Islamski diskurs - iitb.baiitb.ba/wp-content/uploads/2016/04/islamski_diskurs_Xyb.pdf · MUHAMED HRLOVIĆ, graf. ing. UZ OVAJ ZBORNIK Dragi čitaoče, U zborniku koji nudimo pažnji

ISLAMSKI DISKURS u Bosni i Hercegovini

zbornik radova naučnog skupa

„ISLAMSKI DISKURS U/ZA BiH:STANJE, PERSPEKTIVE I PRIORITETI“

Sarajevo, 20. januar 2010.

Sarajevo, 2011.

CENTAR ZA NAPREDNE STUDIJEFAKULTET ISLAMSKIH NAUKA U SARAJEVU ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINIINSTITUT ZA PROUČAVANJE TRADICIJE BOŠNJAKA

NaslovISLAMSKI DISKURS

U BOSNI I HERCEGOVINI zbornik radova naučnog skupa

ISLAMSKI DISKURS U/ZA BiH:STANJE, PERSPEKTIVE I PRIORITETI

Urednik izdanjaMEHMEDALIJA HADŽIĆ

IzdavačINSTITUT ZA PROUČAVANJE TRADICIJE BOŠNJAKA

FAKULTET ISLAMSKIH NAUKA U SARAJEVUCENTAR ZA NAPREDNE STUDIJE

LekturaOMER RESULOVIĆ

Tehničko uređenje i dizajn koricaFIKRET ISMIĆ

FotografijeMEHMED ĆEHAJA

ŠtampaŠtamparija „BLICDRUK“ d.o.o. Sarajevo

Za štamparijuMUHAMED HRLOVIĆ, graf. ing.

UZ OVAJ ZBORNIKDragi čitaoče,U zborniku koji nudimo pažnji i sudu cijenjenom čitateljstvu su radovi s na-

učnog skupa „Islamki diskurs u/za BiH: stanje, perspektive i prioriteti“ održanog u Sarajevu 20. januara 2010. godine u organizaciji Instituta za proučavanje tradicije Bošnjaka, Fakulteta islamskih nauka i Centra za napredne studije. To je nastavak aktivnosti Instituta za proučavanje tradicije Bošnjaka, koji je osnovan u cilju proučavanja (identificiranja i kritičkog valoriziranja), njegovanja i promoviranja tradicije Bošnjaka kao jednog od najvažnijih segmenata njihove prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Naime, suština svakog naroda jeste u njegovoj tradiciji.

Na spomenutom skupu je raspravljano o islamskom diskursu u BiH: njegovoj stvarnosti i potrebama muslimana BiH (Hadžić), vidovima tog diskursa od druge polo-vine 19. stoljeća do danas (Karić), o našem fikhskom diskursu (Ljevaković), tendencijama u tumačenju Šerijata u BiH kroz pitanja i odgovore 2000-2005. (Hasani), o tome šta bi trebali biti prioriteti našeg islamskopravnog diskursa (Karčić), praktičnosti islamskog diskursa u nas (Arnaut) te našem diskursu o ženi (Zehra Alispahić). Kao što se vidi, uče-snici su bili uglavnom naši alimi, znalci i autoriteti islamskog mišljenja unutar Islamske zajednice. Nakon svake sesije vođena je vrlo interesantna rasprava (nažalost, iz objektiv-nih razloga, ona nije uvrštena u ovaj zbornik). Osnovni cilj skupa jeste nastojanje da što bolje uredimo naša govorenja o Božijoj Poruci čovječanstvu, koju je saopćio posljednji u nizu Njegovih poslanika Muhammed, Božiji blagoslovi i mir s njime.

Govor, odnosno jezik jeste osnovno sredstvo čovjekove komunikacije u prostoru i vremenu. U njemu su pohranjeni njegovo znanje, pamćenje i osjećanja. Izričući ih, go-vornik se neposredno određuje i prema izrečenom i prema samome sebi. Sadržaj i njegovo izricanje i prezentiranje nisu jedno. Istiniti sadržaj se može lažno interpretirati.

U Kur’anu časnom se na više mjesta podsjeća na razne vrste govora kao: pri-jazan, dobar govor (qawl ma’ruf), pravedan govor (qawl sedid), častan govor (qawl kerim), lahak, blag govor (qawl mejsur), grub govor (qawl galiz), ozbiljan govor (qawl sekil), nesložan govor (qawl muhtelif), neistinit govor (qawluz-zuri), i dr. Na dva mje-sta, u istom poglavlju (Sad, 20, 23), spominje se izraz hitab, koji se danas koristi kao naziv za diskurs. Pri svakom spominjanju govorenja u Kur’anu se naglašava potreba njegova podešenja s onim što ono pokazuje, pa čak i tonom (lahnul-qawl). Kad bi naša govorenja o moćnoj Božanskoj Poruci bila usaglašena s ovim kur’anskim zahtjevom, ona bi bila moćna ili, tačnije, moć bi bila njihova posljedica. Nažalost, današnja naša govorenja koja se najčešće imenuju „islamskim“ daleko su od toga.

Ostaje da na kraju, nakon zahvale dragom Bogu što je i ovaj naučni skup bio uspješan, iskažemo pohvalu i Organizacionom odboru, koji su činili čelni ljudi nave-denih institucija. Naravno, zahvalnost pripada i svima drugima koji su doprinijeli tom uspjehu.

Mehmedalija Hadžić,Institut za proučavanje tradicije Bošnjaka

INSTITUT ZA PROUČAVANJE TRADICIJE BOŠNJAKAFAKULTET ISLAMSKIH NAUKA U SARAJEVU

CENTAR ZA NAPREDNE STUDIJE

SeminarISLAMSKI DISKURS U/ZA BiH: STANJE, PERSPEKTIVE I PRIORITETI

Sarajevo, FIN, 20. januar 2010.

PROGRAM

08:30-10:00 I SESIJA• Prof. Mehmedalija Hadžić, Islamski diskurs u BiH: njegova stvarnost i potrebe

muslimana BiH (30’)• Dr. Enes Karić, Vidovi islamskog diskursa u BiH od druge polovine 19. st. do

danas: historijski pregled (30’)• Diskusija (30’)

10:00-10:30 PauzaI

10:30-12:00 II SESIJA• Dr. Enes Ljevaković, Fikhski diskurs kakav imamo (radni naslov) (30’)• Mr. Mustafa Hasani, Tendencije u tumačenju šerijata u BiH kroz pitanja

i odgovore 2000-2005 (30’)• Diskusija (30’)

12:00-13:30 Podneiručak

13:30-15:00 III SESIJA• Dr. Fikret Karčić, Šta bi trebali biti prioriteti našeg islamsko-pravnog

diskursa? (30’)• Vehid ef. Arnaut, Koliko je praktičan naš islamski diskurs? (30’)• Diskusija (30’)

15.00-15:30 PauzaII

15:30-16:30 IV SESIJA• Mr. Zehra Alispahić, Naš diskurs o ženi (30’)• Završna diskusija (30’)

16:30 ZAVRŠETAK SEMINARA

Dr. Ismet BušatlićFakultet islamskih nauka

POZDRAVNA RIJEČ

Kao domaćin, koristim priliku da vas srdačno poselamim, zaželim vam dobrodošlicu, ugodan boravak i plodonosan rad. Ispred organizato-ra skupa: Instituta za proučavanje bošnjačke tradicije, Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu i Centra za napredne studije, posebno selamim zamje-nika reisul-uleme, hadži hfz. Ismet ef. Spahića, muftije (abecednim redom mjesta) Mostara, Novog Pazara, Travnika, vojnog i zeničkog muftiju, ge-neralnog sekretara Rijaseta, rektora Internacionalnog univerziteta u No-vom Pazaru, dekane islamskih pedagoških fakulteta, direktore medresa, kolege i koleginice profesore, nastavnike i nastavnice. Još jednom sela-mim i sve vas prisutne koji ste došli da nam se danas pridružite u ovoj, nadam se, korisnoj raspravi o islamskom diskursu u Bosni i Hercegovini.

Kad sam već uzeo riječ, dopustite mi još da dam jedan mali pred-tekst kolegi Kariću, koji će prvi govoriti u okviru ove sesije kojom će pred-sjedavati kolega Mehmedalija Hadžić. Islamski diskurs je, na neki način, naznačen već u osnovnim izvorima islama. Kur’an, kao što znate, a ja samo podsjećam, propisuje način (bil-hikma wal-maw’ita) i ton (wa-gdud min sawtik) nastupa, a Poslanik traži da se imaju na umu oni kojima se govori (‘ala qaderi ‘uqulihim), okolnosti, prigoda, mjesto ambijent, i prilike (li kulli mekanin meqalun) u kojima se govori.

Islamska ulema je kroz minula stoljeća redovno stavljala do znanja kojem tumačenju, kojoj školi i kojem duhovnom miljeu pripada, s koje po-zicije i iz koje perspektive govori (i‘tiqaden, mezheben, tariqaten, mešreben – kad se nađoh u Kolašin kajmekam i sl.). Otuda uz njihova imana susrećemo odred-nice kao što su: maturidi, eš‘ari, hanbeli, šafi‘i, maliki, hanefi, qadiri, halveti, mevlevi, nakšibendi itd., a sve u cilju da se obavijesti, pripremi, upozori i u zabunu i zabludu ne dovodi receptor – onaj kome je govor ili tekst upućen.

Nerijetko ćemo vidjeti da su, u određenim znanostima (tedžvid, fikh... matematika, historija) „muqaddime“ pojedinih autora popularni-ji i/ili čak važniji od njihove razrade nekih pavila (Muqaddima Džezerija), izlaganja određenih principa (Muqaddima Gaznewija) ili objašnjenja poje-dinačnih propisa (Ibn Kemalova Muqaddima), a ponekad i od cjelokupnog sadržaja njihovih djela (Ibn Haldunova Muqaddima). Slavu su im donijeli

način i principi pristupa određenim znanostima, a ne količina sakupljenih činjenica, niti broj napisanih djela iako su i po njima vrijedni spomena. Kroz minula stoljeća generacije su ih pamtile ponajprije po „muqaddima-ma“ i njima se bavile ponajviše upravo zbog „muqaddima“.

Navedenu praksu slijedili su i naši preci, učeni Bošnjaci, kad bi se našli izvan prostora kojem pripadaju, u krugu onih kojima su se trebali predstaviti i deklarirati. Tako će jedan Pruščak u Kairu, uz svoje ime i ime-na bližih predaka dopisati: „Akhisari mevliden, hanefi mezheben, maturidi i‘tiqaden, halveti tariqaten“, a Ibrahim Opijač smatrati da je važnije pozaba-viti se Bejdavijinim uvodom u tefsir (Dibadža) nego njegovim tumačenjem pojedinih ajeta.

U znanstvenoj elaboraciji određenih pitanja važni su, naravno, po-jedinačna mišljenja, stavovi i navodi učenjaka i autora, ali se kod prihva-tanja i primjene konkretnih propisa, ipak, valja držati autoriteta, idžma‘a i zvaničnog stava/tumačenja nadležnih institucija. Pored toga, također, nalazimo u pozitivnoj praksi življenja islama na našim prostorima. Tako recimo, dokumenti govore da se sarajevski kadija, koji je od 1579. godi-ne bio istovremeno i bosanski munla (preteča institucije reisul-uleme), u određenim vremenima obraćao šejhul-islamu u Istanbulu tražeći uput-stvo po čijem će tumačenju postupati kadije u Bosni u slučajevima kada su se neke pojave i propisi različito interpretirali.

Kao pozitivnu praksu naših dobrih starih predaka vidimo i to što su pojedini naši vakifi bili znatno zahtjevniji prema hatibima i vaizima nego prema imamima. Od onih koji će u mihrab tražilo se samo poznavanje obredoslovlja i pravilno učenje Kur’ana, a od onih koji će na minberu i ćurs da posjeduju dodatna znanja, sposobnosti, vještine, ali i ovlasti, jer javna riječ podrazumijeva odgovornost.

Navedeno i mnogo toga drugog određivalo je islamski diskurs u prošlosti, ali i nas obavezuje da o njemu vodimo računa danas. Stoga, izra-žavam zadovoljstvo i radost da su se Fakultet islamskih nauka u Sarajevu (sasvim očekivano), Institut za proučavanje bošnjačke tradicije – najmlađa institucija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (na našu radost) i Cen-tar za napredne studije – nezavisna ustanova (za naše prostore nov i do sada nepoznat oblik rada i djelovanja), udružili u organizaciji ove raspra-ve i upriličili ovaj skup na kojem smo ravnopravni i svi jednako važni, oni koji će imati uvodne besjede, oni koji će uzeti aktivnog učešća u diskusiji i oni koji će to sve pomno slušati.

Broj uvodničara je minimalan, jer nismo tu da jedni drugima drži-mo govore i dajemo lekcije, već da zajednički propitamo naš diskurs, za danas raspravljajući samo o jednoj temi, u nadi da je ovo prvi u nizu susre-ta koji će s vremenom uslijediti i na kojima ćemo i druge teme elaborirati. Nadam se da ćete se u ovim prostorima lijepo osjećati, da ćemo učeno raspravljati i mudre odluke donijeti.

6 ISLAMSKI DISKURS U BiH

Dr. Ahmet AlibašićCentra za napredne studije

POZDRAVNA RIJEČ

Draga braćo i sestre!Es-selamu alejkum!

Hvala vam što ste se odazvali ovom pozivu. Našem domaćinu dekanu prof. Ismetu Bušatliću prepustit ću da vas pozdravi i posela-mi u ime Fakulteta. S moje strane, dozvolite mi samo dvije-tri uvodne napomene.

Prvo, zašto ovaj današnji seminar ili okrugli sto? Kao što mnogi od vas znaju, ono što mi govorimo i pišemo o islamu predmet je popri-lično intenzivnog istraživanja izvan Bosne i Hercegovine. Neki to rade s dobrom namjerom, da vide da li mi ovdje produciramo neko znanje koje bi moglo biti od koristi drugim muslimanima ili nemuslimanskim zajednicama i državama u njihovom susretanju s islamom. Drugi to rade zlonamjerno, da bi nas predstavili kao opasnost. Ja ću vam nave-sti samo dva najsvježija pozitivna primjera. Jedan je doktorski rad koji radi naš norveški prijatelj Christian Moe o islamskom diskursu o ljud-skim pravima u Bosni i Hercegovini na Univerzitetu u Oslu. Drugi je knjiga koju je napisao profesor s Univerziteta u Yaleu Andrew March, koja je izdata 2009. godine pod naslovom Islam i liberalno građanstvo. To je magistarska teza dr. Sulejmana Topoljaka, predstavnika jedne od škola islamskoga mišljenja. Dakle, smatrali smo da je potrebno, kad se drugi bave nama, da se i mi osvrnemo na znanje i na misao koju pro-duciramo i da sagledamo gdje smo, kojim se temama bavimo, šta smo zapostavili itd.

Druga napomena je u vezi sa samim pojmom riječi diskurs. Razu-mio sam od nekih kolega da su bili u dilemi oko toga da li mislimo na diskurs u posmodernističkom ili nekom drugom značenju. Bit ću slo-bodan u ime organizatora kazati da smo pojam upotrijebili u njegovom općem lingvističkom značenju jedne racionalne komunikacije. Dakle, ništa više od toga nismo prejudicirali, što ne znači da ne bi bilo korisno da nam neko ko ima uvide u drugačija razumijevanja, dakle u specifična razumijevanja diskursa, u diskusijama to ovdje iznese.

Treća i posljednja napomena tiče se formata našeg da-našnjeg seminara. Vi ste, možda, primijetili da ovaj okrugli sto, odnosno se-minar, nije oglašavan u medijima. Nama je cilj bio da imamo priliku da razgovaramo između sebe. Medije smo, svakako, pozvali da infor-miraju našu islamsku javnost, ali i da se sami informiraju. Mi koji smo ovo organizirali mislili smo da bi bilo dobro da prisustvuju danas cijeli dan da steknu uvid u to o čemu govorimo. Htjeli smo da ovo bude naš dan i bili bismo najsretniji da smo imali priliku da sjedimo u nekoj vrsti okrugloga stola, ali to iz prostornih razloga nismo bili u mogućnosti ostvariti.

Konačno, vidjeli ste u programu da su izlagači smatrali da im treba po pola sata da iznesu ono što imaju kazati. Mi smo insistirali da dobar dio današnjeg programa odvojimo za diskusiju. Zbog toga, poslije svaka dva izlaganja imamo predviđeno pola sata za diskusiju i molimo vas da imate na umu da držimo da vi niste obični slušao-ci. Nismo mogli svi imati referate, ali jako puno očekujemo i od ovih diskusija. Evo, zato smo i naše izlagače zamolili da cijeli dan danas budu s nama, a ne da iznesu samo referate u svojih pola sata koliko je predviđeno.

Ja vam još jednom želim ugodan rad.


Bismillahir-Rahmanir-Rahim!(UimeBoga,Samilosnog,Premilosnog!)

Mehmedalija Hadžić

ISLAMSKI DISKURS U BOSNI I HERCEGOVINI: NJEGOVA STVARNOST I POTREBE

MUSLIMANA BiH

Sažetak

Prvotno značenje riječi „diskurs“ jeste „rasprava“. Kao analitičko oruđe, diskurs se koristi kao jedan od oblika predstavljanja stvarnosti. U postmodernom mišljenju ovaj pojam zadobija drukčija značenja u skladu sa shvaćanjem jezika na drukčiji način. On nije više samo medij koji oslikava stvarnost na objektivan način, već je nužno iskrivljuje.

Konačne slike stvarnosti nema i ne može biti. Različite slike su samo pokušaji da se stvarnost predstavi. Svaki pojedinac ima vlastito pripadanje, pa tako i vlastitu sliku stvarnosti. Iz različitosti slika proistječu i različiti diskursi: znanstveni, religijski, medijski, književni, patriotski, rasistički diskurs i mnogi drugi.

Svaki diskurs ima svoj cilj: pomoći da se sačuva ili promijeni slika nekog stanja. U odnosu na postojeću političku ili socijalnu situaciju diskursi su ili konzervativni, ili revolucionarni ili reakcionarni. Na taj način diskurs ima izravan utjecaj na socijalne odnose i strukture moći u društvu.

Riječi mogu imati sasvim različita značenja u jednom istom jeziku. Ako se pojmu „diskurs“ pridoda pridjev „islamski“, time se otvaraju brojna važna pitanja o upotrebi tog pridjeva u našim današnjim govorenjima.

Ključne riječi: diskurs, islam, islamski diskurs, kolektivna svijest, demokratski dijalog, vjerovjesnička mudrost, vrlina.

UvodOtpočet ću uvodno saopćenje mogućim razumijevanja sa-

mog njegova naslova jer je to, čini mi se, presudno za razumije-vanje pitanja koja će na današnjem seminaru biti raspravljana.

Sam naslov sadrži u sebi pitanje: kakvo je stanje islamskog dis-kursa danas u BiH?

Ovo pitanje za većinu je jasno i jednostavno. Ono je takvo, međutim samo u prvom dodiru s njim. U svakom zadubljivanju u njega pokazuje se posve drukčije u odnosu na njegovu prvu sli-ku. Zato bi ga valjalo rasčlaniti da bi bio ispitan taj privid jasnosti.

Kada je to pitanje postavljeno javno, većina ga njegovih primatelja promatra kao predmet u kojem su zanemarena ona pitanja koja su presudna za njegovo odgovaranje. Prvo i naj-važnije u tome zanemarenju jeste:

Ko i zašto to pitanje postavlja?Drugo zanemarenje jeste isključenost pitanja: Ko (i šta)

određuje islamski diskurs?I.

Nema pitanja ako nema onog koji ga postavlja. Istina, moderna znanost pretpostavlja i pitanja i odgovore uz potpu-no zanemarenje subjektiviteta onog koji ih postavlja i koji na njih odgovara. Jedna od bitnih postavki modernih znanosti jeste da je svaka ona bliža svome idealu što je udaljenija ili oslobođenija svakog svog antropološkog sadržaja. Sve naše moderne predrasude prožima ta pretpostavka o mogućnosti zanemarenja subjekta koji saznaje.

Pitanje iz naslova mogu postaviti pojedinci, a to znači oso-be čije su slike svijeta oblikovane na različite načine – muslimani ili nemuslimani, teisti ili ateisti, liberali i konzervativci, mistici i fundamentalisti i tako dalje. Ti koji mogu postaviti pitanje nisu nikada neki „čisti“ identitet, jer takvog nema i ne može biti.

Odgovora na postavljeno pitanje ima, načelno govoreći, koliko i pojedinaca koji na njega odgovaraju jer nema čovjeka bez slike svijeta. No, ljudi su najčešće nesvjesni svoje slike svi-jeta, jer im je oblikuje društveno ili kulturno okruženje. Često svoju sliku mogu imenovati nečim što ona nije. Također, svoju sliku ljudi nerijetko smatraju višom i važnijom od same zbilje, pa tu sliku nastoje nametnuti zbilji. To je oduvijek najgori oblik nasilja i prema čovjeku i prema svijetu. Zato nikada nije mogu-će doći do jedne i jedine slike koja bi vrijedila za sve pojedince unutar nekog društva ili u mnoštvu različitih društava.


Ako je na navedeno pitanje odgovarano u vidiku onih lju-di koji sebe određuju kao muslimani, i tada nije moguće doći do jednog i jedinog odgovora. Kada na naslovno pitanje odgova-raju, naprimjer, pojedinci iz srpskih ili hrvatskih intelektualnih krugova ili njihovih nacionalnih elita, iz evropskih liberalnih ili konzervativnih elita, njihovi će odgovori u nečemu biti sagla-sni, ali u nečemu i različiti. Te različitosti odražavat će neznanja i(li) programe koje te elite imaju.

Moguće je, međutim, postići veću ili manju saglasnost o bitnim sadržajima na koje se odgovor razlaže. Te saglasnosti danas među muslimanima u Bosni i Hercegovini nema.

Netom iznijeti zaključak je osnova svakog ozbiljnog pri-stupa postavljenom pitanju. Ako je ta saglasnost potrebna, onda je usmjerenost prema njezinom postizanju proces dugog trajanja za koji su odgovorni svi oni koji stoje na stanovištu da je neophodno izgraditi saglasnost intelektualne elite, sa-glasnost koja bi mogla postati graditeljska kolektivna svijest našeg naroda.

Ta graditeljska kolektivna svijest danas ne postoji. Većina analitičara naših prilika brka tu „graditeljsku kolektivnu svijest“ s „kolektivnim traumatskim emocionalizmom“. Taj emociona-lizam je pogubno destruktivan. U njemu pojedinci djeluju bez znanja razloga i svrhe onog što čine.

Postoji samo jedan način otklanjanja nepostojanja ko-lektivne graditeljske svijesti našeg naroda. To je unutarboš-njački demokratski dijalog u kojem su svi sudionici, načelno govoreći, s jednakim dostojanstvom. Dakle, razgovor kao kontinuitet govorenja i slušanja, kao suprotnost govorenja u jednom smjeru (minber, radio, televizija, mitinzi, novine, itd.) koje kontroliraju nositelji veće moći, jeste preduvjet gradnje kolektivne svijest koja ne postoji u onoj mjeri da bi našem na-rodnom kolektivu od njegova ruba do središta osigurala sa-morazumijevanje.

Ta kolektivna svijest u Bošnjaka može biti na osnovi se-kularnog dogmatizma ili na osnovi tradicijske intelektualno-sti. Samo preko otvorenog raspravljanja moguće je razlučiti jedno od drugog i odrediti čemu i zašto treba dati prednost.

MEHMEDALIJA HADŽIĆ 11

II.Sastavina „islamski diskurs“ zahtijeva rasčlanjenje na

osnovne dijelove da bi se raskrila njihova bitna značenja.Prvotno značenje riječi „diskurs“ jest „rasprava“. U pos-

tmodernom mišljenju ovaj pojam zadobija drukčija značenja u skladu sa shvaćanjem jezika na drukčiji način. On nije samo medij koji oslikava stvarnost na objektivan način, već je nužno iskrivljuje. Iako nema samostalnu moć, jezik zadobija moć na-činom kako ga ljudi koriste. Tako se njime može suprotstaviti postojećoj moći ili promijeniti oblik njezine raspodjele.

Diskurs se, kao analitičko oruđe, koristi kao jedan od oblika predstavljanja stvarnosti. Konačne slike stvarnosti nema i ne može biti. Različite slike su samo pokušaji da se stvarnost predstavi. Svaki pojedinac ima vlastito pripadanje, pa tako i vlastitu sliku. Iz različitosti slika proistječu i različiti diskursi: znanstveni, religijski, medijski, književni, patriotski, rasistički diskurs i mnogi drugi. Svaki diskurs ima svoj cilj: pomoći da se sačuva ili promijeni slika nekog stanja. U od-nosu na postojeću političku ili socijalnu situaciju diskursi su ili konzervativni, ili revolucionarni ili reakcionarni. Tako dis-kurs ima izravan utjecaj na socijalne odnose i strukture moći u društvu.

Ako se pojam „diskurs“ usvoji da označava logični i ra-zumni razgovor, a ne intuitivni, onda sve u tome razgovoru jest odredljivo i podložno preispitivanju, jer nijedno mjerenje nije konačno. A takav razgovor polazi od postavke da se zbiva u granicama onog što je mjerljivo. Čim se u takav razgovor uvedu nelogične i nerazumne kategorije, a to znači katego-rije intuicije gnoze, a pri tome se nema uvid kakav je odnos između te dvije ontološke razine, više ne možemo govoriti o diskursu u navedenome značenju. Preklapanje i miješanje tih razina preovlađuje u današnjim govorenjima i među ljudima koji se smatraju pripadnicima neke konfesije i među ljudima koji kazuju da ne pripadaju nijednoj konfesiji.

Pridjev „islamski“, u pitanju kojim se ovdje bavimo, ote-žava razumijevanje sastavine „islamski diskurs“. Taj pridjev određuje da je diskurs islamski, iz čega slijedi da on može biti


i kršćanski, jevrejski, budistički. Prema tome, kada bi se vodila rasprava o kršćanskom diskursu, značilo bi da je to neislam-ski, a onda se logički pitanje produbljuje, jer šta je neislamski diskurs?

Može se ići i korak dalje. Diskurs može biti lažan, kakav on često i jest. Iz tog slijedi da i laž može biti „islamska“, te da postoji „islamski lažni“ i „islamski istiniti diskurs“. Ovim se otvaraju brojna važna pitanja o upotrebi ovog pridjeva u našim govorenjima.

Riječi mogu imati posve različita značenja u jednom istom jeziku. Značenjska punina svake riječi jeste vazda u nje-zinoj raspoloživosti da bude smještena u neizbrojivo mnoštvo različitih okruženja. U svakom od njih ona će zadržati svoju suštinu, ali će i primiti nešto različito. Ona prestaje biti nositelj značenja ako gubi tu suštinu.

U Kur’anu časnom nema pridjeva „islamski“. To je sa-svim razumljivo, jer on je moderna kategorija i samo formal-no pripada tradicijskom govoru. Suština je moderna i pripada onom ontološkom vidiku prema kojem je ovaj mjerljivi svi-jet i jedini. Imenica „islam“ iz koje je ovaj pridjev izveden, za većinu evropskih govornika, nosi, prije svega, značenje koje nije odvojivo od nasilja. U globalnom medijskom diskursu „islam“ je postao „problem cijelog svijeta“. A za najveći broj današnjih muslimana njegovo značenje je neodvojivo od nji-hove posebnosti i njihovog prava da budu drukčiji. Nijedno ni drugo značenje nije moguće opravdati promatranjem svih značenjskih okruženja u Kur’anu časnom. Tu je pojam islam odnos između čovjeka i Boga Koji jeste Jedan Jedini, Svemoć-ni, Svedobri, Sveznajući...

Čovjek u svojoj izvornoj naravi, u svome odnosu s Bogom ne može biti zatvoren u taj mjerljivi svijet. Pred čovjekom se kao takvim znanost koja apsolutizira mjerljivi svijet pokazuje ne-moćnom. To dvoje, otvoreni čovjek i znanost svedena na mjerlji-vi svijet, nisu izmirljivi. Ako prvo, a to znači otvorenost čovjeka, bude prihvaćena kao zbilja, znanost je neophodno uvjetna.

Prikrivanje te neizmirljivosti je presudno važno svojstvo doba u kojem živimo.


Ako se usvoji da je znanost neuvjetna te da ima o bilo čemu potpunu istinu, onda je otvoreni čovjek samo fantazija. A takav čovjek, znači onaj otvoren prema neodredjivome i ne-izmjerljivome Bogu, jest čovjek o kojem se govori u vjerovje-sničkim kazivanjima ili vjerovjesničkoj mudrosti.

III.Tako smo u raspravu uveli još jedan pojam koji je da-

leko od vidika u koji smo uronjeni preko modernog diskur-sa. To je „vjerovjesnička mudrost“. Vjerovjesnik je za vidik zatvorene ontologije nužno „pjesnik“, „čarobnjak“, „vrač“, „luđak“ ili „varalica“. To je tako jer svaki vjerovjesnik kazuje da obznanjuje vidik u kojem je ovaj svijet izveden iz drugog svijeta kao svoje više zbilje. Svaka vjerovjesnička civilizacija nastaje iz te tvrdnje i različitih oblika njezinog prihvaćanja. Sve dok svjedoči otvorenost čovjeka prema neodredivom i nemjerljivom, takva civilizacija ne može postati ideologija. Pod pojmom „ideologija“ razumijevaju se one razumske konstrukcije u kojima čovjek određuje svoj pojedinačni i ko-lektivni cilj kao najvišu vrijednost te usvaja i gradi postup-ke, sredstva i ustrojstva preko kojih će takav cilj dosegnuti u ovome svijetu, jer je drugi varka i izmišljotina, pa, prema tome, i nepostojeći. U tim modernim ideologijama onostrani poredak sveden je u poredak ovog svijeta kojim vladaju oni pojedinci i skupine koje sebe smatraju konstruktorima i znal-cima tog poretka.

Budući da neodredljivog i nemjerljivog Boga niko ne može imati kao svoje pojedinačno ili skupno vlasništvo, jer Bog je vazda i posve blizak i posve dalek svemu i svakom, svaki oblik podvrgavanja ontologije vjerovjesničke mudro-sti ontologiji ideologijskih konstrukcija neophodno vodi do pretvaranja čovjekove veze s Bogom u odredljivi i mjerljivi predmet. Tako pojam „islam“ kao čovjekov odnos s njegovim Stvoriteljem postaje predmet, koji je moguće odrediti i od-mjeriti. A to znači da je njegovo saznavanje slično bilo kojoj drugoj znanstvenoj disciplini. Znanje o tome smatra se objek-tivnim, pa zato pripada onima koji sebe smatraju njegovim


vlasnicima. Oni koji smatraju da ga imaju nude se i name-ću kao privilegirani posrednici čovjekove slobode i spasa. U tome se zbiva isključivanje Boga iz ovog svijeta, pa je svejed-no koliko se na Njega pozivalo. Ono što vlasnici „objektivnog znanja“ imaju zamjenjuje prisutnost Boga.

To je razlog zašto svjedočenje da nema boga osim Boga i svjedočenje da je Muhammed poslanik Njegov nema nikakvu spoznajnu snagu ni u jednome skladnome diskursu.

Tako dolazimo do uzajamne veze čovjeka i njegova Stvo-ritelja. Ta je veza određena kao znanje, a čovjek kao saznava-telj. Nema načina da čovjek to svoje znanje potvrdi u odnosu na sebe, druge ljude i cijeli svijet osim preko vrline (ar. ihsan), što je činjenje svega na dobar i lijep način, ali s odnosom pre-ma Bogu Sveznajućem. Nikakva druga potvrda mimo vrline ne može zamijeniti čovjekovo svjedočenje veze s Jednim i Jedi-nim Bogom. Ne može je zamijeniti nikakvo znanje niti ikakav položaj. Svako je dužan da stanje svoje unutarnjosti potvrđuje jednostavno svojom darežljivošću prema drugim i svojom po-niznošću prema njima.

A ništa od toga u diskursima vremena i prostora u kojem živimo nema.

Usvoji li se da je naša odgovornost prema sebi, kao Božijim stvorenjima, preduvjet odgovornosti prema drugima, slijedi da samo te odgovornosti javno obznanuju našu odgovornost prema Bogu. Ta se odgovornost nigdje ne može prenijeti iz našeg „ja“, a da pri tome ne „kreira“ fantaziju koju usvajamo za realnost. Naše svjedočenje jednoće Božije zahtijeva vrlinu od nas, a to znači darežljivost i poniznost, prije svega, ovdje, među ovim ljudima u Bosni, budući da je to polazište svega što određuje naše pojedinačnosti i naša kolektivna pripadanja. Naše svjedočenje da je Muhammed poslanik Božiji zahtijeva potvrdu, prije svega, ovdje, među ovim ljudima u Bosni. A toga skoro da nema ni u jednom od preovladavajućih diskursa, svejedno na kojoj su razini oni vođeni – političkoj ili filozofskoj, umjetničkoj ili ekonomskoj. Nije li dokaz za to sadašnja neosjetljivost za ljudsku patnju, vladavinu laži, nasilje nad nemoćnim, govornička oholost i tome slično?!


ZaključakMuslimani u Bosni i Hercegovini imaju neodloživu po-

trebu za demokratskim razgovaranjem – ravnopravnim govo-renjem i slušanjem. Nasilje govorenja samo u jednom smjeru, kao produljenje egoa na razorenu zajednicu, postaje način koji obznanuje i potvrđuje uzurpaciju javnih prostora i položaja. A svaki egoizam uništava dostojanstvo svake javne funkcije.

Ništa od realnosti bosanskih muslimana u psihološkom, sociološkom, politološkom ili kulturološkom smislu nije mogu-će odgovoriti bez tri pojma, a to su: vjera u Boga, svjedočenje poslanstva Njegova posljednjeg Poslanika i neodvojivosti nji-hove egzistencije od Bosne. Kada se oduzme bilo šta od toga troga, njihova su historija, sadašnjost i budućnost nemogući. Jasno je da su nemogući, ali cijela bosanska muslimanska in-telektualna historija jeste stalno bježanje od odgovaranja na ta pitanja. To je tako, jer nikada nije nađen način uskladivosti društvenog, kulturnog i političkog cilja tog naroda s njihovim gornjim svjedočenjem.

Da bi iz sadašnje svekolike razorenosti, kojoj je osnova razorenost koja traje stoljećima, izišli, bh. muslimani se mora-ju osloboditi svake stranosti u sebi. Oni nisu došli niotkud u svoj jezik, niti u svoju zemlju, niti u svoju kulturu.

Za bh. muslimane su danas ključna slijedeća pitanja: pre-ovlađujuća i reificirana (opredmećena) slika „islama“ među muslimanima i nemuslimanima, preovladavajuće redukcio-nističko shvaćanje muslimanske pluralnosti, preovladavajuća nemuslimanska slika muslimana, nepostojanje hijerarhije pro-blema kojima se muslimani bave među sobom, neizgrađenost hijerarhije zajedničkog interesa od porodičnog do najšireg okvi-ra, nepostojanje konsenzusa o raspodijeljenoj pravdi, kompleks inferiornosti i snishodljivosti itd.

Sarajevo, januara 2010. godine.


Dr. Enes Karić

VIDOVI ISLAMSKOG DISKURSA U BiH OD DRUGE POLOVINE XIX STOLJEĆA DO DANAS – HISTORIJSKI PREGLED

(skica)

Dobro je na početku podsjetiti da je islam došao prvo kao riječ.

Riječi islama polaze kao koncentrični krugovi riječi: Božije riječi Kur’ana, potom Poslanikove riječi Hadisa, zatim slijede koncentrični krugovi riječi mnogih naraštaja muslimanskih autoriteta.

S islamom u njegovom konačnom dolasku Poslaniku Muhammedu, a.s., potvrđeno je čudo riječi: a) Božije, b) Po-slaničke, i potom c) vjerničke i muslimanske. Diskurs (al-qawl, al-hitab) jeste ono što nosi povijesni islam neprestano.

Praktički, povijesno bivstvovanje islama je u hijerarhiji diskursa s kojih se islam razlijeva i s čijih stranica odlazi u svijet, diskursa Kur’ana, diskursa Hadisa, a potom, diskursa mnoštva muslimanskih generacija.

Diskurs islama u naprijed spomenutim formama (Bo-žijoj riječi, Poslaničkoj riječi, riječi generacija muslimana) prethodi svemu u šta se islam uobličio u vjeri, kulturi i ci-vilizaciji. Praktički, sve što povijesni islam kreativno pruža vraća se na provjeru njegovim diskursima, onom Božijem rijeku Kur’ana, Poslanikovom rijeku Hadisa, muslimanskim pobožnim prinosima i ostvarenjima.

Islamska vjera, kultura i civilizacija stvorila je brojne, veli-ke, impozantne sisteme raznolikih diskursa koje su muslimani domislili u disciplinama ilmul-kelama, fikha, tefsira, Hadisa...

Diskurs „šutnje“ – civilizacijski prijelomu Bosni i Hercegovini 1878. godine

To što se 1878. godine desilo bosanskim muslimanima opisivalo se ili se opisuje u nas kao smjena civilizacija, imperija, carevina, strana svijeta, Istoka i Zapada, smjenom gospodara...

I sve to je istina i tačno. Ali, ovdje smjenu diskursa o islamu u Bosni i Hercegovini treba tretirati kao onu koja je najsudbono-snija, jer se događala na planu duha, vjere, kulture, obrazovanja, ukratko, na onom što je nutarnje. Muhsin Rizvić u više navrata tvrdi da je period 1878-1882. godine bio „vrijeme mûka“.

U tom šoku, civilizacijskom i kulturnom, nije zabilježeno, tvrdi on, da su bosanski muslimani napisali bilo koju risalu, knjigu koja je u Bosni i Hercegovini datirana za te četiri godine.

Bio je to „diskurs šutnje“ ili „diskurs šutnjom“, rekli bi-smo, ma koliko to bilo proturječno.

Diskurs „otići“ (hidžra) naspramdiskursa „ostati“ (vatan)

Od 1882. godine islamski diskurs u Bosni i Hercegovini svodi(o) se kod mnogih autora na dilemu o t i ć i (hidžra) na-spram diskursa o s t a t i (vatan).

U nas je dobro obrađen i ovaj vid diskursa i ova dilema. Ona je zapravo samo eho koji se višekratno čuo, eho smjene sultana i cara.

Ali, diskurs hidžra ili vatan obostrano je islamski. Oni koji su bili za iseljenje u Osmansku imperiju (koja se tada sve više naziva Turska), bili su za tu opciju iz islamskih razloga. A oni koji su bili za ostanak i za vatan, to su, također, činili iz islamskih razloga.

Diskurs vatana ili ostanka odnio je prevagu, bio je svojevrsno novo tumačenje islama u nas, odlikuje se traženjem koegzistenci-je s kršćanima ne samo kao susjedima već sada i kao vladarima.

Diskurs vatana ili ostanka (ili domovine!), čiji se egzemplar vidi u kratkoj raspravi pod nazivom Risala o hidžri od Mehmeda


Teufika Azapagića iz 1884. god., bio je opredjeljenje Rijaseta islam-ske zajednice (osnovan 1882. god.). Rijaset je u svojim djelovanji-ma/mišljenjima/fetvama promovirao nova tumačenja hidžre, njegovi su autoriteti tvrdili da seoba u Tursku nije prakticiranje hidžre u njenim prvotnim intencijama. Praktički, prevrednovali su klasične muslimanske poglede na hidžru, a novi diskurs pri-lagođavanja vidi se i u kontekstu službeno datih mišljenja o tada aktuelnim pitanjima. Naime, reisul-ulema Hilmi ef. Hadžiome-rović podržao je novi zakon o regrutaciji u austrougarsku vojsku, čime je ohrabrio odlazak i muslimanskih regruta u tu vojsku.

Brojni su autori koji su se angažirali na diskursu vatana. Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak (1839-1902.), Mehmed Džemaludin Čaušević (1870-1938.), Safvet-beg Bašagić (1870-1934.)... samo su neki istaknuti autori koji u svojim tekstovima, esejima, člancima, brošurama... promoviraju diskurs vatana i islamski ga opravdavaju.

Diskurs panislamizmaKao odjek reformskih napora sultana Abdulhamida II (vla-

dao 1876-1909.) i njegovog pokušaja da među tadašnje podanike (ostatka) Osmanske imperije promovira političko osmanstvo (ili osmanizam), u nekim bosanskohercegovačkim krugovima javila se i ideja panislamizma. Mostarski časopis „Biser“ je u godinama 1912-1913. vidljivo promovirao ideju panislamizma, a naročito gorljivi zagovornik ove ideje bio je Musa Ćazim Ćatić (1878-1915.).

I panislamistički diskurs u Bosni i Hercegovini i na Balka-nu sadržavao je ideju napretka (progresa). Ta je naprednjačka ideja u panislamističkim tekstovima tumačena konkurentski, kao takmac tadašnjim evropskim „naprednjačkim“ izmima, npr. panslavizmu, pangermanizmu, ali i ideologijama socijalizma, komunizma i fašizma.

U Bosni i Hercegovini panislamistički diskurs nije iza-zvao nikakve praktične posljedice,1 ovaj je diskurs ostao na

1 Dr. Amir Karić je istraživao pojavu i tematiziranje panislamizma u Bosni i Hercegovini. O tome je napisao magistarski rad. Usp. Panislamizam u političkom mi-šljenju Bošnjaka u prvoj polovini 20. st., odbranio ga je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu 2005. godine.

DR. ENES KARIĆ 19

ravni pojedinih elitističkih krugova. Sišao je sa scene ili je bio prigušen za vrijeme novih (jugoslavenskih) državnih aran-žmana od 1918. godine naovamo.

Islam kao vjera, kultura, civilizacija(razvijanje prosvjetiteljskog diskursa o islamu)

Početkom XX stoljeća, naročito tokom njegova tri prva deset-ljeća, u Bosni se paralelno razvijaju i odvijaju mnogi diskursi o islamu, koji stupaju u međusobno natjecanje ili unutarnje dopunjavanje.

S prilagođavanjem bosanskohercegovačkih muslimana tadašnjoj Evropi, iz koje su dolazile ideje Evrope i evropejstva kao kulture, kao i s definitivnim opraštanjem od nade da će se vra-titi Osmanska imperija, mnogi tadašnji muslimanski i islamski intelektualci tumačili su islam kao vjeru koja se razvila u kulturu. Časopis „Behar“ (pokrenut 1900.) odigrao je vodeću ulogu na planu širenja ovakvog diskursa o islamu na način kulture.

Također, gotovo cjelokupno djelovanje već spomenutog Safvet-bega Bašagića (1870-1934.) usmjereno je u ovom pravcu. Naročito se intelektualna pojava Osmana Nurija Hadžića (1869-1937.) može u mnogome vezati za diskurs o islamu kao kulturi.2

Listovi i kalendari koje je pokrenuo Mehmed Džemaludin Čaušević afirmirali su diskurs islama kao vjere, kulture i civi-lizacije. Ti su listovi imali prosvjetiteljski ton, a (praktički) sva-ki oblik prosvjetiteljstva ima ugrađenu matricu progresivnog gledanja na budućnost i odbacivanje starog kao „preživjelog“, „natražnjačkog“.

Diskurs tradicionalnog islama kao moralnog sistemaOd 1929. do 1945. godine dva su časopisa u Bosni i Her-

cegovini posebno obilježila promoviranje diskursa tradicionalnog islama kao moralnog sistema. Tuzlanski Hikjmet i sarajevski časo-pis El-Hidaje u svojoj su koncepciji imali dvije ključne postavke: a) islam je živa tradicija, te se tom tradicijom moramo „probu-diti“, i b) islam je moral, moralan život.

2 Najpoznatije knjige Osmana Nurija Hadžića su „Islam i kultura“, Zagreb, 1894., te „Muhamed, a.s., i Kur’an – kulturna historija islama“, Beograd, 1931.


Braća Čokići, koji su u Hikjmetu bili urednici, te Mehmed Handžić (1906-1944.) sa svojim saradnicima u El-Hidaji, uglav-nom su svoje priloge proželi tumačenjima islamske tradicije i moralnosti na takvom pravcu.

S druge strane, oba su časopisa bila za obnovu i napre-dak „našeg naroda“, ali se taj napredak nije očekivao prevalentno iz Evrope, već sa stranica nekada življene i djelotvorne islamske tradicije.

Islam kao vjera, ili islam na način vjere i obreda, afirmi-ran je u tada malobrojnim listovima, časopisima, brošurama. Posebno se osjećala potreba za profiliranjem vazova na bosan-skom jeziku. Objavljeni su brojni članci o valjanom diskursu vaza te o tome kako ga imati u skladu s vremenom i mjestom.

Diskurs islamskog modernizmaIslamski modernizam ima svoj prepoznatljivi diskurs, foku-

sira se na obnovu i moderniziranje kako metodologije musli-manskog i islamskog mišljenja, tako i muslimanskih i islamskih institucija. Islamski modernizam otvoren je spram preuzimanja ideja i koncepcija iz onoga što se smatra(lo) uspješnim evropskim iskustvima i projektima.

Ime Huseina Đoze (1912-1982.) javlja se u islamskim i muslimanskim publikacijama u Bosni i Hercegovini i prije Dru-gog svjetskog rata. Ipak, Đozo je svoje opredjeljenje za diskurs islamskog modernizma (i njegove postavke) najplodonosnije izrazio od 1960. godine naovamo.

Pisao je uglavnom za islamske kalendare, časopise i li-stove (Takvim, Glasnik VIS-a, Preporod), također, djelovao je na tome da i mnoge druge publikacije (koje je on uređivao) imaju usmjerenje islamskog modernizma.

Husein Đozo je u svojim člancima i esejima prenosio ideje muslimanskog modernizma prateći štampu i literaturu s arap-skog Bliskog istoka. Često se poziva na Al-Afganija, Abduhua, Ridaa, Al-Maragija, Šaltuta, i druge.

Opći trend u zvaničnom islamskom mišljenju bosansko-hercegovačkih muslimana u XX stoljeću bio je modernistički, prosvjetiteljski i reformatorski. Također, brojni muslimanski

DR. ENES KARIĆ 21

intelektualci koji su djelovali izvan Islamske zajednice u veli-kom broju podržavali su reformski i modernistički put u objašnja-vanju islama, i time dali svoje zasebne i osobne prinose općem prosvjetiteljskom evropeizirajućem duhu vremena.

Bosanski muslimanski teolozi i alimi izišli su s pokličem: „Odbacujmo štetne običaje i sujevjerja!“, tražili su „islam bez mistike i sujevjerja“, promovirali su „intelektualno“ tumače-nje islama, a bili protiv „primitivnog shvatanja vjere i vjerskih propisa“, pisali su da je islam protiv „vračanja i praznovjerja“, za sujevjerje su tvrdili da predstavlja „ostatke mnogoboštva (širka)“, upozoravali su da islamsko učenje odbacuje „pred-skazivanje budućnosti“, mnoge narodne ceremonije u vezi sa ženidbom nazivali su „ružnim običajima“, o nekim narodnim običajima govorili su da su „protuvjerski“ itd. Osuđivali su sedmine i četeresnice mrtvima, na kojima se „recitirao Kur’an i dijelio hljeb“, i u tim ceremonijama gledali „sa strane primlje-ni običaj“.

Ima primjera da su bosanskohercegovački alimi napisali cijele brošure i knjige, upozoravajući na mnoštvo narodnih i „neislamskih“ običaja.3

Vjerujemo da će buduća istraživanja pokazati da je Huse-in ef. Đozo svojim djelovanjem doprinio razvoju modernističkog diskursa u tumačenju islama, kao i promoviranju ovakvih tren-dova islamskog prosvjetiteljstva u vidu islamskog modernizma kod nas u Bosni i Hercegovini.

3 Hafiz Sinanudin Sokolović je u svojoj knjizi Islamski propisi o čuvanju zdravlja, posjeti bolesnika i sahrani umrlih muslimana, upozorio na neke od narodnih običaja, naprimjer da se u kući umrlog muslimana „platnom ili nečim drugim zastiru sva kućna ogledala“, zatim da se „čuva umrli da ga ne preskoči mačka, jer bi se“, vele, „mogao povampiriti“... itd.


Dr. Enes Ljevaković

FIKHSKI DISKURS KAKAV IMAMO (KROZ PRIZMU PITANJA I ODGOVORA)

Društvena, politička, etnička, vjerska i druga raznolikost u našoj zemlji, i u našem narodu općenito, toliko je specifična, netipična osobita, da se, čini mi se, ne može porediti sa situacijom u bilo kojoj drugoj državi. Koliko je samo šarolika i heterogena socijalna, obrazovna, intelektualna i duhovna struktura našeg naroda, a da i ne govorimo o veoma osjetlji-vom geopolitičkom položaju i drugim elementima koji igraju važnu ulogu u općem usmjeravanju i dizajniranju društvenih, političkih, kulturnih, duhovnih procesa i stanja na mikro i makroplanu, posebno uzimajući u obzir da su ovdašnji musli-mani manjina u velikom evropskom moru!? Zato naš fikhski diskurs, koji je u fokusu naše pažnje, neophodno mora uvažiti spomenute činjenice. No, činjenica je da u praksi nije uvijek tako, posebno kad je riječ o slučajevima nuđenja „uvezenih“ pitanja i odgovora preuzetih iz drugačijih društvenih kon-teksta i situacija, a koja možemo pronaći u printanim i elektronskim medijima koje uređuju simpatizeri ili sljedbenici nekih, na ovim prostorima relativno novih, ideoloških i fikhskih, pravaca (mezheba). Fikhski diskurs je neujednačen, heterogen, od krajnje liberalnih do krajnje ortodoksnih i radikalnih stavova. Nema dileme, bar ne kod mene, da fikhska problematika, odnosno fikhski diskurs u našem ukupnom islamskom diskursu nije predominantan, da u bitnome i u značajnijem obimu ne (pre)oblikuje našu od ranije ustaljenu

vjersku misao i praksu, našu svakidašnjicu i realna stanja, ali je ipak najkonkretniji, najživotniji i možda zato osjetljiviji i uočljiviji od nekih drugih aspekata općeg islamskog diskursa. Kad govori o specifičnostima koje bi trebale karakterizirati naš opći islamski diskurs ili govor o islamu u ovom vremenu globalizacije, šejh Karadavi1 ističe sljedeće njegove odlike:

1. vjeruje u Objavu, ali ne zanemaruje razum;2. nastoji biti savremen, ali se drži izvornosti (esala);3. poziva duhovnosti, ali ne zanemaruje materijalni as-

pekt života;4. usvaja univerzalna načela, ali ne gubi iz vida lokalni

kolorit;5. gleda u budućnost, ali ne poriče važnost obaziranja

na prošlost;6. priklanja se olakšavanju u fetvi i ohrabrivanju u misiji;7. poziva u idžtihad, ali ne prekoračuje nepromjenjive

principe (sevabit);8. osuđuje terorizam, ali podržava pravedni rat;9. štiti prava manjine, ali nije nepravedan prema većini;

10. pravedan je prema ženi, ali nije nepravedan prema muškarcu.

Ovo su manje-više opći principi kojih bi se muslimani trebali pridržavati u svom govoru o islamu, bez obzira na vrijeme, ali je potreba za njihovom primjenom i uvažavanjem u ovom vremenu još naglašenija.

Organiziranje skupa o temi govora o islamu kod nas ukazuje na potrebu da se o ovoj temi govori (i ranije su odr-žavani slični skupovi o nekim aspektima islamskog diskursa – o hutbi, npr.), a potreba je odraz određenih procesa koji su iznjedrili probleme, neslaganja i tenzije u oblasti tumačenja islama kod nas.

Ako se vratimo nekoliko decenija unazad, možemo uoči-ti da je i ranije kod nas postojala neka vrsta neslaganja i tenzija na relaciji tradicionalisti–modernisti (kao primjer može poslu-žiti neslaganje na relaciji Husejn ef. Đozo–Derviš ef. Spahić u

1 Vidi: El-Medžella el-ilmijja lil-Medžlis el-Urubi lil-ifta vel-buhus, Hitabuna el-islami fi asril-avleme, str. 285.


vezi s organiziranim prikupljanjem zekata i nekim drugim pi-tanjima), službena–neslužbena ulema (npr. neslaganje na rela-ciji „hikjmetov krug“ – službena IZ), te neslaganja na relaciji aktivistički angažirani muslimani–službena („birokratizirana“) IZ (nerazumijevanje sljedbenika pokreta „Mladi muslimani“ za tromost i suzdržane reakcije IZ-e ili njene šutnje kad je riječ o progonima članova MM-a). Međutim, ova današnja neslaganja, kad je riječ o raznolikosti islamskog, posebno fikhskog diskur-sa, ipak se bitno razlikuju od onih ranijih. U ranijem vremenu, i pored neslaganja u nekim fikhskim, pa i u nekim sporednim akaidskim pitanjima, neupitna je bila pozicija hanefijskog me-zheba u oblasti primjene u ibadetima, kao i u drugim oblasti-ma. Međutim, sada se radi o neslaganju izraženom kroz tuma-čenje fikhskih propisa, u dobrom dijelu ili u cjelini, u skladu s interpretativnom tradicijom preuzetom iz drugih mezheba, uglavnom hanbelijskog i šafijskog, od onih koji sebe nazivaju „selefijama“, a koje neki u kolokvijalnom govoru nazivaju „ve-habijama“, dok je na nekim web adresama i u štampanoj lite-raturi prisutno i šiijsko tumačenje islama. Naravno, uz to ide i odgovarajuće tumačenje pojedinih akaidskih pitanja.

Službeno tumačenje islama kod nas (glavni tok tumačenja)

Službeno tumačenje islama u Islamskoj zajednici regulisa-no je Ustavom IZ-e. U Članu 8. naglašeno je da se u tumačenju i izvršavanju ibadetskih islamskih dužnosti u Islamskoj zajednici primjenjuje hanefijski mezheb. Ustav IZ-e nije izričito naglasio da se akaidska pitanja tumače u skladu s maturidijskim mezhe-bom, ali se u našim vjerskim učilištima i vjeronaučnoj literaturi akaidska pitanja tradicionalno tumače prema načelima spome-nutog mezheba. Ustav, također, nije eksplicitno imenovao naj-više tijelo za tumačenje Šerijata, ali se u Članu 49. spominje da je Rijaset IZ-e najviši vjerski i administrativni organ u Islamskoj zajednici, a u Članu 52. spominje se da se Rijaset IZ-e brine o „utemeljenosti svih djelatnosti u Islamskoj zajednici na načeli-ma Šerijata“. Podrazumijeva se da je neophodna pretpostavka ocjene o utemeljenosti djelatnosti na načelima Šerijata tumačenje

DR. ENES LJEVAKOVIĆ 25

normi i načela Šerijata. U Članu 55. spominje se da je reisul-ule-ma poglavar i vrhovni muftija IZ-e u BiH. Rijasetu u ovom poslu pomaže Vijeće za fetve, koje je ustanovljeno 2004. godine. Vijeće uglavnom razmatra pitanja koja mu uputi Rijaset IZ-e ili neki od organa IZ-e, poput mešihatā, medžlisā, džematskih odbora, agencija, državnih i privatnih ustanova, a tu su i neka specifič-na pitanja koja upute pojedinci. Na ostala pitanja, po odobrenju reisul-uleme, odgovara fetvai-emin. Službeno tumačenje unu-tar IZ-e uglavnom se odvija na liniji ustavne odredbe da se iba-detska pitanja tumače u skladu s hanefijskim mezhebom. Bilo je nekoliko izuzetaka u oblasti ibadeta u kojima se postupilo po stavu drugih mezheba, kao npr. fetva reisul-uleme o klanja-nju dženaza-namaza u odsutnosti (salatu dženazetil-gaib), koje naš mezheb ne odobrava, zatim fetva tuzlanskog muftije koju je izdao tokom obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici o spajanju namaza (podnevakog i ikindijskog u podnevskom vre-menu, te kasnija fetva Vijeća za fetve o dozvoljenosti spajanja namaza tokom putovanja i sl. Također, krajem osamdesetih go-dina, na seminaru o zekatu koji je organiziralo tadašnje Starje-šinstvo, rahmetli Ibrahim ef. Džananović je u svom radu prefe-rirao stav da je obaveza izdvojiti zekat na imovinu maloljetne ili neuračunljive osobe ako doseže nisab, mada je taj stav suprotan stavu našeg mezheba u ovom pitanju. Kao izuzetak može se, isto tako, navesti danas gotovo preovladavajuća praksa u mno-gim džamijama, posebno u gradskim sredinama, izlaska iz dža-mija većeg broja džematlija nakon klanjanja dva rekata džume, što znači da se u praksi u ovom ibadetskom pitanju odstupilo od hanefijskog stava o klanjanju ahiri-zuhra nakon dva rekata džuma-namaza, a da je u praksi preovladao stav drugih mezhe-ba uz prešutno odobravanje imamā, muftijā i ostalih zvaničnika IZ-e. Ima još, a detaljnije istraživanje bi to pokazalo i otkrilo, još nekih teorijskih i praktičnih nedosljednosti i odstupanja od Ustavom IZ-e proklamovanog stava o primjeni hanefijskog me-zheba u ibadetima. U Pravilima Vijeća za fetve naglašeno je da će Vijeće u svom radu i razmatranju fikhskih pitanja primijeniti inkluzivan pristup kad je riječ o stavovima ehli-sunnetskih fi-khskih mezheba, uz naglašavanje ustavne odredbe o tumačenju ibadetskih pitanja sukladno hanefijs-kom mezhebu.


Spomenuta ustavna odredba ima svoj puni smisao, rezon i opravdanje, kao oblik osiguranja historijske pozicije i konti-nuiteta prakticiranja hanefijskog mezheba kod nas, te preve-niranja potencijalnog žarišta sukoba, što bi se moglo označiti i kao „razlog pravne sigurnosti“, budući da je u nekim mjesti-ma i džematima već bilo došlo do određenih nesporazuma i manjih incidenata u vezi s načinom klanjanja namaza, tespi-ha, zikra... Međutim, kao negativna strana te odredbe može se navesti onemogućavanje ili znatno otežavanje idžtihada, od-nosno reinterpretacije nekih ibadetskih pitanja koja mogu biti podložna novom tumačenju uslijed izmijenjenih okolnosti, posebno u oblasti tahareta, posta, zekata, pa i hadžskih pro-pisa. Umjesno je postaviti pitanje: da li su vrata idžtihada u oblasti ibadeta, općenito, u našem mezhebu zatvorena? Ko ih je zatvorio, pod kojim uvjetima, u kojim pitanjima i na temelju kojeg argumenta? Ima li pitanja koja su promjenjiva u oblasti ibadeta, pa prema tome i podložna idžtihadu, ili se odredba odnosi na sva ibadetska pitanja? U slučaju idžtihada, šta bi to predstavljalo hanefijski mezheb? Čini mi se da eksplicitnog odgovora nema.

Analiza strukture pitanja postavljenih fetvai-eminu u periodu 2005-2008. godine

Želim ovdje u kratkim crtama prezentirati tematsku stru-kturu pitanja postavljenih fetvai-eminu putem pisama ili web stranice Rijaseta IZ-e. Postavljena pitanja mogu poslužiti kao indikator praktično-pravnih, ali i doktrinarnih pitanja koja interesiraju naše muslimane različitih profila, od običnih ljudi do onih obrazovanijih, muškaraca i žena, mlađih i starijih, bogatih i siromašnih, pojedinaca i institucija. Zanimljivo je da je dosta pitanja došlo i od nemuslimana, katolika i pravoslavaca, ali i od ateista.

Prije same prezentacije pregleda postavljenih pitanja, želim napomenuti da su se pitanja postavljala i postavljaju, i na njih se odgovaralo i odgovara na šest razina ili načina komuniciranja. Od ovih šest razina ili načina komuniciranja s posjetiocima, či-taocima, sugovornicima, pitaocima, tri se bilježe i registriraju:


1. putem web sajta Rijaseta,2. putem Preporoda, 3. putem pismene korespondencije (pitanja i odgovori

putem pisama institucijama, ustanovama i pojedincima).Kad je riječ o tri preostala načina komuniciranja, oni se ne

bilježe, tako da je teško procijeniti ukupan broj i strukturu tako postavljanih pitanja, a to su slijedeći načini:

1. usmeno postavljanje pitanja u direktnoj komunikaciji, 2. putem telefona u direktnoj komunikaciji,3. postavljanje pitanja na ličnu e-mail adresu bez posred-

ništva web sajta Rijaseta.Pregled tematske strukture pitanja koji ovdje predočavam

obuhvata samo pitanja koja su postavljena posredstvom službe-nog web sajta Rijaseta, a ne i ona na koja je odgovoreno u Preporodu i putem pismene korespondencije. Tematska struktura tih pitanja uglavnom odgovara strukturi pitanja postavljenih posredstvom web sajta.

Cilj prezentacije pitanja jeste stjecanje uvida u karakter i strukturu pitanja po oblastima radi upoznavanja s problemi-ma prisutnim kod ljudi u Zajednici i društvu te razmatranje mogućih odgovora i pravaca terapeutskog i, eventualno, pre-ventivnog djelovanja.

KorespondentiKorespondenti, tj. oni koji postavljaju pitanja mogu se

općenito svrstati u dvije kategorije:1. institucije i ustanove (Rijaset, mešihati, muftijstva, med-

žlisi, džematski odbori, državne ustanove (Zavod za transfuzi-ologiju UKC-a, Fond za održavanje šehidskog mezarja Kovači);

2. pojedinci, mediji.Pitanja koja postavljaju institucije i tiču se rada Zajedni-

ce ili imaju, odnosno mogu imati šire društvene implikacije, delegiraju se Vijeću za fetve, dok na ostala pitanja odgovara fetvai-emin.

Vjerska pripadnost korespondenata: muslimani i nemusli-mani u manjem broju pitanja (katolici, pravoslavci, ateisti).

Ideološko-mezhebska pripadnost: tradicionalisti, racionalisti, modernisti, selefije, sufije, šiije, hanefije, hanbelije...


Etnička pripadnost: Bošnjaci, Albanci, Arapi, Pakistanci, Srbi, Hrvati, Slovenci.

Spolna i dobna pripadnost: žene i muškarci, omladina, sre-dovječne i stare osobe, heteroseksualci i homoseksualci.

Teritorijalno-državnapripadnostkorespondenataPitanja postavljaju ljudi (uglavnom Bošnjaci) s različitih

kontinenata (Evropa, Azija, Australija, Amerika) i iz različitih dr-žava: Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Makedonija, Slovenija, Austrija, Njemačka, Švedska, Švicarska, Norveška, Finska, V. Britanija, Italija, Holandija, Luksemburg, Danska, Oman, Sjedinjene Američke Države, itd.

TematskastrukturapostavljanihpitanjaKad je riječ o oblastima u kojima se postavljaju pitanja, ona

zahvataju: ibadetsku problematiku, porodične probleme, zdrav-stvene probleme (različite vrste bolesti, psihički problem, sihr, načini liječenja...), bračne i ljubavne probleme, džematske, admi-nistrativne i političke probleme (izbori, sukob interesa, odlazak vojnika u Afganistan), ekonomske probleme, stambene proble-me (stambeni krediti), probleme u međuljudskim odnosima itd.

Pitanja koja se postavljaju spadaju u različite naučne oblasti: fikh, tefsir, hadis, akaid, islamska kultura i civilizacija, psihologija, medicina, pedagogija, historija, ekonomija, finan-sije, bankarstvo, itd.

Zato bi za adekvatne odgovore trebali stručnjaci različitih profila: fekih, mufessir, muhaddis, teolog, psiholog, pedagog, ljekar, socijalni radnik itd., ali, nažalost, mi nemamo tako eki-pirano tijelo koje bi pružalo konsultativne usluge onima kojima su potrebne različite vrste konsultacija.

Struktura pitanja odražava oblasti i razinu primjene Šerija-ta u praksi i svakodnevnom životu ljudi u Bosni i Hercegovini i inozemstvu (mislim ovdje na muslimane Bošnjake). Ne možemo biti zadovoljni obimom i kvalitetom primjene šerijatskih propisa u praksi, kako na nivou zajednice (primjer zekata i sadekatul-fi-tra, vakufa...), tako i na nivou pojedinačne primjene. Kad je riječ o oblastima primjene, šerijatsko pravo svedeno je na organe i usta-nove Islamske zajednice (i to djelimično), te na personalnu razinu,


i to uglavnom u oblasti ibadeta, nešto malo u oblasti bračnog, na-sljednog, testamentalnog i vakufskog prava, te pitanja iz oblasti imovinskopravnih odnosa, akaida, šerijatskog krivičnog prava itd.

Broj pitanja se iz godine u godinu povećava: od 180 pita-nja u 2005. do više od 1.000 pitanja u 2008. Svake godine broj postavljenih pitanja uvećava se gotovo pedeset posto više u odnosu na prethodnu godinu, što ukazuje na povećan interes za ovu vrstu komunikacije s IZ-om.

U odgovorima vodimo računa o načelima, duhu i inten-cijama Šerijata, o mogućim posljedicama i praktičnim impli-kacijama, zatim da odgovori budu u skladu s hanefijskim mezhebom u oblasti ibadeta (uz uvažavanje nekih olakšica koje su samo izuzetak u hanefijskom mezhebu), vodi se računa o vremenu, okolnostima, stanju muslimana u BiH i ummeta u cjelini, te potrebama Islamske zajednice u BiH.

Pitanja prispjela u 2005. godiniBR. KATEGORIJA BROJ PITANJA1. Ibadeti 622. Brak i porodica 193. Džematska problematika 154. Akaidska pitanja, muslimanske grupacije 145. Opremanje umrle osobe, ukop, mezarja 66. Kredit, kamata, poslovanje 67. Nutricioni propisi (ishrana) 128. Odijevanje, ukrašavanje 59. Ostalo 41

UKUPNO PITANJA 180

62

19 15 146 6 12

5

41

010203040506070

IBA

DET

I

PORO

DIC

A

DŽE

MA

T

AK

AID

SKA

PIT

AN

JA

UK

OP

I MEZ

ARJ

A

KRE

DIT

, KA

MA

TA,

POSL

OV

AN

JE

ISH

RAN

A

OD

IJEV

AN

JE

OST

ALO

Grafikon 1. Strukturapitanjau2005.godini


Pitanja prispjela u 2006. godiniBR. KATEGORIJA BROJ PITANJA1. Ibadeti 1112. Poslovanje, imovinski odnosi, nasljeđivanje i oporuka 353. Džematska problematika, vakufska imovina 314. Dženaza, opremanje umrle osobe, ukop, mezarja 215. Brak i porodica 206. Nutricioni propisi (ishrana), odijevanje, ukrašavanje 157. Medicinska pitanja 48. Ostalo 51

UKUPNO PITANJA 288

11135

312120

154

51

0 20 40 60 80 100 120

IBADETIIMOVINSKI ODNOSI

DŽEMATDŽENAZA, UKOP, …

PORODICAISHRANA, ODIJEVANJE

MEDICINSKA PITANJAOSTALO


Pitanja prispjela u 2007. godiniBR. KATEGORIJA BROJ PITANJA1. Ibadeti 200

2. Kredit, kamata, poslovanje, imovinski odnosi, nasljeđivanje i oporuka 77

3. Brak i porodica 574. Opremanje umrle osobe, dženaza, ukop, mezarja 335. Nutricioni propisi (ishrana) 266. Džematska problematika 24

7.Učenje Kur’ana umrloj osobi, uzimanje naknade za učenje Kur’ana, tevhidi, mevludi, obilježavanje vjerskih praznika, novotarije u vjerskoj praksi

22

8. Odijevanje, ukrašavanje 209. Akaidska pitanja, muslimanske grupacije 1410 Medicinska pitanja, liječenje 1311 Sihr, zapisi, sujevjerja 912. Značenje imena, nadimci 9


13. Muzika, ilahije, folklor 814. Fetva, muftija 615. Prijestupi i sankcije 616. Dova 517. Ostalo 48

UKUPNO PITANJA 577

20077

5733

26242220

1413998665

48

0 50 100 150 200 250

IBADETI

PORODICA

ISHRANA

TEVHID, MEVLUD

AKAIDSKA PITANJA

SIHR, ZAPISI

MUZIKA, ILAHIJE

PRIJESTUPI, SANKCIJE

OSTALO


Pitanja prispjela u periodu 1.1.2008. – 4.11.2008.BR. KATEGORIJA BROJ PITANJA1. Ibadeti 3022. Brak i porodica 112

3. Kredit, kamata, poslovanje, imovinski odnosi, nasljeđivanje i oporuka 73

4. Odijevanje, ukrašavanje 485. Akaidska pitanja, muslimanske grupacije 476. Opremanje umrle osobe, dženaza, ukop, mezarja 417. Nutricioni propisi (ishrana) 34

8.Učenje Kur’ana umrloj osobi, uzimanje naknade za učenje Kur’ana, tevhidi, mevludi, obilježavanje vjerskih praznika, novotarije u vjerskoj praksi

26

9. Sihr, zapisi, sujevjerja 2210 Džematska problematika 2211 Značenje imena 16


12. Odnos između pripadnika muškog i ženskog spola, propisi specifični za ženski spol 15

13. Tumačenje i prijevod Kur’ana i hadisa 1314. Medicinska pitanja, liječenje 815. Zakletva i keffaret 816. Odnos prema nemuslimanima 717. Prijestupi i sankcije 618. Ostalo 77

UKUPNO PITANJA 877

302112

73484741342622221615138876

77

0 100 200 300 400

IBADETIPORODICA

IMOVINSKI ODNOSIODIJEVANJE

AKAIDSKA PITANJADŽENAZA, UKOP, MEZARJA

ISHRANATEVHIDI, MEVLUDI

SIHR, ZAPISIDŽEMAT

IMENAODNOS MUŠ. I ŽEN. SPOLA

TUMAČENJE KUR'ANA I …MEDICINSKA PITANJA

ZAKLETVA, KEFFARETODNOS PREMA …

PRIJESTUPI, SANKCIJEOSTALO

Grafikon 4. Strukturapitanjauperioduod.1.1.2008.do4.11.2008.

Pregled pitanja prispjelih (u 2005, 2006, 2007, do 4. 11. 2008.) o najvažnijim temama

BR. KATEGORIJA 2005. 2006. 2007. 2008. UKUPNO1. Ibadeti 62 111 200 302 6752. Porodica 19 20 57 112 2083. Imovinski odnosi 6 35 77 73 1914. Ishrana, odijevanje, ukrašavanje 17 15 46 48 126

5. Opremanje umrlog lica, dženaza, ukop, mezarja 6 21 33 41 101

6. Džematska problematika 15 31 24 22 92

7. Akaidska pitanja, muslimanske grupacije 14 14 47 75


Prezentirani grafikoni pokazuju da se uvjerljivo najveći procenat pitanja odnosi na oblast ibadeta, zatim na oblast brač-nog i porodičnog prava, imovinskopravnih odnosa, džematske problematike, te akaidskih pitanja.

U tumačenju islamskih ustanova i pojedinačnih propisa u okvirima Islamske zajednice, bilo da je riječ o davanju fetvi, teorijskoj obradi pojedinih pitanja ili praktičnoj primjeni islam-skih propisa, uglavnom se vodi računa da ono bude utemeljeno na načelima Kur’ana i sunneta, da je na liniji islamske tradici-je Bošnjaka te da bude usklađeno sa zahtjevima vremena. Kad već spominjemo sintagmu „islamska tradicija Bošnjaka“ treba naglasiti da nijedan zvanični organ IZ-e nije definirao šta je to i šta sve jeste islamska tradicija Bošnjaka. Jedini ozbiljan poku-šaj naučnog elaboriranja, odnosno skiciranja elemenata pojma „islamska tradicija Bošnjaka“ dao je dr. Fikret Karčić u radu pod naslovom: „Šta je to islamska tradicija Bošnjaka?“ Problem, odnosno tema je načeta, ali nije dovršena, i otvorena je za dalje izučavanje i utvrđivanje sadržaja spomenutog pojma. Naime, u radu nije rečeno koliko ili koji procenat muslimana Bošnjaka treba prakticirati određeni običaj, odnosno element tzv. „isla-mizovane“ prakse stanovnika predosmanske Bosne, jer znamo da su ti običaji, poput dovišta i sl. bili djelimično prisutni i prak-ticirani. Zatim, igra li ulogu stav zvanične IZ-e o nekom elemen-tu. Znamo da je Ulema-medžlis, ili dobar dio njegovih članova imao izrazito negativan stav prema dovištima, obilascima peći-na i sl. Nije daleko od njihovih stajališta bio ni rahmetli Đozo. Kako pomiriti tu tradiciju i tradiciju Đozinog reformizma u ko-joj nema mjesta za mnoge vjerske običaje koji su se prakticirali, poput, učenja, hatmi, Jasina, talkina i drugih novotarija protiv kojih se Đozo oštro borio, pozivajući se na stavove Ibn Tejmije i Ibnul-Kajjima, poput nekih današnjih selefija? Zatim, gdje je tu tradicionalizam jednog Handžića, Dobrače, Derviša Spahića, te kruga oko časopisa Hikjmet, koji nije manje prisutan i utjecajan, makar u narodu i među ulemom, od reformističkog pokreta? Sigurno je da će se oko toga još dosta raspravljati i polemisati.) Pod pojmom „zahtjev vremena“ podrazumijevamo kombina-ciju vremenskih i mjesnih okolnosti, tj. društveno-historijske


okolnosti i prilike kao i nivo vjerske svijesti kod naroda, njegove upućenosti u islamsku misao i praksu i mogućnosti primjene po-jedinih propisa Šerijata. Naravno, pri tome treba voditi računa da se ne ode u drugu krajnost, tj. u jednoumlje, već da se osigura prostor za pluralizam mišljenja i ideja, izbjegavajući zamku upa-danja u ekstremizam, radikalizam i ekscentrična tumačenja.

Kad je riječ o pitanjima u oblasti ibadeta, situacija je prilično jasna i jednostavna. Međutim, dileme se javljaju kad se postavlja-ju pitanja koja zadiru u oblasti regulisane državnim propisima, a istovremeno imaju i svoju vjersko-pravnu ili etičku dimenziju. Takvo je npr. pitanje koje je postavio jedan pripadnik oružanih snaga BiH u vezi s učešćem u vojnoj misiji u Afganistanu, ili pi-tanje nekih civila o angažmanu u stranim vojnim formacijama, u civilnom ili vojnom dijelu misije, u Afganistanu. Osjetljiva su pi-tanja braka i razvoda braka, pitanja koja se dotiču prava na stara-teljstvo nad djecom u razvedenim brakovima, pitanje realizacije mehra u slučaju razvoda braka, pitanje mješovitih brakova, rješa-vanje problema koji se javljaju u mješovitim brakovima, pitanje ukopa bračnog druga nemuslimana u muslimansko mezarje, pi-tanje razvoda braka kad muž odbija pristati na razvod. Osjetljiva su i pitanja iz oblasti šerijatskog nasljednog prava, zatim pitanje ugovora o doživotnom izdržavanju s jednim od nasljednika, pi-tanje oporuke nasljedniku. S vremena na vrijeme se učestalije po-stavljaju pitanja o odnosu islama prema homoseksualizmu. Sva ova pitanja imaju i svoju društvenu dimenziju i implikacije koje prelaze granicu individualnog interesa i zanimanja. Zato se mo-raju u obzir uzeti vrijeme i okruženje u kojima se razmatra takva problematika makar to bilo u obimu i formi kratkih odgovora. Ovakav pristup ne sprečava ili ne bi trebao ometati da se pojedi-na pitanja šire elaboriraju u formi tematske obrade, elaboriranja koncepcija. U literaturi je u značajnom broju i obimu prisutan takav pristup i diskurs. U Bibliografiji radova iz fikha objavlje-nih u periodici od 1995. do 2004. (deset godina) koju je sačinio Mustafa Hasani, spomenuto je više od 900 radova iz fikha koji su obuhvatili oko 500 tema od više od 300 autora. I u ovom diskur-su ili načinu tretiranja fikhske problematike dominiraju teme iz oblasti obreda, blagdana, kurbana... s oko 35-40% ukupnog broja


radova. Nakon obreda, najveći broj radova bavi se problema-tikom porodice, braka, vakufa, žene, Islamske zajednice, nasi-lja, terorizma, države, sekularizma, politike. Interesantno je da je tokom deset poratnih godina publicirano 14 radova o temi islamske države. Možda neki istražitelji na Zapadu pomisle da se ovdje doista ozbiljno shvatala i razmatrala ideja islamske dr-žave!!! Razglabati tematiku islamske države kod nas u situaciji kad vjerovatno više od 50% muslimana ne izvršava redovno osnovnu islamsku dužnost klanjanja namaza, kao najvažnije individualne islamske (praktične) obaveze nakon šehadeta, čini se potpuno deplasiranim. Često imamo slučaj da se kod nas, umjesto bavljenja pitanjima koje možemo primijeniti i u okvi-rima sekularne države, bavimo i tzv. krupnim pitanjima, što s našim realnim potrebama nema nikakve veze. S druge strane, u nekim tzv. alternativnim krugovima postoji tendencija predi-menzioniranja efemernih pitanja (koju neki pogrešno označa-vaju kao redukcionizam, jer redukcionizam nije ekskluzivitet bilo koje tendencije), a nerijetko je prisutno podizanje tih nezna-čajnih praktično-pravnih pitanja na nivo doktrinarnog proble-ma, kao npr. kad je riječ o pitanju čestitanja vjerskih blagdana sljedbenicima drugih konfesija, koje neki smatraju potvrđiva-njem ispravnosti vjerovanja religije čiji se praznik čestita. Cije-nim da je fikhski diskurs u okviru Islamske zajednice negdje na sredini između dvije oprečne tendencije: tendencije naglašenog ignorisanja i zanemarivanja normativnog aspekta islama, koja je prisutna kod dobrog dijela naših intelektualaca, i tendencije potpunog utapanja u cjepidlačenje i beskrajno razglabanje efe-mernih pitanja, koja je prisutna u selefistički nastrojenim kru-govima. Objektivno, bavljenje fikhom u formi fetvi, odgovora i sl. zauzima manji prostor ukupnog fikhskog diskursa, zanima određeni dio vjerničke populacije, ali je ono neophodno, jer je to dio poslanja i misije IZ-e. Uvijek će biti ljudi koji će se suočavati s nedoumicama jer nisu u stanju razumjeti ili pronaći odgovor na svoju nedoumicu u knjigama ili kod mjesnog imama. Život donosi određene situacije za koje rješenje ne možemo pronaći ni u desetinama i stotinama knjiga i članaka, bez obzira koliko opširni bili.


Kad je riječ o tzv. alternativnom islamskom diskursu, tu dominiraju dvije tendencije: selefistička, s nekoliko svo-jih printanih i elektronskih medija, o čemu detaljnije govori mr. Mustafa Hasani, te šiijska, s nekoliko svojih web portala. Među selefistički orijentisanim pristupom posebno se svojim radikalizmom ističe krug okupljen oko web portala www.pu-tvjernika.com. Teme kao što su: džihad, džihad na Kavkazu, metode uspostave hilafeta, tekstovi i fotografije Bin Ladena, provlačenje ideje tekfira kroz neke odgovore i radove, jasno ukazuju na orijentaciju urednika ove stranice, ali nije jasno ko i pod kojim uvjetima dozvoljava rad takvog web portala. Čini mi se da sljedbenici ovakve tendencije, svjesno ili nesvje-sno, idu na ruku onima koji vode medijsku kampanju protiv islama koja ima za cilj, kako kaže poznati savremeni islamski mislilac Louay M. Safi, iskrivljavanje imidža islama i musli-mana, što, prema njemu, predstavlja „pažljivi napor određe-nih neislamskih agencija i izvještača koji iz mržnje i bolesne svijesti koriste nekoliko taktika da diskreditiraju islam i da okaljaju muslimane. (V. Novi muallim, broj 5) Jedna od ovih taktika jeste i smišljeno podsticanje radikalnih grupa i stavo-va radi opravdavanja kasnijih drastičnih kontramjera ili čak okupacije muslimanskih država i promjene režima i ustavnih poredaka. Nešto umjereniji su web portali minber.ba i islam-bosna, mada su i njihovi izvori uglavnom u pro/selefističkim krugovima van Bosne i Hercegovine.

Prisutnost ekscentričnih fetvi i odgovora (fetava šazze)u tzv. alternativnim krugovima

I letimičan uvid u tekstove i odgovore (uvjetno rečeno fetve) koji se nudi u mnogim tzv. alternativnim krugovima i tendencijama pokazat će da među njima ima onih koji se mogu okarakterisati ekscentričnim (šazz). Na opasnost, rizik i nepri-hvatljivost ekscentričnih fetvi upozoravali su i upozoravaju mnogi savremeni islamski pravnici. Kriterij ekscentričnosti fe-tve, stava, mišljenja razlikuje se od kriterija slabosti i neisprav-nosti. Naime, osnova slabosti i neispravnosti leži u dokazu na koji se oslanja fetva ili stav. Ukoliko je kontradiktorna izričitom


smislu Kur’ana, sunneta ili idžmaa smatra se ništavnom (ba-til), neispravnom (fasid) ili odbačenom. Ako je pak dokaz na kojemu se temelji navučen, rastegnut, daleko od značenja koje se želi njime potkrijepiti, onda je to slaba fetva, stav, mišljenje. Kao ilustracija može poslužiti primjer koji je spomenuo Ibn Hallikan u biografiji poznatog Ebu Hanifinog učenika Zufera b. Huzejla. U bibliografiji se navodi da je neki čovjek došao kod Ebu Hanife i rekao mu: „Jučer sam popio nebiz“ (neka vrsta omamljujućeg pića od hurmi) „i ne znam jesam li otpu-stio svoju ženu ili ne.“ „Žena je tvoja sve dok ne budeš siguran da si je otpustio“, odgovori mu Ebu Hanifa. Potom je otišao kod Sufjana Sevrija i isto mu ispričao, a on mu odgovori: „Idi i vrati je“ (putem ustanove muradžea); „ako se budeš razveo od nje, time ćeš je vratiti sebi. A ako je nisi otpustio, vraćanje (redž’a) neće ti ništa naškoditi.“ Zatim je otišao kod Šurejka b. Abdullaha i isto mu ispričao. On mu je odgovorio: „Idi i razvedi se od nje, pa je ponovo vrati sebi.“ Na kraju je došao kod Zufera i ispričao mu svoj slučaj. Zufer ga upita: „Jesi li pitao o tome nekog drugog?“ „Pitao sam Ebu Hanifu.“ „Šta ti je odgovorio?“ „Žena je tvoja sve dok ne budeš siguran da si je otpustio“, na šta Zufer reče: „To je ispravno. Jesi li još koga pitao?“ „Sufjana Sevrija.“ „Šta ti je odgovorio?“ Prenio mu je Sufjanov odgovor, na štu mu on reče: „Lijepo je to što je rekao. Jesi li još koga pitao?“ „Šurejka.“ „I šta ti je rekao?“ Nakon što mu je saopćio njegov odgovor, Zufer se nasmijao i rekao: „To je poput sljedećeg primjera. Neki je čovjek naišao pored odvo-da kojim je naišla bujica, te je voda dohvatila njegovu odjeću. Ebu Hanifa ti o tom slučaju kaže: ‘Tvoja odjeća je čista i namaz je ispravan, sve dok ne budeš siguran da je voda bila nečista.’ Sufjan ti kaže: ‘Operi svoju odjeću, za svaki slučaj. Ako bude nečista, očistit će se, a ako bude čista, bit će još čišća.’ A Šurejk ti kaže: ‘Idi i pomokri se na svoju odjeću, a onda je operi.’“ El-Muafi, koji prenosi ovaj događaj, pohvalio je Zufera zbog ra-ščlanjivanja ove tri različite fetve o jednom slučaju. Ibn Halli-kan je ovaj slučaj prokomentarisao riječima: „Stav Ebu Hanife jeste pravo (fikh), rezonsko rješenje i istina. Nije dozvoljeno presuditi čovjeku da je žena razvedena od čovjeka, nakon po-


tvrđenog bračnog statusa, na temelju sumnje koja se kasnije javi. Stav Sufjana Sevrija je na tragu principa predostrožnosti, što je put pobožnih ljudi i vjernika koji se boje da ne pogriješe u bilo čemu. Fetva Ebu Hanife“, kaže dalje Ibn Hallikan, „jeste sama istina i srž fikha. Kojim god od ova dva puta krene onaj koji se suoči s ovim problemom – neće pogriješiti“, kako smo pojasnili u raščlanjenju spomenuta dva stepena: prava (fikha) i pobožnosti. A što se tiče Šurejkove fetve, Zuferovo iščuđivanje je na mjestu. Nema nikakvog oslonca. (Vefejatul-eajan, 2/318-319) Neki autori (Muhammed el-Muhtar es-Selami) smatraju da Ibn Hallikanova tvrdnja nema nikakvog oslonca i nije baš na mjestu. On ima neki oslonac, ali slab i neuvjerljiv. Naime, njegov oslonac jeste princip da muškarcu nije dozvoljena inti-mnost sa ženom osim ako je siguran da mu je ona dozvoljena. Ako sumnja u tu dozvoljenost, mora se sustegnuti. To što je spomenutog pivopiju kopkala u duši mogućnost da ju je otpu-stio u stanju omamljenosti, navelo je Šurejka da utvrdi da je to zapreka za nastavljanje bračnog odnosa, kao što je smatrao da vraćanje žene (redža) može biti samo nakon razvoda. A pošto je razvod u stanju omamljenosti sumnjiv (meškuk-fihi), sma-trao je da taj čovjek treba da se prvo razvede, a zatim da vrati ženu. To je slaba (daif), a ne ništavna (batil) fetva.

Međutim, ekscentrična fetva jeste fetva koja je oprečna stavu većine muslimana. Pod sintagmom „stav većine musli-mana“ misli se na većinsko mišljenje u mezhebu koji je raširen u određenom mjestu. Ovo tumačenje pojma „ekscentričnosti fetve“ iznio je Muhammed Muhtar Selami, savremeni musli-manski fekih i mislilac, u svom radu o ekscentričnim fetvama koji je podnio na Rabitinom naučnom simpoziju o instituciji fetve, i čini mi se razložnim i prihvatljivim.

Da i kod nas ima ekscentričnih fetvi koje doista mogu uzrokovati stvarni problem, najbolje pokazuje jedan slučaj koji se nedavno desio kod nas. Jedna žena je prije dva dana poslala sljedeće pismo/pitanje:

„Na jednoj stranici na netu sam pročitala fetvu da je tevhid koji se uči kada neko umre novotarija, kao i mevludi i četeresni-ce i godišnjice, i da ne smijemo slijediti novotarije, jer one vode


u zabludu, a zabluda u Vatru. Kada je nedavno umrla tetka od (bivšeg) muža, bili smo pozvani oboje. Ja sam odbila da pođem, jer sam se Allaha bojala da slijedim novotariju. Nisam znala da će to naljutiti moga muža, inače bih pošla. On me je odveo mojima čim se vratio. Shvatila sam da sam pogriješila i da sam naivno postupila. Kad sam pročitala i druge fetve gdje piše da ima učenjaka koji ne smatraju novotarijom navedene stvari, bilo mi je još mnogo teže što sam bila tako nepromišlje-na i neumjerena. On me zove tek sada nakon četiri mjeseca. Voljela bih da pokušamo ponovo, ali ne znam je li nam halal i da li je rok vraćanja supružnika tri mjeseca? Maksuz selam i da vas Allah nagradi najljepšom nagradom.“

Evo, u ovom slučaju možemo uočiti stvarne posljedice obraćanja tzv. alternativnim krugovima i njihovim krutim sta-vovima i ekscentričnim fetvama koje preuzimaju iz knjiga ili iz drugačijih društvenih konteksta i okolnosti i situiraju ih u ove naše bosanske, jedinstvene prostore i okolnosti. Sličnih primjera ima puno.

Neka ovaj primjer bude opomena i neka vrsta zaključka da se ne srlja za ekscentričnim tumačenjima, za egzotikom tzv. alternative i magijom „drugačijeg“ mišljenja, jer posljedice, du-goročno, mogu biti teške.


Dr. Mustafa Hasani

TENDENCIJE U TUMAČENJU ŠERIJATAU BOSNI I HERCEGOVINI KROZ ODGOVORE

NA POSTAVLJENA PITANJA U PERIODU 2000-2005. GODINE

UvodZadatak postavljen u naslovu ovog rada jeste da poku-

šam dati okvirne naznake o tome koje su tendencije tumačenja Šerijata prisutne kod nas. U radu ću za predmet istraživanja uzeti objavljena pitanja i odgovore u periodu 2000-2005. koje smo sakupili u sklopu projekta „Tendencije u tumačenju šerija-ta u Bosni i Hercegovini kroz odgovore na postavljena pitanja u periodu 2000-2005. godine.“ Na Fakultetu islamskih nauka u okviru nastavnog predmeta praktikum 2007. godine realizira-na je prva faza ovoga projekta. Sakupljena su pitanja i odgovori objavljeni u periodici i na internet stranicama. U realizaciji ove prve faze učestvovali su apsolventi FIN-a, u okviru zajedničke tematske vježbe-projekta. Svaki zbornik pitanja i odgovora je indeksiran, i to; indeks tema, autora i izvora ili literature, i date su osnovne bio-bibliografske informacije o autorima, ako su studenti uspjeli do njih doći.

Od koristi nam je bio i projekt „Kompilacija fetvi na bo-sanskom jeziku“, koji smo realizirali 2003. godine, također na Fakultetu. Projektom „Kompilacija...“ uspjeli smo sačuvati neke stranice koje nisu bile aktivne 2007, kada smo realizirali naš drugi projekat, a neke od ovih, koje ćemo uskoro navesti,

ne egzistiraju ni danas. Naime, dešava se da preko noći nestane stranica, ili se zamijeni naslov stranice, ili da rubrika pitanja i odgovori preko noći bude zamijenjena setom, pa čak i po stoti-nu, novih pitanja i odgovora i sl.

Vrlo jednostavnim pregledom medija kod nas može se doći do zaključka da je u Bosni i Hercegovini prisutna po-java brojnih medija izvan Islamske zajednice, elektronskih i printanih, koji programski i shematski u cijelosti ili djelomič-no svoj prostor posvećuju islamu i njegovu tumačenju. Ovaj prostor je vrlo dinamičan i razuđen, te je teško, s obzirom i na vremenski period, pobrojati sve časopise koji su se po-javljivali i nestajali u ovom periodu. Primjera ovih izdavač-kih avantura i eksperimenata ima mnogo, kako van Islamske zajednice, tako i u njoj samoj. Teškoću cjelovitog uvida u to kako se tumači islam kod nas dodatno stvara i činjenica da ti časopisi nisu objavljivani isključivo u našoj zemlji nego i u inostranstvu.1

Kad je riječ o internet stranicama stvari su još razuđe-nije, a s obzirom na prirodu ovog medija i mogućnost čestih promjena, gašenja i sl. teško se mogu pratiti. Ogroman je broj internet stranica koje u cijelosti ili djelomično govore o islamu. Nažalost, često se dešava da se ne zna ko uređuje određene stranice. Nedavni pokušaj uredništva časopisa Saff da dođe do podataka o tome ko stoji iz stranice www.putvjernika.com najilustrativnije govori o tome da je kod interneta velika mo-gućnost zloupotrebe i manipulacije.2 Zbog same prirode in-terneta kao medija, koji se iznenada javi i nestane, i, naravno, raznih manipulacija, česti su savjeti i preporuke uleme da se vodi računa o tome kome se postavlja pitanje, da se znaju nje-gove osnovne generalije, a ne, kakvu praksu bilježimo i kod nas, da se postavlja pitanje nekome ko je nepoznat, ili nekome ko neće da se predstavi, da kaže nešto o sebi i sl. Koliko je danas lahko hakerski ukrasti nečiji identitet? Stara ulema ra-spravljala je o tome da li se smije poslušati fetva i savjet osobe

1 Pogledati Izvještaj komisije za medije Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini koji je vremenski obuhvatao maj, juni i juli 2005. Vidi: Novi muallim, br. 27.

2 Vidi, „Put (ne)vjernika“, Saff, 8. januar 2010, br. 259, str. 22.


koja je poznata kao fasik. Danas ovo pitanje, s obzirom na nisku razinu morala, posebno treba postaviti kao problem u kontekstu obaveze i odgovornosti pitaoca kome postavlja pitanje. U vezi s ovim problemom želio bih skrenuti pažnju na jedan simpozij koji je održan u Kuvajtu 26-28. maja 2007. vrlo simboličnog naslova „Izdavanje fetvi u otvorem društvu, postojeća stvarnost i očekivana nadanja“ koji je organizirao Centar središnjeg puta.3

Ako pogledamo samo jedan izdvojen segment ili jednu rubriku unutar ovih medija, prvo što ćemo primijetiti jeste da je to obimom ogroman medijski prostor. Ako pogledamo ru-brike „Pitanja i odgovori“ ili „Fetve“, onda to s pravom može-mo nazvati tržištem, „fetva-marketom“. Ovo je tržište koje je u ekspanziji. U prilog novoj terminologiji ide sve frekventni-ji izraz kojim se neke, prije svega, svjetske stranice diče, a to je da imaju „banku fetvi“, čime se jasno ukazuje na činjenicu kako se terminološki i strukturalno uobličava ovo tržište. Ako uzmemo posljednju deceniju, onda ćemo reći da je u printa-nim i elektronskim medijima objavljeno na hiljade pitanja i odgovora.

Sam pojam tržišta podrazumijeva slobodu trgovanja, ponude i potražnje, tj. kupovine. Svakako je interesantno šta se na ovom tržištu fetvi nudi, ali i za čim vlada interes. U tom smislu, mi smo u BiH dio otvorenog društva u kojem vladaju neki novi trendovi. Ti trendovi nisu samo u oblasti tumačenja islama, već se javljaju u društvu, pogotovo su izraženi u druš-tvu u tranziciji, na svim poljima ljudske djelatnosti: duhovne, materijalne, egzistencijalne i sl. Primjera radi, pogledamo li arhitekturu novih džamija u BiH, vidjet ćemo nova arhitek-tonska rješenja koja se u osnovi ne naslanjaju na bosanskoher-cegovačku tradiciju arhitekture džamija i sl. Naravno, novine se dešavaju jer je život u stalnim promjenama, pa su pitanja na koja treba tražiti odgovore vezana za izvore i kvalitet tih promjena, njihovu opravdanost, posljedice, tendencije kreta-nja, kao i načina kako bi se moglo kvalitetnije utjecati na te promjene.

3 El-iftau fil-alemil-meftuh, t. I-II, El-Merkez el-alemi lil-vesetije, Kuvajt, 2008.

DR. MUSTAFA HASANI 43


Tabe

larn

i pri

kaz

osno

vnih

info

rmac

ijaa)

Per

iodi

kaČ

asop

isIz

dava

čA

utor

/iBr

oj o

dgov

ora

Vri

jem

eN

apom

ena

1.Pr

epor

odRi

jase

t IZ-

eM

r. M

uhar

em O

mer

dić

i dr.

Enes

Lj

evak

ović

601

2000

-200

5.O

d ap

rila

200

5. g

odin

e na

pi

tanj

a od

gova

ra d

r. En

es

Ljev

akov

ić2.

Gla

snik

Ri

jase

t IZ-

eD

r. M

usta

fa C

erić

, rei

sul-u

lem

a31

8.19

99.-

10.2

000.

Svi o

dgov

ori s

u na

pos

t-av

ljena

pita

nja

Cen

tral

nog

inst

ituta

za

isla

msk

i arh

iv

u N

jem

ačko

j, ob

javl

jena

u

Gla

snik

u 19

99. g

od.,

br. 5

-6,

str.

485-

495.

3.

Bosa

nska

Su

mej

jaU

druž

enje

„Su

mej

ja“,

Tu

zla

Mr.

Muh

arem

Om

erdi

ć17

2002

-200

3.

4.N

ovi h

oriz

onti

Udr

užen

je „

Sela

m“,

Ze

nica

Dr.

Šukr

ija R

amić

930

8.19

99-1

2.20

05.

5.Sa

ffG

ID S

aff

Poče

v s

broj

em 9

6. „

Šeri

jats

ki

savj

et S

affa

“ či

ne A

bdus

amed

N

asuf

Buš

atlić

, Sem

ir Im

amov

ić,

Har

is M

ujić

i A

bdul

vari

s Ri

bo,

a od

br.

113.

pri

druž

uje

se M

u-ha

med

Ikan

ović

; od

br. 1

23 i

mr.

Safe

t Kud

uzov

ić. O

d br

ojev

a 13

9.

na p

itanj

a od

gova

raju

mr.

Sem

ir

Imam

ović

i m

r. Sa

fet K

uduz

ović

.

414

i to:

Šeri

jats

ki s

avje

t 265

;S.

Imam

ović

76

i S.

Kud

uzov

ić 6

9.15

.5.2

003-

12.2

005.

b) In

tern

et s

tran

ice

Stra

nica

Ko

održ

ava

stra

nicu

Aut

or/i

Broj

odg

ovor

aPe

riod

obj

avlji

vanj

aN

apom

ena

1.w

ww

.kev

ser.n

et?

Mr.

Safe

t Kud

uzov

ić20

46.

3.20

04-3

.7.2

005.

Ne

egzi

stir

a na

dan

19.

1.20

10.

2.w

ww

.zna

ci.c

omEz

udin

Kur

tovi

ć, S

a-m

ir Be

gler

ović

, Ken

an

Ćem

o, M

irza

Nik

šić,

O

mer

Baj

ram

ović

Ken

an Ć

emo

37; S

amir

Begl

ero-

vić

7. H

aris

Čen

gić

1; M

. Niš

ić i

H. Č

engi

ć 1;

Ene

s Lje

vako

vić

12.

Odg

ovor

a 46

u ru

-br

ici „

Naš

dija

log;

Fe

tvi 1

2 u

rubr

ici

„Šer

ijats

ko p

ravo

“

28.4

.200

2-Fe

tve

su p

reuz

iman

e iz

Pr

epor

oda.

Do

17.5

.200

7.ob

javl

jena

su

ukup

no 8

3 od

govo

ra.

3.w

ww

.kel

imet

ulha

qq.n

etEb

u M

uham

ed e

l-Mak

disi

; H

amed

bin

Uql

a eš

-Šua

jbi,

Abd

ulka

dir b

. Abd

ulaz

iz

3329

.11.

2000

-13.

5.20

07.N

ema

zase

bne

rubr

ike

pita

nja

i odg

ovor

i. N

e eg

zist

ira

na d

an 1

9.1.

2010

.4.

ww

w.n

-um

.com

NU

M (N

orrk

öpin

g un

ga m

uslim

er/

Mus

liman

ska

omla

di-

na N

orrk

öpin

ga)

Jasm

in Đ

anan

413

04.

1.20

05-3

.8.2

007.

Nek

ad s

e po

ziva

na

S. K

uduz

ović

a

5.w

ww

.skan

dina

vija

.com

Stal

na k

omis

ija z

a fe

tve

S.

Ara

bija

; Bin

Baz

, El-A

lban

i, še

jh

Salih

el-M

ened

žid

i dru

gi

25Fe

tve

uzet

e s

inte

rent

a 20

03-2

004.

Ne

egzi

stir

a na

dan

19.

1.20

10.

6.w

ww

.stud

io-d

in.c

omIz

dje

la „

Posl

anik

ove

fetv

e“; S

tal-

na k

omis

ija z

a fe

tve

S. A

rabi

je;

Bin

Baz,

Šej

h Sa

lih e

l-Men

edži

d, i

drug

i za

fetv

e; M

r. Se

mir

Imam

o-vi

ć; m

r. Sa

fet K

uduz

ović

; Adn

an

Mag

lić, M

uham

ed Ik

anov

ić, š

ejh

Abd

ulm

elik

Baš

ić, E

lved

in P

ezić

, V

artić

Sem

ir, S

uad

Drp

ljani

n

82 fe

tve

(pre

veli

stud

enti

faku

lteta

u

Med

ini i

dol

je

spom

enut

i)„P

itanj

a i o

dgov

o-ri

“, 6

1.

2006

-200

7.

Preu

zeti

odgo

vori

iz

časo

pisa

Saf

f. N

e eg

zist

ira

na d

an 1

9.1.

2010

.

7.Is

lam

Bos

naV

ijeće

za

fetv

e Is

lam

Bos

ne15

520

02.

8.w

ww

.boš

njak

inja

.net

Um

mu

Fatim

a (B

rka

Han

ifa)

Mr.

hfz.

Sen

aid

Zaim

ović

231

2001

-200

5.N

e eg

zist

ira

na d

an 1

9.1.

2010

.

4 Na

dan

19.1

.201

0. n

a st

rani

ci je

zap

isan

o da

odg

ovor

e na

pos

tavl

jena

pita

nja

daju

: „A

bdul

ah M

ujić

, pro

feso

r is

lam

skih

nau

ka, k

oji o

dgov

ara

na o

pća

pita

nja,

a A

lmin

O

mer

ašev

ić o

dgov

ara

na p

itanj

a o

sihr

u i d

žins

ko-š

ejta

nsko

m sv

ijetu

.“ h

ttp:/

/ww

w.n

-um

.com

/?qn

ode/

2971


Definiranje početne pozicije i metodePošto se ovdje bavimo tendencijama, važno je za našu

temu i pokušaj objektivnog sagledavanja problema definirati polaznu poziciju ili osnovu iz koje se može vidjeti na osnovu čega će se mjeriti tendencija. Ustavna odredba (član 8)5 jeste da se IZ BiH u domenu obreda pridržava hanefijskog mezheba. Međutim, nemoguće je danas očekivati da se u tumačenju Šerijata neko striktno pridržava jednog mezheba. To pokazuje i činjenica da je u Ustavu IZ-e iz 1990. bilo određeno da se IZ u tumačenju Šerijata pridržava hanefijskog mezheba bez izuzimanja neke grane prava. Zbog neodrživosti ovog stava u postojećem ustavu rečeno je da se hanefijski mezheb ima primjenjivati samo u oblasti ibadeta.

Praksa pridržavanja jednog od klasičnih mezheba u pra-vu danas je neodrživa, i ona je više odraz kulturološke poseb-nosti ili tradicije, a i zbog činjenice da dobar dio pitanja zadi-re i u stoljetnu tradiciju življenja islama na ovim prostorima. Zbog toga smatram da u definiranju naše polazne osnove za utvrđivanje tendencija treba uzeti one elemente tradicije Boš-njaka koje je definirao prof. dr. Fikret Karčić. Prema njemu, elementi tradicije Bošnjaka na koje se poziva Ustav IZ-e jesu:

1. ehli-sunnetski pravac islama, uključujući maturidijsko učenje u oblasti akaida i hanefijski mezheb u oblasti fikha, te odgovarajuće sufijske redove (tarikate);

2. pripadanje osmansko-islamskoj kulturnoj zoni;3. postojanje elemenata „islamizovane“ prakse stanovni-

ka predosmanske Bosne;4. tradicija islamskog reformizma (islah) u tumačenju

islama;5. institucionalizacija islama u obliku Islamske zajednice;6. praksa iskazivanja islama u sekularnoj državi.Kad je riječ o metodu koji ću primjenjivati, onda moram

konstatirati da se veoma teško može primijeniti jedinstven metod. Posebna poteškoća, pa i lični pritisak, koji opterećuje cilj i želju za objektivnim sagledavanjem ove problematike, leže

5 „U tumačenju i izvršavanju ibadetskih islamskih dužnosti u Islamskoj za-jednici primjenjuje se hanefijski mezheb.“


u činjenici da je riječ o sadašnjosti, jer ona nosi u sebi „blizinu“ vremena i ljudi, te realnu težinu sagledavanja teme u cjelini. S druge strane, u jednom radu ovoga obima i za ovu priliku koji ima za cilj da se iznesu neka zajednička ili opća stajališta, iz veoma velike i raznolike građe od preko tri hiljade odgovora, postoji realna opasnost da se zapadne u neprecizno generaliziranje i simplificiranje. Međutim, kao misleći ljudi, mi imamo obavezu i odgovornost da analiziramo i definiramo svoje vrijeme u kojem živimo. Zato ću se najviše bazirati na indeksima i pokušati govoriti kroz tu vrstu pokazatelja, mada i tu ima dosta nejednakosti, koje, opet, povlače za sobom pitanje metode. Većina autora u svojim odgovorima ne navodi literaturu na koju se poziva, ili je vrlo rijetko bilježi. Safet Kuduzović i Semir Imamović čine suprotno, čak bih rekao, zagušuju svoje odgovore brojnom literaturom. Redakcija Saffa naslovljava teme odgovora i oni su u tom smislu jednistveni. Drugi navode literaturi ili spominju imena samo prilikom utvrđivanja vjerodostojnosti hadisa i sl. Također se treba imati i doza rezerve prema urađenim indeksima, jer u timu od skoro trideset studenata uvijek ima više odgovornijih ili preciznijih u radu u odnosu na druge.

U radu ću nastojati da sažmem, koliko je to u mojoj moći i u obimu u kojem to dopušta ovaj rad, glavne pravce u sklopu zadate teme, bez ikakve pretenzije da izneseni stavovi u cjelini ponude odgovore. To su veliki zadaci na kojima se trebaju raditi magistarske i doktorske disertacije. Stoga se neću upuštati u navođenje primjera, osim u neophodnim situacijama, jer sam tim metodom ranije predstavio ovaj projekat.6

Koje su tendencije u tumačenju Šerijata kroz pitanja i odgovore?

1. Prvi zaključak koji nam se nameće jeste taj da IZ nije institucija koja jedina tumači Šerijat kod nas, nego da je riječ o udruženjima i pojedincima ili centrima, organiziranim po ra-znim osnovama, koji se u odnosu na Islamsku zajednicu javljaju

6 Mustafa Hasani, „Tržište fetvi“ na bosanskom jeziku, Takvim za 2009., Rijaset IZ-e u BiH, 2008, str. 99-114.


kao alternativni centri ili pojedinci koji tumače Šerijat. Islamska zajednice nema nikakvog institucionalnog niti bilo kakvog dru-gog utjecaja na njih, jer nisu dio organizacije IZ-e. Građanske slobode koje vrijede u BiH daju pravo svakom građaninu da se udružuje i organizira u udruženja u kojima će ostvarivati potre-be i ciljeve. Neke od tih potreba jesu i religijske potrebe. Tako danas postoje u BiH organizacije i udruženja koja dijelom ili u cjelini vrše neku od zadaća IZ-e, pa tako i tumače Šerijat.

2. Odstupanje od henfijskog mezheba. Već smo rekli da je to neminovnost koja je rezultat unutrašnje dinamike samog šerijatskog prava, ali i objektivnih vanjskih utjecaja. Na ovakav zaključak navode nas dva argumenta: to su alimi na koje se autori odgovora pozivaju u svojim odgovorima i knjige koje koriste. Od klasičnih alima najčešće se spominju imena Ibn Tej-mije i Ibnul-Kajjima, a od savremenih Bin Baza, Usejmina, te članova Visokog savjeta uleme Saudijske Arabije. Mislim da se može utvrditi da je riječ o pojavi neohanbelizma na našim prostorima.

3. Kad je riječ o institucijama na koje se najčešće poziva-ju autori odgovora, tada je uvjerljivo na prvom mjestu Visoki savjet uleme Saudijske Arabije.7 U Novim horizontima poziva se Akademija za islamska istraživanja, u Saffu su se pozivali na: Islamski pravni kolegij, Stalnu komisiju za fetve Vijeća velikih učenjaka, Akademiju islamskog prava, Islamski me-dicinski kolegij i sl. Prema tome, primjetno je da su se vrlo rijetko domaći autori uopće pozivali na fetve i rezolucije sa-vremenih muslimanskih institucija koje se bave tumačenjem Šerijata. Akademija islamskog prava izdala je rezoluciju br. 153 (17/2) o temi „Fetva: uvjeti i kodeksi njenog izdavanja“ te je dala preporuku da se kod pitanja koja zahvataju savreme-nu kompleksnu društvenu problematiku obrate na rješenja institucija, vijeća i akademija koje koriste kolektivni idžtihad.

7 Mehammed El-Musnid, Fetve o ženskim pitanjima, Visoki saudijski komitet za pomoć Bosni i Hercegovini, preveo Muhamed Mehanović, Sarajevo 2000; Šejh Sa‘d bin Abdullah El-Burejk, Fetve uleme dvaju Harema, Mesdžid Tewhid (Austrija), preveli studenti s Islamskog univerziteta u Medini, (bez mjesta i godine izdanja); Muhammed Salih El-Munedždžid, Fetve (ahlak, odgoj, društveni problemi), Unija džemata, preveli: Husein Buljubašić i Emir Demir (bez mjesta i godine izdanja).


Sudeći prema ovoj preporuci ili nemamo posebnu potrebu da se obraćamo na rješenja ovih institucija ili pitanja ne zahvataju kompleksne društvene probleme?!

4. Frekvencija objavljivanja ili preuzimanje pojedinih od-govora od drugih stranica i časopisa pokazuje da su najčešće prenošeni odgovori Safeta Kuduzovića i Semira Imamovi-ća, odnosno ekipe okupljene oko časopisa Saff. Rijetko su se, izuzev internet stranice znaci.com, prenosili odgovori koji su objavljivani u glasilima IZ-e. Mogući razlog velikog publiciteta odgovora ranije spomenute dvojice autora jeste zbog velikog interesa javnosti za njihove odgovore ili zbog dobre medijske prezentacije. Nije nam namjera da ocjenjujemo, ali smatram da ima elemenata i jednog i drugog, tj. da za ovim odgovorima vlada veći interes i da su jako dobro medijski prezentirani.

5. Korištena literatura uglavnom je na arapskom jeziku, međutim zabrinjavajuće je malo radova domaćih autora. De-finitivno je da postoje neki ideološki obrasci u tom smislu, međutim, o tome treba pisati neko ko se bavi tom vrstom problematike. Djela Karadavija ne nalazimo u indeksu kori-štene literature u odgovorima u Saffu, ali nalazimo u Novim horizontima. Poznato je da je za neke krugove Karadavi vrhun-ski učenjak, pa čak i mudžtehid, dok je za druge neko ko je prešao granicu dopuštenosti, pa je dopustio i ono što je haram i sl., ali o ovim ideološkim obrascima, kako sam rekao, traba govoriti neko ko je pozvaniji za tu problematiku.

Kako je već rečeno, korištena literatura uglavnom je na arapskom jeziku, i to prije svega knjige, a rijetko časopisi. Naravno da je sasvim opravdano da dominira literatura na arapskom jeziku, jer je to jezik Objave i osnovne islamske literature. Gotovo da nema literature na drugom stranom jeziku. I literatura na bosanskom jeziku vrlo se rijetko koristi. A ako se neki autor prilikom odgovora i koristi literaturom na bosanskom jeziku, pretežno je riječ o autorovom djelu, prijevodu i sl. Od rijetkih bh. autora koji se spominju to su: Đozo, Handžić, a na stranici znaci.com čak i prof. dr. Ibrahim Džananović. Od literaure na bosanskom jeziku tu su: Đozine Fetve, koje koristi dr. Š. Ramić u fetvi o talkinu; hfz. Senaid


Zaimović poziva se na svoje radove i članke; u časopisu Saff su se, prema indeksu korištene litrature pozvali na djelo „Put pravog muslimana“, koje je prijevod s arapskog i sl. Uopćeno govoreći, moguća su dva razloga za ovakav odnos prema do-maćoj literaturi i domaćim autorima, a to su: nema dovoljno literature na bosanskom jeziku ili ima, ali ona nije relavantna zbog naučnih ili ideoloških razlika i sl. Lično smatram da na bosanskom jeziku nema dovoljno literature, ali sigurno ima tekstova koji zavređuju da budu tretirani po svim naučnim standardima kao relevantan izvor. Zato smatram da se iz ideoloških razlika, pa i ličnih neslaganja, izbjegava korištenje radova drugih bh. autora.

6. Kad je riječ o temama, teško je sažeti neke opće karakte-ristike, jer se mediji razlikuju po svojim koncepcijama. Stranica koja se po svojim stavovima izdvaja u odnosu na sve druge je www.kelimtulhaqq.net. Karakteristika ove stranice jeste u tome što se ova stranica bavi ratovima u Afganistanu, Iraku, Čečeniji, Palestini, džihadom, 11. septembrom i sl. Stranica je potpuno strana, naime radi se o prijevodima i nema domaćih autora. Mogućnost komunikacije svedena je na jednu e-mail adresu urednika, tako da gotovo nema nikakve komunikacije s ostatkom svijeta. Na stranici se ne spominje ništa bosansko, domaće, niti ijedan naš autor. Osobe koje rade na ovoj stra-nici kriju svoj identitet. Autori čiji se tekstovi i fetve prevode nisu poznati u akademskom i naučnom, nego u političkom i policijskom svijetu. Teme koje se mogu čitati na ovoj stranici su: Fetva o izborima, Fetva o parlamentarcima, gradonačelni-cima i lordovima, Fetva o propisima učestvovanja na izborima, Fetva o saudijskom režimu, Fetva u vezi s događajem od 11. septembra, Fetva o talibanskoj vlasti, Šenkitijeva fetva o ku-fru „zakonodavca“, Fetve Ibn Tejmije i Ibn Kesira o onima koji sude po drugome, mimo onoga što je Allah objavio, Fetva o dozvoljenosti šehidskih operacija.

Što se tiče ostalih stranica, kao što je već rečeno, teško je naći zajedničke karakteristike. Na stranici znaci.com dvije osnovne teme su ibadati i vjerovanje, s naglaskom na jedan sufijski pristup, po čemu se ova stranica izdvaja od ostalih


stranica; na stranci n-um.com najfrekventnije teme su brak, čo-vjek, dova, djevojka, haram, liječenje-sihr, Kur’an, namaz, vjera; u Preporodu se, za za razliku od ostalih internet stranica i časopi-sa, objavljuju odgovori i komentari nekih normativnih rješenja i akata IZ-e i sl.; u Saffu dominiraju teme: namaz, brak, žena, zarada, odnos prema nemuslimanima, zabava; u Novim hori-zontima teme koje su više od 15 puta spomenute jesu: abdest, alkohol, ashabi, blud, djeca, dova, džamija, ezan, grijeh, hadž, haram, hajz, imam, islam, kamata, mahrem, namaz, novota-rija, suprug, posao, poslanici, post, ramazan, razvod, roditelj, sunnet, supruga, zekat.

Iz rečenog se da vidjeti da dominiraju teme iz oblasti iba-data i braka i bračnog prava, što je i za očekivati, jer za ovim temama postoji najveći interes.

7. Međutim, u odgovorima, čini mi se, dominira fokus na muslimanu pojedincu, uređuje se njegov lični i intimni ži-vot i odnos, a ne u kontekstu drugih i njegovog društvenog angažmana. Nema pogleda na muslimana u fokusu društva. Rijetka su obraćanja, recimo, muslimanskoj omladini, studen-tima, nekoj društvenoj grupi. U ovom fokusu na pojedinca iz-miče musliman kao član društva, više je on vjernik u društvu nego vjernik građanin u društvu. Smije li studirati pravne na-uke ili ekonomiju, jer se radi uz kamate, ili smije li raditi kao sudija jer ne sudi po Allahovom pravu? Primjera radi, na stra-nici kevser.net u indeksu nema tema: studiranje, obrazovanje, edukacija. Jedina srodna tema jeste učenje, i to učenje: sure Kur’ana bez hidžaba, abdestnih dova u kupatilu, bismile na sjedenju, a prije etehijjatu, Fatihe u namazu, Kur’ana umrlima, sure Vakia i sl. U časopisu Saff pitanjima i odgovorima dati su naslovi. Prelistavajući naslove niti jedan nije fokusiran na studenta niti se ciljano odnosi na njega. Fokus je na vjernika muslimana izvan društvenog konteksta, društvene odrednice ili specifičnosti u vezi s tom grupom. Posljedica redukcioni-stičkog shvatanja jeste društvena izolacija i razvijanje islama u nekoj „virtuelnoj“ stvarnosti. Kad supružnici imaju intimnih problema u braku, tad im se sugeriše da to sami rješavaju. Ti problemi vode daljim problemima, pa i razvodu braka. Pitanje


intime jeste delikatno pitanje, ali u nekim odgovorima nema su-gestije da se potraži pomoć imama. Samim tim, nema sugestije da se potraži pomoć od zvaničnih institucija, porodičnih savje-tovališta, psihijatra ili da se upute na neku od muslimanskih nevladinih organizacija koje se bave tim problemom i sl. Pitanje čestitanja praznika nemuslimanima jeste primjer gradnje druš-tvene izolacije muslimana? Kako organizirati život muslimana u jednoj multireligijskoj i multikultunoj državi ako se sugeriše da se ni radnom kolegi ne smije čestitati njegov praznik?! Neki od autora odgovora očito koriste literaturu koja nije nastala u ovakvom društvenom miljeu, ali i sami žive u potpuno izolira-nom okruženju, grupi istomišljenika, ne vodeći računa o veli-kom broju svojih čitalaca koji su svakodnevno u kontaktu s pri-padnicima drugih religijskih uvjerenja s kojima rade zajedno, međusobno se uvažavaju kao ljudska bića i sl.

8. Koje su teme isforsirane?! U odnosu na tradiciju koju nasljeđujemo, evidentno je da su neke teme kod nas sasvim novog datuma. Prva tema koja se s vremenom javila u odgovo-rima jeste pitanje tekfira ili ekskomunikacije lica iz musliman-ske zajednice. Ova tema nije uopće bliska onome što se zove tradicija Bošnjaka, jer je ne nalazimo u literaturi i pisanju kod domaćih autora. Tradicionalno su bh. muslimani miroljubiv narod, a historijsko iskustvo uči nas da se bavimo pitanjima koja će nam pomoći da se biološki očuvamo na ovim prostori-ma. U ovome, svakako, prednjači stranica kelimetulhaqq.com, ali je tema uvedena kod nas, te, nažalost, evidentiramo da kod nas ima sljedbenika ovakvih tumačenja. Prilikom posljednjeg zasjedanja Evropskog vijeća za fetve i istraživanja u Sarajevu na akšam-namazu u Džamiji „Kralj Fahd“ izdvojila se jedna grupa koja smatra da nije dopušteno klanjati za Karadavijem. Na dženazi prof Aćifu Skenderoviću 13.1.2010. u istoj džami-ji nakon podne-namaza javno je prigovoreno što je imamio hfz. Ismet Spahić, za kim, prema mišljenju ovog čovjeka, nije „islamski“ klanjati!? Druga tema za koju smatram da je ciljano isforsirana jesu tajni brakovi. Bh. muslimani nisu znali da se može manipulirati i u vezi s brakom, dok se o tome nije poče-lo pisati na fetvama i sl. Posljedica jednog, čak, i tolerantnog


odnosa prema ovoj temi jeste takva da danas u studentskim domovima imamo mlade ljude koji su se u svojoj sobi vjenčali pred dva svjedoka i „žive“ u takvoj zajednici, „mirne duše“, jer je to po Šerijatu „dozvoljeno“!? Ovdje bih izdvojio pisanje Saffa i autora www.bosnjakinja.net koji su energično zauzeli negativan stav prema ovom pisanju i praksi. Kao isforsiranu temu ovdje, svakako, treba spomenuti i raznorazna liječenja i sl. Tema jeste aktuelna jer ima bolesnih ljudi. Ali, nameće se dojam kao da je riječ o suštinskoj temi, a tim odnosom zakla-njaju se stvarno važne teme i problemi.8

9. Metodološki, na sceni je, rekao bih, prisutan literarni pristup tumačenju izvora islamskog učenja, Najfrekventnija li-teratura je hadiska, gdje se autori pozivaju na to ko je zabilježio odgovarajući hadis i kakva je ocjena stepena autentičnosti hadisa. Pitanje procjene prakse vrši se sa stanovišta kako pro-naći najvjerodostojniji hadis, a ne da li ta praksa može biti bazirana na nekom hadisu stepena hasen i sl, a zna se da se u ibadetima takva praksa toleriše. Ovdje je važniji princip da se istakne vjerodostojnost izvora, nego da se u konkestu izvora promišlja praksa. Kao da je manje važno da li postavljeno pitanje zadire u temelje vjere i vjerovanja ili ne? Pitanje če-stitanja praznika nemuslimanu promišlja se na teološkoj ravni, a ne na kulturološkoj. Praksu, svakako, treba mijenjati. Idžtihad velikih imama bio je u funkciji kreiranja društvenih kretanja, tj. kuda to društvo treba ići, koji su vitalni interesi i sl.? Posebna je tema sagledavanja propisa kroz ciljeve Šerijata. Međutim, često se ostaje u samoj literaturi bez uvažavanja konteksta i nekih općih kategorija i ciljeva. Tačno je da za sklapanje braka trebaju idžab i kabul i svjedoci. Ove uvjete traži šerijatskopravna nauka, ali kakve šerijatske uvjete traži praksa?! Tačno je da nije hanefijski stav da se traži saglasnost staratelja za sklapanje pravovaljanog braka, ali u kontekstu naše

8 Prema podacima projekta „Bosanski index islamikus – knjiga objavljenih izvan Islamske zajednice“, kojeg ovih dana privodimo na FIN-u, registovana su izdanja dvadeset i dvije izdavačke kuće na bosanskom jeziku. Prema trenutnim pokazateljima, objavljeno je petnaest knjiga u liječenju, sihrima, snovima i sl, dok je o pravu općenito objavljeno sedam knjiga, ibadatu 11, braku i porodici 7 knjiga. Projekat je pred finalnom izradom pa se podaci mogu uzeti kao da su konačni.


situacije, kad se evidentiraju razne pojave zloupotrebe šeri-jatskog procesnog prava, mahinacije u pogledu ciljeva braka i sl., treba tražiti da se starateljska vlast postavi kao uvjet punovažnosti određenog braka ili treba insistirati na stvarnoj, suštinskoj, a ne čisto formalnoj javnosti sklapana braka, ne zato što jeste ili nije hanefijski ili nehanefijski stav, već zato jer to nalažu stanje i prečeste zloupotrebe. Praksu je teško definirati, pogotovu ako se pozivate i na savremene autoritete koji svoje fetve donose u sasvim drugačijem političkom, vjerskom i kulturnom miljeu. Mislim da se autori više vode time da kažu teorijski stav, nego da postave pitanje kakve posljedice proistječu iz takvoga stava. Taj literarni pristup ima za cilj očistiti praksu od onoga što ne piše u određenim knjigama. Kad je riječ o mevludima, to je dobar primjer u tom kontekstu. U odgovorima se susrećete sa stavom da je to praksa koja se tolerira, jer je dobra prilika da se muslimani okupe i sl., do stava da je riječ o novotariji koje se hitno mora riješiti kako bi se sačuvao pravovjerni islam. Šta reći za mnoge druge povode ili oblike organiziranja okupljanja? Isto se može prigovoriti i za organiziranje tribina, simpozija i sl. Odlika dobrog muftije jeste, kako kaže ulema, da da savjet koji čovjek treba, lijek koji će imati efekta na pojedinca i društvo, a ne da razvija društvene anomalije i sl. Problem je kad se jedni koncentrišu na formu a drugi na sadržinu!

10. Odnos prema IZ-i i tradiciji Bošnjaka kroz odgovore u principu je načelno pozitivan, i tu je kraj. Rijetki autori po-zivaju se na bosansko iskustvo i domaće autore. Preporod se u tom smislu izdvaja, s tim da se takav odnos i očekuje od ovog lista budući da je on zvanično glasilo IZ-e. Međutim, nije do-bro da se samo s te pozicije posmatraju odgovori iz Preporoda, jer se ispod ovih fetvi potpisuje autor a ne institucija. Među-tim, u odgovorima izvan IZ-e rijetko nalazimo da se tumači rješenje IZ-e ili da se daje podrška ovoj instituciji, čime se jača-ju IZ i njen autoritet. Alternativna tumačenja odnose se prema IZ-i kao prema instituciji koju treba načelno podržavati. A u tumačenjima se primjećuje da se ne podržava IZ kao instituci-ja, da se ne identificira s IZ-om prihvatanjem njenih zvaničnih


stavova, podržavanjem njenih projekata i sl., odnosno ne jača se njena pozicija među muslimanima. Vakuf je tema koje go-tovo uopće nema u većini pretraženih indeksa. Interes IZ-e da se ojača edukativni aspekt rada IZ-e prepušten je samo IZ-i, i u tom smislu kroz odgovore ne vidimo podršku. IZ je propi-sala proceduru šerijatskih vjenčanja. Međutim, nema podrške instituciji IZ-e kroz zagovaranje i podržavanje ove procedure. Sudeći prema ovim pokazateljima koje evidentiramo u sabra-nim odgovorima, muslimane u BiH ne interesuju IZ i njeni poslovi, mada mislim da je suprotno.

Umjesto zaključkaKoliko je IZ dala prostora da se istinski povedu raspra-

ve o brojnim pitanjima koja sam spomenuo??? Imamo li o tome debata, razgovora i sl.? Teško se može očekivati po-drška i uvažavanje ako se nije dalo mogućnosti i prostora da se iznese i brani drugačije mišljenje. Možda se i zato javlja jako alternativno tumačenje. Međutim, stvar ne treba ni ide-alizirati, jer će uvijek biti različitih tumačenja. Ali IZ ne bi se trebala ponašati kao da nema drugačijeg tumačenja ili da je to ne interesira. Pluralizam u tumačenju Šerijata neophodan je i on je opća karakteristika savremenog života umeta. U tom smislu, ni bh. muslimani nisu izvan ovog općeg toka. Međutim, ta ista tumačenju u praktičnom smislu opterećuju rad IZ-e, njenih organa i službenika. Ako se zanemare ova-kve pojave, onda se dešavaju situacije koje se „pripisiju“ i za koje se optužuje IZ. Nedavno smo imali priliku evidentirati jedan takav slučaj. IZ-i je upućena javna kritika, ispostavlje-na „faktura“ zbog pisanja određenog web portala, koji sebe naziva islamskim, a koji ni po kakvom osnovu nije organiza-cijski vezan za IZ-u.9 Sve su češći zahtjevi prema IZ-i, odno-sno imamima kad im se jave pojedinci da žele „dženazu po sunnetu“ ili kad se prigovara imamu zašto je klanjao džena-zu samoubici i sl.

9 Javni prigovori predstavnika SPC-e reisul-ulemi zašto se nije ogradio od pisanja nekog „islamskog“ web portala koji je objavio tekst u kojem se kaže da je patrijarh SPC-e Pavle đavo.


Smatram da IZ treba normirati vjersku praksu muslima-na u BiH. Više je razloga za ovakav stav. Na ovaj način IZ neće spriječiti različita tumačenja, ali treba napraviti jasnu razliku iz-među šerijatskopravne nauke i šerijatskog prava. Nauka je jed-no, a norma, pravo i pravila ponašanja su drugo. IZ treba zbog sebe, ali i javnosti istupati s jasnom praksom. Svako alternativno tumačenje morat će se susresti s tim pravilima IZ-e, pri čemu će IZ odgovoriti da li se slaže, identificira ili ne. U trenutnoj situaciji odrednica o primjeni henfijskog mezheba u ibadetima nepreci-zna je formulacija, a da ne govorimo o tradiciji Bošnjaka. Drugi razlog koji također treba imati na umu jeste taj da bismo na ovaj način puno pomogli u radu imama i organa IZ-e. Situacija je ta-kva da se imami često moraju obraćati kome znaju i umiju da im neko razriješi prijeporno pitanje, čime se IZ pokazuje vrlo tole-rantnom prema različitim tumačenjima i nejedinstvena u praksi. Različitim tumačenjima izlažemo muslimane brojnim nedoumi-cama i činimo ih dodatno zbunjenim, i ne samo muslimane nego i same imame. Pred imame i IZ-u postavio se vrlo veliki zadatak, oni moraju biti vrsni fakihi, muftije, poznavati različita pravna rješenja, dokaze, ulemu i sl., što je, naravno, nemoguće.

Kad sam govorio da je neophodno da IZ normira vjersku praksu, ovdje, naravno, izbjegavam koristiti izraz pravo da ne bih bio pogrešno shvaćen; pozivam se na jednu historijsku či-njenicu ili zakonitost koja se javlja u razvoju ili izgradnji svakog prava, pa tako i šerijatskog. Kada su se javile specifične škole pravnog mišljenja u šerijatskoj pravnoj nauci, unutar pojedinih pravnih škola nije vladao konsenzus, nego u literaturi nailazimo na brojna različita rješenja o istom pitanju unutar jedne pravne škole. Međutim, nalog pravne prakse i potreba da se jedinstveno uredi pravna materija i da se za isti prekršaj donese identično rješenje nalagali su da se među tim različitim mišljenima oda-bere jedno. Unutar pojedinih mezheba razvio se poseban profil naučnika i pravnika „medžtehida koji su se bavili određivanjem ili isticanjem prvog mezhebskog stajališta“, na osnovu kojeg se donosila fetva (mufta bihi qavl).

Kad smo pripremali ovaj skup, gl. imam Medžlisa IZ-e Bugojno imao je pitanje i neobičan zahtjev stranke o organizaciji


dženaze, pa ga je njegov imam pitao za rješenje. O nekim as-pektima problema dženaze samoubici nedavno je raspravljalo Vijeće za fetve. Četverica imama klanjala su dženazu samoubi-ci, što je samo po sebi sporno, jer su svojim prisustvom u ovo-likom broj pokazali da nije važno to što je umrli počinio veliki grijeh. Da stvar bude još teža, umrli je samoubica, ali i ubica jedne žene muslimanke!?? Zašto ne urediti tu praksu i stavi-ti tačku na ova brojna pitanja i sl? Zar treba da nam se dese problemi, incidenti, sudski procesi, pa da tek tada donosimo rješenja, kućni red i sl.

Na kraju, treba vidjeti kako su uređene i ostale religijske zajednice. Bračna pravila SPC-e10 koja su i danas na snazi, do-nesena su 1933. godine. Bračna pravila Katoličke crkve reguli-sana su kodeksom Codex iuris canonici iz 1983.11 godine, koja su zamijenila do tada važeći kodeks iz 1917. godine. Iako je i ranije u štampi bilo prijedloga da se, po uzoru na druge, donesu šeri-jatska bračna pravila za muslimane ovih područja, do sada to nije to urađeno.12 Smatram hvale vrijednim u tom smislu rad Vijeća za fetve, pri kojem su mufije Nusret Abdibegović, Hasan Makić i Husein Kavazović uradili prijedlog Kodeksa islamskog porodičnog prava. Ne ulazeći u ocjenu ovog kodeksa, smatram da je ovo izuzetan pomak i dobar način ka uređenju naše vjer-ske prakse. Zato Vijeće za fetve Rijaseta IZ-e treba podržati u radu, osnažiti kadrovski i materijalno, snažnije definirati njego-vu poziciju u IZ-i za izraženim ovlastima u tumačenju Šerijata kod nas i pružiti mu stvarnu političku podršku. Fehim Spaho je u svojstvu reisul-uleme, uz dopis jednog zaključka, zapisao i slijedeće: „Skrećući Vam pažnju na ovaj posljednji dio zaključ-ka, čast mi je zamoliti Vas da ovakove molbe ne smatrate običnim prolaznim aktima“ (podvukao MH).13

10 Sveti arhijerejski sinod, Bračna pravila Srpske pravoslavne crkve (BP), Beograd, 1994. Bračna pravila Srpske pravoslavne crkve objavljena su prvi put u „Glasniku“, Službenom listu Srpske pravoslavne patrijaršije od 7. septembra (25. avgusta) 1933. godine, broj 34-35.

11 Zakonik kanonskog prava (Codex iuris canonici), proglašen za vrijeme pape Ivana Pavla VI (25. 1. 1983.), Hrvatska biskupska konferencija, Zagreb, 1996.

12 Mehmed Ali Ćerimović, „Mješoviti brak“, El-Hidaje, I, Sarajevo, februar 1937, br. 3, str. 33-40.

13 Arhiv Vjerskoprosvjetne službe Rijaseta IZ-e, VPS, reisul-ulema, 27/1939.


Dr. Fikret Karčić

ŠTA BI TREBALI BITI PRIORITETINAŠEG ISLAMSKOPRAVNOG DISKURSA?

Islamskopravni diskurs u svakoj zemlji određen je s više činilaca, kao što su pozicija islamskog prava u tom zemlji, islamsko pravno naslijeđe te odjek globalnih tokova u razvoju islamske pravne misli u toj zemlji.

Polazeći od ove konstatacije pokušat ćemo odgovoriti na pitanje postavljeno u naslovu ovog teksta.

1. Pozicija islamskog prava u BiHBosna i Hercegovina jeste sekularna država i islamsko

pravo u ovoj zemlji nije izvor pozitivnog zakonodavstva. Iako je situacija takva, islamski vjerozakon (Šerijat) ima značaj za muslimane kao vjerski i moralni kodeks ponašanja. Šerijat je funkcionalni izraz islama. Religijski aspekt šerijatskih normi relevantan je i za muslimane koji žive u sekularnim država-ma, dok se pravno-sudski aspekt ne primjenjuje. To konkretno znači da islamske naredbe i zabrane važe i u sekularnim drža-vama, ali da se prekršaji takvih propisa ne smatraju krivičnim djelima ili prekršajima, nego prekršajima religijskih normi po-našanja (grijeh).

S obzirom da je definisano da je Šerijat funkcionalni izraz islama, islamska pravna nauka (fikh) jeste jedna od temeljnih islamskih disciplina. Ona takvo mjesto zauzima i u islamskom obrazovanju u sekularnim državama. Sve su grane fikha zna-čajane, ali za muslimane u sekularnim državama posebnu

važnost imaju ibadat i muamelat. Ibadat je posebno značajan ne samo zbog toga što u klasifikaciji grana islamskog prava dolazi uvijek na prvom mjestu već i zbog toga što u sekularnoj državi ibadat predstavlja prvenstveno područje iskazivanja slobode religije. Muamelat, shvaćen kao grana koja obuhvata sve društvene odnose, uključujući brak, porodicu, naslijeđe, stvarno i obligaciono pravo i vakufe, značajan je zato što spa-da u domen privatnog prava i što se pojedinci u ovoj oblasti ponašaju po principu dispozicije pravima i ovlaštenjima, što, onda, znači da religija može da utječe na njihove izbore. Oblast javnog prava, koja uključuje ustavno, upravno, krivično i me-đunarodno javno pravo, jeste domen gdje je država prisutna s imperijem svoga monopola, i u sekularnoj modernoj državi ta je oblast generalno izvan utjecaja religije. Ustvari, jedino odre-đene religijske vrijednosti mogu utjecati na stepen prihvatanja pravnih normi u ovoj oblasti ili na pravnu politiku. Naprimjer, ako određena religija podržava demokratsko uređenje i zašti-tu ljudskih prava, onda ona može da ima funkciju opravda-nja i podrške pozitivnim pravnim propisima. S druge strane, religija može imati i određeni utjecaj na inkriminaciju odre-đenih ponašanja u društvu. Prema tome, javnopravne grane islamskog prava nemaju direktnu relevantnost u sekularnoj državi osim podrške pozitivnom pravu i njegovoj evaluaciji sa stanovišta religije. U tom slučaju, funkcija islamskog prava bila bi slična funkciji prirodnog prava u zapadnom kontekstu.

2. Islamsko pravno naslijeđe

Muslimanske zemlje i zajednice razlikuju se po tome koja je pravna škola bila dominantna kroz historiju na određenoj teritoriji. Poznato je da su se pravne škole proširile uslijed djelovanja različitih činilaca, kao što su bili fleksibilnost njihovog tumačenja, veza s državom, kulturni, geografski i klimatski činioci. Uslijed djelovanja takvih činilaca nastala je sadašnja slika rasprostranjenosti islamskih pravnih škola. Pojedine pravne škole postale su značajne za podjelu


tradicionalnog muslimanskog svijeta na kulturne zone, kao što su osmansko-turska, iranska, arapska, afrička i malajsko-indonezijska. U svim tim zonama, odgovarajuće islamske pravne škole postale su dio islamskog identiteta. Trebalo bi iz različitih razloga izbjeći unošenje diskontinuiteta u prisustnost islamskih pravnih škola u pojednim regionima.

Islamske pravne škole su, kako znamo, izraz historijskih prilika, a ne nešto zadato u islamskom pravu, ali su vremenom ove škole postale činilac očuvanja autentičnosti islamske misli i stabilnosti religijske prakse. To, međutim, ne znači da se mora dogmatski držati rješenja određene pravne škole. Odstupanje od dominantnog pravnog tumačenja na jednom teritoriju ne bi trebalo biti ostavljeno pojedincima, već spada u nadležnost islamskih autoriteta. Islamski autoriteti bi na osnovu princi-pa opće koristi (masleha) donosili odluku da se u određenim pitanjima odstupi od dominantne pravne škole u korist neke druge. Ovdje treba spomenuti još jednu stvar. Kad se kaže da se slijedi historijski prisutna pravna škola, to ne znači da se sli-jede samo predmoderni pravnici te škole, nego i savremeni au-tori. Novoiskrsla pitanja treba da se nastoje riješiti razvijanjem pravnog tumačenja te škole a ne samo reprodukcijom mišljenja ranijih autoriteta. Radi se, prema tome, o privrženosti metodo-logiji te pravne škole i ne zauvijek datim rješenjima.

3. Globalni tokovi u razvoju islamske misliPraćenje globalnih tokova islamske misli jedan je od

neophodnih uvjeta za održavanje uključenosti pojednih mu-slimanskih grupa u svjetsku muslimansku zajednicu (umet). Muslimansko svjetsko zajedništvo ne smije biti slogan. Uklju-čenost jedne muslimanske grupe u ummet manifestuje se u emocionalnom, institucionalnom, naučnom i simboličkom vidu. Pošto svi muslimani svijeta imaju jedan vjerozakon, sa-vremeni tokovi u razumijevanju toga vjerozakona relevantni su za razumijevanje Šerijata na lokalnom nivou. S druge stra-ne, i svjetski tokovi razumijevanja Šerijata rezultat su doprino-sa različitih naroda i grupa. U tom smislu, u savremeno doba muslimanske zajednice koje su prošle proces modernizacije i

DR. FIKRET KARČIĆ 61

koje žive u susjedstvu ili u okviru veoma modernizovanih dru-štava susreću se s izazovima s kojima se još nisu suočile musli-manske grupe u centralnim dijelovima muslimanskog svijeta.

Jedna od glavnih karakteristika savremenih tokova u islamskoj pravnoj misli u svijetu jeste pokušaj izgradanje opće teorije (en-nazarijjetul-amme) islamskog prava, bavlje-nje općim pravnim pravilima (el-kavaidul-fikhijje) i njihovim korištenjem u procesu poučavanja islamskog prava, kompa-rativno izučavanje fikha te proučavanje općih ciljeva Šerijata (el-mekasid) i njihovo korištenje za razumijevanje šerijatskih normi ili za konstrukciju novih normi.

4. Jedan prijedlog prioriteta u našem islamsko-pravnom diskursu

Polazeći od svega ranije spomenutog, na ovom mjestu iznijet ćemo jedan prijedlog prioriteta u našem islamskoprav-nom diskursu.

Prvo, u pogledu sadržine islamskih propisa treba se foku-sirati na ibadat i muamelat. Ove oblasti treba da se izučavaju i poučavaju u detaljima. Ostale oblasti, odnosno grane javnog prava, treba izučavati bez previše ulaženja u detalje pravno-sudskog aspekta. Taj aspekt treba biti poznat stručnjacima i onima koji se specijalizuju u oblasti islamskog prava.

Drugo, u pogledu referentnog okvira, treba se fokusirati na učenje naše hanefijske pravne škole uz komparativni uvid u učenje drugih škola. Potrebno je poznavati učenje osniva-ča pravne škole, kasnijih i savremenih pravnika koji slijede isto usmjerenje. Pošto je mezheb metodologija, treba obuča-vati studente da znaju primijeniti metodologiju jedne pravne škole, a ne da memorišu njena rješenja. Tumačenje određenog mezheba treba stalno dovoditi u vezu s izvorima, prvenstveno Kur’anom i sunnetom. Također, treba nastojati da se izbjegne zamka posredovanja glavnih izvora putem učenja mezheba, ali, isto tako, i nekompetentno referiranje na glavne izvore.

Treće, u suočavanju s novim situacijama treba se oslanjati na glavne tokove razvoja islamske pravne misli u svijetu. To ne znači mehaničko preuzimanje tuđih mišljenja, nego usvajanje


i slijeđenje novih metodoloških pristupa i tehnika. Naprimjer, ciljno tumačenje Šerijata (mekasid) može biti veoma koristan pristup za muslimane u BiH koji žive u okolnostima moderni-zovanog društva i sekularne države.

Četvrto je jačanje institucionalnog okvira za tumačenje šerijatskih propisa kod nas. Takva institucija već postoji u obliku Vijeća za fetve. Međutim, ova se institucija treba afir-misati putem istraživanja i naučno utemeljenih fetvi. Poznato je da pored Islamske zajednice postoje i brojne alternativne grupe i pojedinci koji odgovaraju na pitanja zainteresovanih lica, posebno putem interneta. U nekim slučajevima odgovo-ri koji se nude direktno dovode u pitanje usvojenu poziciju i orijentaciju Islamske zajednice u bosanskoherecegovačkom društvu. Islamska zajednica svoju uloga čuvara autentičnosti islamskih propisa može očuvati i ojačati jačanjem autoriteta baziranog na znanju (ilmu).

DR. FIKRET KARČIĆ 63

Vehid Arnaut

KOLIKO JE PRAKTIČAN NAŠ ISLAMSKI DISKURS?

Poštovani i uvaženi učesnici ovog značajnog i inspirativ-nog seminara, es-selamu alejkum!

Dozvolit ćete mi, uz dužno poštovanje svim učesnicima, a posebno mojim profesorima, da ovo izlaganje započnem jednom zgodom koja oslikava ono o čemu ću govoriti. Prisu-stvovao sam raspravi u kojoj je jedan imam žučno raspravljao s mladićem koji je vrlo vješto pokušavao ukazivati na „ispra-van način razumijevanja vjere“, navodeći za svoje stavove potvrdu u kur’anskim ajetima i hadisima Božijeg Poslanika, a.s. Bila su to pitanja kroz koja je prolazila jedna konstanta, sve što radim u skladu je s Kur’anom i sunnetom. Pošto se radilo o raspravi pred auditorijem džematlija, imam, pomalo stjeran u kut drskošću mladića, ali i njegovim insistiranjem na dokazima iz Kur’ana i sunneta koje je tečno navodio, u jednom trenutku zastade i pomalo šaljivim tonom završi ra-spravu: „Dobro, ako vi sve radite po Kur’anu i sunnetu, onda mi radimo po sufari.“

Premda je u tom trenutku ta dosjetljivost, kakvu treba imati svaki imam, nasmijala prisutne i prekinula prilično muč-nu raspravu, ona je ukazivala na nešto s čim se ozbiljno moralo pozabaviti:

- imam je u trenutku rasprave djelovao nesigurno kad je riječ o svojim stavovima i naširoko ih obrazlagao bez ja-snih dokaza iz Kur’ana i sunneta;

- drskost mladića u raspravi ukazivala je na sigurnost i želju za dominacijom;

- džematlije su ostale zbunjene, jer se stjecalo uvjerenje da imam nema dovoljno široku naobrazbu, jer je trebao znati za drugačiji način prakticiranja islama...Ovakve rasprave, kojih je bilo bezbroj u godinama agresije

i poslije nje, a koje su nerijetko završavale i svađama, unosile su nemir među vjernike, a imame tjerale da ponovno „zagrnu rukave“ i potraže argumentaciju za svoju praksu, kako bi umirili i sebe i džemat. Počeli su ponovo čitati „Fikhul-ibadat“, skripte iz medrese, djela iz fikha koja su im preporučivali njihovi profesori. Sada su djela čitana s uvodima u kojima su izneseni izvori na kojima se temelje stavovi autora. Kao mehlem dolazio je svaki tekst objavljen od vrsnih i vrlih alima kojima su vjerovali i od kojih su tokom studija učili. Istini za volju, takvih tekstova bilo je veoma malo, jer je bilo vrijeme za neka sudbonosna pitanja. Kako su imami više ulazili u izvore, bili su sve sigurniji u umnost i mudrost njihovih muderrisa. Nesigurnost je nestajala, a povjerenje u svoju praksu raslo je.

Koliko je ovaj problem bio uzeo maha, govori činjenica da su neki imami promijenili svoju praksu u pojedinim ibade-tima, a neki su čak napustili imamsku službu, smatrajući da su na pogrešno izabranom putu prakticiranja vjere.

Drugi korak koji je imamima ulijevao sigurnost u njihov ispravan diskurs bilo je saznanje, da pokreti, organizacije, sek-te s čijim su se nosiocima susretali, i bili omađijani njihovom kompaktnošću, nisu baš tako jedinstveni, da među njima vlada podijeljenost, pa i mržnja. Njihova argumentacija nije više ličila na jasne i vjerom utemeljene dokaze kojima se želi postići više dobra, nego je sve više upućivala na osporavanje drugog i dru-gačijeg razumijevanja vjere i prakse. Ovdje se ponovo potvrđi-vala mudrost naše uleme koja je izabrala srednji kurs, prepun razumijevanja za druge, i neopterećenosti davanja konačnih odgovora na pitanje: „Kojom se praksom postižu veći sevapi?“

Shvativši da je pozicija izgubljena, posegnulo se za novim korakom izazivanja nesigurnosti. Prevedene su knjige hane-fijskog mezheba kojima se nisu oživljavali hanefijski mezheb i


njegova pravna rješenja, nego se ukazivalo da praksa bosanskih muslimana nema temelja u mezhebu na koji se poziva. Srećom, ovaj problem nije razumjelo mnogo ljudi, ali su naši vrijedni alimi ponudili niz novih naslova i djela kojima se potvrđivala ispravnost naše prakse.

Jedan od najtežih i najbolnijih nelagodnosti bile su ra-sprave u kojima su se diskreditovali ashabi na čije se senede vezala praksa bosanskih muslimana. Ashab je u našem miljeu bio zvijezda, daleka, sjajna, blistava, on je bio drug najboljem biću na zemlji. I nismo među njima pravili razliku. Pokušaji da se ukaže na senilnost Abdullaha ibn Mesuda, neodlučnost hazreti Osmana, krvoločnost Muavije i sl. tome u cilju da se osnaži svoj stav, a drugog ponizi, prelili su čašu strpljenja i otvorili oči. Bilo je potpuno jasno da je naša ulema, znajući i poznavajući i svijetle i tamne strane historije islama, mudro bi-rala sadržaj kojim će vjera i njeni nosioci biti omiljeni u srcima ljudi, a ostavljajući Danu sudnjem konačan sud o namjerama i svim nejasnoćama sukoba i fitne.

Imami su u svojim džematima odjednom imali problem, ne više s ljudima koji su daleko od prakticiranja islama, nego s onima koji su ponekad i revnosniji od njih u vršenju islamskih obaveza. Na svako pitanje koje bi se postavljalo, prije nego što bi imam i stigao odgovoriti, slijedio je odgovor, jasan, nedvo-smislen i kategoričan – halal ili haram, sunnet ili ne, bid‘at ili ne... I dok se imam trudio pojasniti suštinu problema izbjega-vajući kategorične odgovore, u cilju razumijevanja vjere, neko drugi ga je već pretekao. Usto se imamima nametao još jedan težak problem, oni su bili plaćeni za svoj posao, u kojem su izgledali prilično nesigurni, dok su ovi „drugi“ sve radili na „fi sebilillah“, samo iz čistih da‘vsko-misionarskih pobuda.

No, vrijeme je tupilo oštricu, svijet „konačnih, jasnih i kategoričnih“ rješenja počeo se susretati s realnim izazovima života. Počelo se raspravljati ko je „više“ a ko „manje“ na Pra-vom putu, a pozicije imama sve su se više otkrivale kao srednje i životno najpraktičnije rješenje.

Sada već sigurni da su bili na pravom tragu, imami su još više potvrdili svoju opredijeljenost „svojoj ulemi“. Iznova

VEHID ARNAUT 67

se oživljavaju: misao, mudrost, praktičnost, aktuelnost i život-nost stavova naše uleme, koja je, djelujući u okvirima Islamske zajednice i njenih institucija, umjela držati živom islamsku mi-sao i praksu na ovoj otvorenoj vjetrometini kojom su puhali vjetrovi, i istočni i zapadni.

No, novo vrijeme donijelo je i razloge da se ozbiljno i na odgovarajućem mjestu počne razmatrati diskurs kojim hodimo, da se osnaže procesi koji ga čine sigurnijim, islamskijim i životni-jim, kao i da se oslobodi problema koji ga opterećuju. Ovaj semi-nar doživljavam upravo takvim. Stoga, čestitam organizatorima i učesnicima i molim Boga da donese dosta dobra i svakog hajra.

Moje izlaganje ustvari je jedno terensko istraživanje koje treba pokazati koliko je praktičan naš islamski diskurs. Da bi vjerodostojno i na najbolji način došao do odgovora na postav-ljeni zadatak, sproveo sam anketu čije rezultate, kao empirijski dokaz, iznosim ovdje danas.

Anketa je sprovedena među imamima. Anketom je obu-hvaćeno 30 imama. Svi imami su visokoobrazovani. Anketa je sprovedena među imamima u cijeloj Bosni i Hercegovini. Sprovedena je anonimno, bez mogućnosti bilo kakvih izmjena ili ciljanih tendencija. Svi imami su ujedno i hatibi, a najveći dio njih (28) i muallimi. Anketa je sprovedena putem interne-ta, a njome su obuhvaćeni i imami koji ne koriste internet.

Anketa je podijeljena u 4 poglavljaa. Izvori pravnih rješenjab. Alimi i koga se slušac. Internetd. Teorija i praksaNa kraju ankete svima je ponuđeno da ukažu na svoj na-

čin viđenje problema koji je predmetom našeg istraživanja.

Izvori pravnih rješenja (9pitanja)U pitanju koju literaturu koriste kao izvor pravnih rješe-

nja koja prenose džematlijama, odgovorisu uslijedili na sljedeći način:

- najviše pravnih rješenja nalazi se i koristi u izdanjima „El-Kalema“ (24);


- slijede pitanja i odgovori fetva-emina u Preporodu (20);- udžbenici i skripte iz perioda školovanja (14);- internet portali i ostala izdanja (12).

Na pitanje koje časopise čitaju, ubjedljivo vode dva časo-pisa; Novi muallim (27) i Novi horizonti (24). Slijede ih Saff (14), Semerkand (10), Zehra (5) i Kelimetuš-šifa (1).

Odgovori na pitanje o izboru pitanja objavljenih u islam-skim glasilima dali su ovakav rezultat: životan (17), tretiraju se bespotrebna pitanja (7), previše akademski (5).

Na pitanje: „Koji časopis nudi najviše odgovora na pitanja s kojima se susrećete?“, dobijeni su sljedeći odgovori: Preporod (17), Novi horizonti (17), Novi muallim (6), Saff (6), Internet portali (2), Glasnik (2).

„Koliko zbirki fetvi imate u biblioteci?“, bilo je sljedeće pitanje.

Rezultat je bio sljedeći:- na bosanskom jeziku: niti jednu (0), jednu (8), dvije (9),

tri (9), četiri (3);- na arapskom jeziku: niti jednu (16), dvije (3), tri (2), četiri

(3), pet (4), šest (2);- dvojica imama izjavila su da imaju po jednu zbirku na

turskom i engleskom jeziku;- sedamnaest ispitanika (17) povremeno koristi literaturu

na nekom od stranih jezika, njih osam (8) redovno, dok peterica (5) ne koriste literaturu na stranim jezicima;

- stanje prilikom korištenja internet stranica na stranim je-zicima s islamskim sadržajima jeste sljedeće: povremeno (13), nikako (11), redovno (4).Na pitanje o tabu-temama o kojima se ne piše i ne objav-

ljuje, ispitanici su ponudili sljedeći niz tema: kamata, osiguranje, odgovornost vrha Islamske zajednice, politika i Islamska zajed-nica, podobnost i kvalificiranost kadrova u Islamskoj zajedni-ci, stanje unutar Islamske zajednice, vakufi, ahlak, nasilje nad ženama, droga, brak (ženidba s „rodbinom“), hilafet, korupcija, razlozi slabog stanja muslimana, predškolsko obrazovanje...

Posljednje pitanje u prvom poglavlju bilo je traženje uzro-ka različitih praksi kod nas. Da je to plod anarhije u kojoj svako

VEHID ARNAUT 69

nameće ono šta mu je volja i kako on razumije vjeru, odgovorilo je četrnaest (14) ispitanika, jedanaest (11) se izjasnilo da je to plod neznanja, dok osmerica (8) smatraju da je to plod različitih mišljenja.

Analizom odgovora u ovom poglavlju nameće se neko-liko zaključaka, a to su:

- pravna rješenja ponuđena od zvaničnih institucija Islam-ske zajednice i objavljena u njenim glasilima čine osnovu s koje se u imamskoj praksi pronalaze odgovori na život-na pitanja;

- pitanja tretirana od naših alima jesu životna pitanja i ne previše akademska;

- ispitanici u traganju za rješenjima koriste u velikoj mjeri i izvore na stranim jezicima, knjige ili internet portale;

- postoje teme koje se izbjegavaju, opravdano ili ne, ili im se ne posvećuje dovoljna pažnja u našoj literaturi;

- naša različitost u tumačenju i praksi, nažalost, nije plod različitih mišljenja, nego anarhije i neznanja.

Alimi i koga se sluša (11pitanja)Drugo poglavlje ankete započelo je pitanjem: „Koliko ste

puta u posljednjoj godini uputili pitanja fetva-eminu, ili upu-tili džematlije na tu adresu?“ Ovo su rezultati odgovora: niti jednom (8), nekoliko puta (5), jednom (4), dva puta (3), tri puta (3), četiri, pet, sedam i deset upućeno je po jedan put.

Način slanja pitanja je najviše mailom (18), a onda putem pošte (2) i telefona (3).

Od svih ispitanika jedanaest (11) je zadovoljno brzinom davanja odgovora fetva-emina, devet (9) je djelimično zado-voljno, dok je jedan (1) ispitanik nezadovoljan, a niko (0) nije razočaran.

Prema anketi, odgovori fetva-emina sadržajni su (24), četverica (4) ih smatra kratkim, dvojica (2) nejasnim, a jedan ispitanik preopširnim.

Dva sljedeća pitanja bila su usmjerena na Vijeće za fetve Rijaseta Islamske zajednice u BiH. Na pitanja: „Da li ste i koliko ste upoznati s radom Vijeća za fetve Rijaseta Islamske zajednice


u BiH?“, slijedili su odgovori na ovakav način: dvadeset pet (25) ispitanika izjasnilo se da su djelimično upoznati, dok su dvojica (2) potpuno, a dvojica (2) nikako.

Od fetvi s kojima su upoznati, a koje je donijelo navedeno vijeće, naveli su nekoliko odgovora:

- hadž - bedeluk i nemogućnost spajanja s vodičkom služ-bom (7);

- razvod braka (1);- prispijevanje u džemat (1);- upotreba muzičkih instrumenata u džamiji (5);- čestitanje nemuslimanima njihovih blagdana (1);- spajanje namaza (6);- organizacija i klanje kurbana u okviru organizacija izvan

Islamske zajednice (9);- bavljenje zapisima kod službenika Islamske zajednice (3);- obavezno sklapanje braka u općini, a potom u Islamskoj

zajednici (1).Alimi, čija su pravna rješenja najbliža i najrazumljivija

ispitanicima, podijeljeni su u tri kategorije: oni koji su završili Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, oni koji su završili neki od fakulteta u Saudijskoj Arabiji i oni koji su završili fakultete bilo gdje u islamskom svijetu.

Ovo su rezultati odgovora: Fakultet islamskih nauka u Sarajevu završili su: mr. Mustafa Hasani (7), mr. Muharem Omerdić (9), dr. Halil Mehtić (4),dr. Ismet Bušatlić (3), dr. Zuhdija Hasanović (2), dr. Fikret Karčić (2), mr. Ahmed Adilović (2), dr. Enes Karić(2), dr. Adnan Silajdžić, mr. Nedim Begović i Hasan Čengić (1).

Svršenici fakulteta u Saudijskoj Arabiji: dr. Enes Ljeva-ković (18), dr. Šukri Ramić (10), mr. Nusret Abdibegović (7), dr. Zuhdija Adilović (4), Hasan Makić (3), dr. Muharem Štula-nović i dr. Fuad Sedić (2), Mahmut Karalić (1).

U izboru alima koji su završili studij u islamskom svijetu izuzev Saudijske Arabije spomenuta su sljedeće imena: rahme-tli dr. Ibrahim Džananović, Zijad Ljevaković (5), mr. Hamid Indžić, dr. Sulejman Topoljak, Nezim Halilović (4), rahmetli Husein Đozo, dr. Mustafa Cerić, Mustafa Sušić (4), dr. Šefik

VEHID ARNAUT 71

Kurdić (2), dr. Omer Nakičević, dr. Safvet Halilović, rahmetli dr. Ahmed Smajlović, mr. Senaid Zajmović, mr. Ahmet Aliba-šić, mr. Osman Kozlić, Husein Kavazović (1).

Od ispitanika, njih četrnaest (14) misli da nastupi naših alima na medijima doprinose razjašnjavanju dilema; jedanaest (11) misli da nastupima unose nove dileme, dok četverica (4) misle da ih komplikuju i čine nejasnim.

Adresa na kojoj se najčešće traži odgovor na postavljena pitanja ili rješenje nekih problema, prema anketi je: literatura (19), muftija (13), rubrike pitanja i odgovori (9), kontakt s fetva-eminom (8), glavni imam ili profesor iz perioda školovanja (5).

Analiza odgovora u ovom poglavlju potvrđuje sljedeće zaključke:

- fetva-emin jeste adresa na kojoj se često traži odgovor. Najčešća komunikacija s njime je e-mail, njegovi odgovori su jasni i na njih se ne čeka dugo;

- većina je upoznata s radom Vijeća za fetve, ali se iz ponu-đenih odgovora da zaključiti da se miješaju fetve Vijeća s odlukama Rijaseta IZ-e u BiH ili s fetvama fetva-emina;

- povjerenje prema alimima, gdje god studirali, podijeljeno je, niko se posebno ne izdvaja, osim dr. Enesa Ljevakovića, koji je ujedno i fetva-emin, pa je takav stav razumljiv;

- nastupi naših alima na medijima podjednako afirmiraju, pojašnjavaju, ali i unose dileme kod džematlija;

- osnovu za preuzimanje pravnih rješenja najvećim dijelom čini dostupna literatura, potom kontakt s muftijom i fetva-eminom i, naposljetku, glavnim imamom i profesorima u toku školovanja.

Internet (3pitanja)Ispitanicima je upućeno pitanje: „Koju internet stranicu

najčešće koristite kao izvor za hutbe, vazove, pitanja i odgo-vore?“

Na prvom mjestu je rijaset.ba (11) a slijede ikculm.de (3), sadrvan.com (3), znaci.com, minber.ba (2), islambosna, medina-bosna, hutbe.htm, diyanet.gov.tr (1). Većina ispitanika (16) sma-tra da na Rijasetovoj stranici nije dovoljno prostora posvećeno


pravnim pitanjima, dok osam (8) ispitanika smatra da je dato dovoljno prostora.

Na pitanje koliko otvaraju Rijasetovu stranicu, slijedili su odgovori: svakodnevno (14), po potrebi (8), jedanput sedmično (5), nikako (3).

Odgovori na ova pitanja mogu ponuditi sljedeće zaključke:- Rijasetova internet stranica najposjećenija je među ispita-

nicima, što navodi na zaključak o velikom povjerenju u tačnost informacija, kao i u aktuelnost sadržaja;

- uporedo sa stranicom Rijaseta, i druge adrese nude sadr-žaje koji su zanimljivi i bude pažnju ispitanika;

- na oficijelnoj stranici Rijaseta nije dovoljno prostora po-svećeno pravnim pitanjima, pitanjima iz fikha;

- većina ispitanika svakodnevno prati sadržaj na internetu;- mali broj ispitanika posjećuje stranice na stranim jezicima.

Teorija i praksa (12pitanja)U posljednjem poglavlju ankete slijedio je niz pitanja, na

koja su dobijeni sljedeći rezultati.Na pitanje: „Da li imate u džamiji kutiju za pitanja džema-

tlija?!“, dvadeset i pet (25) ispitanika dalo je negativan odgovor, dok su samo trojica imala potvrdan odgovor. Jedan odgovor bio je i pomalo šaljiv: „Ne, ali sam napominjao da mogu pi-tanja ubaciti u kutije za dobrovoljni prilog!“ Shodno ovakvom rezultatu, i način pitanja pisanim putem jako je slab: samo pet (5) ispitanika napisalo je da to čini ponekad, četverica (nikad), a potvrdan odgovor nema niti jedan (0).

Na pitanje da li hutbu koriste kao priliku da odgovore na neka pitanja džematlija, ispitanici su dali sljedeće odgovore: da (14), ne (4), ponekad (11).

Potpuno povjerenje u odgovore koje nalaze u službenim glasilima Islamske zajednice ima četrnaest (14) ispitanika; djeli-mično sedam (7), u zavisnosti od kojeg autora dolaze odgovori, sedam (7), dok se niti jedan (0) ispitanik nije izjasnio negativno.

U odgovoru na pitanje iz koje su oblasti najčešća pitanja džematlija, uvjerljivo prednjače pitanja iz domena fikha, dva-deset dva (22); slijede neselektivna, deset (10); iz akaida, tri (3);

VEHID ARNAUT 73

islamske kulture i civilizacije, jedan (1); dok se niko nije izjasnio (0) za pitanja iz historije.

Osamnaest ispitanika (18) misli da tekstovi objavljeni na bosanskom jeziku, djelimično nude adekvatne odgovore savre-menom životu i prate trend u islamskom svijetu, sedam (7) je odgovorilo potvrdno, i jedan (1) negativno.

Svakako je interesantno pogledati i rezultate odgovora na pitanje u kojoj oblasti ima najviše nejasnoća o pitanju prav-nih rješenja kod nas: kamata, krediti i investiranje (18), učenje Kur’ana za novac (12), zekat (10), muzika (9), namaz (6), propi-si o klanjanju dženaze (7), klanje životinja, brak (3), izbori (2).

„Da li podržavate diskurs preuzimanja nekih pravnih rješenja iz drugih mezheba?“, pitanje je na koje su odgovori bili sljedeći: da, dvanaest (12); ne, osam (8) samo u olakšicama, devet (9).

Na pitanje: „Trebamo li redefinirati neka pravna rješenja iz naše tradicije?“, najveći broj ispitanika dao je potvrdan odgo-vor, da, dvadeset i četiri (24), dok su samo trojica (3) ispitanika dala negativan odgovor.

Da u pravnim rješenjima koja zastupa bosanskohercego-vačka ulema ima primjesa realizma i objektivnosti, smatra de-set (10) ispitanika, njih deset (10) misli da ima tradicionalizma, a devet (9) da je to rezultat popustljivosti.

Diskurs koji vodi zvanična Islamska zajednica u BiH je, prema devetnaest ispitanika, umjeren, (19), dok njih devet (9) smatra da je nedovoljno izoštren. Za ponuđeni odgovor odli-čan, ali i loš i pogrešan nije se opredijelio niti jedan ispitanik.

„Ima li Islamska zajednica unutar njenih institucija do-voljno sposoban kadar da odgovori na savremene dileme muslimana u Bosni i Hercegovini?“, bilo je posljednje pitanje. Sedamnaest (17) ispitanika dalo je pozitivan odgovor, da; dje-limično, devet (9); a nije bio niti jedan negativan odgovor.

Sumirajući rezultate odgovora u četvrtom poglavlju, mogli bi se izvesti sljedeći zaključci:

- većina ispitanika nema s džematlijama pismeni način ko-munikacije u postavljanju pitanja i davanju odgovora. Najčešće je to usmena komunikacija;


- službena glasila Islamske zajednice uživaju povjerenje is-pitanika, ali se ima u vidu i autor koji iznosi odgovore ili stavove;

- pitanja iz fikha najčešći su predmet razgovora, tretiraju se aktuelna pitanja i pitanja koja prate trend savremenosti u islamskom svijetu, te stoga i ovaj seminar o ovoj temi upućuje na pravilan izbor;

- postoji niz pitanja, posebno iz domena fikha, koja nisu do-voljno razjašnjena i o njima treba češće i studioznije pisati;

- podijeljen je stav u vezi s preuzimanjem pravnih rješenja iz drugih mezheba, dok se većina izjasnila za redefiniranje pravnih rješenja iz naše tradicije;

- također su podijeljeni stavovi u pogledu primjesa u prav-nim rješenjima naše uleme: stav onih koji u tome vide tra-gove objektivnosti, tradicionalizma, ali i popustljivosti;

- većina je stava da je diskurs koji vodi Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini umjeren, kao i da unutar nje postoji dovoljno ulemanskog kadra koji je sposoban odgovoriti izazovima vremena i pravilno artikulirati razumijevanje islama na našim prostorima.Rezultati ovog istraživanja su pred vama. Oni, svakako, ne

zakružuju potpunu sliku našeg diskursa, ali je u značajnoj mjeri odražavaju. Ovakvih anketa bi se moglo mnogo sprovesti i na osnovu njih dolaziti do potpunijih i obuhvatnijih odgovora. Na-dam se da će i ovo istraživanje pomoći u našem razumijevanju nas samih, te otvoriti prostor za diskusiju i otvoreni razgovor.

Na kraju, uz vaše dopuštenje, dozvolite mi da vam dam i jedan egzemplar, nedoumicu s kojom radi i susreće se svaki ozbiljan i predan imam i traži izlaz.

U posljednjem broju Preporoda od 15. 01. 2010. godine po-taknuto je jedno pitanje (a u okviru njega još jedno) koje najsli-kovitije oslikava sve o čemu sam govorio. Imam, koji je htio biti inovativan i zanimljiv, u obradi nastavne jedinice o propisnom oblačenju organizirao je izbor za „miss mekteba“. Oformio je komisiju, našao učesnice, sproveo takmičenje i proglasio po-bjednicu i pratilje. Uz ovaj izbor, a povodom Nove hidžretske godine, u kočiji se džematom provozao mubarek-dido, koji je

VEHID ARNAUT 75

dijelio polaznicima mekteba poklone. Polazeći od namjere da drugima ukaže na svoju „inovativnost“, ovaj je događaj me-dijski prezentirao. Sljedećih dana je na facebooku pročitao ko-mentare svojih kolega koji su ga osudili, ismijali, izvrgi ruglu, pa čak to povezujući sa širkom, ali ne samo njega nego i ured-ništvo ovog lista, pa i vrh Islamske zajednice.

Teško pogođen ovakvim razvojem događaja imam se obratio na najmeritorniju adresu, tj. obratio se fetva-eminu, koji mu je na najljepši način dao odgovor koji je sadržavao podršku za inovativnost, ali i stav po kojem se ne treba imitirati, niti po-grešnim sredstvima ići prema plemenitom cilju, nego biti origi-nalan i birati sredstva u skladu sa šerijatskim normama.

Uz ovo pitanje spomenuto je i održavanje Večeri Kur’ana 31. noći decembra, na Novu gregorijansku godinu, u nekim medžlisima, što je također, po mišljenju fetva-emina, sporno jer implicira imitiranje, oponašanje, kao i to da takve manifestacije nisu u duhu naše tradicije.

Navedeni primjeri sadržavaju puninu onoga što čini naš problem: inovativnost koju zahtijeva vrijeme, prostor za dje-lovanje kojim mi raspolažemo, mogućnosti da se ideja ostva-ri, medijski prostor da se o njoj izvijesti, medijski prostor za diskusiju, put za traženje pravilnog tumačenja, odgovornu i kompetentnu osobu da ukaže na islamski stav o određenom pitanju, jasno i nedvosmisleno iznesen stav, upoznavanje jav-nosti sa svim elementima problema!

Hoće li se i postupiti prema donesenom pravnom rješenju, ostaje da se vidi.

Hvala vam na vremenu i razumijevanju! Allah vas nagra-dio svakim dobrom!


Mr. Zehra Alispahić

NAŠ DISKURS O ŽENI

Sjećam se kad je prije dvije godine u organizaciji Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini bio organiziran jedan fantastičan skup koji je imao zadatak govoriti o islamskoj tradi-ciji Bošnjaka i njenim perspektivama na ovim prostorima. Među brojnim respektabilnim alimima koji su bavili različitim aspekti-ma ove teme nije bilo nijedne žene. U prepunom amfiteatru Gazi Husrev-begove medrese, mislim da sam bila jedina žena, i vje-rovati je da su se te brojne umne bošnjačke glave zapitale šta ja tu radim? Osim što me je zanimala priča, ja sam i pravila tonske zapise za Islamske teme Federalnog radija. Moja posve prirodna i očekivana reakcija tada upućena organizatorima: „Zašto među predavačima, ali i slušateljima nema žena“ možda je danas i po-rodila potrebu da se o ženi govori i da o njoj govori žena. Stoga, hvala na povjerenju i pozivu da učestvujem na ovom seminaru. Uspjeh se, kažu sastoji od niza malih svakodnevnih pobjeda. Ovo je pobjeda, prije svega, organizatora ovoga skupa, CNS, Instituta za očuvanje bošnjačke tradicije i FIN-a. Pobjedu ćemo brati na nekim drugim druženjima, ali prije svega u stvarnosti, osobito onda kad na nekim budućim predavanjima, umjesto mene na ovom mjestu i na nekom sličnom predavanju budu sjedile žene, svršenice naših medresa i islamskih fakulteta. Moj današnji na-stup ohrabrenje je za sve njih, ali i poruka organizatorima sličnih skupova da ne zaboravljaju na naše obrazovane sestre i dame, bilo kao aktivne učesnice ili kao slušatelje i publiku. Samo na taj način naš diskurs o ženi mogao bi dobiti novu i zasluženu notu.

Pripremajući se za ovo današnje izlaganje o temi Naš dis-kurs o ženi, koje je veoma zahtjevno i može ga se promatrati s različitih aspekata, razgovarala sam s brojnim tragačima za svijetlim crticama naše historije, konsultirala značajne i dostu-pne pisane izvore, prelistavala bibliografije objavljenih radova naše periodike, konsultirala prijatelje... Na početku ću kazati da je naš diskurs o ženi dvojak, dvodimenzionalan: institucio-nalni i vaninstitucionalni.

Institucionalni, u najkraćem kazano, jeste onaj pravi, islam-ski, idealni ali i nestvarni. Vaninstitucionalni je onaj stvarni, real-ni, porazni, živući, zbunjujući, ponekad i porazan i zastrašujući.

Krenut ću s pričom o institucionalnom.Od perioda stvaranja Zemlje i nebesa i postavljanja čo-

vjeka Allahovim, dž.š., namjesnikom na Zemlji kroz brojne po-slaničke misije preko vremena kada je svjetlost islama obasjala ovu planetu, žene su imale istaknuto mjesto i ulogu u izgradnji zdravog ljudskog društva.

One koje su odgajane u kolijevci poslanstva, rame uz rame s muškarcima, svim svojim bićem istrajavale su na putu izgradnje slave i dostojanstva mlade islamske zajednice. Iskre-nost, odanost, privrženost, požrtvovanost, hrabrost, odlučnost, čestitost, krepost, osjećajnost i povjerenje koje su ugradile u te-melje jednoga novoga društva bili su i ostali garancija njegovog kontinuiteta i opstanka. Priču o tome donose historija ali, sva-kako, i kur’anska kazivanja i poslanička tradicija.

O poziciji i ulozi žene u islamskom društvu sveti kur’anski tekst govori u različitim kontekstima u brojnim ajetima i surama. Riječ žene u Kur’anu spomenuta je na 56 mjesta u 50 različitih ajeta i 15 različitih sura. Riječ žena u Kur’anu susreće se na 26 mjesta u 25 različitih ajeta i u 8 različitih sura. Kur’anski tekst spominje na više mjesta oblike poput: majke, vjernice, sestre, muslimanke kao i pridjeve koji se odnose na ove imenice poput iskrene, čiste, kreposne, na Pravom putu... Treća najveća kur’anska sura nosi naziv En-Nisa, što u prijevodu znači Žene. Iako pitanje žene nije jedina tema ove kur’anske sure, njen naslov ukazuje na časnu poziciju žene u islamu, na njezino veličanstveno mjesto i blagoslovljenu veličinu. S puno pažnje


i jasnim razlozima, kur’anski tekst govori o ženama koje su u historiji ljudskog roda i izgradnji čovječanstva imale istaknuto mjesto i ulogu poput majke Musaa, a.s., ili Belkise, kraljice od Sabe; ili Asije, supruge faraonove, koji je vladao svijetom ili pak Merjem, velike majke Isaa, a.s. Kur’an spominje ove žene koje će u vremenu i prostoru biti i ostajati simboli jednoj dugoj plejadi čestitih, odabranih, kreposnih, pametnih, obrazovanih žena koje su svoje raznolike potencijale ugrađivale u historiju ljudskog roda, ali i islamskog umeta, utječući svom svojom snagom i potencijalima na kvalitet življenja sredine čije su aktivne sudionice itekako bile.

Muškarac i žena su u pogledu svojih prava i obaveza jed-naki u svom dignitetu i imaju istu misiju na Zemlji. Oni su Alla-hovi namjesnici, i Uzvišeni Stvoritelj jednako ih tretira. Njihova prava i dužnosti na ovome svijetu sukladna su njihovoj prirodi, afinitetu i sposobnostima. A razlike između muškarca i žene u nekim pravima rezultat su njihove prirodne različitosti i različi-te uloge u pojedinim sferama života. Kad god se Kur’an obraća muškarcu, obraća se i ženi koristeći izraze „O ljudi“ ili „O vjer-nici“, u čemu se pronalaze i jedni i drugi.

A o darovima i izjednačenosti u nagradi i počastima koje Allah, dž.š., obećava Svojim robovima, bili oni muškarci ili žene, pod uvjetom da su iskreni vjernici, sljedbenici Pravog puta i isti-ne, kur’anski tekst govori u istoj ravni.

Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili. (En-Nahl, 97)

Kur’anski tekst, ili kur’anski diskurs koji bi svakom iskre-nom vjerniku trebao biti ideja vodilja i putokaz kroz život, uz-digao je ženu na uzvišeno i, voljom Stvoritelja, odgovarajuće mjesto, tamo gdje neće biti ugnjetavana, zlostavljana, ponižena, biće bez identiteta, vrijednosti, prava. To je nebeski dar iskre-nim i smjernim majkama, sestrama, kćerkama, suprugama... Džennet je pod njenim, majčinim, nogama, uči nas poslanička tradicija. Ovo je okvir za naš diskurs o ženi, onaj institucionalni.

Tragom takvog diskursa islam iz temelja mijenja polo-žaj žene dajući joj slobodu i vraćajući joj temeljna prava na

MR. ZEHRA ALISPAHIĆ 79

život, na identitet, na raspolaganje imovinom, na odabir muža, na nasljedstvo, posao, učešće u javnom, vjerskom, političkom životu... Vraća je u diskurs. Muslimanka se mogla nesmetano obrazovati, educirati i druge podučavati. Revolucionarne pro-mjene koje je učinio islam u pogledu očuvanja ličnosti žene i u pogledu temeljnih ljudskih prava, slobode i izjednačavanja s muškarcem, dale su svoje jasne rezultate još u prvim generaci-jama muslimana. Supruge, kćerke, sestre, majke, tetke, amidži-nice, kako Poslanika, s.a.v.s., tako i njegovih najbližih prijatelja, bile su obrazovane, bavile su se naukom, aktivno su učestvova-le u javnom, političkom, ekonomskom i vjerskom životu, ali su zajedno s muškarcima odlazile u borbu pružajući im izravnu pomoć, kako u direktnim sukobima s neprijateljem, kao borci i bolničarke, tako i moralnu i logističku podršku.

Žena muslimanka nekada se isticala i bila nenadmašna u svim vidovima ljudske djelatnosti. No, bilo je to vrijeme kad su muslimani svjedočili svoju renesansu, a nauka se gajila radi na-uke. Dekadenca koja je uslijedila i koja traje do današnjih dana potisnula je i aktivnu ulogu žene muslimanke u svim sferama života. Danas se glas muslimanke ne čuje ili je prigušen. Presta-la se aktivno baviti naukom, kao što je i zaustavljeno sprovođe-nje njezinih temeljnih prava koje je dobila s pojavom islama što je jedan od razloga njezinog marginaliziranja u najvećem dijelu islamskoga svijeta. S pravom se pitamo čime se može danas opravdati tako visok procenat nepismenih muslimanki diljem islamskoga svijeta ali i uskraćivanje temeljnih ljudskih prava?! Osvrnimo se malo na pojedine dijelove islamskog svijeta.

Žene u Saudijskoj Arabiji se ponekad susreću s diskri-minacijom u pojedinim aspektima njihovog života, kao što je npr. pravni sistem. Iako one čine 70% upisanih na univerzite-tima, zbog društvenih razloga, žene čine samo 5-7% ukupne radne snage u Saudijskoj Arabiji, što je ujedno i najmanji raz-mjer na svijetu! Prema podacima CIA-e, u Saudijskoj Arabiji pismeno je 70,8% žena u poređenju s 84,7% pismenih muška-raca. (Wikipedia)

Danas muslimani među ženama imaju neznatan broj mu-fessira, muhaddisa, stručnjaka u oblasti šerijatskog prava ili pak


nisu dovoljno respektirane i tretirane u javnosti. O ženama pišu samo muškarci. Je li riječ o privilegiji jednih ili slabosti drugih ili pak o već negdje iskazanom razmišljanju da islam i musliman-ska stvarnost ne korespondiraju.

Poznati islamski mislilac Tarik Ramadan tokom svoje po-sjete Sarajevu, rezimirajući neke od uzroka aktualnog stanja islama i muslimana, naglas je razmišljao i zasigurno potvrdio neke naše neizgovorene slutnje: „Islam nema problema sa žena-ma“, rekao je Ramadan, „ali muslimani imaju.“ Tu bi, vjerovatno, trebalo tražiti i razloge njihove višestoljetne dekadence. Lokal-ni interpretatori temeljnih islamskih načela, lokalne tradicije, skretanje s Pravog puta, polahko, ali sigurno uskraćivali su ženi temeljna prava koja joj daje islam. Sve ju je manje bivalo u dis-kursu. Ako se izuzme pravo na život, iz dana u dana čitamo porazne statistike (a o njima će ovdje biti riječi) koje nam kazuju o sve većem broju muslimanki koje ne uživaju temeljna ljudska prava na slobodu mišljenja, kretanja, obrazovanja, učešća u bilo kakvom obliku javnih aktivnosti. Ovo vrijedi posebno u zemlja-ma koje važe za kolijevku islama ili u njoj bliskim prostorima.

U mnogim dijelovima Saudijske Arabije vjeruje se da je ženino mjesto u kući, gdje će se brinuti za muža i porodicu. Iako ženama zakonom nije dozvoljeno da voze automobile, u ruralnim dijelovima Saudijske Arabije i područjima izvan gradova žene voze automobil. Ženama je dozvoljeno da pilo-tiraju, ali ih zato neko mora dovesti na aerodrom. Prisustvo jakih poslovnih žena je još uvijek prava rijetkost. Do 2008. go-dine, ženama nije bilo dozvoljeno ući u hotele ili namještene apartmane bez pratioca, mahrema. Mnogi Saudijci vjeruju da će, ukoliko se ženama dozvoli da voze automobile, to dovesti do zapadnjačkog stila i otvorenosti, a samim tim doći će do erozije tradicionalnih vrijednosti.

Stanje prava žena u Saudijskoj Arabiji mnogi povezuju s aparthejdom, budući da vlada sistem koji uključuje odvoje-ne škole, nejednakost u zakonskim pravima, nejednake mo-gućnosti zapošljavanja i raspolaganja imovinom i restrikcije u slobodi kretanja, koje se odnose samo na žene. Na lokalnim izborima koji su se održali 2005, (nakon 40 godina) ženama


nije bilo dozvoljeno da glasaju, ali im je rečeno kako će dobi-ti šansu 2009. godine, (ovi izbori su odgođeni i nisu održani). Žene ne smiju liječiti doktori muškarci, jedino je to dozvoljeno ukoliko nema ženskih specijalista. Žene ne smiju imati odvojen račun u banci bez dozvole svog supruga. 2003. godine ženama je dozvoljeno da predaju u osnovnim školama za dječake i to samo učenicima do 10 godina pod uvjetom da nema učitelja muškarca. Do 2006. godine žene nisu imale lične karte, a njiho-va imena bila su samo u dokumentima njihovih očeva. 2006. godine dozvoljeno je da imaju lične karte i slike na njima. I po-red toga, mnoge žene iz religioznijih porodica još uvijek nema-ju lične karte jer se smatra da je ženama haram da se slikaju za lične karte. Saudijski zakon uskraćuje ženama bilo kakvu pri-liku za učešće u javnom životu Kraljevine. Saudijska Arabija je jedna od rijetkih zemalja koje na Olimpijskim igrama 2008. godine nisu imale žensku delegaciju. Ženama je zabranjeno da se bave sportom, iako postoje neki timovi. (Wikipedia)

S pravom se pitamo da ako je žena bila toliko cijenjena i respektirana u vremenu samoga Poslanika i prvih generacija muslimana, šta se to dešava danas!? Zašto se diskurs o ženi i ka ženi tako drastično izmijenio? A žene čine polovinu čovje-čanstva ili više od toga. Budu li slomljena krila jednoj polovini, ni druga neće moći nikad poletjeti, ili će njezini letovi biti stalni padovi i uzmicanja.

Veliki islamski mislilac i revolucionar imam Homeini je, govoreći o mjestu i ulozi žene, između ostalog, kazao: „Žena je jedino biće koje pod svojim skutima može odgojiti stvorenje koje može prouzrokovati sreću i uzdići na visoke stepene cijelu jednu zajednicu, pa čak i mnogo ljudskih zajednica, a može se desiti i suprotno“, ili, kako kaže jedan drugi veliki mislilac islama dr. Hasan Turabi, uz čije je revolucionarne ideje Sudanka svom svojom snagom učestvovala u izgradnji modernoga društva: „Muslimani su to-kom historije doživjeli značajna udaljavanja od općih ideja o životu onakvom kako ga zamišlja islam. Zato uopće nije iznenađujuće da je njihov gubitak jednako velik u području društvenog usmjeravanja koje islam pruža u pogledu žene. Kad god se slabost uvuče u vjeru muslima-na, oni nastoje sa ženama postupati opresivno i žele ih iskorištavati.“


Žena je bila, a to može biti i danas, ovdje i svuda, ako ne jedan od pokretača pozitivnih društvenih tokova, onda, barem, njihov ravnopravni nosilac, aktivni učesnik diskursa o kojem danas govorimo. Kao sljedbenici Pravog puta i poslaničke tra-dicije na to se moramo stalno podsjećati.

Zavirimo malo, u kontekstu ove priče, u institucionalni diskurs o ženi u našu historiju.

Bosansku su historiju stvarali muškarci, ali i žene. Prisje-timo se samo bosanske kraljice Katarine... Bogata rukopisna građa, a vrijeme i neki budući istraživači će to i pokazati, skla-pa fascinantne priče o ženi ovoga podneblja. Mihrimah je bila sultanija, kćerka Sulejmana Veličanstvenog. Udala se za našeg Bošnjaka Rustem-pašu, velikog vezira. Historija je zabilježila da je kao bosanska snaha obnovila vodovod u Meki i na Arefatu.

Znanstveni radovi dviju uvaženih profesorica, Hatidže Čar-Drnda i Azre Gadžo-Kasumović, uvode nas u vrijeme osmanske Bosne, koju su na svoj način stvarale i žene ovih prostora. U vrijeme dominacije osmanskog društveno-poli-tičkog sistema u Bosni i Hercegovini, tj. u periodu od druge polovine 15. st. do kraja 19. stoljeća, žena je tretirana u poro-dici i društvu u skladu s islamskim svjetonazorom. U ovim, ali i drugim znanstvenim radovima koji su portretirali ženu osmanske Bosne, doznajemo da je ona raspolagala privatnom svojinom, koju nije bila obavezna trošiti za potrebe porodice, jer je tu obavezu, u skladu sa Šerijatom, snosio njen suprug. Svoja sredstva mogla je, a što je često u praksi i činila, da po-sredstvom vakufa koristi za potrebe šire društvene zajednice: za izgradnju društveno potrebnih institucija, za jačanje pri-vrede, kao i za izgradnju duhovne atmosfere svoje sredine. Lokalna historija upamtila je da su žene osmanske Bosne iza sebe ostavile prosvjetne i obrazovne institucije, književna dje-la i čitav niz prosperitetnih zadužbina.

Angažman oko porodice nije bio jedina uloga žene kao člana društvene zajednice. Oslobođena brige za materijalno osiguranje sebe i svoje porodice, imala je vremena da u skla-du s vlastitim emocijama i darom iskazuje sebe u različitim umjetničkim formama, pisanim radovima ili pak primijenjenim


umjetnostima, a često je bila angažovana u oblikovanju svijesti zajednice u kojoj je živjela i djelovala. Svoje emocije pretakala je u književne radove, šarene ćilime, čipke i čevrme. Sve je to, u duhovnom smislu, bogatilo porodicu i zajednicu u kojoj je djelovala. Svoje obrazovanje, koje je sa stanovišta islama bilo obavezno za sve pojedince zajednice, stjecala je u mektebima, a proširivala ga na ženskim skupovima, u džamijama i obra-zovnim institucijama. Žene iz viših društvenih slojeva mogle su sebi osigurati obrazovanje u vlastitom domu, što nije bio rijedak slučaj.

Žene osmanske Bosne, kao punopravne i aktivne, davale su svoj doprinos zajednici u kojoj su živjele. Pripadale su ra-zličitim društvenim slojevima. Bile su supruge upravnih služ-benika, pripadnika inteligencije, zanatskih uposlenika. Bile su svjesne da radost življenja treba tražiti i u žrtvovanju za druge.

Žene osmanske Bosne i Hercegovine najčešće bi zavještale novčane vakufe za učenje Kur’ana u određenim danima i noći-ma, posebno u vrijeme ramazana. Nameće se pitanje zbog čega su žene ovoga doba svoja sredstva najčešće usmjeravale na za-dovoljenje vjerskih potreba. Da li zato što je ona vjerski svjesna i njome nadahnuta živjela u harmoničnom odnosu s vremenom i situacijom u kojoj se nalazila, a što je korespondiralo s unutar-njim zadovoljstvom vlastitim načinom življenja? Ona je svojom religijski odnjegovanom smjernošću pružala toplinu, oblikova-la ugodnu porodičnu atmosferu, ublažavala neizbježne životne sudare u porodici i ispunjavala praznine što su se javljale.

Zahvaljujući činjenici da je osmanska država počivala na pravnom sistemu, da su sve sfere društvenog života pravno regulisane i pismeno evidentirane, u situaciji smo da izučava-mo položaj bosanske žene i neke njene aktivnosti u širokom vremenskom rasponu, od nekoliko stotina godina, tj. od dru-ge polovine 15. st. do skoro samog kraja 19. st.

U Istanbulu, u Državnom arhivu sačuvan je popis va-kufa iz Bosanskog sandžaka iz 1565. godine. Tu su zapisana i zavještanja nekih ženskih osoba.

Ovakvi naučni radovi jesu, između ostalog, i potvrda te-meljnog principa islama o jednakosti svih ljudskih bića glede


prava i obaveza, ali i razbijanja zablude o ženi u islamu kao inferiornom biću, koja je živjela u punoj ovisnosti o svome su-prugu. Zanimljivo je pročitati sljedeće o vakufu Đulbaše, supruge Hasana Čelebija, u gradu Sarajevu. Uvakufila je gotov novac u iznosu 3.640 akči. Predviđeno je vakufnamom da se novac daje na pozajmicu uz dobit, tako da je godišnji prihod od navedene glavnice iznosio 364 akče. Ovaj je novac predviđen za imama mesdžida Ajas-pašinog 86 u gradu Sarajevu. Novčani vakuf Đulbaše hanum, kao i ostalih navede-nih vakifa, služio je kao kreditna institucija. Zahvaljujući sredstvima uvakufljenog novca privrednici Sarajeva i drugih naselja mogli su ra-zvijati svoje privredne djelatnosti.

Spomenimo još i vakuf supruge Iskendera, krojača, u Sara-jevu. Ona je uvakufila 3.000 akči. Godišnja dobit za pozajmljivanje novca iznosila je 360 akči, što se, prema njenoj odredbi, trošilo za uče-nje Kur’ana.

Prema navedenim historijskim podacima, u Sarajevu su u 16. st. postojale tri gradske četvrti, mahale, koje su nosile imena žena osnivača vjerskih i obrazovnih institucija: Kerime, supruge Sinan-vojvode, Šahdidar, supruge Husrev-bega, i Dudi Hatun.

Hatidža hatun, supruga Husejn-bega, sina Iljasovog, iz Višegrada uvakufila je 1558. god. za mesdžid njenog brata Oruč-age sumu od 15.016 akči (124). Navedena suma trebala je da se daje na pozajmicu privrednicima grada uz šerijatski dopuštenu dobit.

Mihri hatun, sestra Husejn-bega, iz Višegrada uvakufila je 1558. god. sumu od 3.000 akči. Odredila je da se suma daje na po-zajmicu uz šerijatski dopuštenu dobit i da se ona troši za platu učitelju u osnovnoj školi u Višegradu, koju je dao sagraditi njen brat. (125)

Šemsa kadun, supruga Sinan-bega, hercegovačkog namjesnika, uvakufila je prije 1582. god. sumu od 80.000 akči s namjerom da sagradi džamiju u Čajniču. (126)

Navedeni izvorni podaci govore da je žena osmanske Bo-sne bila veoma aktivna u ukupnom društvenom miljeu, tj. u javnoj sferi života.

Ovakvi radovi uče nas i da je gospođa Aiša, kći Ibrahim-age Šarića, bila upravnica očevog vakufa. Ona, ne samo da je bila pismena već je morala posjedovati i obrazovanje iz matematike,


privrede i drugih znanosti da bi se mogla aktivno nositi s oba-vezama koje je vakuf kao kreditna i humanitarna institucija nametao.

U osmanskom društvenom sistemu postojale su žene pje-snikinje koje su pisale na bosanskom jeziku arapskim pismom ili na jednom od orijentalnih jezika: arapskom, perzijskom ili turskom. Njihov broj još nije poznat, jer ni književni fond Boš-njaka, iz perioda kad su ovi jezici i arapsko pismo bili kulturni i duhovni izraz, nije još dovoljno izučen.

Umihana Čuvidina rođena je u Sarajevu na Hridu oko 1794. godine, a umrla u Sarajevu oko 1870. godine. Njena porodi-ca Čuvide bavila se aščijskim, a kasnije bostandžijskim zanatom.

U svoje pjesme ona je utkala najtanahnije niti svojih osje-ćanja. Njene su pjesme bile popularne, čak su se po mahalama pjevale. Profesor Muhsin Rizvić primijetio je da se njena poe-zija po stilskim kvalitetima ne razlikuje od narodne epsko-lir-ske pjesme, koja joj je bila uzor. (162)

Druga poznata pjesnikinja iz devetnaestog stoljeća jeste Habiba Stočević, rođena u Stocu, u kojem je i odrasla, 1845. godi-ne. Nakon pogibije njenog oca Ali-paše Stočevića, njena porodica preselila se u Sarajevo, a zatim u Istanbul. Tu je izučavala nauke. Kažu da je napisala kompletan divan i da je u književnosti zau-zimala istaknuto mjesto. Umrla je u Istanbulu 1890. godine. (163)

U skladu s islamskim odredbama, obrazovanje i muške i ženske djece bilo je veoma poželjno, jer znanje proširuje vidike i liječi dušu.

O pismenosti u to vrijeme govori podatak da su osnovnim obrazovanjem bila obuhvaćena sva mahalska djeca, koja su u mektebima učila Kur’an u skladu s normama pravilnog izgovo-ra i tedžvida. U izvornim tekstovima postoje zapisi o pismenim ženama tog vremena.

Ilustrativan primjer jeste Emina, kći Mustafe Čelebija iz mahale Žabljak u gradu Sarajevu, koja je 20. decembra. 1764. godine prepisala svojeručno Kur’an. (164)

Neumorni pregalac Sejfudin Kemura je, tragom izvora iz 19. stoljeća koji se čuvaju u sidžilima vakufnama u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, objavio podatke o vakufima, zahvaljujući


kojima su sagrađene džamije, mektebi, medrese, česme, sebilji i drugi objekti islamske arhitekture u Sarajevu. Zahvaljujući njegovom pregalaštvu i objavljenom radu, u situaciji smo da vidimo da su žene osmanske Bosne tokom minulih stoljeća ravnopravno s muškarcima aktivno učestvovale u svim oblici-ma društvenog života. Angažman žene bio je veoma značajan ne samo u izgradnji društveno potrebnih objekata, u izgradnji svijesti o njihovom značaju, već i u humanitarnim akcijama koje su ublažavale životne nevolje društvene zajednice.

Iz spomenutih kazivanja uočavamo da su neke žene uz svoja imena nosile i naznaku hadži, što znači da su one išle u Meku da obave svoju vjersku dužnost. Putovanje je u to vrijeme trajalo danima i mjesecima ili godinama, pa su žene bile u situaciji da upoznaju nove svjetove i šire svoje vidike.

Bašeskija navodi da se 1770. godine u dvorištu Begove džamije pod lipom okupila grupa žena i pozvala mještane da zajedno protestvuju protiv loše ekonomske situacije u gradu, koja je izazvana na vještački način. Tražile su da upravnici gra-da postave red i poredak, pa je na kraju i udovoljeno njihovim zahtjevima. Žena je imala pravo da se suprotstavi nepravdi i sama se obrati sudu i zatraži pravdu.

Kad je jedan mladić oteo jednu djevojku u Sarajevu, sta-vio je na konja i odveo svojoj kući s namjeroma da se njome oženi, djevojka je nakon dva dana došla u sudnicu i izjavila da se ne želi udati za navedenog i spasila se na taj način što je otišla svojoj kući. Otmičar je pobjegao, inače bi zbog učinje-nog prijestupa bio ubijen. U gradu je jedan odmetnik pokušao nasilno zavesti jednu ženu. Ona je uspjela pobjeći i obratiti se kadiji. Zbog toga se u mahkemi sastalo visoko vijeće da izvrši pravnu sankciju nad prestupnikom.

Kad je 1878. godine Austro-Ugarska po drugi put izvršila agresiju na Bosnu i Sarajevo, veoma hrabro su se borile i žene. General Filipović je u svom izvještaju o zauzimanju Sarajeva pisao caru Franji Josipu: „Tu se otvori borba, jedna od onih koja se kao najgroznija zamisliti može. Iz svake kuće, iz svakog prozora, iz svake pukotine na vratima pucano je na naše čete; štaviše i same žene učestvovale su u tome...“


Kreševljaković navodi nekoliko žena za koje je pouzdano znao da su učestvovale u ovom otporu. To su bile: Habiba Agić, koja je oružjem branila svoj dom i svoj grad, djevojka Dreka, također, Sevdija Handžić, Habiba Bulbulović, rođena Kalaba, i Nura Hadžiomerović, rođena Mulić, pucale su iz svojih kuća na neprijateljske vojnike. Kada Praljević, preobučena u muško odijelo, nosila je municiju na Bakije (dio Sarajeva), a istu službu vršila je i Fata Hadžiavdić. Fatima Pandur i Melećija nosile su oružje na Goricu). Isti su posao obavljale djevojke iz Balibegovi-ce: Fatima Džipa, Arifa Džipa, Nura Murga, Hasnija Pita i Paša Agamehina. One su municiju nosile na Brajkovac. Ranjenicima su rane zavijale i vodu nosile na Bakije: Nura Porča, sestre Pa-šana i Alija Koredžija i Fata hadži Jusufova. Mehlem je pravila i ranjenike liječila Hafa Berberajić, koja je doživjela rijetku starost od 105 godina.

Navedene ženske ličnosti samo su mali dio iz plejade žena čije je aktivnosti zabilježila lokalna historija. Ona je zabi-lježila da su ove žene iza sebe ostavile prosvjetne i obrazovne institucije, te čitav niz prosperitetnih zadužbina. Sve su to ori-jentiri u sagledavanju društvenog i kulturnog identiteta žene muslimanke u osmanskoj Bosni i široj islamskoj zajednici.

I još smo u istom periodu. U posljednjem broju Znakova vremena dr. Mubina Moker je napisala veoma zanimljiv tekst koji je još jedna potvrda ove naše teme Sejrisuluk šejha Kaimije u svjetlu njegova odnosa prema ženama-sufijama. Drugu polovinu 17. stoljeća obilježila je pojava jedne od najmarkantnijih lično-sti u kulturi Bosne i Hercegovine čija duhovna obzorja daleko nadilaze geografsko-historijski okvir u kojem je živjela i djelo-vala. Riječ je o šejhu i pjesniku Hasanu Kaimiji, poznatom i kao Kaimi-baba.

U okviru aktivnosti koje je iziskivao njegov položaj šej-ha Hadži Sinanove tekije, Hasan Kaimija je posebnu pažnju posvećivao duhovnom odgoju i upućivanju (iršād) ženā. Ovaj segment, mogli bismo kazati, Kaimijina društvenoga djelova-nja, osim što govori o duhovnoj snazi i veličini njegove ličnosti, ukazuje, također, da je po svom načinu razmišljanja, poimanja života i svijeta on bio daleko ispred svoga vremena. Nastojeći


da duhovno pripravne žene osposobi za stupanje na stazu sejrisuluka, šejh Kaimija je na najljepši način iznova potvrdio izuzetno dobro poznavanje tesavufskoga učenja nastojeći ga i kroz pravilan odnos prema ženi oživiti u praktičnom životu. Znao je šejh Kaimija, kao vrstan poznavalac sufijske literature, što je jasno zamjetljivo iz njegove mistične poezije, da putova-nje tarikatskom stazom nije ekskluzivitet namijenjen isključivo muškarcima, nego da i žena obdarena visokim duhovnim pre-gnućima može i treba, rame uz rame s muškarcima, odvažno kročiti ovom stazom. Dakle, pripadnost muškom ili ženskom spolu ne igra nikakvu ulogu na tarikatskoj stazi približavanja Uzvišenom Stvoritelju. Vrlo je moguće da je šejh Kaimija čitao i Attārovu Tezkiru evlijā, kao jedno od temeljnih obrazovnih su-fijskih izvora, budući da ovoga znamenitog perzijskog pjesnika spominje u svojim stihovima, te da mu je stoga, vjerovatno, bilo poznato da je Attār i jednu ženu sufiju, Rabiju Adeviju, spo-menuo u ovome djelu obrazlažući to slijedećim riječima: „Ako neko prigovori: ‘Zašto si je spomenuo među safovima muškaraca’, moj odgovor je sadržan u riječima gospodina Vjerovjesnika, alejhis-selam, koji kaže: ‘Zaista Allah ne gleda u vaša lica (vanjštinu)... (jer) djelo se ne vrednuje po vanjštini, već prema nakani... Ako žena bude muški odvažna na Božijem putu, ne treba je posmatrati kao ženu...’“

Smjena vlasti u BiH, te Prvi svjetski rat stvorili su jedan novi ambijent na ovim prostorima. Neminovnost obrazovanja i učešća u javnom životu nametala je potrebu otkrivanja lica mu-slimanke. Tako su početak 20. stoljeća i decenije koje će uslije-diti bili obilježeni žestokim raspravama koje su tretirale musli-mansko žensko pitanje i pitanje nošnje. Sve je počelo, kako nas podsjeća dr. Fikret Karčić u svojoj knjizi Društveno-pravni aspekt islamskog reformizma, polemikom između muslimanskog polit-čara Hamdije Karamehmedovića, koji se zalagao za obrazovanje muslimanke, i Sofije Pletikosić tzv. Safija hanume, inače Srpki-nje, učiteljice, koja je odbacivala potrebu obrazovanja musliman-ke i romantičarski veličala status muslimanske žene. Tako je po-čela decenijama duga rasprava o ovom pitanju gdje su o ženi raspravljali muškarci. Ove rasprave duboko su dijelile bosansku ulemu. Jedni su bili protiv feredže i zara zagovarajući emanci-


paciju muslimanke. Ovu grupu predvodili su Dževad-beg Sulej-manpašić, autor knjige Muslimansko žensko pitanje, reisul-ulema dr. Džemaludin Čaušević, hafiz Ajni Bušatlić, Osman Nuri Had-žić, dr. Mehmed Begović (O položaju i dužnosti muslimanke prema islamskoj nauci i duhu sadašnjeg vremena), Husein Đozo i dr. Drugu grupu, koju je činila tradicionalna ulema i koja je bila protiv ski-danja zara i feredže, činio je Sarajevski džematski odbor sa Sej-fulahom Prohom na čelu, Ali Riza Karabegom (brošura Rasprava o hidžabu), Ibrahim Hakki Čokićem (brošura O pokrivanju musli-manke), kao i mnogi drugi. U to vrijeme nastale su veoma smjele izjave reisul-uleme Čauševića u prilog obrazovanja muslimake: „Pokrivanje lica stvar je običaja, i to nema utemeljenja u učenju islama i prepreka je napretku i obrazovanju muslimanke.“ Ča-ušević je tada govorio kako je najveći neprijatelj muslimana ne-znanje i da je nasušna potreba otvaranje obrazovnih institucija za žene. Revolucionarno je bilo govoriti kako moramo imati obra-zovane liječnice, nastavnice, žene u sanitetu. „Nećemo moći izaći na kraj s Evropom ako i drugu polovinu naše snage ne učinimo sposobnom za borbu i džihad.“ Bilo je to iskreno uvođenje žene u bosanski diskurs. Da li je ulema ovoga podneblja ikada na pra-vi način razumjela poruku i poticaj rahmetli Huseina Đoze, koji je, podržavajući reisul-ulemu Čauševića. govorio: „Pravo učenje islama, koje je mnogo uzvišenije od toga da se bavi pitanjem noš-nje, ne pravi smetnje ženi da otkrivena lica izađe van kuće i za-jedno s ljudima, kao njihov pomoćnik, sudjeluje u izgradnji bolje budućnosti ako to budu tražili opći interesi.“

Kad su komunističke vlasti 29. septembra 1950. godine, donošenjem Zakona o zabrani zara i feredže, stavili tačku na ove rasprave, koje su obilježile bh. diskurs o ženi između dva svjetska rata, ulema je bila bez komentara. Tako je ovaj diskurs u prvoj polovini 20. stoljeća punio stranice El-Hidaje, Bisera i Novog behara. Kao novinu ili iskorak treba spomenuti prijevod knjige Muslimanska žena autora Muhameda Ferida Vedždija u izdanju Bisera, koja se na ovim prostorima pojavila 1913. godi-ne, dvije godine nakon svog prvog štampanja u Kairu. Teksto-ve drukčije prirode ili problemske prirode potpisuju rahmetli Kasim Dobrača i Mahmud Traljić. (Upotreba alkohola kod žena


koje doje djecu...) Pravo osvježenje u časopisu Biser tokom 1912. i 1913. godine bila je pojava Muse Ćazima Ćatića i njegovih pje-sama u rubrici Iz ciklusa o ženi. Tridesetih godina počinje izlaziti Glasnik VIS. Pronalazimo teme kao što su: Puštanje žene i Pro-blem reforma braka u vezi sa ženskim pitanjem. Tridesetih i četr-desetih godina Narodna uzdanica je prostor gdje se mogu naći tekstovi o ženi: Udio žene u islamizaciji Bosne, autora Muhameda Hadžijahića; Pokrivanje žene po islamu autora Šukrija Alagića...

Period od pedesete do sedamdesete godine jeste period vakuuma i nepostojanja jasnog i ozbljnog islamskog diskursa, pa i onog koji se odnosio na ženu. Brojni časopisi ugasili su se i svako tretiranje ženskog pitanja na način kako se naviklo zau-stavljano je. Počinje vrijeme komunizma.

Sedamdesete godine vrijeme su novog buđenja. Izlaze: Preporod, Takvim, Glasnik, nešto kasnije Islamska misao. Iako skromno, na stranicama ovih listova, žena i njeni problemi tre-tiraju se u skladu s obimom i profilom svakog od spomenutih glasila. Dok na stranicama Islamske misli nalazimo veoma za-nimljive tekstove koji predstavljaju pravi iskorak kad je riječ o pisanju o ženi, poput teksta, odnosno prijevoda teksta Učešća žena u prenošenju i očuvanju hadisa i hadiske znanosti, i tekstova Muhammeda Zubejra Siddikija, koje s engleskog prevodi prof. Adnan Silajdžić, te tekstove Herojska djela muslimanskih žena i Žena u svijetlu hidžretskih događanja, koje potpisuje Subhija Sken-derović, dotle Preporod tretira savjetodavne i fikske teme kroz rubrike kao što su žena, porodica, dom. Naslovi tema su uobiča-jeni i pomalo stereotipni: Žena kao supruga, Muslimanska žena i majka, Žena i bajram, Islam i žena, Žena i pušenje.

Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina Pre-porod objavljuje i neke problemske tekstove koji se odnose na ženu: Mevlud u povodu upisa kćerke u medresu, Gdje su dosadašnje svršenice medrese, Učenice ženske medrese, Buduće hafize, Musli-manka, ponižena ili poštovana žena, Vijesti iz ženske medrese... U Takvimu s početka devedesetih nalazimo zanimljive tekstove pod naslovom: Školovanje muslimanske ženske djece, Tlačenje žene i skrnavljenje nekih mjesta u Saudijskoj Arabiji, Žene u Džennetu. Glasnik s kraja osamdesetih i početka devedesetih intenzivnije


piše o ženi: Ženska medresa počela s radom, Pedesetogodišnjica prve mature u Medresi, Fetva o djeci silovanih žena u ratu, Rak ženskih genitalnih organa, Pokrivanje žene u islamu itd.

U ljeto ratne 1994. godine u organizaciji Asocijacije za in-terkulturne aktivnosti i spasavanje naslijeđa te Farmaceutskog fakulteta i MAK Bosanke održan je zanimljiv simpozij kakav bi nam bio neohodno potreban svake godine: Žena – kreator estetike prostora. O različitim aspektima ovog pitanja govorili su eminentni stručnjaci, a radovi su prevedeni i na engleski jezik.

Period nakon agresije na BiH otvorio je novi prostor no-vinarskim, prevodilačkim i spisateljskim slobodama. I shodno svemu kazanom, sada se pitamo gdje je žena u medijima IZ-e, kako je tretirana, koliko joj je prostora dato, u kojim prigodama. Nije tačno da žene nema na stranicama Preporoda, Takvima, Gla-snika, Zemzema i drugih učeničkih listova. Ima je, ali ne u formi i sadržaju kakve traži vrijeme u kojem živimo. Žena je tretirana kao nova hafiza, maturantica na medresanskim akademijama, svršenica nekog od islamskih fakulteta, ponekad kao majka še-hida ili uvažena merhuma, kao kolumnista, prigodničarski, sla-dunjavo u izlizanim novinarskim formama, čini se reda radi. U Preporodu je uvedena i nova rubrika pod nazivom Bošnjakinje govore, i ona je za svaku pohvalu, ali je ipak lokalnog karaktera i rijetko izlazi iz Sarajeva, a Bosna ima svoje Bošnjakinje i u Go-raždu, i u Tuzli, i u Bihaću, i u Mostaru... Nema istraživačkih niti problemskih radova koji tretiraju pitanje žene i njene uloge u društvu, nema tekstova koji problematiziraju goruća pitanja u vezi sa ženom, medicinske probleme, probleme nezaposle-nosti, nasilja u porodici, bračne i porodične probleme, porast razvoda brakova, probleme prostitucije, droge i mnoge druge, a ono što je najporaznije jeste činjenica da nema svršenica me-dresa i islamskih fakulteta kao autorica i priređivača teksta, ali i kao zaposlenih u Preporodu. Kolika je potreba za istraživanjem i pisanjem takve vrste tekstova najbolje govori Preporodova ru-brika Pitanja i odgovori, koja ide već deset godina, a koju je prvi vodio mr. Muharem Omerdić, a danas dr. Enes Ljevaković, i koja je odnedavno postavljena i na Rijasetovoj web stranici. Pre-ma procjenama dr. Ljevakovića, broj žena s pitanjima specifične


prirode dostiže broj od 50%. To su veoma važna i osjetljiva pi-tanja čiji odgovor premašuje desetak redova ove rubrike... Evo nekih od njih: Abortus i nasilje, Vještačka oplodnja, Žena i sport, Nenošenje mahrame nakon obavljenog hadža, Lakiranje noktiju, Far-banje obrva, Nasilje u porodici, Upotreba kontraceptivnih sredstava... Iste primjedbe mogu se odnositi i na Glasnik i Takvim. I Rijaseto-va web stranica mogla bi imati neki kutak za žene ili, još bolje, moglo bi tu biti više informacija koje bi koristile i ženama, ili bi u njezinom kreiranju mogle učestvovati i žene.

Izdavačke kuće u BiH u periodu nakon agresije štampale su brojne naslove, uglavnom prijevode s arapskog, engleskog, njemačkog, turskog i perzijskog jezika koji se integralno, ali i parcijalno bave pitanjem žene: dr. Jamal Badavi, Jednakoprav-nost spolova; Ismail Adam Patel, Islam, opredjeljenje mislećih žena; Muhamed Seid Ramadan el-Buti, Žena između tiranije zapadnog sistema i milosti Božijeg zakona; dr. Mustafa es-Sibai, Žene između šerijatskog i svjetovnog prava; Aid el-Karni, Možeš biti najsretnija žena na svijetu; Margaret Smit, Rabija el-Adevijja; Muhammed Ša-ravi, Žena u Kur’anu; Jaser Ferhat, Istina i zablude o ženi; dr. Jusuf el-Karadavi, Žene pravovjerne; Hans Galter, Mahrama ili zar; Ad-nan Bevrnja, Hazreti Fatima, kćerka Allahovog Poslanika; Ahmed Zeki Jemani, Žena u islamu i brojne druge brošure internog ka-raktera u okviru različitih islamskih organizacija i centara. Ono što se ne može ne primijetiti jeste neselektivnost u odabiru teme i naslova, a nerijetko i dvostruka prevođenja istih naslova u ra-zličitim izdavačkim kućama. Nedostaju domaći naslovi, istraži-vački radovi, kritički osvrti, smjelost i odvažnost. Kao zanimljiv iskorak u pisanju o poziciji žene u Islamskoj zajednici Bosne i Hercegovine, ne može se zaobići tekst dr. Dževada Hodžića, Fikhski maskulinizam iz knjige Kuda ide Islamska zajednica, koji po prvi put otvoreno problematizira odsustvo obrazovane Bošnja-kinje u institucijama Islamske zajednice u BiH.

Jedan zanimljiv iskorak u istraživačkom radu koji treti-ra pitanje žene jeste i doktorska disertacija Zilke Spahić Šiljak, Žene, religija i politika, koji također nudi zanimljiva istraživanja o tretmanu Bošnjakinje u medijima i institucijama Islamske za-jednice u BiH.


I kao posljedica svih ili dijela navedenih problema pitamo se gdje su žene svršenice medresa i islamskih fakulteta.

Primjera radi, (a situacija je slična i u drugim medresa-ma gdje postoje ženska odjeljenja) Gazi Husrev-begovu žensku medresu do sada su u 27 generacija završile 772 učenice. Do dvedesete generacije većina se opredjeljivala za nastavak studi-ja na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu i to su one svršenice koje danas obavljaju jedan dio vjeročiteljskih poslova te poslo-va gassala i muallima na tevhidima. Nepostojanje adekvatne kadrovske politike u okvirima Islamske zajednice BiH učinilo je da se nakon dvadesete generacije sve veći broj svršenica medre-se se usmjerava na brojne druge fakultete koje većina uspješno završava. Od 772 učenice GHM do sada je samo jedna doktori-rala a četiri su magistrirale (do sada nijedna islamske znanosti). Od četiri magistrantice samo je jedna uspjela dobiti posao od-gajateljice u medresi koju je završila kao učenik generacije, dok ostale ne rade u okviru institucija Islamske zajednice!!! Mnoge svršenice medresa nastavile su postdiplomski studij.

Gazi Husrev-begova medresa kao najstarija odgojno-obrazovna institucija koja je svoja prva odjeljenja imala tri-desetih godina prošlog stoljeća, a nakon zatvaranja rad je obnovljen 1978. godine u svom nastavnom kadru, a tu je dvadeset i šest profesora, nema nijednu svršenicu FIN-a koja predaje stručne, odnosno vjerske predmete. Jedna profesori-ca svršenica Medrese i fakulteta u Maleziji angažirana je u nastavi engleskog jezika, dok su druge dvije, od kojih je jedna hafiza i magistar filozofije, a druga uz FIN-a ima i diplomu Filozofskog fakulteta, angažirane u odgajateljskoj službi. Pri-roda ove škole, postojanje velikog broja ženskih odjeljenja, ali i postojanje dovoljnog broja mladih svršenica FIN-a ili drugih islamskih fakulteta obavezivala je ovu školu da i svojim svr-šenicama da šansu u nastavnom procesu, a ne samo odgoj-nom. Svaka nova šansa šansa je za muškarce svršenike nekog od islamskih fakulteta. Treba napomenuti da je pristup posve drukčiji kad je riječ o svršenicama drugih fakulteta, koje se, hvala Bogu, zapošljavaju u medresama kao profesorice bo-sanskog jezika, hemije, matematike, informatike, historije.


Istu praksu ignoriranja kompetentnosti ženskih svršenica FIN-a slijede i druge medrese uz napomenu da Behram-begova medresa ipak ima ženu profesoricu fikha. I u Elči Ibrahim-pa-šinoj medresi u Travniku od ove školske godine radi svršenica medrese i prestižnog Univerziteta El-Azhar, u odgajateljskoj službi, ali je angažirana i kao profesorica fikha.

Među direktorima i pomoćnicima direktora medresa nije bilo žena. Iskorak je nedavno napravljen u medresi Osman ef. Redžović, kada je jedna profesorica, svršenica medrese i islam-skog fakulteta, imenovana za upraviteljicu internata.

Pitamo se da li je činjenica da je među brojnim hafizima u BiH u posljednjih 150 godine bilo i 76 žena ikada i igdje bila dodatna referenca u njihovom profesionalnom i poslovnom na-pretku i angažmanu. Je li ikakva prednost broj odličnih učenica u medresama i studentica s visokim prosjekom ocjena tokom studija. Jesu li ti parametri relevantni u procesu iznalaženja i dobivanja adekvatnih poslova i angažmana u okviru institucija Islamske zajednice u BiH i hoće li jednoga dana biti?

Među profesorskim kadrom koji predaje na FIN-u nema nijedne profesorice u nastavi stručnih predmeta. Dakako, ra-zloge treba tražiti i u tome što do sada nijedna svršenica Fa-kulteta nije magistrirala na ovom fakultetu. Ista je situacija u Zenici i Bihaću. Zašto svršenice FIN-a svoj postdiplomski stu-dij ne nastavljaju na FIN-u. Tačnije, jedan broj svršenica upisao je postdiplomski studij, ali još nema magistara. Hoće li novim svršenicama postdiplomskog studija biti otvorena vrata ovog i drugih islamskih fakulteta?

Ženā nema ni u Saboru Islamske zajednice, koji broji 83 sabornika. Tačnije, u Saboru Islamske zajednice ima samo jedna žena i nije svršenica medrese niti FIN-a. S muškarcima saborni-cima ipak je drukčije. Značajan procenat čine svršenici medresa i islamskih fakulteta.

U Rijasetu kao najvišem vjersko-administrativnom orga-nu Islamske zajednice ima četrnaest članova. Jedan član Rijaseta IZ-e je žena i nije svršenica FIN-a.

Zvanične institucije Islamske zajednice, prije svega Rijaset Islamske zajednice sa svojim službama, na radnim mjestima


rukovodilaca tih ureda i službi nema niti jedne svršenice FIN-a niti žene uopće. Slična je situacija s El-Kalemom, Glasnikom, Preporodom, gdje su žene zaposlene na mjestu daktilografkinja, lektora, tehničkih urednika, ali ni tamo nema svršenica FIN-a. Izuzetak je časopis Novi muallim i Radio BIR, gdje je uposlena po jedna svršenica medrese. Zašto je žena marginalizirana u okviru institucija Islamske zajednice ili zašto je nema. Tačno je da su neka muftijstva i medžlisi, poput Tuzlanskog, napravili iskorak u brizi za ženu, a posebno svršenicu medrese ili islam-skog fakulteta, ali to su još uvijek pojedinačne pojave. Primjera radi, na području Medžlisa IZ-e Tuzla i Tuzlanskog muftiluka sve svršenice islamskih fakulteta uposlene su na terenu na različitim zadacima.

Nešto su povoljniji rezultati u angažmanu vjeroučitelja i vjeroučiteljica gdje je zastupljenost, prema podacima Vjer-skoprosvjetne službe Rijaseta IZ-e u BiH, 54%, naspram 46% u korist vjeroučitelja.

U okviru Rijaseta IZ-e i njegovih službi nema posebnog odjela za pitanja porodice i žene. Na isti način među savjet-nicima ili prvim saradnicima reisul-uleme, muftija i glavnih imama nema žena, svršenica medresa i islamskih fakulteta. Nedostatak takvih odjela i interesa za tako važnu temu ženska populacija traži u ženskim organizacijama različite provenijen-cije čija su interesovanja i pravci djelovanja raznoliki. Dobra je stvar da u BiH imamo Nahlu, Kevser, Sumejju, ali bilo bi još bolje da Rijaset IZ-e u BiH ima svoj odjel za pitanje porodice i žene koji bi mogao biti dobar oslonac i spomenutim udruženji-ma. U protivnom, kakvi to motivi naše najbolje učenice mogu dovoditi u medrese, a posebno na islamske fakultete ako naša zajednica nema jasnu politiku njihovog zapošljavanja i ravno-pravnog angažiranja.

Naš diskurs o ženi trebao bi biti diskurs o Bosni, lepršav, bez stega, ohrabrujući, širok, diskurs koji će pozivati, plijeniti pažnju, ostavljati prostor, davati šansu, ali, svakako, ostati u okvirima srednjeg puta, puta islama. Neka ovaj današnji skup bude ohrabrenje za prave iskorake na tom putu.


Ahmet Alibašić (pozdravna riječ) i članovi predsjedništva

Mehmedalija Hadžić, Ismet Bušatlić (pozdravna riječ), Enes Karić i Ahmet Alibašić

Mustafa Hasani, Enes Ljevaković i Ahmet Alibašić

Vehid Arnaut, Fikret Karčić i Ahmet Alibašić

FOTOGALERIJA

Zehra Alispahić, Ahmet Alibašić i Mehmedalija Hadžić

Ejub ef. Dautović, Muharem Štulanović, Omer Nakičević i Seid ef. Smajkić (prvi red)

Ibrahim Efendić, Mehmed Kico i Mehmed Ćehaja (prvi red)

Ejub ef. Dautović, Vehid ef. Arnaut, hfz. Ismet ef. Spahić i Mehmed Ćehaja

Remzija Pitić, Omer Nakičević i Vehid Arnaut

Vehid Arnaut, Nusret ef. Abdibegović, Enes Ljevaković i Mehmed Ćehaja

Enes Karić, Remzija Pitić i Ismet Bušatlić (prvi red)

Zehra Alispahić, Ahmet Alibašić, Mehmedalija Hadžić i Ismet Bušatlić

SADRŽAJ

Uz ovaj zbornik (Mehmedalija Hadžić) . . . . . . . . . . . . 3

Program . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4

Dr. Ismet Bušatlić - Pozdravna riječ . . . . . . . . . . . . . . 5

Dr. Ahmet Alibašić - Pozdravna riječ . . . . . . . . . . . . . 7

Mehmedalija Hadžić - Islamski diskurs u Bosni i Hercegovini: njegova stvarnost i potrebe muslimana BiH . . . . . . . 9

Dr. Enes Karić - Vidovi islamskog diskursa u BiH od druge polovine XIX stoljeća do danas - historijski pregled . . . . 17

Dr. Enes Ljevaković - Fikhski diskurs kakav imamo (kroz prizmu pitanja i odgovora) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

Dr. Mustafa Hasani - Tendencije u tumačenju Šerijata u Bosni i Hercegovini kroz odgovore na postavljena pitanja u periodu 2000-2005. godine . . . . . . . . . . . . . . 41

Dr. Fikret Karčić - Šta bi trebali biti prioriteti našeg islamskopravnog diskursa? . . . . . . . . . . . . . . 59

Vehid Arnaut - Koliko je praktičan naš islamski diskurs? . . . . 65

Mr. Zehra Alispahić - Naš diskurs o ženi . . . . . . . . . . . 77

Fotogalerija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97

Documents

Islamski diskurs - iitb.baiitb.ba/wp-content/uploads/2016/04/islamski_diskurs_Xyb.pdf · MUHAMED HRLOVIĆ, graf. ing. UZ OVAJ ZBORNIK Dragi čitaoče, U zborniku koji nudimo pažnji