ISLAMSKA ZAJEDNICA U HRVATSKOJMEDŽLIS ISLAMSKE ZAJEDNICE ZAGREB

ISSN 1848-6819 • BROJ 153 • LIPANJ 2014.

BILTENG L A S I L O M E D Ž L I S A I S L A M S K E Z A J E D N I C E Z A G R E BŠ A ’ B A N / R A M A Z A N 1 4 3 5 . H . G .

“Allah brani da se ravnoteža ne-besa i Zemlje poremeti. A da se po-remete, nitko ih drugi osim Njega ne bi zadržao: On je zaista blag i prašta grijehe.” (Kur’an, sura Fātir, ajet 41.)

Poštovani čitatelji, nažalost, la-ko nam je, i kao pojedincima i kao članovima ljudske zajednice, s pra-vom i pouzdanjem, povjerovati da je nešto strukturno nakrivo u ljudima i u njihovim poslovima. Još je, čini mi se, lakše ustvrditi da se čovjekova ljudskost potvrđuje ili opovrgava u zlovremenima – bilo ratovima, bilo užasima i katastrofama koje doživ-ljavamo kao tektonske poremećaje u prirodi. Mene osobno ne zadovo-ljavaju apokaliptička tumačenja o Kraju vremena tipa “sve su to naše ruke stekle”, još mi je dalji, ma koliko razborit bio, prijekor da voda guta naše gradove, sela, živote zbog grijeha koji svakodnevno množimo. Nedvojbe-no smo upozoreni da “Svakog dana more traži dozvolu od Gospodara da potopi Ademove sinove”. Istina je, ono zaziva, njegovo je da moli i traži, ali Allah Uzvišeni iz preobilja svoje milosti voli Ademove potomke više negoli majke njihove, i vazda je, i kad ljudskoj logici to nije dohvatljivo, na strani čovjeka, zaboravka kojemu je podredio meleke i džine. Takav obujam Nje-gove investicije u grješnog čovjeka, prirodno, nit’ je ljudskom razumu do-hvatljiv, nit’ razumljiv. Ali je, izvjesno je, očigledan, i Njegovom voljom nikada nije presahnuo. Gospodar sa sinovima Ademovim ima plan, to je u domenu njegova Sveznanja, Blagosti i Mudrosti. On zna njihove mahane i vrline, da-mare i ožiljke, njihovu muku, o čemu sanjaju i što žude. On zna što grudi njihove kriju, a misli taje. Časni Kur’an, ali i Stari i Novi zavjet upozoravaju nas o narodima koji su kažnjeni zbog nezahvalnosti brisanjem iz povijesti. Vjerujućima je to uzeti na znanje i ravnanje, i u svakodnevnom življenju i po-stojanju odvraćati od zla i pozivati na dobro, čuvati se zabrana i preporuči-vati stvari koje su Bogu mile.

Bezostatno vjerujem da je popuštanje brana u ljudima, koje su ih do-sad priječile da diraju u tuđi hak, došlo na naplatu – i popustile su i brane koje su štitili naše krhke domove i živote u njima. Brane su popustile u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Srbiji i ucviljni i unesrećeni ljudi ostali su u trenutku bez svega što stekoše. Bezostatno vjerujem da je novovjeka civilizacija spjevala himnu čovjekovu egu koji se izvitoperio u boga našeg svijeta i da je to krucijalni problem ljudske vrste.

Sve podsjeća na priču o Sabejcima na domaći način, priznajem. Sve podsjeća na priču o tome kako se nezahvalnost ne isplati ponajprije zato što time nanosimo sebi štetu. Sve upućuje na to da moramo biti svjesni Gospodarovih blagodati i da se moramo kloniti duhovnoga drijemeža i lijenosti. Ali, ipak…

Sve što je voda u svom bijesu progutala u Hrvatskoj, Bosni i Hercego-vini te Srbiji nadoknadivo je investicijskim i žurnim sanacijskim programi-ma kojih su se poduzele naša Vlada i naš Grad te svi gradovi u regiji za-hvaćeni tom vodenom pošašću. Sve je to zbilja moguće stabilizirati svim, nerijetko dirljivim gestama, u kojima, budimo krajnje precizni, prednjači Grad Zagreb, kad je riječ o poplavljenim područjima naše domovine. Sve

UVODNA RIJEČ

Popuštanje brana u ljudima

UVODNA RIJEČ Popuštanje brana u ljudima ................................................ 2Događaji mjeseca u slici ...................................................... 3

HUTBERamazanske pripreme ........................................................ 4

MUBAREK DANIBlagoslovljene noći ............................................................ 12

DŽEMATSKE AKTIVNOSTI Raznovrsne aktivnosti ...................................................... 14Epistola o političkom uzništvu – istina o “Mladim muslimanima” ...................................... 16Generacija za primjer ......................................................... 23Značajna događanja ........................................................... 26Solidarnost na djelu ........................................................... 28Povjerenje i prijateljstvo .................................................. 30

ŠURAIzvod iz zapisnika ................................................................ 31

ŽIVOT U VJERI Obrazovanje, školstvo, znanost i civilizacija ............... 33Jesmo li, zaista, muslimani? ........................................... 44Deset lijekova za tugu ...................................................... 46Ramazanskim postom dodirujemo iskonsku prirodu stvari ...................................................................... 48Dželaluddin Rumi ................................................................. 51Priče od sjene ...................................................................... 56

FETVE U VREMENUOdabrane fetve Huseina ef. Đoze (V) ............................ 59

METAFIZIKA D.O.O.Krupno je pitanje riječi ...................................................... 61

ZANIMLJIVOSTIKako je nastala hidžretska era? ...................................... 62Halal hrana – zdrava hrana .............................................. 64 Izuzetno priznanje Ervinu Jahiću ................................... 69

ISKRICE MUDROSTIMudrosti iz Knjige savjeta (II) ........................................... 71

VIJESTI IZ POVIJESTI Zagrebačka muslimanska društva 1878.-1945. (II) .................................................................... 74

SPORTSKE AKTIVNOSTI Natjecanja Škole nogometa na vanjskim terenima .... 78

MEKTEPSKI KUTAK Mektepska raznolikost ..................................................... 85

OGLASI I REKLAMEObavijesti ............................................................................ 90

VAKTIJA Zagrebačka vaktija za lipanj 2014. ................................. 91

SADRŽAJ

BILTEN 153

IMPRESUMISSN 1848-6819

glasilo Medžlisa Islamske zajednice Zagreb

Bilten Medžlis Islamske zajednice Zagreb

Prilaz Safvet-bega Bašagića 1, 10000 Zagreb tel.: 01/6137-162, fax: 01/6137-159

e-mail: bilten@islamska-zajednica.hrwww.islamska-zajednica.hr

GLAVNI UREDNIK:Gzim REDŽEPI

IZVRŠNI UREDNIK:Ismet ISAKOVIĆ

UREDNIŠTVO:Aziz ALILI, Lamija ALILI

Melisa ARSLANI, Sead BERBEROVIĆ, Šeherezada DEMIĆ, Halid DOLIĆ,

Zlatko HASANBEGOVIĆ, Ervin JAHIĆ, Dževad JOGUNČIĆ, Dino MUJADŽEVIĆ,

Kemal MUJIČIĆ, Haris OPARDIJA, Alem ORLIĆ, Mirsad SREBRENIKOVIĆ

PREVODITELJI:Nura ČAUŠEVIĆ, Mersad KREŠTIĆAzra OMANOVIĆ, Khaled YASSIN

PRIJELOM: Dario MOLNAR

TISAK: Top grafika, Velika Gorica

BILTEN

UVODNA RIJEČ

LIPANJ 2014. 3

će to, uz Božje dopuštenje, doći na svoje – ljudi su raširili svoje grudi i znam mnoge koji se utrkuju u dobru, tko će pravodobnije i više pomoći. Znam mnoge koji djelom žele dokazati da je svr-ha međuljudskih odnosa elementarna ljudska solidarnost, em-patičnost i samilost za ljudsku muku i nesreću. Znam mnoge koji, bez odgode i neštedimice, daju da “lijeva ne zna da je desna dala”. Ima ih tu među nama, među zagrebačkim muslimanima, hvala Bogu, mnogo. Islamska zajednica zbir je dobrih insana koji ne zatvaraju oči pred potrebitim, obespravljenim i ugrože-nim. Grad Zagreb, ne samo na planu organiziranih humanitarnih akcija, prepun je ljudi sućutnih na ljudsku patnju i nesreću, pre-pun ljudi koji znaju da voda nije birala hoće li progutati katoličku, pravoslavnu ili muslimansku kuću.

Ipak, moram ovdje biti subjektivan: koliko god da su mi bliski i nezaboravni trenuci ljudskog uzdizanja, neponovljive ljudske čovječnosti koja se dokaže, kad treba, herojskom u muci i nevo-lji – upravo mi je gadljivo i otužno gledati bagatelizaciji i vulga-rizaciju ljudske nesreće za potrebe ideoloških obnova lažnoga bratstva i jedinstva. Koliko je ovih dana bilo nepristojnih apela s naslovnica nekih tiskanih i elektronskih medija o restituciji yu-unitarističke propale i, sjetimo se, krvave utopije? Na desetke. Nečuveno! Koliko je bilo nakaradnih pokliča s ideološkom po-zadinom kako se bratski narodi ponovno ispomažu u nevolji i kako je možda pravo vrijeme da “padne sila i nepravda” koja je zajahala naše nevoljne (i nevoljene!) nacionalne državice?

Tu vrstu jada i čemera i profita na ljudskoj nevolji, tu vrstu “profesionalnog (političkog) humanizma” čovjeku s elemen-tarnim moralnim i intelektualnim principima teško je shvatiti, još teže provariti. Možda se tu i ne treba ništa shvatiti doli za-ključiti – mizerno i bijedno. Mizerno i bijedno je ljudsku nesreću upotrebljavati u političke svrhe. Nedostojno časnih ljudi.

P. S.Čestitam svim sudionicima mektepskog natjecanja na po-

stignutim rezultatima. Naša su djeca zrcala naša. Da Allah, dž. š., bude zadovoljan s njima i nama. Jednako zdušno čestitam i članu uredništva “Biltena” i našem vrijednom džematliji Ervinu Jahiću na zasluženoj Nagradi Grada Zagreba. Uvjeren sam da to nije samo njegove priznanje, nego i priznanje najljepšeg i naj-otvorenijeg grada, europskog Zagreba našoj maloj zajednici, zagrebačkim muslimanima.

dr. med. Gzim REDŽEPI, predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Zagreb

Promocija knjige “Teufik Velagić Tofa - Pismo iz zatvora” (22.05.2014.)

10. Državno natjecanje iz Islamskog vjeronauka (31.05.2014.)

Svečana akademija 4. generacije maturanata Islamske gimnazije dr. Ahmeda Smajlovića (17.05.2014.)

DOGAĐAJI MJESECA U SLICI

Smatramo nužnim obavijestiti vas o okolnostima izla-ska našega mjesečnika. Mjesečni produkcijski troškovi Bil-tena iznose i do 10.000 kuna. Nikada, od njegova postojanja u ovome obliku, Uredništvo nije posegnulo za sredstvima iz članarina Medžlisa. Naprotiv, iz broja u broj iznimni pojedin-ci među nama doniraju svoje priloge. Svakoga tko drži da je Bilten stekao njegovo povjerenje i da je na dobrom putu da postane vjerodostojno mjesto našeg unutarmuslimanskog dijaloga, molimo da svojim novčanim prilozima potpomogne njegovo izlaženje uplatom na blagajni Islamskoga centra.

glasilo Medžlisa Islamske zajednice Zagreb

BILTEN

HUTBE

BILTEN 1534

HUTBE U SVIBNJU/MAJU 2014. GODINE (SKRAĆENE VERZIJE)

Ramazanske pripremeREDŽEB/ISTINA

(hatib: kurra hafiz Aziz ef. Alili, 02.05.2014.)

Danima je Ibrahim, a.s., učio dovu kojom je molio Allaha dž. š. da arapskom narodu pošalje poslanika između njih: “Gospodaru naš, pošalji im Poslanika jednog od njih koji će im čitati Tvoje ajete, podu-čavati ih Knjizi i mudrosti i oplemenjivati ih. Zaista si Ti jak i mudar.” (Suretul-Bekare, ajet 130.)

Nekoliko tisuća godina kasnije, u mjesecu red-žebu, u noći Lejlei-regaib, noći želja, nadanja i oče-kivanja koju sinoć obilježismo zikrom i ibadetom, Allah, dž.š., se odazva dovi Ibrahima, a.s., i najavi plemenitoj Amini rođenje sina, Poslanika iz arapskog naroda.

Zauzdajmo strast i ovodunjalučke prohtjeve

Prije dva dana uđosmo u redžeb, a krajem mjeseca doći će i ša'ban. To su dva mjeseca završnih priprema za mubarek rama-zan. U nas se kaže: došli su učajluci, a uč znači tri, a riječ ajluk najbo-lje bogatstvo. Pred nama su dakle, tri mjeseca posebnih fadileta: redžeb, šaban i ramazan. Redžeb i ša'ban prethode ramazanu kao vid duhovne pripreme a za njih Muhammed, a.s., kaže: “Redžeb je mjesec Uzvišenog Allaha (šehrullah), ša'ban je moj, a ramazan je mjesec mog ummeta.” “Allahumme barik lena fi redžebe we ša'bane ve belligna ramadan. – Allahu moj, spusti na nas bereket u redžebu i ša'banu i daruj nam da dočekamo ramazan.”

Riječi su ovo dove koju bi Poslanik izgovarao početkom redžeba, a koju bi i mi trebali zapamtiti i svakodnevno izgo-varati. Ona u sebi krije vijest da su mjeseci koji su pred nama odabrani i da ih ne trebamo zapostavljati jer Poslanik ne bi bez razloga tražio Allahov bereket u njima. Redžeb je poput vjetra koji puše i nosi djela ljudi, oblak ih sakuplja, a kiša daje plodove. Upravo tome slične su izrečene riječi učenjaka: “Mjesec redžeb je mjesec sjetve, mjesec ša'ban je mjesec zalijevanja posijanog, a mjesec ramazan je mjesec žetve.”

A doživljavamo li svetim mjesec redžeb, vršimo li detaljne pripreme za ramazan kako se to od njega očekuje? Naša vjera traži postepeno usavršavanje. U skladu s tim, u mjesecu red-žebu treba pripremiti tijelo, u ša'banu očistiti svoju dušu, a sve kako bismo se u mjesecu ramazanu postom i drugim ibadeti-ma mogli što više duhovno uzdići, jer glavna svrha posta je du-hovno usavršavanje.

Ovo usavršavanje može se postići samodisciplinom i sa-mokontrolom, tj. nastojanjem da se zauzdaju strasti i ovodu-njalučki prohtjevi, jer je Muhammed, a.s., rekao: “Mnogi koji noću ustaju da bi klanjali od toga nemaju ništa osim nesanice; i mnogi koji poste od svog posta nemaju ništa osim gladi i žeđi.”

Zato bi vjernici, trebali početi promišljati što im je činiti ka-ko bi spremno dočekali mjesec ramazan. Nitko nigdje ne ide bez pripreme! Nitko ne pozove gosta, a da se ne pripremi za njegovu/nje-nu dobrodošlicu. Skloni smo praviti detaljne i precizne pripreme za razne dunjalučke aktivnosti, programe i projekte, ali veoma malo je onih koji pomno prave plan koji će im zagarantirati po-stizanje ramazanskih blagodati.

Govor istine

Allah, dž.š., je iz svoje milosti i mudrosti neke mjesece uči-nio vrjednijima od drugih te je u njima nagrada za dobra djela veća od nagrada u drugim mjesecima, kao što je i kazna za gri-jeh počinjen u njima znatno veća nego u drugim mjesecima. U kur'anskom ajetu u kojem Allah, dž.š., spominje svetost četiri mjeseca, zul-kade, zul-hidždže, muharrem i redžeb, posebno je važan završni momenat ajeta gdje stoji: “…i u tim mjesecima ne griješite ili ne činite zulum (nepravdu).”

Zulum (nepravda ili nasilje) je široko tretirana tema u islam-skim izvorima. Dovoljno je reći da svakog petka, hatibi u arap-skom dijelu hutbe uče kur'anski ajet u kojem se kaže: Innallahe je'muru bil adli... “Allah pravdu zahtjeva i dobročinstvo naređuje.”

A jedan od prvih uvjeta zadovoljenja pravde jeste govor isti-ne. Nekada je istina bila bitno obilježje etičkog ponašanja. Me-đutim danas, kada je svijet postao igra “gluhog telefona” koji na razne načine širi lažne informacije, istina je, nažalost, postav-ljena u drugi plan. Ako govoriš istinu, istina će ti se i vratiti.

Poznata je priča o dječaku, sejjid Abdul Kadir Gejlanijju, koji je krenuo na put s dvije vrećice novaca, u jednoj je nosio svoj džepa-rac a u drugoj poklon učitelju, otkriva pozitivan prizor govora istine.

Dječak na daleki put kreće s trgovačkom karavanom. Usred putovanja, karavanu zaustavljaju naoružani razbojnici koji ih pljačkaju. Kada dođoše do dječaka oduzeše i njegov novac. Vo-đa razbojnika ga upita ima li još dukata. Dječak se, prije nego išta odgovori, sjeti kako ga je majka savjetovala da uvijek samo isti-nu govori. Pomislio je da po prvi put slaže, ali nije. On odgovori da ima još dukata ali da nisu njegovi, već da ih majka šalje kao poklon šejhu. Razbojnik začuđeno upita: “Zašto mi kazuješ za taj novac kad si mi to mogao zatajiti?” “Ja ne znam lagati”, odgovori on, pa nastavi: “Majka me je učila da govorim samo istinu.” Ove dječakove riječi začudiše i postidješe razbojnike. Pokajaše se što

Kurra hafiz Aziz ef. Alili

HUTBE

LIPANJ 2014. 5

su dotada pljačkali, putnicima vratiše novac i s njima pođoše u Bagdad tražeći posao od kojeg će pošteno živjeti.

Sidk – iskrenost ili istinoljublje

Islam je vjera istine i samim time nalaže da se istina uvijek govori. Uzvišeni kaže: “Vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu..” (El-Ahzab,70)

Kategorična naredba govorite samo istinu, otklanja svaku sumnju i laž iz srca vjernika te ga time obvezuje da svoje mo-ralne vrijednosti ispoljava na plemenit način, postupajući tole-rantno i govoreći istinu. Sidk – iskrenost ili istinoljublje, jedno je od najuzvišenijih svojstava kojima se čovjek može ukrasiti. Iskrenost je temelj imana, kao što je laž temelj licemjerja.

Prvobitna obilježja islamske zajednice su bila iskrenost u pričanju, preciznost u izlaganju i pouzdanost u govoru. Naši ča-sni prethodnici su se jedni s drugima na najljepši način ophodili. Ukoliko bi netko od njih učinio nešto neprimjereno, sigurno bi bio upozoren na to.

Jednom je prilikom Božji poslanik, a.s., bio upitan: “Može li vjernik biti kukavica?” “Da!” – odgovorio je. “Može li vjernik biti šktica?” “Može!” – odgovori Poslanik. “A može li vjernik biti la-žac?” “Ne može!” – odgovorio je.

Allahov poslanik je u svakoj situaciji preferirao istinit govor a sam u tom kontekstu veli: “Budite iskreni! Iskrenost vodi ka do-bročinstvu, a dobročinstvo u džennet. Čovjek će, govoreći istinu i pridržavajući se nje, biti upisan kod Allaha kao iskren.” (Buhari)

Naš najljepši uzor, Muhammed, a.s., i kada se šalio, govorio je istinu. Ebu Hurejre prenosi da je Poslaniku jednom bilo reče-

no: “Božji poslaniče, ti se šališ s nama!” A on odgovori: “Da, ali ja govorim samo ono što je istina.”

Poslanik nije dao ni da se djetetu laže kako bi mu se privukla pažnja. U tom smislu je rekao: “Tko kaže djetetu: 'Dođi, evo ti!', a ne da mu ništa, to mu se ubraja u laž.” Sam je Poslanik bio poznat kao Es-Sadikul Emin (Iskreni i Povjerljivi) još prije poslanstva.

Izbacimo loše stvari, posijmo iskrenost

Donesimo već danas nijjet da ćemo se, u svrhu priprema za mubarek ramazan, najprije odlučno držati iskrenosti i istinolju-blja, imajući na umu da meleki bježe od osobe koja laže te da je Poslanik rekao: “Tko se ne prođe lažnog govora i postupka po njemu, Allahu nije potrebno ni da ostavlja jelo i piće.”

Pošto je redžeb mjesec sjetve, izbacimo iz naših srca mržnju, svađu, drskost, pokvarenost, umišljenost, neiskrenost i sve one loše stvari, a posijmo iskrenost, mu'minsku čistu ljubav, blagost, osjećaj za drugoga u nevolji, i sve to zalijmo svakodnevnim dru-ženjem bez interesa te ćemo na kraju dobiti najljepše plodove.

Gospodaru, učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klo-nimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim dža-mijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo dža-miju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju zajednicu.

Allahumme barik lena fi redžebe ve ša'bane ve belligna ra-madane. – Allahu moj, blagoslovi nas u redžebu i ša'banu i daj nam da dočekamo ramazan.

HUTBE

BILTEN 1536

U POVODU DANA DŽAMIJA (hatib: Mirza ef. Mešić, 09.05.2014.)

U srijedu 7. maja, da-tum kojeg Islamska za-jednica u BiH od 1998. godine obilježava kao Dan džamija, navršilo se točno 22 godine otkako su tero-risti u Banjoj Luci planski srušili Ferhadiju, jednu od najljepših džamija na Bal-kanu. Srušili su oni i sko-ro 1.000 drugih džamija i pratećih objekata: mek-teba, gasulhana, mezari-stana te ostalih vakufa ši-rom Bosne i Hercegovine u periodu od 1992.-1995. godine.

Podsjetimo, Ferhat-pašina džamija, poznatija kao Ferhadi-ja bila je jedna od najvećih dostignuća islamske arhitekture u 16. stoljeću u BiH. Džamija je izgrađena 1579. godine, u kulturnu baštinu BiH uvrštena je 1950. da bi naknadno bila uvrštena i na listu spomenika kulture UNESCO-a. Ali, nakon svih ratova i pr-kosnih bosanskih godina, njena ljepota je zasmetala zločincima koji su je sravnili sa zemljom, a njene ostatke bacili na deponi-ju smeća. Zato Dan džamija svake godine treba podsjetiti cijeli svijet, a ponajviše Bošnjake, da je 80% njihove ukupne sakralne graditeljske baštine, koju su njihovi preci stvarali više od 500 godina na ovim prostorima, na barbarski način porušeno ili teš-ko oštećeno za svega nekoliko mjeseci.

Oprostiti, ali ne i zaboraviti

Ne samo ljudske živote, zločinci su željeli uništiti svaki trag islamske kulture i muslimanske prisutnosti u Bajnjoj Luci kao i u mnogim drugim bosanskohercegovačkim gradovima. Znam da neki ne vole ove mučne i teške, ratne, teme koje su, hva-la Allahu, iza nas. I ja se slažem da je bolje razgovarati o miru, suradnji, suživotu, ekonomskom i drugom napretku, ali samo iz jednog razloga ne smijemo zaboraviti što se u Bosni i Her-cegovini dešavalo do 1992-1995. godine – da se zlo ne bi opet ponovilo. Jer, kada god su muslimani izgubili osjećaj za džemat i zajednicu, za svoju džamiju, postajali su žrtve krvnički raspo-loženih pojedinaca i naroda, koji su ih ili uništavali ili protjerivali.

Što se tiče onih koji ruše džamije, Allah, dž.š., veli: “Ima li ve-ćeg nasilnika, od onoga koji brani da se u Allahovim mesdžidima ime Njegovo spominje i koji rade na tome da se oni poruše? Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze! Na ovom svijetu doži-vjeće sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!" (El-Beqare, 114.)

Džamija je mjesto bez kojeg muslimanu nema života. U mje-stima u kojima nema džamija muslimanima nije džaiz, nije do-zvoljeno živjeti. I zato mora biti svima jasno da je svaki mesdžid, svaki mekteb, svaki mezaristan, dio našeg muslimanskog bića i da njihovo rušenje nije puko uništavanje kamena, već je to udar na našu dušu i nasrtaj na našu slobodu. Na isti način, podizanje

džamije i uspravljanje munare nije puki čin stavljanja kamena na kamen, već je to bitna oznaka naše slobode bez koje naš ži-vot ne bi imao nikakvog smisla.

Nužno nam se nameću pitanja na koja svako od nas sebi mora odgovoriti: kakav je naš odnos prema džamiji i džematu, a kakav bi trebao biti? Kada nam se čini da nešto treba poprav-ljati u džematu, nije li to prvi znak da to prvo treba mijenjati u sebi, u svom imanu i svom poimanju stvari? Što činimo na planu izgradnje džamija i džemata? Kakvo je stanje u našim džamija-ma i džematima?

Nitko ne može biti u islamu, niti se smatrati muslimanom, ako svoj život ne veže za džamiju. I to za njen najvažniji dio, mesdžid, mjesto gdje se Allahu Uzvišenom, Bogu Jedinom na sedždu pada; Njegova sveta Knjiga Kur’an uči i gdje se braća i sestre s osmjehom susreću i jedni drugima ljubav i poštovanje pokazuju te međusobno pomažu u rješavanju svakodnevnih potreba.

Džamije su Nuhove lađe ili Noine arke u kojima se uslijed današnjih izazova jedino možemo spasiti. To su vam besplatne ordinacije u kojima možemo liječiti I zaliječiti naše duše, očistiti naša srca, ako uzimamo terapiju koju nam je Gospodar svje-tova propisao. Namaz i učenje Kur’ana sigurni su lijekovi od svake tegobe, brige, straha. To vam je jedina sigurna hamajlija – ostale su lažne I kontraproduktivne.

Džamija u islamu

Zato je Džamija u islamu nezamjenljiva institucija: rasadnik znanja i svjetionik vjere, mjesto gdje ljudi doživljavaju svoje naj-pozitivnije promjene. Vjernik je za džamiju vezan već od rođenja – od nadijevanja imena i učenja ezana na uho novorođenčetu, preko vjenčanja i ulaska u novi život, do kraja života i klanjanja dženaze-namaza.

Danas je, nažalost, većina džamija uvelike izgubila na svojoj aktualnosti i izvanredno širokoj lepezi i domenu djelovanja. Go-tovo da je svedena na mjesto molitve u kojem će vjernik samo na brzinu obaviti namaz, ili na posmrtnu ustanovu bez koje se ne može obaviti posljednji ispraćaj nekog ko preseli na ahiret. I ova naša Zagrebačka ljepotica za mnoge je, nazovi muslimane, postala samo pogrebno društvo – za džamiju znaju samo kada svoje najmilije ukopavaju.

Zato, draga braća, osim što vas želim podsjetiti na 7. maj 1993. godine, želim da razmislimo o sebi i svojoj djeci, svojim ukućanima i našemu, odnosno njihovom odnosu prema ovoj našoj džamiji. Vi koji ste danas ovdje, vaši su vas roditelji u isla-mu odgojili, Allah vas je uputio radi nečije dove i nečijega truda. Zauzeli ste mjesto svojih roditelja – ključno pitanje: hoće li vaša djeca zauzeti vaše mjesto i što vi radite po tom pitanju?

Muslimani se danas pravdaju raznim izgovorima što ih ne-ma u džamiji. Što se tiče vremena u to nećemo ulaziti, ali sjediti kod kuće ispred TV-ekrana, ili dremuckati na kauču, i govoriti da nemamo vremena je čisto samoobmanjivanje. Allah najbolje

Mirza ef. Mešić

HUTBE

LIPANJ 2014. 7

zna jesmo li mogli doći na namaz ili ne. Čuti ezan, a ne doći u džemaz je najveća hrabrost ili najveća ludost – jer ti ljudi nisu svjesni kakva odgovornost slijedi za samo jedan propušten na-maz. Oni što kažu da nemaju što raditi u džamiji moraju znati da džamija nije firma nego je ona Allahova kuća gdje se radi za onaj svijet, a sam dolazak u džamiju je način putem kojeg se stječu sevapi, namaz u džematu i njegova za 27 puta veća vrijednost su dovoljni argumenti da nas bolje motiviraju.

Oni koji ne dolaze u džamiju zbog ljudi nisu ni svjesni da su podlegli šejtanu i njegovom nagovaranju. Svaki namaz mi obavljamo radi Allaha, a ne radi nekoga drugog. Varljiv je i opa-san ovaj Dunjaluk. Namaz pomaže da se njime prođe, a da se pri tome duša očuva čistom i zaštićenom. Prihvatimo tu, od Boga danu milost, pa svoje namaze čuvajmo, klanjajući ih redovno, ali i pazeći da u njima svim svojim srcem i dušom osjetimo Božju prisutnost, te tako osjetimo i radost i zadovoljstvo, ne bi li nam namazi postali i ostali jedno od najefikasnijih sredstava za du-hovni uspon ka imanskim visinama, ne bi li nam oni postali ra-dost srcu i duši, duhovni odmor i relaksacija, zadovoljstvo i tako potrebni trenuci mira i predaha.

Džamija je temelj džemata

Gradimo džamije i čuvajmo džemat! Ne dozvolimo da nam džamije ponovo budu samo kulturno-povijesni spomenici! Ču-vajmo naše džamije, jer ako ih ne budemo čuvali, zločinci će ih ponovo pokušati rušiti.

Hvaleći one koji obilaze džamije i u njima namaz obavljaju i Kur'an uče, Uzvišeni Allah kaže: “U džamijama koje se Allaho-

vom voljom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime – hvale Njega, ujutro i navečer, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kojem će srca i pogledi biti uznemireni, da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi im od dobrote Svoje i više dao. A Allah daje kome hoće, bez računa.” (En-Nur, 36-38)

Kako bi shvatili koliki su gubitnici oni koji bez ikakvog šeri-jatski validnog razloga ne posjećuju džamije, ovdje ćemo nave-sti samo dva hadisa koji govore o vrijednosti odlaska u džamije i nagradama koje očekuju one koji su redovni džamijski posje-titelji.

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tko god ujutro ili navečer ode u džamiju, Allah mu pripremi mjesto u Džennetu, i to sva-ki put kada ujutro ili navečer ode u džamiju.” (Buhari, Sahih, br. 662, Muslim, Sahih, br. 669)

Isto od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Vje-rovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko se očisti u svojoj kući (uzme abdest), a zatim se zaputi u jednu od Allaho-vih kuća (džamija) kako bi u njoj obavio jednu od Allahovih stro-gih naredbi (farzova), sa svakim jednim korakom koji napravi briše mu se jedno loše djelo, a sa drugim mu se podiže stepen (u Džennetu).” (Muslim, Sahih, br. 666)

Svemilosni Bože, pomozi nam u očuvanju islama na ovim prostorima, olakšaj nam polaganje računa na Sudnjem danu i uvedi nas u Džennet!

HUTBE

BILTEN 1538

ČOVJEK U ULOZI ČUVARA SVOJE OBITELJI (hatib: Mevludi ef. Arslani, 16.05.2014.)

Jedan od uvjeta ispravnosti i valjanosti hutbe jeste da tema koja se tretira odnosno obra-đuje na njoj bude aktu-alna. U narednim danima učenici koji završavaju osmi razred aplicirat će na škole i programe koje že-le upisati kako bi nastavili svoje srednjoškolsko ob-razovanje. Dosadašnja praksa je pokazala da se naša djeca, u većini sluča-jeva, odlučuju za školu ili program koji upisuje nje-gov prijatelj odnosno pri-jateljica. Ovo se događa jer jedan dio naših roditelja muslimana ne smatra shodnim razgovarati sa svojim djetetom u koju će školu on ići, jer smatraju da je to njegovo pravo da izabere ono što on želi.

U razgovoru s takvim roditeljima saznajemo da oni ne že-le utjecati što će njegovo dijete upisati, jer u slučaju da stvari krenu kako ne treba, dijete ga može optužiti i okrivit ga za ne-uspjeh. S druge strane, imamo i takvih roditelja koji će natjerati odnosno prisiliti dijete da upiše školu koju roditelj želi, a ne onu koju dijete želi i na taj način upropaštava svoje dijete.

Ni jedni ni drugi nisu u pravu, jer dijete koje ima 14 ili 15 go-dina ne može samo odlučivati koju će školu upisati. Njemu je, itekako, potrebna roditeljska pomoć, koja će mu olakšati izbor škole. Islamski gledano, na roditeljima je jedno veliko breme odgovornosti, kako i na koji način odgojiti, obrazovati svoje di-jete i izvesti ga na selamet ili pravi put.

Na ovo veliko breme odgovornosti upozorava i Poslanik islama Muhammed a.s. riječima: “Čovjek je čuvar svoje obitelji i odgovoran je za nju i njen odgoj.” S druge strane Poslanik a.s. poručuje da: “Roditelj prema svome dijetetu ima obvezu da mu da lijepo ime, da ga lijepo odgoji i da ga obrazuje odnosno ško-luje.”

Iz ovih hadisa možemo vidjeti koliko je roditelj odgovoran za svoje dijete da ga odgoji u duhu islama, ali i da mu pruži pri-liku da se obrazuje, jer Uzvišeni Allah kaže: “Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku pri-maju!” (Ez-Zumer, 9.) Nažalost, danas mnogi roditelji nisu oz-biljno shvatili ove kur'ansko-hadiske poruke, a neki od njih nisu ih pravilno shvatili te su svoju obvezu prepustili drugima, da to umjesto njih čine.

Nađimo vrijeme za svoju djecu

Živimo u vremenu kada roditelji navodno nemaju vremena za svoje dijete, stoga je dijete prepušteno samo sebi, odnosno prepušteno je da ga odgaja tko stigne. Danas je ulica mjesto gdje djeca provode dosta slobodnog vremena i na njihov odgoj dosta utiče društvo s ulice, ali i internet i razne društvene mre-že uzimaju sve više maha u odgoju naše djece, a Poslanik, a.s., nas obavještava i uči da: “Nema ljepšeg poklona svome djetetu, koje roditelj može pokloniti od lijepog islamskog odgoja!”

Dakle, islamski odgoj je najviše što možemo dati svojoj djeci. Da bi se nadogradio odgoj koji naša djeca nose od kuće i mekte-ba, Islamska je zajednica u Hrvatskoj 1993. godine osnovala Za-grebačku medresu “Dr. Ahmed Smajlović”, koja je 2007. godine transformirana u Islamsku gimnaziju dr. Ahmeda Smajlovića. U vrlo kratkom razdoblju naša gimnazija, zahvaljujući izvrsnim re-zultatima koje naši učenici polučuju na gradskim, županijskim, državnim i međunarodnim natjecanjima, postala je prepoznatlji-va ne samo u Hrvatskoj, nego i izvan nje. Dokaz tomu je i činjenica da Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini intenzivno radi na pripremama za osnivanje islamskih gimnazija.

Naša gimnazija već nekoliko godina, kao jedina odgojna obrazovna institucija, zauzima posebno mjesto u odgoju i obra-zovanju naše djece. Zahvaljujući Mešihatu, medžlisima, vama džematlijama koji vaš zekat i sadakatu-l-fitr, između ostalog, dajete i za našu gimnaziju, vama donatorima, nastavnom kadru i osoblju škole, mi danas imamo respektabilnu školu koja od-gaja buduće pravnike, liječnike, fizičare, matematičare, biolo-ge, povjesničare, ekonomiste, umjetnike i ostalo, koji će pored znanja dobiti i lijepi islamski odgoj koji ne može pružiti ni jedna druga škola u Hrvatskoj.

Mevludi ef. Arslani

HUTBE

LIPANJ 2014. 9

ČINJENJE DOBRA U IME ALLAHA (hatib: Mersad ef. Kreštić, 23.05.2014.)

Vjernik je svjestan to-ga da sve što mu se do-godi je Božja odredba i ni-je ga moglo zaobići, a sve što ga je zaobišlo nije mu se moglo dogoditi. Kada mu je dobro zahvaljuje se svome Gospodaru, a ako ga kakva nedaća zadesi on se strpi i opet se za-hvaljuje svome Gospoda-ru svjestan da je Allahov i Allahu se vraća. Sve što radi čini to iz ljubavi prema Allahu, u ime Allaha. Osla-nja se na Allaha i svjestan je da nema moći i snage kao što je Allahova.

U suri Ibrahim se kaže: “I daje vam svega onoga što od Nje-ga tražite i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih po-brojali. Čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan.”

Uistinu su mnogobrojne Allahove, blagodati kojima smo po-čašćeni, a mi ih ponekad nismo ni svjesni ni zahvalni na njima. Na-viknuti smo ih koristiti i to smatramo sasvim normalnim, ne raz-mišljajući da su te iste blagodati mnogim pojedincima ili grupama uskraćene. Jedna od najboljih stvari koje nam Allah može podariti je zadovoljstvo u našim srcima. Muhammed, a.s., je rekao: “Tko od vas osvane siguran u svojoj kući, zdrav i posjeduje hranu za taj dan, kao da je njegov čitav dunjaluk.” (Buharija)

Zahvalnost Allahu, dž.š., na svakom stanju

Jedan čovjek je došao kod mudraca da mu se požali na svo-je siromaštvo, pa ga mudrac upita: “Da li bi mi prodao svoj vid za stotinu 1.000 zlatnika?” Siromah bez imalo razmišljanja odgo-vori negativno. Mudrac nastavi: “Prodaj mi svoj sluh za 100.000 zlatnika!” Čovjek odgovori negativno. Zatim ga je mudrac na-stavio ispitivati za ruke, noge, duševno zdravlje i sve ostale di-jelove tijela. Svaki odgovor je bio negativan. Mudrac mu kroz to ukaza da samo njegovo tijelo vrijedi nekoliko milijuna zlatnika. Mudrac reče: “Imaš ogroman dug na svojim plećima, jer te ovo veliko bogatstvo koje posjeduješ čini dužnikom. Kako misliš iskazati zahvalnost? Umjesto toga, ti se čak žališ da želiš još više. Tvoj Gospodar zaista prašta i velikodušan je.”

Ako je ovaj siromah procijenio svoje tijelo na nekoliko mili-jun zlatnika, koliku vrijednost posjeduje svatko od nas tko još pored toga ima zdravu i hairli djecu i tko posjeduje pokretnu i nepokretnu imovinu, koja mu služi za lagodan život?

U svakom stanju vjernik mora biti zahvalan Allahu na blago-datima sa kojima ga je On počastio, a samo On zna kako će se tko od ljudi ponašati u bogatstvu i siromaštvu.

Jesmo li mi istinska braća ili…?

Svjedoci smo ovih dana događajima, prirodnim nepogoda-ma koje su zahvatile naše braću, sestre, obitelji u Bosni i Slavo-niji. Vjerujući u Allahovu odredbu, nije na nama da joj mi tražimo razloge, već je na nama kako djelovati stazom Poslanika, a.s., kako bi došli do Dženneta i kako da se okitimo svojstvima En-sarije i pomognemo Muhadžiru.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Musliman je muslimanu brat, neće mu učiniti nasilje, niti će ga izdati! Tko bude pomogao svome bratu (u vjeri), Allah će njemu pomoći, tko od muslimana otkloni nevolju, Allah će od njega otkloniti nevolju od nevolja Sudnjega dana i tko sakrije sramotu musli-mana, Allah će sakriti njegovu sramotu na Sudnjem danu!"

Jesmo li mi istinska braća ili smo jedni drugima strani i nepoznati? Jesmo li braća u ime Allaha, ili smo profesionalni glumci islama. Da li nas međusobno povezuju niti islama i ima-na ili nas je prokleti šejtan udaljio jedne od drugih? Jesmo li za-dovoljni time što smo mi i naši ukućani siti, a naši susjedi gladni, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost, pa su prinuđeni prevrtati po kontejnerima tražeći ostatke kruha?

Vidimo iz hadisa koliko je bitno otkloniti nevolju drugom, pa će i Allah nas zaštiti nekih nevolja kada nastupi Smak svi-jeta i Sudnji dan… U suri Kijame se kaže: “Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi i kunem se dušom koja sebe kori. Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti? Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo. Ali, čovjek hoće dok je živ da griješi, pa pita: 'Kada će Smak svijeta biti?' Kad se pogled od straha ukoči i Mjesec pomrači i Sunce i Mjesec spoje – tog dana čovjek će povikati: 'Kuda da se bježi?' Nikuda! Utočišta nema. Toga dana bit će Gospodaru tvome prepušten, toga dana čovjek će o onome što je pripremio, a što propustio obaviješten biti, sam čovjek će protiv sebe svjedočiti, uzalud će mu biti što će opravdanja svoja iznositi.”

Mersad ef. Kreštić

Ono što želim danas podijeliti s vama jeste činjenica da su svi dosadašnji maturanti naše gimnazije položili ispite državne ma-ture i to u prvom roku. U odnosu na državni prosjek, koji je prema podacima Agencije za vanjsko vrednovanje prošle godine bio dobar (3), naši učenici su polučili vrlo dobar uspjeh. Rezultati bi bili i bolji da smo pri upisima imali više učenika s odličnim uspjehom.

Zato, braćo i sestre, pozivam vas koji imate djecu i unučad koji završavaju osnovnu školu s odličnim i vrlo dobrim uspje-

hom da ih upišete u našu gimnaziju koja jamči kvalitetno zna-nje, zaštitu od svakog poroka, dobra osnova za daljnje školo-vanje i lijepi islamski odgoj, ako Bog da.

Molim Allaha dž.š. da nam pomogne da budemo pravi ro-ditelji, koji prema svojoj djeci ispunjavaju sve svoje roditeljske obveze, da svoju djecu odgajamo u duhu islama, da našoj djeci poveća znanje, uputi ih na pravi put i učini ih da se vladaju po naučenome. Amin!

HUTBE

BILTEN 15310

Što želimo svome bratu?

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nitko od vas neće biti mu'min, dok ne bude želio svome bratu (po vjeri) ono što želi sebi!” Želimo li uistinu svakom muslimanu, bez obzira gdje on bio, a posebno našim susjedima i rođacima ono što že-limo sebi?! Ako je naše stanje drugačije, onda se trebamo po-pravljati i voljeti svakog muslimana istinskom ljubavlju.

Zagrebački džemat je i ovoga puta pokazao velikodušnost prema onima koji su ostali bez krova nad glavom i čiji su domo-vi poplavili, pa se od prvog dana uključio u prikupljanje pomoći što za Bosnu što za Gunju i Slavoniju. Jučer je jedan šleper oti-šao za Maglaj, a svakim danom odlazi po par kombi vozila za Gunju i druga mjesta po Bosni.

Vjernici postupaju po kur'anskoj osnovi natjecanja u dobru i potpomaganju u dobročinstvu i čestitosti znajući da sve što ura-dimo i koliko god da se žrtvujemo, makar i trun dobra-vidjet će-mo ga. Sve što uradimo na kraju će se ispostaviti da smo to ura-dili, ako Bog da, zbog veće nagrade kod Allaha onda kada nam to bude najpotrebnije. Usrećiti nekoga drugog znači usrećiti i sebe nadajući se Allahovom zadovoljstvu. Hvala Allahu koji nam je po-dario nafaku, kao iskušenje, pa da na bilo kakav način možemo pomoći drugom. Zasigurno je da će najveću nagradu kod Allaha dobiti oni koji desnom daju, a da lijeva ne zna. I takvi su stupovi ovog džemata, koje ćemo vidjeti tek na Sudnjem danu inšaallah!

Dobio sam zadatak da vas zamolim da više ne donosimo rabljenu odjeću za odrasle jer smo time pretrpani. Najpotrebniji

su: oprema za djecu i novorođenčad, dječja hrana, donje rublje za djecu i odrasle, higijenske potrepštine, posteljina, pokrivači, deke, ručnici, madraci, sredstva za održavanje čistoće prosto-ra, gumene čizme.

Također, džematlije koji žive u Velikoj Gorici i okolici mogu donijeti ovo navedeno u Goričanku, jer će prikupljena sredstva ići isključivo za Bosnu. U Goričanku će to moći donijeti svakim danom od 12,00 – 20,00 sati. Molim Allaha da nam ukabuli svu našu žrtvu na Njegovom putu.

Kako se mi nalazimo u mjesecu Redžebu, a do Ramazana nam je ostalo mjesec i pet dana tako je u nedjelju, inšaallah, Lej-le-i miradž, noć u kojoj smo na dar dobili obavljanje 5 dnevnih namaza, način kako se Allahu obratiti i kako Mu biti najbliže.

Mi’radž je bio prilika da se pravi i čvrsti vjernici razluče od kolebljivih. Jer kada je Poslanik rekao da je bio na Mi’radžu, bilo je onih koji nisu u to povjerovali, kao i danas što imamo kole-bljivaca.

Božji poslanik, s.a.v.s., nam veli da mu je Allah savjetujući ga za vrijeme Mi’radža rekao: “Nemoj svoje srce vezati za taj prolazni dunjaluk. Nemoj da ti svrha života bude dunjaluk, jer Ja ga nisam stvorio radi vas, radi tebe da u njemu ostaneš vječno, nego svoju ljubav, svoj trud, svoje nastojanje veži za Allaha, za borbu na Njegovom putu, jer ti putuješ i vraćaš se Meni.”

Molim Allaha, dželle še'nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da pomogne našoj braći na svakom mjestu zemaljskom. Amin!!!

HUTBE

LIPANJ 2014. 11

MJESEC ŠA'BAN – MJESEC LJUBAVI, MILOSTI I OPROSTA(hatib: Halid ef. Dolić, 30.05.2014.)

Imam Ahmed donosi predaju s lancem od Aiše, r.a., da je ona rekla: “Allahov Poslanik, a.s., rekao je misleći na pri-padnike Knjige: 'Ni na čemu nam oni ne zavide kao na petku na koji nas je Allah uputio, a koji su oni izgubili, na kibli na koju nas je Allah uputio, a koju su oni izgu-bili, te na riječima koje mi izgovaramo za imamom: 'Amin!'”

Mjesec pripreme za ramazan

Osmi mjesec po hidžretskom kalendaru je Ša’ban u kome je velika prilika za osvajanje Allahove, dž.š., ljubavi, milosti i oprosta. Ovaj mjesec neki nazivaju još i eš-še-hru-l-mu’azam, veličanstveni mjesec zato što je u njemu noć oprosta.

Mjesec ša’ban je jedan od najodabranijih mjeseci – mjesec svakog dobra i bereketa. Od Usame ibn Zejda se prenosi da je rekao: “Rekao sam: 'O Allahov Poslaniče, nisam vidio da postiš ijedan drugi mjesec kao što postiš mjesec ša’ban.' Pa reče Po-slanik a.s.: 'To je mjesec čije su blagodati ljudi zanemarili. On je prije mjeseca ramazana. To je mjesec u kojem se djela dižu ka Gospodaru svih svjetova i ja volim da se moja djela dižu dok po-stim.'” (Nesai i Ahmed).

Riječ ša’ban znači dijeljenje, odvajanje i ovaj mjesec je na-zvan tim imenom zbog toga što su se Arapi u njemu dijelili i od-vajali jedni od drugih. Ono na što mi svakako trebamo razdijeliti u ovome mjesecu su dobra od loših djela, istinu od laži, pokor-nost od oholosti i sve dobro od lošeg. Ne bi se smjelo desiti da nam prođe mjesec šaban a nismo spremni za ramazan. Naža-lost, danas još ima naše braće i sestara u vjeri koji i ne znaju ka-da nastupa ramazan te ga nespremni i dočekuju. Biti spreman je velika stvar za sve u životu. Za svaki veći korak u životu traži se spremnost, a ramazan je nama veliki gost i neka je stid ono-ga ko ga dočeka nespreman!

U ovom mjesecu 2. godine po hidžri, desila se promjena kible. U suri El-Bekare Allah dž.š., kaže: “Neki razvratnici od ljudi će reći: 'Što ih je odvratilo od kible njihove, prema kojoj su se okretali?' Re-ci: 'Allahov su Istok i Zapad! On ukazuje na pravi put onome kome On hoće. I tako smo vas učinili srednjim ummetom da budete svje-doci ljudima i da Poslanik bude vaš svjedok. I Mi smo promijenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji će slijediti Poslanika i na one koji će se stopama svojim vratiti - nekima je to bilo doista teško, ali ne i onima kojima je Allah ukazao na pravi put. Allah neće dopustiti da propadne vaš iman. - A Allah je prema ljudima zaista blag i milostiv.” (142-143)

Do tog trenutka muslimani su se okretali prema Mesdžidu-l-Aksau. Promjena kible je bio nagovještaj da će se uz Allahovu, pomoć muslimani ponovo vratiti u Meku, jer se Hidžra musli-mana završava njihovim povratkom na prostore sa kojih su protjerani, kao što je to bio slučaj i sa ashabima Muhammeda, a.s. Promjena kible je razlučila one koji slijede Muhammeda a.s. kud god da se okrene, od onih koji napuštaju svoju vjeru.

El-Avfi navodi od Ibn-Abbasa da Allahove riječi: “Svako ima pravac kojem se okreće” ukazuje se na pripadnike (različitih) vjera, a zatim kaže: “Svaki narod ima kiblu kojoj se sa zadovolj-stvom okreće. Allahov pravac je onaj kojemu se okreću vjerni-ci.” Ebul-Alije kaže: “Židov ima pravac kojemu se on okreće, kr-šćanin pravac kojemu se on okreće, a vas, pripadnici ummeta, On (Allah) upućuje prema pravcu kible.”

Naša kibla koja se nalazi u Mekki prema kojoj se okrećemo u namazu uvijek prati vijernika kroz njegov život. Gdje god u svijetu da se zadesi, prvo što traži je kibla ili smjer Mekke. Na posljetku, cijelog života i žudi da Kabu posjeti.

Taj isti vjernik/musliman i u ovome mjesecu šabanu traži i slijedi jasan pravac kojim će nastojati sebe pripremati za ra-mazan, činiti intenzivniji ibadet, a i podsjećati na to svoju braću, rodbinu i komšije. Znade da je u ovom mjesecu je i mubarek noć – lejletu-l-berat.

Molim Allaha, dž.š., da nam ukabuli sva naša dobra djela u ovome mjesecu, da nas sačuva od nepravde i grijeha, uputi na Pravi put i podari svaki hajr. Amin!

Pripremio: Ismet ISAKOVIĆ

Halid ef. Dolić

MUBAREK DANI

BILTEN 15312

LEJLE-I-MI'RADŽ

U večeri Mi'radža, nakon teških trenutaka u životu, poslanik Muhammed, a.s. je doživio veliku počast. On je u jednom djeli-ću 27. noći mjeseca redžeba, godinu i pol prije Hidžre prenesen nadnaravnom jahalicom, po imenu Burak, iz Meke do Mesdži-du-l-Aksa'a u Jeruzalem, a otuda je uzdignut u najviše nebeske sfere. Noć Miradža se smatra jednom od najvećih mudžiza, od-nosno nadnaravnih čuda koja su svojstvena samo Allahovim, dž.š., poslanicima.

OBILJEŽENE MUBAREK NOĆI LEJLE-I-REGAIB I LEJLE-I-MIRADŽ

Blagoslovljene noćio fadiletima i porukama Mi'radža, prigodnim vazu-nasihatom, vjernicima se obratio Mersad ef. Kreštić.

LEJLETU-L-BERAT

Za Noć Berata koja po takvimu ove 2014. god., pada 12. lip-nja, vele da je to noć želja, dova, sudbine i oprosta. Ova noć na-zvana je mubarek-blagoslovljenom, jer se u njoj spušta milost, bereket i oprost stanovnicima Zemlje. Riječ berat znači oslobo-đenje od neke nevolje, teškoće, belaja. Allah dž.š., za ovu noć u Kur’ani-Kerimu ovako kaže:

“Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo, - i Mi, doista, opominjemo – u kojoj se svaki mudri posao riješi po zapovijedi našoj! (Duhan, 3-5)

Po izvjesnim predajama Muhammedu, a.s., je dozvolje-no da 13. noći ša’bana čini šefa’at za 1/3 ummeta, 14. noći za 2/3 ummeta, a 15. noći da čini šefa’at za čitav ummet. Šefa’at je pravo Muhammeda, a.s., da moli Allaha dž.š. da spasi nje-gov ummet, njegove podanike i iskrene sljedbenike, od dže-hennemske kazne.

Zikr u Zagrebačkoj džamiji povodom mubarek Lejle-i-regaiba

O ovom događaju Kur'ani-kerim ovako govori: “Hvaljen ne-ka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hra-ma časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi.” (Isra, 1)

Kao i svake, tako smo i ove godine, u nedjelju, 25.05.2014. / 26.07.1435.god, s akšam-namazom, prigodnim mevludskim programom koji se sastojao od učenja Kur'ana, tekbira, salava-ta, ilahija i kasida te Gaševićeve miradžije, prisutne džematlije podsjetili na vrijednost ovog značajnog događaja iz povijesti islama. U programu su sudjelovali imami Zagrebačke džami-je, polaznici Škole Kur'ana i hifza te mektepski zbor. Govoreći

MUBAREK DANI

LIPANJ 2014. 13

Muhammed, a.s., je rekao: “U ovoj noći upisuje se svako novorođenče naredne godine. Upisuju se svi mrtvi, opskrbe se spuštaju, a uzdižu se djela i poslovi.”

Kako navode druge predaje u Noći Berata se zapisuje svaki događaj u narednoj godini.

Od ove pa do iste noći sljedeće godine, sve događaje zapi-suju Kiramen Katibini, meleki koji su uz čovjeka od rođenja pa do smrti. Sakupljene bilješke meleki predaju u noći Lejletu-l-Kadra melekima koji su zaduženi za to.

Hazreti Ibn Abbas prenosi da je Poslanik rekao: “Allah dž.š., daje odredbe u noći polovice mjeseca ša’bana a u Lejletu-l-Ka-dru daje zaduženja melekima.”

I Kur’ani-Kerim je u ovoj noći spušten na nebesa, a u noći Kadra je donesen ajet po ajet. Lejletu-l-Berat je noć oprosta, noć Allahovog, dž.š. približavanja Njegovim robovima. Kako se navodi u hadisu u Noći Berata Allah dž.š. silazi na najbliže ze-maljsko nebo sa zalaskom Sunca i nudi svoj oprost.

“Kada nastupi petnaesta noć mjeseca ša’bana, provedite je u ibadetu a naredni dan postite. Uistinu, Allah u njoj silazi sa za-laskom Sunca na najbliže zemaljsko nebo i pita: - Traži li netko oprosta pa da mu oprostim, traži li netko opskrbu pa da ga op-skrbim, ima li netko u belaju ili bolesti pa da mu to oklonim, ima li netko to, ima li netko to, i tako sve do pojave zore.”

Cijelu noć Allah Milosni Svoje robove poziva da požure oprostu jer On oprašta onima koji za oprost mole i koji oprosta traže. Onaj koji Boga za oprost moli i za grijehe svoje se kaje, može se nadati Božjem oprostu.Međutim, trebamo znati, kako hadis kazuje, da Allah dž.š. neće oprostiti onome koji nije milo-stiv. Naime, kako li se čovjek može nadati oprostu Božjem ako on ne želi drugom čovjeku, drugom Božjem stvorenju oprostiti grijehe i greške prema njemu učinjene. Lijepo je halifa Omer ka-zao: “Allah neće oprostiti onome koji nije praštao, niti će primiti pokajanje onome koji nije primao pokajanja drugih.”

Vele da su tri vrline Allahu najdraže: praštanje, kada se čovjek može svetiti, iskrena namjera i samilost prema Božjim stvorenji-ma. Kad god se čovjek smiluje nekom od Božjih robova, Allah po-kaže Svoju milost tom čovjeku. Zbog toga nam je Lejletu-l-Berat, odnosno Noć oprosta, prilika da uvidimo koliko smo mi samilosni

jedni prema drugima. Dok Allaha dozivamo dovama i oprosta od Njega tražimo, preispitajmo svoj život, koliko smo mi milostivi. Za-pitajmo se: da li nam je netko nudio ruku pomirenja i od nas tražio oprosta, želeći da mu greške oprostimo, halalimo, da se izmirimo. Koliko mi milosti prema drugima pokažemo, toliko ćemo i dobiti od Allahovog rahmeta. Neka nam to bude na umu u predstojećim danima kada budemo postili učeći dove i Uzvišenoga za oprost molili. Ovi dani ispred nas, kao i Noć Berata, naodabraniji su da-ni u godini za traženje Božjeg oprosta i Njegove milosti. Ša’ban je najodabraniji mjesec i nalazi se ispred ramazana, mjeseca posta. Nakon ša’bana nam dolazi prvih 10 ramazanskih dana, 10 dana koji su nazvani rahmetom, danima milosti. Upravo su dani ovoga mjeseca priprema za dolazeće ramazanske dane, dane rahmeta, magfireta i dane zaštite od vatre džehennemske. Zato u hadisu i stoji da Noć Berata u ibadetu provedemo a dan koji nastupi ispo-stimo. Poslanik, a.s., je u ovom mjesecu, mimo ramazana, najviše dana provodio u postu, jer je mjesec ša’ban jedan od najodabrani-jih mjeseci - mjesec svakog dobra i bereketa. Od Usame ibn Zejda se prenosi da je rekao: “Rekao sam: - O Allahov Poslaniče, nisam vidio da postiš ijedan drugi mjesec kao što postiš mjesec ša’ban. Poslanik, a.s., reče: - To je mjesec čije su blagodati ljudi zanemarili. On je između mjeseca redžeba i mjeseca ramazana. To je mjesec u kojem se djela dižu ka Gospodaru svih svjetova a ja želim da se moja djela dižu dok postim.”

Vjerovjesnik, a.s., kaže: “Allah se obznani petnaeste noći ša’bana i oprosti svemu stvorenom osim onome tko Mu u ne-čemu pripisuje sudruga i onome tko je pun mržnje i neprijatelj-stva spram Njega i Njegovih robova.”

Ibn Omer, r.a., prenosi da je Muhammed a.s., rekao: “Uzvi-šeni Allah obznanjuje se Svojim stvorenjima petnaeste noći ša’bana i oprosti Svojim robovima, osim dvojici: samoubici i onome tko je pun mržnje.”

Kao što vidjesmo iz kur’anskih ajeta i poslanikovih hadisa, velike su dragocjenosti ove mubarek noći, pa smo i mi dužni pridavati joj vrijednost i maksimalno ju iskoristiti. Možda nam Uzvišeni, baš sebebom ove noći, oprosti grijehe.

U Zagrebačkoj džamiji ovu ćemo mubarek noć obilježiti zi-krom u četvrtak, 12.06./15. ša’bana, nakon akšam-namaza.

Pripremila: Lamija ALILI

DŽEMATSKE AKTIVNOSTI

BILTEN 15314

POSJETE ISLAMSKOM CENTRU

Tijekom svibnja 2014. evidentirano je šest organiziranih učeničkih posjeta našem Islamskom centru. Posjetile su nas skupine učenika iz Novske, Zadra i Zagreba, ali i iz Bosne i Her-cegovine – Sarajeva, Bugojnog i Bužima. Ukupno: oko 260 po-sjetitelja. Razlozi posjeta su bili različiti: upoznavanje islama, obilazak Islamskog centra, debatni klub, stručni izlet, predava-nje u džamiji za studente Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Dojmovi upisani u Knjigu utisaka, kao i uvijek, vrlo su pozitivni: jako ljubazno smo dočekani, svidio nam se Centar; pozitivni doj-movi, učenici oduševljeni; zanimljivo i upečatljivo da ćemo opet doći; jako nam je bilo lijepo, slušali jako poučno predavanje.

VJENČANJA, AKIKE I DŽENAZE

U svibnju 2014. brak su sklopili Emil Jašarević i Suzana Jukić (15.05.2014.).

U Knjigu akika u svibnju 2014. upisana je Sara Iljazović (otac Senudin i majka Mina).

U svibnju 2014. zabilježeno je 7 dženaza: Fate Ahmetović (08.05.2014., groblje Markovo Polje, dže-

nazu klanjao Alen ef. Kotorić),Feim Ali (08.05.2014., groblje Moriševac, dženazu klanjao

Mirza ef. Mešić),Muhamed Livnjak (08.05.2014., groblje Markovo Polje, dže-

nazu klanjao Mirza ef. Mešić),Enisa Ekić (13.05.2014., groblje Markovo Polje, dženazu kla-

njao Mersad ef. Kreštić),Sana Omanović (15.05.2014. groblje Mirogoj, dženazu kla-

njao muftija Aziz ef. Hasanović),Hajrudin Murseljević (21.05.2014., groblje Miroševac, džena-

zu klanjao Alen ef. Kotorić),Esad Hadžić (22.05.2014., groblje Mirogoj, dženazu klanjao

Ševko ef. Omerbašić).

O OMLADINSKIM AKTIVNOSTIMA NA POUČAN NAČIN

OBILJEŽENI DANI RAHM. ŠEFIKA PEZEROVIĆA I U ISLAMSKOM CENTRU U ZAGREBU, OMLADINA OPET U IBRET STARIJIMA

Poslije ikindije namaza u petak 12.05.2014. već tradicional-no se uči tewhid pred dušu rahm. Šefika Pezerovića kojem pri-sustvuje mnogobrojna rodbina, prijatelji i obitelj rahm. Šefika. Tom prilikom dovom se sjetimo svih umrlih za slobodu u kojoj živimo u Hrvatskoj.

Nakon učenja tewhida i ovoga druženja koji počinje sa Kur'anom obilježavanje ovih dana se nastavlja u OŠ Žitnjak gdje se odvija kulturna večer, a sutradan nogometni turnir, turnir u šahu, maraton i ponovno kulturno-umjetničko druženje razno raznih zborova i raznih kulturno-umjetničkih društava.

Nakon ovog dijela druženje se nastavlja u Omladinskim prostorijama IC Zagreb kada omladina KUD-ova i zagrebačka omladina prouče JASIN-i šerif, a potom i dovu ispred spomen obilježja poginulim muslimanima za Hrvatsku. Zagrebačka omladina se i ovoga puta zahvaljuje BKUD Ljiljan iz Ljubljane i BKUD Behar iz Gunje, koji su aktivno sudjelovali u učenju Jasin-i šerifa i kratkih sura ispred spomen obilježja. Ispred omladine MIZ Zagreb su nastupili Ahmed Alili i hafiz Haris Ahmić. To pred-večerje bilo je predivno vidjeti prepune omladinske prostorije kada pomno prate učenje i tako u povorci odlaze do spomen obilježja gdje uče tekbire koji se prelamaju Folnegovićevim na-seljem. Dovu je učio Mersad ef. Kreštić, koji je rekao da je omla-dina ovom aktivnošću u ibret odraslima!

PRIKAZIVANJEM FILMA “FETIH 1453”, U AMFITEATRU ISLAM-SKOG CENTRA ZAGREB, OMLADINA SE SJETILA SULTANA MEHMEDA FATIHA

Prošli tjedan se navršilo 551 godina od izdavanja Ahdname sultana Mehmeda Fatiha, koju je po osvajanju Bosne 28. svib-nja 1463. izdao u taboru Milodraž kod Fojnice. Čuvena Ahdna-ma smatra se jednim od najstarijih dokumenata o ljudskim pravima u povijesti. A naša omaldina je tim povodom u sklopu Omladinskog druženja uz hadis prikazala najskuplji turski film o osvojenju Istanbula.

Ahdnama je prvi poznati dokument u povijesti u kojem je je-dan vladar kao predstavnik svoje vjere, u ovom slučaju islama, katolicima dao jamstva za život, slobodu vjeroispovijesti i svih oblika vjerskog djelovanja. Ovaj dokument je značajan zato što su tek u prošlom stoljeću Ujedinjeni narodi donijeli Deklaraciju o vjerskoj toleranciji.

Još u doba ranog djetinjstva Mehmed Fatih je upućen u jed-nu od medresa u provinciji, kako bi očvrsnuo daleko od udob-nosti carskog dvora i zadobio odgoj i znanje o vjeri. Sultan Fati-hov učitelj je bio mula Ahmed Gurani.

Pod budnom pažnjom mula Ahmeda, Mehmedova prirodna inteligencija je izbrušena do visokog sjaja. Mladi princ se okitio

ISLAMSKI CENTAR U ZAGREBU TIJEKOM SVIBNJA/MAJA 2014. GODINE

Raznovrsne aktivnosti

DŽEMATSKE AKTIVNOSTI

LIPANJ 2014. 15

visokim znanjima o islamu, povijesti, geografiji, pjesništvu, knji-ževnosti. Također je naučio i nekoliko jezika: arapski, perzijski, grčki, bosanski i talijanski.

Kako god je vođeno računa o naobrazbi mladih prinčeva, ništa manje napora nije ulagano u njihov duhovni odgoj. Stav Osmanlija je bio da sama nauka, bez odgoja, malo koristi, a često i šteti. Sultan Fatihov duhovni odgajatelj bio je šejh Ak Šemseddin, učenik čuvenog šejha Bajram Velija.

Okićen velikim znanjem i prefinjenim odgojem, mladi princ je u četrnaestoj godini života vodio rasprave o temama iz islam-skih znanosti sa najboljom ulemom tog vremena i nikada nije propustio klanjati rani sabah namaz. Nadahnut riječima Mu-hammeda, a.s.: “Zaista će Konstantinopol (Carigrad-Istanbul) biti osvojen. Divan li je taj osvajač, divna li je njegova vojska.”

U ranu zoru 29. svibnja 1453 g. topovi Sultana Mehmeda Fatiha najavili su kraj tadašnje prijestolnice Istočnog Rimskog Carstva i budućeg Istanbula (Islam bul- cvijet islama). Nevje-rojatan vojnički poduhvat sultan Mehmed ostvario je u svojoj dvadesetoj godini. Deset godina poslije, Fatih (Osvajač) proširit će Osmansko carstvo i na Bosnu i tako u srce Balkana donijeti islam. Postoje sigurne pripovijesti da je noć prije ulaska u Bosnu Sultan Mehmed Fatih usnio san u kojem je vidio vatru i oko nje trojicu časnih ashaba, kasnijih halifa: Ebu Bekra, Osmana i Aliju. Kad se probudio, pitao je šejha Akšemsudina značenje sna. Evo što mu je šejh odgovorio:

“Osvojit ćeš Bosnu. To što si sanjao vatru znači da će u njoj gorjeti plamen vjere. To što si sanjao Ebu Bekra znači da će Bosna biti zemlja iskrenih ljudi koji bogatstvo neće štedjeti za dobrobit islama. To što si sanjao Osmana znači da će Bosna iz-njedrit dosta učenjaka lijepoga morala. To što si sanjao Hazreti Aliju znači da će ta zemlja Carevini dati dosta ratnika koji će kro-čiti stopama časne porodice Muhammeda a.s.

“Šteta što nisi sanjao Omera, radijallahu anhu, jer to znači da u Bosni nikada pravde biti neće i da će se njen narod uvijek morati boriti za nju!”

Čak i u vrijeme ashaba Božjeg poslanika Muhammeda a.s. bilo je vojskovođa koji su željeli da oni baš budu “divne” vojsko-vođe koje je spomenuo Muhammed a.s. u hadisu.

Pa tako u Istanbulu i dan danas postoji naselje koje je dobi-lo ime po ashabu Muhammeda, a.s., Ebu Ejjubu el-Ensariji, r.a., koji je sudjelovao u prvoj opsadi Konstantinopola, ali je Ebu Ej-jub dočekao smrt pod zidinama tog grada 668. godine, a da ga nije uspio osvojiti. Klanjana mu je dženaza, a njegov mezar vre-menom je zaboravljen. Tek 800 godina kasnije Akšemsudin, šejh Mehmeda Fatiha, osvajača Istanbula, u snu ima viziju gdje se nalazi Ebu Ejjubov mezar i, na čuđenje prisutnih, nalaze ga zatrpanog zemljom. Sultan Mehmed Fatih na tom mjestu daje izgraditi turbe i džamiju, a od tada mnogi stanovnici Istanbu-la nastoje biti pokopani u blizini ovog ashaba, a na sabah na-mazu ove džamije i dan danas ima oko 1500 klanjača. Isti ovaj Akšemsudin je bio osoba koja je najviše motivirala Mehmeda Fatiha da krene u osvajanje Istanbula, i to na osnovu gore spo-menutog hadisa.

Nakon deset godina, 28. svibnja 1463., Sultan Mehmed Fatih osvaja i Bosnu, a Franjevcima izdaje svoju ahdnamu, koja glasi:

“Ja sam Sultan Mehmed Han, neka je poznato cijelome svi-jetu da objavljujem ovu povelju kojom iskazujem poštovanje prema bosanskim Franjevcima te zapovijedam:

Spomenutim i njihovim bogomoljama ne smije biti smetnje ni pritiska. Neka se smjeste u svojim bogomoljama, te kako od uzvišene moje strane, tako od mojih vezira, niti od mojih služ-benika, niti od mojih podčinjenih, niti od stanovništva cjeloku-pne moje carevine, spomenutim nitko se ne smije miješati u njihove stvari niti ih napadati, ni vrijeđati, ni njih, ni njihov život, ni njihov imetak, ni njihove bogomolje.

Također, iz tuđine osobito u moju carevinu dovoditi ljude dozvoljava im se. Stoga spomenutim izdajem moju uzviše-nu zapovijed u kojoj im posvećujem svoju brigu i pažnju, te se kunem velikom zakletvom: Stvoriteljem i Gospodarom zemlje i nebesa, sa sedam mushafa, sa velikim Božjim vjerovjesnikom (Muhamedom, a.s.) i sa 124.000 pejgambera i sa sabljom koju pašem da ovome što je napisano, nikoje se lice ne smije pro-tiviti dok god ovi (Franjevci) služe meni i mojoj zapovijedi budu pokorni.” (Milodraž, 28. maj 1463).

U povijesti se neke stvari događaju samo jednom i one se ne mogu ni ponoviti ni obnoviti. Ličnost Mehmeda Fatiha u po-vijesti je jedinstvena. Ona se ne može ni ponoviti ni obnoviti. No, može se iz života i djela Mehmeda Fatiha učiti i naučiti da mjera tolerancije nije u nemoći da se drugoga omalovaži, već je mjera tolerancije moć da se drugoga poštuje u njegovom pravu na ži-vot, vjeru, slobodu, imetak i čast.

Fatihova Ahdnama nije napisana iz straha, nije zbog intere-sa, i nije objavljena iz potrebe za pokazivanje.

Ona je napisana iz uvjerenja da je svatko slobodan u svojoj vjeri i svojoj domovini; ona je objavljena da svjedoči o jednom vremenu i jednom čovjeku koji je znao da je prava moć u po-štivanju ljudske osobe. Zato je Fatihova Ahdnama povijesna vrijednost koja nije mogla biti neprimjetna zato što uvijek ko-risti ljudima. Ona je korisna da nas podsjeti na trajnu vrijednost našeg života koji je nezamisliv bez suživota i tolerancije, koju treba pokazati baš onda kad se ima moć i vlast, baš onda kad drugom i drugačijem možemo pružiti ruku prijateljstva.

OSTALA ZNAČAJNA DOGAĐANJA

Tijekom svibnja 2014. bilo je nekoliko značajnih događanja koja obrađujemo opširnijim tekstovima u “Biltenu”. To je izvje-štaj s Islamske tribine “Dr. Sulejman Mašović”, prilog sa Sveča-ne akademije 4. Generacije maturanata Islamske gimnazije dr. Sulejmana Mašovića, osvrt na međunarodne aktivnosti kurra hafiza Aziza ef. Alilija, fotoreportažu o humanitarnoj akciji za poplavljena područja u Hrvatskoj i BiH, kao i aktivnosti nogo-metaša NK “Nur”. Naznačeni tekstovi nalaze se u rubrikama Džematske aktivnosti, Šura i Sportske aktivnosti.

Pripremili: Halid DOLIĆ, Mersad KREŠTIĆ, Ismet ISAKOVIĆ

DŽEMATSKE AKTIVNOSTI

BILTEN 15316

U organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Zagreb i Boš-njačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebačku žu-paniju, o okviru tradicionalne Islamske tribune “Dr. Sulejman Mašović”, u četvrtak 22. svibnja/maja 2014. predstavljena je knjiga “Teufik Velagić Tofa – Pismo iz zatvora” autora dr. sc. Salima A. Hadžića.

Knjigu su predstavili dr. sc. Sulejman Čamdžić, dr. sc. Zlatko Hasanbegović I književnik Ervin Jahić. Moderator tribune je bio Anes Džunuzović urednik knjige “Teufik Velagić Tofa – Pismo iz zatvora” i sekretar Udruženja “Mladi muslimani”. Zagrebačkoj promociji prisustvovao je i Edhem Bakšić, predsjednik Udruže-nja “Mladi muslimani”, koje je i izdalo knjigu. U nastavku teksta prenosimo njihove riječi…

ANES DŽUNUZOVIĆ:

Dr. Salim Hadžić je rođen 1953. u Hrvatima, kod Srebrenika. Maturirao je na Gazi Husrev-begovoj medresi 1972. godine, a 15.02.1973. dobiva dekret Vrhovnog Islamskog Starješinstva da može vršiti dužnost imama i hatiba u prostorijama Musliman-ske Socijalne Službe u Beču. Tada upoznaje rahmetli Teufika. Zimskog semestra 1974/75. godine upisuje studij Orijentalisti-ke na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beču. Na istom fa-kultetu je i doktorirao 2001. godine. Bio je imam u džamiji u Beču imenovan od tadašnjeg Ambasadora Saudijske Arabije u Beču. Bio je saradnik njemačkog radija WDR. Od 1993. do 1997. izda-vao je i bio glavni urednik prvog dvojezičnog njemačko-bosan-skog Takvima u Beču. Dr. Hadžić je autor i velikog broja radova originalnih i prevedenih iz oblasti orijentalistike, historije. Svoje radove je objavljivao i objavljuje u listovima: Preporod, Glasnik

ISLAMSKA TRIBINA “DR. SULEJMAN MAŠOVIĆ”

Epistola o političkom uzništvu – istina o “Mladim muslimanima”

Rijaseta Islamske Zajednice, Takvim, Islamskoj misli, Hikmetu, Ljiljanu, Beharu, Novim horizontima, Oslobođenju, Die Welt des Islam, Al-Islam, Der gerade Weg, Islam und der Westen, Fran-kfurter algemajne cajtung (Frankfurter Allgemeine Zeitung), Die Presse i Die Familie. Od juna 2003. godine je i član Islam-arhiva u Njemačkoj pri Islamskom svjetskom kongersu pri UN. Učestvovao je na mnogim kongresima, skupovima i simpoziji-ma: Mančester (1975); Visbaden i Hamburg (1976); Kipar (1976); Moskva (1977); Utreht i Tripolis (1985); Sarajevo (1996); Tuzla (1999); Sarajevo (2006). Danas živi i radi u Beču gdje od 14. juna 1982. godine predaje vjeronauku u austrijskim školama.

Osnova ove knjige je pismo koje je rahmetli Tofa napisao 1954. godine u zatvoru u Zenici. On ovo pismo piše Enisi Kara-beg, jednoj mladosmuslimanki, pismo piše sa velikim ushiće-njem. Ono je napisano na 52 strane sveske sakockama, a zani-mljvo je da ni na jednom mjestu nije ništa prekriženo, ispravlje-no, jednostavno je na papir prenosio misli onako kako su tekle. U knjizi možete čitati kako je pismo izašlo iz zatvora, to je jedna vrlo zanimljiva priča, međutim, nećete saznati i kako se ono vratilo rahemtli Tofi. Pismo je bilo kod njegovog oca, kad je po-šao da emigrira u Austriju nije se usudio pismo ponijeti, već mu ga je naknadno dostavio Ismet Kasumagić, prilikom jednog pu-tovanja u Minhen. O tome mi je pričao prof. Kasumagić. Tada ga je rahemtli Tofa pitao da li se sastaju Mladi muslimani, imaju li sastanke, razgovore. Kasumagić mu je rekao da se viđaju, dru-že po sijelima, ali neobavezno, više prijateljski nego kao članovi organizacije. Rahmetli Tofa mu je tada predložio da aktiviraju sastanke sa konkretnim temama i da djeluju u manjim grupa-ma. Što se prof. Kasumagiću svidjelo i po dolasku u Sarajevo to je predložio rahemtli Salihu Behmenu i počeli su takvi sastanci.

Teufik Velagić – Tofa (1953.-2013.)

DŽEMATSKE AKTIVNOSTI

LIPANJ 2014. 17

Sada bih se vratio na knjigu i pomenuto pismo. Koliko je rahme-tli Tofi to pismo značilo najbolje govori podatak da ga je čuvao ljubomorno kao svoje najveće blago u sefu u banci. Samo je ne-ke dijelove pisma stavljao na raspolaganje svojim prijateljima, pa možemo čitati tedijeloveu knjizi rahmetli Omera Behmena “Na dnu dna”. U februaru prošle godine originalno pismo je pre-dao dr. Hadžiću i zamolio ga da napiše knjigu što je ovaj i uradio. Nakon što je dr. Hadžić napisao knjigu rahmetli Tofa ju je pre-gledao i aminovao njenu štampu. Obratili su se nama (Udruže-nju “Mladi muslimani”) i mi smo naravno prihvatili da budemo izdavači. Tada je rahmetli Tofa već bio u Sarajevu. Požurivao nas je da knjigu izdamo, a mi smo htjeli da knjizi damo ono što zaslužuje, a to su recenzije, lekturu, kvalitetan prijelom, što je potrajalo. Onog dana kada je knjiga trebala u štampu, rahmetli Tofa je preselio na ahiret, bio je to 19. novembar. Izdali smo je naknadno uz nekoliko malih izmjena u tekstu, odnosno tamo gdje se govorilo u sadašnjem vremenu o Tofi, stavili smo to u prošlo vrijeme i u nekoliko rečenica rekli da je preselio.

Kao što je već rečeno pismo je napisano 1954. godine u ze-ničkom zatvoru. Rahmetli Tofa je već ležao u zatvoru 4,5 go-dine kada se odlučio rizikovati i napisati pismo. Dakle, imao je dovoljno zatvorskog “iskustva”, i to iskustva u komunisitčkom zatvoru u trenutku kada je možda komunizam bio najjači u ta-dašnjoj Jugoslaviji. Imati u tom trenutku, na takvom mjestu, toliko hrabrosti, proniciljivosti i vizionarstva zaista je odlika posebnih i odabranih ljudi. To je odluka jakih ljudi, ljudi sa vizi-jom, jakim karakterom i ljudi koji su imali apsolutno izgrađene i nepokolebljive stavove. Tada i na takvom mjestu, rahmetli To-fa predviđa propast komunizma i razmišlja o tome da se Mu-slimani (Bošnjaci), trebaju politički organizirati kada dođe taj trenutak. Što se i ostvarilo 35 godina kasnije. Osim toga, pismo smatram vrlo korisnim za naše razumjevanje položaja u kome su se nalazili politički zatvorenici u komunizmu, ne samo mla-domsulimani već i drugi. Također, korisno je da razumijemo i pokret Mladi muslimani, šta su oni mislili, planirali, zašto su na-stali, šta su htjeli. O svemu tome Tofa piše. I što je vrlo značajno, a počemu je Tofa bio poznat, on se ne libi prepoznati nedostat-ke u radu Mladih muslimana.O tom je govorio i kasnije u nekim intervjuima ili direktnim razgovorima.

Udruženje “Mladi muslimani” ima u planu izgradnju Edukaci-ono-istraživačkog centra, koji bi sadržavao Muzej Mladim mu-slimanima, učionice za edukaciju sa potrebnom opremom, am-

fiteatar, kancelarijski prostor, prateće prostorije, kao i lokale za izdavanje koji bi pomogli u samoodržavanju Centra i sl. Centru bi dali zvaničan naziv “Teufik Velagić Tofa” zbog njegovih zasluga i posvećenosti Mladim muslimanima, ali i zbog činjenice da je on oporučio sav svoj imetak nakon preseljenja na ahiret Udruženju 'Mladi muslimani'. To možete pročitati i na na 127 strani knjige, u zadnjoj rečenici ispod međunaslova “Teufik-begovi hajrati”.

Nažalost, bilo je onih koji su ga još za života odvraćali od ove plemenite namjere i nagovarali ga da oporuči svoj imetak ne-kom drugom, nekom ko bi se brinuo o njemu u njegovim sta-račkim godinama pa su ga u tom smislu htjeli nagovoriti čak i da napravi oporuku u korist općine u Beču u kojoj je živio, potpuno ignorišući činjenicu da je Tofa bio socijalno osiguran i dovoljno materijalno situiran da plati i tri medicinske ekipe u slučaju ta-kve potrebe. I naravno, potpuno zanemarujući činjenicu da bi za njega bilo najkorisnije da ostavi iza sebe neki vakuf, neko trajno dobro od kojeg bi mu pristizali sevapi dok god taj vakuf opstoji.

Sa velikom dozom gorčine zbog saznanja šta su spremni uraditi neki ljudi, moram vas obavjesititi da se udruženje “Mla-di muslimani” u narednom periodu mora boriti da sačuva ovaj vakuf jer su se sada pojavile neke osobe sa vrlo sumnjivim “te-stamentom” napravljenim navodno 40 dana prije Tofine smrti kojim osporavaju ovo što je navedeno u knjizi, a što je, ponav-ljam još jednom, u potpunosti potvrđeno od njegove strane. Vjerujemo da ćemo uz Allahovu pomoć uspjeti u otkrivanju istine o kojoj će naša javnost morati da sazna.

DR. SC. SULEJMAN ČAMDŽIĆ:

Moram reći i to da mi je žao što se ova knjiga nije pojavila ba-rem pola godine ranije. Govorim to zato, što znam koliko je teufik želio da je vidi. Ali, tu smo gdje smo, pa krenimo redom. Teufik Velagić, rođen je 28. januara 1925. godine u Blagaju kod Mostara, u mahali poznatoj kao Velagićevina. Tu je nekoliko kuća begova Velagića, izgrađenih u stilu nekadašnje bosanske arhitekture.

U Mostaru završava gimnaziju. U školskim knjigama čita da u ondašnjoj državi žive tri naroda: Srbi, Hrvati i Slovenci. On će upitati oca: “Babo, ko smo mi, jesmo li Srbi, Hrvati ili Slovenci?” Otac će mu odgovoriti: “Moj sine, mi smo elhamdullilah Musli-mani. Šta će ti drugo. A kad sam ja bio tako kao ti, ovdje nije bilo ni Srba ni Hrvata. Bili smo Rišćani, Latini. Tako su se zvali. To je

DŽEMATSKE AKTIVNOSTI

BILTEN 15318

sve sad nanovo, unazad sto godina.” On nije zadovoljan očevim odgovorom. Nastavlja tragati, pa će dospjeti do organizacije “Mladi Muslimani”, kojoj se priključuje.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata upisuje se u Sarajevu u VIŠT (Viša islamska šerijatska teološka škola) koja se nalazila u istoj zgradi gdje je danas Fakultet islamskih nauka u Sarajevu. On to čini samo zato, da bi izbjegao ići u NDH vojsku.

Parizani ulaze u Sarajevo 6. aprila 1945. godine i proglaša-vaju mobilizaciju pa ga mobiliziraju 16.aprila 1945.godine. Istog dana mobiliziraju i mene, ali mi se još ne poznajemo. One će s vojskom krenuti prema zapadu, prema Karlovcu, a ja prema ju-gu, prem Mostaru. Teufik će ostati u Jugoslavenskoj vojsci do 16. aprila 1947. godine, kad će biti otpušten.

U jesen 1947. godine, dolazi u Zagreb i upsuje se na Poljopri-vredni fakultet, na isti fakultet na kome sam ja već godinu dana. Tada se upoznajemo, tu počinje naše prijateljstvo i bliskost, ko-ja će trajati do njegove smrti 19. novembra 2013. godine, oko 65 godina. Kroz sve to vrijeme mi smo bili nekad fizički bliže, nekad dalje, ali smo mislima uvijek bili blizu i mogli smo računati jedna na drugog.

U Zagrebu je već postojala mala grupa ilegalno organizi-ranih pripadnika organizacije “Mladi Muslimani”, prihvatamo i njega i druge koji su došli na studije. Uzajamno se pomažemo oko smještaja, ishrane i drugog. Ali njega hapse 15. aprila 1949. godine. Poslije povratka s džume, čekaju ga u stanu u kome je stanovao. Odvode ga u Sarajevo. Poslije provedenog istražnog postupka u Sarajevu, izvode ga na sud u našoj Glavnoj grupi u avgustu 1949. godine i osude na 15 godina robije s prinudnim radom. Nakon pravomoćne presude, odvode ga u Stolac, gdje je u to vrijeme bila kazniona. U svom pismu on opisuje taj put kao događaj koji mu se urezao u sjećanje. Opisuje boravak i rad u Stolcu.

Posebno spominje “Staklaru”. Bila je to mala samica, u kojoj se ne možeš ispraviti. U nu bi zatvarali prekršitelje kućnog re-da. U Stolcu će ostati kraće vrijeme, jer će doći do rasformiranja tog zatvora. Iz Stolca brojne zatvorenike će dovesti u KPD (Ka-zneno popravni dom) u Zenici, među ostalim i njega.

Kako sam ja već tu, mi ćemo se ondje naći ponovo u blizini, ali smo vrlo kratko bili zajedno i to u jednoj izolaciji. Kasnije će on biti u dvici (soba 2) u izolaciji s drugom grupom “Mladi Mu-slimani”. Bilo ih je destak u toj manjoj sobi. Pošto su bili sigurni da među njima nema doušnika (cinkera ) on je to iskoristio i na-pisao jedno veće pismo, koje je uspio proturiti vani. To pismo je podloga ove knjige o kojoj danas govorimo. Zadaća toga pisma je bila prvo, da upozna našu rodbinu i prijatelje, a po mogućnosti i širu javnost o uvjetima u kojim smo živjeli u to vrijeme.

To pismo je donekle ispunilo onuz prvu zadaću, a onu drugu nije, jer su oni koji su ga primili, ocijenili da bi bilo isuviše rizično objaviti ga. Ako bi se uopće našao neko ko bi to htio i smio uči-niti. Za njegovo pismo moglo bi se reći da pokazuje priličnu zre-lost, kako reče jedan od recenzenata, kad govori o društvenim i privrednim prilikama u Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini koja je u fokusu njegova interesa.

Evo dijela onoga što Teufik piše u svom pismu iz zatvora o stanju i uvjetima u kojima smo u to vrijeme živjeli u Kazneno popravnom domu u Zenici, navodim:

“A sada o 1951. godini koja je bila upravo užasna. Nitko nije mogao pretpostaviti tako nešto. Naime, u jesen 1950. godine ovdje došao za pomoćnika upravnika Jure Bilić, iz Doboja ro-dom, valjda obućar po zanimanju. Vitak, uspravan, otsječenih pokreta, lica stvorenog za svoju krvničku ulogu, nije skoro pri-mjećivao da postoji. Čak se o njemu lijepo govorilo.

To je bilo zatišje pred buru, pred jednu godinu inkvizicje GPU-a. A najednom, početkom januara 51. godine, pred jednom grupom amnestiranih govori, a to se prenosi razglasnom sta-nicom po sobama kaznione. Bilo je poslije večere. Energičnim, punog prijetnje, glasom govori, ne o njima i njihovom budućem životu na slobodi, već o onima koji ostaju i onom što ih čeka. Naime, uglavnom se zadržao na spominjanju križara, četnika i nas ml.musl. To su tri vrste kažnjenika najbrojnijih i najotporni-jih. Najavio je težak pritisak, i to duhovni i fizički. Po osbama su ljudi sleđeni. Zebnja od najavljenog je ispunila svakog i posljed-njeg robijaša. Nije se znalo ništa konkretnog, osim da će biti 3 kategorije. Prošlo je nekoliko dana. Bio sam u knjigovodstvu, pa sam načuo od jednog da nas iz kancelarije neće dirati. A i mnogi drugi su ipak ljepše gledali na sprovođenje onog što se najavilo. Računali su da je to bilo dobrim dijelom prijetnja. A onda, dođe 14.1. nezaboravan dan. Upravo podne. Dolazi se u sobe na ru-čak. Sobne starješine prozivaju i naređuju pakovanje te izlazak pred glavnu zgradu. Komešanje, žurba, nervoza, strah. Prozi-vani se stroje. Jure sa ostalim šeta, nadgleda i šuti. Dovoljno ga je bilo pogledati. Ili nam se tako učinilo? Ali, vidio sam ga prije par dana. Isti kao ranije. Rođen da radi ono što je radio Luburić. A onda iz glavno stroja izbacuje nas mlade muslimane. Zatim nekoliko svećenika te križara i drugih uglednih ljudi.

Mali stroj je krenuo u Staklaru. Čekale su prazne samice. Ali, mjesto da budemo sami, zbio je u ćelije po 14-16 ljudi sa svim našim stvarima. Glavni stroj je otišao u prvi odjel, u poseb-ni hodnik, gdje su isto tako zbijeni. U jednoj sobi bilib samo mi mladi muslimani sa jednim cinkerom, u drugoj svećenici u tre-ćoj križari.

Bilo je i još nekih drugih. Evo sastrava moje ćelije: Ja (Teufik Velagić), Tarik (Muftić), Salih (Behmen), (Sulejman) Sule Čamd-žić, Maho Jarebica, Resić Idriz, Hamzalija Hundur, Behram Mu-stafa /živi u Banja Luci/, Akvić Husnija /iz Zenice/, Tokić Safet /iz Gračanice, m.p. iz Gradačca/, Hukić Abdurahman /iz Tuzle, bio u Kairu na El-Ahzaru i kada se vratio suđen za špijunažu/, Imo (Ismet Serdarević), Čukurija Mehmed /stariji čovjek, osu-đen jer je bio upravnik radiona u kaznioni prije ovih, prošle go-dine u bolnici umro od slabog srca, živio u Sarajevu/, te Haskić Salko iz Zenice /cinker ubačen/.

Obiđe nas Jure sa Habibovićem /ime sam mu zaboravio/. Gleda nas s najvećom mržnjom i poče da utjeruje strah i da na-javljuje masu golgota. “Htjeli ste rat, evo vam rat, htjeli ste bor-bu, mi je prihvaćamo. Znamo da ste čvrsti, ali i mi smo i mi ćemo pobijediti”, to su bile sažete njegove misli koje je redom ponav-ljao po ćelijama izolacije. Imali smo osjećaj da smo kandidati za Šesti odjel /metak u čelo/. Ja sam nešto malo namirisao što se

DŽEMATSKE AKTIVNOSTI

LIPANJ 2014. 19

sve hoće. Naime, Kasim Hadžić mi je pričao, prije nego je pušten, da su od njega tražili da pred kažnjenicima istupi i samokritički /čitaj: bijedno pokajnički/ dade osvrt na svoju prošlost, što bi bila kao neka rehabilitacija i znak da “može izići među pošteni i slo-bodni narod”. On je to nekako izvrdao. Pretpostavljao sam da je cilj novog vala terora da i moralno uništi što više političkih pro-tivnika robijaša, ali mi se sve mutilo od pretpostavki o sredstvi-ma pri radu na tome. Dani koji su dolazili donosili su odgovore. Svi smo počeli moliti Boga za snagu, a i za smrt, samo da ne pokleknemo moralno. Imali smo pred očima sudbinu ibeovaca i metoda kojim su se služili pri uništavanju njih. Uistinu, repriza iz Centralnog je počela. Dali su nam dopisnice da se javimo kuća-ma i da ih obavijestimo o zabrani paketa, pisama i razgovora u roku od dva mjeseca. Svi smo morali pisati jednako. Počeli smo sa: “Živ sam i zdrav”, i još 2-3 reda.

To je djelovalo kao grom na naše porodice. Tako su se javljali vojnici iz prve linije Prvog svjetskog rata. Mi nismo bili nimalo u boljem položaju. Zavidjeli smo onima što se biju u Koreji. De-žurni milicioneri su nili nesnosni u svom postupku, od bestidnih psovki do vezanja da ruke krvare za najmanju sitnicu. Jedan od njih jednom stoji pred nama, drži čekić i prijeti uz psovku: “Oči ću vam vaditi s ovim.” I pokazuje čekić. Uistinu bi on to i učinio da su mu to rekli. Počeli smo raditi u tri smjeneu polirnici, maloj ra-dionici sa pet elektro motora. Mesingane predmete smo obra-đivali, zrak pun prašine mesinga, radiona hermetički zatvorena. Kad prolazimo krugom, svi robjaši moraju stati i okreenuti se od nas ma gdje se zatekli u susretu. Da bi im više radili smo tri mjeseca u noćnoj smjeni. Istina, Ja i Behram smo jedini ostali do kraja u ovoj izolaciji koja je radila /sedam i pol mjeseci/. Ostali si imali druge sudbine. Čućeš i to. A hrana? Kruh 34 dkg. kukuruze, /a bilo je ponekad i 17 deka/, supa; voda od obarenog graha bez traga masnoće, samo osljena. Grah se osjećao po mirisu, boji vode i po 5-6 oljupnih zrnevlja. A onda su nam oduzeli poste-ljinu, hranu i sve druge stvari, skinuli sa nas sve osim par veša i robijska odijela. Ostale su samo kašike i porcija, koje uopće ni-smo prali. Ujutro kafa, bili smo sretni ako je nekad bila gusta da jedemo talog. To je bio januar, trebaš znati. Za malo da nam ne skidoše prozore. Sreća, nije bila vrlo jaka zima, nije bilo snijega. Parno grijanje: dva puta na dan po jedan sat. Od pretijesne so-be, najedanput smo se zbili na golom podu u polovicu / da nam bude toplije/.

A izolacija u Prvom odjeljenju. U njoj je bio samo Eso (Kara-beg) i Mustafa Hadžiosmanović. Slučajno su ih predvidjeli. Bi-lo im je nešto lakše. Radili su i oni u bravariji u tri mjene, trpjeli maltretiranje i prijetnje te gladovanje.

Do 2-3 dana iza našeg izoliranja dovedni su u staklaru Mehmed Arapčić i Omer Behmen, te Mutapčić Muhamed i Na-kičević Omer /iz Tuzle/. Oni su otišli na kat, u samice, skinuti, osim veša i odijela. Nekima su skinuli prozore, a Tokić Safetu /koji je od nas otišao u samicu poslije saslušanja/, Mutapčiću i Arapčiću je to trajalo skoro dva mjeseca. Kažu da uopće nisu spavali. Samo hodali od zida do zida, dan noć, dan noć, i da ih je to spasilo. Jedino bi se pružili leđima uz parne cijevi na pod kad bi one grijale dva puta dnevno, a ledni zrak s prozora bi ih u isto vrijeme ledio. Tada bi se po malo zaveli u san. Kod Toki-ća do smrti ostaju tragovi na leđima od mase prišteva. U snu bi se naslonio na vrele cijevi, opržio se, probudio se, i nastavio

ležati, i to se opet ponavljalo. Skakao je prišt na prištu. To me podsjeća na priču kako je Luburić peglao žive ljude, jedino ovdje je čovjek doveden samu stanje da sebe prži. Kada su se Tokić i Arapčić sastali na kraju dva mjeseca u jednoj ćeliji nisu se po-znali odmah, a to su najbolji prijatelji iz medresanskih klupa. Bili su kao oveti, samo lješine. Slične sudbine su imali i ostale vrste kažnjenika.

Za Dan Republike /Socijalističke Federativne Republike Jugo-slavije/ 29. novembra 1958. godine, otpuštaju veću grupu “Mladih Musliman” koji su bili osuđeni na veće vremenske kazne, među njima i njega /Teufika Velagića/ i mene. Obojica smo približno istovremeno uhapšeni, a evo istovremeno i izlazimo. Izdržali smo po devet i pol godina zatvora. On mjesec dana više nego ja.

Teufik nastavlja studij, sljedeće 1959. godine. Ja ne mogu, jer moram pola godine u vojsku. Diplomirao je u ljeto 1962. godine. Čim je dobio diplomu odlazi /bježi/ pješice preko brda kod Ma-ribora u Austriju. To putovanje od Maribora preko granice traje dva dana i dvije nboći, jer se On preko dana skrivao u grmlju, a noću hodao. Prethodno je prostudirao karete tog područja do kojih je mogao doći. Granicu je prekoračio u zoru 2. jula 1962. godine kod kamena na kome je bila oznaka VII. 132 s obje stra-ne. Često je spominjao broj tog kamena.

Spustio se niz vinograd u Spielfeld, našao policijsku stanicu i rekao im je tko je. Slijedila je procedura prihvata, koja je išla relativno brzo. U tome je imao pomoć dr. Smaila Balića, kome-se javio. Kod ispunjavanja podataka o njemu, na pitanje austrij-skog policajca o narodnosti, Teufik odgovara, da je Bošnjak. Podsječam da je to bilo prije pedest godina kad se to uondaš-njoj javnosti njije ni spominjalo.

Prvo radi u filcfabrici kao radnik, ali tu neće dugo ostati. Ubr-zo dobija mjesto u izbjegličkom logoru u Treiskirchenu u blizini Beča. Tu će ostati do odlaska u penziju. U beču surađuje sa dr. Smailom Balićem na formiranju i radu “Muslimanske socijalne službe” čiji je zadatak pomaganje onima koji su se tamo našli, a kojima je pomoć potrebna.

Još za vrijeme bivše države, jedna njegova rodica iz Mosta-ra, zamolila ga je da pomogne njezinom sinu oko zaposlenja u Beču u Austriji, jer je dole dulje vrijeme bez posla. Ne sluteći ništa loše, on je tog čovjeka primio u svoj stan. Izdržavao ga, pomagao mu oko traženja bez posla, plaćao mu tečaj za učenje Njemačkog jezika. Sve je to trajalo nekoliko godina. Ali, kad se poslije demokratskih izbora pojavila knjiga “Čuvari Jugoslavije”, kojoj su navedena imena suradnika i agenata UDB-e, on će u toj knjizi naći ime tog čovjeka. Razmije se, da je bio iznenađen, ali mu nikada ništa nije progovorio i nikada mu nije odbio pozdrav, ako bi se sreli. Preko tog čovjeka UDB-a je praktično mogla znati sve onjemu, šta on ruča, tko mu dolazi, s kim kontakti-ra... u svom političkom radu o emigraciji on nije sve htio, koli-ko znam, nikakvog kontakta imati s tadašnjom ekstremnom emigracijom. On je bio orijentiran na demokratsku nemigraci-ju – Liberalnu internacionalu. Možda ga zbog toga UDB-a nije smatrala opasnim, pa nije ništa činila da mu ugrožava život.

Čitav život smo na neki način održavali kontakte. Čim sam dobio pasoš i izašao iz zemlje, potražio sam ga. Nije prihvaćao

DŽEMATSKE AKTIVNOSTI

BILTEN 15320

ponude da ide u neku daleku zemlju. Govorio im je, da želi biti blizu domovine i tu je i ostao.

Pred raspad Jugoslavije, pita me telefonom, može li doći. Odgovoram da mi se čini da su stvari krenule tako da bi mogao doći. Došao je avionom. Dočekao sam ga na zagrebačkom ae-rodromu. Kad je prošao carinsku kontrolu i izašao, zagrlili smo se. Malo je šutio. Vidio sam mu suze u očima. Prvo što je rekao, bilo je: “Mislio sam da više nikada neće doći.”

U posljednjih dvadestak godina vrlo smo intenzivno komu-nicirali, pismima, telefonom, a i međusobnim posjetama, bilo da je on dolazio nama ovdje u Zagreb, ili smo supruga i ja išli kod njega u Beč. U tim susretima vodili smo beskrajne razgo-vore o svemu i svačemu, ali u razgovorima uvijek je u centru bila Bosna i Hercegovina.

Poslije demokratskih promjena u bivšoj državi, Teufik se aktivno uključuje u politički život, a uratu je jako puno radio da osigura što više i što bolju pomoć Bosni i Hercegovini. Često je koristio UN i njihove avione da bi išao u Sarajevo. Sjećam se da je jedan put išao pješice preko Igmana dok još nije bilo tunela. Za sve što je činio, za sebe nije tražio ništa. Bio je istinski do-moljub.

Dr. SC. ZLATKO HASANBEGOVIĆ:

Knjiga koju večeras predstavljamo vrijedan je dokumen-tarni prilog boljem poznavanju okolnosti u kojima je nastala i djelovala organizacija “Mladi muslimani” o kojoj kritička hi-storiografija sve do danas još uvijek nije izrekla cjelovitu i ne-pristranu ocjenu. Glavni razlog za to je sama narav te skupine koja je djelovala više kao kružok mladih ljudi povezanih odre-đenom slikom islama, a manje kao jasno ustrojena organiza-cija s konkretnim političko-nacionalnim ili ideološkim ciljem. Narav i dosezi mladomuslimanskog okupljanja do komunistič-ke likvidacije u montiranom sudskom postupku 1949. bitno su određeni širim okolnostima u kojima je ova skupina djelovala. Protekom vremena, društvenim promjenama i komunističkim preoblikovanjem tradicionalnog muslimanskog društva u Bo-sni i Hercegovini te stvaranjem jakih režimskih upori