List župe sv. Filipa i Jakova - Potravlje

GODIŠTE IV. KORIZMA 2015. Br. 1 (8)

2 Potravnik

IZ ŽIVOTA ŽUPE

Proširenje ulaza u župno

dvorište i gradnja novog,

betonskog zida (lijevo)

Ivan Gašpar i Anđa r. Bešlić

sv. Misom slavili 50. g. braka.

Rodili su 11 djece. Imaju 19

unučadi i 5 praunučadi.

ĆESTITAMO!

U Maljkovu, 8. II. 2015. kršten Josip Bilandžić šesto dijete Marka i Jasne r. Barać - Čestitamo

3 Potravnik

Dragi župljani!

Težnja za vječnom i potpunom srećom traži naše uskrsnuće. Ali zato moramo “očistiti stari kvasac” i postati “novo tijesto”, obući se u novoga čovjeka po Isusu Kristu. Tek takvi moći ćemo čuti onaj slavni za nas izgovoreni i nama upućeni uskrsni usklik. ALELUJA! On živi!

Iz vjere u uskrsnće vjernik kao iz nekog rezervoara crpi svjetlo i snagu, stavlja se u službu Pobjedniku smrti, da bude Kristofor, nosilac Krista, da bude ne sam piksida, već i pokaznica u kojoj se ona izlaže na molitvu da se vidi i drugima svjedoči Krista. Zato se isplati biti dobar kršćanin i hrabro svjedočiti za Isusa. Glas korizmenog zvona neka i nas potakne da skrušena srca krenemo k izvoru mira, da pristupimo sakramentu Božjeg milosrđa. Ovo korizmeno, preduskrsno vrijeme idealna je prilika da preispitamo svoj životni put, da vidimo da nismo, možda, zašli s njega. Stići Bogu, svome zadnjem životnom cilju, može se jedino koracajući putem koji nam je Isus pokazao. On nam je donio istinu koja čovjeka ne zarobljava. Moramo upoznati sebe. A točnu sliku o svojoj nutrini moći ćemo dobiti ako češće budemo stajali sami pred ogledalom svoje savjesti.

Želimo li napredovati, svakoga dana moramo izvojevati makar i sasvim malu pobjedu nad svojim tijelom i njegovim slabostma. Ta pobjeda može biti jedna popušena cigareta manje ili odbijanje masnog obroka koji “tako privlačno miriše”. Sa svakom tom pobjedom činimo nešto dobro za svoje tijelo, ali i jačamo moć dominacije naših misli nad slabostima i prohtjevima tijela. Tako trebamo gledati pokoru i odricanje o kojima je riječ u ovo preduskrsno vrijeme, a ne kao nametnuti teret nečije samovolje. Vjeru treba čuvati, za vjeru se treba moliti, u vjeri treba dozrijevati, rasti.

Zdvojili bismo Isuse, da nisi opet izašao na obalu. Da nam se opet nisi približio na putu. Da nisi danas opet, pobjednički, sav sjajan i uskrsnuo, unišao u naš zbor da nam kažeš: “Mir vama! Ja sam. Ne bojte se!”

Vaš župnik fra Stanko Dotur

P O T R A V N I K List župa sv. Filipa i Jakova - Potravlje

GODIŠTE IV. KORIZMA 2015. Br. 1 (8)

Potravnik 4

FraK

OBRAĆENJE

Korizmeno vrijeme je vrijeme sabranosti, razmišljanja, molitve,

pokore i dobrih djela. A sve je to otvaranje duše Božjem svjetlu da u

tom svjetlu uđemo iskreno i hrabro u svoju savjest. Što nam tako

rasvijetljena savjest kaže: je li naš život u skladu s programom života

koji nam Bog predlaže u svojim zapovijedima, sažetim u zapovijedi

ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Nažalost, i kršćanin može svojim životom biti udaljen od Boga,

može živjeti na poganski način. Ali Otac ga ljubi i onda ako sagriješi jer

ga čeka da se obraćenjem vrati u Očev zagrljaj!

Nismo li na Čistu srijedu bili posipani blagoslovljenim pepelom uz

riječi: »Obratite se i vjerujte Evanđelju!« Stoga je korizma milosno

vrijeme Božjeg poziva na obraćenje, na povratak izgubljenih sinova

i kćeri k Ocu milosrđa! Isus je svojim slušateljima govorio o obraćenju. Možemo kazati da je

cijelo Sveto pismo Božji poziv na obraćenje. Tako u knjizi proroka

Ezekijela čitamo: »Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela i

grijeh vam vaš neće biti na propast! Odbacite od sebe sva nedjela koja

ste činili, i načinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome

Izraelov? Ja ne želim smrti nikoga koji umire - riječ je Gospoda Boga.

Obratite se, dakle, i živite!« (Ez. 18,30.32).

U korizmenom čitanju čujemo i proroka Izaiju: »Ovo govori

Gospodin Bog: 'Ako se bezbožnik odvrati od svojih grijeha što ih počini

i bude čuvao moje naredbe i vršio pravo i pravicu, živjet će i neće

umrijeti. Sva njegova nedjela što ih počini bit će zaboravljena; zbog

pravednosti što je čini, živjet će. Jer, zar je meni do toga da umre

bezbožnik - riječ je Gospodina Boga - a ne da se odvrati od svojih zlih

putova i da živi?'« (Iz).

Iz tih riječi Svetoga pisma jasno je što znači obratiti se! To znači

temeljitu promjenu grešnog mišljenja, grešnih stavova i stanja; to

znači svjesno i voljno odricanje od vlastitih grijeha, odbacivanje

svojih grešnih stavova i želja da se živi u skladu s Božjom voljom.

Kad grešnik postane svjestan svojih grijeha i odriče ih se, on je time

raspoložen za pomirenje s Bogom, da dobije oproštenje svih svojih

grijeha, da zaživi novim životom u svjetlu Božje milosti.

5 Potravnik

Do takvog preokreta raspoloženja, do takve promjene volje - da se iziđe

iz ovisnosti o grešnosti, da se uđe u novi život - ne dolazi čovjek vlastitom

snagom. To je Božji zahvat u čovjekovoj duši. Savjest se probudi samo

ako je Duh Sveti probudi. Kad čovjeka, kako kažemo, zapeče savjest, tu je

već na djelu Duh Sveti koji uvodi u istinu i privlači na pomirenje. Zato

Crkva u svojim molitvama, u euharistijskim slavljima, u raznim

pobožnostima često upućuje molitve Ocu po Isusu Kristu u Duhu Svetom

za obraćenje grešnika.

Svako iskreno obraćenje grešnika je čudo Božjeg milosrđa. Čudom

Božje milosti obratio se Savao iz Tarza pred vratima Damaska i postao

apostol Pavao. Čudom Božjim obratila se grešnica iz Magdale i postala

pokornicom. Darom Božje milosti zavapio je desni razbojnik na križu:

»Isuse, sjeti me se, kada dođeš u kraljevstvo svoje!« Isus mu reče: »Zaista,

tebi kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!« (Lk 23, 42-43) Jednako je

blizu bio i lijevi razbojnik, ali nije prihvatio milost. Svi se moramo

obraćati. Tko je tako dobar, a da ne bi mogao biti bolji? Otac, bogat

milosrđem, sve nas čeka!

Obraćenje: FraK

Zašto se mijenja datum Uskrsa?

Uskrsni su se događaji Kristova života odvili u okvirima stare židovske

Pashe. On je proslavio svoju vazmenu večeru, proživio svoju muku i smrt

i doživio svoj Uskrs za vrijeme toga židovskoga blagdana. On je tom

blagdanu dao i konačan, svoj smisao, načinio mu novu perspektivu koja

dosiže sam prag vječnog života.

Židovi su slavili Pashu 14. dana mjeseca Nisana. Bio je to sedmi

mjesec židovskoga kalendara, a odgovara našem ožujku i travnju, s

početkom proljeća. U Crkvi se u prvo vrijeme Uskrs nije slavio u svim

krajevima podjednako, ali uvijek u svezi sa židovskom Pashom.

Koncil u Niceju 325. donosi opće pravilo za datum Uskrsa. Uskrs se

od tada slavi u nedjelju koja pada nakon punog mjeseca koji prati

proljetnu ravnodnevnicu, ekvinocij. Tako se Uskrs pomiče između 21.

ožujka i 25. travnja. Otkad je Grgur XIV. godine 1528. reformirao

kalendar (Hrvatski sabor ozakonjuje ga 1587.) istočne crkve ostaju po

julijanskom kalendaru. Tako Blagdan nad blagdanima, kako se u

kršćanskoj predaji zove Uskrs, na žalost ne slave svi kršćani u isti dan.

6 Potravnik

PET PUTOVA POKORE

Ima mnogo putova pokore, raznih i različitih, i svi vode u nebo kaže

sv. Ivan Zlatousti. Prvi put pokore jest osuda grijehâ. Osudi ono u čem

si sagriješio. To je Gospodinu dovoljno za opravdanje. Tko osuđuje

ono u čemu je sagriješio teže će ponovno u to upasti. Nastoj da ti

savjest bude tvoj domaći optužitelj, da ne bi dobio optužitelja tamo

pred Gospodnjim sudom. To je jedan od najboljih putova pokore.

Drugi put, ništa manji od toga, sastoji se u tome da se ne spominje-

mo nepravde što su nam je neprijatelji počinili, da gospodarimo

srdžbom i oprostimo pogreške svoje braće. Tako će nam biti otpušteno

i ono što smo protiv Gospodina počinili. Gospodin veli: Ako oprostite

dužnicima svojim, i vama će oprostiti Otac vaš nebeski.

Treći put je žarka i sabrana molitva koja izlazi iz dubine srca.

Četvrti put pokore je milostinja. Ona ima veliku i obilnu moć.

Ako netko skromno postupa i ponizan je, to isto tako uklanja

grešnost. To nam svjedoči carinik koji se nije mogao pohvaliti dobrim

djelima, ali se umjesto toga duboko ponizio i teškoga se tereta grijeha

oslobodio. Dakle, pet putova pokore su: prvo osuditi grijeh, drugo

oprostiti uvredu bližnjemu, treće pobožno moliti, četvrto dati

milostinju i peto živjeti ponizno.

Nemoj, dakle, besposličariti nego svakodnevno idi tim putovima. To

su laki putovi i ne možeš se izgovarati radi siromaštva. No, ako i živiš

u teškoj oskudici, moći ćeš obuzdati srdžbu, ponizno postupati, us-

trajno moliti i grijeha se kloniti; siromaštvo ti svemu tome neće ništa

smetati. Dapače niti na onom putu pokore na kojem treba dati

milostinju (razdati imetak), za izvršenje zapovijedi ni samo siromaštvo

nam ne postavlja zaprekâ. To je pokazala ona udovica kad je darovala

dva novčića.

Dakle, kad smo naučili način kako ćemo liječiti svoje rane, uzmi

-mo ove lijekove da nakon što pravo zdravlje ponovno zadobijemo,

s pouzdanjem uživamo za svetim stolom, i veselo idemo u susret

Kristu kralju slave da bismo postigli vječna dobra milošću, milosr-

đem i dobrohotnošću Gospodina Isusa Krista.

I. Z.

POKORA

7

Potravnik

“Nebojte se dovesti svećenika bolesniku, to ne znači da

će odmah poslije njega doći pogrebnik” Stara je biblijska praksa dovesti svećenika bolesnku. O tome se

govori u Jakovljevoj poslanici, a s vremenom su potvrđena brojna

ozdravljenja od kojih su neka i čudesna. Papa Franjo je govorio o

tome pred brojnim posjetiteljima i ohrabrio ih, naročito starije od 65

godina, da se ne boje ovog sakramenta.

U trenucima bolesti i trpljenja nismo sami, rekao je papa u katehezi

usredotočivši svoje razmišljanje na sakrament bolesničkog pomazanja.

Vjernike je pozvao da taj čin promatraju kao Isusovu prisutnost uz

bolesnika. Praksa molitve za bolesnika bila je već u apostolsko doba. Isus

je učio svoje učenike da gaje istu osobitu ljubav prema bolesnima i

onima koji pate i prenio im sposobnost i zadaću da nastave širiti u

njegovo ime i po njegovu srcu utjehu i mir, posebnom milošću toga

sakramenta. To nas, međutim, ne smije dovesti do toga da podlegnemo

opsesivnom traženju čuda ili preuzetnosti da je moguće uvijek i u svakom

slučaju postići ozdravljenje. Namjesto toga riječ o našoj uvjerenosti da je

Isus blizu bolesniku i starijoj osobi, jer svaka osoba starija od 65 godina

može primiti taj sakrament, po kojem nam se sâm Isus približava.

Papa Franjo je u katehezi također primijetio kako se vjernici

često ustručavaju pozvati svećenika bolesniku, jer prevladava ideja

da nakon svećenika ubrzo dolaze pogrebnici, što naravno nije istina.

Svećenik dolazi pomoći bolesniku. Njegov je pohod vrlo važan, jer s

njime dolazi i Isus, koji bolesniku pruža nadu. Ne smije se misliti da

je to neki tabu, jer je uvijek lijepo znati da u trenucima patnje i smrti

nismo sami: svećenik i svi koji su prisutni kod bolesničkog pomazanja

predstavljaju naime čitavu kršćansku zajednicu koja se kao jedno tijelo

okuplja oko onoga koji trpi i članova njegove obitelji, jačajući u njima

vjeru i nadu i podupirući ih molitvom i bratskom toplinom. Ali najveća

utjeha dolazi iz činjenice da se u tome sakramentu uprisutnjuje sâm

Gospodin Isus, koji nas uzima za ruku, miluje nas kao što je činio s

bolesnicima i podsjeća nas da mu već pripadamo i da nas ništa – pa ni zlo

i smrt – neće moći odvojiti od njega, rekao je Papa te pozvao vjernike da

steknu naviku da pozivaju svećenika teškim bolesnicima.

BOLESNIČKO POMAZANJE

8 Potravnik

Branimir Bučanović

O USKRSNUĆU

U Bibliji pronalazimo četiri temeljna zapisa o uskrsnuću Gospodina Isusa

Krista: Mt 28, 1-15; Mk 16, 1-13; Lk 24, 1-49; Iv 20, 1-23. Zapisi su pisani od

različitih ljudi, koji su koristili više izvora, a događaju je prisustvovalo više

ljudi. Činjenica da opisi variraju dokazuje istinitost svjedočanstva. Opisi

pokazuju zbunjene, preplašene u nevjerici obuzete svjedoke koji nisu

namjeravali smišljati uvjerljive priče. Oni su svjedočili događaj koji je njima,

baš kao i nama, nevjerojatan, nadnaravan i neshvatljiv.

Valja istaknuti kako nitko nije vidio samo uskrsnuće, ali su učenici i više

svjedoka vidjeli, dotaknuli i razgovarali sa Uskrsnulim.

Zapisi svjedoče da su žene prve uočile događaj. Navode se: Marija Magdalena,

Ivana, Marija, Jakovljeva mati, Saloma i druge. Marija Magdalena se spominje u

sva četiri zapisa. Evanđelist Ivan opisuje i njezin susret s Uskrsnulim.

Žene su došle u osvit prvog dana u tjednu, nedjelja, i uočile da je tijelo nestalo.

Zbog uskrsnuća na taj dan, nedjelja će postati Dan Gospodnji, centralni dan

tjednog kršćanskog bogoštovlja. Bile su zbunjene, u nevjernici i preplašene. Kad

su došle do groba ugledale su anđele, neke od njih samo jednog, neke oba,

anđeli su dali poruku i utjehu. Grob su čuvali stražari, oni su svjedočili dolasku

anđela, koji je bio popraćen potresom, te su doživjeli veliki šok. Odmah su javili

gradskoj upravi što se dogodilo, a oni su njihovu šutnju i zataškavanje platili

novcem.

Žene su zbunjene, preplašene, ali i radosne, otišle javiti učenicima što se zbilo.

Dvojica učenika, Petar i Ivan, otišli su provjeriti vjerodostojnost izvješća. Kad

su došli, ostali su zapanjeni i u nevjerici vidjevši prazan grob. Marija je nakon

odlaska učenika, kako bi se još jednom uvjerila u nestanak Isusova tijela,

provirila i vidjela da nema tijela. Ugledala je dva anđela koji su joj poručili kako

je njezina žalost neutemeljena jer je Gospodin živ. Vrlo brzo nakon tog

razgovora uočila je čovjeka sa kojim započinje razgovor, ispočetka ne shvaća da

je to uskrsnuli Gospodin Isus Krist. U kratkom razgovoru ističe se znakovita

poruka: “Nemoj me držati jer još nisam uzišao Ocu svomu“. Na uskršnje jutro

i tijekom dana bilo je više susreta, a oni će se nastaviti i tijekom četrdeset

dana prije Kristova slavna Uzašašća na nebo (Lk 24, 50-52).

Prije uskrsnog jutra, a neki i poslije, učenici su bili u sumnji, neprihvaćanju,

nevjerici i strahu. Možemo zaključiti kako su bili preplašena skupina ljudi koja

nije vjerovala u takav razvoj događaja. Činjenice uskrsnuća zasnivaju se na

izjavama više svjedoka. Težina se očituje u tome da svjedoci nisu vjerovali kako

je tako što moguće, nisu očekivali da će Isusov život skončati na takav način te

su bili sumnjičavi, prestrašeni i u nevjerici ne samo do, nego i nakon uskrsnuća.

Sve navedeno dovodi do jasnog zaključka, kako nisu izmisli lijepu priču

nego svjedočili događaj povijesti i temelj kršćanske vjere!

9 Potravnik

Nakon prodora Islama u 7. st. i pada južne kršćanske ekumene na potezu od Sirije do Španjolske pod muslimansku vlast, u Rimu i Carigradu, glavnim središtima latinskog i grčkog kršćanstva, kreće se u evangelizaciju barbarskih naroda na sjeveru - Germana (odnosi se na skandinavske narode: Šveđane, Dance, Norvežane, današnje Nijemce i Engleze), Slavena (tu su Hrvati, Poljaci, Česi, Rusi, Srbi, Bugari i drugi slavenski narodi) i Kelta (Irci i Škoti). Prodor Islama na južne obale Mediterana označio je ključnu prijelomnicu. Ovim događajem nastaje jedinsvo mediteranskog prostora a utjelovljavalo ga je nestalo Rimsko Carstvo, te se sada tekovine antike i kršćanstva premiještaju na sjever od Mediteranskog mora u nama danas poznati europski geografski prostor. Tako kršćanstvo povezuje barbarski sjever i antički jug, buduću Europu i stari svijet Mediterana, stapa i pomiruje razlike među tim često suprostavljenim kulturama. Sada se zaista proročki ispunjavaju riječi sv. Pavla: “Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi jedan u Kristu Isusu!” (Gal 3,28). Upravo povezivanje i stapanje ove dvije kulture, jedne visoke antičke civilizacije i one primitivne barbarske, pod okriljem kršćanske vjere dovodi do stvaranja temelja Europe i početka njezine povijesti. Barbarskim narodima kršćanska vjera ne donosi samo vjeru nego i dostignuća antičke kulture čime oni napuštaju plemensku društvenu organizaciju i stvaraju prve društvene i državne institucije te srednjovjekovne države (na ovaj način je nastala i srednjovjekovna hrvatska država). S druge pak strane, kršćanska vjera je uspjela pacificirati tj. smiriti “divlju ćud” barbarskih naroda koja je prijetila uništenjem veličanstvenih dostignuća antičke civilizacije koja zbog svoje moralne propasti i duhovnog sloma nije imala snage i vitalnosti obraniti se od barbarske rušilačke moći. Kršćanstvo je zasigurno utjecalo i na napuštanje robovlasničkog društva koje je u prethodnim razdobljima bilo dominantni gospodarsko-društveni model i kretanje prema feudalnom društvnom ustrojstvu, novim pogledom na čovjeka kako smo gore vidjeli u Pavlovim riečima: “nema više: rob -slobodnjak!” dokidajući time društvenu podjelu koja je obilježila predkršćansku povjest. Kršćanska vjere bila je temelj Europe nastale u srednjem vijeku. Europa je u samim svojim temeljima kršćanska, stoga je istovremeno početak Europe ujedno i početak kršćanske civilizacije srednjeg vijeka. Na taj način je ona “začeta i rođena” u krilu kršćanstva i Crkve. Danas društvene i humanističke znanosti ističu kao glavne izvore europske (zapadne) civilizacije: grčku filozofiju, znanosti i kulturu, rimsko pravo i državu, te kršćansku vjeru s tim da se prečesto namjerno ili ne, prelazi preko činjenice da je upravo kršćanska vjera i Crkva uspjela sačuvati i prenijeti nam do danas te sjajne i velike uzore koje su nam ostavili Grci i Rimaljani. Sv. Benedikt i njegov benediktinski red na prijelazu iz antike u srednji vijek odigrao je ključnu ulogu u utemeljenju krščanske Europe. Benediktinske zajednice raštrkane dijeljem europskog kontinenta, postale su prave “oaze vjere i kulture” u čijim se samostanima “tražeći Lice

Kršćaski temelji početaka Europe - prof. Stipe Kljaić

POVIJEST KRŠĆANSTVA

10 Potravnik

Gospodinovo” prepisivala i nanovo promišljala rimska i grčka baština. Mjesta zvanja zvana universitas u srednjem vijeku bila su mjesta gdje je kršćanin nastojao spoznati svijet kojeg je Stvoritej stvorio što je bio temelj za današnja europska sveučilišta i znanost. (Tako su u srednjem vijeku franjevci odigrali veliku ulogu u radu danas najprestižnijih sveučilišta u Europi i svijetu - Oxforda i Cambridgea u Velikoj Britaniji, a dominikanci na najboljem francuskom sveučilištu—paričkoj Sorboni. Kod nas su primjerice zagrabački isusovci 1669. osnovali gimnaziju koja je kasnje u 19. st. bila temelj prvog modernog sveučilišta u Hrvatskoj). Neprijatelji kršćanstva i Crkve u doba komunizma a i danas s nimalo manjom žestinom napadaju našu svetu vjeru i Crkvu kao protivnike znanosti i ljudskog razuma, što je čista laž s obzirom da su inicijative Crkve odigrale presudnu ulogu u počecima obrazovanja i znanosti. Nažalost mnogi naivni ljudi u Europi prihvatili su ove neistine i okrenuli su se protiv Crkve te odbacili kršćansku vjeru svojih otaca. Išlo se dotle da se srednji vijek nazivao, još i danas naziva “mračno doba” jer srednji vijek kao razdoblje uvelike obilježeno kršćanskom vjerom, nije odgovarao protukršćanskim ideolozima. Mjesta milosrđa u srednjem vijeku zvani hospiciji ili hospitali bila su mjesta gdje je kršćanin iskazivao svoju ljubav i brigu za bolesnu braću čime su stvorili temelje za bolnice i zdravstveni sustav našeg vremena. U arhitektonska i umjetniča bogatstva današnjih europskih gradova spadaju i srednjovjekovne katedrale, mjesta vjere gdje je kršćanin slavio svoga Gospodina. Kako bi se sagradile te velebne građevine koje i nama danas oduzimaju dah svojom ljepotom pokazujući nam originalnost i posebnost u odnosu na sve ostale gradske zgrade, kršćani srednjeg vijeka iz ljubavi prema Bogu obavljali su mnoga odricanja od materijalnih dobara i zemaljskog kruha (katedrale u Šibeniku, Zadru, Trogiru, Splitu i Duborvniku vidljivi su “kameni svjedoci” čvrste i velike vjere naših predaka). Živimo u vremenu kada se želi zanijekati i poreći presudna uloga Crkve i kršćanstva u povijesti europske civilizacije, naime Europska Unija je u svom ustavu, znači u temeljnoj konstituciji te nove, nadnacionalne europske države izbacila i izostavila spomenuti kršćanske korijene Europe što je velika manipulacija i povijesna neistina. Službena ideologija u europskoj i našoj javnosti iskrivljuje istinu i činjenice o povijesti europske civilizacije i kulture. Vjerujmo da će “kamen” koji odbaciše graditelji ove nove Europe uistinu biti “kamen zaglavni” i “kamen temeljac” Europe koja ljubi i poštuje Boga i ljudski život. Mi smo kršćani uistinu pozvani od Boga da ponovno, kao i naša braća u vrijeme sutona i propasti antičke kulture, spasimo riječima i djelima, ovu našu civilizaciju od duhovne i moralne propasti, da pred naletom novog barbarstva i poganstva koji dovodi u pitanje dostojanstvo čovjeka promicanjem života bez Boga Isusa Krista i njegovih zapovijedi ljubavi budemo “svjetlo svijeta” i “sol zemlje”.

Kršćanski temelji početaka Europe - prof. Stipe Kljaić

11 Potravnik

Selo Satrić smješteno je na desetom kilometru ceste koja vodi od

Sinja prema Kninu. Na laktu ceste kod mjesta gdje se prometnica

najviše približila Peručkom jezeru, nalazi se zaselak Prolić u kojemu

su i nekoliko navrata (1970./72. i 78.) pronađeni antički grobovi. Veći

je dio predmeta iz tih grobova dospio u Arheološku zbirku

Franjevačkog samostana, a manji dio u Muzej Cetinske krajine u

Sinju. Predmeti su slučajno pronađeni i u zbirke su dospjeli uglavnom

otkupom, osim u jednom slučaju kada je provedeno, iako nestručno,

arheološko istraživanje.

Ne smijemo zaboraviti da baš ovuda prolaze magistralni putovi koji

iz Salone vode u unutrašnjost provincije, a tu se nalazi i jedna od

najznačajnijih urbanih aglomeracija u rimskoj provicniji Dalmaciji -

Colonia Claudia Aequum (danas Čitluk). Svakako je od posebnog

značaja da se na Gardunu nalazi logor poznate VII legije čije je

prisustvo davalo stvarnu i moralnu podršku rimskom življu.

U arheološkoj zbirci Franjevačkog samostana čuvaju se nalazi iz

1970.: 6 koštanih ukosnica. Upotreba ukosnica ovoga tipa trajala je

vrlo dugo, od 1. - 4. stoljeća, zatim brončano dugme, dio okvira

olovnog ogledala koji je izvana bio kvadratnog, a iznutra kružnog

oblika. Ovakva se četvrtasta ogledala bez drške datiraju u 2.-3. st., a

brojni su primjerci poznati, između ostalog, i iz Bugarske i Male Azije

dakle sa šireg područja istočnog Mediterana. Tu je i dio “željeznog

noža dugačak 10 cm”, vrč v = 15 cm i š = 11,8 cm. Sličnih

primjeraka vrčevima ovoga tipa nema baš mnogo. Za ovakve se

vrčeve kaže da su zadržali gotovo nepromijenjen oblik od 1.-3. st. Tu

je još i plitka bikonična zdjelica na

prstenastoj nozi, sa zakošenim

obodom a datira između 150. i 200.

godine, potom 3 svjetiljke od kojih

firma svjetiljka na čijem se disku

sredini nalahi otvor za ulje, a u kanalu

okrugla rupica za zrak. Na donjoj

strani ima dva koncentrična prstena

unutar kojih je pečat CRESCE/S.

Rimska nekropola u Satriću (Iz Zbornik cetinske krajine 1981.)

NEKROPOLA U SATRIĆU

12 Potravnik

Nalazi iz 1972.

Lončić loptastog tijela na niskoj koničnoj nozi. Slične lončiće nalazimo

u Porto Torresu i na nekropoli u Apoliniji, bikonični tanjur ravnog

dna i širokog gornjeg ruba. Ovaj tip se datira u 2. st. Identičan

primjerak imamo i u Herakleji, a sličan i u Danilu kod Šibenika. Tu je

još balsamarij od svjetlo zelenkastog

stakla. Balsamariji ovakvog tipa u upotrebi

su od 1. do početka 3. st., kao i “lončić s

mrtvačkim prahom i ostacima”.

Nalazi iz 1978.:

Fra Nikola Gabrić kaže kako se Ante Prolić - Panjo kod svoje kuće u

Satriću na podnevnoj strani namjerio na grob sa spaljenin kostima.” Tu

je dio željeznog predmeta izduženog trokutastog oblika. Teško je

kazati o čemu se radi. Možda se radi o dlijetu. Tu je još željezna

strelica i staklena olla od bijelog prozirnog stakla. Ovako nešto

nalazimo na galo—rimskoj nekropoli u Aptu, potom balsamarij

loptasta tijela, bikonični tanjur i svjetiljka kratkog trapezastog i na

vrhu zaobljenog nosa, s ravnim

dnom. Ručica je pločasta i

prošupljena. Na disku je prikaz

borbe Pigmejca i ždrala. Ždral

okrenut na lijevo napada

Pigmejca koji je iskoračio

lijevom nogom, a drugom se

okrenuo prema ždralu. U desnoj

ruci drži mač a u lijevoj štit. Na

dnu je upisano ime proizvođača. Potječe iz 2. stoljeća.

Muzej Cetinske krajine Predmeti iz Satrića dospjeli su u Muzej otkupom

1971. (koštana ukosnica, brončana aplika i svjetiljka)

i istraživanjem 1972. zdjelica od terra nigrae,

balsamarij i ulomke staklene zdjele - sve u oštećenoj

amfori okrenutoj naopako. Navodi se da su svi

Rimska nekropola u Satriću (Iz Zbornik cetinske krajine 1981.)

Bakreno dugme

13 Potravnik

predmeti nađeni u“pepeonom grobu u Satriću kod bunara Stipe Prolića

Antina”. Na disku firma svjetiljke slabo je sačuvan prikaz Jupitra

Amona, a na dnu osrednje sačuvan pečat FORTIS.

NEKROPOLA u Satriću je, nakon one u Ruduši, druga do sada poznata rimska nekropola u

Cetinskoj krajini. Zaključiti je da se radi o nekropoli na kojoj je ritus

sahranjivanja bio inicineracija. Međutim, gotovo svi predmeti sa

nekropole u Satriću slučajni su nalazi, a i onih nekoliko površno

istraženih ne daju nam podatke iz kojih bimo mogli zaključiti o

kolikom je broju grobova riječ. Možemo gotovo sa sigurnošću tvrditi

da nam je sa nekropole u Satriću, za sada, poznato najmanje 6 grobova

sa spaljenim pokojnicima. Da li su grobovi pripadali muškim ili

ženskim osobama? Možemo pretpostaviti da je, od najmanje dva groba

iz 1970. jedan sasvim sigurno pripadao ženskoj osobi, (ukosnice,

ogledalo), a drugi možda muškoj (izgubljeni nož).

Jedini siguran podatak za pripadnost muškom grobu imamo u

nalazu iz 1978. gdje se spominju strelica i dlijeto. Iz iste godine bi se

nalazi male staklene olle i balsamarija možda mogli pripisati ženskome

grobu s obzirom da su se ti stakleni predmeti upotrebljavali za mirise i

različite pomasti.

Možemo kazati da je i područje Cetinske krajine bilo vrlo aktivno

uključeno u raznoliku trgovačku razmjenu robe koja je stizala s

najrazličitijih strana Sredozemlja, pa i onih tako udaljenih kao što je

sjeverna Afrika. Razgranatoj je trgovini svakako doprinosila

isprepletena mreža puteva, pa se mora pretpostaviti jedna cesta i sa

desne strane rijeke Cetine od Aequuma preko Vrlike i dalje.

Treba zaključiti da je u Satriću obzirom na nalaz nekropole,

postojalo rimsko naselje čiji je obim i značaj za sada teško

odrediti, ali koje je, idako u zabačenom kraju makar posredno

uspjevalo komunicirati sa vrlo širokim prostorima. Datacija dijela

nekropole oko sredine 2. st., ili sigurnije u 2. st., pledira, možda, u

prilog mišljenja da se osnivanje naselja sa vanjskim obilježjima

rimske kulture u Satriću, stavi na kraj 1. ili sam početak 2. st.

Rimska nekropola u Satriću (Iz Zbornik cetinske krajine 1981.)

14 Potravnik

Prikupio: Fra Pavao Vučković, Sinj 2015.

SVEĆENICI I FRANJEVCI

ŽUPE SV. FILIPA I JAKOVA U POTRAVLJU

OD 1712. DO 2015.

Prezime i ime Mjesto i god. r. (oko) Mjesto i datum smrti G. života

fra Bartul Aničić Skoko Potravlje, 1745. Zaostrog, 25. 12. 1813. 68.

fra Ante Bandić st. Goranci/Mostar, 1666. Omiš, 8. 3. 1740. 74.

fra Ante Bandić Potravlje, 1717. Split, 24. 12. 1778. 61.

fra Jeronim Bandić Potravlje, 1691. Živogošće, 11. 1. 1776. 85.

fra Josip Bandić Potravlje, 1749. Potravlje, 1. 6. 1797. 48.

fra Petar Bandić Potravlje, 1721. Zaostrog, 30. 8. 1810. 89.

fra Andrija Bešlić Potravlje, 1718. Živogošće, 21. 6. 1766. 48.

fra Ante Bešlić, klerik Potravlje, (?) 1694. Sinj, 12. 6. 1712. 18.

fra Josip Bešlić Potravlje, 1740. Aleksandrija 30. 6. 1781. 41.

fra Paško Budimir Maljkovo, 1776. Sinj, 23. 3. 1805. 29.

fra Petar Budimir Maljkovo, 1739. Sinj, 19. 10. 1779. 40.

fra Paško Bukovac Potravlje, 1711. Split, 20. 6. 1756. 45.

fra Ivan Cvitković Potravlje, 1721. Split, 8. 11. 1751. 30.

fra Ivan Cvitković Potravlje, 1731. Bitelić/Sinj, 13. 3. 1776. 45.

fra Paško Glavurdić (Pezo), brat Potravlje 1701. Živogošće 19. 11. 1747. 46.

fra Ivan Hrgović Kanaet, brat Potr./Satrić 1731. Živogošće, 11. 4. 1797. 66.

fra Filip Hrgović Satrić, 1734. Zaostrog, 4. 5. 1823. 89.

fra Ivan Hrgović Satrić, 1775. Ogorje, 16. 2. 1825. 50.

fra Petar Karapandža Goranci/Mostar, 1689. Živogošće, 23. 4. 1765. 76.

fra Grgo Kotromanović Potravlje, 1738. Sinj 31. 8. 1806. 68.

fra Petar Kunac Potravlje, 1770. Sinj, 4. 9. 1818. 48.

fra Nikola Mangjeralo Potravlje, 1742. Zaostrog, 13. 6. 1812. 70.

fra Josip Marulović Hajduk Potravlje, 1706. Živogošće, 9. 5. 1756. 50.

fra Josip Marulović Hajduk Potravlje, 1743. Sinj, 29.10. 1809. 66.

15 Potravnik

Prezime i ime Mjesto i god. r. (oko) Mjesto i datum smrti g. života

fra Josip Marulović Hajduk Potravlje, 1743. Sinj, 29. 10. 1809. 66.

fra Lovre Pezo, brat Potravlje, 1780. Živogošće, 15. 4. 1851. 71.

fra Stjepan Primorac Potravlje, 1756. Muć/Neorić 1. 11. 1789. 33.

fra Ivan Pripuzić Kunčević Potravlje, 1732. Potravlje, 17. 11. 1757. 25.

fra Ivan Prolić Satrić, 1775. Živogošće, 18. 1. 1848. 73.

fra Hilarije Skočibušić Satrić, 1728. Živogošće, 1. 8. 1778. 50.

fra Ilija Soldić Satrić, 1747. Muć D./Sinj, 24. 1. 1807. 60.

fra Luka Soldić Satrić, 1704. Potravlje/Sinj 12. 6. 1766. 62.

fra Mijo Titlić Potravlje, 1735. Sinj, 1. 7. 1813. 78.

fra Stipe Bešlić Potravlje, 2. 1. 1961.

fra Filip Budić Potravlje, 29. 4. 1969.

fra Josip Cvitković Potravlje, 13. 9. 1965.

fra Jure Hrgović Satrić, 10. 12. 1977.

fra Mladen Prolić Satrić, 14. 2. 1970.

fra Pavao Vučković Maljkovo, 21. 8. 1940.

Napomena: U ovom popisu doneseni su franjevci iz sela koja danas pripadaju župi

Potravlje, a to su Potravlje, Satrić i Maljkovo. U početku utemeljenja župe Potravlje još su

pripadala sela Zasiok (do 1780.) i Zelovo (do poslije 1925.), a dogodilo se to i s

prezimenima koja su ista u župi Potravlje i u okolnim bližim i daljim selima, da su neke

franjevce pisali da su iz Potravlja, ali i obratno. Evo tih slučajeva:

Bandić, za neke se jednom navodi da su iz Potravlja a drugi put da su iz Zasioka; Bilandžić fra

Ivan iz Maljkova, a vjerojatnije je iz Krušvara + Sumartin, 8. 6. 1868. u 76. god.; Bitunjac fra

Vjenceslav iz Potravlja, a vjerojatnije je iz Muća + Živogošće, 1. 4. 1815. u 78. god.; Budimir

fra Ivan iz Maljkova, a vjerojatnije je iz Brnaza + Sinj, 10. 2. 1794. u 35. god.; Delić fra Ante iz

Potravlja, a vjerojatnije je iz Muća + Zasiok, 9. 8. 1790. u 45. god.; Liović fra Frano iz

Potravlja, a vjerojatnije je iz Zasioka + Živogošće, 11. 9. 1776.; Liović fra Grgo iz Potravlja, a

vjerojatnije je iz Zasioka + Živogošće, 14. 5. 1751.; Liović fra Ivan iz Zelova, a vjerojatnije je

iz Zasioka + Živogošće, 23. 9. 1824.; Majić fra Bernardin iz Potravlja, a vjerojatnije je iz

Ugljana + Omiš, 20. 7. 1787. u 77. god.; Rosić fra Ivan iz Potravlja, a vjerojatnije je iz Muća

+Prgomet, 22. 3. 1792. u 63. god. i Rosić fra Petar iz Potravlja, a vjerojatnije je iz Muća

+Zaostrog, 4. 1. 1809. u 74. god.

Svećenici i franjevci župe sv. Filipa i Jakova u Potravlju od 1712. do 2015.

16 Potravnik

OSVRT NA GOSPODARSKI ŽIVOT - 2. dio Priredio: Ante Kojić

POTRAVLJE U 18. I 19. ST.

Potravlje – osvrt na gospodarski život u 18. i 19. stoljeću – 2 dio

Zahvaljujući austrijskoj vlasti koja je uvidjela potrebu stvaranja

stabilnog katastra (svrha katastra je točno utvrđivanje vlasništva koje

omogućuje bolju naplatu poreza) za 19. stoljeće imamo mnoštvo

podataka iz kojih možemo isčitati „stanje“ naših sela. Katastarska

izmjera rezultirala je mnoštvom dokumenata koje se nalaze u fondu

Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju (AMID) a čuvaju se u Državnom

arhivu u Splitu. Ti dokumenti (preliminarni opis granice sela - 1830.,

katastarske mape - 1832., zapisnik čestica zemlje – 1833, definitivni

opis granice sela - 1833., ekonomski opis sela - 1844., zapisnik čestica

zgrada – 1833. i 1846. itd.) važan su izvor iz kojeg se mogu

vjerodostojno isčitati demografsko, socijalno i ekonomsko stanje sela.

No prije nego li prijeđemo na austrijski katastar donijet ćemo dva

zanimljiva javnobilježnička ugovora. Prvog su sklopili 09.07.1817.

Cvitko Kunac pok. Ante i Martin Perković pok. Stipe, trgovac u Sinju

kojim se Kunac obvezao isporučiti Perkoviću 2000 oka klaka i to 20

konja, 100 oka po svakom konju, za cijenu od 120 lira, tj. 6 lira po

svakom konju, do 15. kolovoza tekuće godine. Klak je morao biti dobre

kvalitete i bez kamenja. Perković je platio Kunca žitom u vrijednosti od

45 lira po tržišnoj cijeni, a ostatak u novcu, dijelom odmah a dijelom po

isporuci ugovorene robe. Drugi ugovor sklopili su 20.08.1832. godine

Ante Maić pok. Duje i Petar Kotromanović - Biće pok. Ante kojim

Maić prodaje Kotromanoviću oranice „Vrtlinu“ i „Poprikušu“. Ugovor

je zanimljiv jer se radi o kovaču Kotromanoviću kojim se on

„dobrovoljno obvezuje dok je živ Majiću i njegovoj obitelji besplatno

raditi sve što se može od željeza napraviti a potrebno mu je za

poljoprivredu ili neku drugu svrhu“.

I lončarska proizvodnja je prepoznata kao značajna i kvalitetna.

Šime Peričić donosi podatak da su godine 1841. u selima Potravlje i

Satrić egzistirala 22 lončara, koji su izrađivali lončarske predmete

odlične kvalitete i trajnosti. Kotač i strug su bili jedini alati koje su

17 Potravnik

OSVRT NA GOSPODARSKI ŽIVOT u 18. i 19. st. - 2. dio Priredio: Ante Kojić

rabili pri oblikovanju glinenog tijesta u izradi lončarija raznih oblika. I

Francesco Carrara naglašava kvalitetu lončarije iz Potravlja, Dicma i

Ugljana (La Dalmazia descritta 1846.)

Podaci u tablici su iz Operata (Operato dell´Estimo censuario del

Comune) 1844. godine.

Operat također ističe lončarsku proizvodnju, pa naglašava da su

seljani svakodnevno na konjima transportirali na tržnicu u Sinj, ali i

druga mjesta dva tovara lončarije, a vrijednost svakog od njih iznosila

je otprilike 2 fiorina i 30 karantena. Ne postoji podatak po kojoj cijeni

su se ti lončarski proizvodi prodavali, ali usporedbe radi možemo

iznijeti podatak koji donosi Šime Peričić kada piše o lončarstvu

stanovnika Žegara i Bilina, i navodi da je svaki tamošnji lončar

godišnje pravio 150 – 200 lonaca, koji su bili lošije kvalitete i prodavali

su se po cijeni od 3 – 5 karantena, okolnom stanovništvu.

Za naše selo posebno je važno naglasiti značaj katastra PO

Vučipolje, jer su skoro sve obitelji (plemena) u toj poreznoj općini

imali značajne posjede od vučipoljskog i dabarskog polja pa sve do

Vrdova (radi se o stanovnicima Potravlja a ne o istim prezimenjacima

iz Vučipolja ili Zasioka). Najveći posjednici bili su: Kotromanovići

18 Potravnik

KADA BI...

Kada bi riječ LJUBAV

Toliko snažna bila

Da ne bude više mržnje

Da svi zbog sreće lete i bez krila

Kada bi riječ MIR

Odjeka imala u svijetu

Da živimo bez okova zla

Osmijeh bi dali svakom djetetu

I kada bi riječ VJERA

Prebivala među svima

Tada bi ljubav i mir

Učinila ljude sretnima

OBLAK

Jedan je oblak sunce skrio

Spustio se na rijeku da bi vode pio

A kad tamo siđe

Rijeka osta gluha

Malo bliže priđe

A ona sasvim suha

Oblak od tuge poče suze liti

I gle čuda

Rijeka uze vodu piti

Zahvali rijeka oblaku

Što joj život vrati

I pozove ga kad je blizu

Da obavezno svrati. (Josipa V.)

(13 jugera i 1016 klaftera), Budići (12-67), Ante Cvitković (11-30),

Prološčići (9-1155). Drugi značajniji posjednici su bili: Kudrići (6-

1282), Kunac Pavao (6-174), Bešlić (6 – 1352), Titlić (6-1234), Jurić

(5-807), Sađak (5-67), Bandić (4-1167), Kojić (2-206). Ivan Kudrić je

imao i tri oranice u Koljanima ukupne površine 679 klaftera. Zgrade

(pojate, sjenike, ruševne) imali su samo Prološčići, Kotromanovići,

Cvitkovići, Bandići (nisu imali stojne kuće). Vremenom su se ovi

posjedi prodali iz raznih razloga (udaljenost, krize, iseljavanja) tako

da danas ni oni najstariji ne znaju za nekadašnje posjede na predjelima

Razdolje, pod Gradinom, Rakanovac, Plestinac, Lakat, Luke itd. Za

ilustraciju donijet ćemo nekoliko primjera.

► Andrija Kunac p. Mije prodao je 14.01.1829. Anti Domnjanoviću

Andrijinom iz Vučipolja 3 komada oranica na predjelu Vrdovo

► Grgo Prološčić pok. Mate prodao je 20.12.1837. Ivanu Barišiću

Antinom 8 komada oranica na predjelu Debelo brdo – Vučipolje.

►Jakica i Marta Biće pok. Nikole prodale su 10.01.1855. svom bratu

Anti svoju očevinu a među posjedima u PO Vučipolje se nalazila i

stara kuća s bunarom na predjelu Razdolje – Vrdovo, oranice na

predjelu Plestinac itd.

OSVRT NA GOSPODARSKI ŽIVOT u 18. i 19. st. - 2. dio Priredio: Ante Kojić

19 Potravnik

PAPE U POVIJESNOM HODU HRVATSKOG NARODA

PAPE I HRVATI

Svaki katolički narod oslanjao se u svojoj povijesti na pomoć iz Rima i dobivao podršku od papa. Hrvatski narod tu je pomoć i podršku imao i osjetio u svim presudnim časovima svoje povijesti. Evo nekoliko slučajeva.

Prvi kontakti Hrvata s papinstvom zbili su se ubrzo nakon njihova doseljenja, za vrijeme pape Ivana IV. (640.-

642.). Mnogi misle da je on iz Solina. Taj papa poslao je opata Martina u Istru i Dalmaciju da otkupi moći dalmatinskih mučenika. Poslije ih je pohranio u krstionicu kraj Lateranske bazilike. O tome i danas svjedoče slike na mozaicima u toj krstionici. Ima svjedočanstava da je već tada započelo pokrštavanje Hrvata.

Bizantski car Konstantin Porfirogenet sredinom 10. st. u svom djelu “O upravljanju carstvom” govori da su Hrvati sklopili savez sa sv. Petrom kako oni neće nikoga napadati, a ako njih tko napadne branit će ih Bog i sv. Petar. Misli se da je to bilo u vrijeme pape sv. Agatona (678.-681.) koji 680. javlja caru Konstantinu Pogonatu da misionari uspješno propovijedaju među Slavenima (Hrvatima?), Kardinal Kuharić je često znao reći da se ta pomoć Božja i sv. Petra (Pape) jasno očitovala u vrijeme Domovinskog rata.

Nakon što je 879. knez Branimir zavladao Hrvatskom kneževinom, poslao je pismo papi Ivanu VIII. (872.-882.) s molbom da prizna njegovu vlast i da blagoslovi Hrvatsku. Papa Ivan VIII. to je učinio pismom od 7. lipnja u kojem priznaje hrvatsku, a Branimiru “zemaljsku vlast”. To je imalo snagu priznanja najviše crkvene i svjetovne vlasti. Papa u pismu kaže: Dragom sinu Branimiru. Čitajući pismo tvoga gospodstva, što si ga poslao nama po časnom svećeniku Ivanu, našem povjereniku, razabrah jasnije od sunca koliku vjeru i iskreno štovanje gajiš prema Crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prema nama. Pa jer voljom Božjom ponizno ispovijedaš kao dragi sin biti u svemu vjeran i pokoran svetom Petru i nama, koji smo po milosti Božjoj namjesto njega: zato uvelike zahvaljujemo tvojemu gospodstvu ovim našim apostolskim pismom, pa te s očinskom ljubavlju kao najmilijega sina primamo i u duhu grlimo … Kad smo naime na dan Uzašašća Gospodnjega služili misu na žrtveniku svetoga Petra, digosmo ruke u vis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju, da možeš… sretno i sigurno vladati zemaljskom kneževinom…

Uporaba glagoljice na hrvatskom tlu prvi se put spominje 925. u pismu pape Ivana X. (914.-928.) hrvatskom kralju Tomislavu. Ona je pismo bizantskih misionara nastalo u vrijeme njihove misijske djelatnosti

20 Potravnik

među Hrvatima. To se dogodilo mnogo prije nego je bizantski car poslao braću Ćirila i Metoda u Moravsku. Glagoljsko pismo u bogoslužju nalazi papa na dalmatinskim otocima i priobalju.

Papa Grgur VII. (1073.-’85.) imao je viziju ujedinjene Europe i cijeloga svijeta. Na čelu tog zajedništva bio bi Kristov namjesnik - papa koji bi imao glavnu i zadnju riječ u postavljanju i skidanju svjetovnih vladara. Hrvatski kralj Zvonimir priklonio se tome savezu i papa mu 1075. šalje po svom izaslaniku opatu Gebizonu kraljevsku krunu. Zvonimir je okrunjen u crkvi sv. Petra u Solinu. Vladao je i Dalmacijom koja je u to vrijeme obuhvaćala otoke i samo priobalne gradove. O njegovoj vlasti nad otocima svjedoče creske laude i Bašćanska ploča. Prigodom krunjena obvezao se u svemu i svugdje čuvati vjernost Apostolskoj Stolici riječima: Ja Demetrije koji se zovem i Zvonimir, milošću Božjom knez Hrvatske i Dalmacije, kojega si ti, Gospodine Gebizone, pošto si kao poslanik Apostolske Stolice primio vlast od gospodina našega papa Grgura, u solinskoj crkvi sv. Petra, nakon zajedničkog i složnog izbora čitavog svećenstva i naroda, zastavom, mačem, žezlom i krunom uveo u upravu kraljevstva i postavio za kralja, tebi se zavjetujem, obećavam i obričem da ću stalno ispunjavati sve što mi časna Njegova Svetost naloži… Zaštićivat ću siromahe, udovice i siročad… Protivit ću se prodaji ljudi i uz pomoć ću se Božju pokazivati pravedan u svemu što je u skladu s pravdom.

Prvi papa za kojega se sigurno zna da je stao na hrvatsko tlo bio je Aleksandar III. (1159.-1181.) 12. ožujka 1177. dospio je u Zadar.

Papa Inocent IV. (1243.-1254.) 31. ožujka 1248. daje povlasticu senjskom biskupu Filipu da može glagoljati gdje god postoji taj običaj. Time su postavljeni preduvjeti za “Zlatni vijek hrvatske glagoljske kulture” koji završava glagoljskom tiskarom modruškog biskupa Šimuna Kožičića Benje u Rijeci 1531. U vrijeme turske opasnosti, pape su svesrdno pomagale Hrvatsku. Posebno se istakao Pijo II. (1458.-1464.). Posebno je bio povezan s Frankopanima kojima je pomagao u svemu u čemu je mogao. Tako je Stjepanu Frankopanu dopustio 1460. da premjesti biskupsko sjedište iz Krbave u njegov Modruš i da se biskupija ubuduće zove Modruška. Iste godine osnovao je biskupiju u Otočcu na molbu Stjepanova brata Sigismunda. Ni jedno ni drugo nije u ono vrijeme predstavljalo neke pastoralne koristi. Pozvao je u Mantovu europske vladare da se dogovore kako bi složno udarili na Turke. Tu je bio i Stjepan Frankopan s krbavskim biskupom (i prvim modruškim) Franjom. Kada poziv nije polučio osobit uspjeh, stavio se osobno na čelo kršćanske vojske i krenuo prema našim

PAPE U POVIJESNOM HODU HRVATSKOG NARODA

21 Potravnik

krajevima u prvom redu da oslobodi Bosnu koja je 1463. pala pod tursku vlast. Dubrovčani su se već pripremali na doček pape u svom gradu. No, papa se razbolio i umro prije nego je prešao preko Jadrana. On svakako najbolje simbolizira svu onu pomoć i sva nastojanja papa da pomognu Hrvatima u vrijeme njihove borbe na život i smrt protiv moćne turske države. Može se reći da je turska sila upravo na našem prostoru “slomila zube”. Zahvaljujući najviše podršci koju su Hrvati imali u papinstvu.

Naša historiografija mnogo se bavila pitanjem je li papa Siksto V. (1585.-1590.) bio Hrvat. On to izrijekom nije nigdje potvrdo, ali ostaje činjenica da je rođen u kraju koji je bio naseljen izbjeglicama iz Hrvatske i da je u Rimu, uz Tiber, dao izgraditi crkvu i gostinjac za Hrvate. Mogli bismo reći da je na Hrvate mislio i za njih mnogo učinio. Jedna od teorija o njegovom hrvatskom podrijetlu oslanja se na njegovo prezime Peretti. Pera u hrvatskom znači kruška. To bi značilo da potječe iz nekog našeg mjesta Kruščica. Takvih mjesta ima više. Još bolji dokaz za njegovo hrvatsko podrijetlo jest činjenica da je Hrvatima na istaknutom rimskom mjestu dao sagraditi crkvu i gostinjac, bilo one koji su došli, bilo za one koji su dolazili u Rim.

Važan događaj za hrvatski narod zbio se 1852. kada je osnovana Zagrebačka nadbiskupija i metropolija. Od svoga osnutka pa sve do te godine, Zagreb se nalazio unutar mađarskih metropolija (Ostrogon i Kaloča). Do tog crkvenog uzdignuća moglo je doći tek nakon velikih promjena na državnom polju. Naime, hrvatski ban Josip Jelačić, ne samo da je spasio Hrvatsku da ne postane jedna od mađarskih pokrajina, nego je izborio njezin mnogo bolji status unutar Monarhije. Na vojnom i drugim poljima imao je toliko uspjeha da su ga hrvati u najvećim nevoljama zazivali da ustane i da se bori za njih. (Ustani bane..) U to vrijeme na papinskoj stolici bio je Pijo IX. (1846.-1878.). Na prijedlog bana Jelačića i Bečkoga dvora, papa je 1852. podigao Zagreb na rang nadbiskupije i metropolije i kao njezine područne biskupije odredio Senjsku i Modrušku ili Krbavsku, Đakovačku ili Bosansko-srijemsku, te Križevačku (grkokatoličku) biskupiju. Time su na značenju i važnosti dobili zagrebački nadbiskupi. Zagreb je u mnogočemu i prije bio kulturno i političko središte svih Hrvata, a tada je nadošla i ova crkvena dimenzija koja je pridonijela jačanju njegove središnje uloge pod raznim vidovima.

Kada bismo tražili papu kojemu su Hrvati bili najviše na srcu, to je svakako Ivan Pavao II. On je tri puta posjetio Hrvatsku. Često je znao reći da je iz Bijele Hrvatske.

PAPE U POVJESNOM HODU HRSVATSKOG NARODA

22 Potravnik

Niti jedna pogreška nije tako pogubna kao pogreška u procjeni tko je Isus.

Bog nas uvijek dočekuje raširenih ruku.

Jedno dobro djelo može nas više naučiti o Božjoj ljubavi nego brojne

propovijedi.

Za kršćane je umiranje posljednja noć na zemlji prije buđenja u nebu.

Bože, pomozi mi da ne budem prepreka zbog koje netko ne može vidjeti tebe

Što ćete učiniti s Isusom je najznačajnija odluka u vašem životu.

Golgota otkriva svu ozbiljnost našega grijeha i beskrajnost Božje ljubavi.

Kršćanski život nije sprint, utrka na 100 metara, nego maraton.

Ako smišljamo odgovor dok drugi govore - ne slušamo.

Ako otkupljenje bude jedino što će Bog ikada učiniti za nas,

već je učinio više nego što zaslužujemo.

Dopustimo li Bogu da upravlja našim srcem naše će noge ići njegovim putem

Živite tako da se ljudi sjete vas kada pomisle na čestitost i poštenje.

Nije pitanje gdje je Bog, nego gdje nije.

Isus želi biti s nama više nego što mi želimo biti s njim.

Briga za terete drugih pomaže nam zaboraviti svoje.

Isusovo uskrsnće znači smrt smrti.

Brige su teret koji Bog nije zamislio da nosimo sami.

Bog ulijeva ljubav u naše srce da bi se prelijevala u živote drugih.

Kad je Bog sve što imate, imate sve što trebate.

Božja ljubav u našem srcu daje nam srce kojim volimo druge.

Kad svoje probleme stavimo u Božje ruke, on stavlja svoj mir u naše srce.

Biblija je kruh života koji nikada neće postati nejestiv.

Bog nas prima kakvi jesmo, ali nas takvima ne ostavlja.

Prikupio: župnik

ZAUSTAVI SE NA ČAS

23 Potravnik

!

Prikupio: fra Pavao Vučković, Sinj, 2015 :

ŽUPNICI I ŽUPNI POMOĆNICI

ŽUPE SV. FILIPA I JAKOVA

POTRAVLJE, 1693. – 2015.

Svima su godine službe uzete iz nekog dokumenta, ali svima nije moguće sa sigurnošću ustanoviti točnu godinu početka ni završetka službe.

Fra Ante Matković iz Ravče (Zavojana) 1697.

Fra Ivan od Križa 1704.

Fra Frano Marinović iz Broćna/Mostar – 1705.

Fra Ivan Turić od Mostara 1709.

Don Mate Bogetić iz Splita,

misionar Sinjske krajine, misionar Potravlja 1714.

Fra Luka Brečić iz Struga/Neretve 1725.

Fra Luka Soldić iz Satrića, pomoćnik 1738.

Fra Andrija Bebić iz Desana/Neretva 1739. – 1740.

Fra Lovre Kačić iz Makarske, pomoćnik 1739.

Fra Frano Jelavić iz Komina/Neretva, pomoćni 1740.

Fra Petar Bandić iz Potravlja 1757.

Fra Stjepan Grubišić od Imotskog (?) 1761.

Fra Grgo Kotromanović iz Potravlja, pomoćnik 1761. – 1763.

Fra Frano Liović iz Zasioka 1767.

Fra Grgo Kotromanović iz Potravlja 1772. – 1773.

Fra Josip Marulović Hajduk iz Potravlja, pomoćnik 1772. – 1776.

Fra Petar Bandić iz Potravlja, drugi put 1773. – 1777.

Fra Ivan Liović iz Zasioka, pomoćnik 1776. – 1779.

Fra Grgo Kotromanović iz Potravlja, drugi put 1777. – 1778.

Fra Petar Bandić iz Potravlja, treći put 1778. – 1779.

Fra Nikola Mangjeralo iz Potravlja 1779. – 1785.

Fra Ante Delić iz Muća, pomoćnik 1780. – 1786.

Fra Ivan Liović iz Zasioka, pomoćnik, drugi put 1786. – 1794.

Fra Petar Rosić iz Muća. 1786. – 1792.

Fra Josip Marulović Hajduk iz Potravlja 1792. – 1801.

Fra Josip Bandić iz Potravlja, pomoćnik 1794. – 1797.

Fra Frano Remetin Puljas iz Kaštel St., pomoćnik 1800.

Fra Ante Marojević iz Staševice 1801. – 1803.

Fra Petar Pavao Kunac iz Potravlja 1803. – 1807.

Fra Ivan Liović iz Zasioka, pomoćnik, treći put 1803. – 1807.

Fra Frano Pivac iz Zavojana, pomoćnik 1807.

24 Potravnik

Fra Anselmo Romčević, pomoćnik 1807. – 1817.

Fra Karlo Žderić iz Rogotina 1807. – 1813.

Fra Srećko Visković iz Podace 1813. – 1820.

Fra Martin Kosović iz Zaostroga, pomoćnik 1817. – 1820.

Fra Martin Kosović iz Zaostroga 1820. – 1822.

Fra Ante Šimić iz Igrana, pomoćnik 1820. – 1822.

Fra Vice Juraković iz Živogošća 1822. – 1824.

Fra Bartul Slišković iz Ugljana, pomoćnik 1822. – 1824.

Fra Bartul Slišković iz Ugljana 1824. – 1832.

Fra Stipe Čović iz Tučepa, pomoćnik 1824. – 1831.

Fra Paško Ujević iz Krivodola/Poljica, pomoćnik 1831. – 1835.

Fra Ivan Raos iz Vrgorca 1832. – 1835.

Fra Paško Ujević iz Krivodola/Poljica 1835. – 1841.

Fra Frano Lozo iz Živogošća, pomoćnik 1838.

Fra Ivan Bilandžić iz Krušvara/Dicmo 1841. – 1842.

Fra Josip Šuman iz Komina, pomoćnik 1841. – 1842.

Fra Josip Šuman iz Komina 1842. – 1851.

(posluživao i župu Zasiok 1847. – 1849.)

Fra Luka Šuman iz Komina, pomoćnik 1842. – 1851.

Fra Luka Šuman iz Komina 1851. – 1862.

Fra Ivan Šuman iz Komina 1862. – 1874.

Don Jakov Žuljević, pomoćnik s boravkom na Zelovu 1869. – 1870.

Ovo je prvi put da se navodi pomoćnik Potravlja s boravkom na Zelovu,o. p.

Don Ante Matovac, pomoćnik s boravkom na Zelovu 1870. – 1874.

Fra Pavao Marinić iz Slivna 1874. – 1890.

Don Mate Mimica, pomoćnik s boravkom na Zelovu 1874. – 1876.

Don Marko Vulić, pomoćnik s boravkom na Zelovu 1876. – 1879.

Don Stjepan Pletikosić-Sudja, pom. s boravkom na Zelovu 1879. – 1883.

Don Bartul Allegretti, pomoćnik s boravkom na Zelovu 1883. – 1883.

(župa Potravlje nema pomoćnika 1884.)

Don Pavao Žanko iz Sinja, pomoć. s boravkom na Zelovu 1885. – 1889.

Don Mate Bošković Zele, pomoć. s boravkom na Zelovu 1889. – 1893.

Fra Mijo Ivandić iz Žeževice 1890. – 1907.

Don Filip Rimac iz Livna, pomoćnik s boravkom na Zelovu 1893. – 1896.

Don Jure Urlić Ivanović iz Drašnica,

pomoćnik s boravkom na Zelovu 1896. – 1900.

Don Josip Dujmov, pomoćnik s boravkom na Zelovu 1900. – 1904.

Župnici i župni pomoćnici župe sv. Filipa i Jakova Potravlje, 1697. - 2015.

25 Potravnik

Fra Andrija Rajković iz Opuzena, pomoćnik

s boravkom na Zelovu 1905. – 1907.

Fra Petar Strukan iz Ugljana 1907. – 1912.

Fra Jeronim Veža iz Živogošća, pomoćnik

s boravkom na Zelovu 1908. – 1909.

Don Maksimilijan Babarović iz Milne, pomoćnik

s boravkom na Zelovu 1909. – 1912.

Fra Stjepan Grčić Rako iz Podvaroša/Sinj 1912. – 1918.

Fra Anđeo Frankić iz Lovreća 1918. – 1926.

Fra Metod Vezilić iz Sinja 1926. – 1928.

Fra Bonaventura Šarić iz Hrvaca, pomoćnik

s boravkom na Zelovu 1926. – 1927.

Fra Ante Cvitanović iz Podace/Zaostrog 1928. – 1944.

Fra Mate Stošić iz Šibenika, pomoćnik 1933. – 1933.

Fra Bože Vugdelija iz Otoka, pomoćnik 1941. – 1941.

Fra Bernard Medvid iz Radošića/Sinj (posluživao iz Sinja). 1945. – 1946.

Fra Vjekoslav Šušnjara iz Jasenskog (posluživao iz Sinja) 1946. – 1946.

Fra Ivan Vukušić iz Katuna (posluživao iz Sinja 1946. – 1947.

Fra Leon Bošnjak iz Hrvaca, prof. u Sinju, (posluživao iz Sinja) 1947. – 1949.

Fra Anđelko Marić iz Košuta/Sinj (posluživao iz Sinja) 1949. – 1951.

Fra Ivan Štambuk iz Pučišća - Brač (nastanio se u Potravlju) 1951. – 1956.

Fra Pavao Matić iz Sinja 1956. – 1967.

Fra Stanko Brčić iz Gale 1967. – 1982.

Fra Petar Janković iz Hrvaca 1982. – 1997.

Fra Ivan Dotur iz Turjaka 1997. – 2003.

Fra Jakov Dževrnja Viro iz Otoka 2003. – 2012.

Fra Stanko Dotur iz Turjaka 2012. –

Najiskrenije zahvaljujem o. fra Pavlu Vučković na silno velikom trudu i uloženom

vremenu da bi na svjetlo dana iznio svećenike rodom iz župe, kao i župnike i župne

pomoćnike naše župe. Ovo je nemjerljiv doprinos za našu župu. Bog ga blagoslovio.

Informativni list župe “Sv. Filipa i Jakova” * “Potravnik”

Izdavač: Župni ured sv. Filipa i Jakova * Potravlje * 21233 Hrvace

Glavni i odgovorni urednik: fra Stanko Dotur, župnik

Tel. & Fax.:021/ 818 555, Mob. 099 8225733 - E-mail: stanko.dotur @ si.t-com.hr

List izlazi povremeno, a uzdržava se dobrovoljnim prilozima

Žiro račun: Splitska banka HRO9 2330 0031 1001 3949 4

Župnici i župni pomoćnici župe sv. Filipa i Jakova Potravlje, 1697. - 2015.

26 Potravnik

POKOJ VJEČNI DARUJ IM GOSPODINE!

Mara Bešlić ud. p. Marijana 24. 11., Ivan Alebić p. Šimuna

28. 11. Iva Cvitković ud. p. Ilije 1. 12., Tomislav Alebić p.

Stipana 7. 12., Danica Bilandžić ud. p. Stipe 16. 12., Ivan Prolić p. Ante 19.

12., Mara Prolić ud. p. Ivana 27. 12., Matija Hrgović ud. p. Ante 28. 12.,

Luca Ajduković ž. Ivana 31. 12., Božidar Babić p. Mate 8. 1., Dujo Majić p.

Bože 10. 1., Marko Kunac p. Josipa 18. 1., Mara Vardić ud. p. Luke 19. 1.,

Mate p. Ivana Prološčić 28. I., Mara Prolić ud. p. Petra 29. I., Ivan Prološčić

p. Mate 1. II, Iva Prolić-Muzić ud. p. Ante 10. II.,

Umjesto cvijeća prilog za crkvu (19. 12. Ivan Prolić) 100 kn: Mario Prolić, Ivica Prolić, Ante Prolić, Mijo i Zdenaka

Mustapić, Branko Soldić, Iva Rožić, Janko i Marijana Vine,

Obitelj Vrtarić; 150 kn: Petar Vuletić, 50€ Ivica Jukić

Umjesto cvijeća prilog za crkvu (27. 12. Mara Prolić)

50 kn: Ante Prolić, Petar Prolić, 100 kn: Ante Bilandžić,

Marina Cvitković, Iva Tadić, 150 kn: Boris Čovo, Mirjana

Jenjić, Mira Majić, Zdravka Prelaz, Ivana Romac, 200 kn:

Stipe Prolić, Željko Prolić, 300 kn: fra Mladen Prolić

Umjesto cvijeća prilog za crkvu

(31. 12. Luca Ajduković) 1.000 kn

Umjesto cvijeća prilog za crkvu

(8. 1. Božidar Babić)

150 kn: Nediljko Babić, Anđelko Prološčić,

200 kn: Mara Kunac žena Bože

Umjesto cvijeća prilog za crkvu (10. I. Dujo Majić)

50 kn: Filip Soldić, Mate Soldić, Nevenka Vučković,

100 kn: Ob. Brnabić, Marinko Lijić, 150 kn: Ante Majić,

Stipe Majić p. Ante, Blaženka Kunac,

200 kn: Marina Markulj, 200 € Obitelj pok.

Duje Majić

Umjesto cvijeća prilog za crkvu (28. I. Mate Prološčić)

1050 kn, 150 kn: Marko Kojić, 200 kn: Josip Prološčić

Umjesto cvijeća (10. II. Iva Prolić-M.) 100 Kn Mate Vukšić

UMRLI: 24. XI.´14 – 15. II. ´15.

27 Potravnik

ŽUPNE OBAVIJESTI ŽUPNE

PEPELNICA 18. II. u 17,30 sv. Misa i pepeljavanje

PETKOM u Korizmi u 17,30 sati - pobožnost Križnog puta i sv. Misa

22. II. 1. Korizmena nedjelja - Čista

U godini posvećenog života, dolaze nam sjemeništarci iz Sinja

sa svojim odgojiteljema

19. III. SVETI JOSIP - sv. Misa u 10,30 sati u Maljkovu

Misno slavlje predvodi i propovijeda fra Antonio Mravak

31. III. USKRSNA ISPOVIJED: u 16.00 u kapeli sv. Paškala

u 16,30 u župnoj crkvi

11. IV. ISPOVIJED PRVOPRIČESNIKA: 11,00 u crkvi

23. IV. Ispovijed krizmanika, kumova, roditelja i rodbine: 18,00 sati

25. IV. KRIZMA: 10,30 sati

01. V. SV. FILIP I JAKOV, zaštitnici župe: sv. Misa u l0,30 sati

Misno slavlje predvodi i propovijeda don Stipe Ljubas, dekan

SVIBANJSKA POBOŽNOST

Krunica i sv. Misa u 19,00 sati od 01. - 10. svibnja

u 19,30 sati od 11. svibnja

17. V. SVETI PAŠKAL: Sv. Misa u 10,30 sati kod kapelice sv. Paškala

U godini posvećenog života dolaze nam franjevački bogoslovi iz

Splita sa svojim odgojiteljem.

02. VI. ISPOVIJED PRVOPRIČESNIKA, roditelja i rodbine u 18,00 sati

TIJELOVO: PRVA SVETA PRIČEST u 10,30 sati

12. VI. PRESVETO SRCE ISUSOVO - Satrić u 19,00 sati

13. VI. SVETI ANTE Sv. Misa, blagoslov djece i cvijeća u 19,00 sati

29. VI. Sveti PETAR I PAVAO sveta Misa u 19,00 sati

<<<<<<<<< Ispovijed PRVOPRIČESNIKA 18,15 sati <<<<<<<

29. VIII. Planiramo HODOČAŠĆE u UDBINU i KRASNO

12. IX. IME MARIJINO - Satrić: sv. Misa u 19,00 sati

08. X. Proslava GOSPE POTRAVSKE (Gospe od Milosti) u 10,30 sati

Ho

do

časn

ici

u M

. B

istr

ici

11

. X

. 2

014

..