James Redfield - Jedanaesti Uvid - Tajna Shambale

7/25/2019 James Redfield - Jedanaesti Uvid - Tajna Shambale

1/174


2/174

James Redfield

Tajna Shambhale

U potrazi zaJedanaestim uvidom


3/174

Posveujem Megan i Kelly,

ija generacija mora ostvariti napredakna podruju svijesti.

Zagreb 2000.prvo izdanje


4/174

Zahvale

Razvoj duhovne svijesti pamti mnogobrojnejunake. Osobitu zahvalnost zasluuje LarryDossey, zbog pionirskoga rada na popularizacijiznanstvenih istraivanja uinka molitve ipozornosti; kao i Marilyn Schlitz, koja pri

Institutu za istraivanje uma i dalje potie razvojnovih istraivanja ovjekove namjernosti. Napodruju prehrane, u vezi s kiselinama i luinama,potrebno je odati priznanje radu Theodorea A.Baroodyja i Roberta Younga.

Osobno sam duan zahvaliti Albertu Gauldenu,Johnu Winthropu Austinu, Johnu Diamondu iClaire Zion, koji i dalje na osobit nain dajudoprinos ovome radu. I, iznad svega, osobitohvala Salle Merrill Redfield, ija intuicija isnaga vjere slue kao stalni podsjetnik na najveuzagonetku.


5/174

Autorova biljeka

Piui Celestinsko proroanstvo iDeseti uvid bio sam vrsto uvjeren da seljudska kultura razvija s pomou nizova spoznaja o ivotu i duhovnosti, uvida koje jemogue opisati i dokumentirati. Sve to se dogaalo otada samo je produbilo to mojeuvjerenje.

Postajemo svjesni jednog vieg duhovnog postupka koji u ivotu djeluje iza scenei pritom iza sebe ostavljamo materijalistiki svjetonazor koji ivot svodi na

preivljavanje, koji nedjeljnim vjerskim obvezama posveuje upravo milostinju i kojise slui raznim igrakama i nainima zabavljanja kako bi odagnao istinski osjeajstrahopotovanja zbog same injenice postojanja i ivljenja.

Umjesto toga, elimo ivot ispunjen zagonetnim podudarnostima i iznenadnimplamsajima intuicije koji ukazuju na osobit put kojim emo se kretati tijekom ovogpostojanja, na posve odreeno traenje informacija i strunoga znanja - kao da se nekasmiljena sudbina svim sredstvima nastoji pojaviti. Takav je ivot nalik na nekakvudetektivsku priu u nama, a tragovi nas ubrzo poinju voditi naprijed, kroz nizovenovih spoznaja.

Tako otkrivamo da nas oekuje stvarno iskustvo boanskoga u nama i, uspijemo lipronai tu vezu, na e se ivot proeti jo viim stupnjem jasnoe i intuitivnosti. Tadapoinjemo dolaziti do vizija o svojoj sudbini, o odreenoj misiji koju moemoostvariti, pod uvjetom da se rijeimo navika koje nam odvlae pozornost, da se premadrugima odnosimo u skladu s odreenom etikom i da ostanemo vjerni svome srcu.

tovie, uz Deseti se uvid ta perspektiva jo vie iri i obuhvaa cijelu povijest ikulturu. Na odreenoj razini, svi znamo da smo u ovu zemaljsku dimenziju stigli snekog drugog nebeskog mjesta kako bismo sudjelovali u ostvarivanju opeg cilja:

polako, iz generacije u generaciju, izgraivati posve duhovnu kulturu na ovom planetu.

Ipak, ak i kada doemo do te spoznaje koja nam daje novu snagu i potie nas,ususret nam dolazi jo jedna, nova spoznaja, Jedanaesti uvid. Nae misli i stavovisvakako su vani u ostvarivanju naih snova. tovie, drim da smo, napokon, na

pragu shvaanja naina na koji nae mentalne nakane, nae molitve, ak i naiprikriveni stavovi i pretpostavke utjeu ne samo na na vlastiti uspjeh u ivotu nego ina uspjeh drugih.

Na temelju vlastitog iskustva, kao i na temelju onoga to se dogaa meu nama,ovu knjigu nudim kao ilustraciju tog sljedeeg koraka u razvoju svijesti. vrsto sam


6/174

uvjeren da se ta spoznaja ve pojavljuje, da se komea i proviruje u tisuamakasnononih duhovnih rasprava, te da je skrivena neposredno ispod mrnje i strahakoji jo uvijek obiljeavaju nae doba. Kao i do sada, naa je jedina zadaa ivjeti

posve u skladu s onim to znamo i potom ispruiti ruku... i iriti glas.

James Redfield.ljeto 1999.


7/174

Tada se kralj Nabukodonozor zaprepastii brzo ustade te upita:

Nismo li bacili ova tri ovjeka svezana u oganj?...Ali ja vidim etiri ovjeka, odrijeeni eu po

vatri,i nita im se zlo ne dogaa; a etvrti je slian

sinu Bojemu...Blagoslovljen bio Bog Sadrakov, Meakov i Abed

Negov,koji je poslao svog anela i izbavio svoje sluge,

one koji se uzdahu u njega.

-Daniel-


8/174

1

Polja nakane

Telefon je stao zvoniti, a ja sam ga samo promatrao, uope se ne miui. Kao dave nema dovoljno stvari koje mi odvlae pozornost. Pokuavao sam istisnuti taj zvukiz misli, zagledavi se kroz prozor u drvee i poljsko cvijee, nadajui se da u setako izgubiti u mnotvu raznovrsnih jesenskih boja u umi oko svoje kue.

Telefon se ponovno oglasio i tada mi se u mislima pojavila nejasna, aliuznemirujua slika nekakve osobe koja urno treba razgovarati sa mnom. Brzo sam

priao aparatu i podigao slualicu.Molim?Ovdje Bill, zauo se dobro mi poznati glas. Bill je bio agronom koji mi je

pomagao u odravanju vrta. ivio je samo nekoliko stotina metara dalje, u kui koja sena kosini nalazila nie od moje.

uj, Bill, mogu li te nazvati malo kasnije? rekoh. Rok mi je za vratom...Ti jo nisi upoznao moju ker, Natalie, zar ne?Molim?Pitanje je ostalo bez odgovora. Bill?uj, ree on na koncu, moja bi ki eljela razgovarati s tobom. ini mi se da bi

stvar mogla biti vana. Nisam posve siguran odakle zna za to, no ini se da poznajetvoj rad. Kae da ima informacije o nekom mjestu koje bi te moglo zanimati. Mjesto jenegdje u sjevernome dijelu Tibeta? Kae da ljudi ondje raspolau nekim vaniminjenicama.

Koliko joj je godina? upitah.Bill se zadovoljno zasmijulji. Tek joj je etrnaest, no u posljednje vrijeme iznjezinih usta izlaze istinski zanimljive stvari. Nekako se nadala da bi danas poslije

podne, prije odlaska na nogomet, mogla s tobom razgovarati. Ima li kakvih izgleda?Ve sam zaustio kako bih poeo odgaati novu obvezu, no ona se prijanja slika

poela iriti i u mojim mislima postajati sve jasnijom. inilo se da prikazuje nekudjevojicu i mene kako razgovaramo negdje u blizini velikog izvora neposredno iznadnjezine kue.


9/174

Dobro, u redu, rekoh. Moe u dva?Savreno, ree Bill.

Na putu do njih opazio sam neku novu kuu, na suprotnoj strani doline, nasjevernome grebenu. To je sada ve gotovo etrdeset kua, pomislih. A sve su

izgraene u posljednje dvije godine. Znao sam da se proulo koliko je ova zdjelolikadolina istinski lijepa, no zapravo me nije brinula mogunost prenapuenosti ili to dabi se doseljavanjem mogli unititi nevjerojatno lijepi prirodni prizori. Smjetenineposredno uz veliku dravnu zatienu umu, do najblieg smo gradia imalinajmanje petnaest-esnaest kilometara - to je za veinu ljudi predaleko. A obitelj uijem je vlasnitvu bilo zemljite i koja je sada prodavala odabrana mjesta zaizgradnju kua na okolnim uzvisinama bila je, inilo se, odluna u nakani da ovdjesvakako odri netaknuti mir. Svaka nova kua morala je biti niska i skrivena meu

borovima i stablima jantarovca, iji su vrhovi iscrtavali rubove neba.

Vie od toga, dakle, muila me ta sklonost izolaciji koju su pokazivali mojisusjedi. Prema onome to sam mogao zakljuiti, veina ih je bila poprilino osebujna;

bili su to bjegunci iz raznih profesija koji su samostalno stvorili jedinstvenedjelatnosti i zahvaljujui njima bili u mogunosti djelovati unutar vrlo fleksibilnarasporeda ili putovati prema vlastitom nahoenju, kao razni savjetnici - a to je, pak,

bila sloboda nuna svakome tko eli ivjeti toliko daleko u netaknutoj prirodi.inilo se da nam je svima zajedniki ustrajan idealizam, kao i potreba da

djelatnost kojom se bavimo proirimo dodavanjem duhovne vizije, a sve to unajboljoj tradiciji Desetog uvida. Ipak, gotovo svi stanovnici doline drali su se za

sebe, sretni to se mogu usredotoiti svatko na svoje podruje, ne pridajui osobitupozornost toj maloj zajednici, kao i bez potrebe za izgradnjom zajednike vizije. To jeosobito vrijedilo za pripadnike drugih vjeroispovijesti. Zbog nekog nedokuivograzloga, naa je dolina privukla ljude irokog raspona vjerovanja, meu njima isljedbenike budizma, judaizma, islama, te katolike i protestante. I premda nije bilo nitraga izrazima neprijateljstva meu skupinama, nije bilo ni osjeaja sklonosti.

Nedostatak komunikacije me zabrinjavao, jer su se ve uoavali znakovi danekolicina nae djece iskazuje posljedice jednakih problema kakvi se pojavljuju ustambenim predgraima velikih gradova: previe vremena kod kue provode sami,

previe gledanja videa i previe pozornosti usmjerene na omalovaavanje ipodcjenjivanje u koli. Poeo sam se brinuti da u njihovu ivotu nije dovoljnoprisutna obitelj i zajednica, koji bi te probleme odrastanja meu vrnjacima potisnuliu drugi plan i stvorili valjanu perspektivu.

Staza se dalje suavala, tako da sam morao proi izmeu dva velika obla kamenana samome rubu vrlo strmog spusta od sedamdesetak metara. Preavi taj dio, zauosam prve zvukove uborenja Phillipsova izvora. Ime su mu nadjenuli traperi koji su, u


10/174

potrazi za krznom, krajem sedamnaestog stoljea ondje podigli logor. Voda je polakocurila niz nekoliko slojeva kamena i ulazila u gotovo nepomino jezerce iroko netovie od tri metra, izvorno nastalo kopanjem. Kasnije generacije postavile su raznedodatke, poput stabala jabuka u blizini ua i bukom uvrenog kamenja koje je

trebalo pojaati i produbiti jezerce. Priavi mu, sagnuo sam se kako bih dlanomzahvatio malo vode, pritom laganim pokretom odmiui neki Stap. tap se nastaviokretati, i potom je preko kamena vijugavo odgmizao u neku rupu.

Jamiarka1! rekoh naglas, ustuknuvi i osjeajui kako mi na elu izbijaju velikekaplje znoja. ivot u ovoj divljini i dalje donosi opasnosti, premda vjerojatno ne ionakve s kakvima se prije vie stotina godina suoavao stari Phillips, kada je ovjekmogao stazom skrenuti iza kakva kamena i nai se ui u oi s velikom enkom pumekoja uva mlade ili, jo gore, krdom divljih svinja s kljovama dugim gotovo desetcentimetara kojima bi vam bez potekoa razrezale, nogu ako se ne biste dovoljno

brzo uspeli na kakvo stablo. Ako je dan bio osobito nesretan, mogli ste naletjeti i nakakvog bijesnog pripadnika plemena Cherokee ili zalutalog Seminolu kojem je ve

pun nos novih doseljenika na njemu najdraem lovnom podruju... i koji je nekakouvjeren da bi velikim zalogajem vaeg srca zauvijek zaustavio rijeku novihEuropljana. Ne, svi koji su ivjeli u to doba - i Indijanci i Europljani - suoavali su ses jednakim i izravnim opasnostima koje su na licu mjesta u iskuenje dovodileovjekovu energiju i odvanost.

inilo se da se naa generacija bavi drugim problemima, problemima koji supovezaniji s naim stavom prema ivotu i stalnoj borbi izmeu optimizma i oaja.Danas se posvuda uju glasovi koji govore o propasti i smaku svijeta, pokazuju nammaterijalne dokaze o tome da se suvremeni zapadnjaki nain ivota ne moe odrati,da se atmosfera zagrijava, da se teroristiki arsenali proiruju, da ume odumiru i dase tehnologija raspomamila u svojevrsnom virtualnom svijetu koji izluuje nau djecu- i prijeti time da e nas odvoditi sve dublje i dublje u odvraanje pozornosti i

besciljni nadrealizam.Takvom se stavu, dakako, suprotstavljaju optimisti, koji tvrde kako je povijest

ovjeanstva prepuna zlogukih proroka, kako nae probleme moe rijeiti upravo ista

ta tehnologija koja je i stvorila navedene opasnosti, te kako je ovjekov svijet tekpoeo dosezati svoj pravi potencijal.Zaustavio sam se i ponovno pogledao dolinu. Znao sam da celestinska vizija lei

negdje izmeu tih dviju krajnosti. Ona obuhvaa vjeru u odriv razvoj i ovjekovutehnologiju, no samo ako je prati i intuitivni pomak prema svetome, te optimizam kojise temelji na duhovnoj slici o tome kamo svijet moe ii.

Jedno je bilo sigurno. ele li oni koji vjeruju u snagu vizije ostvariti promjenu, toe potrebno uiniti upravo sada, bez odgaanja kada stupamo u zagonetku novog


11/174


12/174

Ona nije imala namjeru poputati. Ali postoje i ljudi koji ovog trenutka ive uskladu s njima. Naas je pogledah. Gdje?

U sredinjoj Aziji. Na podruju gorja Kunlun. Vidjela sam to mjesto nazemljovidu. Glas joj je bio napet od uzbuenja. Morate otii onamo. To je jako

vano. Neto se mijenja. Onamo morate otii odmah. To morate vidjeti.Dok je to govorila, lice joj je izgledalo zrelo, autoritativno, poput lica kakveetrdesetogodinjakinje. Ubrzano sam zatreptao, ne vjerujui vlastitim oima.

Morate otii onamo, ponovi ona tada.Natalie, rekoh, nisam siguran da posve shvaam to mi tono eli rei. Kakvo

e to mjesto? Ona odvrati pogled.Rekla si da si ga vidjela na zemljovidu. Moe li mi ga pokazati?

Nije se obazirala na moje pitanje, inilo se da je zaokupljena neim drugim.Koliko... koliko je sati? upita tada polagano, zamuckujui.

Dva i petnaest.Moram ii.ekaj, Natalie, to mjesto o kojem si mi govorila. Ja sam samo...Moram ii, eka me itava ekipa, ree ona. Zakasnit u.Stala je ubrzano koraati, tako da sam se morao pomuiti da je sustignem. Reci

mi jo neto o tom mjestu u Aziji, sjea li se gdje se tono nalazi?U trenutku kada se osvrnula prema meni, ugledao sam samo etrnaestogodinju

djevojicu misli posveenih iskljuivo nogometnoj utakmici.

Vrativi se kui, uvidio sam da se ne uspijevam valjano koncentrirati ni na to. toe sve to znailo? Odsutno sam piljio u radni stol. Poslije sam otiao u dugu etnju i na

kupanje u rjeici, te na koncu odluio ujutro nazvati Billa i prodrijeti u sr zagonetke.Na poinak sam otiao vrlo rano.

Oko tri izjutra neto me probudilo. Sobom je vladala tama. Jedini traak svjetlaprodirao je u sobu ispod donjeg ruba prozorskih rebrenica. Unato pomnomoslukivanju, uo sam samo uobiajene none zvukove: isprekidano zborno pjevanjecvraka, povremeno lijeno javljanje aba iz smjera rjeice te, negdje daleko, priguenlave.

Pomislio sam kako bih mogao ustati i zakljuati vrata na kui, to sam inae iniouistinu rijetko. No tu sam zamisao odbacio i zadono se vratio snu. I bio bih posveutonuo u san da pri posljednjem pospanom pogledu na prozoru nisam uoio neku

promjenu. Vani je bilo vie svjetla nego dotada.Pridigavi se u sjedei poloaj, bolje sam pogledao prozor. Uope nije bilo

sumnje u to da u sobu sada prodire vie svjetla. Navukavi hlae, priao sam prozorui razmaknuo drvena rebra. Sve je izgledalo uobiajeno. Odakle je dolo ono svjetlo?


13/174

A onda sam odjednom iza sebe uo tiho kucanje. Netko je u kui. Tko je? upitahi ne razmiljajui.

Nije bilo odgovora.Iz spavae sobe iziao sam na hodnik koji je vodio u dnevnu sobu, razmiljajui o

tome kako bih mogao otii do ormara i izvaditi puku koju drim zbog zmija. No tadasam se sjetio da je klju ormara u ladici komode pokraj kreveta. Zato sam opreznopoao dalje.

Bez ikakva upozorenja, neka ruka spusti se na moje rame. , ja sam, Wil.Prepoznavi glas, samo sam kimnuo. Kad sam ispruio ruku prema prekidau, on

me sprijeio, a potom otiao na suprotnu stranu sobe i pogledao kroz prozor. Dok setako kretao, uvidio sam da je neto na njemu drukije nego kada sam ga posljednji putvidio. Drao se nekako manje skladno, a izgledom je bio posve obian, ne vie onako

blago svjetlucav.

to trai? upitah ga. to se to dogaa? Na smrt si me prestraio.On se vrati do mene. Morao sam se nai s tobom. Sve se promijenilo. Ponovno

sam na poetku.Kako to misli?On se nasmijei. Mislim da se sve ovo tako i treba dogaati, no mentalno vie ne

mogu ui u druge dimenzije, onako kako sam to prije inio. I dalje u odreenoj mjerimogu podii razinu energije, no sada sam vrsto tu, na ovom svijetu. On na trenutakskrene pogled.

Nekako mi se ini kao da je ono to smo postigli u razumijevanju Desetog uvida

bila samo najava, nagovjetaj, samo kratak pogled na budunost, kao kod iskustva narubu smrti, a sada je to zavrilo. to god trebali uiniti sada, to moramo uiniti upravoovdje, na ovoj Zemlji.

Ja to i onako nikada ne bih mogao ponoviti, rekoh.Wil me pogleda u oi. Zna, stekli smo puno informacija o ljudskome razvoju, o

obraanju pozornosti, o usmjeravanju na temelju intuicije i podudarnosti. Dobili smomogunost za stjecanje nove vizije, svi mi. Samo to to ne provodimo na razini nakojoj to moemo ostvarivati. Neto u naim spoznajama jo nedostaje.

On na trenutak zauti, a onda ree: Jo tono ne znam zato, ali moramo otii uAziju... nekamo u blizinu Tibeta. Ondje se neto dogaa. Neto to moramo doznati.

Ostao sam zateen. Mlada mi je Natalie rekla to isto.

Wil se vrati do prozora i ponovno pogleda van.Zato neprestano gleda kroz prozor? upitah. I zato si se tako neprimjetno

uvukao u kuu? Zato nisi jednostavno pokucao? to se dogaa?Vjerojatno nita, odvrati on. Samo mi se u toku dana uinilo da me netko prati.


14/174


15/174

Katmandua.Kada je doao i taj dan, tijekom dugotrajnih letova do Frankfurta. New Delhija i

potom Katmandua nastojao sam biti vrlo paljiv, no ipak se nije dogodilo nitaosobito. U hoteluHimalaya u knjigu gostiju sam se upisao pod pravim imenom i

smjestio stvari u sobu, a potom poeo razgledavati hotel i neposrednu okolicu, da bihna koncu zavrio u hotelskom restoranu u predvorju. Sjedei ondje, oekivao sam dabi u dvoranu svakog trena trebao ui Wil, no ni ondje se nije dogodilo nita. Nakon satvremena palo mi je na pamet kako bih mogao otii do bazena, te sam stoga zaustavioednog nosaa i tako utvrdio da se bazen nalazi vani. Bit e pomalo svjee, no vani je

bilo vedro i sunano, a znao sam da e mi svje zrak pomoi u prilagoavanjunadmorskoj visini.

Iziavi iz predvorja, pronaao sam bazen izmeu dvaju krila hotelske zgradepostavljenih u obliku slova L. Ondje sam zatekao vie ljudi nego to sam oekivao,

premda je meu njima bilo malo onih koji su razgovarali. Smjestivi se za jedan odstolova, primijetio sam da su ljudi oko mene - najveim dijelom Azijci, uz gdjekojegEuropljanina - ili posve izmueni stresom ili vrlo nostalgini za domom. Namrtenosu se pogledavali i nervozno se otresali na hotelske posluitelje, od njih traei pia inovine, pod svaku cijenu izbjegavajui pogled u oi.

Malo-pomalo i moje se raspoloenje poelo kvariti. Sjedim sam, razmiljao sam,zarobljen u jo jednom hotelu na drugome kraju svijeta, a nigdje oko mene nema ak nisrdanog, nasmijeenog lica. Duboko udahnuvi, ponovno sam se prisjetio Wilovaupozorenja da trebam ostati budan, podsjeajui samog sebe kako je pritom mislio da

trebam ekati i pratiti fine promjene i sloene oblike sinkroninosti, te zagonetnepodudarnosti koje bi se mogle uas pojaviti i ovjekov ivot pokrenuti u nekomdrugom smjeru.

Opaanje tog zagonetnog toka, znao sam, ostaje sredinjim iskustvom istinskeduhovnosti, izravnim dokazom da neto dublje djeluje ispod povrine ljudske drame.Potekoa je uvijek bila upravo u rijetkoj prirodi takvih opaanja; takve pojavenailaze i malko se zadravaju kako bi nas mamile a potom, jednako brzo, nestaju.

Dok sam tako gledao uokolo, pogled mi se zaustavio na nekom visokom mukarcutamne kose koji je s hotelskih vrata krenuo izravno prema meni. Na sebi je imao hlaeod utosmeeg materijala i elegantan bijeli pulover, dok je pod rukom nosio

presavijene novine. Proavi stazicom izmeu gostiju koji su se odmarali uz bazen,sjeo je za prvi stol meni zdesna. irei novine, pogledao je oko sebe i kimnuo mi,

blistavo se osmjehujui. A potom je pozvao posluitelja i naruio vodu. Izgledom jebio Azijac, no govorio je tenim engleskim, bez traga stranog naglaska.

Kada mu je posluitelj donio vodu, potpisao je raun i stao itati. Na tom jemukarcu ve na prvi pogled postojalo neto privlano, no nisam znao tono odrediti


16/174

o emu je rije. Jednostavno je zraio nekakvim ugodnim dranjem i energijom, a svremena na vrijeme prestao bi itati i uz irok osmijeh pogledao oko sebe. U jednomtrenutku pogled mu se susreo s pogledom jednog iz skupine mrzovoljne gospode tonoispred mene.

Nekako sam oekivao da e taj zlovoljni mukarac brzo odvratiti pogled, noumjesto toga, osmijehom je uzvratio onom tamnokosom mukarcu i njih su dvojicazapodjenuli nekakav neobavezan razgovor na, tako mi je barem izgledalo,nepalskome. U jednom su se trenutku ak i glasno nasmijali. Privueni timrazgovorom, neki ljudi za okolnim stolovima poeli su ga zabavljeno sluati, a jedane i rekao neto to je izazvalo opi smijeh.

Sa zanimanjem sam promatrao itav prizor. Neto se ovdje dogaa, pomislio sam.Raspoloenje se oko mene mijenja.

Boe moj, zamuca onaj tamnokosi mukarac, gledajui prema meni. Jeste li vi

to vidjeli?

Pogledao sam uokolo. inilo se da su se svi ostali vratili itanju, a on jepokazivao neto u novinama i pritom premjestio stolac kako bi sjeo blie meni.

Objavili su rezultate novog istraivanja o molitvama, ree tada. Stvar jeupravo fascinantna.

to su otkrili? upitah.Prouavali su djelovanje molitve na osobe koje imaju zdravstvenih problema, te

su utvrdili da pacijenti za koje drugi upuuju redovite molitve proivljavaju manje

komplikacija i bre se oporavljaju, ak i kada nisu svjesni da netko za njih izgovara temolitve. To je neoboriv dokaz injenice da je snaga molitve stvarna. No utvrdili su io neto. Utvrdili su da je najjaa mogua molitva oblikovana ne kao zahtjev nego

kao potvrda.Nisam ba siguran da mi je jasno to elite rei, rekoh.Promatrao me kristalnoplavim oima. Cilj istraivanja bio je ispitati dva tipa

molitve. U prvom obliku ovjek od Boga, ili nekog boanskog bia, trai, moli ga, dase nekako umijea, da nekako pomogne bolesnoj osobi. U drugom jednostavno

potvruje, s vjerom, da e Bog tom ovjeku pomoi. Uviate li razliku?Jo nisam posve siguran.Molitva kojom Boga molimo da neto uini nosi pretpostavku da Bog moeneto

uiniti, no samo ako odlui ispuniti nau molbu.Pod tom pretpostavkom, naa je zadaa samo zamoliti. U onom drugom obliku

podrazumijeva se da je Bog pripravan i voljan, ali je zakone ljudskog postojanjapostavio tako da ispunjavanje molbe u odreenoj mjeri ovisi o naoj uvjerenosti u toda e se molba ispuniti. Stoga naa molitva mora biti potvrda koja izraava tu vjeru.


17/174

Istraivanje je pokazalo da je upravo taj oblik molitve najuinkovitiji.Sada sam kimnuo. Poeo sam shvaati.Onaj mukarac tada odvrati pogled, kao da o neemu razmilja, a potom nastavi:

Sve velike biblijske molitve nisu zahtjevi, nego potvrde. Promislite samo o Oenau:

'Budi volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh na svagdanji daj nam danas iotpusti nam duge nae'. Nigdje se ne govori, molim te, daj nam kruha, i nigdje se nekae, molim te, moe li nam oprostiti. Ovom molitvom samo se potvruje da je sveve pripravno i da se moe dogoditi, a to emo i ostvariti, budemo li se s vjeromdrali pretpostavke da e se dogoditi.

Naas je ponovno zastao, kao da oekuje pitanje, i dalje se smijeei.Jednostavno sam se morao zadovoljno nasmijati. Njegovo je raspoloenje bilo

toliko zarazno.Neki znanstvenici, nastavi tada, dre da ti rezultati govore o jo neemu, da

ukazuju na neto to ima neizmjernu vanost za svakog ivog ovjeka. Oni tvrde dasvatko od nas, ako ostvarivanje molitve ovisi o naim oekivanjima, o naim

pretpostavkama punima vjere, u svijet isijava, zrai energiju molitve i to sve vrijeme,bili mi toga svjesni ili ne. Uviate li koliko je to zapravo istinito?

Nastavio je i ne priekavi da odgovorim. Ako je molitva potvrda koja se temeljina naim oekivanjima, naoj vjeri, tada sva naa oekivanja imaju djelovanjemolitve. Zapravo sve vrijeme molimo se za nekakvu budunost, za sebe i za druge,samo to toga nismo posve svjesni.

Tada me pogleda kao da mi je upravo objavio nevienu senzaciju.Moete li vi to zamisliti? nastavi. Znanost danas potvruje tvrdnje

najezoterinijih mistika iz svih moguih religija. Svi oni govore da mentalno iduhovno moemo djelovati na ono to nam se u ivotu dogaa. Sjeate li se kako se usvetim spisima navodi da vjera veliine sjemenke goruice moe pokretati i planine.to ako je ta sposobnost tajna istinskog ivotnog uspjeha, stvaranja istinskezajednice? Pogled mu je zablistao, kao da zapravo zna vie od onoga to mi govori.Svi moramo otkriti kako to zapravo funkcionira. Vrijeme je za to.

Smijeio sam se tom mukarcu, zaintrigiran njegovim rijeima, jo se diveipromjeni raspoloenja i atmosfere oko bazena, kada sam se instinktivno osvrnuoulijevo, onako kako to inimo kada osjeamo da nas netko promatra. I tako samugledao jednog od posluitelja kako me netremice promatra s vrata hotela. Kada sunam se pogledi susreli, on je brzo pogledao u nekom drugom smjeru i uputio se

plonikom koji je vodio do dizala.Oprostite, gospodine, zauo sam tada glas iza sebe. Okrenuvi se, ugledao sam

ednog drugog posluitelja. Mogu li vam posluiti pie? upita me.


18/174

Ne... hvala, odgovorih. Malo kasnije.Kada sam ponovno pogledao prema onom ovjeku na ploniku, vie ga nije bilo.

Jo sam nekoliko trenutaka pomno gledao uokolo, traei ga. Kada sam konanopogledao udesno, prema mjestu na kojem je dotada sjedio onaj tamnokosi mukarac,

vidio sam da vie nema ni njega.Ustao sam i mukarca koji je sjedio za stolom ispred mene upitao je li primijetio ukojem je smjeru otiao onaj ovjek s novinama. Odmahnuo je glavom i brzo odvratio

pogled.

Preostali dio poslijepodneva proveo sam u sobi. Sve ono to se dogaalo uz bazenposve me zbunjivalo. Tko je bio onaj ovjek koji mi je govorio o molitvi? Jesu li teinformacije imale veze sa sinkroninou? Zato me onaj posluitelj onako intenzivno

promatrao? I gdje je Wil?

U vrijeme sumraka, poto sam se dobro naspavao, ponovno sam iziao iz hotela,odluivi odetati nekoliko ulica dalje, do jednog restorana s otvorenom terasom kojie spomenuo jedan od gostiju hotela.

Vrlo je blizu. Savreno siguran, rekao mi je recepcionar s naoalama kada samga upitao kako doi do tog restorana. Neete imati nikakvih potekoa.

Iz predvorja sam iziao na svjetlo koje se ubrzano gubilo, pogledom traei Wila.Ulicom se natiskivalo mnotvo ljudi, tako da sam se morao poprilino gurati. Urestoranu sam dobio maleni stol u kutu, uz metar i dvadeset visoku ogradu od kovanogeljeza koja je terasu odvajala od ulice. Polako sam veerao i itao neke engleske

novine, zadravi stol vie od sata.U jednom mi je trenutku postalo nelagodno. Imao sam osjeaj da me netko

ponovno promatra, samo to nisam vidio nikoga tko bi gledao prema meni. Tako sampromatrao ljude za ostalim stolovima, no inilo se da mi nitko ne poklanja ni najmanjupozornost. Ustavi, preko ograde sam stao promatrati ljude na ulici. Nita. Svim sesilama nastojei osloboditi tog osjeaja, platio sam veeru i krenuo prema hotelu.

Pribliivi se ulazu, ugledao sam nekog mukarca na rubu niza grmova, kojihsedam- osam metara meni slijeva. Pogledi su nam se susreli i on zakorai prema meni.Odvratio sam pogled i ve stao prolaziti pokraj njega kada sam uvidio da je to onaj

posluitelj kojeg sam uhvatio kako me promatra kraj bazena, samo to je sada bio utenisicama, trapericama i obinoj plavoj koulji. Po izgledu, uinilo mi se da bimogao imati tridesetak godina, a pogled mu je bio vrlo ozbiljan. urno sam nastaviodalje.

Oprostite, gospodine, zazove me tada. Samo sam nastavio dalje.Molim vas, ree on. Moram s vama razgovarati.


19/174

Preavi jo nekoliko metara, kako bih bio na oku vrataru i nosaima iz hotela,upitah: O emu je rije?

On mi se priblii, napola se naklonivi. Vi ste, drim, ovjek s kojim se trebamnai. Poznajete gospodina Wilsona Jamesa?

Wila? Da. Gdje je?Nije u mogunosti doi ovamo. Zamolio me da se umjesto njega naem s vama.Ispruio je ruku, a ja sam je neodluno prihvatio, usput se predstavljajui.

Ja sam Yin Doloe, uzvrati on. Radite ovdje, u hotelu? upitah.Ne, ao mi je. Ovdje radi jedan moj prijatelj. Od njega sam samo posudio sako

kako bih mogao razgledati hotel. Zanimalo me jeste li ovdje.Tada ga pomno pogledah. Instinkt mi je govorio da ne lae. No emu tolika

tajanstvenost? Zato mi jednostavno nije priao dok sam sjedio uz bazen i upitao metko sam?

Zato Wil kasni? upitah tada.To tono ne znam. Zamolio me da vas doekam i odvedem u Lhasu. ini mi se da

nas kani ondje doekati.Odvratio sam pogled od njega. Zbog svega toga u sebi sam poeo osjeati neke zle

slutnje. Ponovno ga pomno pogledavi, rekoh: Nisam ba posve siguran da se elim uto uputati. Zato me Wil nije osobno nazvao?

Uvjeren sam da za to postoje vani razlozi, odgovori Yin, pribliavajui mi seo za korak. Wil vrlo ustrajno zahtijeva da vas dovedem do njega. Treba vas.

Preklinjao me pogledom. Bismo li mogli sutra poi na put?

Evo kako emo, rekoh. Kako bi bilo da sa mnom doete u hotel, pa emopopiti kavu i popriati o cijeloj situaciji?

Pogledavao je oko sebe kao da se neega boji. Molim vas, doi u u osam sutraujutro. Wil vam je ve sredio i avionsku kartu i vizu. Potom se nasmijeio i odjurio

prije nego to sam se uspio pobuniti.

U 7.55 iziao sam iz predvorja samo s jednom malom naprtnjaom. Hotel jepristao na to da pohrani sve ostale stvari. Kanio sam vratiti se najkasnije za tjedandana - osim, dakako, ako se ne dogodi neto neobino kada otputujem s Yinom. U tomsluaju, vratio bih se odmah.

Tono u dogovoreno vrijeme Yin se pojavio u nekoj staroj Toyotii odmah smo seuputili prema zranoj luci. Putem je bio srdaan, no i dalje se drao kao da nema

pojma to se dogaa s Wilom. Razmiljao sam o tome bih li mu ispriao kako mi jeNatalie prva spomenula nekakvo zagonetno mjesto u sredinjoj Aziji i to mi je Wil tenoi rekao u mojoj spavaoj sobi, tek tako da procijenim Yinovu reakciju. No ipaksam odluio to ne initi. Bit e bolje samo ga pomno promatrati, pomislih, pa emo


20/174

vidjeti kako e cijela stvar izgledati u zranoj luci.Na alteru sam utvrdio da je na moje ime uistinu kupljena karta za zrakoplov do

Lhase. Pogledao sam oko sebe i pokuao stei jasniji osjeaj o situaciji. Sve jeizgledalo normalno. Yin se smijeio, oito dobro raspoloen. Naalost, slubenica na

alteru nije bila jednakog raspoloenja. Jedva je natucala nekoliko rijei engleskog ibila vrlo nepopustljiva. Kada je zatraila putovnicu, to me jo vie zasmetalo, te samse ljutito otresao na nju. A ona je u jednom trenutku zastala i bijesno me pogledala,kao da nam uope ne kani izdati karte.

Yin je brzo uskoio i smireno popriao s njom na njezinom materinjem nepalskom.Nakon nekoliko minuta, njezino se dranje poelo mijenjati. Vie me nijednom nijepogledala, ali se ljubazno obraala Yinu, ak se i nasmijavi neemu to joj je rekao.Ve nekoliko minuta kasnije u ruci smo imali karte, te smo sjedili za malenim stolom ukafiu u blizini naeg izlaza. Posvuda se osjeao snaan miris cigareta.

U vama ima puno bijesa, ree mi Yin. A energiju ne koristite na osobito dobarnain. Ostao sam zateen. O emu to govorite?

Pogledao me s puno naklonosti. Hou rei da niste nita uinili kako biste onojslubenici pomogli u vezi s njezinim raspoloenjem.

Odmah mi je postalo jasno na to cilja. U Peruu je Osmi uvid opisivao nainpodizanja rasploenja drugih, koncentriranjem na njihova lica na osobit nain.

Poznajete Uvide? upitah ga.Yin kimne, i dalje me promatrajui. Da, ree. Ali to nije sve.Sjetiti se da trebamo upuivati energiju nije lako, pridodah u svoju obranu.

Vrlo promiljenim tonom, Yin tada ree: Ali morate uvidjeti da ste svojomenergijom ionako ve utjecali na nju, bili toga svjesni ili ne. Vano je kako postavitesvoje... polje... polje... Yin se muio s pronalaenjem eljene rijei na engleskome.Polje nakane,ree na kraju. Svoje polje molitve.

Tada ga prodorno pogledah. inilo mi se da Yin molitvu opisuje na jednak nainkao i onaj tamnokosi mukarac.

O emu tono govorite? upitah.Jeste li kada boravili u prostoriji u kojoj su energija i raspoloenje meu ljudima

bili na niskoj razini, a onda je netko, ve samim svojim ulaskom, svima istog trenapodigao energiju? Energetsko polje takve osobe ide ispred njega i dodiruje sveostale.

Da, rekoh. Znam na to mislite.Pogledom je sada prodirao kroz mene. elite li pronai Shambhalu, morate

nauiti to initi svjesno.Shambhalu? O emu govorite?Yinovo lice tada problijedi, svakom porom pokazujui nelagodu. On odmahne


21/174

glavom, pokazujui, izgledalo je, kako mu se ini da se prenaglio i odao neto to jeo trebalo ostati tajnom.

Nije vano, ree tada priguenim tonom. Ja ne mogu govoriti o tome. To trebaobjasniti Wil. Pred izlazom za zrakoplov poeo se stvarati red i Yin se okrene i poe

prema slubeniku na izlazu.Ja sam prekopavao po pamenju, nastojei nekamo smjestiti rije Shambhala. Aonda mi je konano sinulo. Shambhala je mitska zajednica iz predaja tibetskih budistana kojoj se temelje prie o Shangri-Lau.

Tada uhvatih Yinov pogled. To je mjesto tek dio mita... zar ne? Yin samo predakartu i poe prema ulazu u zrakoplov.

Za leta do Lhase Yin i ja sjedili smo u razliitim redovima, tako da sam imaovremena za razmiljanje. Znao sam samo da je Shambhala iznimno vana tibetskim

budistima, iji je drevni spisi opisuju kao sveti grad dijamanata i zlata, prepunupuenika i lama - i skriven negdje u nepreglednim pustim podrujima sjevernogTibeta ili Kine. U novije vrijeme, meutim, veina budista o Shambhali govori tek usimbolikim okvirima, kao o prikazu duhovnog stanja, a ne nekom stvarnom mjestu.

Ispruivi ruku, iz depa na naslonu sjedala ispred sebe izvukao sam turistikiprospekt Tibeta, nadajui se da u tako obnoviti osjeaj za snalaenje u tom prostoru.Smjeten izmeu Kine na sjeveru te Indije i Nepala na jugu, Tibet je u biti divovskavisoravan na kojoj je malo podruja niih od 1800 metara iznad razine mora. Naunome rubu uzdie se lanac Himalaja, u kojem je i Mount Everest, a na sjevernome,

neposredno iza granice s Kinom protee se nepregledno gorje Kunlun. Izmeu tihdviju strana nalaze se duboki kanjoni, neobuzdane rijeke, te stotine kvadratnihkilometara stjenovite tundre. Na temelju kartografskog prikaza, inilo se da je istoniTibet najplodniji i najnaseljeniji, dok su sjever i zapad izgledali rijetko naseljeni inepristupani zahvaljujui planinama, uz mali broj cesta koje su odreda bile posutetek ljunkom.

Do zapadnog Tibeta vode, inilo se, samo dva glavna pravca - sjeverna cesta,kojom se uglavnom slue vozai kamiona, te juna, koja prolazi rubnim dijelovimaHimalaja, a njome se slue hodoasnici iz itavog tog dijela svijeta kako bi stigli dosvetih mjesta poput Everesta, jezera Manasarovar i Mount Kailasha, te jo dalje, dozagonetnih Kunluna.

Potom sam podigao pogled s broure. Dok smo letjeli na visini od devet tisuapetsto metara, poeo sam osjeati jasno izraenu promjenu vanjske temperature ienergije. Ispod mene uzdizali su se zamrznuti stjenoviti iljci Himalaja, okrueni

blistavoplavim nebom. Praktiki smo preletjeli preko samog vrha Mount Everesta,ulazei u zrani prostor Tibeta - zemlje snijega, na krov svijeta. Rije je o zemlji


22/174


23/174

Yin se nije obazirao na moje pitanje, samo govorei vozau neka skrene lijevo iuputi se dublje u sredite grada.

Ja ga tada snano uhvatih za ruku. Yin, recite mi to se dogaa. Tko su bili oniljudi?

Ne znam, ree on. Ali Wil zasigurno nije ovdje. Postoji jo jedno mjesto.Mislim da je otiao onamo. Pogledajte prati li nas tko.Pogledao sam iza automobila dok je Yin vozau davao nove upute. Nekoliko

automobila pojavilo se iza nas, no svi su skrenuli. Smeem automobilu nije bilo nitraga.

Vidite li koga iza nas? upita Yin, i sam se osvrui. Ne bih rekao, odvratih.

Upravo sam se spremao ponovno ga upitati to se dogaa kada sam primijetio damu ruke drhte. Potom sam mu pomno promotrio lice. Bilo je blijedo i obliveno

znojem. Tada uvidih da je uasnut. Od pogleda na njega sav sam se sledio.Prije nego to sam uspio neto rei, Yin vozau pokae mjesto za parkiranje i

izgura me iz automobila zajedno s torbom, te me pokrajnjom ulicom povede do nekoguskog prolaza. Nakon jo tridesetak metara, naslonili smo se na zid jedne zgrade i

priekali jo nekoliko minuta, pogleda prikovana za ulaz u ulicu iz koje smo upravoizili. Ni jedan ni drugi nismo rekli ni rijei.

Kada nam se uinilo da nas nitko ne slijedi, Yin prolazom produi do sljedeezgrade i nekoliko puta zakuca. Nitko se nije javio, no brava se nekako zagonetnootkljuala iznutra.

Priekajte ovdje, ree Yin, otvarajui vrata. Vraam se.Potom beumno ue u kuu i zatvori vrata. Kada sam zauo kljocaj brave,

preplavio me val panike. to sada, pomislih. Yin je prestravljen. Kani li me ondjeostaviti? Ponovno pogledah niz prolaz, prema ulici punoj pjeaka. Bilo je to upravoono ega sam se najvie pribojavao. Izgledalo je da netko trai Yina, a moda i Wila.

Nisam imao pojma u to bih sve mogao upasti.Moda bi i bilo najbolje da Yin samo tako nestane, pomislih tada. Tako bih

ednostavno mogao istrati na ulicu i izgubiti se u masi sve dok ne uspijem doi dozrane luke. to bih tada jo mogao osim vratiti se kui? Na taj nain rijeio bih sesvake obveze traenja Wila i svega drugog u ovoj nesretnoj pustolovini.

Vrata se tada odjednom otvore, Yin se iskrade, a brava se ponovno zakljua. Wile ostavio poruku, ree Yin. Idemo.

Otili smo jo malo dalje prolazom i sakrili se izmeu dviju velikih kanta zasmee, a onda je Yin otvorio omotnicu i izvadio poruku. Promatrao sam ga kako ita.inilo mi se da mu lice postaje sve bljee. Kada je zavrio, pruio mi je papiri.

to pie? upitah odluno, uzimajui poruku. Odmah sam prepoznao Wilov


24/174

rukopis:

Yin, uvjeren sam da e nam biti doputen ulazak u

Shambhalu. Ali ja moram poi prije vas. Od najvee jemogue vanosti da ti naeg amerikog prijatelja dovede

to dalje. Zna da e te dakini voditi.

Wil

Ja tada pogledah Yina, koji naas podigne pogled, a potom ga odmah spusti. toznai to 'da e nam biti doputen ulazak u Shambhalu'? To govori u prenesenomznaenju, zar ne? Ne misli valjda da je to neko stvarno mjesto, nije li tako?

Yin je nepomino gledao pod noge. Dakako da Wil dri da je to stvarno mjesto,proape tada. A vi? upitah.

On odvrati pogled. Izgledao je kao da na pleima nosi svu teinu ovoga svijeta.Da... da..., ree tada, samo to veina ljudi ne moe ni zamisliti to mjesto, a

kamoli do njega doi. Vi i ja nikako ne moemo... Glas mu se tada izgubio.Yin, rekoh, morate mi rei to se dogaa. to to Wil radi? Koji su ono ljudi

kod hotela?

Yin me jo nekoliko trenutaka nepomino promatrao, a onda ree: Mislim da suto kineski obavjetajci.

Molim?Ne znam to tono rade ondje. ini se da su ih sve aktivnosti i prie u vezi sa

Shambhalom poneto uzbunile. Mnogi ovdanji lame uviaju da se neto u vezi s timsvetim mjestom mijenja. O tome se ve neko vrijeme vode velike rasprave.

Mijenja se... Kako se mijenja? Recite mi.Yin duboko udahne. To sam objanjenje elio prepustiti Wilu... no izgleda da

sada moram pokuati. Morate shvatiti to je zapravo Shambhala. Tamonji su ljudiiva ljudska bia, koja se raaju na tom svetom mjestu, no pripadaju viemevolucijskom stanju. Pomau u odravanju energije i vizije cijelog svijeta.

Tada odvratih pogled, razmiljajui o Desetom uvidu. Oni su neka vrst duhovnihvodia?

Ne u smislu na koji mislite, odgovori Yin. Nisu poput lanova obitelji ilidrugih dua u zagrobnom ivotu koje nam pomau iz te dimenzije. To su ljudska biakoja ive ti, na naoj Zemlji. Oni koji ive u Shambhali imaju iznimno naprednuzajednicu i ive na vioj razini razvoja. Oni oblikuju ono to e preostali dio svijeta s


25/174

vremenom dostii.Gdje je to mjesto?Ne znam.Poznaje li nekoga tko ga je vidio?

Ne. Kao djeak, uio sam kod jednog velikog lame, koji je jednog dana objavioda ide u Shambhalu te je, nakon nekoliko dana proslava, i otiao.Je li stigao tamo?To nitko ne zna. Nestao je i vie ga nitko nikada nije vidio nigdje u Tibetu.Znai da nitko zapravo ne zna postoji li Shambhala ili ne. Yin je jo nekoliko

trenutaka utio, a potom ree: Imamo legende...Tko to 'mi'?Samo me netremice promatrao. Bilo mi je jasno da ga ograniava svojevrsni

zavjet utnje. To vam ne mogu rei. Samo bi prvi ovjek nae sekte, Lama Rigden,

mogao odluiti da razgovara s vama.Kakve su to legende, to govore?Mogu vam rei samo ovo: legende su prie koje prenose oni koji su u prolosti

pokuavali doi do Shambhale. Stare su vie stoljea.Yin se upravo spremao rei jo neto kada nam je pozornost privukao neki zvuk iz

smjera ulice. Pomno smo se zagledali onamo, no nismo vidjeli nita.Priekajte ovdje, ree Yin.I tada jo jedanput zakuca na vrata i izgubi se u kui. Jednako brzo ponovno se

pojavio i priao nekakvom starom, hravom dipu koji je imao poderan platneni krov.

Otvorivi vrata, rukom me pozove da uem.Idemo, ree. Moramo pouriti.


26/174

2

Zov Shambhale

Dok smo dipom izlazili iz Lhase, ja sam utio, promatrao planine i pitao se to jeWil zapravo elio rei onom porukom. Zato je odluio put nastaviti sam? I tko sudakini? To sam se upravo spremao upitati kada je neki kineski vojni kamion proaoraskrijem ispred nas.

Od tog sam se prizora trgnuo i osjetio kako mi val nervoze poinje ispunjavatitijelo. to ja to inim? Upravo smo vidjeli obavjetajne agente kako nadziru hotel ukojem smo se trebali nai s Wilom. Moda trae nas.

ekajte malo, Yin, rekoh. elio bih otii u zranu luku. Sve ovo izgleda mipreopasno.

Yin me uzbunjeno pogleda. A to emo s Wilom? upita. Proitali ste poruku.Treba vas.

Da, ali on je naviknut na ovakve stvari. Nisam ba uvjeren da bi od meneoekivao da se izlaem takvim opasnostima.Ve ste u opasnosti. Moramo otii iz Lhase.Kamo idete? upitah.U samostan Lame Rigdena u blizini Shigatsea. Onamo emo stii tek kasno

naveer.Postoji li tamo neka telefonska linija? upitah.Da, odgovori Yin. Mislim da postoji, ako radi.Ja kimnuh i Yin se ponovno usredotoi na cestu.

To je u redu, pomislih. Nee koditi otii daleko odavde prije nego toorganiziram povratak kui.Puna etiri sata poskakivali smo loe asfaltiranom cestom, usput prestiui

kamione i stare automobile. Pogled koji nam se pruao bio je mjeavina runihindustrijskih kompleksa i predivnih vidika. Dobrano nakon sutona Yin se zaustavio udvoritu ispred neke malene kue od betonskih blokova. Veliki, upavi pas bio jesvezan za pokrajnji zid mehaniarske radionice s desne strane i bjesomuno je lajaona nas.


27/174

Je li to kua Lame Rigdena? upitah.Ne, dakako da nije, ree Yin. Ali poznajem ljude koji tu ive. Moi emo uzeti

neto hrane i goriva, to bi nam moglo zatrebati kasnije. Odmah se vraam.Gledao sam ga kako se uspinje irokim stubama te kuca na vrata. Neka postarija

Tibetanka pojavila se na vratima i odmah ga snano zagrlila objema rukama. Yinpotom pokae prema meni, nasmijei se i ree neto to nisam razumio. Potom medozove pokretom ruke i ja tada iziem i uem u kuu.

Ve trenutak kasnije izvana smo zauli prigueno cviljenje automobilskih konica.Yin pojuri na suprotnu stranu sobe i odmakne zavjese kako bi pogledao kroz prozor.Ja sam stajao neposredno iza njega. U tami sam ugledao crni neobiljeeni automobilkako stoji na suprotnoj strani ceste od izrovanog prilaza kui, kojih trideset metaradalje.

Tko je to? upitah.Ne znam, odgovori Yin. Izaite i donesite nau prtljagu, brzo. Pogled koji sam

mu uputio bio je prepun pitanja.Sve je u redu, ree on. Idite po stvari, ali brzo.Iziavi iz kue, otiao sam do dipa, trudei se da ne diem pogled prema onom

automobilu. Uvukavi ruku kroz otvoreni prozor uzeo sam svoju torbu i Yinovunaprtnjau i potom se urnim korakom vratio u kuu. Yin je i dalje gledao kroz prozor.

O, Boe, ree iznenada u jednom trenutku, dolaze.Snaan snop iz automobilskih farova obasjao je prozor u trenutku kada je vozilo

pojurilo prema kui. Jednom rukom epavi svoju naprtnjau, Yin me na stranjavrata izvede u tamu.

Moramo krenuti ovim putem, povie Yin dok me nekom stazom vodio premaskupini stjenovitih obronaka. Naas se osvrnuvi dolje, prema kui, na svoj sam velikiuas ugledao agente u civilu kako izlaze iz automobila i okruuju kuu. Jedan drugiautomobil, koji dotada i nismo primijetili, dojurio je iza kue, a iz njega su iskoilinovi agenti koji su poeli trati uz uzvisinu nama zdesna. Znao sam da e nas,nastavimo li se kretati u smjeru kojim se kreemo, presresti ve za nekoliko minuta.

Yin, priekajte malo, rekoh glasno apui. Presjei e nam put.On zastane i u tami mi se priblii licem. Lijevo, ree. Mi emo ih zaobii.U trenutku kada je to rekao, ugledao sam i druge agente koji su trali u tom smjeru.

Nastavimo li Yinovim smjerom, svakako e nas vidjeti.Tada sam pogledao izravno prema najstjenovitijem dijelu strmine. Ondje mi je

neto privuklo pogled: jedan mrani dio staze bio je vidljivo svjetliji.Ne, moramo poi izravno prema gore, rekoh instinktivno i ve krenuh u tom

smjeru. Yin na trenutak zaostane za mnom, a potom urno krene mojim stopama.


28/174

Na vrhu uzvisine inilo se da je jedan agent tono ispred nas, te smo se brzosakrili izmeu dvaju velikih kamena. Podruje oko nas i dalje je bilo vidno svjetlije.Taj se mukarac nalazio na najvie deset metara od nas i kretao se prema mjestu skojeg e nas ubrzo jasno vidjeti. A onda, kada se primaknuo rubnome dijelu tog

blagog sjaja, samo nekoliko sekundi prije nego to e nas ugledati, naglo se zaustavio,ponovno krenuo naprijed, potom jo jednom zastao, kao da mu je odjednom sinuloneto drugo. Ne nainivi vie ni korak naprijed, okrenuo se i potrao niz obronak.

Nakon nekoliko minuta aptom upitah Yina dri li da nas je taj agent vidio. Nije,odgovori Yin. Mislim da nije. Doite.

Jo desetak minuta uspinjali smo se obronkom, a onda se zaustavili na nekojgotovo okomitoj stijeni kako bismo ponovno pogledali prema kui. Sada su onamodolazila i druga vozila slubenog izgleda. Jedno od njih bilo je strano policijskovozilo koje je imalo ukljueno treperavo crveno svjetlo. Taj me prizor ispunio

uasom. Sada u to vie nije bilo sumnje, ti su ljudi traili nas.Yin je takoer s nelagodom promatrao kuu, a ruke su mu opet drhtale.to e uiniti vaoj prijateljici? upitah, uasnut njegovim moguim odgovorom.

Yin me pogleda sa suzama i bijesom u oima, a potom me povede dalje uz obronak.

Hodali smo jo nekoliko sati, kreui se pri svjetlu mjeseca u prvoj etvrtini kojibi s vremena na vrijeme zastrli oblaci. elio sam pitati Yina jo u vezi s onimlegendama koje je spominjao, no on je i dalje bio bijesan i neraspoloen. Na vrhu

brijega zaustavio se i objavio da se moramo odmoriti. Kada sam sjeo na oblinji

kamen, on se udaljio u tamu, na koja tri- etiri metra i zastao leima okrenut premameni.

Zato ste bili toliko uvjereni, upita tada ne okreui se, da se s onog mjestatrebamo poeti uspinjati izravno prema gore?

Odgovorio sam uz duboki uzdah. Uoio sam neto, zamucah. To je podrujebilo nekako svjetlije. inilo mi se da je to put kojim trebamo ii.

On se okrene i prie mi, te sjedne na tlo nasuprot meni. Jeste li kada vidjeli takvoto?

Nastojao sam se osloboditi tjeskobe. Srce mi je snano udaralo i jedva sam bio ustanju govoriti.

Da, jesam, rekoh. Nekoliko puta u posljednje vrijeme. On odvrati pogled iostane utjeti.

Yin, znate li to se dogaa?Prema legendama, primamo pomo.A tko nam pomae?Ponovno je samo odvratio pogled.


29/174

Yin, ispriajte mi to znate o tome. Nije odgovarao.Je li rije o dakinima koje je Wil spomenuo u poruci? I dalje samo utnja.Ja tada osjetih navalu bijesa. Yin! Reci mi to zna!On tada brzo ustane i ljutito me pogleda. O nekim nam je stvarima zabranjeno

govoriti. Zar to ne moete shvatiti? Ve i samo nepromiljeno spominjanje imena tihbia ovjeku moe donijeti dugogodinju nijemost, ili sljepou. Oni su uvariShambhale.

Potom bijesno odjuri do jedne ravne stijene, preko nje rairi jaknu i isprui se. I jasam se osjeao iscrpljenim, toliko da nisam mogao razmiljati.

Moramo spavati, ree Yin. Molim vas, sutra ete doznati vie.Jo nekoliko trenutaka zadrao sam pogled na njemu, a potom se ispruio na stijeni

na kojoj sam dotada sjedio i utonuo u dubok san.

Probudio me stup svjetla koji se uzdizao izmeu dvaju snijegom pokrivenihvrhunaca u daljini. Pogledavi oko sebe, uvidio sam da je Yin nestao. Poskoivi nanoge, pretraio sam neposrednu okolicu, osjeajui bol u itavom tijelu. Yinu nije biloni traga ni glasa.

Dobijesa, pomislih. Nikako nisam mogao odrediti gdje se nalazim. Snaan valtjeskobe proeo mi je itavo bie. Ostao sam ekati jo pola sata, promatrajui smeestjenovite uzvisine s malim dolinama zelene trave, a on se i dalje nije vraao. Potomsam ponovno ustao i prvi put primijetio da se nie niz obronak, na neto vie od

stotinu metara nalazi poljunana cesta. Uzevi torbu, stao sam se probijati izmeustijenja sve dok se nisam spustio do ceste, a potom sam se uputio prema sjeveru. Akome sjeanje nije varalo, taj je smjer trebao voditi do Lhase.

Nisam preao ni kilometar kada sam primijetio da se iza mene, na manje od stotinukoraka, nalazi skupina od etvero-petero ljudi i da se cestom kreu u istom smjeru.Odmah sam skrenuo s ceste i uao duboko meu stijenje uz obronak, tako da sam ostaodobro skriven, ali sam ih i dalje mogao promatrati u prolasku. Kada su se nali ispodmene, uvidio sam da je rije o obitelji koju su inili neki starac, mukarac i ena odoko trideset godina, te dvojica djeaka. Nosili su velike vree, a mlai je mukaracvukao nekakva kolica sa stvarima. Po njihovu izgledu, inilo se da su izbjeglice.

Pomislio sam kako bih im mogao pristupiti i barem doznati kojim bih putem trebaokrenuti, no potom sam se ipak predomislio. Pribojavao sam se da bi me kasnije mogli

prijaviti, te sam ih tako samo propustio. Priekao sam jo dvadeset minuta, a potomoprezno krenuo u istom smjeru. Sljedea tri kilometra cesta je vijugala izmeu malihstjenovitih breuljaka i visoravni, a onda sam u daljini, na vrhu jednog od tih

breuljka, ugledao samostan. Skrenuo sam s ceste i stao se uspinjati meu stijenjem


30/174

sve dok se nisam naao na kojih dvjesto metara ispod samostana. Bio je sagraen odopeka boje pijeska, a ravni krov bio je premazan smeom bojom. Zdanje je imalo dvakrila, po jedno sa svake strane glavne zgrade.

Nigdje se nije vidjelo nikakvo kretanje i najprije sam pomislio da je samostan

prazan. No onda su se otvorila vrata s prednje strane i na njima sam ugledao nekogredovnika, u jarkocrvenoj haljini, kako izlazi i poinje raditi u vrtu u bliziniusamljenog stabla desno od zgrade.

Doimao se bezopasno, ali ipak sam odluio ne izlagati se opasnosti. Vratio sam sedo poljunane ceste, preao je i u irokom luku, s lijeve strane, zaobiao samostan, tese ponovno vratio na cestu tek kada sam se naao ve dobrano iza njega. Oprezno samnastavio dalje, zaustavljajui se samo kako bih svukao toplu zimsku jaknu. Sunce jesada ve bilo visoko i neoekivano toplo.

Nakon jo kojih kilometar i pol, upravo kada sam se spremao prijei malu

uzvisinu na cesti, zauo sam neki zvuk. Otrao sam meu stijenje i stao oslukivati.Isprva mi se inilo da je rije o nekakvoj ptici, no malo-pomalo uvidio sam da netkogovori, negdje daleko od mene. Tko?

Uz velik oprez uspinjao sam se izmeu stijena sve dok nisam doao do pogodnijegvieg mjesta, a potom sam provirio prema malenoj dolini ispod obronka. Srce mi jegotovo zastalo od uasa. Ispod mene se nalazilo raskrije dviju poljunanih cesta, ana njemu su bila parkirana tri vojna dipa. Desetak vojnika stajalo je oko njih, puilo irazgovaralo. Povukao sam se natrag, saginjui se kako bih se zaklonio iza stijena, te se

putem kojim sam doao vratio sve dok nisam pronaao mjesto na kojem sam se mogao

sakriti izmeu dvaju stjenovitih humaka.

Na tom sam mjestu zauo neto drugo, a mjesto s kojeg je zvuk dopirao nalazilo seo dalje od one vojne zapreke na cesti. Isprva je to bilo tek prigueno zujanje koje je

potom preraslo u fijukanje i kloparanje koje sam lako prepoznao. Bio je to helikopter.Obuzet panikom, stao sam trati meu stijenjem koliko su me noge nosile,

udaljavajui se od ceste. Prelazei nekakav potok poskliznuo sam se i smoio hlaedo visine koljena. Brzo se pridigavi, ponovno sam potrao kada mi se noga

poskliznula na neki kamen, te sam se stao kotrljati niz obronak, na koncu poderavihlae i ogulivi kou na nozi. Pridignuvi se, nastavio sam trati, traei bolje mjestoza skrivanje.

Kako se helikopter pribliavao, dugim sam koracima pretrao jo jednu malenuuzvisinu i upravo se osvrnuo kada me netko epao i povukao u malenu guduru. Bio jeto Yin. Leali smo posve nepomino dok je helikopter preletio tono iznad nas.

To je Z-9, ree Yin. Na licu mu se odraavala panika, no bilo mi je jasno i da jebijesan. Zato ste napustili mjesto na kojem smo se ulogorili? stane tada gotovo


31/174


32/174

rei. Na koncu Yin ree: Ve sam vam spominjao legende. Lama Rigden razumijelegende bolje od ikog. On je jedan od najveih poznavatelja Shambhale.

Ispriajte mi to se tono dogodilo, ree mi Jampa, nanosei mi neku vrstmelema na ozljeenu nogu.

Ja pogledah Yina, koji mi kimanjem pokae neka sve ispriam. To to vam sedogodilo moram prenijeti Lami, pojasni Jampa.Ja mu potom ispriah sve to se dogodilo otkako smo sam stigao u Lhasu. Kada

sam dovrio priu, Jampa me pogleda.A prije dolaska u Tibet? to se dogaalo? Potom sam mu ispriao priu o

susjedovoj keri i o Wilu. On i Yin sada se pogledaju. I to sve vrijeme o tomemislite? upita Jampa. Mislim da sam ovdje do grla u nevoljama, rekoh. Kanim sezaputiti prema zranoj luci.

Ne, nisam na to mislio, ree Jampa urno. Jutros, kada ste uvidjeli da je Yin

otiao, kakav je bio va stav prema toj situaciji, u kakvom ste bili mentalnom stanju?Bio sam prestraen. Samo sam znao da u za koju minutu biti u kineskim rukama.

Pokuavao sam smisliti kako da se vratim u Lhasu.Jampa se okrene i pogleda Yina, mrtei se. On ne zna za polja molitve. Yin

odmahne glavom i odvrati pogled.Razgovarali smo o tome, rekoh. Ali ne znam ba kakve to ima veze. to znate o

tim helikopterima? Trae li nas?Jampa se samo nasmijei i ree mi neka se ne brinem, jer u kod njih biti na

sigurnome. U razgovoru nas je prekinula jo nekolicina redovnika. Oni su donosili

uhu, kruh i aj. Dok smo jeli, uinilo mi se da mi misli postaju bistrije, te sam poeoprocjenjivati situaciju. elio sam doznati sve to se dogaa. I to odmah, bezodgaanja.

U jednom trenutku pogledah Jampu intenzivno i odluno, a on mi uzvrati pogledomduboke topline.

Znam da imate mnogo pitanja, ree mi. Dopustite da vam kaem koliko mogu.Mi smo, u Tibetu, osobita sekta. Nismo tipini redovnici. Ve stoljeima uvjerni smoda je Shambhala posve stvarno mjesto. Jednako tako, raspolaemo znanjem olegendama, verbalnoj mudrosti staroj koliko i Kalachakra, koja je posveenaujedinjavanju svih religijskih istina.

Velik dio naih lama u dodiru je sa Shambhalom posredstvom snova. Prijenekoliko mjeseci, va prijatelj Wil poeo se pojavljivati u snovima Lame Rigdena oShambhali. Ubrzo potom Wil je doveden upravo do ovog samostana. Lama Rigden

pristao je primiti ga i tako utvrdio da Wil takoer sanja Shambhalu.to mu je Wil rekao? upitah. Kamo je otiao?On odmahne glavom. Mislim da ete morati priekati i vidjeti hoe li vam Lama


33/174

Rigden osobno prenijeti tu informaciju.Pogledah Yina i pokuah se nasmijeiti.A to je s tim Kinezima? upitah potom Jampu. Koja je njihova uloga?Jampa samo slegne ramenima. To ne znamo. Mogue je da znaju neto o tome to

se dogaa.Na to sam samo kimnuo.I jo samo jedna stvar... ree Jampa. Izgleda da se u svim snovima pojavljuje

o jedna osoba. Neki Amerikanac.Jampa potom zastane i blago se nakloni. Va prijatelj Wil nije bio posve siguran,

no ini mu se da ste to vi.

Poto smo se okupali i preodjenuli u sobi koju nam je dodijelio Jampa, iziao samu stranje dvorite. Nekolicina redovnika radila je u povrtnjaku, kao da ih Kinezi ni

najmanje ne zabrinjavaju. Pogledao sam prema planinama i promotrio nebo. Nigdjenije bilo ni traga helikopterima.

elite li sjesti na klupu ondje gore? zauje se tada neki glas iza mene. Okrenuvise, ugledah Yina kako se pojavljuje na vratima i izlazi.

Kimnuo sam i potom smo se uspeli nizom malih terasa prepunih ukrasnog bilja ipovra te tako stigli do prostora za sjedenje okrenutog prema pomno ureenombudistikom svetitu. Divovski planinski lanac zatvarao je obzor iza nas, no na jugu sedivan pogled na polja i seoske nastambe protezao kilometrima u daljinu. Mnogobrojniljudi hodali su cestama ili vukli kolica.

Gdje je Lama? upitah ga.Ne znam, odgovori Yin. Jo nije odluio primiti vas.Zato?Yin odmahne glavom. Ne znam.Misli li da zna gdje je Wil? Yin ponovno odmahne. Dri li da nas Kinezi jo

trae? upitah potom.Yin samo slegne ramenima, zagledan u daljinu.ao mi je to mi je energija toliko negativna, ree tada. Molim vas, ne

doputajte da utjee na vas. Stvar je samo u tome to me bijes katkada posve nadvladai onda sam nemoan. Jo od 1954. Kinezi sustavno nastoje posve razoriti tibetanskukulturu Pogledajte sve te ljude koji ondje pjeae. Mnogi su od njih zemljoradnici kojisu ostali bez svega zbog gospodarskih inicijativa koje su propisali Kinezi. Drugi sunomadi koji umiru od gladi jer je takva politika posve poremetila njihov nainivota. vrsto je stiskao obje ake.

Kinezi ine isto to je Staljin inio u Manduriji, dovode u Tibet tisue doljaka,u ovom sluaju Kineza, kako bi promijenili kulturnu ravnoteu i uspostavili kineska


34/174

pravila i obiaje. Zahtijevaju da se u naim kolama ui samo kineski.Oni ljudi pred vratima samostana... rekoh tada. Zato dolaze ovamo?Lama Rigden i redovnici pomau siromasima kojima je najtee zbog promjene

kulture. Zbog toga ga Kinezi i ostavljaju na miru. Pomae u rjeavanju problema a da

pritom ne okree stanovnitvo protiv njih.Yin je to izgovorio tako da se u njegovu glasu osjetila blaga ljutnja na Lamu, te sestoga odmah ispriao.

Ne, ree. Nisam elio rei da Lama odvie surauje. Stvar je samo u tome dae to to Kinezi ine odvratno. Ponovno stisnuvi ake, njima snano udari po

koljenima. Mnogi su isprva drali da e kineska vlast potovati tibetanske obiaje,da emo moi postojati unutar kineske drave a da pritom ne ostanemo bez svega. Nokineska nas je vlada vrsto odluila unititi. To je sada posve jasno i mi im moramooteati ostvarivanje tog nauma.

eli rei da se trebate pokuati boriti protiv njih? upitah. Yin, zna da utakvom sukobu ne moete pobijediti.

Znam, znam, ree on. Samo se tako uasno razbijesnim kada pomislim na to toine. Jednog e dana ratnici Shambhale izjahati i poraziti ta zla udovita.

Molim?To je proroanstvo koje se prepriava meu mojim narodom. Potom me pogleda

i odmahne glavom. Znam da moram poraditi na tom svom bijesu. On mi razara poljemolitve.

U tom trenutku naglo ustane i pridoda: Pitat u Jampu je li razgovarao s Lamom.

Ispriavam se. Potom se blago naklonio i otiao.Jo neko vrijeme promatrao sam tibetske krajolike, nastojei posve pojmiti

razmjere tete koju je kineska okupacija ovdje prouzroila. U jednom mi se trenutkuuinilo da ujem helikopter, no zvuk je bio predalek da bih u to bio siguran. Znao samda je Yinov bijes opravdan i jo sam nekoliko minuta razmiljao o stvarnosti politikesituacije u Tibetu. Tada sam se ponovno sjetio kako sam kanio potraiti telefon,

pitajui se koliko e biti teko nazvati broj izvan zemlje.Upravo sam se spremao ustati i krenuti u samostan kada sam shvatio da sam

umoran, te sam stoga nekoliko puta duboko udahnuo i pokuao se koncentrirati naljepotu oko sebe. Snijegom prekriveni vrhovi planina i zelene i smee boje koje suobiljeavale krajobraz bile su snane i lijepe, a nebo blistavoplavo, tek s pokojimoblakom na obzoru na zapadu.

Dok sam tako gledao oko sebe, uoio sam dvojicu redovnika koji su se nalazilinekoliko terasa ispod mene i pomno gledali prema meni. Pogledao sam iza sebe,mislei da gledaju neto drugo, no nisam uoio nita neobino. Uzvratio sam imosmijehom.


35/174

Nakon nekoliko minuta jedan od njih kamenim se stubama uputio prema meni,nosei koaru punu alata. Stigavi do mene, uljudno je kimnuo i poeo plijeviticvjetnu lijehu est- sedam metara meni zdesna. Nekoliko minuta kasnije pridruio muse jo jedan redovnik koji je takoer poeo kopati. S vremena na vrijeme uputili bi mi

znatieljan pogled uz smjerno kimanje glavom.Jo sam nekoliko puta duboko udahnuo, koncentrirajui se na daleki obzor,razmiljajui o tome to je Yin rekao o svome polju molitve. Brinuo se zbogmogunosti da mu bijes prema Kinezima razara energiju. to je time elio rei?

Odjednom sam poeo primjeivati toplinu sunca i svjesnije osjeati njegovozraenje, osjeajui odreeni mir kakav nisam osjetio otkako sam stigao ovamo. Josam jednom duboko udahnuo, zatvorenih oiju, i opazio jo neto, nekakav neobinoslatkast miris, slian mirisu cvjetnog buketa. Prvo sam pomislio da su redovnicimoda odrezali nekoliko cvjetova s grmova za koje su se brinuli, te ih ostavili negdje

uz mene.Otvorio sam oi i pogledao oko sebe, no cvjetova nije bilo. Potom sam pokuao

utvrditi pue li kakav povjetarac koji je mogao donijeti miris do mene, no zrak je bionepomian. A onda sam primijetio da su redovnici odloili alat i da me intenzivno

promatraju irom otvorenih oiju i napola otvorenih usta, kao da su vidjeli netoneobino. Ponovno sam se osvrnuo, nastojei otkriti to se dogaa. Primijetivi da sume uznemirili, brzo su pokupili alat u koare i gotovo otrali stazom prema samostanu.Jo sam ih nekoliko trenutaka pratio pogledom, promatrajui njihove crvene talarekako se kovitlaju i lelujaju dok su se osvrtali kako bi utvrdili gledam li za njima.

im sam se spustio i uao u samostan, postalo mi je jasno da se neto vanodogaa, da sve nekako bruji. Svi su redovnici jurili amo-tamo i meu sobom sedoaptavali.

Hodnikom sam otiao do svoje sobe, kanei upitati Jampu mogu li se posluititelefonom. Raspoloenje mi se u meuvremenu popravilo, no ponovno sam poeo u

pitanje dovoditi vlastiti instinkt za samoodranjem. I dalje sam doputao da meokolnosti uvlae dublje u sve to se ovdje dogaa, umjesto da pokuam otii iz ovezemlje. Tko zna to bi sve mogli uiniti Kinezi dospijem li u njihove ruke? Znaju likako se zovem? Moda je ve i prekasno za odlazak zrakoplovom.

Upravo sam se spremao ustati i potraiti Jampu kada je on doslovce uletio u sobu.Lama je pristao primiti vas, ree. To je velika ast. Budite bez brige.Besprijekorno govori engleski.

Kimnuo sam, osjeajui blagu nervozu.Jampa je stajao na vratima i nestrpljivo me pogledavao. Ja u vas odvesti...

odmah sada, ree.


36/174

Ustavi, poao sam za Jampom nekom velikom prostorijom visokih stropova, izkoje smo uli u jednu omanju sobu na suprotnoj strani. Petoricaestorica redovnika, smolitvenim kolima i bijelim maramama, s iekivanjem su nas pogledali kada smootili do prednjeg dijela prostorije i sjeli. Yin mi domahne iz suprotnog kuta.

Ovo je soba za pozdrave, ree Jampa.Unutranjost je bila obloena drvom i premazana svijetloplavom bojom. Zidove suukraavali jedinstveni murali i mandale. Nakon nekoliko minuta ekanja, u sobu jeuao Lama. Bio je vii od veine redovnika, ali je nosio crvenu haljinu, posve jednakunjihovima. Vrlo pomno pogledavi svakog od prisutnih, pozvao je Jampu da mu prie.Dodirnuli su se elom i on tada neto proape Jampi na uho.

Jampa se istog trenutka okrene i rukom pokae svim ostalim redovnicima neka zanjim pou iz sobe. I Yin se uputio prema vratima, no pritom me naas pogledao iedva primjetno kimnuo, to sam shvatio kao podrku za razgovor koji je bio preda

mnom. Mnogi od redovnika predali su mi svoje marame, uzbueno kimajui.Kada je soba ostala prazna, Lama mi rukom pokae neka mu se pribliim i

sjednem na maleni stolac ravna naslona njemu zdesna. Prilazei mu prije nego to usjesti, blago sam se naklonio.

Hvala vam to ste me primili, rekoh.On kimne i nasmijei se, dugotrajno me i pomno promatrajui.Bih li vas mogao upitati to je s mojim prijateljem Wilsonom Jamesom? upitah

na kraju. Znate li gdje je?to znate i mislite o Shambhali? upita me Lama umjesto odgovora.

Ma, mislim da sam to oduvijek smatrao nekakvim imaginarnim mjestom,fantazijom. Znate, priblino neto kao Shangri-La.

On nagne glavu u stranu i posve obinim tonom ree: Rije je o stvarnome mjestuna Zemlji, koje postoji u sklopu ljudske zajednice.

Zato nitko nikada nije otkrio gdje se nalazi? I zato toliki broj istaknutih budistao Shambhali govori kao o nainu ivota, kao o tipu mentaliteta?

Jer Shambhala uistinu simbolizira nain postojanja i ivljenja. O njoj se moegovoriti upravo na taj nain. No to je i stvarno mjesto gdje je mjesno stanovnitvo

postiglo takav nain postojanja u meusobnom zajednitvu.Bili ste ondje?Ne, nisam, jo nisam pozvan.Kako, onda, moete biti toliko uvjereni?Jer sam nebrojeno puta sanjao Shambhalu, kao i mnogi drugi upueni ljudi na

Zemlji. Mi usporeujemo snove i oni su toliko slini da jednostavno znamo da morabiti rije o stvarnome mjestu. A raspolaemo i svetim znanjem, legendama, kojeobjanjavaju na odnos prema toj svetoj zajednici.


37/174

Kakav je taj odnos?Mi trebamo ouvati znanje dok ekamo trenutak kada e Shambhala izii na

vidjelo i predstaviti se svim narodima.Yin mi je rekao kako neki dre da e ratnici Shambhale jednom na koncu ipak

stii i poraziti Kineze.Yinov je bijes za njega vrlo opasan.Znai da je u zabludi?Govori s ljudskog stajalita koje poraz promatra u kategorijama ratovanja i

fizike borbe. Kako e se tono to proroanstvo ostvariti, jo se ne zna. Najprije emomorati shvatiti Shambhalu. No znamo da e to biti drukija vrst borbe.

Ta posljednja izjava nekako mi je bila zagonetna, no on se drao tolikosuosjeajno da sam osjetio strahopotovanje, a ne zbunjenost.

Vjerujemo, nastavi Lama Rigden, da je trenutak objave Shambhalina naina

postojanja vrlo blizu.Lama, odakle to znate?Odgovor je ponovno u naim snovima. Va je prijatelj Wil bio tu, kao to ste

nesumnjivo uli. To smo shvatili kao vaan znak jer smo ga ve ranije sanjali. On jeosjetio miris i uo rijei.

Takav me odgovor zatekao. Kakav miris?On se nasmijei. Onaj koji ste i vi danas ve osjetili.

Sada je sve odjednom poprimilo novi smisao. I nain na koji su redovnici

reagirali i Lamina odluka da me primi.I vi ste pozvani, pridoda on tada. Upuivanje mirisa vrlo je rijetka stvar.

Osobno sam to vidio samo dvaput -jednom kada sam bio sa svojim uiteljem i drugiput kada je ovdje boravio va prijatelj Wil. Sada se to ponovilo s vama. Dotada senisam mogao odluiti trebam li vas primiti ili ne. Vrlo je opasno o takvim stvarimagovoriti na trivijalan nain. Jeste li uli i krik?

Nisam, odgovorih. Ne razumijem o emu je rije.To je takoer zov Shambhale. Samo budno pazite na jedan osobit zvuk. Kada ga

zaujete, prepoznat ete ga.Lama, nisam ba siguran da elim nekamo ii. Sve ovo izgleda mi vrlo opasno.

ini se da Kinezi znaju tko sam. Mislim da bih se elio to prije vratiti u SjedinjeneDrave. Moete li mi samo rei gdje bih mogao pronai Wila? Je li negdje u blizini?

Tuna izraza lica, Lama odmahne glavom. Ne, bojim se da je odluio ii dalje.utio sam, a Lama me je jo nekoliko dugih trenutaka samo promatrao.

Trebali biste znati jo neto, ree tada. Snovi vrlo jasno govore da bez vas Wilne bi bio u stanju preivjeti taj pokuaj. Da bi on uspio, ondje ete se morati nai i


38/174

vi.Osjeajui kako me obavija val straha, odvratih pogled. To nisu bile rijei koje

sam prieljkivao.Legende kau, nastavi Lama, da svaka generacija u Shambhali ima odreenu

sudbinu koja je javno poznata i o kojoj se govori. Isto vrijedi i za ovjekove kultureizvan Shambhale. Katkada je mogue stei veliku snagu i jasnou promatranjemodvanosti i odlunosti generacije koja se pojavila prije nas.

Poeo sam se pitati na to zapravo cilja. Je li vam otac iv? upita me tada.Odmahnuo sam glavom. Umro je prije nekoliko godina.Je li sudjelovao u velikom svjetskom ratu etrdesetih godina?Jest, odvratih, sudjelovao je u ratu.Je li sudjelovao u samim borbama?Jest, tijekom veeg dijela rata.

Je li vam ispriao u kojoj je situaciji doivio najvei strah?Njegovo me pitanje vratilo razgovorima koje sam u mladosti vodio s ocem. Na

trenutak sam se zamislio.Vjerojatno za iskrcavanja u Normandiji, 1944. na obali koju su saveznici nazvali

Omaha.Ah, da, ree Lama. Vidio sam vae amerike filmove o tom iskrcavanju. Jeste

li ih i vi gledali?Da, jesam, rekoh. Vrlo su me se dojmili.Govorili su o strahu i odvanosti vojnika, nastavi on. Da.

Drite li da biste i vi bili sposobni za takve stvari?Ne znam. Nije mi jasno kako su oni uspijevali.Moda je njima bilo lake jer je to bio poziv cijeloj generaciji. Na odreenoj su

razini to svi osjeali: i oni koji su se borili i oni koji su proizvodili oruje i oni kojisu osiguravali hranu. Spasili su svijet u trenutku izloenosti najveoj opasnosti.

Zautio je kao da oekuje nekakvo moje pitanje, no ja sam ga i dalje samopromatrao. Poziv vae generacije umnogome je drukiji, ree. I vi morate spasitisvijet. No to trebate uiniti na drugi nain. Morate shvatiti da u vama lei velika mokoju je mogue njegovati i iriti, mentalna energija koju ljudi oduvijek nazivajumolitvom.

uo sam za to, rekoh. Ali izgleda da jo ne znam kako se njome sluiti. On sena te rijei nasmijei i ustane, promatrajui me s iskrom u oku. Da, ree tada.Znam. Ali, hoete, ve ete nauiti.

Ispruen na leaju u svojoj sobi, razmiljao sam o Laminim rijeima. Razgovor jeokonao naglo, ne dajui mi vie vremena za preostala pitanja.


39/174

A sada se poite odmoriti, rekao mi je tada, glasnim zvonom dozivajuinekolicinu redovnika. Sutra emo ponovno razgovarati.

Kasnije su i Jampa i Yin traili da im prepriam sve Lamine rijei. No, istini zavolju, u razgovoru s njim pojavilo se vie pitanja nego odgovora. I dalje nisam znao

kamo je otiao Wil niti to doista znai zov Shambhale. Sve to izgledalo je istodobnoi fantastino i opasno.Yin i Jampa odbili su razgovarati o tim pitanjima. Preostali dio veeri proveli

smo uz jelo i promatranje krajobraza, a onda smo rano otili na poinak. I tada samnakon nekog vremena uvidio da nepomino gledam u strop, da ne mogu zaspati, dokmi se glavom rzmaju najraznovrsnije misli.

Nekoliko puta u glavi sam prevrtio itav film, od dolaska u Tibet, a potomkonano utonuo u isprekidan san. Sanjao sam kako trim kroz masu prolaznika u Lhasi,kako traim utoite u jednom od samostana. Redovnici na vratima samo su me kratko

pogledali i zatvorili vrata. Vojnici su me nastavili progoniti. Trao sam mranimuliicama i prolazima, posve bez nade, sve do trenutka kada sam, na svretku jedneulice, pogledao udesno i ugledao osvijetljeni prostor slian onim poljima koja samve viao. Kada sam se pribliio tom podruju, svjetlo se malo-pomalo izgubilo, noispred mene nalazila su se vrata u nekoj ogradi. Vojnici su se pojavili iza ugla, trei

prema meni, a ja sam projurio kroz ta vrata i naao se u nekakvom ledom okovanomkrajobrazu...

U tom trenutku prenuo sam se iz sna. Gdje sam? Malo-pomalo prepoznao samsobu, ustao i priao prozoru. Na istoku je poelo svitati i ja se pokuah osloboditi

dojma sna te ponovno zaspati, to je, pokazalo se, bio posve bezuspjean pokuaj. Biosam se posve razbudio.

Navukavi hlae i jaknu, spustio sam se stubama i iziao u dvorite pokrajpovrtnjaka te sjeo na jednu od bogato ukraenih metalnih klupa. Dok sam tako gledaoprema suncu na izlasku, iza sebe sam zauo neki zvuk. Okrenuvi se, ugledao samobrise nekog mukarca koji je prema meni dolazio iz smjera samostana. Bio je toLama Rigden.

Ustao sam i duboko se poklonio.Rano ste ustali, ree on. Nadam se da ste dobro spavali.Jesam, rekoh, promatrajui ga kako prilazi fontani i ribama dobacuje aku punu

sjemenja. Ribe su navalile na hranu i voda se od toga gotovo zapjenila.Kakve ste imali snove? upita, ne podiui pogled prema meni.Ispriao sam mu kako sam bjeao od vojnika i kako sam vidio ono osvijetljeno

mjesto. Pogledao me ispunjen iznenaenjem i divljenjem.Jeste li takvo iskustvo doivjeli i u budnome stanju? upita tada. Nekoliko puta

tijekom ovog putovanja, rekoh. Lama, to se dogaa?


40/174

On se nasmijei i sjedne na klupu nasuprot meni. Primate pomo dakina.Ne razumijem... to su dakini? Wil je Yinu ostavio poruku u kojoj se spominju

dakini, no prije toga nisam ni uo tu rije.Oni su iz duhovnog svijeta. Obino se pojavljuju kao enska bia, no mogu

preuzeti oblik kakav ele. Na Zapadu su poznati pod nazivom aneli, meutim,svakako su zagonetniji od onoga to o njima misli veina ljudi. Bojim se da ih istinskipoznaju samo oni koji ive u Shambhali. Legende govore da se kreu sa svjetlomShambhale.

Zastavi, tada mi uputi prodoran pogled. Jeste li odluili hoete li se odazvati nataj poziv?

Ne bih znao kako nastaviti, rekoh.Legende e vas usmjeravati. One kau da e se trenutak za otkrivanje Shambhale

moi prepoznati tako to e mnogobrojni ljudi poeti shvaati kako ive oni u

Shambhali, poeti spoznavati istinu koja je temelj molitvene energije. Molitva nijesnaga koja se ostvaruje samo kada sjednemo i odluimo u odreenoj situaciji moliti.Molitva tada, dakako, djeluje, no djeluje i sve vrijeme.

Govorite o stalnom polju molitve?Tako je. Svemu to oekujemo, bilo to dobro ili loe, svjesno ili nesvjesno, mi

pomaemo pri ostvarivanju. Naa je molitva energija ili snaga koja iz nas zrai u svimsmjerovima. Kod veine ljudi, koji razmiljaju na uobiajen nain, ta je snaga vrloslaba i proturjena. No kod onih drugih, koji, kako nam se ini, u ivotu postiu puno,i koji su vrlo kreativni i uspjeni, to je energetsko polje vrlo jako, premda najee

nesvjesno. Veina ljudi iz te skupine ima snano polje jer su odrasli u okolini u kojojsu nauili oekivati uspjeh i manje-vie uzimati ga zdravo za gotovo. Imali su snaneuzore koje su oponaali. No, legende kau da e svi ljudi uskoro doznati za tu silu ishvatiti da je nau sposobnost koritenja takve energije mogue pojaati i proiriti.

To sam vam ispriao ne bih li vam objasnio kako odgovoriti na zov Shambhale.Kako biste pronali to sveto mjesto, morate sustavno iriti energiju sve dok ne budeteisijavali dovoljno kreativne snage kako biste otili onamo. Postupak kojim se to

postie opisan je u legendama i obuhvaa tri vana koraka. Postoji i etvrti korak, nonjega u cijelosti poznaju samo oni u Shambhali. Upravo je stoga pronalaenjeShambhale toliko teko. ak i ako uspjeno proiri energiju s pomou prvih trijukoraka, ovjeku je potrebna pomo kako bi doista i pronaao put do Shambhale.Dakini moraju otvoriti vrata.

Njih ste nazvali duhovnim biima. Mislite li pritom na due koje su u zagrobnomivotu i koje igraju ulogu naih vodia?

Ne, dakini su ona druga bia ija je zadaa buditi i uvati ljude. Oni nisu ljudi, ato nikada i nisu bili.


41/174

I oni su isto to i aneli?Lama se nato nasmijei. Oni su to to jesu. Jedna stvarnost. Svaka religija za njih

ima drugi naziv, jednako kao to svaka religija ima svoj nain opisivanja Boga igovori o nainu na koji bi ljudi trebali ivjeti. No u svakoj religiji iskustvo Boga, ta

energija ljubavi, posve je identino. Svaka religija ima vlastitu povijest tog odnosa inaina na koji se o njemu govori, no postoji samo jedan boanski izvor. Ista je stvar is anelima.

Znai da se vi ne drite striktno budizma?Naa sekta i nae legende vuku korijene iz budizma, no mi se zalaemo za sintezu

svih religija. Drimo da svaka od njih ima svoje istine koje je nuno pripojiti svimaostalima. To je mogue postii bez gubljenja suvereniteta i temeljne istine

pojedinanih tradicija. Sebe bih takoer nazvao i kraninom, primjerice, i idovomili muslimanom. Drimo da oni u Shambhali takoer rade na ujedinjavanju cjelokupne

vjerske istine. Na tome rade u jednakom duhu u kojem Dalai Lama provodi inicijacijeKalachakra poznate svakome tko ima iskreno srce.

Samo sam ga promatrao, nastojei nekako pojmiti sve to sam uo.Ne trudite se odmah shvatiti sve, ree mi Lama. Samo budite svjesni toga da je

udruivanje cjelokupne religijske istine vrlo vano elimo li silu energije molitvepoveati toliko da razrijei opasnosti koje izazivaju ljudi u strahu. Zapamtite i to da sudakini stvarni.

to ih navodi na to da nam pomau? upitah.Lama tada duboko udahne, dugo razmiljajui. inilo se da to pitanje kod njega

izaziva frustriranost.Cijeli ivot nastojim shvatiti to pitanje, ree na koncu, no moram priznati da

odgovor ipak ne znam. Drim da je to velika tajna Shambhale i da je nitko neeshvatiti dok ne shvati Shambhalu.

Ali, prekinuh ga, mislite da mi dakini pomau?Da, odgovori mi odlunim tonom. I vaem prijatelju Wilu.A Yin? Kako se on uklapa u priu?Yin je vaeg prijatelja Wila upoznao u ovom samostanu. Yin vas je takoer

sanjao, no u drukijem kontekstu od snova o vama koji su se pojavljivali kod mene iostalih lama. Yin se kolovao u Engleskoj i odlino poznaje zapadnjaki nain ivota.On e biti va vodi, premda nerado prihvaa takvu ulogu, to ste nesumnjivo

primijetili. A jedini je razlog to to ne eli nikoga iznevjeriti. On e biti va vodi iodvesti vas najdalje to moe.

On tada ponovno zastane i pogleda me pun iekivanja.A kako stoje stvari s kineskom vladom? upitah. to oni ine? Zato ih toliko

zanima to se dogaa?


42/174

Lama spusti pogled. Ne znam. ini se da nasluuju da se neto dogaa saShambhalom. Oduvijek nastoje potisnuti tibetsku duhovnost, no ini se da su sadaotkrili nau sektu. Morate biti vrlo oprezni. Silno nas se boje.

Na trenutak odvratih pogled, jo razmiljajui o Kinezima.

Jeste li donijeli odluku? upita me on. Mislite na to hou li poi u potragu? Onse suosjeajno nasmijei. Da.

Ne znam. Nisam siguran imam li hrabrosti ui u neto zbog ega mogu izgubitisve.

Lama me i dalje samo promatrao i kimao.Spominjali ste mi neke stvari u vezi s izazovom mojoj generaciji, rekoh. To jo

uvijek ne razumijem.Drugi svjetski rat, kao i hladni rat, zapone tada Lama, bili su iskuenje s

kojim se morala suoiti prethodna generacija. Veliki napredak tehnologije donio jevrlo razorno oruje u ruke pojedinih naroda. U svojoj nacionalistikoj groznici, siletotalitarizma nastojale su zavladati demokratskim zemljama. Ta bi se prijetnja iostvarila da se obini graani nisu borili i da nisu ginuli za slobodu, tako zajamiviuspjeh demokracije u svijetu.

No vaa se zadaa razlikuje od zadae vaih roditelja. Misija vae generacije vese po samoj prirodi razlikuje od misije generacije iz Drugog svjetskog rata. Oni su senasilnim metodama i orujem morali boriti protiv tono odreene tiranije. Vi semorate boriti openito protiv ideja rata i neprijateljstva. No za to je potrebno jednako

veliko junatvo. Razumijete li o emu vam govorim? Vai roditelji nikako nisu mogliuiniti to to su uinili, no ipak su ustrajali. Vi morate postupiti na jednak nain. Siletotalitarizma nisu nestale; samo se vie ne iskazuju putem nacija koje tee stvaranjucarstva. Njihove sile tiranije sada su meunarodne i daleko profinjenije, pri emuiskoritavaju nau ovisnost o tehnologiji, slavi, utjecaju i elji za udobnou ilagodnim ivotom. Iz istog straha nastoje centralizirati sav tehnoloki razvoj i dati gau ruke nekolicini, kako bi se zatitio njihov gospodarski poloaj i nadzirao razvojsvijeta u budunosti.

Njima se nije mogue suprotstaviti silom. Demokraciju sada treba tititi sljedeimkorakom u razvoju slobode. Moramo se sluiti snagom svoje vizije, te oekivanjimakoja od nas zrae u obliku stalne molitve. Ta je sila jaa nego to to itko danas zna.Moramo njome ovladati i poeti je koristiti prije nego to bude prekasno. Postojenaznake da se u Shambhali neto mijenja. Otvara se, premjeta.

Lama me sada promatrao elinom odlunou. Morate odgovoriti na zovShambhale. To je jedini nain na koji ete iskazati potovanje prema onome to suuinili vai preci.


43/174

Te njegove rijei u meni su izazvale uznemirenost. Odakle trebam poeti?upitah. Dovrite irenje vlastite energije, odgovori Lama. To nee biti lako zbogvaeg straha i bijesa. No ustrajete li, prolaz e vam se sam ukazati.

Prolaz?

Da. Nae legende kau da postoji nekoliko prolaza kojima se ulazi u Shambhalu:edan u istonom podruju Himalaja u Indiji, jedan na sjeverozapadu, na kineskojgranici, i jedan daleko na sjeveru, u Rusiji. Znakovi e vas odvesti do pravog ulaza.Kada vam sve bude izgledalo izgubljeno, potraite dakinije.

Dok mi je Lama to govorio, Yin izie iz zgrade s naim stvarima.U redu, rekoh, osjeajui sve veu uasnutost. Pokuat u. Jo dok sam ih

izgovarao, nisam mogao vjerovati da te rijei uistinu izlaze iz mojih usta.Budite bez brige, ree Lama Rigden. Yin e vam pomoi. Samo zapamtite da

prije pronalaenja Shambhale najprije morate proiriti razinu energije koja zrai iz

vas i iri se u svijet. Do tada nikako ne moete uspjeti. Morate ovladati silom svojihoekivanja.

Ja pogledah Yina, a on se blago nasmijei. Vrijeme je, ree on.


44/174

3

Njegovanje energije

Kada smo izili, uoio sam smei dip s metalnim krovom, moda i deset godinastar, parkiran uz cestu. Dok smo mu prilazili, primijetio sam da je ispunjen

prijenosnim hladnjacima, kutijama sa suhom hranom, vreama za spavanje i toplijimaknama. Na stranjoj strani vozila bilo je uvreno nekoliko vanjskih spremnika za

gorivo.Odakle su stigle sve te stvari? upitah Yina.On mi namigne. Ve se dugo pripremamo za ovo putovanje.Od samostana Lame Rigdena Yin je nekoliko kilometara vozio na sjever, a potom

dipom sa iroke poljunane ceste skrenuo na nekakav uski prolaz, jedva iri odpjeake staze. Jo smo se nekoliko kilometara tako vozili bez rijei.

Zapravo nisam znao to bih rekao. Na to sam putovanje pristao iskljuivo zbog

Laminih rijei i zbog svega onoga to je Wil prije uinio za mene, no sada sam poeoosjeati pravo djelovanje tjeskobe izazvane takvom odlukom. Pokuavao sam seosloboditi straha i u mislima ponoviti sve ono to sam uo od Lame Rigdena. Na toe tono mislio kada je govorio o ovladavanju silom vlastitih oekivanja?

Tada pogledah Yina. Bio je posve koncentriran na cestu. Kamo smo krenuli?upitah ga.

Ne pogledavi me, on ree: Ovo je preac do Autoceste prijateljstva. Moramoii na jugozapad, do Tingrija, u blizini Mount Everesta. Vozit emo se gotovo cijelidan. Usto emo doi i na vrlo veliku nadmorsku visinu.

Je li to podruje sigurno?Yin me naas pogleda. Bit emo vrlo oprezni. Pronai emo gospodina Hanha.Tko je to?On najvie zna o Prvom proirenju energije molitve koje morate nauiti.

Podrijetlom je iz Tajlanda i vrlo je uen.Odmahujui glavom, odvratio sam pogled. Nisam ba siguran da razumijem ta

proirenja. to je to zapravo?Znate da imate energetsko polje, nije li tako? Polje molitve koje se iz vas iri


45/174

cijelo vrijeme.Da.I znate da to polje djeluje na svijet, na to to se dogaa? Znate da ono moe biti

malo i slabo ili veliko i jako.

Da, valjda je tako...E, pa, postoje toni naini irenja dosega i razmjera vaeg polja, kako bistepostali kreativniji i utjecajniji. Legende govore da e s vremenom sva ljudska bianauiti tako iriti polje. No vi to morate nauiti sada, elite li doi do Shambhale i

pronai Wila.Ti ve moe ostvariti ta proirenja? upitah. Yin se namrti. To nisam rekao.Samo sam ga pogledao. Upravo divno. Kako bih ja to trebao nauiti ako s time

potekoa ima ak i Yin?Jo satima vozili smo se bez rijei, u vonji jedui oraie i povre, samo se

ednom zaustavivi na nekoj benzinskoj postaji radi popune goriva. Dobrano nakonsputanja mraka proli smo Tingrijem.

Ovdje moramo biti vrlo oprezni, ree Yin. Nalazimo se u blizini samostanaRongphu i baznog kampa Everest, tako da e ondje biti kineskih vojnika koji prate sve

pokrete, turista i alpinista. No s tog mjesta pruat e nam se i nevjerojatni prizori ipogled na sjevernu stranu Everesta.

Yin je jo nekoliko puta skrenuo i onda smo se nali na prostoru na kojem senalazilo mnogo starih drvenih graevina. Iza njih stajala je jednostavna kua od opekaod blata.

Prostor oko Hanhove kue bio je besprijekorno ureen, s pomno zasaenimcvjetnim lijehama i njegovanim kamenjarima. Dok smo dipom prilazili kui, nekikrupan mukarac u ivopisnom, rukom izvezenom ogrtau iziao je na trijem. Poizgledu se moglo zakljuiti da je ezdesetih godina, no kretao se kao da je puno mladi.Glava mu je bila posve izbrijana.

Dok se naprezao da vidi tko dolazi, Yin mu domahne. Prepoznavi ga, irom senasmijeio i krenuo prema nama dok smo jo izlazili iz dipa.

Njih dvojica razmijenili su nekoliko rijei na tibetanskome, a Yin potom pokaena mene i ree: Ovo je moj prijatelj iz Amerike.

Predstavio sam se Hanhu, a on se blago naklonio i vrsto mi stisnuo ruku. Dobrodoli, ree. Molim vas, uite.

Kada je Hanh krenuo prema kui, Yin uvue ruku u dip i izvadi svoju naprtnjau.Uzmite torbu, ree mi.

Kua je iznutra bila ureena skromno, no ispunjavali su je ivopisni tibetskisagovi i slike. Poli smo do malenog dijela s naslonjaima i sofama, do mjesta s kojegsam vidio veinu ostalih prostorija. Slijeva se nalazila malena kuhinja, te spavaa


46/174

soba, a zdesna jo jedna soba koja je izgledala kao da se u njoj provode nekakvipostupci lijeenja. U njezinu sreditu nalazio se stol za masau ili preglede, a gotovoitav jedan zid zauzimali su ormarii i maleni umivaonik.

Yin se jo jedanput obrati Hanhu na tibetanskome, a meu rijeima sam ponovno

razabrao i svoje ime. Hanh se nagne prema naprijed uz iznova potaknutu budnost.Naas me pogledavi, duboko uzdahne.Puni ste straha, ree mi zatim, pomno me promatrajui. Ozbiljno? uzvratih.Hanh se nasmije mome sarkazmu. elite li dovriti putovanje, morat emo u vezi

s tim neto poduzeti.Potom me obie, sa svih strana procjenjujui moje tijelo.

Oni u Shambhali, zapone, ive drukije od veine ljudi. Oduvijek ivedrukije. tovie, tijekom tisuljea, oduvijek je postojao velik jaz izmeu razina

energije veine ljudi i onih u Shambhali. Ipak, u skorije vrijeme, s razvojemovjeanstva i pojaavanjem svijesti kod veine ljudi, ta se razlika smanjila, ali jo jerije o velikoj udaljenosti.

Dok je Hanh govorio, naas pogledah Yina. inilo se da je podjednako nervozankao i ja.

To je uoio i Hanh. Yin ivi u jednakom strahu kao i vi, ree. No on zna da se stim strahom ovjek moe suoavati, neto u vezi s njim initi. Imam dojam da vama too nije jasno. Morate poeti djelovati i razmiljati kao oni u Shambhali. Najprije

morate odnje - govati i potom stabilizirati svoju energiju.

Hanh zastane i ponovno se posveti promatranju mog tijela, a potom se nasmijei.Proivjeli ste mnogobroj

Documents

James Redfield - Jedanaesti Uvid - Tajna Shambale