IZDAVAČ: HUMANITARNA ORGANIZACIJA ’’PARTNER’’ BANJA LUKA

2

Iz svih krajeva svijeta pristiglo je 636 filmova na završeni konkurs za Međunarodni filmski festival “Uhvati sa mnom ovaj dan!/Uhvati film”. Najveći broj filmova pristigao je iz Indije, Irana, Španije i Turske, dok je iz BiH pristiglo 4 filma. Lista filmova koju je stručni žiri izabrao da budu prikazani i nagrađeni na Festivalu biće objavljena 1. avgusta 2018. godine.

Filmski festival “UHVATI FILM BiH” održaće se od 12 – 13. oktobra 2018. godine u Muzičkom paviljonu “Staklenac” parka “Petar Kočić” u Banjaluci.

ZAVRŠEN KONKURS ZA FILMOVE!

2

Mersiha Fazlić, mlada žena sa invaliditetom i bez predrasuda. Ona je jako uporna, snalažljiva i spretna, što je jako bitno za osobu sa invaliditetom. Napravila je mnoštvo stvari u životu za koje je vjerovala da može. Mersiha je žena sa težim oblikom invaliditeta, oštećeni su joj gornji i donji ekstremiteti i korisnica je elektromotornih kolica. No, i pored toga, ostvarila se u skoro svim segmentima života.

Samostalnost, zapošljavanje, dom i porodica, zdravstvena zaštita, odgovarajući životni standard, i sve drugo su zagarantovani članovima iz Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom na koje se država obavezala da će poštivati i unapređivati. Ono što je povod našeg razgovora sa Mersihom je: „žena, majka, kraljica“ i član 6. iz Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom - Žene s invaliditetom.

Član 6. glasi: “Države potpisnice priznaju da su žene i djevojke s invaliditetom izložene višestrukoj diskriminaciji, te će u tom smislu poduzeti mjere kako bi im se osiguralo puno i ravnopravno uživanje svih njihovih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Države potpisnice poduzet će sve odgovarajuće mjere kako bi osigurale puni razvoj, napredak i jačanje položaja žena u cilju garantovanja korištenja i uživanja ljudskih prava i osnovnih sloboda navedenih u ovoj Konvenciji.”

Međutim, stvarna situacija u praktičnom životu, i član 6. su u Bosni i Hercegovini mrtvo slovo na papiru jer je situacijasasvim drugačija.

INICIJATIVA: Žene sa invaliditetom su neprepoznate kao majke i nemaju apsolutno nijedan sistem podrške od države.Finansijska podrška izostaje, pomoć u kući ne postoji, personalna asistencija, olakšice pri upisu u vrtić, arhitektonske barijere, nepristupačan i neadekvatan stan, i još mnogo toga su problemi sa kojima se vi i vaša četveročlana porodica nosite. Međutim, i pored toga, vi ste odlučili da briga oko djece bude vaša, a ne da vam neko drugi hrani i odgaja djecu. Ko vam najviše pomaže u tome i kako izlazite na kraj sa svim ovim problemima?

Najveću brigu oko djece dijelimo ja i suprug, mada je tu uz nas suprugova sestra i moji roditelji. Djeca su mudra, pa ako im nešto ne prođe kod roditelja, obraćaju se tetki. Kad odemo mojima i kad oni dođu nama, starija kći vrlo često zna reći: „Hoću ja nani, dedi i keki u Memiće“. Kako se nosimo sa svim svakodnevnim pitanjima? Pa, pokušavamo ih riješiti na najbolji način. Ali je najžalosnije to što su svuda oko nas predrasude ljudi i arhitektonske barijere. i ovo stanje se po mom mišljenju dugo, dugo promijeniti neće. INICIJATIVA: Vratit ćemo se na početak vaše odluke za ostvarivanjem doma i porodice, da dotaknemo dio onoga što nosi za sobom ta odluka. Muž vam je osoba bez invaliditeta. Predrasude jedno prema drugom nikad niste imali, niti ih imate. Statistika i istraživanja pokazuju da se uglavnom veliki broj majki ili očeva izjašnjava da ne bi voljeli da za zetove ili snahe imaju osobe sa invaliditetom. Nesumnjivo je da se tokom proteklih godina socijalna distanca smanjila, ali ona ipak i dalje postoji. Kako su vas dočekali u kući najrođeniji vašeg muža?

U kući moga muža su me dočekali najnormalnije. Suprugova majka koja je umrla kad sam bilana sredini trudnoće sa prvom kćerkom, uvijek je bila tu za mene, s obzirom da smo nas dvije zadnjih sedmica njenog života provodile više zajedno. To je bila svekrva o kakvoj sam sanjala. Žena koja mi je željela samo dobro i koja me je dobrom savjetovala. Nikad je zaboraviti neću I kćerkama ću uvijek pričati o njihovoj neni. Starija kći koja i nosi nenino ime, već i pomalo počinje da shvata neke stvari, a za mlađu je još rano.

Intervju preuzet iz časopisa “INICIJATIVA” Informativnog centra “Lotos” Tuzla

ŽENA, MAJKA, KRALJICA

3

INICIJATIVA: Vrlo brzo ste ostali u drugom stanju, prva trudnoća. Kakvi su bili komentari, je li bilo onih u smislu: „Kako će rađati kad ne može da se brine o sebi a kamoli o djetetu?“ Ili u smislu: „Žena heroj“?

U prvoj trudnoći je bilo svakakvih komentara, ali s obzirom da se ja družim sa ljudima koji mene vole, bilo je više pozitivnih komentara.S obzirom da sam ja sama od sebe krupna i da većinu vremena sjedim u kolicima, slabo ko je do 8. mjeseca mogao i primijetiti da sam trudna, a i ja sam obje trudnoće konstantno mršala. Ali, evo navest ću nekoliko lijepih I ružnih komentara: “Hvala Bogu, nek imaš sebi dijete za stare dane”, “Mašala, neka djece, to je hrabro od tebe”, “Na šta će to dijete ličiti, kad je ona takva kakva jest...”, “Još i dijete, ne daj Bože nikome”. To su lijepi i ružni komentari u prvoj trudnoći, a u drugoj trudnoći glasili su ovako: “Neka, nek' imaju jedno drugo u životu i pomoći će i vama ako Bog da kad odrastu”, “Pa ima jedno dijete, šta će joj i drugo, ko će se brinuti o njima”.

INICIJATIVA: Kako ste se nosili sa tim, obzirom da znamo da ste jako spretna osoba i potpuno samostalna koja je odlučila krenuti „trbuhom za kruhom“, odseliti iz male sredine u veću, grad Tuzlu, raditi i živjeti kao podstanar? Mene su moji roditelji i moj život naučili da iz svake situacije izvučem ono najbolje. Ja se uvijek nadam da će biti bolje i uvijek pozitivno gledam na život. A ako želite nešto da imate, morate krenuti i, što bi rekli: “Digni se i potrudi se da ostvariš svoje želje”. Ja sam svoje želje ostvarila uz najveću pomoć roditelja. Samostalna sam i na tome sam im neizmjerno zahvalna. Uz pomoć I.C. “Lotos” Tuzla sam se ostvarila u poslovnom životnom polju. Nemam dovoljno riječi zahvale mojim tadašnjim kolegama iz I.C. “Lotos” Tuzla i sadašnjim kolegama iz Intrag.d.o.o. i mom suprugu bez čije ljubavi i podrške ne bih imala ove dvije princeze, Sabiju i Nejru.

INICIJATIVA: Je li bilo bojazni od ljekara i pitanja okoline: „Što će ti dijete, šta će biti ako rodiš bolesno dijete“?Jest bilo straha i pitanja koja su mene mučila, kao npr.: “Šta ako i ja rodim dijete sa invaliditetom”? Ali, onda se sjetim svojih roditelja i kažem sebi: “Kakvo god moje dijete bilo, ono je moje i ja ću se za to dijete boriti svim silama”. Dodatnu snagu mi pruža suprug koji je što se toga tiče uvijek na mojoj strani i koji će sve učiniti za svoju djecu. INICIJATIVA: Vrlo važno je da se ženama sa invaliditetom omogući pristupačna zdravstvena zaštita, jer imaju problem pri ginekološkim pregledima zbog opreme koja nije adaptirana za žene sa invaliditetom. Kakvo je stanje u Tuzli, tvoja neka iskustva u tome? Pomogne li medicinsko osoblje, onako, od srca i profesionalno?

Zdravstvo u mom slučaju je grozno. Nema liftova a ima puno predrasuda i puno, puno arhitektonskih barijera. Ja sam i pored zdravstvene zaštite bila prisiljena da privatno nađem ginekologa. Moja doktorica je dr. Azra Blitvić, ona je vodila moje trudnoće i njoj idem i na redovne preglede. A Dom zdravlja Tuzla i Gradina...čast pojedincima kao što su sestre Nermina i Alma, te doktorica Indira sa ginekologije. Sa ostalima nemam baš lijepo iskustvo, iako nikad nikome ništa nisam rekla.

INICIJATIVA: Rodili ste prekrasnu zdravu djevojčicu. Osjećaj majčinstva žene sa invaliditetom, može li se to čime mjeriti ili opisati?

Osjećaj majčinstva je nešto što se riječima ne može mjeriti niti opisati. To je osjećaj koji samo treba doživjeti.

4

INICIJATIVA: Vrlo brzo ste se odlučili za drugu trudnoću. Sad imate dvije prekrasne djevojčice i uživate u odrastanju svoje djece. Opišite nam malo jedan vaš dan?

Jesmo se brzo odlučili za drugu trudnoću jer smo to željeli tako. A jedan naš dan otprilike izgleda ovako: prvo ustajanje i koji minut maženja sa mamom i babom. (Mi smo odlučili da djeca svog oca zovu kako smo i mi svoje očeve zvali - BABA). Onda pijemo mlijeko pa, ako je suho i sunčano, izađemo da prošetamo i to ako suprug ima slobodan dan. Onda razbacaju većinu igračaka po kući i igraju se, ali pošto su već dovoljno stare da shvate da treba to raspremiti, malo teže, ali to i urade. U međuvremenu malo više gledaju crtiće na tv, laptopu ili telefonu. Sabija uzme moj telefon i kad me ko zove, ona trči i nosi mi telefon. A dok je bila manja, znala je poslati poruke ili zvati ljude iz mog imenika pa onda moram ljudima objašnjavati. Nekad zagalamim, a nekad mi to sve bude simpatično. Tako mi uglavnom provodimo dane igrajući se, crtajući i puno, puno pričajući.

INICIJATIVA: Ima li ljubomore među njima, pomažu li jedna drugoj?

Ljubomore među djecom ima, naravno, ali mi gledamo da obje dobiju i imaju podjednako sa naše strane. A ima i gurkanja, pa i udaranja na relaciji Sabija - Nejra i obratno. Pod udaranjem ne mislim bukvalno ali eto, pokoškaju se. Pa neka, jer kroz život moraju štošta naučiti i proći. A i pomažu jedna drugoj kad sam ja ljuta. Ali, iskreno, ruku na srce, pomažu i meni. Odnesu nešto na mjesto, donesu, i tako te sitnice.

INICIJATIVA: Neke od žena sa invaliditetom, čak i sa mnogo lakšim invaliditetom, ne odlučuju se na korak koji ste vi odabrali. Savjetujete li ženama s invaliditetom koje žele da postanu majke da krenu vašim stopama?

Svaku ženu sa invaliditetom savjetujem da traži svoju srodnu dušu dok je ne pronađe I onda kad misli da je to to, ako to istinski i od srca želi, neka se bez razmišljanja odluči na korak majčinstva. U trudnoći ćete možda biti “bure” i imati kakav takav porođaj, možda i carski kao ja, pa će vam biti teško par dana. Ali, imat ćete onaj osjećaj koji se ne može opisati riječima, osjećaj majčinstva i zvat će i vas to malo, slatko i nedužno biće “mama”.

INICIJATIVA: Planovi za budućnost?

Moji trenutni planovi za budućnost su da smo nas četvero živi i zdravi i da ja i suprug svoje kćerke izvedemo na pravi put. Uz strpljenje će biti ako Bog da svega drugog.

Pripremila: Fikreta HasanovićČasopis “Inicijativa”

5

Organizacija (WEI), koja se bavi zagovaranjem ljudskih prava žena Women Enabled Internationalsa i bez invaliditeta, razvila je i objavila novi resurs za aktivistkinje i organizacije u oblasti invalidnosti pod nazivom Paket za pozivanje na ODGOVORNOst ( ). Paket je promovisan accountABILITY Toolkittokom 62. sednice Komisije o položaju žena, operativnog tela Ekonomskog i socijalnog saveta UN, koja se održava od 12. do 23. marta 2018. u sedištu UN u Njujorku.

Cilj primene novopredstavljenog Paketa je osnaživanje aktivistkinja i organizacija da koriste mehanizme UN kako bi se obezbedilo postupanje nadležnih, odnosno odgovornih instanci u slučajevima kršenja ljudskih prava žena sa invaliditetom. Uz to, Paket podstiče aktivistkinje da zagovaraju da sve izjave, preporuke, zapažanja i smernice UN uključe perspektivu rodnosti i invalidnosti.

„Učiniti iskustva i glasove žena i devojčica sa invaliditetom vidljivim u okviru UN sistema ljudskih prava je presudno za mogućnost da se države članice pozivaju na odgovornost po pitanju svojih obaveza u oblasti ljudskih prava i unapređivanja prava žena i devojčica sa invaliditetom u celom svetu”, ističe Stefani Ortoleva, predsednica i izvršna direktorka WEI, povodom objavljivanja ovog paketa.

Dr Aša Hans, članica Uravnog odbora WEI iz Indije, ovim povodom kaže sledeće:

„Paket za pozivanje na ODGOVORNOst je inovativni i do sada nepostojeći resurs koristan aktivistkinjama i aktivistima širom sveta koji ostvarivanje, zaštitu i unapređivanje prava žena sa invalididtetom zagovaraju pred ili u odnosu na UN.”

U XXI veku žene širom sveta još uvek doživljavaju rodno zasnovano nasilje i diskriminaciju koja onemogućava ostvarivanje njihovih ljudskih prava u punom obimu. Štaviše, žene i devojčice sa

invaliditetom, koje čine 20 posto žena i devojčica u svetu, susreću se sa višestrukim i uzajamno prepletenim oblicima diskriminacije na osnovu njihovog roda, telesnih, senzornih ili mentalnih sposobnosti. Velika učestalost rodno zasnovanog nasilja, nemogućnost pristupa pravdi, uskraćivanje informacija o seksualnom ili reproduktivnom zdravlju, materijalnih dobara i usluga su naročito podmukli pojavni oblici diskriminacije kojoj su izložene žene i devojčice sa invaliditetom.

Paket za pozivanje na ODGOVORNOst sadrži niz uputstava o postupcima i grupisane podatke u vezi sa tim kako organizovati i sprovoditi proces javnog zagovaranja u okviru sistema ljudskih prava UN. U okviru njega nalazi se i sažeta analiza standarda l judskih prava UN u vezi sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem i pravima, kao i pravu na život bez rodno zasnovanog nasilja. Pored toga, Paket za pozivanje na ODGOVORNOst sadrži i tri kratka sažetka sa podacima koji rezimiraju načine na koje predstavnice organizacija civilnog društva mogu osmisliti aktivnosti u odnosu na: razna tela, posebne postupke u okviru sistema UN i na mehanizam Unverzalnog periodičnog pregleda.

Izvor: Women Enabled International

Portal o invalidnosti

Paket za pozivanje na ODGOVORNOst: novi resurs za aktivistkinje

u oblasti invalidnosti

6

U Multiplexu Ekran priređena je promocija dokumentarnog filma „Sjenke“ autora Aladina Kavgića.

Film koji inspiriše, djelo je 6 autora, od kojih su četvero osobe sa invaliditetom. Film govori o uspjesima i izlasku iz sjenke tri mlade žene sa invaliditetom, koje su ujedno i glavne akterke filma.

Rad na filmu trajao je 6 mjeseci, a rađen je u okviru aktivnosti „Vaš glas, vaša priča“, koju finansira EU a provodi UNDP u BiH. Glavna poruka filma jeste da i osobe sa invaliditetom vode isti život, ali na različit način.

Film je sniman u četiri grada i to u Zenici, Tuzli, Zavidovićima i Kalesiji.

– Pr iča o ob ičn im, a l i neob ičn im djevojkama, ženama, koje pobjeđuju predrasude i pokazuju snagu života usprkos fizičkim barijerama. Poticaj za sve “obične” ljude kako se može stvarati i biti uspješan u životu, – stoji u pozivu na ovaj događaj, koji je objavilo Udruženje paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Zenica.

Režiser, snimatelj i montažer filma je Aladin Kavgić.

PROMOVISAN DOKUMENTARNI FILM “SJENKE” AUTORA ALADINA KAVGIĆA

Poznata usluga za navigaciju uvodi novi način navigacije koji je specijalno prilagođen osobama s invaliditetom.U svojim nastojanjima da prevoz i navigaciju učini što pristupačnijima, Google je u svoje karte i službeno uveo rute koje su prikladne za invalidska kolica.Nova značajka dat će tako korisnicima s ograničenim kretanjem najjednostavnije metode navigacije s ili bez pomoći javnog prevoza.Kako bi neko pronašao rute dostupne invalidskim kolicima, sve što mora napraviti je upisati odredište, kliknuti na “Directions” i poslije toga izabrati javni prevoz.Nakon što se odaberu “Opcije” dobiva se izbor prilagođenih ruta.Ova značajka je trenutno u stadiju globalne distribucije, što znači da će ju postupno dobivati korisnici diljem svijeta.Postoji jedna mana. Trenutno su podržani isključivo veliki gradovi kao što su New York, London, Tokio, Meksiko, Sydney i Boston. Google, naravno, planira s vremenom proširiti ovaj skromni popis, a sve ovisi o toku saradnje s predstavnicima lokalnih javnih prevoza.

Značajka je u postepenom stadiju integracije još od prošle godine kad je kompanija uvela metodu dodavanja oznaka za rute i lokacije prikladne osobama s invaliditetom.

I zbo rn i k dodavan ja pods je tn i ka d o s t u p n i h s v i m a s e n a l a z i u o p c i j i “YourContributions” (vaši doprinosi) gdje se može dodati “Uncovermissing info” (dodavanje informacija koje nedostaju) pod kategorijom “Accessibility” (dostupnost).Veliki doprinos ovoj vrijednoj inicijativi predstavlja i značajka Street View koja putnicima nudi da jasno vide kako izgledaju ulice do kojih planiraju stići.

Dodavanjem podsjetnika i korisničkih bilješki svi korisnici kolica, štaka i sličnih pomagala će velikim gradovima putovati puno lakše.

Izvor: geek.hr

GOOGLE KARTE IMAJU NOVOSTI ZA OSOBE S INVALIDITETOM

8

Kulturni centar UDAS Banjaluka, u cilju promocije grafičke umjetnosti i njenih stvaralaca, raspisuje Javni konkurs za dodjelu izložbenog prostora autorima iz oblasti grafičke umjetnosti u okviru kulturne manifestacije ''Jesen grafike 2018”. Manifestacija će se održati u periodu od oktobra do decembra 2018. godine u okviru koje će se predstaviti ukupno 6 (šest) autora putem samostalnih izložbi u trajanju po 15. dana.

Na konkurs se mogu prijaviti:1. diplomirani likovni umjetnici iz Bosne i Hercegovine i zemalja bivše Jugoslavije2. studenti/kinje završnih godina akademija likovnih umjetnosti iz Bosne i Hercegovine i zemalja bivše Jugoslavije

Zainteresovani kandidati/kinje trebaju da dostave sledeće podatke:1. Lične podatke (Ime i prezime, kontakt telefon, adresa stanovanja, e-mail)2. Kratku biografiju3. Deset kvalitetnih fotografija radova (grafičkih listova) rezolucije 300 dpi4. Radovi moraju biti rađeni u tradicionalnim grafičkim tehnikama (fotokopije i digitalni printovi neće biti uzeti u razmatranje)

Način prijave:1. Prijave se dostavljaju isključivo putem e-maila:kulturnicentarudas@gmail.com

Rok za prijavu:1. Konkurs je otvoren do 7. septembra 2018. godine2. Rezultate konkursa Umjetnički savjet će objaviti 14. septembra 2018. godine na web sajtu www.udas.rs.ba

Napomena:1. U KC UDAS moguće je izložiti do 17 radova B1 formata (ovisno o orijentaciji) ili više manjih. Odabrani kandidati/kinje moći će da se predstave isključivo sa grafičkim listovima sa kojima su se prijavili na Javni konkurs, odnosno sa radovima koje je umjetnički savjet odabrao.2. KC UDAS će za odabrane kandidate koji će se predstaviti u okviru manifestacije ''Jesen grafike 2018'' snositi troškove postavke radova, voditelja izložbe, izrade i štampanja kataloga i plakata, najavu i promociju izložbi u sredstvima informisanja, te troškove osvježenja za učesnike i posjetioce tokom otvaranja izložbi.3. Umjetnici koji budu odabrani u okviru kulturne manifestacije ''Jesen grafike 2018'' u obavezi su da ostave po jednu grafiku KC UDAS.

UDAS

za dodjelu izložbenog prostora

u okviru kulturne manifestacije ”Jesen grafike 2018”

JAVNI KONKURS

Humanitarna organizacija „Partner“ je povodom obilježavanja 17 godina postojanja i rada organizovala Poetsko veče pod nazivom „Pozlaćena zalaskom sunca“.

Dosadašnji rad HO „Partner“ su predstavile mr Olivera Mastikosa i Vanja čolić, pod čijim rukovodstvom su postignuti značajni rezultati. Do sada je realizovano preko 70 projekata iz različitih oblasti (zdravstvo, socijalna zaštita, obrazovanje, zapošljavanje, kultura, podizanje svijesti javnosti o osobama sa invaliditetom, jačanje kapaciteta Organizacije itd.), kojima je jedinstven cilj bio ispunjenje vizije Organizacije, a to je „Obezbjediti jednake mogućnosti za sve građane“.

Nakon kratkog podsjećanja na rad HO „Partner“ održana je promocija knjige pjesama Jovana Kuzmića DANINA „Pozlaćena zalaskom sunca“, čiji je izdavač Humanitarna organizacija „Partner“. O samoj knjizi su govorili recenzent prof. dr Ostoja Đukić, te Vanja Čolić, koja je pročitala dio recenzije prof. Dare Stojiljković. Poeziju su čitali Drago Tomašević i Vinko Lolić.

Učenici Muzičke škole „Opus-conmusica“ iz Banjaluke Vanja Knežević i Tamara Čavić, iz klase nastavnice Ivone Sari i nastavnik gitare Sandi Popović su uveličali ovaj događaj, te im se i ovim putem zahvaljujemo.

Na samom kraju promocije, gostima se obratio i autor knjige. Prema njegovim riječima: „Knjiga, koju smo promovisali, je mali ali kvalitetan zbir pjesama u kojima je metrika i gradacija stiha dovedena, takoreći, do savršenstva. Tako kažu recenzenti, a pogotovo, ako to kaže neko ko je ušao u srpsku antologiju književnosti, tj. Dara Stojiljković, mi nemamo izbora nego da joj vjerujemo jer, ako pjesnik pohvali pjesnika ili glumac glumca tu nema dileme. Priča se da su umjetnici iz te dvije grane najsujetniji i da im je od svega najteže pohvaliti kolegu. Pjesme, koje su u ovoj zbirci, sam pisao i u njoj ih tako poredao da imaju uzlazno – silaznu, nježnu, emotivnu putanju, da onaj ko ih čita ima osjećaj da zajedno sa njim plovi po malim i velikim talasima beskrajnih mora ljubavi. Pjesma da bi bila dobra mora da bude emotivna, jasna, razumljiva, da prijanja za uho dok se sluša, da u čitaocu probudi emocije, tako da čitalac ne mora da se pita šta je pjesnik htio da kaže. Upravo su takve sve moje pjesme, bez primjese bilo kakve filosofije – jasne i čiste“.

Promociji su prisustvovali predstavnici Grada Banjaluka, predstavnici organizacija osoba sa invaliditetom, članovi i prijatelji Humanitarne organizacije „Partner“. Njihova podrška kroz sve ove godine nam je podstrek da i ubuduće jednako predano radimo na tome da osobe sa invaliditetom postanu ravnopravni članovi društva.

KNJIGA POEZIJE „POZLAĆENA ZALASKOM SUNCA“

OBILJEŽILA GODIŠNJICU RADA HO „PARTNER“

Oni koji nisu mogli da prisustvuju Poetskoj večeri „Pozlaćena zalaskom sunca“ kako je bilo na istoj, mogu vidjeti na fotografijama nastalim kroz objektiv fotografkinje Tee Jagodić volonterke i prijateljice Humanitarne organizacije „Partner“.

Vanja Čolić

Tea Jagodić

11

Tea Jagodić

Foto zapis sa promocije knjigePOZLAĆENA ZALASKOM SUNCA

12

Ljepota ne treba da bude određena veličinom, godinama, bojom kože ili izborom roda – ljepota je za sve.

Keli Knoks je model koji zastupa različitosti s cijem da podriva društvene konstrukte o invalidnosti i da promjeni svevažeći ideal ljepote. Uvrštena je među 100 najuticajnijih osoba s invaliditetom Britanije. Ovo je njeno pismo društvu:

Društvo, misliš da možeš da me definišeš? Etiketiraš? Šabloniziraš? Omalovažavaš?Kao da mi je potrebna tvoja dozvola ili odobrenje da budem srećna, vrijedna, lijepa ili uspješna?Moje tijelo nije izvinjenje.Rođena sam kao ratnica.Pokušaj da me upucaš. Ustajaću iznova i iznova.Osudi me. Dokazaću da griješiš.Čime te to invaliditet toliko zastrašuje?Da li te moje tijelo vrijeđa?Ne možeš još dugo bježati od nas.Neki od nas imaju gepardove noge i električna kolica, uhvatićemo te.Zašto misliš da je neophodno da budemo isključeni iz tvog svijeta?Ah, dobro, ako učiniš da se osjećamo dovoljno nevidljivima, možda ćemo nekom magijom nestati, pa nijedna osoba s invaliditetom više neće hodati niti se kotrljati po zemlji?Kako smješno zvučiš!O, shvatam, ako imamo sva četiri uda, možemo da vidimo, čujemo, hodamo, govorimo i posjedujemo 'normalne' socijalne vještine, onda prolazimo tvoj test čovječnosti?Kako bi moj tata rekao – istekao ti je rok trajanja.Idi u korak s vremenom, ovo je 2017! Probudi se!Možeš nas zvati invalidima, ali ti si ono što nas onemogućuje svojim ustajalim stavom.Misliš da je invaliditet nešto čega se treba stidjeti?

Keli Knoks

“NE POKUŠAVAJ DA SE UTOPIŠ, STVORENA SI DA SE ISTAKNEŠ!”

13

Stidim se tebe.Toliko je gorih stvari na ovom svijetu: neljubaznost, okrutnost, sebičnost, nepoštenje, šteta, zlo, prevara, laž, neiskrenost, arogancija, nepoštovanje, bezobrazluk, pakost, nasilje i grubost.

Invaliditet nije = slabInvaliditet nije = bezvrijedanInvaliditet nije = ružanInvaliditet nije = nemoderanInvaliditet nije = nemoćanInvaliditet nije = nesposobanInvaliditet nije = slomljen

Nisam se rodila u ovom tijelu da budem ugnjetavana.Rodila sam se u ovom tijelu da doprinosim.Da pomažem, iscjeljujem i osnažujem.Isijavam tako jaku svjetlost da me ne možeš ignorisati.Ohrabrujem druge da pronađu predivnu svjetlost unutar sebe i da zasijaju kao neprolazno sunce.

Ovo sam ja. Jesam li ja tvoje opažanje invaliditeta? Nisam dovoljno lijepa zato što mi tijelo nije simetrično?

Za milione mladih djevojaka, žena, dječaka i muškaraca svuda u svijetu:

Lijep(a) si.Važna / važan si.Vrijedna / vrijedan si.Jak(a) si.Moćna / moćan si.Prati svoje snove.Možeš sve.Barijere postoje da bi se rušile. Uruši ih.Ne pokušavaj da se utopiš, stvoren(a) si da se istakneš.To što si različit(a) znači da praviš razliku.Pogledaj šta si sve već preživjela / preživio.Rođen(a) si da ovo radiš.

Izvor: http://kellyknox.com/dear-society/

Urednica: Dušica Lipovac

Redakcija:Vanja Čolić

Olivera MastikosaBiljana Nedić

Vera Bošković Tijana Ćup

Drago Vučenović

Za izdavača: Tanja Mandić ĐokićTehnički urednik: Jovan Kuzmić

Prelom: Želјko Vidović

Adresa redakcije:HO „Partner“

Informativni centarSrđe Zlopogleđe 55

Banja LukaTel/faks: 051 250 731

E-mail: partner@teol.netwww.hopartner.org

Pripremio: Jovan Kuzmić DANIN

Ovo je priča o dva prijatelja koji su se igrom slučaja našli u pustinji. Hodajući tako ko zna već koliko časova počeli su da se svađaju. Nakon duge i mučne rasprave, jedan je udario drugoga. Udareni se osjetio jako povrijeđeno, ali je bez riječi napisao ovo na pijesku:

“Danas sam dobio udarac od mog najboljeg prijatelja.”

Produžili su tako sve dok nisu konačno stigli do jedne oaze. Odlučili su da se odmah okupaju. Onaj što je dobio udarac zamalo što se nije udavio kupajući se, ali život mu je spasio onaj drugi. Kad je došao sebi, taj što se zamalo nije udavio, uklesao je u jednom kamenu ovu rečenicu:

“Danas mi je najbolji drug spasio život!”

Drugar koji je udario svog najboljeg prijatelja pitao ga je:“Kad sam te udario ti si napisao na pijesku, a sad klešeš

u kamen, zašto?”

Drugar mu je odgovorio:“Kad neko napravi nešto loše, to treba da zapišemo na

pijesku da bi vjetrovi izbrisali, ali kad neko uradi nešto dobro, to treba uklešemo na kamenu da ništa ne može da ga izbriše!”

Nauči se da zapisuješ rane na pijesku, a sreću ukleši u kamen.