IVO BOJANOVSKI SKRACENO Rimske legije 305.g.st. prvi put izbile na zapadnu jadranskog mora Materijalna kultura Picena analogije sa Liburnima u starije eljezno doba

Rimska osvajanja u Iliriku

U augustovo doba Ilirk zauzimao podruja izmeu Drave i Jadranskog mora a uskoro i do Dunava III Ilirski rat- Rimljani protiv Delmata- u ranije vrijeme ivjeli podalje od obale, jugozapadna Bosna, na Duvanjskom, Livanjskom i Glamokom polju, u 2.st.st.ere Delmati sili dolinom Cetine u primorje, zauzeli Salonu, opustoili isejske kopnene naseobine Epetion ( Storbe) i Tragurion (Trogir), opustoili su i zemlju Daorsa (rimski saveznik) Ime Delmati dolazi od njihovog glavnog grada Delminuma Delmati nekjo vrijeme ulazili u sastava Ilirske drave, ali su se za vrijeme Gencija odvojili. Prve borbe Delmata sa Rimljanima poele su 156.g.st.ere, dvadesetak godina nakon pada Ilirske drave, trajale 160. g.

Ratovi sa Delmatima Prvi rat 156.g. st.ere poeo, vodi ga konzul Gaj Marcie Figul. Povod rata Delmati pruili uznemiravanjem Daorsa. Rimaska ratna baza bila u Naroni. Rat zavrio novi konzul Publije Kornelije Scipion Nasika 155.g.st.ere osvoio Delminij. Drugi delmatski rat nakon tri decenije 135.g.st.ere Rimljani ratovali sa Ardijejcima i Plerejima, gusarenjem uznemiravali rimski Ilirik, savladao ih je konzul Servije Fluvije Flak. Ardijejce preselili u unutranjost, sudbina Plereja slabije poznata. O borbama u drugom delmatskom ratu nita se ne zna, osima da je konzul Lucije Cecilije Metel, opustoio i opljakao Delmatsku zemlju i zauzeo njihovu luku Salonu. Trei delmatski rat 78.g.st.ere, odmah nakon Suline smrti, ustanak, konzulu Gaj Konkoniu trebale dvije godine da ponovo ovlada Salonom i primorjem ( 78-77.g.st.ere) etvriti Delmatski rat je buknuo 51.g.st.ere u vrijeme Cezarova konzulata u Iliriji. ( Cezar je broavio dva puta na nasoj obali 57/56 i na poetku 54.g.st.ere). Delmati su stali na stranu Pompeja i odma sa svoji saveznicima zauzeli Liburnski grad Promonu na Krki

Batonov ustanakManje pobune kao predznaci veliko ustanka Sve do 16.g.st.ere u cijelom je Iliriku vladao mir, te se godine pobunili Demati, Noriani i Panoni provalili u Istru u oba slucao intervenirao konzul Publije Silije Nerva Manji ustanak planuo u Panoniji 14.g.st.ere ugusili Vincije i Agripa Nakon Agripine smrti planula cijela Panonija, August zapovjednistvo predao Tiberiju ( uspjesno ratova protiv Panona 9.g.st.ere) Na rimskoj strani Skordisci , a u Panoniji vec tada imao znacajnu ulogu Baton Breuki. Od Panonskih plemena su u ustanku uestvovali Breuci, jedni u istocnoj Slavoniji u Srijemu prostor izmeu Save i Drave Godine 11 digli su se Delmati ali ih je tiberije brzo umirio Ratne operacije u panoniji zavrsene su 9.g. st.ere pobjedom Rimljana Rezultat irenje rimske provincije Ilirika od mora do Drave

Batonov ustanak Povod bilo skupljanje danka i novaenja mladih ljudi u rimsku vojsku za rat protiv Kslta u Galiji. Te se jeseni pobunila cijela Panonija i Dalmacija. Dion Kasije izvjestava: o Delmatima koji su danak davali, ali i kada je Tiberije krenuo drugi put u rat protiv Kelta, ugledavsi svoju omladinu u cvatu nisu odoljeni na poticaj jednog Batona Desedijatskog. Malo njih se pobunilo te porazilo rimljane koji su na njih krenuli. Nakon njih su se pobunili i Breuci ( panonsko pleme) sami izabrali vou drugog Batona Breukog i krenuli Sirmijum ( Sremska Mitrovica) i rimljane u njemu Dezetijati se nalaze negdje u dolini Bosne ili Vrbasa u dananjoj Bosni Opsade Sirmijuma i Salone nisu Ilirima donjeli vecih uspjeha i prdnosti u ratu. Rimljani ih pobjedili negdje na Dravi Baton Desetijatski dozivio poraz u Dalmaciji pa se povukao Breucima u Panoniiji Rimljani pod Tiberijevim zapovjednistvom pljackali i palili Breucku zemlju Iduce godine 7.g.n.e August je protiv Ilira i Panona poslao i drugu vojsku pod zapovjednistvom necaka Germanika, koji je najprije pobjedio Mezeje u zapadnoj Bosni. U meduvremenu je doslo do neodlucne bitke kod Volcejskih mojevra Sljedece 8.g. doslo je do pregovora o miru, obje strane bile iscrpljene borbama, do mira ipak nije doslo jer su Rimljani trazili potpunu predaju Ilrske vojske, ove godine se zbio i presudan dogadaj ustanka, pobjeda Rimljana na rijeci Bathinus( Bosna) Odma zatim i predaja Batona Breuckog, Rimljani za nagradu predali vlast Breucima ali pod njihovom zastitom Baton Desetijatski uhvatio Batona dao ga ubiti te sam stao na celo Porazom na rijeci Bathinus rijeci 3.8.8.g.n.e zavrsen rat u Panoniji nastavi se u provinciji Dalmaciji dobrim dijelo u planinskim podrucima bosne Uskoro je i Germanik zauzeo Splonum, negdje u Lici, zatim i susjednu utvrdu Raitinon U srednju i istocnu Bosnu u zemlji Dezetija i Pirusta i drugih manjih plemena borbe su prenesene tek u proljee 9.g. U ova podrucja upao je general Lepid, probio se do Tiberija. Slomljen otpor Dezetijata i Purusta u njihovim zemljama Zauzet jel Dezetijatski ktelje Hedum, do kojeg 19/ 20.g. Rimljani izgradfili vojnicku cestu . nakon mnogih poraza u Bosni Baton se skloni sa jakom posadom u cvrstu Delmatsku utvrdu Andetrium, danas kod Gornje Mua u zaleu Splita ( junacki se branio), Tiberio je ponudio mir ali nije mogao nagovorit svoje suborce na mirnu predaju, udaljio se iz opsjednutog Andetrija. Posljednja epizoda rata odigrtala se u Ilirskoj utvrdi Ardubi, osvojio ju je Germanik, bjegunci iz Andetrija posvadali su se sa domacim koji su zeljeli mir, uz bjegunce su prista i zene domacih, koje su pored volje svojih muzeva bile voljne da see bore za slobodu pretpostavljajuci ropstvo i samu smrt. Zene su pograbile djecu neke su se njim bacile u vatru a neke u rijeku. Arduba se nalazila na Vranduku iznad rijeke Bosne (pretpostavka), nisu potvrdila najnovija istrazivanja Vranduckog grada. Treba traziti blize Andetriji iz koje su bjegunci stigli u Ardubu, mozda u podrucju Diciona i Mezeja, gdje je i Germanik ratova, sj.Dalmaciji ili zap. Bosni Baton Dezetijatski se predao Tiberiju na vjeru, a ovaj upitao zasto su se njegovi Iliri pobunili, a ovaj mu rekao: vi ste vasim stadima za cuvare slali vukove a ne pse i pastire Baton je bio zatocen u Italiji gdje je uskoro i umro Pouzdano se zna da su borbe vodene sa obje strane Save na podrucju izmedu Mitrovce ( Sirmijuma) i Siska ( Siscije), utvrda sto su ih Rimljani cvrsto drzali tokom cijelog rata Rimljani su osvojenu zemlju placifilcirali strogim mjerama, raseljavanjem stanovnistva i odvodenjem omladine u pomocne cete izvan zemlje, mnogo je naroda odvedeno u ropstvo Rimljani da bi sprijecili sva moguca iznenadenja zemlju povezali cestama, do 20.g. izgradeno je 5 vaznih komunikacija, te tako legijske logore u Tiluriju ( Gardu kod Trilja ) i Burnumu ( Ivoevci na Krki), povezali se sa Salonom kao metropolom Dalmacije i ostalim vojnim uporistima u Dalmaciji i Panoniji. U zemlji su kao posada ostale dvije legije VII na Gardunu, A XI u Burnumu, te nekoliko kohorti u logorima na humcu u Muu, Doboju... Tada je Ilirik podjeljen u dvije provincije Dalmaciju i Panoniju, podjela izvrsena jos u toku rata 8.g. i sprovedena do 10.g.Vojna okupacija i organizacija Ilirikaa) Organizacija provincije Dalmacije i Panonije

Provincija Dalmacija: od Rae u Istri do Ljea u Albaniji Provincija Panonija: od sjevernih padina Dindara do Dunava na sjeveru i sjeveroistoku. 46.g.n.e. formirana provincija Mezija ( podjeljena 86.g. na Mesia Superior i Mesia Inferior) pokrivala podruje od Dunava na sjeveru do granice Makedonije( postala rimska provincija 148.g.st.ere ) i Trakije Prilikom diobe 27.g.st.ere senatu pripao juni dio prtovincije Ilirik, u to vrijeme drzali Rimljani. Ilirik bio podjeljen u tri sudbena konverta: sjeverni konver sa sredistem u Scardoni ( Skardin), kojem su pripadali Japodi i 14 liburnskih civitatesa, srednji u Saloni, u kojem su zivjeli Delmati, Dicioni, Mezeji i druga manja plemena, te juzni u Naroni, sa brojnim plemenima u Bosni istocno od doline Vrbasa i u cijeloj Hercegovini, Crnoj Gori i dijelu Albanije August je 11.g.st.ere u svojstvo vrhovnog zapovjednika vojske od senata preuzeo cijeli Ilirik u zamjenu za Kipar i Narabonsku Galiju ( bile mirne provincije) Dalmacijom su kao guveneri upravljali carski legati konzularnog ranga. Posebno se istakao Tiberijev namjesnik Publije Kornelije Dolabela, graditelj cesta i upravnog sistema (14. 20.g.) i Lucije Volusije Saturnin (34-40.g.) koji je nastavio Dolabelino djelo o uredenju granica izmedu plemenskih teritorija Legije su Dalmaciju napustile 70.g.n.ere, pojedine kohorte ostale do pocetka 3.st.n.ere Rimljani nastojali da povezu provinciju sa Italijjom ne samo vojnom okupacijom nego i duhovnim zivotom. Kult Augusta i bozice Rome. Smatra se da je srediste provincijalnpog kulta bilo u Epidauru, da je kasnije preneseno u Dokleju U drugoj polovini 3.st. carskog legata je zamjenio civilni guverner pokrajne praeses iz viteskog staleza, takode residirao u Saloni Prvi praeses poznat je oko 277.g. Aurelius Marcianus, a drugi 280.g. Aurelius Tiberianus. Izmedu 281 i 283/4.g. na ovom polazaju je bio Flaviu Valerius Constantius ( potjecao iz Ilirika), kasnije car Konstantius Chlorus, ujedno i posljednji poznati namjesnik Dalmacije u doba principata Radi lakse uprave Dioklecija je od Dalmacije odvojio jugoistocni dio ( Crna Gora i dio Albanije) u novu provinciju nazvanu Praevalitana, sa sredistem u Skodri Namjesnici od Augusta do Trajana ( 8.g.-103.g.) slabije poznati. Prvim se smatra Aemilius Lepidus (8.g.) Ne zna se gdje je bila rezidencija namjesnika nepodjeljene Panonije u : Emoni, Sisciji, Poetoviju ili Carnuntumu Prva podjela Panonije u vrijeme Trajana, izmedu 103 i 107.g.. prvi legat gorne Panonije ( superior) posljednji namjesnik nepodjeljene Panonije Alfus Maximus. Gornja Panonija tri legije kasnije dvije. Metropola gornje Panonije Carnuntum na Dunavu. Pripadao joj je sjeverozapadni dio Bosne ( bosanska posavina) U Donjoj Panoniji ( inferior) samo jedna legija. Granica izmedu Gorne i Donje Panonije isla je od velikog dunavskog koljena, istocno od usca rijeke Arabo, danas Raba, i Blatnog jezera na Dravu kod Donjeg Miholjca Prvi namjesnik Donje Panonije bio je 107.g. car Publije Elije Hadrijan Rezidencija namjesnika bila je u Akvinkumu ( danas O-Buda), u Budimpesti, na desnoj obali Dunava Nako Dioklecijanove podjele provincija , sjediste namjesnika je preneseno u Sirmium na Savi ( Sremska Mitrovica) Dioklecijan nakon reorganizacije carstva ( poslje 293.g.) obje Panonije podijelio u 4 manje provincije, po svaku u dva dijela: Gornju Panoniju u Panonija Prima, sjeverno od Drave, i Panonia Savia, juzno od Drave sa sredistem u Sisku, Donju Panoniju u Panonija Valeria, sjeverno od Drave, istocno od Blatnog jezera pa do Dunava, i Panonia Secunda, danasnja istocna Slavonija sa Srijemom, sa sredistem namjesnika i carskom palacom u Sirmiumu Pod udarcem barbarskih naroda rimljani su napustili Panoniju pred kraj 4.st.. jedan od posljednjih epigrafskih dokaza njihove prisutnosti broncana tabela iz Beremenda, sto ju je namjesniku Valeriu Dalmaciju za njegove usluge dala provincija Lugdunensis Tertia. Tabla je datirana izmedu 390 i 420.g. Posljednji posjet rimskog cara Panonima bio je Teodozijev, 391.g. iz Akvileje na istok

b) prefekturalna uprava (od Augusta do Vespazijana)

Nakon sloma Batonovog ustanka u Dalmaciji su ostale dvije legije, VII u Gardunu ( tilurium ) na Cetini i legija XI u Ivosevcima ( Burnum) na Krki I Panoniji tri legije, XV Apollinars u Ljubljani ( Emona), VIII Augusta u Ptuju na Dravi i XI Hispania u Sisku na Savi Vespazijanovi projekti : otvaranje rudnika, izgradnja limesa, osnivanje kolonija u Sisciji i Sirmiumu, formiranje flotija na Savi, Dravi i Dunavu... U Vespazijanovo i Trajanovo vrijeme funkciju prefekata preuzeli domaci ljudi U Naronitanskom konvertu Plinij enavodi sljedeca plemena: Daorsi, Desetijati, Deretini, Dermisti, Dindari, Glindicioni, Melkumani, Narensi, Siculatae, Cerauni, Dokleati, Scirtari U Salonitanskom konvertu na podrucju bosne zivjeli su : Demi, ;ezeji, Sardeati, dvije plemenske zupe Delmata u zadinarskoj Dalmaciji, na Duvanjskom polju oko Delminiuma i na Glamockom polju oko Salviuma i dio Diciona na Grahovom polju U Skardonitanskom konvertu u Bosni: Japodi

c) Romanizacija i urbanizacija zemlje

Gaj Julije Cezar doveo tri kolonije, u Salonu, Jader i Naronu, a August dvije u Polu i Epidaurus Doseljeni Italci u : Saloni, Jaderu, Trogiru, Naroni , na Visu, u Rizonu, Budvi, Ulcinju, u to su doba liburnske civitates dobile rimsko gradanstvo Trgovacka veza u Panoniji: uvozili u Italiju stoku, koze i robove, a Rimljani u Panoniju vino i ulje, broncane i zemljene posude, staklo i dr. Zbog tih odnosa su se Eravisci romanizirali prije nego sto je Tiberije pokorio njihovu zajednicu, te u njihovom glavnom gradu Akvinkumu na Dunavu podigao prvi rimski vojnicki logor Glavni trgovacki put je vodio od Akvinkuma kroz Panoniju i zemlju Japoda u Akvileju ( jedan od pravaca jantarskog puta) August dao izgraditi novu cestu preko Vrhnike ( Nauportus) i Ljubljane (Emona), tada kod Japoda nestaje jantarskih priloga u grobovima, a pojavljuju se u Akvileji Glavno trziste robe bilo je u Akvinkumu, tada je Dunav postao pogrtanicna rijeka Carstva U Dalmaciji i Panoniji glavni faktor romanizacije bile legije Nakon sloma iliskog ustanka bili izgradeni vojni logori, August zapoceo izgradnju cesti, za desetak godina, vec 20.g. bilo je izgradeno pet velikih komunikacija koje su Dalmaciju povezivale sa Panonijom. Izgradnja cesta nastavila je sa Klaudijem Jos u 1.st. doslo do izjednacenja domacih bozanstva sa onima iz rimskog panteona ( kult domaceg boga sume i prirode se izjednacio sa Silvanom, Dijana dobila oblik grcke Artemide) Najefikasnije sredstvo romanizacije bilo je djeljenje rimskog gradanstva domacim Domorodac koji nema civitatesa nosi samo svoje osobito ime, ponekad prosireno ocevim. Dok pravi rimski gradanin ima troclanu formulu. Prvo predime (pronomen), drugo ime ( nomen genitile) i trece od cara koji je podijelio civitates (kognomen) Cezar davao gradanstvo, brojne potvrde iz Liburnije, neke iz Salone i Narone Claudii, po caru Klaudiju dolaze samo na Drini. Za vrijeme Klaudija isluzeni vojnici ( veterani ) dobijaju civitates S obilniji djeljenjem gradanstva poceli su Flavijevci, ca Vespazijan i njegovi sinovi Trajan ( Ulpius) njegova djelatnost u Dalmaciji dosta slaba, velikodusnija u Panoniji. Susrecemo ih u Brezi i Zenici, u kanijem principatu i u Sarajevu Najprosirenija carska gentilicija su Aelii i Aurelii iz 2.st. i poc 3.st. prvi su gradanstvo dobili od Hadrijana Kod nas su najcesci Aurelii, civitates dobili Karakalinom konstitucijom 212.g. Jedan dio dobio prava od Marka Aurelija ( u Panoniji rijetki) Manjem sloju domorodaca gradanstvo podjelio i Septimije Sever, Karakalin otac Prerastanje plemenskih civitatesa u municipije tj autohtone gradove oznacava najvise domet romanizacije. Prvi municipiji formirani kod Liburna do posljednjih u unutrasnjosti provincije trajalo je 2 stoljeca. Kolonije su slika i prilika Rimljana, one nemaju svoje zakone i ustave, nego se koriste onima rimskog naroda, pa enmaju ni svoje neogranicene vlasti. Po Hadrijanovo tumacenju polozaj municipija bi bio povoljniji od kolonije Municipije upravlja domaca oligarhija, satsavljena od stotinu dekuriona iz bogatih familija, izmedu kojih se po uzoru na Rim biraju dva nacelnika Poreze morala placati cijela civitas, odnosni municipij Stanovinistvo romanizacija zahvatila vise povrsinski, potvrduje crkveni sv. Jeronim oko 348.g. u Stridonu, na granici Dalmacije i Panonije Iliri su jos u drugoj polovini 4.st. govorili svojim jezikom, tako je ostalo sve do kraja rimske antike. Latinskim jezikom se govorilo u vojsci u administraciji i gradovima Doamci izraz se sacuvao u umjetnosti, ostaje vjerna duboreznoj tehnici u obradi kamena

Civitates u Hercegovini

89 civitates u Varonova doba, u starokrscansko doba u Hercegovini nalazimo sedam plemeskih zajednicaplemeske civitates: Daversi, Deretini, Dermesti, Glindicioni, Melkumani, Narnensi, Vadei, mozemo dodati i Plereje Rimljani su se sa Ardijejcima svadali od 135.g.gst.ere Dio zapadne Hercegovine drzali Delmati Ovdje sve do Hadrijanova doba nije bilo municipija domacih gradova Pocetak urbanizaije unutrasnje Ilirjije pocinje za vrijeme Flavijevaca Uz dvije kolonije koje su bile u Naroni i Epidaurumu, epigrafski je potvrden samo municipij iz Diluntuma u Stocu Najveci broj civitatessa bio urbaniziran te za vrijeme Karakale 212.g. Narensi dobili municipij u Konjicu nesto ranije Gradansko pravo im je svima Aelijevsko i Aurelijevsko rijetko julijevsko, klaudijevsko i ulpijsko a cesce flavijevsko

Trebinje i okolica ( ager Epidaurus)

Podrucje Ljubuskog sa Brotnjem pripadalo je jadranskoj koloniji Naroni tako je i Trebinje sa sirom okolicom pripadalo Epidaurumu ( najjuznija rimska kolonija na ist. Obali Jadrana) Epigrafskih potvrda nema za pripadnos Trebinja ageru Epidauruma Iz Epidaura do Trebinja izlazi je magistralni pravac Narona- Diluntum (Stolac)- Ad Zizzio- Leusinium (Panik), te dalje vodila kroz Crnu Goru u Skadar. Cesta je iz Cavtata izlazila u Glavsku te preko Trebinja vodila do prevoja Rasca u Krtinju, granicne tacke izmedu Trebinja i Ljubinja Epidaurum je bio najznacajniji grad izmedu Neretve i Boke Kotorske Nalazio se na poluotoku Ratu u danasnjem Cavtatu Rimlajni su konacno 135.g.st.ere pokorili plereje i Ardijejce i pripojili njihov teritorij svom Iliriku, al se Epidaurum spominje tek 47.g.st.ere kao Cezarov prezidium u borbi protiv Pompeja. Pruzili odlicnu podrsku Cezaru, pa je uskoro bila osnovana kolonija, jos za vrijeme Cezarova zivota Na celu kolonije stajali su dumviri Dva najstarija natpisa iz Epidaura posvecena Dolabeli Kolonija se razvila na tlu nekadasnje plejerske civitates, koju Strabon lokalizita jugoistocno od Ardijejaca Plereji bi drzali podrucje izmedu popova polja i Boke Kotorske, zahvatajuci unutrasnjost oko Trebinja U ovom podruciju nakon osnivanja kolonije Epidaur izgradnja cesti Ad Zizio- Leusino i Ad Zizio- Epidauro Na istoku je Epidaurium granicio sa podrucjem Dokleata sa centrom u kasnoj Duklji kod Titograda Podrucje kolonije od vrela Trebisnjice kod Bilea do Gornjeg Krtinja(Zizium) gdje je Epidaur granicio sa Diluntumom Medu domorodcima prvi se javljaju polovino 2.st. Aeilii, a kasnije i Aureliji Uz cestu Ljubomir (Ad Zizium)- Panik ( Leusiniu) bila su naselja u Domasevu, Ukiima, Vrpolju, Mosku, Skrobotonu. Uz cestu prema Epidaurumu lezala su naselja Dubocanima, pod Micevcem, u Policama ( Trebinje) , na Aleksinoj Mei, u Bihovu, u ivevu i u Poljicima U danasnjem Trebinju, uz lijevu obalu Trebisnjice, u ravnici ispod Crkvine, nalazio se rimski Asamo, putna stanica Tabule Peutingerijane Dva miljokaza iz Luckog dola u Lapiji, juzno od Trebinja od bijelog mramora, jedan bez natpisa i danas lezi u Luckom dolcu, drugi je Klaudijev miljokaz

Municipium Diluntum u Stocu ( Daorsi)

Na tlu danasnje Hercegovine najjace su pod utjecajem helenizma bili Daorsi Kod Daorsa vec u 2.st.pr.n.ere na novcu se javljaju znakovi pismenosti Daorski novac kovan po uzoru na grcke kovove Oanii glavni grad Daorsa Daorsi nakon pada Ilirske drzave 168.g.pr.n.ere saveznici Rima Daorsi su 167.g.st.ere po Anicijevoj formuli stekli slobodu, ne samo od placanja danka Rimljanima nego i od drugih obaveza Lociranje Pirusta u rudarsku oblast oko Pljevalja, sa sjedistem Pirusta u Sandzak oko Pljevalje Pirusti se kao rudari spominju u Daciji Delmati izmedu 49. i 45 .g.porazili Daorse i do temelja spalili njihovo utvrdeno naselje, autohtonog grada u Osanicima Ali nalazi u Osanicima govore da pad utvrdenja bio 2.st.pr.n.ere koada su ga spalili Delmati, to bi bio povod za rimsku intervenciju protiv Delmata 156 i 155.g. kasnije nikada nije doslo do obnove grada u Osanicimapolibije ostavio podatak da su Daorsi Delmatima placali danak u zitu i stoci Patsch Daorse lokalizirao od doline Trebiata ( na zzemljiszu Ardijejaca) pa do Dubrovnika, a Sergejevski dodao i Naronu Novija istrazivanja su podrucje Daorsa, kasnije municipij Diluntum suzila na na podrucje uz lijevu obalu Neretveotprilike od Mostara do Metkovica, a na istoku granica plerejskog teritorija, odnosno kasnijeg agera Epidaura Podrucje oko planine abe, na lijevoj obali Neretve kod Metkovica, zajedno s poluotokom Peljecom, pripadalo je Naroni( nekadasnji posjed Ardijejaca). Pripadnost Narooni Janjine na Peljecu, a time i cijelog Rata, potvrduje dekurionski natpis iz Janjine Obali Neretve Naroni pripadao dio kopna juzno od abe, preko kojeg je- kroz Vukov klanac Narona imala kopnenu vezu s Peljescom i Stonom. Na toj liniji se otvara regionalni put Narona- Slano, na koju se vezivala brojna rimskodobna naselja opuzen, Lovorje, Slivno, Kuti, Neum, Mislina, Vranjevo selo... Nisu potvrdena misljenja o trackom porijeklu Daorsa. Kod Tracana je zastupljena incineracija a inhumacija kod Daorsa Livijeve vijesti iz 167.g. kad je Daorsima data imunitas moglo bi se zakljuciti da Livije ne izdvaja Daorse od ostalih Ilira. Apijan porijeklo Daorsas izvodi od imena Daorto kceri Ilirija. U ranocarskodoba XVII dekurija bila na njihovom podrucju Venetus, sin Ditov prvi je Daors koji je pismeno potvrden kao rimski gradanin Gledano kroz Osanice, materijalna kultura Daorsa snazno je prozeta grckim (helenisticki) utjecajima. U Osanicima kiklopski zidovi novcic iz 3 i 2 st.st.ere, sa legendonm DAORSON kovani u Oaniima. Devet primjeraka prema grckim uzorima s grckim natpisom Daorson. Na novcu je prikazan simbol navedene drzave prikazan model broda. Sezdeset raznih novcica pronadeno na Osanicima, njih 39 pripada vremenu 3 i 2.stst.ere. najcesci su novcici kralja Baleja kovani u Risnu, ukupno 21 komad Teritorij municipija Diluntuma: od sjevera na jug, Bijelo polje, Bisce polje, Dubrave, Popovo, Stolac s okolicobinje U Bijelom Polju nadena jedna kasnoanticka bazilika 5. I 6. St., nastala na mjestu jednog Mitreja Diluntum 533. G. bio dodjeljen biskupiji Sarsiternsis Diluntum municipijelni status stekao od Flavijevaca ili Hadrijana (Aeilius) Kao municipij Diluntum spominje se 533.g. kada je rimska vlast vec bila propala

Ostale civitates jogoistocne Hercegovine( Glindicioni, Melkumani, Dermisti)

Na podrucju danasjnje juzne Bosne, Hercegovine, Crne Gore, te manjeg dijela zapadne Srbije i sjevernog dijela Albanije zauzimao Naronitanski Konvent zivijelo u 1.st.pr.n.ere 89 plemena u carsko doba Poznato je samo 20 na podrucju Hercegovine njih 7: Daversi, Deretini, Deremistae, Glindicioni, Melkumani, Narensi, Vardeji, sva navedena Plinijeva plemene imala su jos u ranocarsko doba plemensku autonomiju Apijan spominjuci plemena 33.g.pr.n.ere predala Oktavijanu : Ozuaei, Parteni, Narensi, Glindicioni, Dokleati, sve plemena iz Naronitanskog koventa. Najveci otpor su pruzili Segestanoi, Delmati, Dezetijati, i Paiones kojima jedino Dezetijati pripadaju Naronitanskom konventu, na podrucju izmedu Bosne i Vrbasa Agripinoj akciji Hipasinoi su na nekom otoku Melitenoi ( Mljecani) i Korkira Melaina u kontesktu spominju kao gusari Ptolomej u ovo realu ima Daorse, Melkumane i Vardeje Alfoldy ta plemena nisu zivjela u teze pristupacnim krajevima unutarnje Hercegovine A ako ih je Apijan vodio onim redom kojim su padala pod Rimsku vlast, oznacio ih je na istocnom dijelu Popova polja, a Parteni oko Ljubinja. Gornji Gradac kod Ljubinja, putna stanica od Diluntuma. Oba plemena pripadala Daorsima Osim Plereja, Daorsa i Ardijejaca u zapadnoj Hercegovini su zivjeli tri autonomne plemenske zupe:Dermesti sa XXX dekurija, Glindicioni (XLIV) i Melkumani (XXIV) na teritoriju koji je pripadao Diluntumu i Epidauriumu, sjeveru Hercegovine, Nevesinjskom i Gatackom polju Vodile vazne ceste preko Nevesinjskog polja Narona- Sarajevsko polje, preko Gatackog polja cesta Epidaurium Foa- Pljevalja, odnosno Vicgrad- Domavija

Glindicioni Zivjeli na Nevesinjskom polju u Drenovniku se s obje strane Zaomke razvilo najvece rimskodobno naselje na Nevesinjskom polju Nema numizmatickih nalaza na Gatackom polju Nema pisanih podataka o stanovnistvu Iz Grabovice potjece jedini nadgrobni natpissvjedocanstvo romanizaciji Kao prvi rimski gradani spominju se Aeilii, mladi Aureliji

Melcumani Zivjeli na Gatackom polju Znacajna trgovacka komunikacija spajala koloniju Epidaur s unutrassnjosti Balkana Manji di domorodaca dobio civitates od Hadrijana ili Antonija Pia ( Aeili), vecina dobila gradanstvo Karakalinim ediktom Gatacko polje je vezivalo Epidaur sa Gornji Podrinjem, odatle istocno i zapadno, put poznat kao Dubrovacki put

ermesti

Izmedu Mekumana naa sjeveru i Daorsa na zapadu Dermesti negdje izmedu Stoca i Bilea u Dabarskom polju s Fatnicom i Planom XXX dekurija brojniji od Daorsa urbano naselje u Orahovcima, rimski nasljednik ilirskog opiduma na Gradini u Kau Jaci rimski centar u Plani, ime Katrumi Autarijati zivjeli daleko od mora, bili najvece i najmocnije pleme, ratovali sa susjednim Ardijejcima. Najprije su ih pokorili Skordisci, a kasnije Rimljani, oni sami pokorili Tribale, zivjeli na donjem toku juzne Morave i istocnije Deriopi, Imamovic misli da su identicni sa Plinijevim Derotinima, susjedima Ilira iz Salonitanskog konventa. Deuri pripadali Salonitanskom a Deretini Naronitanskom konventu Jugoistocnoj Hercegovini juzno od koljena Trebisnjice kod Lastve ide cesta lastva Grahovo- Niksici- Duklja ( Titograd) U okviru naronitanskog konventa zivjeli Dokleati sa 33 dekurije pokrivali planinsko podrucje od Meduna kod Titograda do kastela Salthua ( kod Vilsa u Banjanima na zapadu ) ukljucujuci i podrucje Niksica

Ljubuski i okolica (ager Naronitanus)

Ager Narone zahvatao gotovo cijelu zapadnu Hercegovinu, na zapadu je dopirao do Imotskog polja i tu granicio sa municipijem Novensium ( Runovic kod Imockog), na sjeverozapadu sa Delminijem, na Duvanjskom polju, oba u zemlji Delmata. Na ljevoj obali Neretve nalazio municipijum Diluntum Jurizdikcija Narone dopirala sve do Mostara, zakljucuje se po natpisu iz Tepia (Brotnjo) Pripadao sav teritorij sa desne strane sto su ga rimljani okupirali 135.g.st.ere nakon sloma Ardijejaca i Plereja Kasno anticki Sarsiteron u Cim kod Mostara znacilo da je sjeverni dio agera odvojen u posebn municipij u kojem je 533.g. osnovana biskupija Naronom upravljali kvatuoviri na ne dumiri, Kao i u Saloni Zakljucujemo da je Naronu na rang kolonije podigao jedan od vladara iz Julijevske dinastije, ucinio Cezar nakon gradanskog rata. Nagrada za vijernost u ratu protiv Pompeja. Oko 54 g. Cezar posjeti Naronu Jos u republikansko doba u Naroni formirala politicko upravna zajednica rimskih gradana, ubrzo prerasla u rang municipija rimske Dalmacije Narona postala rimska baza u ratu protiv Delmata, u blizini Trebizata nedaleko od Narone unisteno je 44.g.pr.n. ere pet rimskih kohorti Bio sagraden vojni logor na Humcu kod Ljubuskog za zastitu Narone Logor na Grainama ( Humcu ) prvi temelji uradeni potkraj Cezarove smrti i pocetku Augustove vladavine, sluzio je negdje do pretkraj 2. Ili poc. 3.st. Rimska utvrda u Posukom Gradacu polozaj koji je kontrolirao prolaze izmedu Duvanjskog i Imotskog polja u dolinu Trebizata, kroz koju su upadali Delmati te ugrozavali rimske jedinice. Pocasni natpis caru Klaudiju iz 51-54.g. i Lepidu, Tiberiovom vojskovodi, potvrduej da je objekat dosta rano izgraden, na tom pravcu se nalazi klanac sa prilazima Naroni u kojima su se 46 i u poc.45g. vodile borbe gdje su 44.g Delmati unistili 5 rimskih kohorti Civitates dobijaju pojedinacno od Hadrijana ( Aeili), Julii, Claudii, Flavii, Ulpii Urbana naselja: Krehin Gradac, Narona, Humac, Posuski Gradac, Stolac, Capljina Dokaz rane prisutnosti rimljana u apljini natpis iz Tasovica sto su 35 i 36.g.st.ere braca Papii postavili u cas Oktavijana, to je ujedno najstariji rimski natpis u BiH

Dolina Rama (civitas Deretinorum)

Prema podacima Plinija, Deretini su manje pleme, XIV dekurija Obicno se lociraju na dolinu gornje i donje Rame, naime jurisdikcija Naronitanskog konventa koje su pripadali i Deretini dopirala je na zapadu do doline gornjeg Vrbasa, a na sjeveru do Vlaia, jugozapadni ugao Naronitanskog konventa Sjediste njihove uprave kod Prozora Put dolazio iz Konjica desnom obalom Neretve do usca Rame, pa se kod Slatinske uprije ravao Jednu stranu prema Prozoru , Duvnu, Bugojnu i Travniku a na drugom prema Jablanici i Mostaru

Dolina gornje Neretve ( civitas Narenstium)

Konkretnih podataka o plemenu koje je zivjelo ovdje nema, ali se zakljucuje da su to bili Narensi 35. G. pruzili Oktavijanu nesto jaci otpor Pripadalo Narensima podrucje na gornjoj Neretvi 102 dekurije jedno od najjacih plemena u naronitanskom konventu Podrucje vjerovatno od izvora Neretve na sjeveru do Prenja na jugu Granicili sa Melkumanima na Gatackom polju a oko Glavaticeva sa Glindicionima, drzali Nevesinjsko polje Upravni i politicki centar bio je u Konjicu Rimski gradovi : Konjic , Lisiii, Ostrozac Desetijati sjeverni susjedi Narensa Carskih genitila iz 1.st nema. Prvi domoroci sa civitatesom imaju genitilno ime Aeilii po Hadrijanu

Civitates u centralnoj i istocnoj Bosni

Dezetijati pleme sa 103 dekurije, rimljani su njihovu civitates podjelili u manje dijelove kao i sa Pirustima Jos u rano doba bili su podjeljeni u tri dijela: Cerauni, Scirtari, Siculatae Slicnu sudbinu su dozivjeli i Mezeji iJapodi i panonska plemena Na desetijatskom podrucju tri rimska municipija svi za vrijeme Vespazijana: rec publica Aquarum S... na Ilidi kod Sarajeva, Bistuensium s potvrdama iz Zenice, Fazlica i Varvare, i kolonia RIS... u Rogatici istocno od Sarajeva

Ilida kod Sarajeva ( res republica Aquarum)

Prirodan okvir cinila dolina rijeke Bosne, od njenog izvora pa otprilike do usca Lave u Bosnu, zajedno sa planinskim okvirom koji je opkruzuje Na istoku granicila sa municipijem Bistuensiumom- sa centrom najvjerovatnije u Bugojnu Strabon smatra panonskim plemenom, novija istrazivaja pokazala da pripadaju centralnom ilirskom podrucju Natpisi iz grada posveceni Dioklecijanu Mal broj epigrafskih spomenika, svega 14 19./20.g. sagradena cesta od Salone do kastela Hedum Do urbanizacije njihove zupe doci ce tek u drugoj polovici 2.st. Ilida stekla municipijelni status jos prije Karakale, ne zna se jeli to bio rang municipija ili kolonije, neki smatraju da je to bilo za vrijeme Marka Aurelija Autonomnim status pouzdano je potvrden 300.g. u pocast cara Dioklecijana Danasnja Breza bila je jedan od etnickih centara Desetijata

Dolina gornjeg Vrbasa ( municipij Bistuensium ) Pokriva siroko podrucje izmedu planine Vranca i Bitovnje na istoku, Ljubuse i Raduse na jugozapadu i Vlasica na sjeveru Centralni dio tog podrucja Bugojansko polje s brojnim antickim naseljima, najvece ono u danasnjem Bugojnu, lezalo je na cesti koja vodi do Kupresa Civitates dosta dobilo od Flavijevaca, susrecu se jos Ulpii, Aeilii, i Aurelii U 2.st. u prvom redu Hadrijan Najveci broj gradanskog prava stekli od Karakale Smatra se da je municipis Bistuensium bio osnovan jos u vrijeme Flavijevaca, i to njenog osnivaca Vespazijana

Rimski autonomni grad u Rogatici ( kolonija Ris...i)

Prostor sa sjevera i zapada, od doline Bosne i njenog centra na Ilidi odvaja je Romanija, a sa sjeveroistoka Devetak i Javor, na istoku Drina a na jugu praa Ova civitates pripadala za virijemeilirskog ustanka Desetijatima Za konstituciju anticke Rogatice posebno je vazan natpis nade n 1866.g. , izazvao je citavu diskusiju o rangu Rogatice, da li je municipij ili kolonija

Plemenske civitates Podrinja

U istocnoj Bosni pored Drine rimski municipiji: Malvesiatu, Domavia i Mun S....na jugu Zahvaljujucu rudnim resursima ovdje je formiran jedan od tri Vespazijanova municipija, onaj u Skelanima Sva tri lezala juzno od Drinjace jedan u Sasama kod Srebrenice ( Domavia, drugi u Skelanima i treci juznije sa centrom u Kominima kod Pljevalja u dolini ehotine Sva tri su se pretezala preko Drine u dansnju Srbiju i Crnu Goru Zemljiste sjeverno od Drinjace pripadalo je provinciji Donjoj Panoniji

Skelani na Drini(municipij Malvesiatum)

Nalazio se na srednjoj Drini juzno od Domavije Osnovano za vrijeme Flavijevaca, vjerovatno za vrijeme Vespazija Natpisi municipija sa obje strane Drine u Skelanima i Bajine Bate Po natpisu iz Skelana gdje se spominje muncipij Dindariorum, naslucuje se da je ovaj teritorij pripadao Dindarima sa svoje 33 dekurije U Skelanima pocasni spomenici Antoniju Piju ( 158.g.), Septimu Severu ( 201.g.) i Karakali (213-217.g.) Nema Flavijevaca se u Skelanima, brojni Aeilii, Aureliji, medu poslejdnjim najcesce s prenomenom Titusom, sto znaci da su civitates dobili tek u vrijeme Marka Aurelija ili njegovog oca Antonija Pija Municipij granicio na istoku sa Gornjom Mezijom, na donjem Limu granicio s municipijem u Kominima Cesta u Skelanima vodila kroz Visibabe u podrucje zapadne MoraveDomavia- centar rudarstva rimske argentarije 1880.g. u Becu bilo osnovano rudarsko udruzenje Bosnia, bio zadata za traganjem anticke argentarije Radimski organizirao sistemsko iskopavanje Baza Domavije postavljena 201.g. Prvi put se Domavija spominje kao res publica Dom... na natpisu prokuratora Valerija Supera iz 218.g. Po numizmatickim nalazima Domavija bi trajala od Trajana do Konstantina II, dva i po stoljeca Uloga Domavije ojacala za vrijeme Markomanskih ratoba ( 177-180)

Gornje Podrinje ( municipij S...)

Podrucje juzno od kanjona Prae, a s obje strane drine do granica Pljevalje malo epigrafskih nalaza ( Gorade, Sopotnica, Ustikolina, Foa) U predrimsko doba pripadalo savezu Pirusta , Ptolomej ih ubraja u civitates istocne Dalmacije. Strabon ih ubraja u panonske civitates Oni su posljednji porazeni u Batonovom ustanku, jugoistocni susjedi Desetijata U kontat s Rimljanima dosli 54.g.st.ere Cezar morao intervenirati da primiri Piruste Poslje Batonovog ustanka, Rimljani podjelili Piruste Razvile se tri civitates:Skirtones u sjevernoj Albaniji, Cerauni u brdovitom dijelu Albanije i Crne Gore, Siculatae oko Plevalja, kasnije nastao municipij Siculotorum Po Ptolomeju Scirtari sa 72 dekurije, dok su Cerauni i Siklote brojili samo po 24 dekurije Civitas Sicluatum bi odgovarao podrucju rijecnih dolina Cehotine i gornje Drine sa pritokama U selu Vranic na lijevoj obali Drine rimsko selo Jedno od najvecih rimskih naselja u gornje Podrinju nalazilo se kod usca Kolune u Drinu u Ustikolini U Foci termalni objekti kod usca Cehotine u Drinu Najznacajnije naselje u Kominima ( muunicipij S...)oko 3km od Pljevalje, na uscu Vezisnice u Cehotinu Aelii i Aurelii brojni , Aeli po Hadrijanu ili Antoniju Piju, a Aureli sa prenomenom Titus Ostali gradansko pravo dobili od Karakale

Civitates u zapadnoj Bosni

Pripadale Salonitanskom konventu, jedino japodska civitates pirpadala Skaronitanskom konventu Na podrucju neke civitas Delmata: Delminensium, Salviatarum i Ditionum na Grahovom polju Ostalo podrucje su drzali Sardeati, u sjeverozapadnom dijelu Mezji i Japodi Epigrafski su potvrdeni municipiji Delminium na Duvanjskom polju i Salvium na Glamockom polju, te Scardiaticum u dolini Unca Delminium, Salvium i Sarziaticum stekli municipij za vrijeme Hadrijana Japodski municipij Raetinium osnovao Vespazijan

Borani na Duvanjskom polju ( muncipij Delminensium)

Zahvato tri kraska polja: Duvanjsko, Livanjsko i Glamocko polje Na sjeveru granicili sa Mezejima na Vitorogi, na zapadu sa Sardeatima i Dicionima na Sator planini. Delmati na ovom podrucju zivjeli Delminium se nalazio na Gardunu kod Trilja, polozaj gdj se prije nalazila VII legija Delminium municipijelni rang dobio od Hadrijana Pojedinci prije Hadrijana dobijali civitates, Julii, Claudii, ali najcesci su Aeilii, nazvani po Hadrijanu Postojao je put od Salone do Duvanjskog polja ( Delminium) Bojanovski Delmini se mogao nalaziti u Duvnu ili Broanima Delminium lezao na cesti Salona- Argentarija, pa su ga smijestili u Broane 533. Podrucje Delminija dodjeljeno biskupiji Mukura kod Makarske

Vrba na glamockom polju i problem municipaliteta Pelve ( munisipij Salvium)

Drugi Delmatski municipij nalazio se na Glamockom polju pripadalo mu je i susjedno Livanjsko polje Etnicki teritorij Delmata dopirao sve do Vitoroga, Cincara, Ljubuse i Vrana Municipij na istoku granicio sa teritorijo Delminija a na zapadu sa civitas Sardetum Municipij je lazao na diluvijalnoj terasi Borak u njivama sela Vrbe, na cesti Glamoc- Livno Lokacija Salviuma u Vrbu opravdavaju arheoloski nalazi Slicno naselje i u Halapicima, nadena najveca krscanska bazilika na Glamockom polju Rimljani 20.g. izgradili cestu Livno Kruzi Dolac Skucani Isakovci Mladekovci Mlinita i dalje na sjever Dosta gradana sa genitilnim imenom Aeilius predimenom Publius, kako se zvao Hadrijan Salvium je autonomni status dobio od Hadrijana 533. G. dodjeljen biskupiji u Ludrumu ( biskupija kod Knina)

Dolina Unca ( minicipij Sarziaticum )

Tu su zvjeli Sardeati sa 52 dekurije Bili su salonitanskom konventu Smjestaj Sardeata u podrucje juzno od Grmea u dolini Unca i dijelu Petrovackog polja 533.g. dodjeljena biskupiji Ludrumu Centar se nalazio u Bastasima, na lijevoj obali Unca U Bastasima nadeno dosta novca Municipij osnovan za vrijeme Hadrijana ili Marka Aurelia, najkasnije za Karakale

Petrovako polje u rimsko doba (Deur)

Petrovacko polje pripadalo biskupiji u Kninu Uske veze sa dolinom Une gdje su zivjeli Japodi Prvi su civitates stekli od Trajana i Hadrijana, a ostali tek za vrijeme Karakale Pripadalo salonitanskom konventu Ovdje su zivjeli Deuri sa 22 dekurije

Grahovo polje u rimsko doba ( civitas Ditionum)

Dio plemenskog teritorija Diciona, kojima je pripadalo brdo Ulicirus ( Ilica) Preko Ilice vodio znacajan put iz doline Krke u dolinu Unca i Sane Po Strabonu Dicioni panonsko pleme Ptolomej Dicione ubraja u Liburne Sz granicili sa Japodima, na zapadu sa Liburnima, a na sjeveru sa Mezejima Dicioni 239 dekurija Na Grahovom polju jedini civitates Aeilus, dobili od Hadrijana Grahovo polje na cesti sto ju je 47.g. izgradio Klaudije, iz Burnuma preko Graba vodila na Grahovo polje Jedino vece rimsko naselje razvilo se u Vidoviim pored ceste

Mezeji i njihova zemlja ( civitas Mezeiorum)

269 dekurija U sjevernom dijelu Salonitanskog konventa Mezejima pripadala sjeverozapadna Bosna od Grmea do Kozare na sjeveru i Vlaica na jugoistoku, kroz njihov teritorij tekle rijeke Sana i Vrbas, djelimicno i Una, a na istoku Vrbanja Strabon kaze da pripadaju panonskoj grupi Prvi put se spominju za vrijeme Batonovog ustanka. 7.g. ih je pobjedio Germanik Prvi Mezeji sa civitatesom se javljaju u doba Hadrijana, nastavio je Marko Aurelije, ostatak je dobio 212.g. gradanstvom Rudarsko podrucje je bilo na Japri i Sani

Municipium Reatinium u Pounju ( Japodi)

Izmedu Pljesevice na zapadu Grmea na istoku, te Zrinjske i Petrove gore na sjeveru Zauzimao je cijelu Liku s Gorskim kotorom Istocni susjedi Mezeji, na sjeverozapadu Kolapijani, jugozapadno bili Histri, u primorju uz Velebit liburni, sasvim juzno u gornjoj Uni Dicioni Jedino pleme u BiH koje je pripadalo skardonitanskom konventu Nisu uz pokojnike polagali oruzje Porijeklo japoda: za Patscha su mjesano pleme, Kelti i domaci Arheoloski materija ukazuje da nije bilo znacajnog mjesanja sa Keltima Prvi dodir Japoda sa Rimljanim bio je 171.g.st.ere kada su Japodi i Histir zaprijetili te osnovanoj koloniji Akvileji Jos prije Augusta Japodi prisiljeni na placanje danka Visok broj Julijevaca, imamo i Flavijevaca, Ulpija i Aeila Naselje Golubici postojalo i u rimsko doba Dva ritusa ukopavanja Japodske urne jedinstvene, sa prikazima pogrebnog zivota, ugalvnom nadeni u Ribicima i Golubicu Bosanska posavina ( juzni dio Panonije)

Granica izmedu dviej provincije Damacija i Panonija, nije tekla rijekom Savom nego nesto juznije

1. Problem juzne granice provincije Panonije, odnosno sjeverne granice Dalmacije

U historijski izvorima nisu opisane Postoje dvije osnovne varijante: Starija varijanta se oslanja na natpis Dolabele viam a Colonia Salonitana ad fines illyrici. Isla je od stanice Ad Fines na zapad preko Kozare te nesto juznije od Velike Kladuse izlazila na Risnjak, na istoku je vodila nesto sjevernije od Doboja do usca Save u Dunav Drugu varijantu postavi Patsch a zasniva se na epigrafskoj potvrdi iz Banja Luke. Ovo mjesto se nalazilo unutar gornje Panonije, sjevernu granicu Dalmacije nesto juznije od Banja Luke treba locirati. Domaci istazivaci Novak i Jelic prihvatili tu teoriju da se granica proteze mnogo juznije od Karlovca, juzno od Velike Kladuse, a nesto sjevernije os Starog Majdana i Sanskog Mosta, te juznije od Banja Luke, odatle u ravnoj liniji vodila na usce Save u Dunav, onako kako to stoji kod Ptolomeja

2. Etnografija i upravna organizacija bosanske Posavine u rimsko doba

Plemena koja su pripadala Panooniji: Colapiani, Oserijati i Breuci Dalmaciji iz dinrskog kompleksa su pripadala plemena: Desetijati, Delmati, Japodi i dr. Nakon Okatavijanova osvajanja Segestike 35.g.st.ere i osnivanja Siscije i dalje su vodene borbe s panonskim plemenima i keltski Skordiscima u Srijemu. Borbe okonca te Tiberije odlucnom pobjedom 12.g.st.ere Poslje Batonova ustanka cijela Panoniija bila okupirana i pokorena Zaposjele tri legije: XV Apolinas u Emoni, 14.g. u Karnuntumu na Dunavu, VIII Augusta u Poetoviju i IX Hispana u Sisciji Prvi pouzdano poznat legat bio je Iunius Baesus ( 14.g.) Prvi rijec Panonija za oznaku provincije upotrijebio Velej Nakon dakih ratova, Trajan Panoniju podijelio na Gornju ( zapadnu) i Donju (istocnu) (107/108.g.) Granica izmedu njih isla je od Dunava na Dravu, kod Donjeg Miholjca je presla Dravu ostavljajuci u Gornjoj Panoniji Oserijate, te se spustala na Savu izmedu Servicija i Marsone. Sa Save see spustala na provincijsku granicu nesto istocnije od Banja Luke, koja je pripadala Gornjoj Panoniji Dioklecija podijelio Panoniju na 4 manje provincije 293.g. Najstariji grad municipijelnog statusa u Panoniji je Nauportus (Vrhnik) Trajan doveo koloniju u Emonu, koju je 14.g. napustila XV legija Vespazijan doveo kolonije u Sisciju i u Sirmijum Najcesci genitil u panoniji su Aeilii Od Plinija doznajemo: da Drava tece kroz zemlje Sereta i Serapila, a Sava kroz zupe kolapijana i Breuka, sto znaci da su Kolapijani i Breuci zivjeli sa obje strane Save U Donjoj Panoniji najistocnije zive Amantini Kolapljani nazvani po rijeci Kolapis ( Kupa) Podrucje Oserijata po Ptolomeju pripadalo Gornjoj Panoniji, sa sredistem u Donjoj Dolini Podrucje Breuka pripadalo Donjoj Panoniji s centrom u Marsoniji ( Slavonski brod) U rimsko doba Bosanska Posavina podjeljena u 5 dijelova: 1. Ager kolonije Flavije Siscije ( kasnije kol. Septimija Siscija), na teritoriji ilirskog plemena Kolapijana. Uz tok Save i Kupe, pruzao se sve do Dubice. Bosni je pripadao manji jugoistocni dio teritorija, koliko je prelazio preko Une. Kolapijani su dio Japoda2. Civitates Oseriatium, po Oserijatima srodnicima Mezeja, otprilike od usca Jablanice u Savu do Motajice na istoku, sa obje strane Save. Ovom plemenu pripadala Donja Dolina. Na njihovom podrucju se razvilo rimsko naselje Sevitium u Bosanskoj Gradiski3. Civitates Breucorum, bila je jedna od najvecih i najmocnijih civitates u Panoniji. Dvije krajne tacke se mogu odrediti prema natpisima iz Grabaje kod Slavonskog Broda na zapadu i Negoslavci kod Vukovara na istoku. Do njih je Dolabela izgradi jednu od 5 cesta navedenih na natpisima iz Salone4. Civitas Cornacatium, Sotin na Dunavu kod Vukovara, formirana je u rimsko doba od dijela breuckog teritorija. Sa sredistem u Cibalama. Pruzala se od Dunava do Save i juznije, rastavljjuci Breuke od Amantina na istoku5. Civitas Sirmiemium et Amantinorum sa centrom u Sirmijumu, koji su naseljavali Sirmienses, srediste plemenskog podrucja Amantina. Civitas se prostirala od Dunava do Save, prelazila preko Save u danasnju Semberiju i Mavu. Pod Domicijanom bio je pripojen Meziji Superior ali ga je Trajan 107.g. vratio Panoniji inferior, cije je postao glavni grad. Ovdje su Trajan i Hadrijan nasiroko dijelili gradanstvo ( Ulpiji i Aelii)

3. Rimske starine u Bosanskoj Posavini

Desna Posavina kao zaboravlje, skroz prazna Sjeverno i juzno porducje Kozare pripadalo siscijsko kolonijskom ageru Izmedu Banja Luke i Save na sjeveru podrucje pripadalo Mezejima Izmedu Ukrine, odnosno Motajice i Tinje na istoku zivjeli Breuci Od Tinje do brke, te Majevice i nesto juznije zivjeli Kornakati, civitas koja je cinila dio Breuka Podrucje juzno od Save, otprilike do Zvornika, i nesto nize uz lijevu obalu drine, dio Macve, pripadalo je ageru kolonije Sirmium Do Hadrijana ovdje se razvila tri autonomna teritorija, dva u modelu kolonija Siscija i Sirmium, dok na status i model Marsonije nije poznat, vjerovatno mucipalni Preko Posavine vodila djelomicno cesta Siscija - Sirmium