1

I ZV JEŠ T A J O RAD U

POVJERENSTVA ZA ZAŠTITU PRAVA PACIJENATA

GRADA ZAGREBA

U RAZDOBLJU OD 1. SIJEČNJA 2014. DO 31. PROSINCA 2014.

UVOD

Na temelju Zakona o zaštiti prava pacijenata („Narodne novine“, br.: 169/04, 37/08 - u

daljnjem tekstu: Zakon), radi ostvarivanja i promicanja prava pacijenata u svim su jedinicama

područne (regionalne) samouprave osnovana i već desetu godinu razmjerno uspješno djeluju

povjerenstva za zaštitu prava pacijenata. Sva se ona nalaze i djeluju pri upravnim tijelima

svojih jedinica područne (regionalne) samouprave nadležnim za poslove zdravstva - u nekima

od naših županija, i socijalne skrbi. U Gradu Zagrebu to je tijelo Gradski ured za zdravstvo.

Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata Grada Zagreba (u daljnjem tekstu:

Povjerenstvo) u odnosu na sva ostala županijska povjerenstva izrazito je specifično - i glede

statusa i glede opsega svojih službenih obveza, odnosno svojih redovitih aktivnosti. Statusno,

jer ono formalnopravno nije dio (primjerice, /pod/odsjek) Gradskog ureda za zdravstvo (koji

mu službeno pruža tek poštanske i administrativne usluge i omogućuje da u njegovim

postorijama održava svoje sjednice), već Ureda gradonačelnika Grada Zagreba - kao jedno od

njegovih (mnogobrojnih) radnih tijela iako se, prema naravi svog posla, od većine/svih njih

bitno razlikuje. Glede, pak, opsega svojih službenih aktivnosti, zagrebačko Povjerenstvo štiti i

promiče prava i interese daleko najvećeg broja hrvatskih pacijenata, meĎu kojima i onih koji

formalnopravno nisu graĎani Grada Zagreba. Budući da u Zakonu - ni naknadno, ni sve do

danas (unatoč opetovanim pisanim upozorenjima Povjerenstva Ministarstvu zdravlja) - nije

precizirano mogu li, odnosno trebaju li, hrvatski pacijenti svoje pritužbe, predstavke i molbe

dostavljati/slati povjerenstvu za zaštitu prava pacijenata „svoje“, odnosno županije u kojoj

stalno borave, ili pak povjerenstvu za zaštitu prava pacijenata županije u kojoj se nalazi

zdravstvena ustanova u kojoj se oni trenutačno pregledavaju i/ili liječe i na postupke čijih se

zdravstvenih radnika smatraju potrebnim požaliti, našem se Povjerenstvu – na čijem se

području nalazi daleko najveći broj zdravstvenih ustanova, i to, prema pretežitoj/općoj ocjeni,

najboljih i najuglednijih - često obraćaju i hrvatski graĎani koji stalno ne borave u Gradu

Zagrebu, ali u zdravstvenim ustanovama na području Grada Zagreba ostvaruju/nastoje

ostvariti svoje pravo na pravodobnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu. Povjerenstvo je i u

izvještajnom razdoblju službeno postupalo ne praveći nikakvu razliku u tretiranju podnositelja

zaprimljenih pritužbi prema tome jesu li oni formalnopravno graĎani Grada Zagreba ili su u

neku od zdravstvenih ustanova na području Grada Zagreba tek došli na pregled i/ili liječenje.

2

Povjerenstvo je i u izvještajnom razdoblju imalo predsjednika, dopredsjednicu, dvije

članice i još jednog člana, koje je izabrala i imenovala Gradska skupština Grada Zagreba:

Predsjednik: mr. sc. Damir Jukica

Dopredsjednica: mr. sc. Nada Bjelčić

Članice: gospoĎa Ivana Smolić Groznik i gospoĎa Jadranka Klekar te

Član: gospodin Juroslav Dragun.

Pacijenti koji drže da su im ugrožena ili prekršena prava iz ovog Zakona, mogu se

svojim pisanim pritužbama i predstavkama Povjerenstvu obratiti na njegovu službenu adresu:

Grad Zagreb

Gradski ured za zdravstvo

Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata Grada Zagreba,

10000 Zagreb,

Draškovićeva 15

Povjerenstvo službeno postupa prema svim pritužbama i predstavkama pacijenata

Grada Zagreba koje su poštom, e-mailom, faxom ili osobno dostavljene ne samo na službenu

adresu Povjerenstva, već i predsjedniku, dopredsjednici ili ostalim njegovim članicama i članu

osobno. Sve se i na potonji način primljene pritužbe i predstavke pacijenata, kao i one poslane

mu poštom, urudžbiraju, a njihovi podnositelji kontaktiraju radi utvrĎivanja i, prema potrebi,

dopunjavanja njihovih osobnih podataka i dostavljene medicinske dokumentacije. Prema

anonimnim pritužbama i predstavkama pacijenata Povjerenstvo postupa s dodatnim oprezom

kako ne bi bilo instrumentalizirano. Kad god podnositelji pritužbi/predstavki od Povjerenstva

to zatraže, ono, sukladno i toj svojoj zakonskoj obvezi, u svojem cjelokupnom službenom

postupanju njihov, kao i identitet članova njihovih obitelji, maksimalno štiti. Na sve zamolbe

pacijenata, njihovih roditelja i/ili drugih zakonskih zastupnika, Povjerenstvo pacijente i

službeno posjećuje bez obzira gdje se oni trenutačno nalaze. Tijekom prošle je, 2014., godine,

primjerice, Povjerenstvo obavilo 4 službena posjeta u zatvorskim bolnicama, dva u domovima

za starije i nemoćne osobe, te 10 na kućnim adresama pacijenata, a po prvi je puta - takoĎer

prošle godine - na zamolbu obitelji i na prijedlog branitelja jednog tzv. okrivljenika-pacijenta,

predsjednik Povjerenstva sudjelovao i na jednoj sudskoj raspravi (i to izvan Grada Zagreba).

Zbog neodgovarajućih uvjeta svog rada, molbi, meĎutim, da jedan službeni razgovor obavi na

području Sisačko-moslavačke županije Povjerenstvo nije moglo udovoljiti, pa su mu u pomoć

priskočile i umjesto njega to obavile kolegice i kolege iz tamošnjeg županijskog povjerenstva.

Povjerenstvo se je, podsjećam, medijskim pritiskom (intervjuom njegova predsjednika

u „Večernjem listu“ u veljači 2013.) uspjelo izboriti za povratak obavijesti o postojanju, radu i

adresi Povjerenstva na web-stranicu Gradske uprave Grada Zagreba (s nje je, suprotno

interesima pacijenata Grada Zagreba, ona bila prešutno uklonjena), što je osjetno pridonijelo

kasnijem povećanju broja zaprimljenih pritužbi i predstavki. Informacija o postojanju, radu i

adresi Povjerenstva, nalazi se danas i na njegovu Facebook-profilu te na popisu servisnih

službi Grada Zagreba u za graĎanke i graĎane Grada Zagreba besplatnom biltenu „Zagreb.hr“.

3

RAD POVJERENSTVA ZA ZAŠTITU PRAVA PACIJENATA GRADA ZAGREBA

U RAZDOBLJU OD 1. SIJEČNJA 2014. DO 31. PROSINCA 2014. GODINE

Povjerenstvo je u izvještajnom razdoblju održalo 23 sjednice, na kojima je razmotrilo

188 točaka dnevnog reda. Održavanje većeg broja sjednica nije bilo potrebno jer zbog naravi

posla Povjerenstvo pretežito djeluje operativno i terenski. Sve su sjednice održane u

dvoranama za sastanke Gradskog ureda za zdravstvo, koji je tijekom 2014. preselio s lokacije

u Ulici Ignjata ĐorĎića 26 na novu lokaciju, u Draškovićevoj ulici br. 15. Pregled se

nazočnosti članica i članova Povjerenstva na njegovim sjednicama nalazi u prilogu Izvještaja.

Povjerenstvo je i tijekom protekloga izvještajnog razdoblja djelovalo u skladu sa

Zakonom i važećim Poslovnikom o svom radu. Sjednice Povjerenstva, osim tijekom ljetnih

mjeseci, održavane su otprilike svaka dva tjedna. O njima su voĎeni vrlo iscrpni zapisnici

koje je sve sastavio predsjednik Povjerenstva. Zapisnik je na potpis dostavljan svim članicama

i članovima Povjerenstva. Na početku svake od sjednica Povjerenstva usvojen je zapisnik s

prethodne. Sve je usvojene zapisnike osobno potpisao predsjednik Povjerenstva, a kao

ovjerovjeritelji, i sve članice i članovi koji su na njima sudjelovali. Pozivi su za sjednice

Povjerenstva upućivani svim njegovim članicama i članovima e-mailom i telefonom, osim u

jednom žurnom slučaju iznimno, najkasnije 48 sati prije održavanja sjednice, a sadržavali su

mjesto i vrijeme održavanja sjednice, prijedlog dnevnog reda i sve ostale potrebne podatke.

Dnevni su redovi potvrĎivani na počecima sjednica Povjerenstva, dok je za njihove promjene

bila potrebna većina glasova članica i članova Povjerenstva. Povjerenstvo je i tijekom

proteklog izvještajnog razdoblja uvijek odlučivalo pravovaljano: na svim je održanim

sjednicama bilo nazočno više od polovice svih njegovih članica i članova i sve su odluke

Povjerenstva donijete jednoglasno ili većinom glasova svih njegovih članica i članova. Sva su

izdvojena mišljenja članova Povjerenstva uredno unesena u zapisnike s njegovih sjednica.

Odluke su Povjerenstva, takoĎer u skladu s važećim Poslovnikom o njegovu radu, svi akti

koje, sukladno Zakonu, sastavlja Povjerenstvo - prijedlozi, preporuke, obavijesti, izvješća i

svi drugi akti koji se pojavljuju u redovitom uredskom poslovanju povremenih radnih tijela u

skladu s općim propisima. Osim svih zapisnika sa sjednica, predsjednik je Povjerenstva

napisao i većinu službenih dopisa Povjerenstva.1 O svim je službenim aktima Povjerenstva i

1 Rad je Povjerenstva prema svojoj iznimno složenoj naravi takav da ga je - i kada je riječ o neposrednom

službenom kontaktiranju njegova službenog predstavnika s raznim institucijama, pacijentima, liječnicima,

pravnim stručnjacima, novinarima i drugim službenim osobama i kada je riječ o pripremi i sastavljanju –

logično, sve brojnijih - službenih dopisa Povjerenstva - izmeĎu njegovih članica i članova nemoguće i približno

ravnomjerno podijeliti. Ako, primjerice, predsjednik Povjerenstva u razdoblju izmeĎu dviju sjednica obavi 4-5

službenih razgovora (o kojima sastavlja službene zabilješke i na sljedećoj sjednici Povjerenstva obavještava

ostale članove), 10-15 službenih telefonskih razgovora i 40-ak službenih e-mail kontakata, daleko je

najjednostavnije i najlakše da i Zapisnik sa sljedeće sjednice Povjerenstva u cijelosti napiše on osobno. Osim

toga, sve članice i članovi Povjerenstva nemaju zbog svojih primarnih radnih obveza (dvoje je članova

Povjerenstva u stalnom radnom odnosu i formalno, a jedna je članica Povjerenstva, kao predsjednica jednog

strukovnog sindikata, to praktički) i, u čak tri slučaja, iznimo otežanih obiteljskih zdravstvenih prilika (jedan

član Povjerenstva, gospodin Juroslav Dragun - zbog, kako je Povjerenstvo osobno obavijestio, privremeno

prisutnih zdravstvenih teškoća - u radu Povjerenstva ni tijekom protekle, 2014., godine uopće nije sudjelovao) -

ni približno jednako slobodnog vremena i drugih objektivnih mogućnosti za svoj rad u Povjerenstvu.

4

tijekom 2014. godine uredno voĎena evidencija u skladu s propisima o uredskom poslovanju i

sve se njihove preslike uredno pohranjene u arhiv Gradskog ureda za zdravstvo.

Sukladno odredbama članka 30. Zakona, Povjerenstvo je i za 2014. godinu donijelo

godišnji Plan i program svog rada i dosljedno ga i potpuno provelo. Štoviše, odradilo je i neke

prvotno neplanirane obveze. Visina sredstava utrošenih za rad Povjerenstva u izvještajnom

razdoblju (od 1. siječnja do 31. prosinca 2014.) ukupno iznosi: 31.188,05 kn bruto.

Povjerenstvo je tijekom 2014. godine zaprimilo 88 pritužbi/predstavki pacijenata (što

u odnosu na prošlogodišnjih 60, predstavlja porast od 46,66 posto), sljedeće strukture:

1. Pritužbe/predstavke u vezi s radom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje

(u daljnjem tekstu: HZZO): (14)

- Nemogućnost propisivanja i nadoplate originalnih lijekova - nezadovoljstvo

propisanim generičkim inačicama potrebnih i/ili željenih lijekova (3)

- Pravo na upućivanje pacijenata na liječenje u inozemstvo (2)

- Plaćanje bolničkog apartmana za boravak roditelja u dječjoj bolnici (1)

- Pravo na dobijanje sonde (br. 6) za dijete na doznaku (1)

- Pravo na odvijanje fizikalne terapije u kući (1)

- Pravo na pratnju djeteta na medicinskoj rehabilitaciji (1)

- Pravo na ortodontski aparatić za odreĎene malformacije (1)

- Pravo na dobijanje na uporabu mobilne boce s kisikom (1)

- Pravo na medicinsku rehabilitaciju u željenom trajanju (od 21 dana) (1)

- Pravo na produžetak porodiljnog dopusta (1)

- Radno vrijeme povjerenstava HZZO-a (1)

2. Pritužbe/predstavke na rad i/ili etičnost službenog ponašanja liječnika

obiteljske medicine (8)

- odbijanje prepisivanja antibiotika kod jake upale grla (1)

- problemi pri izdavanju sadržajno nepotpune e-uputnice na EEG pregled (1)

- odbijanje preporuke za nastavak kućne njege supružnika (1)

- navodno zakidanje pacijenta pri izdavanju pelena za inkontinenciju (2)

- odbijanje prepisivanja medicinske rehabilitacije (1)

5

- prema mišljenju pacijenta, nepridavanje dovoljno vremena i pozornosti

njegovoj tjelesnoj ozljedi (1)

- pritužba protiv liječnika obiteljske medicine, kao voditelja liječničkog tima,

zbog neobavještavanja pacijenta o promjeni lokacije ambulante i nejavljanja

njegove medicinske sestre na telefonske pozive pacijenata osim 1 sat dnevno (1)

3. Predstavke na službeno ponašanje pedijatara – odbijanje zatraženog

dolaska u kućni posjet (1)

4. Pritužbe na službeno ponašanje oftamologa - plaćanje participacije, pregleda

i obavljene konzultacije (pacijentica neutemeljeno zatražila povrat novca) (1)

5. Predstavke na službeno ponašanje dermatologa – odbijanje pregleda 5-godišnjeg

dječaka koji se zastidio i (pred majkom) odbijao liječnici reći zašto je došao (1)

6. Pritužbe na rad i službeno ponašanje ginekologa - dvije se pritužbe odnose

na odbijanje postavljanja spirale „Mirena“; jedna na njegovo naplaćivanje2 a

jedna na odbijanje propisivanja potrebne terapije zbog priziva savjesti3 (4)

7. Pritužbe na službeno ponašanje stomatologa - 3 od 4 ove pritužbe odnose

se na naplatu pruženih usluga, a jedna na odbijanje izdavanja uputnice za

obavljanje ortopan-snimka. (4)

8. Predstavka zbog višemjesečnog čekanja na specijalistički (neurološki) pregled (1)

9. Pritužbe/predstavke na rad i/ili službeno ponašanje bolničkih liječnika (od

toga jedna predstavka zbog liječenja sa smrtnim ishodom)4 (13)

2 Liječnik je u očitovanju Povjerenstvu priznao svoj previd, pacijentici se ispričao i obećao joj povrat novca.

3 Povjerenstvo je ovaj slučaj ocijenilo teškim kršenjem prava pacijentice te je ocjenu o tom i takvom postupanju

liječnika zatražilo od Zdravstvene inspekcije Ministarstva zdravlja, od Hrvatske liječničke komore i od HZZO-a.

Do sada mu je odgovorio samo HZZO - obaviješću da u tom postupanju liječnika nije utvrdio ništa nedopušteno.

Povjerenstvo je takav zaključak HZZO-a ocijenilo neprihvatljivim i službeno zatražilo njegovo preispitivanje.

4 Jedna je pacijentica Povjerenstvu istodobno (u jednoj svojoj pritužbi) prijavila 5, a druga 3 bolnička liječnika.

Povjerenstvo je u ovom Izvještaju njihove pritužbe brojilo kao 2 (dvije). S naslova pritužbi/predstavki na rad i/ili

službeno ponašanje bolničkih liječnika, Povjerenstvo je, dakle, tijekom 2014. godine zaprimilo 13 pritužbi/

predstavki u kojima je ukupno prozvano 19 bolničkih liječnika. U jednom je slučaju bolnički liječnik priznao

svoj (etički) propust, ispričao se pacijentici i pozvao je da mu se javi kako bi kod njega nastavila svoje liječenje

(pacijentica je Povjerenstvo potom obavijestila da je time zadovoljna i da ne želi da ono prema toj njenoj pritužbi

prema njemu dalje postupa), dok su svi ostali liječnici, u očitovanjima koje je Povjerenstvo do zaključenja ovog

Izvještaja zaprimilo, u cijelosti negirali bilo kakve svoje službene greške ili propuste, pa je osim u jednom

slučaju, u kojem je pacijentica Povjerenstvu naknadno dostavila izjavu jednog svjedoka spornog dogaĎaja (taj je

predmet Povjerenstvo potom dostavilo na ocjenu Hrvatskoj liječničkoj komori), Povjerenstvo na kraju procesa

prikupljanja podataka u pravilu raspolagalo tek riječju pacijenata protiv riječi prozvanog liječnika. Kad god su

pacijenti ili njihovi zakonski zastupnici Povjerenstvu dostavili relevantnu medicinsku dokumentaciju ili, kao u

ovom slučaju, nečije potpisano svjedočenje, Povjerenstvo je od Zdravstvene inspekcije Ministarstva zdravlja

zatražilo službenu ocjenu stručnih, od Hrvatske liječničke komore (i, ako je riječ o postupanju njihovih članica/

članova, drugih strukovnih komora) etičkih, a od HZZO-a ugovornih liječničkih propusta. Ni u jednom od

prošle godine prijavljenih slučajeva (još) nitko od njih nije utvrdio nijedan službeni propust. Direkcija HZZO-a

na sve, pa i na takve, zahtjeve, molbe i upite Povjerenstva odgovara razmjerno brzo, dok zaključke Zdravstvene

inspekcije Ministarstva zdravlja i, pogotovo, Hrvatske liječničke komore Povjerenstvo čeka neusporedivo duže.

6

10. Pritužbe na službeno ponašanje medicinskih sestara obiteljske medicine (2)

11. Pritužbe na službeno ponašanje bolničkih medicinskih sestara (3)

12. Pritužbe zbog sporno naplaćenih usluga u privatnim poliklinikama (1)

13. Pritužbe zbog osporavanja prava na uvid u medicinsku dokumentaciju (4)

14. Pritužba na nekvalitetu ili neispravnost bolničke medicinske opreme (1)

15. Predstavke zbog uskraćivanja ostvarivanja prava na Drugo stručno mišljenje (5)

16. Pritužba korisnika Doma za starije i nemoćne jer Dom od petka u 16 h

do ponedjeljka nema kućni posjet liječnika koji smije dati nalog za

za injekcije – u tom slučaju „Voltarena“ (1)

16. Pritužba zbog neprekinute izloženosti mobingu (započetog još 2013.) (1)

17. Predstavke zbog izloženosti prisilnom medikamentoznom psihijatrijskom

liječenju u bolnicama za osobe lišene slobode (3)

18. Pritužbe na rad Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (nedostatak reagensa za

utvrĎivanje Helicobacter pylori infekcije u mikro-biološkom laboratoriju)5 (1)

19. Pritužbe na rad Zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ (neuzimanje

brisa grla u mikro-biološkom laboratoriju u Domu zdravlja Zagreb - Zapad)6 (1)

5 Povjerenstvo smatra potrebnim javno pohvaliti ravnateljicu HZJZ-a dr. sc. Tamaru Poljičanin, dr. med., i i

njenu pomoćnicu za kvalitetu dr. sc. Ivanu Pavić Šimetin, dr. med. spec., koja je Povjerenstvo već drugi dan

od primitka njegove molbe za službenim očitovanjem - je li bila riječ o slučajnosti ili se, zbog mogućih mjera

štednje Ministarstva zdravlja ili nekih drugih razloga, takve situacije ponavljaju i krajem svakog mjeseca postaju

svojevrsno redovno stanje - obavijestilada se navedena situacija dogodila iznimno, zbog neuobičajeno većeg

broja takvih pretraga obavljenih tog mjeseca, a ne zbog limita ili drugih otegotnih okolnosti. Povjerenstvo je

prihvatilo njeno obrazloženje da HZJZ ove testove nabavlja na mjesečnoj razini jer se to pokazalo optimalnim u

smislu smanjenja troškova i racionalnog upravljanja, jer stvaranje zaliha nosi sa sobom odreĎena financijska

opterećenja kroz opasnost neiskorištavanja svih testova u roku trajanja, troškove skladištenja i druge troškove.

6 Predsjednik je Povjerenstva odmah po primitku ove pritužbe osobno posjetio ravnatelja tog Doma zdravlja, dr.

sc. Miroslava Hanževačkog, dr. med. spec., rekao mu da Povjerenstvo iz niza razloga takvu praksu smatra

neprihvatljivom te sa zadovoljstvom zaključio da je „kucao na otvorena vrata“ jer je potonji doslovce pred njim

nazvao ravnatelja ZZJZ-a „Dr. Andrija Štampar“ gospodina Zvonimira Šostara, dr. med., zamolio ga da ovaj

problem što prije bude riješen i dobio obećanje da će to tako i biti. Iako se, naime, na prvi pogled ovaj problem

čini neznatnim, za brojne je pacijente on vrlo velik i mukotrpan, a slučaj je ove pacijentice tipičan jer joj je

liječnica obiteljske medicine, radeći u poslijepodnevnoj smjeni, (zbog jake upale grla i sinusa) dala uputnicu za

bris grla i ništa joj pritom nije rekla. Pacijentica je sutradan prijepodne došla u mikrobiološki laboratorij Doma

zdravlja Zagreb Zapad da joj uzmu bris grla, ali tamo su joj rekli da oni to više ne čine, da je to dužnost njenog

liječnika obiteljske medicine, a da oni materijal za analizu „samo preuzimaju“. Savjetovali su joj da si u nekoj

ljekarni kupi štapić za uzimanje tog brisa i vrati svojoj liječnici obiteljske medicine, što ona nije mogla učiniti jer

su tog dana obje radile poslijednevnoj smjeni. Štoviše, pacijentica nije uspjela ni nabaviti štapić za uzimanje tog

brisa jer ih skoro nijedna ljekarna ne drži, a ne drže ih ih jer ih mogu nabaviti samo po 100 komada. Pacijentica

je tog (drugog) dana svoju liječnicu obiteljske medicine mogla tek nazvati telefonom i od nje čuti da nije točno

da je uzimanje brisa grla njena obveza i da ona to ne radi, pa je ogorčena pacijentica pitala Povjerenstvo tko joj i

gdje u Gradu Zagrebu može - „i mora“ - uzeti bris grla. Povjerenstvo je taj njen upit odmah proslijedilo HZZO-u

i od njega dobilo savjet da pacijenticu uputi u mikrobiološki laboratorij KBC-a Sestre milosrdnice, gdje je ona to

7

20. Pritužbe na zaključke Hrvatske liječničke komore o stručnim propustima (1)

21. Pritužbe na odluke Ministarstva zdravlja u vezi s pružanjem zdravstvene

zaštite – pacijent se žali na odnos prema dijabetičarima (prije im je potrebu

pregleda odreĎivao specijalist, a sada to čini liječnik obiteljske medicine) (1)

22. Pritužba zbog cjepljenja novoroĎenčeta bez posebnog pristanka roditelja (1)

23. Predstavke u vezi sa specifičnim pravima pacijenata s posebnim potrebama (6)

24. Pritužbe/predstavke u vezi s ostvarivanjem socijalnih prava pacijenata (3)

25. Pritužba zbog sudskog obezvreĎivanja nalaza liječnika specijalista-ovlaštenih

sudskih vještaka (1)

26. Pritužba zbog sudskog obezvreĎivanja medicinskih nalaza kao opravdanja

za nedolazak na ročište (1)

27. Peticija korisnika Doma za starije i nemoćne Trešnjevka da liječnički tim

obiteljske medicine na raspolaganje dobiju u punom radnom vremenu.7 (1)

28. Pritužba uhićenog graĎanina (novinara) zbog navodno mu izrečene „prijetnje

Vrapčem“ od strane jednog policijskog službenika PU zagrebačke,8 (1)

29. Predstavka na rad jedne hrvatske udruge bolesnika koja se javno predstavlja kao

pružateljica pomoći oboljelima i njihovim obiteljima, kao edukator stanovništva i

medicinskih djelatnika te kao pružatelj stručne pomoći u kliničkim istraživanjima,

a nijedan njen član ne odgovara na e-mail upite i telefonske pozive pacijenata (1)

30. Pritužba na ocjenu Medicine rada o privremenoj zdravstvenoj nesposobnosti

za upravljanje osobnim automobilom9 (1)

U obavljanju zadaća iz svog djelokruga Povjerenstvo je ovlašteno i dužno upozoravati,

predlagati i davati preporuke svim odgovornim službenim osobama i nadležnim državnim i

na kraju uspješno i obavila, ali tek petog (!) dana (s obzirom na svoje poslovne obveze, najranije što je mogla) od

dana pregleda kod svoje liječnice obiteljske medicine i primitka uputnice za obavljanje „najobičnijeg“ brisa grla.

7 Iako je riječ o za standarde HZZO-a premalom broju pacijenata za jedan liječnički tim obiteljske medicine,

Povjerenstvo je, zbog specifičnosti njihovih potreba i ovu peticiju uzelo u razmatranje. S relevantnim se je

čimbenicima o tome konzultiralo, a upraviteljicu je Doma zamolilo da mu taj - i njen - zahtjev potkrijepi barem

dvomjesečnim preciznim izvještajem, odnosno prikazom ukupnog broja i vrste svih pruženih liječničkih usluga.

8 Potaknuto sve većim brojem predstavki s naslova moguće zloupotrebe psihijatrijske struke, Povjerenstvo je u

razmatranje uzelo i vijest sa dvaju internetskih portala da je jedan policijski službenik u Zagrebu (zbog navodnog

narušavanja javnog reda i mira) uhićenom novinaru „zaprijetio Vrapčem“, što bi, ako bi se pokazalo točnim i ako

taj graĎanin za to nema medicinske indikacije, predstavljalo kršenje njegovih prava kao pacijenta. Predsjednik

Povjerenstva uspio je potom stupiti s tim graĎaninom u kontakt, ponudio mu je (naravno, samo vezano uz tu

navodnu prijetnju), zaštitu Povjerenstva, zamolio ga da se Povjerenstvu i osobno pisano obrati i sporni dogaĎaj

detaljnije opiše te je dobio njegovu suglasnost da Povjerenstvo, temeljem te njegove pritužbe, službeno postupa.

9 Povjerenstvo je ovaj problem hrvatskog branitelja koji je s nadležnim liječnicima „izgubio zajednički jezik“ i

dospio u pat-položaj riješilo ponajviše – izmiriteljski. S četiri uspješno obavljena službena razgovora i dogovora.

8

strukovnim institucijama te poticati utvrĎivanje odgovornosti za prijavljene mu ili samostalno

uočene službene pogreške i propuste. Temeljem zaprimljenih pritužbi/predstavki, ali i, dakle,

temeljem medijski i neposredno uočenog ugrožavanja i kršenja prava i interesa pacijenata

Grada Zagreba, Povjerenstvo je i tijekom izvještajnog razdoblja postupalo na sljedeći način:

- od odgovornih je osoba u zdravstvenim ustanovama najprije tražilo njihova službena

očitovanja vezano uz sporni sadržaj zaprimljenih pritužbi/predstavki pacijenata;

- podnositelje je pritužbi i predstavki Povjerenstvo uvijek žurno (što prije) - najkasnije u

zakonskom roku od 15 dana - službeno (pisano) obaviještavalo o svojim službenim

aktivnostima, zaključcima i mogućem daljnjem službenom postupanju s tim u vezi.10

Uzimajući u obzir činjenicu da je rad Povjerenstva i njegov službeni i ljudski odnos

prema graĎanima koji mu se obrate uvijek i „slika“ Gradske skupštine Grada Zagreba,

Gradske uprave i gradonačelnika Grada Zagreba, Povjerenstvo je i protekle godine

maksimalno nastojalo pomoći i svim graĎankama i graĎanima Grada Zagreba, pa i

drugih hrvatskih gradova, za čije zaprimljene pritužbe/predstavke ili molbe ono nije

bilo nadležno.11

Nikome od njih ono nije poslalo obavijest tko je za taj njihov problem

nadležan i kome se trebaju obratiti. Te je njihove dopise nadležnima - ono proslijedilo.

- o pojedinim je slučajevima mogućeg/utvrĎenog pojedinačnog i, napose, potencijalno

učestalijeg i masovnijeg kršenja prava i/ili interesa pacijenata službeno obavijestilo i

nacionalno Povjerenstvo za zaštitu i promicanje prava pacijenata Ministarstva zdravlja

(u daljnjem tekstu: nacionalno Povjerenstvo - zbog vrlo upitne aktivnosti nacionalnog

Povjerenstva, višekratno je tijekom protekle godine o takvim slučajevima/pojavama/

stanjima izravno službeno obavještavalo i Ministra zdravlja); Zdravstvenu inspekciju

Ministarstva zdravlja, nadležne službe HZZO-a, Hrvatsku liječničku komoru,

Hrvatsku komoru medicinskih sestara; Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku

Hrvatskog sabora, Ministarstvo pravosuĎa, Ured Vlade RH za ljudska prava i prava

nacionalnih manjina, Pučku pravobraniteljicu, Pravobraniteljicu za osobe s

invaliditetom, Kuću ljudskih prava, a po jednom (službeno reagirajući na vijest da se u

Kliničkoj bolnici „Sveti Duh“ tzv. namjerni pobačaji od 7. travnja 2014. više ne

10

Povjerenstvo nije sklono samohvali (svjesno je, uostalom, i njene kontraproduktivnosti) i u tom kontekstu

želim ovdje priznati da dio pohvala svojih štićenica i štićenika, pacijentica i pacijenata Grada Zagreba, ono

dobiva i, uvjetno rečeno, tuĎom zaslugom. Pacijentice i pacijenti Grada Zagreba, zaprimivši, naime, u praktički

najkraćem mogućem roku pisane potvrde Povjerenstva o primitku njihovih pritužbi i predstavki, molbe

Povjerenstva da im te svoje pritužbe i predstavke podatkovno nadopune i da se pisano suglase s predloženim

postupcima Povjerenstva (koje uvijek mora voditi – i vodi - računa o zaštiti ne samo njihovih prava, već i

interesa) te obavijesti o svim bitnim poduzetim aktivnostima Povjerenstva s tim u vezi, često ostaju u nevjerici

koju najčešće opisuju sljedećim riječima: -„ Hvala Vam na Vašem odgovoru. Nismo ga tako brzo očekivali.

Zapravo, nismo ga očekivali uopće. Javili smo Vam se iz očaja. Njime ste nas ugodno iznenadili. Ne možemo

vjerovati da netko pritužbe nas, malih ljudi, shvaća ozbiljno, da naša prava pokušava zaštititi, pa i da na naše

pritužbe želi odgovoriti. To nam je nevjerojatno.“ Povjerenstvo zna da je to, srećom, meĎu hrvatskim graĎanima,

pa i meĎu graĎanima Grada Zagreba, tek rašireni dojam, a ne i generalno stvarna slika stanja profesionalne

etičnosti jer većina službenica i službenika državnih, gradskih, strukovnih i ostalih nadležnih tijela svoj posao

obavlja stručno, savjesno i pravodobno, ali „kolateralno“ postaje žrtvom svojih neodgovornih kolegica i kolega

(kakvih ima u redovima svih institucija, pa ih zasigurno ima i u redovima nekih županijskih povjerenstava za

zaštitu prava pacijenata), odnosno, bolje je reći, pojedinih zaštitnika takvog njihovog službenog ponašanja.

11

Povjerenstvo su tako, primjerice, roditelji jednog pacijenta, čija je zakonska prava ono branilo, 26. svibnja

2014. zamolili da ga ono obavijesti imaju li oni pravo na ikakvu socijalnu pomoć. Povjerenstvo im nije

odgovorilo da ono za to nije nadležno i nije ih uputilo da to pitanje postave Gradskom uredu za socijalnu zaštitu i

osobe s invaliditetom, već je to odmah - samo učinilo. Odgovor je dobilo već 28. svibnja 2014. i odmah ga je

proslijedio roditeljima tog pacijenta. Iako je on za njih bio negativan, Povjerenstvu su zahvalili na ovoj pomoći.

9

izvode jer su se svi liječnici te bolnice odlučili pozvati na priziv savjesti) i Odbor za

zdravstvo Gradske skupštine Grada Zagreba i (temeljem potpisane tvrdnje jednog

okrivljenika-pacijenta da ga je jedna službena osoba nagovarala da mu se pridruži u

jednoj protuzakonitoj djelatnosti) i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.

Povjerenstvo je i tijekom protekle godine djelovalo neposredno – doslovce, što prije a

najkasnije u zakonskome roku (koji niijednom nije bio prekoračen) postupajući službenom

prepiskom prema svim zaprimljenim pritužbama/predstavkama pacijenata i, kad je god to bilo

potrebno, obilazeći prostore u kojima se obavlja zdravstvena djelatnost – i posredno, preko

elektroničkih medija, te telefonskim putem. Predsjednik je Povjerenstva kada je god to

nalagala žurnost situacije (primjerice, u slučaju molbe jedne majke iz Jastrebarskog da joj,

ako može, odmah provjeri cijenu njenog smještaja u bolničkom apartmanu dječje bolnice u

kojoj se tada liječilo njeno malodobno dijete), odmah postupao i po e-mailom ili telefonski

zaprimljenim pritužbama, predstavkama i molbama. Povjerenstvo je, dakle, na raspolaganju

pacijentima Grada Zagreba i tijekom izvještajnog razdoblja bilo 24 sata dnevno – s

organiziranim dežurstvima i tijekom svih subota, nedjelja, državnih blagdana, a

ponekad i radnih dana koji zbog tzv. spajanja neradnih takvima i sami postaju12

(i kada, dakle,

većina gradskih ureda uobičajeno ne radi). Praksa je da - sukladno Poslovniku o radu

Povjerenstva, koji predviĎa i njegovo djelovanje telefonskim i e-mail-putem – sve članice i

članovi Povjerenstva u takvim slučajevima (netipično zaprimljenih pritužbi i predstavki

pacijenata ili njihovih zakonskih zastupnika, da im Povjerenstvo žurno pokuša pomoći), uz

prethodni dogovor s predsjednikom ili, u slučaju njegove spriječenosti/nedostupnosti, s

dopredsjednicom Povjerenstva, odmah/što prije nastoje pomoći zdravstveno ugroženim

pacijentima i da to potom službeno zabilježe, a sve se ostalo s tim u vezi poduzima prema

uobičajenoj proceduri rada Povjerenstva, na njegovoj prvoj sljedećoj sjednici, redovitoj ili,

ako se to pokaže potrebnim, izvanredno sazvanoj i održanoj. Predsjednik Povjerenstva je,

primjerice, odmah po medijskoj objavi vijesti da se u Kliničkoj bolnici „Sveti Duh“ zbog

priziva savjesti svih tamošnjih ginekologa tzv. namjerni (arteficijalni, „pobačaji na zahtjev

žene zbog socijalne indikacije“) pobačaji više ne izvode, sazvao i Povjerenstvo je već 17.

listopada 2014. održalo svoju 19. sjednicu, na njoj je jednoglasno ocijenilo da bi – ponajprije

u interesu zaštite zdravlja i života time potencijalno ugroženih pacijentica (meĎu kojima si

mnoge majčinstvo i roditeljstvo ne mogu priuštiti iz objektivnih /socijalnih/ razloga) - u svim

županijskim i gradskim bolnicama barem jedan liječnik trebao izvoditi i takve zahvate te je,

svojim dopisom od 21. listopada 2014., Ministra zdravlja službeno pozvalo da to žurno

službeno naloži.13

Ministar je to nekoliko dana kasnije, na zadovoljstvo Povjerenstva, i učinio.

12

Povjerenstvo je, primjerice, 27. prosinca 2014. dobilo pohvalu jednog pacijenta jer mu je te subote dežurni

član Povjerenstva odmah (nakon, preciznije, 17 minuta) odgovorio na e-mailom zaprimljenu pritužbu i najavio

žurno postupanje Povjerenstva prema njoj već prvog sljedećeg radnog dana, 29. prosinca, dok, naveo je ljutito taj

pacijent, „njegova“ gradska knjižnica te subote uopće nije radila (nije radila ni skraćeno, do 14.00 h) iako uopće

nije radila ni prethodna dva dana, na Božić, 25.-og, i na blagdan Sv. Stjepana prvomučenika, 26. prosinca 2014.

13

Uz napomenu da se to odnosi i na Kliničku bolnicu „Sveti Duh“, kojoj gravitira veliki broj pacijentica Grada

Zagreba, a vrlo često usluge njenih izvrsnih liječnika žele koristiti i pacijentice iz drugih dijelova Republike

Hrvatske, Povjerenstvo je u tom svom zahtjevu Ministru zdravlja navelo da „iskreno podupire sve postojeće i

buduće pronatalitetne mjere, kao i mjere sustavnog (informativnog) odvraćanja pacijentica od izvoĎenja tzv.

10

Povjerenstvo je i u izvještajnom razdoblju neposredno kontaktiralo s liječnicima; s

ravnateljima bolnica i drugih zdravstvenih ustanova; sa sveučilišnim zdravstvenim i pravnim

stručnjacima; s Hrvatskom liječničkom komorom, s Hrvatskom komorom medicinskih sestara

i Hrvatskom ljekarničkom komorom, s novinarima, te – naravno, opet najviše - s brojnim

pacijentima Grada Zagreba. Službeno je reagiralo i na mnoge medijski zabilježene slučajeve

ugrožavanja i kršenja prava i/ili interesa pacijenata Grada Zagreba, što znači i na slučajeve

neprimjerenog odnosa medicinskog osoblja prema pacijentima u zdravstvenim ustanovama na

području Grada Zagreba. Iako nacionalno Povjerenstvo već drugu godinu za redom praktički

više nije u funkciji, predsjednik Povjerenstva održao je stalnu komunikaciju - i o najvažnijim

problemima razmjenjivao mišljenja - s nekoliko njegovih članica, a nekoliko se je puta naše

Povjerenstvo ipak obraćalo nacionalnom Povjerenstvu i službenim dopisima. Štoviše, može se

slobodno reći da je naše Povjerenstvo i tijekom protekle godine prešutno i diskretno preuzelo

na sebe i sve najvažnije zakonske zadaće nacionalnog Povjerenstva (članak 39. Zakona).14

Predsjednik, dopredsjednica i ostale dvije članice Povjerenstva rado su se i tijekom

izvještajnog razdoblja odazivali na sve stručne skupove, javne tribine i pozive na sudjelovanje

u televizijskim i radio-emisijama i na druge dogaĎaje vezano uz zaštitu i način ostvarivanja

prava pacijenata na koje su bili pozvani službeno ili privatno. Posredno je Povjerenstvo bilo

zastupljeno i na mnogobrojnim stručnim skupovima, na kojima su neposredno sudjelovale

dopredsjednica Povjerenstva mr. sc. Nada Bjelčić kao predsjednica udruge „Oko“ i članica

Povjerenstva gospoĎa Ivana Smolić Groznik kao istaknuta članica poznate udruge „Roda“.15

Povjerenstvo ni prošle godine nije sudjelovalo ni na jednom od stručnih skupova u

vezi sa zaštitom i promicanjem prava hrvatskih pacijenata, za sudjelovanje na kojima je

trebalo platiti kotizaciju (čak ni na onima održanim u Zagrebu, koji nisu iziskivali plaćanje

troškova puta i smještaja) jer je djelovalo u uvjetima maksimalne štednje gradskog novca na

namjernih pobačaja, ali se najodlučnije protivi zabrani njihova izvoĎenja, pa i dopuštanju ovakve situacije u

županijskim i gradskim bolnicama jer ona takve pacijentice upućuje/tjera, ako ne „u ilegalu“ („u garaže“), onda,

najlogičnije, u privatne zdravstvene ustanove, čime se zakida i sustav javnog zdravstva. Povjerenstvo se ne

protivi pravu liječnika da zbog priziva savjesti tzv. namjerne pobačaje ne izvode, ali ni hrvatske pacijentice ni

sustav javnog zdravstva Republike Hrvatske ne smiju zbog toga trpjeti ni najmanju štetu. Nadležni to MORAJU

riješiti odgovarajućom (re)organizacijom rada, a, ako je potrebno, i za ravnatelje zdravstvenih ustanova i

liječnike obvezujućim odlukama čelnika zdravstvenog sustava, pa i zakonskim izmjenama/dopunama.“

14

Riječ je o sustavnom praćenju provedbe ostvarivanja prava pacijenata sukladno ovom Zakonu; o davanju

mišljenja, preporuka i prijedloga nadležnim tijelima o utvrĎenom stanju na području djelokruga rada

povjerenstava jedinica područne (regionalne) samouprave; o predlaganju poduzimanja mjera za izgradnju

cjelovitog sustava zaštite i promicanja prava pacijenata u Republici Hrvatskoj i o suradnji s tijelima i

organizacijama na području zaštite i promicanja prava pacijenata. Sve su to iznimno važne zakonske obveze

nacionalnog Povjerenstva, koje, da si ih u zadaću nije preuzelo naše Povjerenstvo, ne bi imao tko drugi obaviti.

15 Članica Povjerenstva gospoĎa Ivana Smolić Groznik na vrijeme je, primjerice, obavijestila predsjednika,

dopredsjednicu i treću članicu Povjerenstva da će u prostorijama Gradske skupštine Grada Zagreba 8. prosinca

2014. biti održana evaluacijska konferencija V. faze projekta „Zagreb, zdravi grad“ i da je i njena udruga „Roda“

zaprimila službeni poziv pročelnice Gradskog ureda za zdravstvo prof. dr. sc. Mirne Šitum, dr. med. spec.,

upućen svim organizacijama civilnog društva da sudjeluju na njoj. Povjerenstvo je gospoĎi Smolić Groznik

zahvalilo na toj obavijesti i, budući da ono nije bilo pozvano, zamolilo je da ga preko udruge „Roda“ naknadno

upozna sa sadržajem i najvažnijim zaključcima te i Povjerenstvu zanimljive i korisne evaluacijske konferencije.

11

zaštiti prava pacijenata Grada Zagreba.16

Tako je, primjerice 2. travnja 2014. predstavnica

„Hrvatskog društva za sigurnost pacijenata“ (u daljnjem tekstu: HDSP) predsjednika

Povjerenstva u zadnji trenutak obavijestila da mu besplatno sudjelovanje na radionici

"Kompetencije zdravstvenih djelatnika u sigurnosti za pacijenta" (održanoj u Zagrebu) i

njegovo već dogovoreno izlaganje na njoj nažalost ipak ne može omogućiti jer joj je upravo

(dan prije njenog održavanja) sudjelovanje na njoj potvrdila još jedna ustanova koja si

plaćanje kotizacije (500,00 kn) može priuštiti. Predstavnica je HDSP-a, naime, nekoliko dana

ranije obećala predsjedniku Povjerenstva da će mu besplatno sudjelovanje i, štoviše, priliku za

njegovo izlaganje na toj radionici rado omogućiti17

ako barem jedan od najavljenih sudionika

odustane. Jedan joj je od njih to i najavio ali je tog 2. travnja ipak odlučio doći. Povjerenstvu

je tada – valjda, za utjehu – predstavnica HDSP-a obećala da će njegov predstavnik “sigurno

biti pozvan i dobiti vrijeme za izlaganje” na prvoj sljedećoj radionici HDSP-a, u rujnu 2014.

Ni do toga, meĎutim, nije došlo. Vjerojatno se ni tada plaćanje kotizacije nije moglo izbjeći.

Kada je riječ o ocjenjivanju kvalitete postojeće zdravstvene zaštite u zdravstvenim

ustanovama na području Grada Zagreba i u tom kontekstu vlastite učinkovitosti, Povjerenstvo

je i dalje sklono objektivnom i samokritičkom isticanju kako pri sagledavanju, analiziranju i

donošenju zaključaka o stanju zaštite i ostvarivanja prava i interesa pacijenata Grada Zagreba

– iz godine u godinu osjetno sve veći, ali još uvijek razmjerno mali - broj zaprimljenih

pritužbi i predstavki pacijenata (88 u odnosu na prošlogodišnjih 60 i na pretprošlogodišnje 32)

ne smije zavaravati jer samo taj podatak ne može biti ni približno dovoljnim argumentom za

zadovoljstvo i izvoĎenje zaključka kako pacijenti Grada Zagreba stanje svoje zdravstvene

zaštite i uvažavanje njihovih interesa s tim u vezi – drže izvrsnim ili, još manje, idealnim. I

dalje, naime, sustavno prateći i analizirajući sve službeno objavljene podatke s tim u vezi,

razmjerno mnogobrojne negativne ali i pozitivne aktualne dogaĎaje i komentare u medijima,

kao i ankete koje provode članice Koalicije udruga u zdravstvu i neke druge udruge pojedinih

skupina pacijenata, a, naravno, i u svojim redovitim, gotovo svakodnevnim, neposrednim

kontaktima s pacijentima, Povjerenstvo može reći da u kvalitetu zdravstvene zaštite pacijenata

Grada Zagreba ima vrlo dobar uvid. Ono je je i u proteklom izvještajnom razdoblju s velikim

zadovoljstvom zabilježilo mnogobrojne primjere izvrsnog (čitaj: stručnog, pravodobnog i

humanog) pružanja zdravstvene zaštite pacijentima (na području) Grada Zagreba, ali, opet,

nažalost, i sve veći broj tome suprotnih primjera. Većina potonjih i dalje ne rezultira

podnošenjem pritužbi/predstavki pacijenata Povjerenstvu jer se veliki broj/većina pacijenata

koji imaju ozbiljnih primjedbi na kvalitetu pruženih im zdravstvenih usluga i/ili na etičnost

medicinskog osoblja prema njima i dalje ustručava osobno pritužiti Povjerenstvu jer dopuštaju

da bi se to moglo negativno odraziti na budući tretman medicinskog osoblja prema njima i/ili

16

Povjerenstvo u tom kontekstu pozdravlja prošlogodišnju odluku Gradonačelnika Grada Zagreba da Gradska

uprava počne (su)financirati i Pravnu kliniku Pravnog fakulteta u Zagrebu (čiju stručnu pomoć ponekad koristi i

samo Povjerenstvo), ali žali zbog Gradonačelnikove nevoljkosti da reagira na službeni zaključak te iste Pravne

klinike da bi Gradska uprava Povjerenstvu na stalno raspolaganje morala staviti i službeni automobil. Štoviše,

Gradska uprava članovima, pa ni predsjedniku Povjerenstva (koji Povjerenstvo službeno predstavlja), ne smatra

potrebnim omogućiti ni besplatni javni gradski prijevoz vozilima ZET-a, pa čak ni službeno parkiranje privatnih

automobila predsjednika i dopredsjednice Povjerenstva u krugu zdravstvenih ustanova na području Grada.

17

Središnje je izlaganje na toj radionici „Hrvatskog društva za sigurnost pacijenata“ održala predsjednica

Odbora za zdravstvo Gradske skupštine Grada Zagreba prof. dr. sc. Ana Stavljenić Rukavina, dr. med. spec.

12

prema članovima njihovih obitelji (koji se, prirodno, često liječe kod istog liječnika obiteljske

medicine i/ili gravitiraju istim ustanovama primarne i specijalističke zdravstvene zaštite).

Za razliku od niza prethodnih izvještajnih razdoblja, u kojima je, i temeljem strukture

zaprimljenih pritužbi i predstavki, najvećim problemom vezano uz zaštitu prava i interesa

hrvatskih pacijenata, pa tako i zagrebačkih, ocijenilo rad liječnika obiteljske medicine (u

daljnjem tekstu: LOM-ova) - koji, ponajviše zbog preopterećenosti velikim brojem pacijenata

i administrativnim obvezama svojim pacijentima u prosjeku mogu posvetiti tek po 3 minute -

Povjerenstvo je u proteklom izvještajnom razdoblju jednakim, ako ne i većim, problemom

ocijenilo dostupnost, rad i profesionalnu etičnost bolničkih liječnika i pritom prvenstveno liste

čekanja na obavljanje pojedinih specijalističkih pregleda i operativnih zahvata. Iako i potonje,

vjerojatno, većina pacijenata Grada Zagreba počinje doživljavati fatalistički, pa pritužbe i

predstavke s tog naslova Povjerenstvu ne dostavlja. Ili nezadovoljni pacijenti za nj ne znaju.

Povjerenstvo je, nadalje, i u proteklom izvještajnom razdoblju zabilježilo negodovanje

mnogobrojnih pacijenata Grada Zagreba svojim razmjerno dugotrajnim čekanjem na red za

pregled ili druge potrebe kod svojih LOM-ova, a s tim u vezi bilježi i sve veći broj pritužbi na

telefonsku nedostupnost liječnika i njihovih medicinskih sestara. Sve veći broj timova LOM-

ova prakticira, naime, javljanje na telefonske pozive pacijenata tijekom samo jednog sata

dnevnog radnog vremena. Povjerenstvo je svjesno da bi bilo kontraproduktivno zahtijevati od

medicinskih sestara i, pogotovo, od LOM-ova da se tijekom radnog vremena javljaju na sve

pozive pacijenata, ali ono drži da bi medicinske sestre – naravno, kada ne rade nešto hitno –

trebale nakratko odgovarati na telefonske pozive pacijenata (da bi, npr., zaprimile poziv za

kućnu posjetu, napisale e-recept, odgovorile ima li trenutačno u ambulanti cjepiva itd.). Samo

iznimno, u zaista hitnim slučajevima sestre bi, mišljenje je Povjerenstva, trebale pozive

prespojiti liječnicima i time prekinuti njihov redoviti rad. I ta bi mogućnost trebala postojati.

Povjerenstvo, nažalost, kada je riječ o radu i službenom ponašanju LOM-ova, i dalje

povremeno zaprima pritužbe pacijenata na liječničku sklonost preslobodnom tumačenju svog

radnog vremena, na njihovu neljubaznost, površnost pa i nebrigu prema svojim pacijentima.

Jedan se je od potonjih, primjerice, protekle godine požalio Povjerenstvu da mu je njegova

LOM-ica prilikom tri (3) službena kontakta u njenoj ambulanti zbog vrlo neugodne ozljede

njegova ručnog zloba odmah bespogovorno izdala sve potrebne uputnice za preglede i terapije

ali osobno mu taj zglob „nijednom nije ni pogledala“. -„ Iako joj ne dosaĎujem (liječničku

pomoć, srećom, trebam vrlo, vrlo rijetko), nikada mi“- naveo je Povjerenstvu taj pacijent18

–

„ne ponudi ni da sjednem, ozljeĎenu ruku nijednom mi nije ni pogledala a kamoli opipala, pa

je i svoju prvotnu dijagnozu postavila pogrešno. A riječ je o, inače, odličnoj dijagnostičarki.

Zato sam ostao njen pacijent. Poslije sam privatno susreo jednog znanca, epidemiologa, i bio

ga slobodan zamoliti njegovu liječničku prosudbu. Iako je bio u žurbi, on mi je, uz napomenu

da mu to nije liječnička specijalnost, vrlo pažljivo vizualno i opipom pregledao taj ozljeĎeni

zglob i za jednu minutu postavio dijagnozu koju je poslije potvrdio i pregled ultrazvukom.“

18

Povjerenstvo je, želim i to istaknuti, praktički istodobno sa zadovoljstvom zabilježilo i mnogobrojne pohvale

pacijentica i pacijenata Grada Zagreba radom i ljubaznošću (profesionalnom etikom) zdravstvenih radnika –

konkretno, gospoĎe Dubravke Blažeković Čižmešija, dr. med. spec., i, kako je to Povjerenstvu naglasio veliki

broj korisnika njihovih usluga, „baš svih“ fizioterapeutkinja i fizioterapeuta Doma zdravlja Zagreb – Zapad.

13

Tu je, nadalje, u godišnjim izvještajima Povjerenstva takoĎer već redovito prisutno, i

nezadovoljstvo brojnih pacijenata radom njihovih izabranih stomatologa koje, čujemo i takva

tumačenja, njihovi ugovori s HZZO-om (i dalje) stimuliraju na, eufemistički rečeno, rad „u

prvoj brzini“, što uz ostalo znači i prolongiranje popravaka pokvarenih zubiju pacijenata radi

odgaĎanja dospjeća s tim povezanih troškova (koji im umanjuju ukupnu mjesečnu zaradu).

Najviše je i dalje pritužbi na cijene materijala i zubne protetike Stomatolozi su, osim toga,

drže neki pacijenti, i u svojevrsnom sukobu interesa: -„Zube im je svojih pacijenata isplativije

vaditi i pacijentima izraĎivati mostove ili, „još bolje“, ugraĎivati im implantate nego im te

zube liječiti.“ Povjerenstvo je protekle godine zaprimilo i poraznu pritužbu jedne pacijentice

Grada Zagreba koja je, ogorčena takvim ponašanjem (uobičajenim „poslovnim prijedlozima“)

svoje izabrane stomatologinje, svoj akutni zubni problem riješila tako da je jednog jutra sjela

na vlak, otputovala u svoje 400 km daleko rodno mjesto i tamo kod svog bivšeg stomatologa

od povjerenja (koji ju je liječio kao učenicu) o svom trošku popravila bolesni zub, prespavala

kod roditelja i sutradan se vratila u Zagreb. Pacijentica je tu svoju pritužbu završila ljutitim

(subjektivnim) generalnim komentarom stručnosti i službene etičnosti izabranih zagrebačkih

stomatologa, kakvim veliki broj graĎana opisuje političare: -„Većina ih je ista. Pozitivni meĎu

njima su iznimke, a ja te iznimke, nažalost, ne poznajem. Hvala ministru Vargi što ću ubuduće

zube i u svom rodnom mjestu moći popravljati na teret svoje police osiguranja u HZZO-u.“19

Glede, pak, mogućnosti ostvarivanja brze i kvalitetne specijalističke zdravstvene

zaštite, Povjerenstvo je protekle godine zaprimilo samo jednu pritužbu pacijenta s naslova

nedovoljne opremljenosti pojedinih zdravstvenih ustanova kvalitetnom medicinskom

opremom, ali je zabilježilo niz pritužba s tog naslova u medijima (CT i MR – ponajviše vratne

kralježnice i lumbo-sakralne regije). I dalje se spominju i njena ponegdje ne posve optimalna

uporaba i njen neracionalni raspored. Sve to utječe na i dalje neprihvatljivo dugo čekanje (i)

pacijenata Grada Zagreba na obavljanje nekih medicinskih pregleda i (ponajprije ortopedskih)

operativnih zahvata. Kod nekih se vrsta pregleda i zahvata čekanje protekle godine i povećalo.

Na rednoj listi za, primjerice, ultrazvučne preglede traumatološke naravi Zagrepčanke i

Zagrepčani čekaju oko četiri mjeseca, što Povjerenstvo smatra i razumljivim i neprihvatljivim.

Povjerenstvo dijeli mišljenje većine pacijenata da su problemi u sferi specijalističke

zdravstvene zaštite dominantno uvjetovani objektivnim nedostatkom novca, ali i subjektivnim

razlozima, meĎu kojima su najvažniji nedovoljna „povezanost“ liječničkog rada i njegovih

rezultata s plaćom i raznim stimulacijama,20

te i dalje prisutni paralelni rad (pre)velikog broja

liječnika u ustanovama javnog zdravstva i u onima privatnim, u kojima je čekanje pacijenata

19

Riječ je o hvalevrijednoj odluci aktualnog ministra zdravlja da osiguranici HZZO-a usluge liječnika obiteljske

medicine, pa i stomatologa, mogu na račun HZZO-a dobiti i kada se zateknu izvan stalnog mjesta boravka, bilo

gdje u RH. Ministra to, meĎutim, drži Povjerenstvo, ne oslobaĎa obveze da se uhvati u koštac i sa svim lošim

stranama sustava glavarina u cjelokupnoj primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Ovaj primjer, ujedno, pokazuje da se

Povjerenstvo nadležne institucije, pa i one najviše, ne susteže ni pozvati na postupanje ni pohvaliti. Nikada

pritom nije riječ o dodvoravanju ni, još manje, o politikantstvu - čak ni kada bi time pojedinim pacijentima ono

možda moglo ostvariti neku za njih značajnu korist. Jer Povjerenstvo nije samo pravobranitelj pacijenata. Ono je

uvijek istodobno i pravobranitelj sustava javnog zdravstva. Ako bi ono prava pacijenata branilo „odvjetnički“

(jednostrano i ne/samo/kritički), ugrožavalo bi time sustav javnog zdravstva, a time, (ne)izravno, i pacijente.

20

-„Svi imaju iste plaće... Jel' liječio pacijenta ili nije, dobiva istu plaću.“(ministar zdravlja prim. Siniša

Varga, dr. med. spec., u: Mario Harapin, „Izaberi zdravlje“, Hrvatski radio, 30.12.2014.)

14

na obavljanje medicinskih pretraga i operativnih zahvata neusporedivo kraće ili ga uopće

nema, ali one su za većinu njih preskupe, odnosno nedostupne. Ne preostaje mi do ponoviti

zaključak iz prošlogodišnjeg Izvještaja o radu Povjerenstva da mnogobrojne pacijente, pa i

one meĎu njima koji si to mogu financijski priuštiti, takvi, na po dva radna mjesta zaposleni

liječnici, objektivno nepotrebno preusmjeravaju u te svoje privatne zdravstvene ustanove,

čime, na jednoj strani, sebe radno „pošteĎuju“ i sustavu javnog zdravstva neodgovorno

stvaraju/uvećavaju „umjetne liste čekanja“, a, na drugoj, na tim se svojim drugim (njima

zapravo prvim, odnosno prioritetnim) radnim mjestima, puno više zalažu. I zaraĎuju. Dijelom,

i to znatnim, praktički, na račun HZZO-a i njegovih, time, izigranih osiguranica i osiguranika.

Jednako je aktualna ostala i prošlogodišnja ocjena da je informatički sustav „CEZIH“

u izvještajnom razdoblju, barem kada je riječ o izdavanju recepata (naravmo, samo kada se

pacijentima posreći da uspiju telefonski kontaktirati ambulantu svog LOM-a), uvelike

profunkcionirao, pa pacijenti Grada Zagreba, kao i ostali hrvatski pacijenti, ne moraju više

samo zbog toga „putovati“ do svojih liječnika obiteljske medicine i „u prosjeku po jedan

školski sat“ čekati na prijem. Izdavanje, pak, e-uputnica i dalje nije ni na toj, a kamoli na

potrebnoj razini. S tim je u vezi Povjerenstvo zabilježilo nezadovoljstvo nekoliko pacijenata

nalozima/preporukama njihovih LOM-ova da mikrobiološke pretrage obave u „baš u tom“

laboratoriju, ali i veliko zadovoljstvo brojnih pacijenata spremnošću i dobrom voljom Zavoda

za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ da im nalaze tih pretraga dostavlja e-mailom.

Ni u izvještajnom razdoblju Povjerenstvu nije upućena niti jedna pritužba pacijenta u

kojoj je neki zdravstveni radnik na području Grada Zagreba optužen zbog mita ili korupcije.

Nezadovoljstvo su izostankom očekivanog učinka rada Povjerenstva protekle godine –

što izrijekom, što prešutno - izrazile samo obitelji dvojice graĎana čija je prava pacijenata

Povjerenstvo nastojalo zaštititi s naslova mogućih grešaka/zloporabe psihijatrijske struke.

Povjerenstvo je postupajući i prema tim dvjema predstavkama poduzelo apsolutno sve što je

bilo u njegovoj moći.21

Štoviše, predsjednik je Povjerenstva prihvatio i zamolbu jedne od tih

obitelji da kao svjedok obrane osobno svjedoči na sudskoj raspravi o tom predmetu, a tu je

obitelj (u višestruko vrlo teškoj životnoj situaciji) na njene zamolbe nekoliko puta u njihovu

domu i osobno posjetio. Povjerenstvo se je zbog te i niza sličnih zaprimljenih predstavki,

odnosno zbog u njima uočene za okrivljenike-pacijente neprihvatljive zakonske regulative,

obratilo cijelom nizu institucija, pa i zakonodavcu, što uvijek čini samo s čvrstim pokrićem.22

21

Najtužnija je strana ovog posla upravo to nezadovoljstvo pacijenata i/ili članova njihovih obitelji izostalim

učincima rada Povjerenstva. Ironijom sudbine, i prošle je godine Povjerenstvo „drvljem i kamenjem“ zasula

jedino obitelj pacijenta u čiju je pravnu zaštitu – u tu, de facto, „nemoguću misiju“ – ono uložilo najveći trud.

22

Nakon u tom pogledu medijski do sada najpoznatijeg prošlogodišnjeg slučaja - pokazalo se, zdravstveno

neopravdanog - višemjesečnog prisilnog bolničkog liječenja gospodina Marka Franciškovića, Povjerenstvo je

zaprimilo još nekoliko predstavki roditelja i drugih zakonskih zastupnika okrivljenih osoba koje se nalaze u

bolnicama za osobe lišene slobode zbog, prema njihovim tvrdnjama, medicinski neutemeljeno postavljenih im

psihijatrijskih dijagnoza. U većini se tih predstavki tzv. okrivljenicima-pacijentima uskraćuje ostvarivanje prava

na Drugo stručno mišljenje (u daljnjem tekstu: DSM). Suci te zahtjeve njihovih branitelja u pravilu odbijaju uz

obrazloženje da DSM smatraju nepotrebnim, a i kada ih prema nalogu suda ili privatno zatraže i dobiju, suci

takvo DSM u pravilu tek „uzimaju na znanje“, proglašavaju pretežito/potpuno irelevantnima, tim osobama

zadržavaju prvotno im postavljene (sporne) psihijatrijske dijagnoze i produžuju njihovo prisilno bolničko

15

Zbog činjenice da se i kada u pravilu dugotrajno prisilno bolničko liječenje nije

medicinski opravdano ono, osim što takvim okrivljenicima-pacijentima opasno i dugoročno

narušava zdravlje, u cijelosti provodi na teret HZZO-a (riječ je o neizbježno vrlo skupom

prisilnom bolničkom smještaju, o takoĎer vrlo skupom prisilnom medikamentoznom liječenju

te o sudski odobrenom davanju Drugog stručnog mišljenja i (nad)vještačenju velikog /možda

i sve većeg/ broja takvih osoba), Povjerenstvo je potporu tom svom zalaganju da se način i

zakonski tretman vještačenja i nadvještačenja u ovdašnjim kaznenim postupcima žurno učine

objektivnijima i humanijima službeno zatražilo i od ravnateljice HZZO-a – uz napomenu

kako ona najbolje zna da HZZO i neupitno opravdanih troškova već ima – i imat će - pregršt.

Naposljetku, u svrhu zaštite objektivne važnosti i zasluženog ugleda liječničke struke,

Povjerenstvo je potporu tom svom zalaganju zatražilo i od Hrvatske liječničke komore.

Ovo protekle godine nije bio jedini primjer istodobne borbe Povjerenstva za prava

njegovih „temeljnih“ štićenica i štićenika, pacijentica i pacijenata Grada Zagreba (a time,

najčešće, i svih ostalih hrvatskih pacijentica i pacijenata), i za interese pružatelja zdravstvenih

usluga, hrvatskih zdravstvenih radnika. Povjerenstvo se je tako protekle godine službeno - a

liječenje. U jednom je takvom slučaju okrivljenik „opasan za okolinu“ privatno angažirao dva ovlaštena sudska

vještaka psihijatrijske struke s najvišim stručnim kvalifikacijama i prema oba je ta njihova nalaza ocijenjen

psihički potpuno zdravom i za svoju okolinu bezopasnom osobom, ali sudac koji vodi njegov kazneni postupak

oba je ta specijalistička mišljenja ocijenio „privatnima“ i za sud potpuno beznačajnima. Obrazložio je kako bi za

sud relevantan bio jedino nalaz vještaka psihijatrijske struke kojeg bi odredio sam sud, odnosno on osobno.

Primjena odredbe članka 10. Zakona o zaštiti prava pacijenata (kojim je propisano pravo pacijenata na DSM)

nije u nadležnosti kaznenih sudova, pa davanje DSM-a nije isto što i provoĎenje psihijatrijskog vještačenja u

kaznenom postupku koje odreĎuje sud prema odredbama Zakona o kaznenom postupku niti se može koristiti kao

dokaz koji se izvodi vještačenjem. Sud nije vezan dokaznim prijedlozima stanaka u postupku, a dokaze ocjenjuje

pojedinačno, u njihovu meĎusobnom odnosu i posve slobodno. Neprihvaćanje pojedinog dokaza bilo koje

stranke u postupku ne predstavlja kršenje zakona od strane suda ukoliko su poštovana pravila kaznenog

postupka. Povjerenstvo je u tom svjetlu razmotrilo zdravstveni i, s tim u vezi, pravni položaj okrivljenika-

pacijenata koji se nalaze u bolnicama za osobe lišene slobode i ocijenilo ga neprihvatljivim prvenstveno kada je

riječ o osobama koje su službeno okvalificirane neubrojivim i, stoga, opasnim za okolinu, a one se same takvima

ne smatraju, te, štoviše, kada to službeno opovrgavaju i ovlašteni sudski vještaci psihološke i psihijatrijske

struke. Povjerenstvo smatra nelogičnim i zdravstveno i pravno neprihvatljivim da su pripadnici ijedne

nemedicinske struke, pa tako i suci (koji nemaju ni opće ni, još manje, specijalističko psihološko/psihijatrijsko

obrazovanje) opunomoćeni dijeliti (razvrstavati) ovlaštene sudske vještake psihijatrijske struke na stručne i

vjerodostojne, na jednoj, odnosno na nestručne i/ili nevjerodostojne, na drugoj strani, te potpuno samostalno

(svojevoljno, na temelju dojmova) presuĎivati o potrebi, u pravilu dugotrajnog, prisilnog bolničkog smještaja i,

time ujedno, prisilnog liječenja – sve to usput rečeno, na račun inako prepregnutog državnog i zdravstvenog

proračuna. Svi ovlašteni sudski vještaci, pa i ovlašteni sudski vještaci psihijatrijske struke, trebali bi, smatra naše

Povjerenstvo, pred svim hrvatskim sudovima imati jednaki tretman a njihovi nalazi jednaku službenu težinu, pri

čemu bi, logično, noviji nalaz ovlaštenog sudskog vještaka psihološke/psihijatrijske struke trebao imati prednost

pred onim(a) starijim. Stručnost bi i vjerodostojnost svih njih trebala jamčiti institucija koja im je izdala službene

potvrde (licence) za to. U većini je zaprimljenih predstavki s tog naslova sporne psihološke i psihijatrijske

dijagnoze postavilo po dvoje od troje (istih) ovlaštenih sudskih vještaka psihologa i psihijatara (od kojih jedan

ima i svoje za to registrirano privatno poduzeće), koje sud, tako ispada, smatra „jednakijima“ i praktički jedinima

službeno vjeruje. Primjena odredbe članka 10. Zakona o zaštiti prava pacijenata (kojim je propisano pravo

pacijenata na DSM), zaključno, sada nije u nadležnosti kaznenih sudova. Na neubrojive osobe primjenjuju se

odredbe Zakona o kaznenom postupku, Kaznenog zakona i Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama koje

propisuju postupak prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu. Kako se radi o postupku kojim se ne propisuju

prava pacijenata prilikom korištenja zdravstvene zaštite, to se niti ne primjenjuju odredbe o DSM-u iz Zakona o

zaštiti prava pacijenata. Povjerenstvo ne spori da se takve osobe u bolnicama za osobe lišene slobode ne nalaze

zbog korištenja zdravstvene zaštite. Ono, meĎutim, drži potrebnim upozoriti da se takve osobe ondje nalaze – i u

pravilu pritom bivaju izložene mukotrpnom i za njih potencijalno vrlo opasnom prisilnom liječenju - temeljem

psihijatrijskih dijagnoza koje mogu ali i ne moraju biti točne, a te ih osobe praktički - ne mogu izložiti provjeri.

16

na specijalno upriličenoj konferenciji za novinare i javno - pridružilo protivljenju Hrvatske

ljekarničke komore, Hrvatskog farmaceutskog društva i Koalicije udruga u zdravstvu daljnjoj

liberalizaciji tržišta bezreceptnih lijekova u Republici Hrvatskoj, odnosno njihovoj prodaji u

tzv. specijaliziranim trgovinama i dijelovima trgovačkih lanaca. Učinilo je to, naravno,

ponajprije zbog time ugrožene sigurnosti (zdravlja) pacijenata, a zatim i zbog činjenice da i

troškove liječenja izazvanog nestručnom uporabom bezreceptnih lijekova dominantno snosi

HZZO, te, na kraju, zbog vrlo negativnog utjecaja te liberalizacije na poslovanje ljekarni,

kojima su upravo bezreceptni lijekovi jedan od glavnih prihoda. Njihova bi poslovna propast

u gospodarski manje razvijenim i, pogotovo, u nerazvijenim područjima Republike Hrvatske

praktički označila početak nedostupnosti ljekarničkih usluga, pa bi time predstavljala i novi,

dodatni poticaj iseljavanju stanovništva s tih ionako sve slabije napučenih državnih područja.

Ljekarne, primjerice, u jednom Kumrovcu, u Gornjem Jesenju, u Donjem Lapcu, u Voćinu, u

Poličniku, u Čemincu, na Braču i u mnogim drugim mjestima već danas posluju nerentabilno.

Poslovno preživljavaju isključivo zahvaljujući potporama svojih povoljnije lociranih tvrtki-

sestara, a ako i one budu dovedene na rub profitabilnosti, neće ih više imati tko spašavati.

Povjerenstvo je prema istom načelu - zaštite prava pacijenata na kvalitetnu i trajnu (što

znači, i stabilnu i dugoročno neupitnu) zdravstvenu zaštitu pružanjem potpore pružateljima

zdravstvenih usluga (i zalaganjem za što bolje uvjete njihova rada) - prošle godine odlučilo

poduprijeti i protivljenje Hrvatske komore medicinskih biokemičara namjeri Ministarstva

zdravlja da uvede novu liječničku specijalizaciju – iz laboratorijske medicine. Prema prosudbi

Povjerenstva, naime, Ministarstvo zdravlja time bi dio hrvatskih liječnika – koji su, poznato je

iz stalnih javnih upozorenja i, štoviše, vapaja predsjednika Hrvatske liječničke komore prim.

Hrvoja Miniga, dr. med., već danas brojčano deficitarni (već sad ih zabrinjavajuće manjka

/najviše anesteziologa i pedijatara/, a manjkat će ih sve više) - umjesto u objektivno potrebne

liječničke specijalizacije, ubuduće (pre)usmjeravalo u tu novu, nepotrebnu, već pokrivenu.

Povjerenstvo su, dakle, kao i u svim prethodnim izvještajnim razdobljima, mnoge od

zaprimljenih pritužbi i predstavki pacijenata - ali i spoznaje iz medija - upozorile na postojeće

probleme u vezi s pružanjem zdravstvene zaštite i potaknule ga na službeno obraćanje

mjerodavnim državnim, gradskim i strukovnim institucijama kako bi sve uočene zakonske

nedorečenosti i proturječnosti bile otklonjene, a „rupe“ u zakonima i pravilnicima popunjene.

Nakon što je, primjerice, Povjerenstvo zaprimilo pritužbu pacijentice koju je jedan

ginekolog s prizivom savjesti odbio i saslušati – a kamoli pregledati i prepisati joj zatraženi

lijek (koji joj, da užas koji je pritom doživjela bude potpun, nije trebao zbog kontracepcije,

već zbog odmah joj potrebne hormonalne terapije) - i uputio je da se (i to jednog petka

poslijepodne) javi „nekom“ njegovom kolegi kojeg priziv savjesti ne opterećuje, Povjerenstvo

je taj njegov postupak prijavilo svim za to mjerodavnim institucijama, a od jedne od njih, od

HZZO-a, time potaknuto, zatražilo i da svojim osiguranicama žurno omogući da ubuduće u

svim ambulantama izabranih ginekologa s prizivom savjesti odmah mogu (čitaj: moraju)

dobiti informaciju kojim se sve ginekolozima bez priziva savjesti u tom trenutku mogu javiti.

I kada je s velikom vjerojatnošću moglo pretpostaviti da će (što je najčešći slučaj) po

završetku istražnog postupka imati samo „riječ“ pacijenta protiv „riječi“ prozvanog liječnika,

17

medicinske sestre ili nekog drugog medicinskog radnika, Povjerenstvo je, ako pacijent svoju

pritužbu/predstavku ne bi povukao, službeno postupilo prema svim zaprimljenim pritužbama i

predstavkama pacijenata – računajući da će se, „ako ništa drugo“, pacijenti time osjetiti

zaštićen(ij)ima, a zdravstveni radnici biti službeno upozoreni da njihovi pacijenti nisu

prepušteni samovolji neodgovornih pojedinaca u njihovim redovima, odnosno „samima sebi“,

te da, stoga, i svi zdravstveni radnici svoj posao moraju obavljati odgovorno i kvalitetno.

Povjerenstvo je i u izvještajnom razdoblju službeno postupalo i prema značajnijim

medijski zabilježenim slučajevima ugrožavanja i kršenja prava i interesa pacijenata Grada

Zagreba. Ono je tako, primjerice, temeljem medijskih napisa, samoinicijativno – na žalost, sve

do današnjeg dana potpuno bezuspješno - pokušalo pomoći i teško bolesnoj pacijentici (usput

rečeno, majci petero malodobne djece) gospoĎi Lovorki Hančić iz Zagreba u njenom

nastojanju da kao osiguranica HZZO-a nastavi svoje liječenje originalnim lijekom „Glivec“

(koji joj dokazano pomaže i koji njen organizam dobro podnosi, a ne njegovim, propisanim

joj, generički istovrsnim inačicama koje njen organizam ne podnosi). Povjerenstvo je urgiralo

da se Povjerenstvo za lijekove KBC-a Zagreb vezano uz taj predmet sastane izvanredno, puno

prije već odreĎenog datuma; apeliralo je na Ministarstvo zdravlja da, uzevši u obzir i cijenu

brojnih bolničkih liječenja i obavljenih testiranja na generičke inačice originalnih lijekova,

zajedno sa HZZO-om razmotri postoji li ikakva mogućnost da HZZO takvim pacijentima ipak

odobri nastavak liječenja originalnim lijekovima; s tim je ciljem zatražilo i posebni sastanak s

ravnateljicom HZZO-a i od nje je dva puta službeno zatražilo da HZZO svojim osiguranicima

omogući dobivanje svih lijekova i s Osnovne i Dopunske liste HZZO-a (barem) uz nadoplatu.

Ovoj bi pacijentici to predstavljalo tek minimalno i nedovoljno olakšanje njene iznimno teške

zdravstvene i materijalne situacije, ali Povjerenstvo se je i u tom slučaju rukovodilo načelom

svoga maksimalnog zalaganja i za najmanje objektivno moguće proširenje prava pacijenata. I

zbog pojedinih i zbog svih ostalih pacijenata koji se nalaze ili će se naći u takvoj situaciji.

Na kraju, kao u ovom kontekstu najvažnije, moram istaknuti da je Povjerenstvo i u

proteklom razdoblju najviše moglo službeno učiniti – i činilo je – intervenirajući kako bi se

predstojeće ili već započeto ali neodgovarajuće pružanje zdravstvene zaštite pacijentima

Grada Zagreba odvijalo sukladno najvažnijem članku Zakona, članku 2., koji im „svima jamči

opće i jednako pravo na kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu primjerenu njegovu

zdravstvenom stanju, sukladno općeprihvaćenim stručnim standardima i etičkim načelima, u

njihovu najboljem interesu uz poštivanje njihovih osobnih stavova“. Najmanje je ono moglo

učiniti u pogledu sankcioniranja stručnih i etičkih propusta zdravstvenih radnika jer je njihovo

ocjenjivanje u rukama drugih - i to (i prema dojmu Povjerenstva) prema svojim kolegama

pretolerantne Hrvatske liječničke komore i hrvatskih sudova, „čija je efikasnost“, kako je to

zorno opisala naša mlada ekonomska ekspertica dr. sc. Vedrana Pribičević, „kao u Čadu“.23

Nakon što je Povjerenstvo prošle godine zaprimilo službeni odgovor Povjerenstva za

stručna pitanja i stručni nadzor Hrvatske liječničke komore da ono stručne propuste nije našlo

čak ni prilikom postavljanja psihijatrijske dijagnoze i prisilnog bolničkog liječenja gospodina

Marka Franciškovića („nije našlo elemenata koji bi govorili u prilog tvrdnjama podnositelja

23

Aleksandar Stanković, „Nedjeljom u dva“, HTV, 21.12.2014.

18

pritužbe da se psihijatrijska struka u konkretnom slučaju koristila na struci neprimjeren

način“) - i to nakon što je i Ekspertiza Zavoda za forenzičnu psihijatriju Klinike za psihijatriju

Vrapče pokazala da je on psihički zdrav i, kao takav, neopasan za okolinu24

- Povjerenstvo je,

ocijenivši taj zaključak (eufemistički, tek) „neprihvatljivim“, odmah potom, 20. lipnja 2014.,

stručnu ocjenu o tome zatražilo od Zdravstvene inspekcije Ministarstva zdravlja. Još je čeka.

SURADNJA S OSTALIM ČIMBENICIMA ZAŠTITE PRAVA PACIJENATA

Povjerenstvo, nažalost, i dalje, i u desetoj godini svog i djelovanja ostalih županijskih

povjerenstava za zaštitu prava pacijenata, sa žaljenjem svjedoči da većina pacijenata Grada

Zagreba još uvijek nije dovoljno dobro ili, još gore, nije uopće upoznata sa Zakonom o zaštiti

prava pacijenata, pa, uz svoje prioritetno postupanje vezano uz zaprimljene pojedinačne

pritužbe/predstavke pacijenata, jednom od svojih stalnih zadaća i dalje drži i upoznavanje

pacijenata Grada Zagreba s ovim Zakonom i svojim radom - ponajprije u suradnji sa

zdravstvenim radnicima bolnica/klinika i domova zdravlja, suradnjom s civilnim sektorom, s

novinarima, u svojim kontaktima s pacijentima i na sve druge dostupne mu načine. Prethodne

je godine, primjerice, predsjednik Povjerenstva za popularizaciju državnog sustava zaštite i

promicanja prava pacijenata i samog Povjerenstva iskoristio i uvodni dio svog izlaganja na

sjednici Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora (o reproduktivnim pravima žena)

kao i sve druge svoje medijske i druge javne nastupe. Kad i gdje god je to bio u prilici učiniti,

osobno je, kao, primjerice, i na Okruglom stolu HZZO-a i „Večernjeg lista“, održanom 17.

travnja 2014., i/ili, kasnije, pisanim očitovanjem, iskoristio prilike ispravljati izrečene i

napisane neistine da „hrvatski pacijenti nemaju instituciju kojoj se mogu požaliti i tražiti

zaštitu svojih prava“; da „potrebne informacije ne dobivaju tamo gdje trebaju“; da je

„postojeći Zakon o zaštiti prava pacijenata nelogično napisan, loš i neprovediv“ itd., itsl.25

Povjerenstvo je u tom kontekstu i tijekom proteklog razdoblja uočavalo zbunjenost

mnogobrojnih hrvatskih pacijenata, pa i pacijenata Grada Zagreba, postojanjem i djelovanjem

nekih udruga civilnog društva „za promicanje prava pacijenata“, koje u svojim obraćanjima

pacijentima i, uopće, u javnosti i dalje (pre)često/„redovito“ propuštaju navesti/naglasiti ono

pacijentima objektivno najvažnije: da su isključivo županijska povjerenstva za zaštitu prava

24

Prvotnu je – pokazalo se, pogrešnu - dijagnozu teškog paranoidnog oboljenja g. Franciškovića tim psihologa i

psihijatara-ovlaštenih sudskih vještaka, i to u začudno kratkom procesu, znatno/presudno utemeljio na njegovim,

vanjskopolitičkim, ekonomskim i drugim analizama i političkim stavovima. Tako to možda taj tim čini i inače.

25

Cijeli je sustav državne zaštite prava pacijenata - od svog osnivanja (2004.), pa, očigledno, sve do danas -

izložen medijskom ignoriranju i omalovažavanju, u čemu, indikativno, s izuzetkom „Večernjeg lista“, neslavno

prednjače upravo najvažniji mediji (lako će se prepoznati) koji, čini se, vijesti o njegovu postojanju i radu mogu

objaviti – parafrazirat ću pisca „Šale“ i „Nepodnošljive lakoće postojanja“, Milana Kunderu – samo greškom.

Razlog se tome vjerojatno krije u činjenici da su sva ta županijska povjerenstva u svom radu potpuno neovisna, a

u svom su djelokrugu na red ovlaštena pozivati i javno prozivati i pripadnike tzv. tradicionalno nedodirljivih

krugova - logično, najmotiviranije za beskonačno održavanje i medijskog i logističkog embarga nad ovim

sustavom. U tom i takvom kontekstu, i potrebni (barem lokalni) publicitet i, što je za pacijente još važnije,

odgovarajuće uvjete rada uživaju samo ona županijska povjerenstva iza kojih zdušno stoje njihovi župani.

19

pacijenata zakonski ovlaštena reagirati na pojedinačne povrede prava pacijenata, upozoravati,

predlagati i davati preporuke iz svoga djelokruga, službeno tražiti očitovanja liječnika i

voditelja zdravstvenih ustanova; zahtijevati izvješća o poduzetim mjerama, neposredno

pristupati u službene prostorije u kojima se obavlja zdravstvena djelatnost i utvrĎivati jesu li

prava pacijenata uistinu bila povrijeĎena, a, ako jesu, tražiti od tijela nadležnih strukovnih

komora provedbu stručnog nadzora u takvim slučajevima, kao i poduzimati druge konkretne

mjere u funkciji učinkovite zaštite zdravlja i interesa pacijenata na području svog djelovanja -

odnosno da su samo županijska povjerenstva za zaštitu prava pacijenata zakonski pozvana,

ovlaštena i praktički osposobljena (za)štititi prava pacijenata i njihove interese s tim u vezi.26

Povjerenstvo je i u izvještajnom razdoblju uvažavalo činjenicu da i te civilne udruge

(za, dakle, promicanje /!/ prava pacijenata) mogu biti vrlo korisne – pri „snimanju stanja“

ostvarivanja prava i interesa pacijenata, i informiranju pacijenata i javnosti o postojanju,

sadržaju i neposrednim provoditeljima Zakona o zaštiti prava pacijenata - i sa svim je

udrugama koje se u tom pogledu ponašaju korektno ono nastavilo i nastojalo intenzivirati

dosadašnju meĎusobnu suradnju. Članovi su Povjerenstva, tako, i u izvještajnom razdoblju

sudjelovali na nekoliko njihovih javnih tribina i predavanja i s njima meĎusobno razmjenjivali

raznovrsne informacije od zajedničkog interesa. Povjerenstvo je i dalje otvoreno za suradnju

sa svim korektnim udrugama za promicanje prava pacijenata – i do sada registriranim i

budućim - iz Grada Zagreba i cijele Republike Hrvatske, kao i sa svim udrugama pacijenata.

Povjerenstvo je protekle godine prvi puta zaprimilo predstavku pacijenta na rad

jedne od potonjih, a u razmatranje ju je uzelo jer se ta predstavka prvenstveno odnosi na rad

jedne liječnice koja je istodobno i članica/vanjska suradnica te udruge. Povjerenstvo za

praćenje rada udruga pacijenata nije nadležno, pa je i u ovom slučaju postupilo s tim u

skladu: očitovanje je zatražilo (samo) od te liječnice, temeljem obje njene dužnosti, kao

zaposlenice u sustavu javnog zdravstva i kao članice/vanjske suradnice te udruge pacijenata.

Posebno zadovoljstvo želim izraziti tijekom prethodne godine započetom izvrsnom

suradnjom Povjerenstva s čelnicom Kuće ljudskih prava gospoĎom Sanjom Sarnavka, s

njenom pravnom savjetnicom gospoĎom Ines Bojić i s ostalim aktivisticama i aktivistima ove

sve uglednije institucije, s kojom Povjerenstvo održava praktički otvorenu komunikaciju.27

Povjerenstvo je prošle godine jednu predstavku, uz suglasnost njene podnositeljice,

zbog u njoj navedenih indicija o kršenju ljudskih prava, dostavilo i Hrvatskom helsinškom

odboru za ljudska prava. Povjerenstvu nije poznato je li on prema njoj do sada išta poduzeo.

26

Predsjednik je Povjerenstva prošle godine Ministarstvo zdravlja s tim u vezi opetovano upozorio na potrebu

promjene članka 10. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, u kojem još uvijek stoji da u radu županijskih Savjeta za

zdravlje sudjeluju i predstavnici nepostojećih udruga za zaštitu prava pacijenata. Da takve udruge ne postoje,

prošle mu se godine pružila prilika upozoriti i Agenciju za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu i socijalnoj skrbi.

27

Tri je dana prije zaključenja ovog Izvještaja objavljeno da je zbog sve brojnijih indicija o teškoj zloporabi

psihološke i psihijatrijske struke i Kuća ljudskih prava Republiku Hrvatsku prijavila Ujedinjenim narodima.

(Marijana Cvrtila, „Nevladine udruge prijavile državu Ujedinjenim narodima: Zdrave zatvaraju u ludnicu da

ne smetaju moćnicima!“, Portal Slobodne Dalmacije, 5.1.2015.); Povjerenstvo je, ponavljam, i Ministarstvo

pravosuĎa i sve druge za to nadležne državne institucije na to prošle godine pravodobno upozorilo. I to više puta.

20

Povjerenstvo, nadalje, za svoj rad iznimno vrijednom drži i svoju suradnju s čelnicima

Koordinacije hrvatske obiteljske medicine, s gospoĎama Ines Balint, dr. med. spec., i

Vesnom Potočki Rukavina, dr. med. spec., i s gospodinom Mariom Malnarom, dr. med.

spec.; s dužnosnicom HZZO-a gospoĎom Natašom Milanković; s predstojnikom Zavoda za

dječju stomatologiju Stomatološkog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Ilijom Škrinjarićem,

dr. stom., s predsjednikom Hrvatskog društva za dječju i preventivnu stomatologiju doc. dr.

sc. Hrvojem Jurićem, dr. stom.; s vodećim hrvatskim forenzičnim psihijatrom prim. dr. sc.

Miroslavom Goretom, dr. med.; s pravnom stručnjakinjom Hrvatskog zavoda za zaštitu

zdravlja i sigurnost na radu gospoĎom Vesnom Polak, dipl. iur.; te s članicama i članovima

Grupe za zaštitu prava pacijenata Pravne klinike Pravnog fakulteta u Zagrebu na čelu s

njihovom akademskom mentoricom dr. sc. Sunčanom Roksandić Vidlička, dipl. iur.

Kao što sam ovdje prethodno već naznačio, Povjerenstvo je unatoč nezavidnom stanju

nacionalnog Povjerenstva (koje već drugu godinu za redom ni formalno ni praktički naprosto

nije u funkciji /zajednički sastanak nacionalnog Povjerenstva s čelnicama i čelnicima svih

županijskih povjerenstava za zaštitu prava pacijenata nije održan već treću godinu za redom/)

i tijekom prethodne godine, preko svog predsjednika, održavalo stalnu komunikaciju s tri

njegove članice, s gospoĎom Dunjom Skoko Poljak, dr. med., s gospoĎom Selmom

Rojnica, dipl. ing., i s gospoĎom Biserkom Lovrić, koje su mu konzultativno i savjetodavno

stajale na raspolaganju i vrlo rado mu pomagale kada je god ono to ocjenilo potrebnim.

Povjerenstvo je, takoĎer, i tijekom prošle godine, svaki put kada je zatrebalo, izvrsno

suraĎivalo i sa svim ostalim županijskim povjerenstvima za zaštitu prava pacijenata – najviše

s povjerenstvima Zagrebačke, Sisačko-moslavačke i Dubrovačko-neretvanske županije.

Članice i članovi Povjerenstva i u proteklom su izvještajnom razdoblju o svom radu

posebno obavještavali pojedine udruga pacijenata s područja Grada Zagreba (gostujući na

njihovim predavanjima, tribinama i u ostalim sličnim prigodama). Dopredsjednica je

Povjerenstva, mr. sc. Nada Bjelčić, to uspješno činila i kao predsjednica Udruge „Oko“;

članica Povjerenstva gospoĎa Ivana Smolić Groznik i kao aktivna članica Udruge „Roda“, a

predsjednik Povjerenstva i kao dužnosnik Sindikata umirovljenika Hrvatske - redovito

obavještavajući o radu Povjerenstva dužnosnike i članove ovog sindikata. Koristeći svoje

službene i privatne kontakte, obavijesti su o radu i načinima obraćanja pacijentica i pacijenata

Grada Zagreba ovome NJIHOVU Povjerenstvu nastojali širiti i članica Povjerenstva gospoĎa

Jadranka Klekar, a koliko je to mogao, i njegov član gospodin Juroslav Dragun.

Uime Povjerenstva sam, naposljetku, i ovom prilikom veliku zahvalnost za pruženu

savjetodavnu pomoć dužan izraziti i voditeljici Odsjeka za promicanje zdravlja u Gradskom

uredu za zdravstvo gospoĎi Ivani Portolan Pajić, dr. med., koja svojim savjetima i stručnim

procjenama Povjerenstvu često pomaže i izvan svog redovitog radnog vremena budući da

Povjerenstvo, podrazumijeva se, mora službeno djelovati (intervenirati) i kada pacijenticama i

pacijentima Grada Zagreba njegova pomoć zatreba žurno. U takvim im je situacijama ona i

najpotrebnija. Priroda je rada Povjerenstva naprosto takva da i vikendima i blagdanima i

radnim danima poslije isteka redovitog radnog vremena, kada većina gradskih ureda, pa i

Gradski ured za zdravstvo, raditi ne moraju – Povjerenstvo dežurati i raditi mora.

21

ZAKLJUČAK

Povjerenstvo je i u izvještajnom razdoblju svoju iznimno odgovornu dužnost nastojalo

obnašati maksimalno stručno i savjesno – u cijelosti koristeći sve svoje zakonske ovlasti i

osobnom požrtvovnošću nastojeći nadoknaditi i dalje nedostatnu institucionalnu potporu. Ono

je i protekle godine razmjerno uspješno riješilo sve pristigle pritužbe i predstavke pacijenata,

što znači da nije bilo ni jednog slučaja u kojem nije postupilo pravodobno i/ili potpuno ne

iskoristivši sve svoje zakonske ovlasti. Svim pacijentima kojima objektivno nije moglo

pomoći, to je argumentirano obrazložilo i, štoviše, ukazalo im na mogućnost žalbe na rad

Povjerenstva - Ministarstvu zdravlja i Odboru za zdravstvo Gradske skupštine Grada Zagreba.

Broj je pritužbi/predstavki pacijenata Grada Zagreba koje Povjerenstvo zaprima i

protekle godine osjetno porastao, što Povjerenstvo drži i jednom od potvrda kvalitete svog

dosadašnjeg rada. Za očekivati je da će taj broj i dalje rasti - i kao posljedica činjenice da će

sustav javnog zdravstva svoje sve veće zadaće morati ispunjavati sa sve manje novca, a i kao

rezultat daljnjeg povećavanja informiranosti graĎana o njegovu postojanju i radu. Obveze se

Povjerenstva, dakle, i dalje povećavaju - i kada je riječ o njegovu službenom postupanju

prema zaprimljenim pritužbama/predstavkama pacijenata i kada je posrijedi njegovo ostalo

službeno djelovanje. Rad Povjerenstva već nekoliko godina - svojim opsegom i složenošću -

nalikuje radu „klasičnog“ odvjetničkog ureda, i to ureda zaduženog štititi prava i interese

pacijenata cijelog jednog velegrada, štoviše metropole, Grada Zagreba i njegovih de facto

(zajedno s onima koji u zdravstvene ustanove na njegovu području dolaze na medicinske

preglede i na liječenje) milijun pacijenata, odnedavno i punopravnih graĎana Europske unije.

Iako Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata Grada Zagreba, logično, ima posla više

nego sva ostala županijska povjerenstva za zaštitu prava pacijenata zajedno, ono, nelogično, i

dalje djeluje u, s obzirom na to, vjerojatno najgorim uvjetima rada u državi. I aktualni sam

osvrt na postojeće prostorne, tehničke, materijalne i ostale uvjete njegova rada mogao stoga,

nažalost, prepisati iz prethodnih Izvješća o njegovu radu, pa će i u predstojećoj godini zaštita

prava i interesa pacijentica i pacijenata Grada Zagreba najviše ovisiti o (općem i specifičnom)

obrazovanju, poštenju, marljivosti, plemenitosti i spremnosti na osobnu požrtvovnost većine

njegovih članica i članova. Povjerenstvo, naime, i dalje nema svoju posebnu službenu

prostoriju (na čuĎenje pacijentica i pacijenata koji mole službeni prijam,28

ono pretežito

ureduje u stanu svog predsjednika), svoj fiksni telefon, telefax, a službeni mobilni telefon još

nema ni njegov predsjednik. Predsjedniku, dopredsjednici i ostalim članicama i članu

Povjerenstva nisu plaćeni ni troškovi javnog gradskog prijevoza (tramvajima i autobusima

ZET-a), a o raspolaganju i najmanjim službenim automobilom Gradske uprave Grada Zagreba 28

Povjerenstvo je u srpnju 2014. godine službeno zamolilo pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i

sport, mr. sc. Ivicu Lovrića, dipl. ing., da njegovu predsjedniku odobri korištenje fotokopirnog stroja i printera

u njemu najbližoj gradskoj knjižnici. Redovito, naime, prateći novinske vijesti u vezi s pružanjem zdravstvene

zaštite pacijentima Grada Zagreba, on ih ondje odmah i fotokopira, a ponekad bi ondje trebao fotokopirati i/ili

isprintati i pritužbe/predstavke i medicinsku dokumentaciju pacijenata (s kojima se ponekad službeno sastaje u

nekom od obližnjih kafića) koju oni sa sobom ponesu. Fotokopiranje je, meĎutim, kao i printanje, svih vanjskih

materijala osoblju te gradske knjižnice zabranjeno, pa te usluge ne smije pružati ni predsjedniku Povjerenstva.

Odgovor Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport na ovu svoju skromnu molbu Povjerenstvo još čeka.

22

Povjerenstvo može samo sanjati. Štoviše, Gradska mu uprava nije odobrila čak ni molbu za

službeno parkiranje privatnih automobila predsjednika i dopredsjednice Povjerenstva u krugu

zdravstvenih ustanova na području Grada Zagreba. Povjerenstvu, nadalje, na raspolaganju i

dalje ne stoji ni – prirodno, često mu potrebna - pravna pomoć, pa je ono, osim kada je riječ o

nekim izrazito specifičnim pitanjima,29

mora tražiti izvan Gradske uprave - posve privatno.

Što tek reći na činjenicu da Povjerenstvo zatražene odgovore/mišljenja Pravne službe

Ministarstva zdravlja na pojedina svoja pitanja i dalje čeka - godinama? Budući da pružanje

pravne pomoći Povjerenstvu nije zakonska obveza ni Gradskog ureda za zdravstvo, a ne

postoji ni jedna druga („treća“) državna ili gradska institucija od koje je Povjerenstvo može

službeno zatražiti, ono je – budući da svoje službeno postupanje ne može odgaĎati, a uvijek

mora postupati zakonito, što znači i u zakonskim rokovima) – koncem prošle godine jedno

pravno mišljenje po prvi puta zatražilo od Pravne službe HZZO-a. Iako je Povjerenstvo - i

stvarno i formalnopravno - sastavni – i to najvažniji, graĎanima najbliži (!), operativni - dio i

državnoga i gradskog sustava zdravstvene zaštite, ono, dakle, čak i pravnu pomoć i dalje mora

praktički moljakati - kao da je neko samozvano društvo/udruga graĎana koja se zaštitom ovih

prava bavi amaterski, neobvezatno – da ne kažem, hobistički ili „u fušu“. Kao da ono nije

jedini Zakonom odreĎeni zaštitnik prava svih pacijentica i pacijenata Grada Zagreba. A, kao

dragovoljni „vršitelj dužnosti“ nacionalnog Povjerenstva, i svih ostalih hrvatskih pacijenata.

Kao da, naposljetku, uspješni rad ovog Povjerenstva nije najbolja reklama i Ministarstvu

zdravlja RH i cijeloj Gradskoj upravi Grada Zagreba i gospodinu gradonačelniku osobno.

Predsjednik je Povjerenstva pročelnici Gradskog ureda za zdravstvo prof. dr. sc.

Mirni Šitum, dr. med. spec., još početkom prošle godine, nedugo nakon njenog imenovanja

na ovu dužnost, izložio sve probleme u vezi s uvjetima rada Povjerenstva. Ona mu je tada

rekla da smatra da je rad Povjerenstva posao za dragovoljce, da ona taj rad cijeni, ali da ne

može Povjerenstvu omogućiti nijednu pogodnost koju ne uživaju i sva ostala povjerenstva

koja imaju status „radnih tijela gradonačelnika Grada Zagreba“ jer bi to bilo protuzakonito.

A kao „radno tijelo gradonačelnika Grada Zagreba“ ovo Povjerenstvo dijeli status

mnoštva njegovih radnih tijela (čije članice i članovi rade samo na svojim sjednicama, pa im,

logično, Gradski ured za financije plaća samo sudjelovanje na njima), dok, ponavljam, rad

ovog našeg Povjerenstva pretežito nalikuje radu odvjetničkog (pravobraniteljskog) ureda koji,

prirodno, nije ni samo ni pretežito sjedničarski, već je – i to (po)najvećim svojim dijelom –

operativne i terenske naravi. Kao takav, rad je članica i članova Povjerenstva - s obzirom na

karakter zaprimljenih pritužbi i predstavki pacijentica i pacijenata, kao i njihovih problema za

koje Povjerenstvo doznaje iz medija i na sve druge posredne načine - najviše istražiteljsko-

konzultantski, dok sjedničarskim postaje tek u svojoj posljednjoj („finalnoj“) fazi, u kojoj se

njegove članice i članovi sastaju i većinom glasova zaključuju je li u konkretnim slučajevima

bilo – ili još ima – ugrožavanja ili, još gore, kršenja prava i/ili interesa pacijentica i pacijenata

i, ako je toga bilo i/ili ga još ima, što će sve Povjerenstvo zbog toga (još) službeno poduzeti.

29 Povjerenstvo je, primjerice, u kolovozu 2014. zatražilo (i još čeka) odgovor/mišljenje Agencije za zaštitu

osobnih podataka na upit o svom pravu na često mu potrebni uvid u podatke o zdravstvenom stanju pacijentica i

pacijenata koji mu se obrate - posebice kada to bez ovjerenih punomoći učine njihovi zakonski zastupnici.

23

Povjerenstvo se nada da će Gradonačelnik Grada Zagreba uvažiti činjenicu da se

prema – i to rastućem - opsegu i složenosti svojih poslova naše Povjerenstvo bitno razlikuje

od većine/svih ostalih njegovih „radnih tijela“ i – naravno, prvenstveno u interesu pacijentica

i pacijenata Grada Zagreba - prilagoditi tome njegov status u strukturi Gradske uprave.

Povjerenstvo je uvijek uživalo nepodijeljenu potporu svih saziva Odbora za zdravstvo

Gradske skupštine Grada Zagreba, većine gradskih zastupnica i zastupnika i svih predsjednica

i predsjednika Gradske skupštine Grada Zagreba – i mr. sc. Tatjane Holjevac i gospodina

Borisa Šprema i gospodina Davora Bernardića – a maksimalno se je za Povjerenstvo i

službeno i osobno zauzeo – i zauzima se - i aktualni predsjednik Gradske skupštine Grada

Zagreba gospodin Darinko Kosor. Sve se je to, meĎutim, definitivno pokazalo nedovoljnim.

Još uvijek, dakle, neodgovarajuće uvjete rada Povjerenstva mogli bi poboljšati jedino

ministar zdravlja i gradonačelnik Grada Zagreba. Upravo je nevjerojatna lakoća tih (svega)

nekoliko toliko potrebnih a već godinama nedostajućih službenih poteza jednoga ili drugog.

Kao ravnatelj HZZO-a, prim. Siniša Varga, dr. med. spec., utemeljio je prošle

godine Radno tijelo za zaštitu i promicanje prava pacijenata HZZO-a i, upriličivši njegovu

konstituirajuću sjednicu, postao prvi i od 2004. do danas jedini državni dužnosnik koji je

predsjednice i predsjednike županijskih povjerenstava za zaštitu prava pacijenata pozvao i

pružio im priliku da mu vezano uz taj svoj rad iznesu svoja iskustava, primjedbe i prijedloge.

Naše mu je Povjerenstvo svoje primjedbe i prijedloge dostavilo i u pisanom obliku. Hoće li on

i, ako hoće, što će od svega toga – sada, kao ministar zdravlja – i uvažiti, pokazat će vrijeme.

Ako se, i unatoč pretprošlogodišnjem zaključku i preporuci Gradske skupštine Grada

Zagreba da uvjete rada ovog Povjerenstva treba poboljšati, ni tijekom ove, tekuće, godine u

tom pogledu ništa ne promijeni na bolje, Povjerenstvo će prava i interese svih svojih štićenica

i štićenika, pacijentica i pacijenata Grada Zagreba, nastaviti štititi najbolje što zna i može.

Iako se, znam, to nekome može (u)činiti i demagoškim, rekao sam već - i napisao - ali

ponovit ću. I kada članice i članovi Povjerenstva ne bi za taj svoj rad dobivali ni jednu kunu i

kada bi ga u cijelosti morali samofinancirati, on bi im ostao neizmjerno plaćen. Povlasticom

obavljanja, uz učiteljsku, braniteljsku i liječničku, jedne od najhumanijih zadaća.30

Ulazeći,

uostalom, u zadnju godinu svog mandata, sadašnje se članice i članovi Povjerenstva za bolje

uvjete svog rada daleko više bore kao budući korisnici nego kao pružatelji njegovih usluga.

PREDSJEDNIK POVJERENSTVA

Mr. sc. Damir Jukica, v.r.

U Zagrebu, 8. siječnja 2015.

Privitak: kao u tekstu.

30

“(…) Ponekad mislim da ne trebam riječi/ Moje se troše i postaju tiše/ Ponekad mislim da ne trebam riječi

više./ Umjesto njih je dovoljan pogled/ U moje oko gledaj, sve piše tamo/ Umjesto njih je dovoljan pogled

samo.”(Branko Đurić, “Evo jedne što se svira na plaži”, 2009.)