IZVJEŠTAJ NEVLADINIH ORGANIZACIJA O PROCESU …icva-bh.org/wordpress/wp-content/uploads/2015/07/Izvjestajdeponijefinal.pdf · • Izgradnji Regionalne sanitarne deponije (tehnički,

IZVJEŠTAJ NEVLADINIH ORGANIZACIJA O PROCESU IZGRADNJE REGIONALNIH SANITARNIH

DEPONIJA U BIH

Inicijativa i civilna akcija Fra Anđela Zvizdovića 1/11

71000 Sarajevo Bosna i Hercegovina

Tel: + 387 33 210 201 Fax: + 387 33 668 297 Email: [email protected] Web: www.icva-bh.org

PDF created with pdfFactory trial version www.pdffactory.com

mailto:[email protected]

http://www.icva-bh.org

http://www.pdffactory.com


SADRŽAJ

• Naglasci.................................................................................................................... 1

• Uvod..........................................................................................................................

3

• KONCEPT REGIONALNOG UPRAVLJANJA OTPADOM

5

Zakonski okvir za razvoj regionalnog upravljanja otpadom.............................. 5 Federacija BiH......................................................................................................... 5 Republika Srpska.................................................................................................... 6 Zahtjevi sanitarnog regionalnog deponiranja...................................................... 7 Na što treba paziti pri odlučivanju da li prihvatiti projekat sanitarne deponije u svojoj sredini?

• NAPREDAK U RAZVOJU REGIONALNOG UPRAVLJANJA OTPADOM IZGRADNJA REGIONALNIH SANITARNIH DEPONIJA U BIH

Šta predviđa Strategija upravljanja čvrstim otpadom u BiH?........................... Pripadnost općina regionalnim deponijama (sklapanje međuopćinskih sporazuma)................................................................

10 11

Progres u izgradnji regionalnih deponija - rezultati istraživanja NVO Regionalna sanitarna deponija Sarajevo.......................................................... Regionalna sanitarna deponija Zenica............................................................. Regionalna sanitarna deponija Tuzla............................................................... Regionalna sanitarna deponija Bihać............................................................... Regionalna sanitarna deponija Banja Luka.................................................... Regionalna sanitarna deponija Bijeljina.......................................................... Regionalna sanitarna deponija Trebinje.......................................................... Regionalna sanitarna deponija Doboj/Tešanj.................................................. Regionalna sanitarna deponija Mostar............................................................

12 12 13 14 16 17 18 18 19

ZAKLJUČCI............................................................................................................ 20

PREPORUKE.......................................................................................................... 21

DODATAK: Pregled općina u BiH........................................................................ 22




1

NAGLASCI

• Izgradnja regionalnih sanitarnih deponija, preduslov za sistemsko rješenje tretiranja otpada u BiH, kasni. Iako je u okviru Strategije upravljanja čvrstim otpadom u BiH, predviđena je izgradnja 16 regionalnih sanitarnih deponija, do danas su u funkciji samo dvije deponije (u Sarajevu i Banja Luci). Izgradnja je pri kraju u Zenici, a u Bijeljini je tek počela. Za ostalih 12, od predviđenih 16 regija, za sada nema rješenja. Čak šta više, regije Tuzla i Bihać su podigle i potrošile značajan dio kredita Svjetske banke, a da još uvijek nije rješena lokacija niti je krenula izgradnja deponija.

Mapa općina u BiH koje su pokrivene regionalnim deponiranjem otpada

• Deponije u izgradnji • Izgrađene deponije

• Prema istraživanju nevladinih organizacija 33 općine (40% od ukupnog broja općina)

u Federaciji BiH i 38 općina (48% od ukupnog broja) u Republici Srpskoj nisu obuhvaćene programom regionalnog deponiranja otpada (neriješenog statusa).

• Bitno je naglasiti da je BiH podigla kredit (ne donaciju ) od Svjetske banke za

implementaciju dijela projekta, a za drugi dio odgovarajući nivoi vlasti (entitet, kantoni, općine) trebaju iznaći sredstva, a što nije slučaj u većini planiranih deponija. Mora biti uspostavljen efikasan lanac odgovornosti relevantnih nivoa vlasti, gdje prevenstveno ministarstava na entitetskom nivou moraju vršiti nadzor nad implementacijom, obezbjeđivanjem dodatnih sredstava i potrošnjom sredstava za ovaj važan segment implementacije Strategije upravljanja otpadom u BiH.




2

• Više je uzroka za zastoj u izgradnji pojedinih deponija: - nedovoljna informisanost građana o projektu; - neefikasnost općinskih i kantonalnih vlasti u političkoj i finansijskoj

podršci izgradnji deponije; - nedovoljna odgovornost i odlučnost svih nivoa vlasti na implementaciji

koncepta regionalnog sanitarnog deponiranja u BiH.

• Informiranje građana u previđenim regijama i šire javnosti o projektu izgradnje sanitarnih deponija nije na zadovoljavajućem nivou. Djelomično provedena edukacija i kampanja podizanja ekološke svijesti samo na lokalnom nivou nije bila dovoljna. Građanima u čijem se okruženju planira izgradnja regionalne deponije treba biti dostupna i jasna dokumentacija za projekat regionalne sanitarne deponije. Također treba biti jasan sam pojam sanitarne regionalne deponije koji treba biti zakonski jasno definisan i tehnički opisan. Edukaciju i kampanju podizanja ekološke svijesti namijenjenu svim građanima treba uraditi jedinstveno na cijelom prostoru BiH uzimajući u obzir iskustva iz već provedenih kampanja na lokalnom nivou.




3

UVOD Petnaestak nevladinih organizacija angažovanih u oblasti zaštite okoliša već četiri godine koordinirano prati implementaciju politika i zakona u oblasti okoliša i utjecaj koji imaju na stanje okoliša i na stanovništvo u BiH. U periodu 2003. – 2007., nevladine organizacije (u koordinaciji ICVA) izdale su tri nezavisna izvještaja1 u kojima su naglasile uočene probleme u implementaciji okolišnih politika i mjera u okviru Srednjoročne razvojne strategije BiH, sveobuhvatnog razvojnog dokumenta BiH, koji daje ciljeve i predviđa aktivnosti i mjere za upravljanje okolišem u BiH do kraja 2007. godine. Od mnogih uočenih problema izdvojen je nedovoljno jasan strateški pristup u upravljanju čvrstim otpadom na nivou BiH, kao i nedovoljno efikasna implementacija zacrtanih mjera koja podrazumijeva: prevenciju nastajanja otpada, vrednovanje, selektiranje i recikliranje otpada i pouzdano deponovanje otpada. Također, uočeno je da izgradnja regionalnih santiarnih deponija, preduslov za sistemsko rješenje tretiranja otpada u BiH, kasni, a da nije jasna odgovornost određenih nivoa vlasti za njihovu pravovremenu izgradnju. Ovaj, izuzetno značajni projekt za Bosnu i Hercegovinu, nije imao adekvatan tretman u javnosti i medijima gdje nije dovoljno jasno naglašeno da je riječ o projektu za koji Svjetska banka odobrava kredit, a ne donaciju. Činjenica da su se građani BiH kreditno zadužili za realizaciju ovog projekta, treba biti plasirana u javnosti na način da se svi osjećaju odgovornim za uspješnu realizaciju projekta. U cilju pospješivanja i ubrzanja procesa izgradnje sanitarnih regionalnih deponija na nivou Bosne i Hercegovine i implementacije regionalnog deponiranja, 15-tak nevladininih organizacija je pokrenulo istraživanje sa ciljem ocjene stupnja realizacije koncepta regionalnog deponiranja u BiH, koje će, nadamo se, poslužiti kao informacija ali i kao motiv svim nivoima vlasti da ozbiljno pristupe ovom problemu i pokrenu konkretne aktivnosti. Također izvještaj će biti korisna informacija stanovništvu na predviđenim lokacijama za regionalne deponije kako bi shvatili principe regionalanog sanitarnog deponiranja kao i osnova za dijalog za vlastima oko uslova koje regionalna sanitarna deponija treba ispuniti kako bi bila 'korist a ne napast u komšiluku'. Istraživanje nevladinih organizacija Istraživanje je započeto u okviru kampanje «Regionalna sanitarna deponija u komšiluku - korist ili napast?», julu 2006. godine i nastavljeno kroz angažman nevladinih organizacija tokom 2007. Istraživanje se fokusiralo na to koliko su zadovoljeni principi u:

• Razvoju regionalnog koncepta: planiranje, pravni aspekti, institucionalni i financijski. • Izgradnji Regionalne sanitarne deponije (tehnički, pravni i financijski aspekti) • Izvještavanju i upoznavanju javnosti o aktivnostima na razvoju koncepta

1 Izvještaji NVO o implementaciji mjera i aktivnosti u okviru Srednjoročne razvojne strategije BIH, januar 2005, juli 2006, oktobar 2007,dostupni na www.icva-bh.org


http://www.icva-bh.org



4

Relevantni podaci su prikupljeni putem upitnika, iz referentne dokumentacije i na sastancima sa predstavnicima mjerodavnih institucija. Upitnici su poslani na adrese poduzeća za regionalno upravljanje deponijima ili formiranim međuopćinskim odborima. Na upitnike su odgovorile sljedeće regije : Tuzla, Doboj -Tešanj, Bijeljina, Banja Luka, Zenica i Bihać. U diskusiji o rješavanju problema u odlaganju otpada i istraživanju vezanom za progres implementacije osam regionalnih deponija u BiH učestvovale su slijedeće nevladine organizacije angažovane u oblasti zaštite okoliša u BiH: Centar za okolišno održivi razvoj, Sarajevo; Humanitas i Topeer Doboj; Centar za životnu sredinu Banja Luka; Centar za ekologiju i energiju i Eko Zeleni, Tuzla; Suncokret, Bijeljina, Oaza, Mostar; Eko Neretva, Jablanica; Eko zeleni, Horljava Cazin; Ekološka koalicija unskog sliva, Bihać; Rosa Brandis, Travnik; Močvara, Čapljina; Fondeko, Sarajevo; CRS; ICVA.




5

KONCEPT REGIONALNOG UPRAVLJANJA OTPADOM Zakonski okvir za razvoj regionalnog upravljanja otpadom Zakonima o otpadu u FBiH i RS, usvojenim u periodu 2002-2003. godina, postavljena su načela suvremenog pristupa upravljanju otpadom, uključujući i načelo regionalnosti. Načelo regionalnosti podrazumijeva razvoj tretmana otpada i izgradnju objekata za njegovo odlaganje na način da pokriva potrebe regiona i omogućava samoodrživost izgrađenih objekata. FEDERACIJA BIH U skladu sa Zakonom o otpadu FBiH, u planiranju upravljanja otpadom nadležni organi dužni su izraditi strategiju na federalnom i planove na kantonalnom i općinskom nivou. Kantonalni Plan upravljanja otpadom mora biti usuglašen sa Strategijom upravljanja otpadom Federacije BiH. Kantonalni plan donosi zakonodavno tijelo kantona. Kantoni trebaju donijeti i propis kojim se definiraju uvjeti za planiranje upravljanja otpadom u općinama, te zadaci općina u izradi općinskih planova upravljanja otpadom. Izrada Plana vrši se u suradnji sa općinskim organima, poslovnim zainteresiranim grupama i udruženjima za okoliš. Kantonalni planovi za upravljanje otpadom trebaju obuhvatiti:

• vrstu, količinu i porijeklo otpada koji se proizvodi i koji se treba tretirati ili odložiti; ciljeve upravljanja otpadom;

• opće tehničke zahtjeve za upravljanja otpadom i uređaje unutar područja na kojima se nalaze;

• raspoloživ i podesan tretman i mjesta odlaganja i uređaje unutar određene teritorije; • specijalne ugovore za tretman ili odlaganje otpada za veći broj općina; • specijalne ugovore za pojedine vrste otpada, kao što je opasni otpad, tečni otpad,

ambalažni otpad, itd.. • strateške ciljeve sa razrađenim prioritetima u upravljanju otpadom i pojedinim

aktivnostima koje se trebaju poduzeti; • listu mjera koje se trebaju poduzeti, procjenu troškova za izvršavanje zadataka u

upravljanju otpadom. Općinski planovi upravljanja otpadom trebaju sadržavati najmanje:

• programe o skupljanju opasnog otpada iz domaćinstava; • programe za korištenje komponenti iz komunalnog otpada; • programe za smanjenje procenta biorazgradivog otpada i ambalažnog otpada u

komunalnom otpadu; • programe za podizanje javne svijesti u upravljanju otpadom; • lociranje postrojenja za upravljanje otpadom; • suradnja između općina radi postizanja zadatih ciljeva.




6

REPUBLIKA SRPSKA Na temelju Zakona o otpadu RS, nadležni organi dužni su donijeti Strategiju za upravljanje otpadom RS, regionalne planove upravljanja i lokalne općinske planove upravljanja. Strategiju upravljanja čvrstim otpadom na period od šest godina donosi Narodna skupština Republike Srpske, na prijedlog Vlade Republike Srpske. Strategiju upravljanja otpadom priprema Ministarstvo prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije u suradnji sa drugim nadležnim ministarstvima. Vlada Republike Srpske donosi regionalni plan upravljanja otpadom na osnovu sporazuma dvije ili više jedinica lokalne samouprave o zajedničkom upravljanju otpadom. Regionalni plan treba biti u suglasnosti sa Strategijom. Regionalni planovi treba da sadrže:

• vrstu, količinu i porijeklo otpada koji se proizvodi i koji se treba tretirati ili odložiti, • ciljeve upravljanja otpadom, • uvjete koji se tiču tehničko-tehnološke opremljenosti uređaja unutar prostora na kojem

se nalaze, • raspoloživ i podesan tretman i mjesta odlaganja i uređaje unutar određene teritorije, • specijalno uređenje sistema za tretman ili odlaganje otpada za više općina, • specijalni sistem upravljanja za pojedine vrste otpada, kao što je opasni otpad, tečni

otpad, ambalažni otpad, itd., • strateški program sa razrađenim prioritetima u upravljanju otpadom i djelatnosti koje

se trebaju poduzeti, • listu predloženih mjera koje se trebaju poduzeti, • procjenu troškova za izvršavanje zadataka u upravljanju otpadom.

Jedinice lokalne samouprave donose lokalne planove upravljanja otpadom, koji moraju biti u suglasnosti sa Strategijom upravljanja otpadom i koje usvajaju skupštine lokalne samouprave. Lokalni planovi upravljanja čvrstim otpadom treba da sadrže:

• program o sakupljanju opasnog otpada iz domaćinstava, • strateške planove za korištenje komponenti iz komunalnog otpada, • program za smanjenje procenta biorazgradivog otpada i ambalažnog otpada u

komunalnom otpadu, • programe za podizanje javne svijesti u upravljanju otpadom, • prostor namijenjen za lociranje postrojenja za upravljanje otpadom, • suradnju između općina da bi se postigli zadati ciljevi.

Izrada planova se vrši u koordinaciji sa nadležnim organima uprave, predstavnicima privrednih organizacija i udruženja koje se bave pitanjima zaštite životne sredine. Lokalni plan upravljanja čvrstim otpadom donosi se na period od šest godina i može se revidirati, a stavlja se na uvid javnosti svake godine.




7

Zahtjevi regionalnog sanitarnog deponiranja Ekonomski i tehnološki napredak donosi pozitivne promjene u načinu života, ali i niz problema među kojim se pojavio i problem proizvodnje otpada. Veći standard znači i veću potrošnju i proizvodnju, pa samim tim i veće količine ambalažnog i drugog komunalnog otpada, pa i industrijskog. Postojeća praksa postupanja sa otpadom u BiH je vrlo loša, odnosno stepen prevencije, selektivnog odlaganja, reciklaže i ponovna upotreba je vrlo mali. Najveći dio produciranog otpada se odlaže na neuređena odlagališta bez primjene ikakvih sanitarnih tehnoloških mjera odlaganja. Stoga zbrinjavanje otpada u BiH trenutno predstavlja značajan ekološki, tehnološki, sanitarni, urbanistički, građevinski i hidrološki problem. Jedan od načina rješavanja problema je razvoj koncepta regionalnog deponiranja koji podrazumijeva provođenje načela:

- prevencije, - selektivnog odlaganja, - reciklaže i ponovne upotrebe.

Regionalni koncept podrazumijeva udruživanje općina u regiju, koja ima centralnu regionalnu deponiju, a svaka od općina ima razvijen sistem selektivnog prikupljanja i reciklaže, tretmana, te transfera otpada na sanitarnu regionalnu deponiju. Odvoženje svog produciranog otpada, bez odvajanja i reciklaže, pa i predtretmana (presovanje) je neprihvatljivo sa okolišnog aspekta, jer će se prostor deponije iskoristiti u vrlo kratkom vremenu, a i sa ekonomskog aspekta jer će troškovi transporta biti veliki. Odvajanje i reciklaža, stvaraju novu ekonomsku vrijednost, a predtretman, kao što je presovanje otpada, smanjuje potrebe za učestalim transportom, te time i troškove. Planiranje deponija je sastavni dio politike upravljanja otpadom i politike prostornog uređenja pa se vrši kroz plan upravljanja otpadom, te kroz prostorne, urbanističke i regulacione planove. Planiranjem se utvrđuje površina i definira lokacija za sadašnji i planski period. Važno je definirati zaštitni pojas i uskladiti rad deponije sa zahtjevima razvoja naselja uvažavajući i zaštitu urbane i prirodne sredine. Cilj planiranja deponije je i da se daju osnovni tehničko-ekonomski parametri kao i visina koštanja deponija sa mogućnošću njenog financiranja i prijedlog konačnog korištenja deponije po završetku njene realizacije. Razvojnim planovima (prostorni i urbanistički plan) utvrđuje se dugoročna politika korištenja deponije 30-40 godina, a lokacija treba imati takve dimenzije za korištenje u periodu od najmanje 20 god. Urbanistički aspekt tretira prostorni razmještaj deponije i pratećih objekata, njihovu funkciju, te uklapanje deponije u planove šireg područja. Lokacija mora biti opremljena komunalnom infrastrukturom, odnosno vodosnabijevanjem, snabdijevanjem električnom energijom, kanalizacijom, te cestovnom infrastrukturom. Bez ove infrastrukture nije moguće zadovoljiti higijensko-sanitarne uvjete, niti osigurati uvjete zaštite okoliša i zaštite od požara. Kod izbora lokacije sanitarne deponije potrebno je provjeriti zadovoljenost sljedećih kriterija:

• Stabilnost, odnosno povoljne geomehaničke i inženjersko geološke karakteristike, • Vodonepropusnost, odnosno povoljne hidrogeološke karakteristike, također poželjno

bez prisustva podzemnih i površinskih voda, • Nagetost terena i prostorne karakteristike omogućavaju izgradnju unutarnjih putnih

komunikacija za odlaganje i neometan pristup mašinama, te ima dovoljno prostora za




8

smještaj svih pratećih objekata, i racionalno korištenje i uštedu zemljišta na račun povećanja zapremine deponije,

• Najmanje koštanje deponiranja, • Blizinu nalazišta prekrivnog materijala (šljunak,pijesak) za pokrivanje odloženog

otpada, • Povoljne klimatske uvjeti (ruža vjetrova i padavine, koji ako si nepovoljni povećavaju

emisije prašine i otpadnih voda, i nepovoljno utječu na stabilnost deponije).

Bitna kvaliteta sanitarne deponije u odnosu na nekontrolirana odlagališta jeste korištenje specijalnih tehnoloških procesa i sanitarnih pravila odlaganja otpada koja smanjuju emisije u okoliš. Sanitarna deponija zahtijeva i prikupljanje i tretman gasova i optadnih voda. Prikupljanje i tretman deponijskog filtrata moraju biti naglašeni kao osnovni zahtjev. Potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere za kontrolu i odvodnjavanje površinskih i podzemnih voda, koje bi mogle ući u deponiju. Sve procjedne vode koje istječu iz deponije moraju se hvatati i odgovarajuće tretirati, osim u slučaju kad procjena eventualnog utjecaja na okoliš pokaže da hvatanje i tretiranje nije potrebno. Kontaminirane vode iz deponija i procjedne vode potrebno je obraditi do dozvoljenih vrijednosti za postojeće recipijente. Deponija mora imati prirodnu ili tehničkim sredstvima postignutu nepropusnost da bi spriječili zagađivanje površinskih i podzemnih voda. Potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere za sprečavanje akumulacije i migracije deponijskog plina. Deponijski plin je potrebno odgovarajuće drenirati i sakupljati, spaljivati i prema mogućnostima koristiti. Pored toga treba predvidjeti odgovarajuće mjere za sprečavanje i/ili eliminaciju i smanjenje slijedećih emisija i utjecaja na okoliš iz deponija: smrad i prašina, raznošenje otpadaka vjetrom, buka i prometno opterećenje, kontakt glodara, insekata i ptica sa smećem. Prema tome, sanitarne deponije su odlagališta na kojima je otpad izoliran iz okoliša, sve dok ne postane bezbijedan. Suvremena deponija je složeni infrastrukturni objekt koji zahtjeva upravu i financiranje i treba da omogući:

• Adekvatan pristup transportnih vozila; • Kontrolu dovezenog otpada; • Sanitarno odlaganje; • Racionalno korištenje zemljišta; • Minimalne emisije štetnih materija u okoliš; • Stalnu kontrolu emisija; • Minimalno koštanje prečišćavanja emisija; • Sigurnost na radu i zdravstvenu sigurnost zaposlenika; • Zaštitu od požara • Adekvatan smještaj zaposlenika; • Adekvatan smještaj i servis mehanizacije; • Maksimalnu mehanizaciju svih vrsta radova.




9

Na što treba paziti pri odlučivanju da li prihvatiti projekat sanitarne deponije u svojoj sredini?

• Da izgradnja regionalne sanitarne deponije dugoročno rješava bezbjedno odlaganje otpada u regiji!

• Da regionalna deponija otvara mogućnosti razvoja i zapošljavanja u regiji! • Da dokumentacija/projekat sanitarne deponije koja se daje na uvid građanima u

predviđenim lokacijama/regijama sadrži informacije koje zadovoljavaju sve gore navedene kriterije!

• Da je regionalna sanitarna deponija složen infrastukturni objekt koji mora imati

obezbjeđenu upravu i financiranje!

• Da se obavezno uključimo se u diskusiju na javnim raspravama o deponijama koje se planiraju u našoj regiji!




10

NAPREDAK U RAZVOJU REGIONALNOG UPRAVLJANJA OTPADOM – IZGRADNJA REGIONALNIH SANITARNIH DEPONIJA U BIH Šta predviđa Strategija upravljanja čvrstim otpadom u BiH? Strategija upravljanja čvrstim otpadom u BIH predviđa upravljanje otpadom na regionalnom nivou, tj. izgradnju regionalnih sanitarnih deponija. U skladu s tim, BiH je sa Svjetskom Bankom 2002. godine potpisala sporazum o kreditu iznosu od 18 miliona dolara (24,7 miliona KM) za realizaciju projekta «Upravljanje čvrstim otpadom», planiranog 2002-2005. Dodatno finansiranje projekta, tj. novi kredit, u iznosu od 8 miliona dolara (11 miliona KM) je odobren u junu 2005. Projekat predviđa sanaciju postojećih deponija i izgradnju novih regionalnih, sanitarnih deponija za odlaganje komunalnog otpada. Osnovni ugovor je definisao implementaciju projekta u tri regije: Mostar, Tuzla i Banja Luka. U toku implementacije je uključeno šest regija. Regije koje su potpisale kreditna zaduženja su: Sarajevo, Zenica, Tuzla, Bihać, Banja Luka i Bijeljina. U okviru kredita bilo je planirano da se urade javne kampanje u svim regijama, kao i javna kampanja na nivou BiH – o podizanju javne svijesti o upravljanju čvrstim otpadom i konceptu regionalnih, više-općinskih deponija, potrebi adekvatnog prikupljanja i odlaganja kućnog otpada, o zdravstvenim i okolišnim problemima uzrokovanim neodgovarajućim odlaganjem otpada. Projekat implementiraju Federacija BiH i Republika Srpska, putem Jedinice za implementaciju koja se prvo nalazila u okviru Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša, a sada se nalazi u Federalnom ministarstvu okoliša i turizma, sa sjedištem u Sarajevu. U regijama su formirana nova komunalna preduzeća sa timovima za implementaciju ovog projekta. U konačnoj Strategiji predviđeno je 16 deponija: 10 u Federaciji BiH i 6 u Republici Srpskoj koje bi rezultirale konačnim dugoročnim rješenjem sa pet većih regionalnih deponija u cijeloj BiH. Predložene regionalne deponije u FBiH su za regije: Bihać, Bugojno, Goražde, Gračanica, Livno, Mostar, Tešanj, Tuzla, Zenica, Živinice. Predložene regionalne deponije u Republici Srpskoj su: Banja Luka, Bijeljina, Trebinje, Doboj, Prijedor, Zvornik. Trenutno su završene Studije izvodivosti za regionalne deponije Tešanj, Mostar, Tuzla, Livno, Banja Luka, Zenica, Bijeljina i Bihać. Planiraju se studije za Goražde, Trebinje, Bugojno, Doboj. Od strane Jedinice za implementaciju projekta upravljanje čvrstim otpadom, zbog izraženog interesa i potreba regija da se uključe u ovaj Projekat (Livno, Visoko, Goražde, Prijedor, Doboj, Zvornik), preduzeti su koraci i u razgovorima sa Svjetskom Bankom zbog razmatranja mogućnosti obezbjeđivanja dodatnih kreditnih sredstava za nastavak ovog Projekta.




11

Pripadanost općina regionalnim deponijama (sklapanje međuopćinskih sporazuma) Općine potpisuju sporazume o odlaganju svog otpada na određenu regionalnu deponiju. Općine koje pristupe sporazumu su također obveznice povrata preuzetog kredita kroz uspostavljeno preduzeće za upravljanje deponijom, čiji su osnivač upravo općine. Nema zvaničnog stava u pogledu broja regionalnih deponija i pripadnosti općina svim planiranim deponijama. Istraživanjem NVO je obuhvaćena i analiza uključenosti svih općina u BiH – da li će sve biti uključene u sistem regionalnog deponiranja ili ne. Za sad su određene su lokacije za osam regionalnih deponija (Sarajevo, Zenica, Tuzla, Bihać, Bijeljina, Banja Luka, Trebinje, Doboj, Grude), kojima gravitira ukupno 69 općina, odnosno 49%. Lokacije Doboj i Bijeljina su međuentitetske, locirane su teritoriji RS , a na njima bi trebale odlagati četiri općine iz F BiH. Općine Bosansko-podrinjskog kantona (3 općine) su potpisale međuopćinski sporazum sa općinama iz RS za odlaganje na deponiji u Goraždu, ali nisu poduzeli dalje radnje na razvijanju koncepta.

Iz istraživanja se vidi da postoji određeni broj općina u FBiH i RS koje nisu obuhvaćene programom regionalnog deponiranja otpada - 33 općine (40% od ukupnog broja općina) u Federaciji BiH i 38 općina (48% od ukupnog broja) u Republici Srpskoj ostalo je neriješenog statusa (u prilogu je tabela općina u BiH). Postoji bojazan da će zbog propusta u planiranju te općine nastaviti sa praksom nesanitranog, 'divljeg' odlaganja otpada.




12

Progres u izgradnji regionalnih deponija - rezultati istraživanja NVO Regionalna sanitarna deponija Sarajevo

Općine koje pripadaju ovoj deponiji i koje su potpisale međuopćinski sporazum: Centar, Novo Sarajevo, Novi grad, Stari grad, Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Trnovo, Vogošća.

Sarajevska regija je jedina koja je do sada uspješno realizirala projekat i može poslužiti kao primjer drugim regijama. Od samog početka realizacije, projekat je imao punu podršku Vlade Kantona koja je obezbijedila i potrebna dodatna sredstva uz kredit Svjetske banke. Komunalno preduzeće Rad je uspješno realiziralo adaptaciju postojeće deponije u sanitarnu. Sanacija Sarajevske deponije u regionalanu sanitarnu, koštala je do 2006. godine oko 14 miliona KM. Regionalna sanitarna deponija Zenica

Općine koje pripadaju ovoj deponiji i koje su potpisale međuopćinski sporazum: Zenica, Busovača, Vitez, Travnik, Novi Travnik, Žepče, Zavidovići (općine Maglaj i Kakanj nisu potpisale međuopćinski sporazum)

Bitno je naglasiti da je zenička deponija među prvim krenula sa izgradnjom i to u 2006. godini, na lokaciji Mošćanica (starom odlagalištu jalovine), a početkom 2008. godine bi trebala početi sa radom. Razlika ove u odnosu na deponije koje su dole opisane i gdje izgradnja još nije počela je u odlučnosti lokalne vlasti da podrži projekat, kao i sposobnostima preduzeća 'Regionalna deponija Mošćanica' da nađe zajednički jezik sa okolnim stanovništvom, u smislu pravovremenog i trajnog informisanja mjesnog stanovništva kao i u rješavanja postavljenih uslova od strane stanovništva uz deponiju (infrastrukturnih potreba naselja u blizini deponije).




13

U prvoj godini implementacije stvoreni su zakonski uslovi za izgradnju sanitarne deponije - u tom procesu je urađena procjena uticaja na okoliš i urađen plan aktivnosti za izgradnju deponije. Nadležne institucije su pravno i institucionalno podržale ovaj projekat. U tom cilju FBiH je donijela akt o utvrđivanju društvenog interesa za projekte u Zenici i Tuzli, a Vlada FBiH izdvaja sredstva participacije u skladu s kreditnim sporazumom 3672. Ukupno kreditno zaduženje regije Zenica iznosi 7 mil USD (9,6 mil KM) i ovim novcem je finansirana izgradnja kompletne infrastrukture i nabavka mehanizacije potrebne za puštanje deponije u rad. Obveznik povrata kredita je „Regionalna deponija Mošćanica“. Prvi ugovor za kreditna sredstva je potpisan 2002. god u iznosu od 2,75 mil USD (3,76 mil KM). Ova sredstva su iskorištena za pripremne radove, izgradnju ograde oko deponije, izgradnju dvije odlagališne kasete i internu saobraćajnicu. U oktobru 2006 god. potpisan je aneks za dodatnih 1,25 mil USD (1,71 mil KM) koja su utrošena do kraja 2006. god. za izgradnju pristupnog puta, nabavku teških mašina za rad na deponiji i dovod elektro i telefonskih instalacija. Potpisivanje ugovora za 3,0 mil USD (4,11 mil KM) iz dodatnih sredstava je obavljeno 28. maja 2007. god. Iz ovih sredstava trenutno su u izgradnji objekti ulazno izlazne zone, ugradnja vage, objekti za vodosnabdijevanje, asfaltiranje interne saobraćajnice i obavljanje svih aktivnosti da bi deponija bila spremna za prihvatanje čvrstog otpada u skladu sa planom.2 'Regionalna deponija Mošćanica' izvještava o implementaciji projekta najmanje jednom mjesečno - nadzornom odboru osnivača društva, te svaka tri mjeseca Federalnom ministarstvu prostornog uređenja i Svjetskoj banci. Regionalna sanitarna deponija Tuzla Općine koje pripadaju ovoj deponiji i koje su potpisale međuopćinski sporazum: Tuzla, Živinice, Kladanj, Banovići, Srebrenik, Lukavac, Gradačac, Gračanica, Kalesija, Doboj – Istok i Sapna (prilično udaljena općina). Izgradnja nove sanitarne deponije je planirana na lokaciji odlagališta jalovine, koja je bila u vlasništvu rudnika „Kreka” d.o.o. na lokalitetu „Lukavačka rijeka“ (u blizini sela Huskići). Lokacija regionalne sanitarne deponije u Tuzli je samo naizgled riješena – usvojena je i upisana u prostornom planu. Studija izvodivosti je izrađena, javna rasprava održana, a izdata je i okolinska dozvola. Plan aktivnosti za izgradnju deponije već postoji, i odobren je od strane nadležne Vladine institucije. Urbanistička dozvola još nije izdata. Izgradnja ove deponije bi se jednim dijelom trebala finansirati iz kredita Svjetske banke, i to u iznosu od 6,8 miliona KM, dok bi jedan dio trebala obezbijediti Vlada Tuzlanskog kantona.

2 preuzeto sa web stranice Federalnog Ministarstva okoliša i turizma www.fmoit.gov.ba


http://www.fmoit.gov.ba



14

Procjena ukupnih investicija iznosi 20 miliona KM, tako da iznos kredita Svjetske banke neće biti dovoljan za pokrivanje svih troškova. Dodatna sredstva iz nekih drugih izvora nisu osigurana. Obveznik povrata kredita je d.o.o. «Raj eko deponija». Osnivači ovog preduzeća su opštine korisnici deponija, te je putem osnivanja ovog preduzeća obaveza povrata kredita i pravno definirana. Nadležne Vladine institucije su pravno i institucionalno podržale izgradnju deponije, te se mogu navesti sljedeće odluke koje su donesene u tu svrhu: Odluka Vlade TK o izboru lokacije te Odluka Vlade FBBiH o utvrđivanju općeg interesa za izgradnju regionalne sanitarne deponije na lokalitetu „Lukavačka rijeka“ (blizu sela Huskići). Dana 19.07.2007 na sjednici Skupštine Kantona ponovo je data puna podrška nastavku realizacije ovog, za Tuzlanski Kanton izuzetno značajnog projekta. Međutim i pored porške kantonalne vlasti izgradnji ove regionalne deponije, njena realizacija je dovedena u pitanje, jer poslije dvije godine od preuzimanja kredita, još uvijek se nije počelo sa izgradnjom. Kašnjenje je bilo tokom cijlog procesa – početno rješavanje imovinsko pravnih odnosa sa rudnikom “ Kreka”, a kasnije veliki otpor lokalne zajednice sela Huskići za izgradnju deponije na toj lokaciji. Otpor stanovništva je stalno prisutan, čak i u vidu prijetnji i fizičke blokade izvođenja radova. Lokalne vlasti u općini Lukavac ne poduzimaju nikakve aktivnosti na rješavanju ovih problema niti bilo kakvih aktivnosti na poboljšavanju realizacije projekta. Naprotiv, načelnik općine Lukavac i preko medija (izjava za Dnevnik FTV 23.07.2007.) odbija izgradnju deponije i izjavljuje da se deponija neće izgraditi na predviđenoj lokaciji u selu Huskići, iako je opština preuzela i nenamjenski potrošila sredstva za izgradnju u iznosu 1,5 milion KM, koji jeste predviđen za općinu, ali u okviru izgradnje deponije. Alternativna lokacija za regionalnu deponiju u Tuzli ne postoji. Prema riječima direktorice preduzeća za izgradnju deponije, ukoliko se ne dogovori lokacija, preostala sredstva od ukupno preuzetih 6,8 miliona KM biće preusmjerena na drugu regionalnu deponiju. Ostaje pitanje kako će Kanton Tuzla rješiti odlaganje otpada ukoliko ne bude imao regionalnu deponiju i kako će se pravdati i vraćati do sad potrošenih gotovo 50% sredstava (od strane općine Lukavac i preduzeća za izgradnju) i da li će ostatak biti dovoljan za izgradnju deponije na novoj lokaciji? Regionalna sanitarna deponija Bihać Općine koje pripadaju ovoj deponiji su: Cazin, Bosanska Krupa, Ključ, Bos. Petrovac, Bužim, Velika Kladuša, Drvar (intresantno je da općina Bihać nije potpisala međuopćinski sporazum). U regiji Bihać, formirano je preduzeće za upravljanje izgradnjom deponije ('Regionalna deponija Unsko-sanskog kantona', d.o.o. Bihać) koja je potpisnik kreditnog sporazuma od oktobra 2004. god, u iznosu od 1,0 mil USD (1,37 mil KM). Subsidijarni kreditni sporazum postoji između FBiH i Unsko-sanske regionalne deponije.




15

Od samog početka problem predstavlja odabir lokacije za buduću sanitarnu deponiju kao i kašnjenje u izvođenju gotovo svih planiranih zahvata. Od 2004. godine, kad je potpisan kreditni sporazum do danas nije urađeno ništa od dole planiranog: - studija izvodljivosti lokacije Grabež - Drenovo Tijesno; - idejni i glavni projekat regionalne sanitarne deponije; - sanacija deponije Krivodol u Bosanskoj Krupi; - izgradnja ograde oko buduće sanitarne deponije (što i ne čudi jer ni lokacija deponije nije rješena). Urađena je jedino procjena uticaja na okoliš (za lokaciju Grabež) i provedena javna kampanja podizanja svijesti lokalnog stanovnistva (u iznosu od 100 000 KM). Lokalno stanovništvo i lokalne vlasti na čijoj teritoriji se nalaze tri predložene lokacije iz studije za izbor lokacije za sanitarnu deponiju (Grabež, Krivodol, Meždre), u prvoj fazi nisu odobravali izgradnju deponije, da bi onda dvije općine ipak željele deponiju na svom području (Bihać i Bosanska Krupa). Lokacija Grabež (u opštini Bihać) predviđa izgradnju nove deponije dok bi se na lokaciji Krivodol (opština Bosanska Krupa) radila sanacija postojeće deponije u sanitarnu. Nakon predlaganja lokacije Grabež – Drenovo Tijesno (općina Bihać), ugovorena je izrada studije izvodljivosti ovu lokaciju. Stalne prigovore protiv te lokacije je upućivala općina Bosanska Krupa (sa deponijom na lokaciji Krivodol), koju su željeli sanirati u regionalnu, iako su kapaciteti te deponije već bili maksimalno iskorišteni i deponija je i zatvorena. Dosta vremena je dodatno utrošeno u čekanju da Skupština unsko-sansko kantona donese konačnu odluku o lokaciji deponije. Krajem 2006. i početkom 2007. godine zbog nepostojanja lokacije za odlaganje otpada i zabrane odlaganja na divlju deponiju Meždre, općinama Cazin, Bosanska Krupa i Bužim prijetila je ekološka i sanitarna katastrofa. Zbog navedenog, organi vlasti donose odluku o mogućnosti odlaganja otpada za ove tri općine na deponiju Meždre, pod uslovom da se izvrši sanacija dosad odloženog smeća i nastavi odlaganje pod sanitarnim uslovima. U svrhu hitnog rješavanja novonastalih problema, na sastancima « US REG DEP» Bihać , Komunalnog preduzeća za prikupljanje otpada i Jedinice za implementaciju projekta pri Federalnom Ministarstvu okoliša i turizma, dogovoreno je da se izvrši preraspodjela sredstava kredita te da se umjesto sanacije deponije Krivodol izvrši sanacija deponije Meždre i izgradnja privremene sanitarne deponije Meždre koja bi kasnije služila kao pretovarna stanica buduće regionalne deponije - za koju nije rješena lokacija, pa nije ni sigurno da će pretovarna stanica zadovoljiti svojim položajem. Nismo mogli doći do informacija koliki dio preuzetog kredita od 1,37 mil KM je već potrošen u čekanju niti ko i kako će iznaći ostatak potrebnih sredstava za sanaciju deponije Meždre (sanacija sarajevske deponije je koštala 14 mil KM, a zeničke, do sada oko 10 mil KM).




16

Regionalna sanitarna deponija Banja Luka

Općine koje pripadaju ovoj deponiji i koje su potpisale međuopćinski sporazum: Čelinac, Banja Luka, Gradiška, Prnjavor, Laktaši, Srbac, Kotor Varoš i Kneževo.

Lokacija na kojoj će biti smještena regionalna sanitarna deponija je u stvari postojeća deponija 'Ramići' koja je u fazi rekonstrukcije u regionalnu sanitarnu deponiju. Javno preduzeće 'Dep-ot' je zaduženo, u okviru kredita Svjetske banke, za upravljanje deponijom kao i za zatvaranje divljih deponija na regiji Banja Luka. Plan aktivnosti za izgradnju je odobren od strane nadležne vladine institucije. Očišćene su i 32 divlje deponije, a pokrenuta je i javna kampanja na regionalnom nivou za podizanje svijesti o potrebi zaštite životne sredine putem poboljšanog upravljanja otpadom. Ukupan kredit od Svjetske banke iznosi 5,2 mil USD (7,12 KM). Obveznik povrata kredita je BiH-zajmoprimac, Vlada RS-podpozajmljivač, a obaveza povrata je pravno definirana putem kreditnog sporazuma između Vlade RS i JP Depot. Procjena ukupnih investicija je napravljena i iznosi oko 18,6 miliona KM. Obzirom da iznos kredita ne može pokriti sve troškove, osigurana su dodatna sredstva iz drugih izvora, donesena je odluka Vlade RS o sufinansiranju projekta. Za razliku od ostalih deponija u izgradnji, ova deponija ima svoju web stranicu preko koje se može doći do informacija (www.dep-ot.com). Izvještaj o implementaciji projekta se pravi i predaje se Ministarstvu prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije RS, te Ministarstvu finansija.


http://www.dep-ot.com



17

Regionalna sanitarna deponija Bijeljina

Općine koje pripadaju ovoj deponiji i koje su potpisale međuopćinski sporazum: Bijeljina, Ugljevik, Lopare, Teočak i Čelić

Regija Bijeljina je regija koja je zadnja potpisala kreditni sporazum, tokom 2006. godine, usljed problema prouzrokovanih izborom lokacije. Lokacija na kojoj će ova deponija biti smještena je konačno riješena i usvojena – postojeća deponija Brijesnica se treba pretvoriti u sanitarnu. Urađena je studija izvodljivosti, završeni su svi imovinsko – pravni poslovi i lokacija buduće sanitarne deponije “ Brijesnica” je prenesena u vlasništvo komunalnog preduzeća “ EKO DEP” Bijeljina. Plan aktivnosti za izgradnju postoji i podržan je od strane nadležnih organa vlasti. Završetak izgradnje predviđa se do kraja 2009. godine. Trenutna faza je da je ograđen je prostor na kome se treba izgraditi regionalna sanitarna deponija, mada se dio prostora i dalje koristi za deponiranje smeća. U pripremi je izrada glavnog projekta izgradnje deponije. Problem je što opštine koje su potpisale međuopštinski sporazum već dovoze otpad na ograđeni prostor, iako je dogovorom precizirano da se na taj prostor neće odlagati dok ne bude završena deponija. Ukupno kreditno zaduženje ove regije iznosi 4,62 mil USD (6,3 mil KM). Obveznik povrata kredita je JP „Eko-Dep“ Bijeljina i obaveza vraćanja je pravno definirana putem Odluke o davanju garancija na zaduženje Preduzeća od strane opština. Osim toga, procijenjena je i ukupna vrijednost investicija koja iznosi cca 12 miliona KM, međutim, nisu obezbijeđena dodatna sredstva na sredstva iz kredita.

Nadležne vladine institucije su podržale ovaj projekat, i to putem izdavanja sljedećih dokumenata: Odluke Narodne skupštine RS; Projektnog sporazuma između Međunarodne asocijacije za razvoj i RS; Supsidijarnog finansijskog sporazuma između BiH i RS; Odluke Vlade RS o odobravanju sredstava za sufinansiranje projekta; Zaključka Vl. RS o usmjeravanju dijela kredita SB za „Eko-Dep“; Zaključka Vlade RS broj 02/1-020-1024/05; Odluke Narodne skupštine RS o prihvatanju zaduženja RS prema Svjetskoj banci. Izvještaj o implementaciji projekta se pravi i dostavlja Jedinici za upravljanje projektom u Sarajevu, Ministarstvu prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije Banja Luka i opštinama osnivačima. Izvještaji se dostavljaju skupštini opštini osnivača i prenose se putem medija.




18

Regionalna sanitarna deponija Trebinje Obuhvata općine: Trebinje, Bileća, Gacko i Ljubinje. Izgradnja regionalne deponije u Trebinju nije u okviru kredita/projekta svjetske banke, mada je prema Strategiji upravljanja otpadom Trebinje predviđeno za izgradnju regionalne sanitarne deponije. Finansijer izrade tehničke dokumentacije za sanaciju postojeće deponije i izrade studije izvodljivosti za ovu deponiju je Ministarstvo inostranih poslova Italije. Osnovni problem vezan za regionalnu santiranu deponiju Trebinje jeste to da je, nažalost, stanovništvo dugo odbijalo izgradnju regionalne deponije na području Trebinja i nije postignut dogovor o lokaciji. Za sada, općina Trebinje namjerava pristupiti sanaciji postojećeg odlagališta, što je i u skladu sa zakonskim obavezama, jer Zakonodavac kaže da se 'dozvola može izdati samo za sanitarnu regionalnu deponiju', a nigdje ne definira što podrazumijeva pod tim i ne postoji konsenzus oko toga što smatramo pod tim pojmom. Prema Federalnom Ministarstvu okoliša i turizma planira se izrada Studije izvodivosti i za regionalnu deponiju Trebinje. Regionalna sanitarna deponija Doboj-Tešanj Općine koje pripadaju ovoj deponiji i koje su potpisale međuopćinski sporazum: Doboj, Derventa, Modriča, Vukosavlje, Teslić, Petrovo i Doboj – Jug, Bosanski Brod, Odžak, Tešanj, Usora. I poslije istraživanja nevladinih organizacija ostalo je nejasno da li se za ovu regiju planiraju izgraditi dvije sanitarne regionalne deponije (u svakom entitetu po jedna) u Tešnju i Doboju ili jedna zajednička međuentitetska Doboj-Tešanj. Prema informacijama iz Ministarstva okoliša i turizma, planirane su dvije deponije, s tim da je za regionalnu deponiju u Tešnju urađena studija izvodivosti, a za Doboj još nije. S druge strane, prema Strategiji, predviđena je jedna međuentiteska regionalna deponija, za koju su općine u oba entiteta izrazile saglasnost i potpisale međuopćinski sporazum, mada se dugo nisu mogle dogovoriti oko lokacije, s tim da je 2007. godine izabrana i usvojena lokacija 'Strelište'. Također, kroz sredstva Evropske Unije finansirana je izrada planova izgradnje jedne regionalne deponije. Ovoj regiji je dat rok do kraja 2007. da se općine izraze o pripadnosti i da se završi sa prikupljanjem dokumentacije kako bi bio odobren kredit Svjetske banke. Prema svemu navedenom, ne očekuje se da će izgradnja deponije u ovoj regiji krenuti u nekom kratkoročnom periodu.




19

Regionalna deponija Mostar Situacija u regiji Mostar je vrlo složena, a najviše zbog odlaganja formiranja kantonalne/županijske Vlade i nepostojanja tijela odgovornog za pokretanje procesa izgradnje regionalne deponije. Za ovo područje za sada ne postoje ni planovi za izgradnju regionalne sanitarne deponije, niti interes i podrška kantonalne/županijske vlasti. Općine koje pripadaju regiji Mostar, ne mogu računati na postojeću gradsku deponiju u Mostaru i moraće se snalaziti na drugi način. Nedavno je Grad Mostar odlučio finansirati proširenje gradske deponije Uborak, u iznosu od 13 miliona KM, ali planovi ne podrazumijevaju proširenje u sanitarnu regionalnu deponiju, nego proširenje gradske deponije, koja je na granici kapaciteta. Mostar nije potpisao kreditno zaduženje kod Svjetske banke. Situacija u Mostaru, otežava situaciju svih drugih općina, u kojima postoji volja i interes da se problem upravljanja otpadom riješi. Jedna od takvih općina je i općina Konjic, u kojoj je nedavno i rađena kampanja zagovaranja izgradnje nove deponije. Problem je u i Čapljini i postojećoj deponiji koja plavi zavisno od vodostaja Neretve. Također, Strategija predviđa izgradnju sanitarne regionalne deponije, a to je prema svim zvaničnim opcijama Mostar. Završena je i studija izvodivosti za regionalnu deponiju u Mostaru. I ovo je pitanje, na koje bi strategija upravljanja otpadom trebala dati odgovor.




20

Zaključci: • Informiranje građana u previđenim regijama i šire javnosti o projektu izgradnje

sanitarnih deponija nije na zadovoljavajućem nivou. Najveći zastoj u izgradnji pojedinih deponija proistekao je upravo iz nedovoljne informisanosti građana o projektu i samom pojmu sanitarne regionalne deponije koji nije jasno definisan i tehnički opisan. Djelomično provedena edukacija i kampanja podizanja ekološke svijesti samo na lokalnom nivou nije bila dovoljna. Dijalog između vlasti, privrednog i civilnog sektora u dosadašnjoj praksi realizacije projekata izgradnje sanitarnih deponija gotovo da nije postojao. NVO, da su prevovremeno bile informisane i angažovane, mogle su doprinijeti boljoj informisanoti stanovništva, što bi umonogome smanjilo otpor i ubrzalo izgradnju u većini regija.

• Šira javnost i zainteresirane strane, nisu svjesni činjenice da je država za izgradnju

ugovorila kredit kod Svjetske banke (koji će se građani vraćati u narednim godinama), a ne donaciju. Kreditna sredstva Svjetske banke, nedostatna su za realizaciju svih regionalnih deponija u punom obimu. Na osnovu diskusija sa predstavnicima vlasti, stiče se utisak da administracija nema jasnu viziju koliko sredstava još treba osigurati i na koji način ih osigurati da bi došlo do realizacije izgradnje regionalnih sanitarnih deponija. Nijedna regionalna sanitarna deponija sa izuzetkom Sarajevske koja je završena i Zeničke i Banjalučke u izgradnji, nije obezbijedila dodatna finansijska sredstva za nastavak finasiranja izgradnje deponije po isteku kredita Svjetske banke. Time je započeti posao dovoden u pitanje, a pogotovo način povrata kredita ukoliko se posao ne završi. Poseban je problem sa povratom sredstava u regijama/općinama koje su preuzele kredite, utrošile dobar dio sredstava, a da čak nisu uspjele riješiti lokaciju deponije (Tuzla i Bihać).

• Ovako složenom državnom i ekološkom projektu se pristupilo neplanski. Nije

uspostavljen lanac odgovornosti za implementaciju projekta/strategije – odgovornost državnih i entitetskih vlasti da pravovremeno implementiraju projekte na koje se kredit odnosi i utiču na rješenje problema na nivou države. Podrška projektu od strane lokalne/kantonalne vladine administracije varira, od nikakve do čvrstog opredjeljenja da taj projekt uspije.

• Posebnu prepreku, za snažniju podršku realizaciji projekta predstavlja činjenica, da

pojam, «sanitarne deponije», nije propisima definiran, pa je nejasno šta neko pod tim pojmom podrazumijeva. Može se dogoditi da javnost podrži izgradnju «sanitarne deponije», a da na koncu bude izgrađen objekt koji ne zadovoljava te kriterije.

• Ključni moment za uspjeh projekta i pravovremenu izgradnju deponija predstavlja saradnja i kontinuirani dijalog sa lokalnim stanovništvom kao i podrška vlasti projektu. Uspješna sanacija sarajevske deponije je rezutat rješenosti vlasti da podrži projekat - odluka vlade Kantona Sarajevo o pristupanju sanaciji, čime su se otvorili redovni fondovi za financiranje projekta, mobilizirane su kantonalne službe za prostorno uređenje i razvoj kantona (Zavod za razvoj Kantona Sarajevo je vodio projekt sanacije).




21

Preporuke:

• U skladu sa zakonskom regulativom BiH i entiteta, potrebno je uraditi strategije upravljanja čvrstim otpadom i akcione planove (regionalne i lokalne). Adekvatnim planiranjem potrebno je uključiti sve općine u BiH u sistem regionalnog odlaganja otpada.

• Potrebno je utvrditi odgovornost nadležnih organa za neprovođenje zakonskih obaveza

iz oblasti upravljanja otpadom. Projektu izgradnje sanitarnih regionalnih deponija, koji je značajan za sve građane BiH, treba dati «državni» značaj, tj. država, entiteti i kantoni u FBiH trebaju zauzeti jasan stav i obaviti posao koji je u njihovoj nadležnosti, donoseći odgovarajuće odluke, aktivnosti i financije za nastavak započetog projekta izgradnje regionalnih deponija. Čitav projekat može biti doveden u pitanje ukoliko se ne obezbjede dodatna sredstva i ozbiljnije ne pristupi ovako zahtjevnom projektu.

• Edukaciju i kampanju podizanja ekološke svijesti namijenjenu svim građanima BiH

treba uraditi jedinstveno na cijelom prostoru BiH uzimajući u obzir iskustva iz prethodnih kampanja: o centralne tribine i tribine po mjesnim zajednicama za uvodno informiranje građana

koje će se nastaviti kontinurianim informiranjem; o anketiranje građana u mjesnim zajednicama u okruženju deponije; o radio i TV kontakt emisije (poseban interes javnosti su imale radio kontakt emisije,

na kojem su građani mogli dobiti pojašnjenje o spornim pitanjima); o organiziranje posjeta stanovništva iz regija predviđenih za izgradnju deponija

Sarajevskoj deponiji kako bi vidjeli na licu mjesta šta podrazumijeva 'regionalna sanitarna deponija';

o kod pristupa stanovništvu treba voditi računa i o ekonomskim interesima lokalne zajednice jer su u oviru izgradnje deponije predviđena sredstva za razvojne projekte zajednice, kao npr. sanacija prometnica, doma kulture i sl. (mnogi od tih projekata su već realizirani u okviru izgradnje deponije u Zenici).

• Uspostaviti formalni modalitet za permanentnu razmjenu informacija i podršku

realizaciji projekta između vlasti, privrede i civilnog sektora. Nadležna ministarstva i poduzeća za upravljanje otpadom trebaju, barem minimalno, informirati javnost o tehničkim i financijskim aspektima projekta, te dinamici njegove realizacije. Uz informacije na web stranicima ministarstava potrebno je omogućiti informaciju i širem krugu građana.

• Da bi se ispoštovali rokovi definisani sprazumom o već preuzetom razvojnom kreditu

Svjetske banke, neophodno je izbjeći zastoje u implementaciji i hitno : o riješiti izbor lokacije u Bihaću; o riješiti probleme sa lokacijom u Tuzli; o obezbjediti sredstva za sufinansiranje projekta od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, a u skladu sa kreditnim sporazumom; o omogućiti pravovremeno plaćanje kako iz budžetskih sredstava tako i iz sredstava kredita.3

• Podzakonskim aktom treba definirati šta je regionalna sanitarna deponija.

3 preuzeto sa web stranice Ministarstva turizma i okoliša www.fmoit.gov.ba


http://www.fmoit.gov.ba



22

Dodatak 1: Pregled općina u Bosni i Hercegovini

RS F BiH 1. Banja Luka 2. Berkovići 3. Bijeljina 4. Bileća 5. Bosanska Dubica 6. Bosanska Gradiška 7. Bosanska Kostajnica 8. Bosanski Brod 9. Bosanski Novi 10. Bosanski Šamac 11. Bratunac 12. Čajniče 13. Čelinac 14. Derventa 15. Drvar 16. Doboj 17. Donji Žabar 18. Foča 19. Gacko 20. Han-Pijesak 21. Istočna Ilidža 22. Istočni Drvar 23. Istočni Mostar 24. Istočni Stari Grad 25. Istočno Novo Sarajevo 26. Jezero 27. Kalinovik 28. Kotor-Varoš 29. Krupa na Uni 30. Kupres (RS) 31. Laktaši 32. Lopare 33. Ljubinje 34. Milići 35. Modriča 36. Mrkonjić Grad 37. Nevesinje 38. Osmaci 39. Oštra Luka 40. Pale 41. Pelagićevo 42. Petrovac 43. Petrovo 44. Prijedor 45. Prnjavor 46. Ribnik 47. Rogatica 48. Rudo 49. Skender Vakuf / Kneževo 50. Sokolac 51. Srbac 52. Srebrenica 53. Šekovići 54. Šipovo 55. Teslić

1. Banovići 2. Bihać 3. Bosanska Krupa 4. Bosanski Petrovac 5. Bosansko Grahovo 6. Breza 7. Bugojno 8. Busovaca 9. Bužim 10. Cazin 11. Centar Sarajevo 12. Čapljina 13. Čelic 14. Čitluk 15. Doboj Istok 16. Doboj Jug 17. Dobretići 18. Domaljevac 19. Donji Vakuf 20. Drvar 21. Foča - Ustikolina 22. Fojnica 23. Glamoč 24. Goražde 25. Gornji Vakuf - Uskoplje 26. Gračanica 27. Gradačac 28. Grude 29. Hadžici 30. Ilidža 31. Ilijaš 32. Jablanica 33. Jajce 34. Kakanj 35. Kalesija 36. Kiseljak 37. Kladanj 38. Ključ 39. Konjic 40. Kreševo 41. Kupres 42. Livno 43. Ljubuški 44. Lukavac 45. Maglaj 46. Mostar 47. Neum 48. Novi Grad 49. Novi Travnik 50. Novo Sarajevo 51. Odžak 52. Olovo 53. Orašje 54. Pale - Prača 55. Posušje




23

RS F BiH 56. Trebinje 57. Ustiprača 58. Višegrad 59. Vlasenica 60. Zvornik

56. Prozor - Rama 57. Ravno 58. Sanski Most 59. Sapna 60. Sarajevo 61. Srebrenik 62. Stari Grad 63. Stolac 64. Široki Brijeg 65. Teočak 66. Tešanj 67. Tomislavgrad 68. Travnik 69. Trnovo 70. Tuzla 71. Usora 72. Vareš 73. Velika Kladuša 74. Visoko 75. Vitez 76. Vogošca 77. Zavidovici 78. Zenica 79. Žepce 80. Živinice




Documents

IZVJEŠTAJ NEVLADINIH ORGANIZACIJA O PROCESU …icva-bh.org/wordpress/wp-content/uploads/2015/07/Izvjestajdeponijefinal.pdf · • Izgradnji Regionalne sanitarne deponije (tehnički,