze. Bio je spreman izvrći seopasnosti da spasi život, stoga se gnušao sudjelovanja u ičemu što bi nekome život moglooduzeti.

Susreo se s Katarinom u odaji u kojoj je radio.— Ako Vaše Veličanstvo dopušta, želio bih govoriti o vašem sinu Henriku.

Katarina mu je odgovorila da joj ništa ne bi bilo draže.— Preklinjem vas, madame, zadržite za sebe ovo što ću vam reći. Vidio sam

budućnost. Vaš sin Henrik jednoga će dana nositi krunu.Preplavljena radošću, obećala je da nikome neće reći što je čula. Ali kada je ostala sama,

počela je razmišljati o životima onih koji Henrika dijele od prijestolja. Henrik - njezinvoljeni muž - bio je jedan od njih, a sama pomisao na to da će ga netko zamijeniti, pa čak imladi Henrik, pričinjala joj je strašnu bol. Ljubav prema sinu bila je velika, alineusporediva s ljubavlju prema mužu. Mali Henrik bio je tek nadomjestak za veću radostkoja joj je bila uskraćena. Ali, tješila se mišlju da je kralj još mlad, snažan i zdrav - dalekoviše od sve svoje djece - i da mu predstoji još mnogo godina života. Nije smjela razmišljatio kralju, već o budućnosti svog dragog Henrika.

Ali, Franjo je bio na redu prije Karla, a Karlo prije Henrika. Što s njima? Bili su mladi,tek koju godinu stariji od brata. A opet... Nostradamus je prorekao da će Henrik nositikrunu.

- 166 -

Bila je opsjednuta željom da vidi u budućnost. Uposlila je braću Ruggieri. Zadaća im jebila otkriti je li Nostradamus doista zavirio u budućnost ili joj je tek govorio ono što jesmatrao da želi čuti. Braća su se revno bacila na posao, ushićena spoznajom da sukraljičine misli svrnute s kraljeve ljubavnice i usmjerene prema budućnosti njezinaomiljena sina.

Uskoro su joj mogli reći da također vjeruju kako će mladi Henrik ponijeti francuskukrunu.

Od tada, oči bi joj se često zacaklile pri pogledu na Franjino boginjavo lice i čeznutljivobi gledala kako se Karlo igra hranom na tanjuru. Oba dječaka nedovoljno su jela i brzoostajala bez daha.

Katarina je promatrala djecu pri učenju. Brzo su odrastala. Posljednjih godinu danamladi Franjo, kao prestolonasljednik, imao je vlastite odaje. Ubrzo će mu se ostvariti onošto je priželjkivao najviše na svijetu, oženit će Mariju Stuart.

Kako li je samo boležljivo izgledao. Neće još dugo poživjeti. A opet... Nostradamus jenatuknuo da će i on ponijeti krunu, a braća su potkrijepila Nostradamusovo predviđanje.Možda i nije bio boležljiv kao što je izgledao. Sada nije bio prisutan duhom, već ga jepreplavilo uzbuđenje koje je Marija oduvijek u njemu budila. Čeznuo je za tim brakom. NiMarija njemu nije bila nesklona, čak i ovako boležljivom. Sviđalo joj se što je tolikobezuvjetno obožava.

Prema Katarini su svi osjećali veliko strahopoštovanje - čak i Marija. Bio je dovoljansamo jedan pogled njezinih sjajnih očiju da je smjesta poslušaju.

Kada se Marija okrenula da nešto došapne Franji, oštro je rekla:— Marijo, da čujem kako prevodite.

Marija je tekst s latinskog prevela brzo i pametno, kao i uvijek. Dijete je bilo tolikopozorno, toliko bistro da mu je bilo teško pronaći manu. Franjo i Karlo gledali su je sobožavanjem.

»Moraju li je baš obojica tako napadno obožavati?«, pitala se Katarina. »Hoće li takobiti za cijela njezina života?« Katarina je vjerovala da hoće. I samo je dijete u to vjerovalo.Rumena od uzbuđenja, brzo je dovršila odlomak koji joj je Katarina zadala da prevede.

— Bravo! — povikao je Franjo.— Tiho, sine — oštro će Katarina. — Potkrala joj se pogreška.— Nemoguće! — uvrijeđeno je viknula Marija.— Moguće! — rekla je Katarina i ukazala na pogrešku.Marija je bila bijesna, a Franjo i Karlo bili su bijesni na svoju majku. Čak su i Elizabeta i

Klaudija bile na Marijinoj strani, premda to nisu pokazivale jer su prema majci osjećaleviše strahopoštovanja nego dječaci.

— Bili ste dobri, Marijo — reče Katarina — ali ne toliko dobri koliko ste mislili. Da steradili sporije i pažljivije, bili biste još bolji. Dobro je upamtiti da suviše ponosa nerijetkovodi u propast.

Djevojčica se zacrvenjela i iznova prošla cijeli odlomak. Toga puta je svaka riječ bilasavršena. Moralo se priznati da je uistinu mala pametnica.

— Hvala vam. Vi stariji sad možete otići. Želim čuti Henrika i Margot.Ali, podučavajući mlađu djecu, bila je svjesna starije koja su se u kutu došaptavala.

Franjo je gutao Marijine riječi držeći je za ruku, a u očima mu se jasno vidjelo koliko čezneza njom. Karlo je mrzio starijeg brata zbog toga što mu je pripala čast da oženi Mariju, a dase Karlo rodio prvi, ta bi čast pripala njemu.

- 167 -

»Siroti mali kraljevići!«, pomislila je Katarina. Rođeni su živjeti u zavisti, strahu imržnji. A Marija Stuart je, pak, rođena izazivati nevolje onima oko sebe... a možda i sebisamoj, jer to će dijete morati naučiti da drugima i nije toliko važna koliko sebi.«

Pred Katarinom je sada stajalo dvoje najvoljenije djece, jer premda joj se ponekadčinilo da mlađi i stariji Henrik dijele svu njezinu ljubav, nije mogla a da ne voli i svojubistru, prelijepu kćerkicu. Bilo je pravo zadovoljstvo slušati trogodišnjakinjinu drskost,razmišljati o njezinoj ljepoti i usto se podsjećati da je ta mala Margot njezina kći.

Ali pažnju su joj neprestano odvlačila starija djeca pa se, uzevši Henrika u krilo iobgrlivši Margot, samo pravila da im je posvećena, a zapravo je prisluškivala skupinupred prozorom.

Marija je sjedila na klupi ispod prozora dok je Franjo sjedio na stolcu i netremice jegledao, držeći njezinu ruku koju je pustila da mlitavo leži u njegovoj. Karlo se ispružio napodu također opčinjeno zagledan u nju. Klaudija i Elizabeta sjedile su na stolcima blizunje.

Marija je govorila o religiji, na što se Katarina namrštila smatrajući temuneprimjerenom.

Tijekom posljednjih godina, mnogi su krvlju natopili francusko tlo. Nakon krojačevesmrti Henrik se zakleo da više nikada neće svjedočiti spaljivanju na lomači, ali to nijespriječilo da mnogi završe u plamenu. Chambre Ardente marljivo je radio svih tih godina.Vlažna, pljesniva Conciergerie i surova Bastille bile su pune heretika. Njihovi kriciodzvanjali su užasnom Salle de la Question. Tisuće su prepuštene borbi sa štakorima ismrti od gladi u tamnicama velikog i malog Chateleta. Mnoge je snašla grozna smrt nakotaču ili pod divljim konjima, nekima je kliještama kidano meso, a zatim u rane ulijevanorastaljeno olovo, neki su bili obješeni nad tihom vatrom da se polako peku. Svim timžrtvama prvo su iščupani jezici kako gledatelji ne bi bili dirnuti njihovom pobožnompjesmom ili molitvama. Sve se to činilo po kraljevoj zapovjedi u ime Svete Crkve.

A sada je mala katolkinja Marija - pod utjecajem svojih ujaka, de Guiseovih - o tomegovorila kraljevićima i kraljevnama.

Kada ih je Katarina pozvala, prkosno su joj prišli.— Ne priliči govoriti o takvim temama — oštro im je rekla.— Znači, ne priliči govoriti o stvarnosti? — upita Marija.— Mislila sam da znate kako je neučtivo govoriti o neugodnim stvarima.— Madame — lukavo će Marija — zar vi ne mislite da je potrebno našu zemlju

osloboditi heretika?— Rekla sam da to nije tema za dječja usta. To je jedino što vas se tiče. Idite i upamtite

da vam zabranjujem razgovarati o takvim stvarima.Otišli su, a Marija Stuart, drska koliko se usudila biti, počela je s omalovažavanjem

govoriti o najnovijem plesu i to prezirnim glasom, želeći da je Katarina čuje. To ju jerazdražilo, ali je još gore bilo to što je time zadobila divljenje dvojice dječaka i dvijedjevojčice.

Katarina je poželjela ščepati tu bezobraznu djevojčicu, baciti je preko stolice i šibomistjerati bezobrazluk iz nje, i to tako da svi svjedoče njezinu poniženju. Da to učini? Ne! Nebi priličilo francuskoj kraljici da šiba svoju nasljednicu.

Sat u kojem je Katarina najviše uživala bio je onaj u kojem je okupljala svoj serkl. Tadajoj se činilo da je uistinu kraljica.

Kralj i Diane dobrostivo su joj to dopustili - bila je to nagrada krotkoj i uslužnoj ženi.Razglasila je da je zasnovala serkl kako bi primala muškarce i žene s dvora i tako se bolje s

- 168 -

njima upoznala. Razgovori su morali biti poticajni i kulturni. Sudjelovati u kraljičinomserklu smatralo se čašću, a biti iz njega isključen, uvredom.

Kralj je često sudjelovao. Smatrao je da mu tu dužnost nameće udvornost, stoga bisvaki put došao, osim kada bi bio »kod kuće« u Anetu, ili u lovu, u kojem je običnosudjelovala i Katarina. Diane je kao kraljičina prva dvorska dama također morala biti na-zočna. Montmorency je povremeno dolazio, premda je govorio kako mu je nelagodnoboraviti u damskim odajama i da dolazi samo zato što voli s kraljicom razgovarati onjezinoj djeci, koja su mu uvelike prirasla srcu. Dolazili su i de Guiseovi, a Katarini je bilodrago što su tamo, premda ih se vrlo bojala, znajući da su nemilosrdno ambiciozni ljudikoji svojoj nećakinji Mariji Stuart stavljaju riječi u usta. Katarinu je užasavala pomisao daće Franjo postati Marijin rob, a Marija tek oruđe u rukama tih spletkaroša. Molila sesvecima da prođu još mnoge godine prije nego što se Franjo s Marijom uspne naprijestolje. Kralj je bio čio i nijedan mu sin nije bio ravan po snazi. Katarina se svako malopodsjećala da su Franjo I. i njezin otac umrli od iste užasne bolesti. Ona i Henrik bili suzdravi, ali jesu li izbjegli zatrovanoj krvi samo da bi je prenijeli svojoj djeci? Mladi Franjo iKarlo bili su boležljivi. Odjednom se nasmiješila. Ali njezin voljeni Henrik nije. Ponovo sevratila staroj temi.

Sada je sa zadovoljstvom i odobravanjem gledala članove svog serkla. Pjesnici Ronsardi Joachim du Bellay međusobno su se prepirali, jedan od tri brata Coligny živahno jerazgovarao s Henrikovom sestrom Margaritom, kojoj još uvijek nije bio pronađen suprugpremda je zakoračila u tridesete, a ljupka Anne d'Esté, Talijanka udana za Francisa deGuisea razgovarala je s preostalom dvojicom Colignyja. Sve najvažnije osobe dvorazaključile su da je korisno sudjelovati u kraljičinu serklu.

Jedina osoba koju nikako nije mogla isključiti bila je Diane. Sav njezin trijumf pretvaraose u gorčinu kada bi se osvrnula i ugledala svoju neprijateljicu. Dok je primala počasti onihkoji su je okruživali, Katarina nije mogla spriječiti slike koje bi joj svako malo bljesnulepred očima, male vinjete, prizori iz spavaće sobe ispod njezine odaje u Saint-Germainu.Njihovi iskazi nježnosti i strastveno vođenje ljubavi urezali su joj se u pamćenje. S Diane jetrebala sravniti mnoge račune. Katarina nikada nije zaboravila kako ju je prije nekolikogodina, kada je trebalo imenovati regenta jer je Henrik otišao u rat, a tradicija je nalagalada se regentom proglasi kraljica, Henrik, na Dianin nagovor, okružio tolikim savjetnicimada je njezina moć bila posve poništena. Katarina je sve prihvatila bez pogovora, ne želećida narod sazna koliko je, po ljubavničinoj zapovijedi, kralj unizio svoju suprugu. Nije tozaboravila. Nikada to neće zaboraviti, jer je to sjećanje bilo gotovo jednako gorko kao isjećanja koja je skupila gledajući kroz rupu u podu.

Prišao joj je Montmorency. Donio je novi lijek za maloga Herakla, jer je čuo da je dijetebolesno.

— Monsieur, suviše ste dobri! — reče Katarina. — Slonov zub koji ste mi donijelipokazao se dobrim za Karla.

— Nadam se da ste ga dobro otopili, madame.— Naravno.— Ovo je posebna trava. Iskušao sam je na slugama.

Oči vrhovnog zapovjednika bile su uprte u Diane koja je razgovarala s vojvodom odGuisea, Marijom Stuart i prestolonasljednikom. On i Diane bili su neprijatelji, ali u tajnosti,da ne bi razglašavanjem svog neprijateljstva uznemirili kralja. Diane nikada nijezaboravila kakvu je ulogu vrhovni zapovjednik odigrao u priči sa škotskom dadiljom.

Katarina se osvrnula i ugledala Francisa de Vendomea. Toplo se osmjehnula, jer je tomčovjeku bila posebno sklona.

- 169 -

Bio je naočit - čak štoviše, bio je jedan od najnaočitijih muškaraca na dvoru - a usto ikraljevske krvi zbog rodbinskih veza s obitelji Bourbon. Prema kraljici je uvijek bioiznimno udvoran, ali i hladan prema Diane, što je bilo još važnije. Počelo je to dok je Dianetražila muževe za svoje kćeri i zaključila je da je Francis de Vendome, zbog svojekraljevske krvi, dobar parti. Francis de Vendome, koji je nosio naslov vicedoma odChartresa, oholo je odbio savez s djevojkom koju je Diane poslije uspjela udati za jednogod braće de Guise. Katarini se zbog toga mladić svidio, a on joj je zauzvrat pokornopristupao i divio joj se s dužnim poštovanjem. Bila je sretna što ga vidi u svom serklu.

Montmorency se udaljio, pa je dopustila vicedomu da sjedne do nje.Mladić je bio zabavan, uvijek spreman podijeliti najnovije glasine, a i više je puta

zaliječio njezinu povrijeđenu taštinu. Iz pogleda koji su im upućivani, znala je da seokupljeni pitaju je li to početak ljubavne pustolovine - premda u kraljičinu životu nikadanije bilo ničega sličnog.

— Vaše Veličanstvo večeras izgleda čarobno. — Mladićevo lijepo lice približilo sekraljičinu, a ona se trudila pokazati da je laskanje ne zanima. Podsjetila se da joj nitko ne bizamjerio i da nije tako, jer je u njezinu životu, provedenom u poniženjima na francuskomdvoru, uistinu nedostajalo laskanja.

— Čini se da jadnog starog Montmorencyja večeras nešto muči — rekla je.— Riječ je o njegovu sinu. Starac za dječaka gaji velike ambicije, a dječak je, čuvali ga

sveci, ambiciozan u ljubavi.— Mislim da dječak ima duha — reče Katarina.— Ono što bismo mi nazvali duhom, madame, stari zapovjednik naziva glupošću.

Katarina se nasmiješila. Cijeli je dvor već brujao o Montmorencyjevoj aferi. Kralj jeponudio svoju izvanbračnu kći, Diane od Francuske, sinu vrhovnog zapovjednika, azapovjednikov sin već je bio obećao brak jednoj od Katarininih dvorskih dama. Mon-tmorency je bio izvan sebe od bijesa zato što je mladić tim nepromišljenim činomprokockao priliku da poveže obitelj s kraljevom. Djevojku koju je njegov sin namjeravaooženiti zatvorio je u samostan i pokušavao od pape izmoliti poništenje zaruka.

— U svakom slučaju — nastavio je vicedom — to je veliko iskušenje. Stari vrhovnizapovjednik bio bi presretan da mu sin sklopi tako visok brak. Moramo ga razumjeti.

— Lako je razumjeti osjećaje vrhovnog zapovjednika, kao i one njegova sina. Potonjinije prvi muškarac koji je odbio brak premda se njime mogao okoristiti.

Nasmiješili su se jedno drugome. Katarina je govorila o vicedomovu odbijanju zaruka sDianinom kćeri.

— Madame - šapnu vicedom — ovdje je i netko tko se naslađuje nevoljom vrhovnogzapovjednika.

Ponovo su se mogli zajedno nasmiješiti, ugodno i prisno. Bilo je ugodno čavrljati snekim tko je dokazao da ne želi služiti Diane.

— Kako samo dobro kriju svoje neprijateljstvo od kralja! — reče vicedom.Kraljica je zašutjela, pitajući se nije li otišao predaleko. Bio je ambiciozan. Nije

pretpostavio da će ostarjela Diane ovako dugo zadržati utjecaj na dvoru, ali čak je i sada,gledajući njezinu srebrnu kosu - bila je lijepa bez obzira na sjedine - i sluteći, kao svi ostali,da će zadržati kraljevu pozornost do smrti, bio siguran da je dobro postupio izborivši se zanaklonost tihe kraljice, a ne Dianinu. Odlučio je strpljivo čekati jer kraljica je bila mlađa.Zagledavši se u te tamne oči koje su se činile posve blagima, u njima je ugledao nešto što jeostalima promicalo. Otkrio je da Katarina nije nevažna osoba kakvom je mnogi smatraju.Pamtio je smrt prestolonasljednika Franje koja ju je učinila kraljicom. »Ah, gospo gujo«,mislio je, »biste li vi mogli rasvijetliti tu zagonetku?« Mogla je biti prepredena i vješta, ali

- 170 -

istodobno je bila i zapostavljena žena. Nije bio bogat, ali njegovo lice, odgoj i udvornoponašanje bili su njegovo bogatstvo, stoga je uvijek imao velikog uspjeha kod žena.

— Kako li je samo lijepa — reče Katarina — u svom crnom i bijelom ruhu. Boljepristaje njezinoj srebrnoj kosi nego što je nekoć pristajalo vranim uvojcima.

— Lijepa, dabome. I kako je samo dobra zdravlja. Tu mora da se krije neka čarolija.Ali čak ni čarolija ne može dovijeka odgađati starost.

— Da, znatno je ostarjela otkada sam je prvi puta vidjela.Približio joj se, na što se ona malo odmakla.— Tisuću se puta ispričavam, madame — rekao je. — U jednom blaženom trenutku

zaboravio sam da ste kraljica.Oborila je pogled odajući blago nestrpljenje, ali znao je da mu nije zamjerila. Vicedom

je ozbiljno pomišljao na ljubavnu aferu s kraljicom. Bio je siguran da bi iz toga izvukaoveliku korist, a siromašni Bourboni kojima su se na putu do prijestolja prepriječila četirikraljeva sina, nisu si mogli priuštiti da zanemare ijednu priliku za napredovanje.

Katarina, suviše pronicljiva da bi joj promakle njegove misli i da ne bi posumnjala unjegove pobude, pitala se kako bi mogla iskoristiti vicedoma. Diane je starjela. Kralj je biopomalo prostodušan. Nikada o svojoj supruzi nije razmišljao kao o privlačnoj ženi. Je libilo moguće privući mu pažnju dopuštajući da pomisli kako se za nju zanima jedan odnajnaočitijih muškaraca na dvoru?

To je valjalo uzeti u obzir. Stoga je dopustila vicedomu da ostane uz nju i naokobezbrižno slušala uvijene komplimente koje je s takvom lakoćom nizao.

Gledala je dvoje zaljubljenih - Mariju i Franju - na klupici pod prozorom. Francis deGuise i kardinal od Lorrainea još su bili s njima. Prepredeni dvojac veselo je ćaskao, a djecabi svako malo prasnula u smijeh potaknuta njihovim očigledno dosjetljivim razgovorom.Mladi Franjo je zadivljeno zurio u de Guisevo ožiljcima prekriveno lice. O čemu je vojvodade Guise govorio? O Metzu, gdje je porazio Španjolce? O svom ulasku u Pariz, gdje su galjudi obožavali kao što će uskoro i Franjo? Uspio je pretvoriti u prednost čak i taj užasanožiljak na licu - koliko god odvratan bio - zbog kojeg je i dobio nadimak Le Balafré. Strašnivojvoda de Guise, najveći vojnik u Francuskoj, pariški miljenik, najveći spletkar uspletkarskoj obitelji, bio je ujak onoj koja će jednom postati kraljica! U tom će slučaju braćade Guise biti sila koja stoji iza prijestolja. Sada je govoreći privlačio ostale, a njegov brat,kardinal od Lorrainea, u tome mu je pomagao. Kardinal je bio jedan od najokrutnijih,najlukavijih, najdomišljatijih, najambicioznijih i najnemoralnijih ljudi koji su ikada stremiliostvarenju svojih ciljeva pod svetačkom crkvenom haljom. Jednako je spremno navodiobiblijske stihove i klasike kao i lascivne pripovijesti. Bio je posve beskrupulozan. A taj ječovjek s Francisom de Guiseom stajao iza škotske kraljice i malog Franje, iščekujućikraljevu smrt da bi preko te djece vladali Francuskom. Kome su ti ljudi sada laskali -blijedom, krhkom, malom prestolonasljedniku ili ljupkoj djevojci sjajne, bujne kose, snajdražesnijim osmijehom u Francuskoj? Lukavi ujaci upravljat će svojom nećakinjom, jerih obožava, a djevojka će istodobno vladati prestolonasljednikom, jer je u nju strastvenozaljubljen.

Katarina odjednom ustade. Odlučila je prekinuti razgovor pred prozorom.— Zaigrajmo neku igru — rekla je. — Neka to bude paille-maille.

U toj igri mogli su sudjelovati muškarci i žene, a bilo je bolje da igraju nego dasudjeluju u opasnim razgovorima.

Marija Stuart pogledala je buduću svekrvu u oči i stisnula usne. Znala je da je živahnirazgovor u kojemje uživala namjerno prekinut.

- 171 -

»Tako dakle!«, pomislila je Marija. »Ljubomorna je. Prestolonasljednik i ja okruženismo najvažnijim ljudima u zemlji i to je ljuti. Kći trgovca boji se da će izgubiti i ono malodostojanstva što joj je preostalo!«

Katarina je primijetila djevojčino negodovanje i u sebi se nasmijala. »Glupa mala MarijaStuart! Misli da joj ujaci laskaju zbog ljepote i ljupkosti. Ne shvaća da čak i zapokvarenjake poput braće de Guise postoje važnije stvari od lijepih djevojaka.«

Kralj se priključio igri s jednakim poletom koji je pokazivao i u svim drugimsportovima i sa sportskim duhom koji je svako nadmetanje činio neformalnim, kao da unjima ne sudjeluje kralj.

»Kako samo plemenito izgleda dok igra!«, pomislila je Katarina, pitajući se kada će ihoće li poodmakla dob ublažiti njezinu žudnju.

Prolazeći između igrača, nije mogla prečuti primjedbu Marije Stuart izrečenu u zao čas:— Ne voli vidjeti da ste vi, gospodo, zaokupljeni mnome i Franjom više nego njome.

Nije li to očekivano od kćeri jednog trgovca?Katarinino lice ostalo je bezizražajno. Neka uvreda za sada prođe nekažnjeno, ali neće

biti zaboravljena.Ali, gledajući kralja, nije imala mnogo vremena za razmišljanje o djevojčici. Nije mogla

živjeti bez nade da će ga jednoga dana odmamiti od Diane.Bi li bilo moguće raspiriti plam ljubomore? Bi li se s njom probudila i uspavana strast?Razmišljajući, pogledom je potražila visoku, naočitu figuru vicedoma od Chartresa.

Katarinu su u njezinim odajama dvorjanke odijevale za vjenčanje njezina najstarijegsina. Čula je zvona kako zvone diljem grada, a ljudi su već počeli klicati na ulicama.

Dok su joj preko glave navlačili haljinu optočenu draguljima, razmišljala je odogađajima koji su u posljednjih nekoliko mjeseci snašli kraljevstvo - događajima koji susvoj vrhunac dosegli ovim brakom za koji ni Diane ni kralj nisu željeli da bude tako brzosklopljen. Franjo i Marija bili su još djeca - tek im je bilo četrnaest i petnaest godina. Bili suludo zaljubljeni - barem Franjo, a Marija ga je bila voljna maziti i paziti zbog njegovespremnosti da učini sve što od njega zatraži.

Proteklih nekoliko mjeseci, ujaci Marije Stuart postali su još moćniji. Miljenik Parizapostao je gotovo pariški kralj. Čak je i Diane, koja je nekoć neumorno radila na njihovompromaknuću, bila zatečena porastom njihove moći pa je čak privremeno zaboravila nanesuglasice s Montmorencyjem kako bi se posvetila sprečavanju njihova daljnjeg uzleta.

Što god se događalo na dvoru, ratovi su očito bili neizbježni, a ovoga puta neprijateljiFrancuske bile su Španjolska i Engleska - koje su sklopile savez kad je španjolski kraljoženio englesku kraljicu. Španjolci su stigli do Saint-Quentina, opkolili ga i započeliopsadu, pa je grad ubrzo pao u ruke vojske kralja Filipa, pri čemu je zarobljen i samMontmorency. Pariz se našao u opasnosti, a zemljom je zavladao očaj. Užasnute Parižaneuhvatila je panika, pa su izbijali i nemiri.

Dok su dragulji svjetlucali kao da joj namiguju, Katarina se mogla zadovoljno smiješitijer je iz te nevolje izvukla veliku pobjedu. Imenovana je regentom u Henrikovoj izočnosti,a ovoga je puta, uklonivši sve koji bi je u tome spriječili, građanima Francuske dopustilada nazru pravu ženu ispod pokorne vanjštine. Jasno je uviđala da se Pariz mora prenuti izmrtvila i straha jer će u protivnom cijela Francuska biti izgubljena. Stoga je izišla predparlament zatražiti novac za vojsku i pritom zabranila da se narodu govori kako je ratizgubljen. Bila je toliko rječita, argumenti su joj bili toliko uvjerljivi, a držanje hrabro i, štoje najvažnije, ostala je tako smirena da je pridobila divljenje sviju koji su je dotada smatrali

- 172 -

beznačajnom. Parizu se vratila nada. Prikupljena su sredstva za vojsku. Pokazalo se da jeKatarina u pravu. Rat nije bio izgubljen.

Francis de Guise - Le Balafré - vidio je priliku da spasi zemlju i ovjenča se novomslavom. Oteo je Calais Englezima. Bio je to nevažan gradić, ali utjecaj na moral bio jeogroman jer su Englezi, nakon dvije stotine godina, napokon protjerani iz Francuske, pa jeponižavajuća nazočnost tuđinaca na francuskom tlu konačno okončana. Bilo je malo važnošto je vrhovni zapovjednik Montmorency zarobljen kada je bitke za Francusku mogaovoditi Francis de Guise.

Španjolci nisu uspjeli proširiti komunikacijske linije dalje od Saint-Quentina. Njihovavojska bila je raspuštena i povučena, pa je postalo bjelodano da je kraljičin smjeli poteztraženja novca za nastavak rata poštedio Francusku ponižavajuće i bespotrebne predaje.

Prisjećajući se, Katarina se nije samo slavodobitno smiješila, već se i nadala da ćeostvariti ono za čim joj srce čezne. Prema kraljici više nitko nije mogao ostati ravnodušan.Kralj je ponašanjem pokazivao novostečeno poštovanje prema supruzi. A bio je tu i mladivicedom od Chartresa, koji je samo čekao iskazati joj divljenje i štovanje, koje se nakraljičin znak moglo pretvoriti u nešto dublje. Katarina je svake noći zahvaljivala svecimana čudu Saint-Quentina.

Ali heroj dana bio je Francis de Guise i njemu je trebala pripasti najveća čast. Henrik jepočeo s orijentalnom maskeratom u Rue Saint-Antoine, priređenom njemu u čast. Bila jerazmetljiva, šarena, skupa. Dostojna, govorili su Parižani, njihova voljena La Balafrea. Aliprepredeni vojvoda želio je više slave nego što mu je orijentalna maskerata moglaosigurati. Stoga je, zajedno sa svojim bratom kardinalom, navaljivao na što skoriji braksvoje nećakinje i prestolonasljednika. Svjesni ogromne popularnosti drskih de Guiseovih -koja je nabujala nakon zauzeća Calaisa - kralj i Diane složili su se da brak bude smjestasklopljen.

— Donesite mi biserje — reče Katarina, pa su joj ga donijeli i stavili oko vrata.— Sada mi uvedite djecu da ih pregledam — zapovjedila je.Ušla su - sva osim mladoženje kojeg su pripremali za vjenčanje u njegovim odajama.Katarina je prvo zagrlila Elizabetu i Klaudiju, pohvalivši ih zbog ljupkog izgleda.— Drage moje, vidim da ste uzbuđene što ćete svjedočiti bratovu vjenčanju. Pa,

uskoro ćemo i za vas potražiti muževe, zar ne?— I za mene isto — reče bezobrazna Margot, gurajući se preko reda.— Samo ako uspijemo pronaći nekoga tko će se moći nositi s vašom zloćom,

mademoiselle Margot! — rekla je njezina majka, pokušavajući djelovati strogo pred timnajvedrijim licem.

— Lako je kraljevnama pronaći muževe — reče Margot pokazujući mudrost koja jenadilazila njezinih pet godina. — Ne sumnjam da će se jedan pronaći i za mene.

— Nisam posve sigurna — reče Elizabeta. — Tatina sestra, tetka Margareta, kraljevnaje, a nema muža.

— Tiho, djeco moja, ovo je posve neprimjeren razgovor — reče kraljica. — Zbogvjenčanja ste zaboravili na lijepo ponašanje.

Zatim joj je pogled pao na voljena dječaka. Uzvratio joj je posebnim, tajnim osmjehomkoji su čuvali jedno za drugo.

— A kako je danas moj mali Henrik? Uzbuđen, jedva čeka vlastito vjenčanje?Doskakutao je do nje. Kretnje su mu bile graciozne, više djevojačke nego dječačke.

Ostali su primijetili da se njega nije korilo kada bi kraljici zaboravio ukazati dužnopoštovanje, premda mu je bila majka.

Katarina se sagnula i poljubila voljeno dijete prvo u jedan pa u drugi obraz.

- 173 -

Bilo mu je sedam godina i svakoga dana postajao je sve ljepši i otmjeniji! »Oh, dragimoj«, pomislila je, »kako bih željela da je danas tvoje vjenčanje i da si ti prestolonasljednik!Ti ne bi više volio onu hirovitu plavokosu ljepoticu od rođene maman.«

— Radije bih imao novu kopču za haljetak, maman, nego vjenčanje — ozbiljno ćeHenrik. — Vidio sam jednu prekrasnu, zlatnu, optočenu safirima.

— Dakle, želio bi još jedan ures, ponositi moj kicošu?Naručit će kopču. Darovat će mu je za rođendan.Pokazao joj je svoj kaputić. Nije li veličanstven? Ne sviđa li joj se više od Heraklova, pa

čak i od Karlova? Sam je naložio da se načine preinake.Uštipnula ga je za obraz.— Znači, postao si pravi mali krojač?

Ali morala se podsjetiti da i ostali željno iščekuju da im pokloni pažnju.Natjerala je Karla da se okrene kako bi vidjela kroj njegova kaputića. Smiješni,

natmureni dječarac! Bio je bijesan i ljubomoran zato što se Marija udavala za njegova brata.Oči su mu bile crvene od plakanja. Kako je budalasto da jedanaestogodišnjak misli da jeizgubio ljubav svog života!

Mali Heraklo, još beba, imao je četiri godine i doista je bio lijep, ali mademoiselleMargot sve ih je zasjenila - u Katarininim očima, sve osim Henrika - svojim veselošću,rumenim obrazima i sjajnim očima. Morala se zavrtjeti, nakloniti se, primiti malog Heraklapod ruku i pretvarati se da joj je mladoženja te da se klanjaju okupljenom mnoštvu. Djecasu bila tako smiješna da je i Katarina glasno prasnula u smijeh.

— Zaboravili smo na vrijeme — rekla je naposljetku. — Ne bismo smjeli zakasniti. —Dala je znak slugama. — Odvedite ih i pobrinite se da na vrijeme budu spremni.

Kraljevska svita provela je noć u palači pariškog biskupa, a od palače do zapadnogportala Notre Dame podignuta je galerija. Galerija je bila ukrašena tapiserijama itkaninama protkanim srebrom i zlatom te ukrašenima uzorkom francuskog ljiljana gdjegod je to bilo moguće.

Došlo je vrijeme da se pridruže povorci koja se spremala proći galerijom do NotreDame. Kraljevi dvorjani poveli su put, a slijedili su ih kneževi, kardinali, nadbiskupi iopati. Za njima je išao papinski poslanik s prestolonasljednikom i njegovom braćom, aslijedili su ih kneževi iz obitelji Bourbon. Zatim se ukazao najčarobniji prizor - mladaMarija Stuart sve je zaslijepila u bijeloj haljini s dugačkom povlakom, a na svijetloj,kovrčavoj kosi nosila je zlatnu krunu ukrašenu biserjem i raznobojnim dragim kamenjem.Ljudi su zadržali dah i nisu mogli odvojiti oči od nje dok ju je sam kralj pratio u NotreDame.

Kralja i malu kraljicu slijedila je Katarina sa svojim dvorskim damama.Katarininim budnim očima ništa nije promaklo. Francis de Guise, primijetila je,

posvuda se pokazivao - đavolski privlačan zbog jezovitog ožiljka i raskošne odjeće.Zauzeo je Montmorencyjev položaj velikog meštra kraljeva kućanstva, a Katarina se divilavještini kojom se dodvoravao svjetini. Dopustio je prostom puku da koristi tribine koje suza ovu prigodu podignute.

— Vive Le Balafre! — vikala je svjetina. Dobro je znao kako se dodvoriti siromašnimgrađanima Pariza, bio je njihov miljenik, a odlučio im je biti i kralj.

Kardinal Bourbon dočekao je kraljevsku povorku na ulazu u crkvu. Dok je držaogovor, okupljenom mnoštvu bacani su zlatnici i srebrnjaci. Čak se i u crkvi čula vikaokupljenog naroda, uzvici oduševljenja onih koji su se domogli novca, povici negodovanjai straha onih koji su gotovo pregaženi u gunguli.

Vika nije jenjavala tijekom cijeloga obreda, miješajući se s kricima ozlijeđenih.

- 174 -

Katarini je bilo drago kada su napustili crkvu, jer su tada već oni slabiji uspjeli natjeratiglasnike da prestanu rasipati novac, vičući da će u protivnom prestolonasljednikovovjenčanje biti proslavljeno brojnim smrtima.

U biskupskoj palači čekala ih je gozba nakon koje je kralj s nevjestom otvorio ples.Gledajući ih, Katarina se prisjetila vlastitog vjenčanja i veličanstvenog Franje blagih,razvratnih očiju koji ju je držao za ruku govoreći joj da je od sada Katarina Francuska, a neCaterina Talijanska.

Nešto joj je zapelo u grlu, sažaljenje prema toj sirotoj, neupućenoj djevojčici iz Italije.Da je bila mudra kao danas, koliko bi se nesreće poštedjela!

Ali prišao joj je Franjo, glavni junak dana, poklonio se i zamolio majku da mu ukaže tučast da zapleše s njim.

Nasmiješila mu se.— Dođi, dragi moj prestolonasljedniče, zaplešimo.Sada su ih svi pratili pogledima - kralja i Mariju, nju i Franju. U ovakvim prilikama

osjećala je da u kraljevstvu zauzima mjesto koje joj i pripada.— Dobro izgledaš, sine — rekla je i to je bila istina.— Ovo je najsretniji dan mojega života — odvratio je mladoženja.— Imaš sreće, sine moj. Voliš svoju ženu. To je predivno - pod uvjetom, razumije se,

da je ljubav obostrana.Dječak ju je sažaljivo pogledao. Razumio je. Mislila je na svoju ljubav prema njegovu

ocu i očevu ljubav prema ljubavnici. Jadna maman! Nikada prije o njoj nije razmišljao kaoo »jadnoj maman«.

Međutim, njegov život sada je bio toliko predivan da nije mogao razmišljati o tuđojnesreći. Katarina je vidjela kako pogledom prati po plesnom podiju svoju čarobnu, mladunevjestu.

Nasmijala se.— Marija je ta s kojom bi trebao plesati, sine.— Maman, samo mi jedno recite: jeste li ikada vidjeli ikoga ljepšeg?— Ne. Mislim da nisam. Ali nešto ti moram reći, prestolonasljedniče. Tvoja sestra

Margot mogla bi je zasjeniti.— Ne, maman, to nikako nije moguće.Nasmiješila se, radosna što ga vidi sretnog, jer bio je njezin sin. Neka uživa u sreći jer

bila je uvjerena da mu ne preostaje još mnogo života. Zasigurno neće još dugo živjeti jermora ustupiti mjesto Karlu, a zatim Henriku. Ne smije dugo živjeti!

Bal je završio ubrzo nakon četiri sata poslijepodne, jer družina se morala uputiti nadrugu obalu Seine, u Palaču pravde gdje ih je čekala završna dnevna svetkovina. Kralj ikraljevići jahali su na prelijepim, gizdavim konjima, kraljica i Marija Stuart bile su unosiljkama dok su se kraljevne vozile kočijama, a dvorske dame jahale na bijelimkonjićima. Posvuda su bili ukrasi od raskošne tkanine posute mnoštvom zlatnihfrancuskih ljiljana.

Večera je poslužena u palači pravde koju su gradske vlasti ukrasile tako izvanredno,tako veličanstveno da su ljudi govorili kako je usporediva s Elizejskim poljanama. Svakislijed pratila je ljupka glazba, a gozba je postajala sve veselija, pa je bilo mnogo živahnograzgovora i prpošna smijeha.

Čekao ih je još jedan bal.Vicedom of Chartresa potražio je kraljicu. Katarinu je zarazilo opće uzbuđenje. Bila je

rumena i uzbuđena od vina. Činilo joj se da vidi svijet u ljepšem svjetlu nego ikada prije isrce joj je bilo prepuno nade.

- 175 -

Nije odvajala oči od kralja koji se također činio uzbuđen i sretan, tako da je djelovaomlađe i podsjetio je na njihovu zajedničku prošlost.

»Trebat ću ga dok god je živ«, pomislila je kraljica. »Dok god ljubav poklanja drugoj,ništa mi drugo ne može biti važno.«

— Kakva li će lijepa kraljica biti ta mala Škotkinja! — rekla je.— I sada je na prijestolju lijepa kraljica — odgovorio je vicedom.Oči su mu sjajile. Te večeri neumjereno je popio.Katarina se nasmijala njegovom laskanju, ali mu nije zamjerila.Zadržala je vicedoma uza se. Dopustila mu je da joj u plesu predugo drži ruku,

sigurna da to neće proći neopaženo.Je li Henrik opazio? Činilo joj se da jest.Poštovao ju je zbog njezinog odlučnog poteza u vezi Saint-Quentina. Hoće li je

poželjeti sada kada vicedom od Chartresa svima pokazuje da je smatra privlačnomženom?

Plesala je s kraljem, plesala je s prestolonasljednikom, a sada joj je kao jedini partnerpreostao vicedom.

Kada su se nakon bala vratili u Louvre, Katarina je u zrcalu vidjela da su joj očivedrije, obrazi rumeniji. Nada ju je pomladila deset godina.

Pitala se hoće li je kralj posjetiti. Zamišljala je malu scenu u kojoj je kori zbogponašanja s vicedomom. U mislima mu je radosno uzvratila: »Ali, Henriče, znači li to daste ljubomorni?«

Te noći jedva da je oka sklopila. Čak se i u ranim jutarnjim satima još nadala da ćedoći.

Ali, kao i toliko puta prije, nije došao. Svejedno nije gubila nadu.

Jedno vjenčanje za sobom povlači drugo — rekla je Katarina najstarijoj kćeri.Sirota mala Elizabeta! Kako je sitno djelovala! Bilo joj je tek četrnaest - premlada za

udaju.Katarina je poslala po djevojku da joj sama priopći vijest.

— Voljena kćeri, želim da razgovaramo o tvojoj udaji.Djevojčine krupne, tamne oči nisu se micale s majčina lica.Katarina je pomislila kako se očito smekšala, jer ju je obuzela nelagoda pri sjećanju na

to kako je jednom davno djevojka gotovo istih godina pozvana pred Svetog Oca koji ježelio razgovarati o njezinoj udaji.

— Da, dobrostiva majko?— Znala si, zar ne, da je nakon Franjine svadbe iduća na redu tvoja?Dijete je progutalo knedlu— Da, dobrostiva majko.— Nemoj se žalostiti, jer to je velika i divna vijest. Čeka te dobar brak.Djevojčica je čekala. Tko bi to mogao biti? Razmišljala je o mladićima koje poznaje.

Mogao bi to biti netko iz obitelji Bourbon, zbog njihove kraljevske krvi. Ili možda netko odde Guiseovih, koji su se u posljednje vrijeme uzdigli iznad kraljeva. Bio je tu sin vojvodede Guisea - mladi Henrik. Prilično zastrašujuća, ali i krajnje uzbudljiva mogućnost. MladiHenrik u svemu će se uvrći u oca.

— Oh, maman - provalilo je iz nje — ne držite me u neizvjesnosti. Tko je on? Tko?...— Odlaziš u Španjolsku, dijete moje. Postat ćeš supruga Njegova Najuzvišenijeg

Veličanstva, španjolskog kralja Filipa.

- 176 -

Djevojka je problijedjela i činilo se da će se onesvijestiti. U Španjolsku! Miljama dalekood kuće! Za španjolskog kralja. Ali on je starac.

— Ne čini mi se da si svjesna kolika je to čast, kćeri moja.— Ali, maman - šapnu Elizabeta — to je tako daleko od kuće.— Besmislica! - rekla je Katarina, usiljeno se, glasno nasmijavši. — Pomisli, dijete

moje, bit ćeš kraljica... Kraljica zemlje koju mnogi smatraju najmoćnijom. Pomisli samo!— Ali ja ne želim ići.— Ne želiš biti španjolska kraljica?— Ne, maman. Želim ostati francuska kraljevna.— Što? I biti stara usidjelica poput tetke Margarete?— Pa i ona se uskoro udaje. Zašto ne bih pričekala dok ne budem stara kao tetka

Margareta?— Zato, draga moja, što je odlučeno da ćeš se udati za španjolskoga kralja.— Mrzim španjolskoga kralja.— Tišina! Zar je to ono što mi imaš reći nakon sveg mojeg truda da te odgojim,

zaštitim, naučim svemu što se od kraljevne očekuje?— On je starac.— Tek je prešao tridesetu.— Ali oženjen je engleskom kraljicom, maman.— Sigurna sam da znaš kako je engleska kraljica mrtva.— Ali čula sam da će oženiti novu englesku kraljicu.— Onda ti, koja si slušala glasine, sada moraš poslušati glas razuma. Ti ćeš se, draga

kćeri, udati za kralja Filipa.— Maman... kada?— Oh, sve će biti brzo riješeno, nemaj straha.— Ali upravo se toga i bojim. Hoće li on doći ovamo... po mene ili ću ja biti poslana

njemu?— Vjenčanje će biti ovdje, u crkvi Notre Dame, baš kao Franjino.— Znači... on će doći po mene?Katarina je zagladila kosu sa kćerina uzavrela čela.— Oh, što li si sve ne umišljaš? Misliš li da bi se moćni španjolski kralj otisnuo na

takvo putovanje samo zbog supruge? Ne, udat ćeš se preko opunomoćenika. Kralja ćepredstavljati vojvoda od Alve. Uživala si u Franjinu vjenčanju, zar ne? Pa, sada si ti naredu.

Elizabeta se bacila majci pred noge.— Oh, maman, maman, ne želim to. Ne mogu otići. Ne želim radi tog starca napustiti

dom.Katarina je, smekšavši se, privila kćer uza se. Odvela ju je do sofe gdje su sjele

zagrljene, a zatim joj je stala govoriti kao što nikada nije razgovarala ni s jednim svojimdjetetom, osim s Henrikom. Ispričala joj je o svojem djetinjstvu i ambicioznom rođakuspletkaru, rimskom papi. Pripovijedala je o Murateu i tome kako je narod tražio da budebačena vojnicima, a na kraju joj je ispričala o svom dolasku u Francusku - kako je seužasavala i kako ju je zavoljela.Mlada djevojka je slušala, pa se malo i utješila.

— Ali otac je morao u Španjolsku — žalila se Elizabeta. — Tamo je bio zarobljen.Tamo je proveo najnesretnije godine života.

— Draga moja — reče Katarina — nije na nama da biramo, već da se pokorimo.— Da, draga maman.

- 177 -

— Sve smo patile kao što sada ti misliš da patiš. Možda ćeš u španjolskom kraljupronaći ono što sam ja pronašla u tvom ocu. Na cijelome svijetu nema boljeg muškarca odtvoga oca, a ipak sam nekoć prema njemu gajila iste osjećaje kao ti prema kralju Filipu.

— Nadam se, maman, ali ispunjaju me zle slutnje.Katarina je nježno zagrlila kćer. I sama je bila uznemirena.

Kralj je došao u kraljičine privatne odaje, a ona je raspustila dvorjane.— Razgovarala bili s tobom, Henriče.Okrenuo se prema njoj i sunce mu je obasjalo lice. Ostario je od opsade Saint-Quentina

i više nije bio u cvijetu mladosti. Katarina se podsjetila da je blistavu mladost protratio naDiane, na što se u njoj razbuktala gorka srdžba.

— Riječ je o Elizabeti.Činilo se da je odahnuo.— Elizabeti — ponovio je.— Hoda dvorom blijeda i stisnutih usana. Bojim se da će se razboljeti. Nikada nije bila

posebno snažna.— Djetetu je teško kada mu se odjednom priopći da se udaje — blago će Henrik. — To

bi svakoga uznemirilo.Mislio je na onaj davni dan kada mu je rečeno da će dobiti talijansku nevjestu.Prišla mu je, jer si nije mogla pomoći, i primila ga pod ruku.— Mi to najbolje razumijemo, Henriče, zar ne?— Uistinu je tako.Stisnula mu je ruku.— Neki od nas naučili su da to i nije onoliko loše koliko su mislili.— Tako je.Nasmijala se i oslonila lice o njegov rukav.— Imali smo sreće, Henriče.Sada mu je već postalo nelagodno. Je li se sjetio onih dana kada je zaboravljala na

oprez i preklinjala ga da joj uzvrati ponešto od žestoke, zahtjevne ljubavi kojom ga jeobasipala?

Sva nesretna, primijetila je da se nije promijenio.Ali njegovi osjećaji morali su se promijeniti. U stara vremena smatrao ju je

beznačajnom, a sada je znao da može biti jaka, da može upravljati njegovim ministrima.Između prošlosti i sadašnjosti dogodio se Saint-Quentin.

Ukočeno je stajala pokraj njega.— Ne možemo, dakle, kćeri ponuditi nikakvu utjehu?Odmahnuo je glavom.— Jadno dijete! — promumljao je.— Preboljet će. Boji se zato što je tako mlada.— Preboljet će — ponovio je.— Kao što su i drugi... prije nje.Krenuo je prema vratima. Očajno je rekla:— Henriče, čula sam šaputanja.Zastao je i pričekao, a ona se nehajno nasmijala.— Zabavit će vas. Što mislite, o kome?— Nemam pojma. Ne valjda... ne valjda... — Okrenuo se prema njoj i užasnuto je

pogledao, tako da je osjetila kako joj je srce poskočilo. Nastavio je: — Ne valjda o...Elizabeti?

- 178 -

Ponovno se nasmijala, ovaj put ogorčeno.— Oh, ne, ne o našoj kćeri. Šaputalo se ni o kome drugome već o... meni.— Vama... Katarino! Kako to mislite?— Možda ste primijetili da budalasti mladić - mladi Francis de Vendôme...Henrik je djelovao zbunjeno.— Što s njim? — upitao je.— U posljednje vrijeme stalno pleše oko mene.Henrik se uozbiljio.— Mladi Vendome! — reče. — Bilo bi dobro pripaziti. Ti Bourboni smutljivci su svi do

jednoga. Budite sigurni da nešto želi.Kako ju je samo izluđivao! Nije mu bilo ni na kraj pameti da bi mladić mogao željeti

ljubavnu pustolovinu s kraljicom. Izjavivši kako mladić zasigurno nešto želi, Henrik jejasno pokazao da misli na položaj na dvoru.

Katarina je slutila da je glupo nastaviti, ali nije mogla iz srca izbaciti nadu.— Ima onih koji misle da se mlada budala... zaljubila u mene.Henrik je djelovao zaprepašteno. — Oh, ne mislim da je tako. Trebali biste biti na

oprezu. Smutljivci i mutikaše, ti Bourboni... vječno traže neku korist na dvoru.— Voljela bih da mogu biti sigurna da ste u pravu — bijesno je rekla.Ali njegove misli već su bile daleko pa nije primijetio njezin bijes.Kada je otišao, ushodala se spavaćom sobom. Prema njoj je bio ravnodušan. U ljubavi

nije promijenio stav. I sada ju je samo trpio, kao uvijek. Malo ju je više poštovao, ali to jebilo sve. Poštovanje nije bilo ono što je od njega željela.

U redu, ohrabrit će gospodina de Vendomea! Dopustit će si bezazleno očijukanje.Potaknut će glasine. Možda će tada Henrik obratiti pozornost. To će biti samo očijukanje ujavnosti, ništa više. Ništa više nije ni željela. Željela je samo jednog muškarca i znala je danikada ne bi mogla biti s drugim. Ali život je mogla podnijeti jedino nadajući se i sanjajućida će jednoga dana biti njezin.

Prekinulo ju je kucanje na vratima, a kada je pozvala da uđe onog tko je pred njima,ušao je paž s pismom.

Pogledala ga je, a srce joj je brže zakucalo kada je prepoznala Nostradamusov rukopis ividjela da je poslano iz Provanse, gdje je sada boravio.

Otpravila je paža i sjela pročitati što je astrolog napisao.Čitala je pismo više puta, s lošim predosjećajem. Nostradamus je priznao da joj je

oklijevao pisati, ali da je zaključio kako mu je to dužnost. U zadnje vrijeme snivao jeuznemirujuće snove u kojima su glavnu ulogu imali kralj i kraljica.

Prije nekoliko godina usnuo je san koji ga se toliko dojmio da ga je tada i zapisao. Tajsan sada se ponavljao. U snu je vidio borbu dvaju lavova, koji su se dvaput sukobili. Jedanje od lavova bio mlad, a drugi stariji. Stari lav bio je svladan, mladi lav iskopao mu je okopa je stariji izdahnuo u užasnim mukama. Taj se san ponavljao.

Katarina, koja je žarko vjerovala u moći astrologa i njihov dar predviđanja, duboko senad tim zamislila. Nostradamus je dao naslutiti da je stariji od dvaju lavova kralj, jer jekralj na svojem štitu nosio lik lava. Nostradamus je bio uvjeren da kralju prijeti nekapogibelj. Molio je kraljicu neka dobro otvori oči kako ga ne bi snašla kakva nesreća.

Kraljicu je obuzela duboka potištenost, jer ako je Nostradamus vidio smrt staroga lava,a stari lav predstavljao Henrika i ako je to bila vizija budućnosti, kralja ništa na svijetu nijemoglo spasiti. Ako je suđeno da kralj umre, tada će kralj i umrijeti.

Tko je mladi lav? Španjolska? Ili Engleska? Nemoguće. Nijedna se ne bi mogla nazvatimladom. Možda lav i nije bio Henrik, već Francuska. To je bilo vjerojatnije. Francuska je

- 179 -

bila u opasnosti. Prvi sukob mogao je biti izbijanje onog katastrofalnog rata koji je urodioopsadom Saint-Quentina i završio primirjem Caetau-Cambresis. Nije bilo dvojbe da jepotpisivanjem tog primirja Francuskoj zadan snažan udarac. De Guise mu se protivio,govoreći da je potpisivanjem takvog primirja kralj izgubio više u jednom danu nego što biza dvadeset godina uzmicanja na bojnom polju. Jednim potezom pera kralj je predao svatalijanska područja osvojena u posljednjih trideset godina. To je dovelo do Elizabetina bra-ka i udaje kraljeve sestre Margarete za vojvodu od Savoya. Kralj je bio umoran odtalijanskih ratova i želio je da mu dobar prijatelj, vrhovni zapovjednik, bude pušten izzatočeništva. Neka se Francuska zadovolji time što su otjerali Engleze s francuskog tla.Henrik je izjavio da je Italija stupica koja je gutala francusko blago i francuske živote još odvremena njegova oca i Karla V.

A ipak... zbog tog primirja je diljem Francuske zavladala žalost. To se moglo nazvatiprvim sukobom, a iz njega je stari lav izašao ližući rane.

»Što slijedi?«, pitala se Katarina. »Španjolska? Ili Engleska?«Nikome nije govorila o Nostradamusovu snu, ali joj je sve oko nje bilo sivo. Elizabeta je

poput blijedoga duha obilazila palaču. Nestalo je njezina smijeha, a osmijeh joj je bio teksprdnja prema onome kakav je nekoć bio.

Katarina je često viđala vicedoma od Chartresa, davala mu posebne povlastice,dopuštala mu da sjedi uz nju na njezinom serklu i s očiglednim užitkom slušala njegoveudvorne riječi.

Ali dok su se pripreme za španjolski brak žurno odvijale, Katarina se nije mogla otrestiosjećaja neminovne propasti.

Ljudi iz okolnih područja pristizali su u Pariz. Plesalo se po ulicama, a zvuci veseljaodjekivali su duž Seine. Zastave i stjegovi vijorili su se s velebnih zgrada - francuske išpanjolske zastave.

Bio je velik dan kada je Alva ušao u grad, okružen s pet stotina svojih vojnika,odjevenih u crno, žuto i crveno. Ipak, Parižani su bili razočarani vojvodom - bio je ozbiljančovjek, sav u crnini. Zdesna mu je jahao grof Egmont, a s lijeva knez od Orangea. Tudvojicu sumnjičavo se gledalo. Tek je malo vremena prošlo otkako su zapovijedalivojskama protiv Francuza. Zbunjenom narodu bilo je teško razumjeti prijeke potrebevlasti, spletke i naume kraljeva.

Ovo vjenčanje bilo je drukčije od prethodnog. Tada se njihov prestolonasljednik ženionajljupkijom djevojkom koju su ikad vidjeli. Par je bio dražestan, zaljubljen i čaroban,budući da su zajedno odrasli i sretno se družili osam godina prije stupanja u brak. Bilo jeto čarobno. To je bila ljubav. Ali ovaj ozbiljni Španjolac, sav u crnini, bit će opunomoćenikna vjenčanju njihove male kraljevne! Muškarac čije su ruke umrljane krvlju Francuzaponovit će bračne zavjete s djevojčicom jer je njegov gospodar bio suviše važan da bidošao u Pariz i sam to učinio!

Filip Španjolski! U očima mnogih, bio je pravi zloduh. Već je dvaput bio oženjen, agovorilo se da je bio zao prema staroj engleskoj kraljici i učinio joj život bijednim tako štoje natjerao narod da je zamrzi, a zatim je napustio i ostavio osamljenu. Nova engleskakraljica, crvenokosa oštrokondža, osvetila je svoju sestru. Mučila ga je, vukla za nos,pravila se da ozbiljno razmatra njegove ponude, varala ga, izrugivala mu se i smijala,vjerujući da je sigurna u svojoj otočnoj utvrdi. Budući da ga Elizabeta Engleska nije željela,oženit će Elizabetu Francusku.

Ne, osjećali su da to nije sretno vjenčanje poput prestolonasljednikova.

- 180 -

Gotovo odmah nakon Elizabetina vjenčanja preko opunomoćenika, trebala se udatikraljeva sestra Margareta. Oba vjenčanja trebala su se održati u istom mjesecu.

A opet, kad se narod pita, svako vjenčanje bolje je od nikakvog, jer slavlje donosi spasod mukotrpne svakodnevnice - promjenu od jednolična rada za puko preživljavanje.

Prolomilo se glasno klicanje i šeširi su poletjeli u zrak kada se kraljevna pojavila rukupod ruku s ocem. Bila je odjevena u svjetlucavo srebro i oko vrata nosila golemi kruškolikibiser o skupocjenom zlatnom lančiću, dar budućeg muža. Katarina nije željela da djevojkanosi taj biser, jer se pričalo da biser - obilježen mračnom poviješću - donosi nesrećusvakom vlasniku. Ali kako da se suprotstavi pravilima ponašanja i zabrani mladenki nositimladoženjin dar?

Rijeka je veselo svjetlucala na lipanjskom suncu. Zvona su zazvonila, javljajućiokupljenoj gomili na ulicama da je brak preko opunomoćenika sklopljen. Zasvirale sutrube i fanfare, a iz katedrale je izišla mlada djevojka, sada toliko rumena da su joj samooni u njezinoj neposrednoj blizini mogli vidjeti jad u očima.

— Vive la Reine d'Espagne! — klicala je gomila. Pa to je značilo mir sa Španjolskom.Mir... i svršetak rata! Stoga je bilo lako zaboraviti na mladu djevojku koja će moratinapustiti dom i otputovati preko Pirineja u Španjolsku, tuđinsku zemlju gdje će moratiprovesti ostatak života s čovjekom kojeg nikada nije vidjela, ali o čijoj je hladnoj iproračunatoj okrutnosti mnogo čula.

Ali zvona su zvonila, ljudi su klicali, a na ulicama je svirala glazba.Vratili su se u Palaču pravde na gozbu, a zatim produžili u Louvre na slavlje i ples.

Katarina je gledala kralja kako pleše s kćeri. »Zar nikada neću nadrasti ovu žudnju?«,pitala se. »Zar nikada neću prevladati ovu strast i bol?«

Henrik je djelovao tako sretan kako već dugo nije bio. Razmišljao je o miru, makarprivremenom. Savez sa starim neprijateljem - najbolje rješenje. Bio je umoran od ratova.Osvajanje Italije bilo je očev san, zašto bi ga on morao naslijediti? Njegova vladavinapamtit će se po tome što su Englezi otjerani s francuskog tla. To će izbrisati sramotuAgincourta. Bio je sretan. Njegova djevojčica, Elizabeta? Svladalo ju je strahopoštovanje. Akoga i ne bi u očekivanju braka s moćnim Filipom? Morat će joj pokušati objasniti kakva jojje velika čast ukazana.

Nježno joj je govorio, pa je podigla teške oči prema njegovu licu i pokušala senasmiješiti. Oduvijek ga je svim srcem voljela.

I on je nju volio, kao što je volio svu svoju djecu. Tješio se da nije na članovimakraljevske obitelji da biraju svoje muževe i žene. Nesumnjivo se Elizabeta željela udati zamladog de Guisea. Govorilo se da u Francuskoj gotovo i ne postoji žena koja to ne biželjela. Ali morala je poći za Filipa... kao što je on morao poći za Katarinu. Čovjek se naučinositi s takvim tragedijama.

Otplesali su strogi passemento de España u čast izočnog mladoženje. Kraljica je plesalas vojvodom od Alve.

Ali sve vrijeme dok je Katarina plesala i poslije kada je čavrljala s vicedomom, bila jesvjesna zla koje se približavalo. Nije mogla zaboraviti Nostradamusov san.

Slavlje se nastavilo. Vojvoda od Savoya stigao je u Pariz kako bi oženio kraljevu sestru.Priredio je veličanstvenu predstavu, okružen svojim ljudima u sakoima od crvenog satena,grimiznim cipelama i plaštevima od crnog baršuna obrubljenima zlatnom čipkom.

Moralo se nastaviti s raskošnim zabavama. Vojvoda od Savoya nije smio pomisliti da jenjegovo vjenčanje manje važno od onoga koje je upravo održano.

- 181 -

U Rue Saint-Antoine, nedaleko od Les Tournellesa, gradila se arena za turnir, aKatarina je u svojim odajama u palači slušala udarce čekića dok su radnici podizalipaviljon. Slušajući, postajala je sve uznemirenija. Progonila ju je pomisao da ti ljudipripremaju tribine ili gledalište da bi narod svjedočio pogubljenju, a ne turniru.

»Dopustila sam onom Nostradamusu da me uzruja«, pomislila je.»Nije to ništa. Ta obuzeo me mračan predosjećaj tek kada sam primila njegovo pismo«

Bio je trinaesti lipnja i dan je bio veličanstveno sunčan. Henrik je došao u kraljičineodaje da je otprati na turnir. Izgledao joj je divno i sav je sjajio očekujući zadovoljstva kojaće mu donijeti dan. Volio je nadmetanja poput dječaka, a u malo je toga uživao kao uturnirima.

Nestrpljivo je čekao da krenu, ali nju je obuzela neodoljiva želja da ga zadrži. Danas jojse sve činilo jasnijim nego inače. Dok je stajao na prozoru gledajući okupljeno mnoštvo,pred očima su joj se nizale slike prošlosti koje su je ispunile oprečnim osjećajima. Bila jenaizmjence ljutita i ljubomorna, nježna i strastvena. Morala je potiskivati želju da mupritrči, baci ruke oko vrata, preklinje ga da je poljubi, da vodi ljubav s njom kao nikadaprije, s onim žarom i strašću kakvom je vidjela da obasipa drugu. Oči su joj se napunilesuzama. Prisjećala se kako je stajao na prozoru gledajući užasnu kovačevu smrt. Tada ju jeuhvatio za ruku, a ona je, tješeći ga, osjećala da mu je bliže no ikada prije.

— Dođite – rekao je – spustimo se u arenu. Nestrpljivo očekuju početak turnira.Slušajte kako kliču. Kliču nama.

Žurno mu je prišla, primila ga za ruku i nije ju ispuštala. Iznenađeno ju je pogledao.— Henriče – strastveno je rekla – ne idite... Ostanite ovdje, sa mnom...Pomislio je da je poludjela. Odjednom se nasmijala i spustila ruke.— Katarino, ne razumijem vas. Ostati ovdje?...— Ne! Žestoko je viknula. – Ne razumijete. Kada ste me uopće razumjeli?Ustuknuo je. Odjednom ju je obuzeo strah. Kakva li je samo budala bila! Zar u svojim

godinama još nije naučila obuzdati strast?— Kako glupo – rekla je. – Ja... nisam pri sebi. Zabrinuta sam... Henriče, očajno

zabrinuta.Djelovao je zaprepašteno, ali više nije bio zbunjen. Bila je zabrinuta. Znači da to nije

bio jedan od onih ispada kakvi su ga nekoć uzbunjivali i užasavali.Oklijevala je. Nije bio trenutak da mu ispriča o snu. Rekla je:— Naša kćer... djeluje tako nespretno. Brine me, Henriče. Plaši me.U njezinim očima bilo je prave bojazni, ali ne za Elizabetu. Ipak, on joj je povjerovao

pa ju je pokušao utješiti.— Proći će to, Katarino. To je zato što je još dijete.— Izgleda tako nesretno.— Ali znamo da takve stvari prolaze. Nisu tako loše kao što se čine.Očajnički je nastavila govoriti, a jedina joj je želja bila da ga zadrži uza se.— Što znamo o kralju Filipu?— Da je španjolski kralj, da je najmoćniji čovjek u Europi... da na njegov brak s našom

kćeri s pravom možemo biti ponosni.Bacila mu se u naručje i privila uz njega.— Tako ste mi dobri, Henriče. Tako ste razboriti, tako hladne glave.Drhtavim rukama milovala je njegov haljetak, a kada je podigla pogled vidjela je da

joj se blagonaklono smiješi. Nije znao da se uz njega privija strastvena žena. Mislio je da jeriječ o zabrinutoj majci.

- 182 -

— Hajde, Katarino, vaša zabrinutost posve je prirodna – rekao je. – Ali ne smijemoviše otezati, spustimo se u arenu. Zar ne čujete kako nestrpljivo čekaju početak turnira?

Uhvati ju je za ruku i izveo iz sobe.Kada su napustili palaču i fanfare najavile njihov dolazak, svjetina je počela

neobuzdano klicati.— Vive le Roi! Vive la Reine! — klicao je narod.

»Da«, mislila je Katarina. »Živio kralj! Živjela kraljica! I za ime Božje, počnite više s timturnirom!«

Katarinu cijelog dana nije napuštao nemir. Sunce je žestoko peklo ložu u kojoj je sjedilas vojvodom od Savoya i dvorskim damama, ali nije bilo toliko žestoko kao njezina mržnjaprema Diane koja je sjedila uz nju, bijele kose i kraljevska držanja, sigurna u kraljevunaklonost kao uvijek.

Henrik je bio junak dana. »To je pravedno«, pomislila je Katarina, »pravedno iprimjereno.« Pokazao se u izvanrednom svjetlu jašući živahnog konja kojeg mu je darovaovojvoda od Savoya.

Za protivnika je izabrao mladog zapovjednika škotske garde, izvjesnog Montgomeryja,mladića plemenita izgleda i oštroumna borca.

Dok je gledala, Katarinu je u jednom trenutku obuzeo užas kada je mladi Škot gotovozbacio kralja s konja. Svjetina se užasnula. Katarina se nagnula naprijed zadržavajući dah imolila se. Ali kralj se uspio uspraviti.

— Hura! — klicalo je odano mnoštvo, jer kralj je sada hrabro jurišao kopljem namladića. A zatim: — Hura! Vive le Roi! — vikali su jer je kralj pobijedio zbacivši mladogaŠkota.

Katarina je osjetila da su joj dlanovi mokri. Kako li je samo bila uzrujana! Pa to je samosportsko nadmetanje. Slušala je radosno klicanje publike. I priličilo je da francuski kraljpobijedi u borbi s tuđincem.

Henrik je došao u ložu i sjeo do Diane. Za vrijeme okrepe, s vojvodom od Savoya idamama raspravljao je o borbi pa je, želeći pohvaliti mladog Montgomeryja na držanju,naložio da ga dovedu u ložu.

— Iskazali ste se — reče kralj. — Uistinu ste dostojan protivnik.Montgomery se naklonio.— Dođite — reče kralj — okrijepite se s nama.Montgomery je rekao da mu je čast prihvatiti takav velikodušan prijedlog.Promatrajući mladića, Henrik odjednom reče:— Vjerujem, međutim, da biste drugog protivnika zbacili.Montgomery se lagano zacrvenio.— Ne, gospodaru, vi ste se pokazali vještijim.Vojvoda i dame zapljeskali su toj izjavi, ali je Katarina toliko dobro poznavala kralja

da je vidjela kako mu sumnja ne daje mira. To je vrlo vjerojatno bilo istina. MladiMontgomery bio je utjelovljenje muževnosti. Henrik je bio snažan, ali već je prešaočetrdesetu.

Henrik je rekao:— U pravom sportskom nadmetanju ne bi smjelo biti popuštanja. Lovorike zarađene

kraljevskim položajem ne mogu se dostojanstveno nositi.Montgomery nije znao što bi odgovorio, stoga je kralj smjesta objavio da želi prije

sumraka još jednom ukrstiti koplja i da će mu protivnik biti zapovjednik Montgomery.

- 183 -

— Gospodaru — reče vojvoda od Savoya — dan je vruć, a vi ste se ovjenčali slavom.Zašto ne odgodite ukrštanje kopalja do sutra?

— Nestrpljiv sam — nasmiješeno će Henrik — pa se želim odmah opet sukobiti sovim mladićem. Ne mogu čekati do sutra. Moj narod bit će oduševljen kada me danas jošjednom vidi na djelu. Dobra su i odana publika, a moja je dužnost da im udovoljim.

Mladi Škot bio je zabrinut. Očajnički se bojao da će se svima zamjeriti izađe li kaopobjednik. Bio je mlad, a kralj je ostario. Bila je to osjetljiva situacija.

Pokušao se izvrdati, ali njegov pokušaj samo je dodatno uvjerio kralja kako ga jemladić mogao zbaciti s konja da je htio.

— Dođite — reče Henrik pomalo nestrpljivo — i dajte sve od sebe.Kraljevoj zapovjedi nije se smjelo protusloviti. Zajedno su izjahali.Oduševljena gomila opet je počela klicati, a zatim se, u iznenadnoj, napetoj tišini koja

nastane kad se muškarci podignutih koplja nađu sučelice, neki dječačić iz nižih redovagledališta progurao naprijed i, blijeda lica i uznemirena pogleda, povikao glasnim,zvonkim glasom:

— Gospodaru, ne borite se!Golemo mnoštvo je utihnulo. Zatim je netko zgrabio dječaka i sklonio ga. Ali Katarina

je ustala, osjećajući da se sprema nesreća. Posrnula je i zateturala. Diane se našla uz nju ipridržala je.

— Madame la Reine ne osjeća se dobro. — Čula je kako govori Diane. — Molim vas,pomognite mi...

Katarini su pomogli da opet sjedne. Znala je da je već prekasno da išta učini. Dvoboj jeotpočeo i već je za nekoliko trenutaka sve bilo svršeno.

Montgomery je udario kralja u oklopljeni ovratnik malo ispod vizira. Škotovo kopljese rascijepilo, motka je kliznula nagore i podigla kraljev vizir, nakon čega je iver probookralju desno oko.

Henrik je, trudeći suspregnuti jauk, pokušao podići koplje, ali uzalud. Kada jeposrnuo, svi su se zatečeno ukipili.

U trenu su dotrčali dvorjani i prihvatili njegovo tijelo koje se ljuljalo i počeli musvlačiti oklop.

Katarina, koja je sada stajala napinjući se da vidi voljeno lice, na trenutak ga jeugledala prekriveno krvlju dok je Henrik gubeći svijest padao u ruke svojih dvorjana.

Uz Katarinu je stajala Diane, prstima stežući crno-bijeli saten suknje, a bjelina njezinehaljine nije se mogla mjeriti s onom njezina lica.

Kralj je umirao, čelik mu je proboo oko i ništa se nije moglo učiniti. Svi veliki liječnici,kirurzi i ljekarnici, svi francuski učenjaci bili su mu uz uzglavlje. Filip Španjolski poslao jesvog slavnog kirurga, Andréa Vésalea. Ali kralju nije bilo spasa.

Ležao je bacakajući se od boli, obuzet snažnom groznicom. Govorio je samo o jednom.Nitko za ovo nije smio kriviti Montgomeryja. To mu je bila prijeka želja. Ljudi su većgovorili da je mladić protestant i da je to učinio po nalogu, ali kralj je u agoniji odlučnozahtijevao da svi upamte kako se mladić nije želio boriti i kako mu se mora reći neka netuguje, jer je samo slušao kralja.

Henrika je napuštala svijest. Tiho je ležao, a ružina vodica i ocat nisu ga mogli prenuti.Pariz se iz grada radosti prometnuo u grad tuge dok su okupljeni građani stajali u

blizini Les Tournalles čekajući vijesti. Ali premda su liječnici uspjeli očistiti ranu i čakukloniti poneki iver, premda su pročistili kralja rabarbarom i kamilicom te mu puštali krv,nisu mu uspjeli spasiti život.

- 184 -

Dani su prolazili, a s njima je prošla i kraljeva agonija. Obamro je i nitko ga nije mogaoprivesti svijesti.

Kraljica je bila neutješna, ushodala se svojim odajama, nalagala da joj dovedu djecu,grlila ih naizmjence, a zatim ih slala od sebe da bi plakala u samoći.

»Oh, voljeni moj«, mislila je. »Sve ove godine ona mi te oduzimala, a zar će mi te sadauzeti smrt?«

Kako li je život okrutan! Gledala je kako Diane stari i vjerovala da mora svanuti njezindan. Ali sada je smrt prijetila da će joj ga oduzeti, a ona je znala da će u tome i uspjeti, jer jeimala moć predviđanja takvih događaja. Ležala je na postelji razmišljajući o njemu kakvogga je prvi puta vidjela, stidljiva i natmurena dječaka, spremnog da je zamrzi. Razmišljala jeo tome kako joj je dolazio po Dianinoj zapovijedi, o godinama potisnute strasti, o nadi kojaje bujala i kopnila tijekom dugih, mučnih godina.

A što s Diane?Katarina se iznenada gorko nasmijala stežući i opuštajući duge, bijele prste.»Ah, madame«, pomislila je, »vi ste mu bili sve. A sada ste sve izgubili.«Neprestano su joj stizala izvješća od ljudi koji su je pokušavali oraspoložiti. »Kralju je

malo bolje. Čini se da se umirio.« Bolje? Neobična moć predviđanja govorila joj je da seneće oporaviti.

Katarina je Diane poslala zapovjednu poruku. Krunski dragulji smjesta su imali bitivraćeni, a s njima i svi darovi kojima ju je Henrik obasuo. »Ne pokušavajte ništa zatajiti«,pisalo je u kraljičinoj poruci kojom je kraljica otkrila karte, »jer sam svaki dar pribilježila.«

Kada je Diane primila poruku, podigla je ožalošćeno lice prema glasniku i gorko senasmiješila. Počela je shvaćati da nikada nije uistinu upoznala kraljicu. Nekolicinadvorjana potajno su o Katarini govorili kao o Gospi guji. Diane je sada shvatila da su tiljudi bolje razumjeli Henrikovu udovicu nego ona.

— Zar je kralj mrtav, kada se sa mnom tako postupa? — upitala je.— Ne, madame — rečeno joj je — ali ne vjeruje se da će još dugo.

Diane je ustala i bahato odgovorila:— Sve dok u njemu ima i trunke života, želim da moji neprijatelji znaju kako ih se ne

bojim i da im se neću pokoriti dok god je živ. Ali, jednom kada umre ne želim ganadživjeti, a sva gorčina koju bi mi mogli priuštiti bit će slatka u usporedbi s onim što samizgubila. Stoga, bio moj kralj živ ili mrtav, ne bojim se svojih neprijatelja.

Kada su joj ponovili te riječi, Katarina je znala da ju je neprijateljica još jednomnadvladala. Radi ljubavi, ponovno je postupila nepromišljeno.

Ljuljala se naprijed-nazad od jada. Nikada ga više neće vidjeti. Nikada ga nećeljubomorno gledati kako saginje glavu da bi slušao Diane. Za Katarinu nikada nećepostojati drugi muškarac. Ljubav će umrijeti s Henrikom, a njezina strast bit će pokopana snjim u grobnicu.

Marija Stuart, plačući za svekrom, nije mogla sakriti sjaj iščekivanja u očima. Zanekoliko dana postat će kraljica Francuske. Mladi Franjo oca je silno volio, ali sada su muse de Guiseovi toliko dodvoravali, a njegova ga pametna mala Marija toliko pripremala nakraljevanje, da se i u njemu tuga miješala s uzbuđenjem.

Katarina je u svojoj žalosti pomislila kako će sada de Guiseovi vladati Francuskom, ane kraljica majka te spoznala da čezne za moći gotovo koliko i za mužem. »Nećuzaboraviti da to dugujem Mariji Stuart!«

Ponovno je briznula u plač.

- 185 -

»Henriče, vrati mi se. Pruži mi priliku. Diane stari, a ja nisam toliko stara. Nikadanisam upoznala istinsku ljubav muškarca, a ako me sada napustite, nikada ni neću.

Palačom se proširio glas da je kraljica shrvana tugom.

Kraljevo tijelo balzamirano je i položeno u olovan lijes. Svečano i uz mnogooplakivanja odneseno je u Notre Dame, a odande u Saint-Denis u velikoj pratnji najvišihdostojanstvenika u zemlji. Kardinal od Lorrainea služio je misu i održao posmrtni govordok se lijes spuštao u grobnicu.

Montmorency je slomio svoju službenu palicu i bacio je na lijes, a za njim su četvoricadužnosnika učinila isto. Bio je to dirljiv prizor.

Na koncu je odjeknuo ceremonijalni usklik:— Le Roi est mort. Vive le Roi François!

Zatim su se oglasile trube. Obred je završio. Kralj Henrik položen je u grob, a boležljivi,boginjavi Franjo postao je kralj Francuske.

Zidovi i podovi Katarininih odaja bili su prekriveni crninom. Krevet i oltar bili suprekriveni istim sumornim pokrovom. Gorjele su samo dvije voštanice, a ona je bila odglave do pete umotana u crni veo koji je prekrivao jednostavnu, crnu haljinu.

Uistinu je bila shrvana tugom. Obuzela ju je tako iznenada. Istini za volju, imala jepredosjećaj da se sprema neko zlo, ali nije vjerovala da bi to mogla biti Henrikova smrt.

Njezina ljubav bila je potpuna, a sada joj nije preostalo ništa osim osvete.Diane! Lex talionis! Oko za oko, zub za zub.»Gotovo trideset godina, madame, trpjela sam poniženja. Gledala sam vas kroz rupu u

podu s čovjekom za kojim sam žudjela. Vidjela sam građane Lyonsa kako ljube vašu rukuprije moje. Čula sam kako vas zovu francuskom kraljicom dok je taj naslov bio moj.Madame, sada se sve mijenja. Vaši su dani odbrojeni, a iz nesreće i tuge rađaju se moji.«

Ustala je s postelje prekrivene crninom i otišla za pisaći stol. Otključala je tajnu ladicu.»Neka joj smrt bude duga i polagana. Neka bude iznimno bolna, jer jedino duga

agonija može biti naknada za godine nesreće.«— Počela sam mu se sviđati — šaptala je. — U vrijeme Saint-Quentina bio je

zadovoljan mnome. Dolazio je u moj serkl. S vremenom bih ga preotela ostarjeloj udovici.A sada sam sve izgubila... Ništa mi nije ostalo osim osvete.

Diane je rekla da se ne boji svojih neprijatelja, da je sva gorčina koju bi joj moglipriuštiti slatka u usporedbi s gubitkom koji je pretrpjela. Možda bi najveća kazna bilaostaviti je na životu, jer umre li iznenada i to od otrova, narod bi govorio da je to učinilakraljica majka.

Da je u prvim danima strasti pažljivo planirala, mogla je odavno osvojiti supruga. Aliljubav ju je oslabila. Sada kada je izgubila ljubav, mogla je pažljivo planirati.

Bacila se na krevet i plakala. Dvorjanke su pomislile da bi od tuge mogla izgubitirazum, pa su joj poslale nekoga za koga su smatrale da je može utješiti.

Mali Henrik zagledao se u nju začuđenim očima. Ispružila je ruke, a on joj je potrčao unaručje. Obujmila mu je lice dlanovima i poljubila ga. Zatim se polako nasmiješila,prisjetivši se da joj ipak ostaje netko koga može voljeti.

Imala je dječaka - tog drugog Henrika - i imala je Francusku. Nadala se zadobiti moć,kao što se nekoć nadala zadobiti Henrikovu ljubav.

Diane je vladala Francuskom preko Katarinina muža. Zašto Katarina ne bi vladalaFrancuskom preko svojih sinova?

- 186 -

Suze su joj se stale slijevati blijedim obrazima, a dječačić je iz pojasa izvukao namirisanirupčić i kleknuo joj u krilo da ih obriše.

Vicedom od Chartresa bahato se držao, ali se prema kraljici majci nježno ophodio.Katarina se kretala dvorom u dubokoj žalosti - tužna, ali prepredena, naoko shrvana

sjetom, ali širom otvorenih očiju.Sabrala se u pogledu Diane. Odustala je od pretinca s otrovima, shvativši da bi ženi

koja je toliko dugo bila najsjajnija zvijezda dvora bilo mnogo gore poći u izgnanstvo negou smrt. Neka vrati darove i dragulje, neka kraljici daruje Chateau de Chenonceaux, a njojće kraljica zauzvrat velikodušno darovati Chateau de Chaumont za koji je oduvijeksmatrala da donosi nesreću, a zatim je izgnati u Anet. Kraljica majka ne smije zaboraviti daje Diane rođakinja de Guiseovih i da im, premda im nakon kraljeve smrti više nije odvelike koristi, ne bi bilo drago da bude otrovana. Povrh toga, ta obitelj što se pretvarala daduboko poštuje Katarinu koja je zbog Franjine dobi zapravo bila regentica, ne bi jeoklijevala optužiti ako bi njihova nekoć moćna rođakinja skončala iznenadnom izagonetnom smrću.

Katarina je pronašla utjehu kujući planove o budućoj slavi. Gledala je oko sebe, pitajućise kako da iskoristi ljude za vlastiti probitak. Sada je radila za moć a ne za ljubav, stoga jemogla raditi smirenije.

Najveći neprijatelji bili su joj de Guisevi koji su se spremali vladati Francuskom prekomladog kralja i kraljice.

Nasmiješila se udvornom vicedomu. Otkako ga je iskoristila u pokušaju da učiniHenrika ljubomornim, mislila je da joj više neće biti od koristi, ali pokazalo se da je bila ukrivu. Mladić je bio ambiciozan. Bio je Bourbon, a Bourboni su bili zakleti neprijatelji deGuiseovih.

Zašto kraljica majka ne bi potajno kovala planove s kućom Bourbona da nadmudrekuću de Guise? Jednom kada de Guiseovi budu svrgnuti s vlasti, ništa neće stajati izmeđukraljice majke te mladog kralja i kraljice. A Marija Stuart je, pak, tek dijete. Kada buduuklonjeni njezini ujaci spletkari njome će Katarina moći upravljati kako bude željela.

Dopustila je vicedomu da je u tajnosti posjećuje i ispričala mu ponešto o svojimplanovima.

— Želim da vi — rekla je — odnesete moja pisma knezu Condea.U Vicedomovim očima vidjelo se da nagađa o čemu je riječ, jer Conde je bio glava

obitelji Bourbon i znao je što to znači.— Služit ću vas vlastitim životom - izjavio je poljubivši Katarininu ruku — a za svoju

službu nadat ću se nagradi.Katarina odgovori:— Od kraljice se ne traži nagrada, monsieur.— Madame - odvrati - ne tražim je od kraljice, nego od žene.Nasmiješila se gotovo kao da mu to obećava. Željno je čekala da se vrati s odgovorom

na njezina pisma.Ali umjesto vicedoma stigao je netko drugi.Paž kojeg su uveli u njezine odaje rekao joj je da vojvoda de Guise moli da ga smjesta

primi. Dopustila je da joj ga pošalju.Svijeće su zatreperile u svijećnjacima kada su se vrata otvorila i zatvorila iza tog

čovjeka. Stajao je pred njom – ohol, muževan, sa smiješkom na licu unakaženom ožiljkom.— Molim da mi Vaše Veličanstvo oprosti na smetnji – rekao je. – Ali riječ je o izdaji.Mirno ga je promatrala, bezizražajna lica.

- 187 -

— Vicedom od Chartesa je uhićen.— Zar tako? Kojim povodom?— U njegovu posjedu pronađeni su izdajnički spisi, madame.— Kakvi spisi?— Pisma knezu Condea.— Zavjera? – reče Katarina.— Bojim se da je tako, madame. Bit će odveden u Bastille.— Nisam zapovjedila da se tako postupi – bahato je odvratila.La Balafre se duboko poklonio.— Madame, željeli smo vas poštedjeti truda. Imam nalog za njegovo uhićenje.

Potpisao ga je kralj.Kimnula je.Bila je poražena. Znala je da će bitka s de Guiseovima biti duga i naporna kao i bitka s

Diane. Moć nije bilo lakše osvojiti od ljubavi

Pod teškim plaštem, lukavo prerušena, Katarina je hitala ulicama Pariza premasumornoj zgradi Bastille.

Bio je sumrak, a ona je izabrala to doba jer je bilo od presudne važnosti da ne budeprepoznata. Zadrhtala je podigavši pogled prema mračnim tornjevima i zidinama stopovima.

Zakukuljena prilika koja se činila dijelom debelih zidina krenula je prema njoj, a poglasu punom poštovanja znala je da je prepoznata.

— Madame, sve je spremno.Poveo ju je kroz niska vrata u mračan hodnik, pa uza stube, a zatim duž još hodnika.

Katarina je njušila prepoznatljiv smrad zatvora - vlagu, plijesan, mulj, znoj, krv, smrt.Ispod nje nalazile su se stravične tamnice gdje su se ljudi borili na život i smrt sa

štakorima s kojima su dijelili ćelije, u blizini su bile oubliette u kojima su muškarci i ženeležali zaboravljeni i calotte gdje su ljudi utamničeni da bi trpjeli ekstremnu zimskuhladnoću i neizdrživu ljetnu žegu, a u kojima se nije bilo moguće ni uspraviti. Negdje utom groznom mjestu nalazila se Salle de la Question gdje su muškarci i žene trpjeli užasemučenja vodom i španjolskom čizmom. Ali vicedom od Chartresa nije bio bačen ni uoubliette, ni u calotte. Njegov boravak u Bastille bio je razmjerno udoban jer je imao moćneprijatelje. Povrh toga, nije se libio isticati da mu je i sama kraljica majka posebno dragaprijateljica.

Sutradan je vicedom trebao biti pušten na slobodu. To je bio razlog Katarinina posjeta.Njezin vodič zaustavio se ispred teških vrata i otključao ih, a iza njih su se nalazila još

jedna, koja je također otključao.— Uđite, madame — rekao je. — Pričekat ću vas pred vratima. Bit će najbolje ako se

ne zadržite duže od petnaestak minuta. Tada bi mogao naići tamničar, a njemu bi vašunazočnost bilo teško objasniti.

— Razumijem — reče Katarina.Vicedom je ustao kada je ušla u njegovu ćeliju. Brzo joj je prišao, uhvatio joj ruku i

gorljivo je poljubio.Proučavala mu je lice na slabašnoj svjetlosti koja je dopirala kroz prozorsku rešetku.

Prozor je bio malen i već se spuštao mrak pa ga nije mogla dobro vidjeti, ali činilo joj se dasu tri mjeseca u zatvoru na njemu ostavila traga.

— Kako ste dobri što ste došli... Katarino — rekao je.Malo se lecnula kada ju je oslovio osobnim imenom, ali nije to primijetio.

- 188 -

— Sutra ćete biti oslobođeni - rekla mu je.— Sutra! — Glas mu je bio histeričan od sreće. — A vi ste... kraljice moja... to za mene

učinili. — Pao je na koljena. Ponovo joj je uzeo ruku i osjetila je kako po njoj padaju suze.Kako li je samo bio bahat! Imao je velikog uspjeha kod žena. Vjerovao je da je svim

ženama neodoljiv, ali nije znao da Katarina Medici nije obična žena. Nije slutio da ga jesamo iskoristila u nadi da će muža učiniti ljubomornim i da joj, zabrljavši jednostavanzadatak dostave pisma moćnom rođaku, više nije od koristi. Njegovo oslobađanje bilo jetek još jedan potez de Guiseovih koji su ga pustili na slobodu kako bi ga motrili i ponovouhvatili, a možda i još nekoga s njim. Nije ni slutio da kraljica majka ne želi njegovopuštanje na slobodu.

Odmaknuvši se, oslonila se o hladan, kameni zid.Šapnuo je:— Kako ste ušli?— Ima ih mnogo koji mi služe — odgovorila je.— Da — polako je odgovorio. — Da, razumijem.— Motrit će vas kada iziđete — brzo je rekla. — Za vas će biti najbolje da napustite

Francusku.Prišao joj je toliko blizu da je na obrazu osjetila njegov dah.— Napustiti Francusku! Napustiti... vas! Premda vi to od mene tražite, ne mogu.— Bilo bi mudro tako postupiti — rekla je.Čula je kako je oštro udahnuo.— Je li moguće da me se želite riješiti? — U glasu mu se osjećao očaj. Razumjela je.

Želio je pod svaku cijenu izbjeći izgnanstvo.Bio je spreman na rizik. Zašto i ne bi? Ambiciozan je čovjek. Samo na jedno nije bio

spreman, a to je bilo izgnanstvo.— Bit ćete im sumnjivi - rekla je. — Motrit će vas.— Ne mislite valjda da se plašim pogibelji?— Mislim da bi bilo mudro da se sklonite. Pođite u Italiju.— Smatram da je moj život ovdje... uz vas... u vašoj službi...Uzmaknula je prema zidu, ali ju je slijedio.— Mnogo toga treba učiniti - rekao je. - Kralj je mlad, vaš je sin. Mala kraljica... tek je

dijete. Vi i ja... uz pomoć ostalih, mogli bismo potaći protestante na ustanak protiv onihskorojevića, de Guiseovih. Imam vijesti. Nisam ovdje dokono sjedio. Kovao samdalekosežne planove. Protestanti tek što se nisu otrgli s lanca. Samo čekaju vođu.

— A vi biste bili taj vođa? — rekla je bezizražajnim glasom.— Vi ste, Katarino, francuska regentica. Na vama je da vladate zemljom.— A vi biste... radili za mene... služili mi... koliko god posao bio opasan?— Želim vam samo služiti. Ne biste me se usudili udaljiti od sebe. Dvor je svjedočio

našem dubokom i nježnom prijateljstvu. Katarino, naša su imena povezana. Mogao bihodati mnoge tajne...

Nasmijala se.— Bili smo samo prijatelji.— Tko će to povjerovati? Ah, vidite koliko sam vam predan. Morate me, želite li

sačuvati obraz, držati uza se, jer kažem vam, toliko sam zaljubljen da neću dopustiti da meišta udalji od vas.

— A sada me slušajte — rekla je - jer ne usuđujem se duže zadržati. Sutra ćete bitipušteni. Sastat ćemo se, ali u tajnosti. Budite sigurni da ćete biti pod prismotrom de

- 189 -

Guiseovih uhoda. Ako uspijete, dođite u ovaj sat u kuću braće Ruggieri. Znate li je? To jeona na rijeci.

— U ovaj sat — ponovio je. A zatim: — Da, poznajem tu kuću.— Čekat ću vas, pa ćemo porazgovarati o budućnosti uz kalež dobrog talijanskog

vina.Želio joj je poljubiti usne, ali ponosito je podigla ruku.Duboko se poklonio, a ona se okrenula i požurila iz ćelije.Katarina je sjedila u svojoj sobi. Zatražila je da je ostave samu. U zrcalu je vidjela

odebljalu i ogrubjelu ženu koja čak ni u mladosti nije bila uistinu lijepa: debele, blijedekože, prepredenih usana i tamnih očiju koje su sijevale.

Bio je to važan dan u njezinu životu. Prošla su tri mjeseca otkako je izgubila ljubav, alita tragedija sada je bila iza nje. Morala se okrenuti budućnosti. Sinoć, u sumrak, otišla je ukuću na rijeci i tamo se susrela s ambicioznim mladićem koji joj je želio postatiljubavnikom. Taj vicedom od Chartresa imao je za sebe velike planove.

Razgovarala je s njim smireno, ljubazno i blagonaklono, uz kalež vina.Zajedno su kovali planove kako da svrgnu moćne de Guiseove. Dogovorili su ponovni

susret, već noćas.Katarina se osmjehnula svojim prepredenim usnama, shvativši da joj bol u srcu jenjava.

Toliko je toga trebalo obaviti. Oči su joj poletjele prema kabinetu u kutu sobe. Jedino je onaznala što se u njemu krije. Unutra je vrebala smrt koja će snaći neprijatelje Katarine Medici.

Godinama je planirala Dianino ubojstvo, ali sada, kada je bila smirena, uviđala je da bito bilo besmisleno. Ipak, svih ovih godina tijekom kojih je u svoj kabinet dodavala tajnu zatajnom, razmišljala je o ubojstvu. Sada je ubojstvo postalo dijelom njezina života, slugaspreman poslušati njezinu zapovijed koji samo čeka trenutak kada će za nju moći obavitiposao.

Nije bila sretna kao što je mogla biti s Henrikovom ljubavlju, ali bila je osokoljena.Znala je da joj predstoji teška bitka, ali poznavala je i snagu svog oklopa.

Suprotstavit će se naoko svemoćnim de Guiseovima. Na prijestolju je sjedio boležljiviFranjo. Koliko će poživjeti? Zatim će doći red na Karla. On je još dječak, a odgoj mu je umajčinim rukama. Uzet će mu talijanskog učitelja. Odmah joj je na um palo ime. Da, znalaje kojeg će mu učitelja pozvati. Karlo će biti podučen načinu života koji bi se nekimamogao učiniti neprirodnim. Nije bio snažan. Bio je čangrizav... ali i povodljiv. Nije željelada se Karlo oženi - ali ako se i oženi, neće smjeti imati djece. Dok Karlo bude na prijestolju,vladat će njegova majka, a nakon Karla doći će na red voljeni Henrik koji će sazadovoljstvom služiti majku, baš kao što će ona služiti njemu.

Zazivala ju je moć, a za nju će se morati boriti svom svojom vještinom i lukavošću, nasve podmukle načine koje je naučila za života ispunjenog poniženjima. Iskreno će uživatiu takvoj bitci.

Madalenna je zakucala na vrata.— Uđi.Madalennine oči bile su razrogačene, lice blijedo.— Imaš li mi što reći, Madalenno?— Užasne vijesti, madame.— O kome?— Madame, vicedom od Chartresa jučer je pušten iz Bastille...— Zar je to tako užasna vijest?— Oh, madame... niste čuli. Umro je... sinoć. Bio je u gradu... a kada se vratio, pozlilo

mu je... jako mu je pozlilo. U ponoć je već bio mrtav.

- 190 -

Madalenna je bojažljivo pogledala gospodaricu koja je prinijela rupčić očima.— Madame — mucala je Madalenna — primite moju... moju... moju najdublju sućut.Katarina je odgovorila skrivena rupčićem:— Možeš ići, Madalenno. Ostavi me... ostavi me...Kada su se za Madalennom zatvorila vrata, Katarina je zagrizla rupčić da priguši

buran smijeh od kojeg se tresla.Madalennina sućut! Možda će se i ostali u ovoj palači sažaliti nad ženom za koju

vjeruju da je izgubila ljubavnika?»Jadni vicedome«, pomislila je. »Ovo je svršetak vašeg očijukanja s kraljicom. Ovo je i

svršetak sjajne karijere koju ste si zamislili. Vi ste prvi koji ste naučili da se nije mudrooglušiti na želje Katarine Medici.«

Likovala je. Misli o ubojstvu dugo su je proganjale, a sada će ovladati njima. Sada joj jemnogo toga bilo jasno. Pred njom se prostirala budućnost, sjajna i moćna. Bila je slobodnauzeti što god poželi. Nekoć je bila žrtva svojih osjećaja - usijane glave, nagla, počinila jemnoge pogreške. Bila je zaljubljena Katarina Medici.

Ali sada je slobodna. Zaljubljenoj Katarini Medici došao je kraj.

Svršetak