ISLAMSKA MISAO misao 6.pdfočuvanja i afirmacije hanefijske pravne škole, koja ima najveći broj pripadnika među današnjim muslimanima u svijetu. I muslimani ovih naših balkanskih

ISLAMSKA MISAOOsnivač i izdavač: Fakultet za islamske studije Novi PazarZa izdavača: Prof.dr.hfz.AlmirPramenkovićGlavni urednik: Prof.dr.hfz.AlmirPramenkovićPomoćnik urednika: Doc.dr.HajrudinBalićRedakcija: Prof. dr. Sulejman Topoljak, prof. dr. ŠefikKurdić,prof.dr. IsmailPalić,prof.dr.DžemaludinLatić,prof.dr.MetinIzeti,doc.dr.SaminaDazdarević,mr.MisalaPramenkovićŠerijatski recenzent: Doc.dr.EnverGicić Tehnički urednik: SenadRedžepovićLektor: MahmutSuljovićŠtampa: El-Kelimeh, BeogradTiraž: 500 primjerakaAdresa redakcije: Fakultet za islamske studije, ul.RifataBurdževića1, 36300 Novi Pazar

CIP - Katalogizacija u publikacijiNarodna biblioteka Srbije, Beograd

378:28

ISLAMSKA misao : godišnjak Fakulteta za islamske studijeu Novom Pazaru / glavni urednik Almir Pramenković . - 2007, br.1 - . Novi Pazar (Gradski trg) : Fakultetza islamske studije, 2007- (Beograd : El-Kelimeh). -24 cm

GodišnjeISSN 1452-9580 = Islamska misao (Novi Pazar)COBISS.SR-ID 141771532

Štampanje ovog broja pomogla jeKancelarija za vjerska pitanja Republike Srbije

ISLAMSKA MISAO

Godišnjak Fakulteta za islamske studije Novi Pazar

6

SADRŽAJ

MUFESSIR ABU BAKR AR-RAZI AL-DŽASSAS, NJEGOVO NAUČNI UGLED I MJESTO MEĐU PRIPADNICIMA HANEFIJSKE ŠKOLE �� 7

ULOGA I DOPRINOS IBN KESIRA U RAZVOJU I AFIRMACIJI KUR’ANSKE MISLI �� 31

KELAM – ALLAHOV VJEČNI GOVOR �� 45

EHLISUNNETSKA INTERPRETACIJA �� 45

MUSLIMS AND CHRISTIANS IN THE BALKANS – HISTORICAL ASPECT AND CONTEMPRORY CHALLEGES �� 65

POZICIJA I ULOGA ARHITEKTURE U OKVIRIMA ISLAMSKE UMJETNOSTI �� 79

PROLEGOMENA ZA JEDNU MOGUĆU FILOZOFIJU ŽIVOTA �� 103

ODNOS MEDIJA U SRBIJI PREMA ISLAMU I ISLAMSKOJ ZAJEDNICI �� 175

GENERALNA PRAVNA NAČELA U ŠERIJATSKOM PRAVU �� 213

ISLAMSKA MISAO • 2012 • BROJ 64

SADRŽAJISLAMSKA MISAO • NOVI PAZAR, 2012 • BROJ 6

UPOTREBA METAFORE U JEZIKU ŠTAMPANIH MEDIJA �� 251

REFLEKSIJE KANONA LEKE DUKAĐINIJA NA OBIČAJE I KULTURU BOŠNJAKA U ROŽAJAMA �� 279

VRIJEDNOST I ZAŠTITA LJUDSKOG ŽIVOTA U ISLAMSKOM I POZITIVNOM PRAVU �� 301

TRŽISTE POTPUNE (SAVRŠENE) KONKURENCIJE �� 317

DOPRINOS VAKUFA ODGOJNO-OBRAZOVNOM RADU �� 343

ISLAM U EVROPI – IZAZOVI I PRESPEKTIVE* �� 371

ISLAMSKA MISAO • 2012 • BROJ 6 5

PROF. DR. SAFVET HALILOVIĆ

MUFESSIR ABU BAKR AR-RAZI AL-

DŽASSAS, NJEGOVO NAUČNI UGLED

I MJESTO MEĐU PRIPADNICIMA

HANEFIJSKE ŠKOLE


UVOD

Abu Bakr ar-Razi al-Džassas spada među istaknute islamske učenjake. Živio je u 4. hidžretskom stoljeću, tj. 10. Stoljeću po gregorijanskom kalendaru. Rođen je

305. a umro 370. godine po Hidžri (odgovara 917-980. godina po Isau, a.s.).

Autor je brojnih djela, a najpoznatiji je po svom tefsiru (komentaru Kur’ana), koji je naslovljen sa Akham al-Qur’an (Propisi Kur’ana), u kojem je prokomentirao Kur’an časni s posebnim osvrtom na ajete koji se tiču propisa (al-ahkam), shodno metodologiji hanefijske pravne škole (mezeheba). To njegovo djelo je, zapravo, jedini kompletni tefsir takve vrste, koji je ostao sačuvan u okrilju hanefijskog mezheba.

Svojom erudicijom i naučnim dignitetom imam Al-Džassas je nadišao granice vremena u kojem je živio jer se njegova djela, i danas, nakon više od hiljadu godina poslije njegove smrti, smatraju izuzetno važnom literaturom u više islamskih znanstvenih disciplina, posebno u području tefsira (tumačenja Kur’ana), fikha – šerijatskog prava i njegove teorije (usul al-fiqh). Zapravo, posebno važne zasluge ovom svestranom učenjaku pripadaju u domenu očuvanja i afirmacije hanefijske pravne škole, koja ima najveći broj pripadnika među današnjim muslimanima u svijetu. I muslimani ovih naših balkanskih i istočnoevropskih područja su također baštinici i sljedbenici hanefijskoga mezheba.

U ovom radu se razmatra naučnički ugled ovog istaknutog



islamskog učenjaka, kao i mjesto koje mu pripada u klasifikacijama učenjaka hanefijske pravne škole.

AL-DŽASSASOV NAUČNI UGLED

Al-Džassas je imao zavidan ugled među vodećim učenjacima uopće, a posebno među ulemom hanefijskoga pravnog učenja (mezheba). Dokaz tome su riječi učenjaka historičara kojim su ga opisivali. Dobio je nekoliko nadimaka i priimenaka, kojima se izradžavaju atributi kakvi se daju samo najuglednijim učenjacima.

Istaknuti historičar i biograf Šemsuddin az-Zahabi (umro 748/1374) za njega je rekao da je “prvak, erudit, muftija i muddžtehid, učenjak Iraka, Ahmad ibn ‘Ali ar-Razi al-Hanafi, autor brojnih spisa.”1 Ovo svjedočenje je samo za sebe dovoljno da dočara razinu Al-Džassasovoga naučničkog ugleda s obzirom na činjenicu da je njegov akter, tj. Az-Zahabi, bio pouzdan, kritičan, dalekovid i precizan historičar, koji je strogo vagao riječi korišćene prilikom opisivanja učenjaka. On je ubrojao Al-Džassasa među velike znalce hadiske nauke, o kojima je sastavio bibliografski leksikon pod naslovom Tazkira al-huffaz. Uz to je za njega, u enciklopedijskom djelu Tarih al-islam, ustvrdio da je iznimno dobro znao hadis i njegove discipline, rekavši: “Njegova pisana djela dokazuju da je napamet naučio veoma mnogo hadisa i iznimno dobro ih razumijevao.”2

Tu su i brojna druga svjedočenja velikih islamskih učenjaka, koja govore o opsegu Al-Džassasovoga naučničkog ugleda. Ono što može biti posebno zanimljivo jeste to što se svjedočenja ne svode na učenjake koji su dolazili nakon vremena u kojem je živio Al-Džassas,

1 Az-Zahabi, Siyar a’lam an-nubala’, XVI, str. 340.2 Vidjeti: Tazkira al-huffaz, III, str. 959; Tarih al-islam, str. 342.

MUFESSIR ABU BAKR AR-RAZI AL-DŽASSAS


već možemo naći i njegove savremenike koji mu svjedoče naučnički ugled, ponekad uprkos razilaženju u pogledu slijeđenja pravne škole, koje je među savremenicima znalo biti razlog međusobnih netrpeljivosti i zavisti. Tako je, npr., imam Al-Abhari (umro 375/985), prvak malikijskoga pravnog naučavanja u svoje vrijeme, poznat po krutoj privrženosti svome mezhebu, kad je Al-Džassasa preporučivao halifi za položaj vrhovnoga kadije, obrazložio je taj prijedlog riječima: “Njega vam preporučujem jer mu ja ne poznajem ravnoga.”

Al-Kasani (umro 585/1191)3 Al-Džassasa naziva “dokazom islama (hudžddžat al-islam).”4 Ibn as-Salah5 je, pak, rekao: “Ar-Razi je istinski prvak.”6 Amir Katib al-Ittiqani al-Farabi (umro 758/1356)7 opisao ga je kazavši da je on “Al-Džassas prvak, veliki irački učenjak, najvišeg ranga, najbolje klase po znanju i odgoju, autor brojnih djela o naučnim osnovama i granama.”8

3 Abu Bakr ibn Masùd al-Kasani, iz Halepa – fakih hanefijskog naučavanja. Poznata djela su mu: Bada’i` al-sana’i` fi tartib aš-šara’i`; As-Sultan al-mubin fi usul ad-din (vidjeti: Al-A`lam, II, str. 70).4 Al-Kasani, Bada’i` al-sana’i`, IV, str. 296. 5 Ùsman ibn Àbdurrahman ibn Ùsman Abu Ùmar al-Kurdi, poznat kao Ibn as-Salah – veliki znalac tefsirskih, hadiskih i pravnih nauka. Boravio je u raznim kulturnim centrima u svojstvu učitelja, muftije i spisatelja. Napisao je: Kitab ma`rifa anwa` ìlm al-hadis (poznatije kao Muqaddima Ibn as-Salah); Al-Fatawa; Tabaqat al-fuqaha’ aš-Šafiìyya; Adab al-mufti wa al-mustafti i druga djela (vidjeti: Al-A`lam, IV, str. 207). 6 Ibn al-Salah, Al-Fatawa, str. 33. (Zabilježeno u IV dijelu enciklopedijskog djela Al-Rasa’il al-muniriyya).7 Amir Katib ibn Amir ‘Umar ibn Amir Gazi al-Ittiqani al-Farabi – fakih hanefijskog naučavanja, nazivan i Abu Hanifa. Poznato djelo mu je komentar na Al-Hidayu, naslovljeno Gayat al-bayan (vidjeti: Ad-Durar al-kamina, I, str. 414; Al-Fawa’id al-bahiyya, str. 50; Al-A`lam, II, str. 14). 8 Amir Katib al-Ittiqani al-Farabi, Gaya al-bayan, rukopis br. 45/B; Uvod kritičkom



Poznati učenjak iz područja hadiskih i drugih islamskih nauka u 14. hidžretskom stoljeću Muhammad Zahid al-Kawsari (umro 1371/1951)9 o Al-Džassasu se veoma pohvalno izrazio, kazavši: “Hafiz i prvak, Al-Džassas, bio je vodeći učenjak u fikhu i hadisu. Veoma uspješno se pozivao na hadise koje su sabrali Abu Dawud, Ibn Abu Šayba, Abdurrazzaq, Al-Tayalisi, sjećajući se iz lanca predanja onog šta poželi, o temi koju poželi. Njegovo je djelo Al-Fusul fi al-usul. Njegovi su i komentari na At-Tahawijevo djelo Al-Muhtasar i Aš-Šaybanijevo djelo Al-Džami’ al-kabir. Njegova knjiga Ahkam al-Qur’an je djelo koje dokazuje autorovu nedostižnu zrelost i kompetentnost u području poznavanja prenosilaca tradicije, što naročito dolazi do izražaja kada je riječ o iznošenju argumenata u pitanjima gdje dolazi do razilaženja.”10

Historijska i biografijska literatura je krcata riječima kojima se Al-Džassas opisuje po zrelosti i izvrsnosti u raznim islamskim naukama, naročito u fikhu, usulu, tefsiru i hadisu,11 što je bilo razlog

izdanju II dijela Al-Džassasovog komentara na Al-Tahawijev Al-Muktasar, str. 53. (doktorska disertacija Sa’ida Muhammada Baktaša, Centralna biblioteka Univerziteta Umm al-Qura, Mekka, br. 1924).9 Muhammad Zahid ibn al-Hasan ibn ‘Ali al-Kawsari – fakih hanefijskog naučavanja, čerkeškog porijekla. Izučavao je hadis, književnost i genealogiju. Bio je član Vrhovnog vjerskog vijeća u osmanliskoj državi, u posljednjim godinama njenog postojanja. Nakon Ataturkovog prevrata bio je zlostavljan, zbog čega je 1341.h/1922. godine iz Turske odselio u Aleksandriju (Egipat). Jedno vrijeme se premještao između Egipta i Sirije. Nakon toga se nastanio u Kairu, gdje je i umro. Napisao je mnogobrojna djela (vidjeti: Maqalat al-Kawsari, str. 5-77; Al-A`lam, VI, str. 129).10 Vidjeti: Al-Hafiz al-Zayla’i, Nasb al-raya, Al-Kawsarijev Uvod, str. 44.11 Zato možemo vidjeti da ga autori klasifikacijskih djela ubrajaju među aktere različitih nauka. Biografije o njemu, svrstavajući ga među aktere različitih nauka, napisali su: Aš-Širazi, Tabaqat al-fuqaha’, str. 144; Al-Maragi, Tabaqat al-usuliyyin, I, str. 203-205; Az-Zahabi, Tazkira al-huffaz, III, 959; Ad-Dawudi, Tabaqat al-mufassirin, str. 55; Az-Zahabi, At-Tafsir wa al-mufassirun, II, str. 438, koji kaè da je



da mu tragaoci za znanjem i zaljubljenici u nauku hrle sa svih strana da uče vođeni njegovim umijećem. U tom smislu je dosta zapisano u brojnim izvorima, a mi ćemo navesti sljedeće:

U djelu Al-Bidaya wa an-nihaya stoji da je Al-Džassas “fakih, prvak Abu Hanifinog naučavanja, vodeća ličnost hanefijske škole, kojoj su tragaoci za naukom dolazili sa svih strana.”12 U Al-Muntazamu se kaže da je “fakih, najveći autoritet svog vremena, poznat po povučenosti i pobožnosti. U mladosti je došao u Bagdad i fikh izučavao kod Abu al-Hasana al-Karhija. Fikh je trajno izučavao dok u njemu nije dostigao primat, po osnovu kojeg su mnogi dolazili da pred njim uče.” Gotovo isti tekst je zapisan i u djelu Tarih Bagdad�13

U djelu Kata’ib a’lam al-ahyar opisan je kao “prvak Abu Hanifinog pravnog naučavanja, koji je u Bagdadu imao katedru za redovnu nastavu a ljudi željni znanja mu dolazili.”14 U djelu Sullam al-wusul piše: “Bio je fakih erudit, s kojim se završavalo liderstvo hanefijskog učenja u Bagdadu, kojem su dolazili budući fakihi.”15

U djelu Al-’Ibar fi habar man gabar nalazimo: “(…)rvak hanefijskog naučavanja, kojem je pripadalo liderstvo hanefijskog učenja, poznat po povučenosti i odanosti vjeri.”16

Al-Džassas bio “jedan od najboljih i najznamenitijih učenjaka.” 12 Ibn Kasir, Al-Bidaya wa an-nihaya, XI, str. 297.13 Abu al-Fath ibn al-Džawzi, Al-Muntazam fi tarih al-umam wa al-muluk, XIV, str. 277; Al-Katib al-Bagdadi, Tarih Bagdad, IV, str. 314; Abdulqadir al-Quraši, Al-Džawahir al-mudiyya fi tabaqat al-hanafiyya, I, str. 220, 223. Sasvim isti tekst donosi i Taqqiyyuddin at-Tamimi, At-Tabaqat al-saniyya, I, str. 447-449. 14 Mahmud al-Kafwi, Kata’ib a’lam al-ahyar, list br. 143. Rukopis, Dar al-kutub br. 1965. 15 Hadži Kalifa, Sullam al-wusul ila tabaqat al-fuhul, list br. 108. Rukopis, Dar al-kutub, br. 52.16 Al-Rahabi, Al-Ìbar fi kabar man gabar, II, str. 133-134.



U djelu Al-Džawahir al-mudiyya piše: “znameniti prvak, poznat kao Al-Džassas (…), držao je u Bagdadu katedru za redovnu nastavu, dolazili su mu polaznici nastave iz svih krajeva.”17

U Al-Ittiqanijevom komentaru At-Tahawijevog djela Al-Muhtasar stoji: “prvak nenadmašan u islamskim naukama. Ima djelo kakvom ravno nije napisano do našeg zemana, niti će biti sve do Sudnjega dana.18 Ko ga zaobiđe, zaobišao je ono što mu nesumnjivo treba, a kome do ruku dođe, ne treba mu ništa drugo.

Nedostidžni učenjak i pregalac,

bez sebi ravnog druga,

Ar-Razi,

dostojan priznanja i zasluga�19

U djelu Al-Kamil se navodi: “Ahmad ibn ‘Ali ar-Razi, prvak među fakihima hanefijskog naučavanja u svoje vrijeme.”,20 a u djelu Tabaqat al-fuqaha’ se spominje sljedeće: “S njim se završava liderstvo hanefijskog naučavanja u Bagdadu. Pred njim su učili drugi akteri ovoga pravnog učenja.”21

Djelo Taradžim ar-ridžal bilježi: “Ni prije ni poslije njega nije bilo učenjaka tako pobožnoga, povučenoga i predanog pisanju.”,22

17 Abdulqadir al-Quraši, Al-Džawahir al-mudiyya…, I, str. 220., 223. Istovjetno se kaè i u djelu Taqqiyyuddina at-Tamimija, At-Tabaqat al-saniyya, I, str. 477 i 479.18 Ako u ovom hvalospjevu i ima pretjerivanja, niko ne sumnja da mu je cilj da dočara razmjere ugleda koji je Al-Džassas uživao među učenjacima. 19 Ovako ga je opisao Al-Ittiqani al-Farabi na posljednjem listu svoga komentara na Al-Tahawijev Al-Muhtasar. Rukopis se čuva u biblioteci Suleymaniji u Istanbulu, pod brojem 717.20 Ibn al-Asir, Al-Kamil fi al-tarih, IX, str. 9.21 Aš-Širazi, Tabaqat al-fuqaha’, str. 144.22 Al-Džandari, Taradžim al-ridžal, str, 4.



dok Mu’džam al-mu’allifin nadopunjuje pa ističe da je on bio “fakih i muddžtehid. Za mladosti je došao u Bagdad, tu učio, obogatio se znanjem i nastavu držao mnogim istaknutim pravnicima (fakihima).”23

Sve ove riječi, nesumnjivo, potvrđuju zavidan naučnički rang koji je bio dostigao ovaj učenjak. Ugled je krunisao time što je držao katedru koja je ostala iza učitelja, dotadašnjeg prvaka hanefijskoga pravnog naučavanja Abu al-Hasana al-Karhija, preuzevši je nakon povratka iz Nejsabura, te vodeći je, uz davanje fetvi, bez konkurencije u tome.24

Onaj ko pažljivo čita djelo Ahkam al-Qur’an odmah će primijetiti širinu Al-Džassasove naobrazbe i njegovog naučničkog ugleda budući da ni ovo djelo nije isključivo fikhskog karaktera. Premda fikh i njegove odredbe predstavljaju najvažnije teme Al-Džassas u sklopu istraživanja često dotakne i pitanja na osnovu kojih se možemo zadiviti širini njegovih uvida u različite nauke. Vidimo ga, primjerice, kako u vezi s nekim pitanjima koja se tiču mjeseca ramazana, ističe da mjesec (po hidžretskom kalendaru) ima trideset ili dvadeset devet dana, saglasno riječima Allahovog Poslanika: “Mjesec je dvadeset devet.” i Poslanikovim, s.a.v.s., riječima: “Mjesec je trideset.”25 Nakon toga, on dodaje: “Muslimanska zajednica je

23 Al-Kahhala, Mu`džam al-mu’allifin, II, str. 7.24 Vidjeti: Al-Adirnawi, Mahamm al-fuqaha’, Rukopis u Dar al-kutub, br. 8.524. To je jedini izvor u sklopu biografije Abu Àlija aš-Šašija, a navodi da je katedra bila predata Aš-Šašiju zbog paralize koja je pogodila Al-Karkija. U sklopu biografije Ad-Damaganija, Al-Adirnawi spominje da je Aš-Šaši s istim razlogom preuzeo i ovlasti muftije. Zapravo, njemu je ta čast pripala usljed Al-Džassasovog odsustvovanja, za boravka u Nejsaburu. Kad se Al-Džassas vratio u Bagdad, bez pogovora je preuzeo i katedru i dužnost muftije. 25 Prvi hadis se citira na brojnim mjestima u Al-Kutub at-tis’ah (devet poznatih hadiskih zbirki, oko 50 puta). U nekim prenošenjima(riwaya) umjesto tisùn wa



saglasna s potrebom da prihvati značenje ovog predanja, da mjesec ne izlazi iz okvira jednoga od dvaju navedenih brojeva, i da mjeseci na bazi kojih su doneseni propisi ne trebaju biti mimo definiranja po jednoj od dvije istaknute mogućnosti, bez uzimanja u obzir dvadeset devet dana i jednog dijela dana. Naime, manjak i višak s prebijanjima svojstveni su nemuslimanskim mjesecima, kao što su grčki mjeseci, među kojima ima i jedan mjesec s dvadeset osam dana i četvrt dana, a to je mjesec februar, koji u prijestupnoj godini ima dvadeset devet dana. Kod njih ima mjeseci koji broje trideset jedan dan i onih koji broje trideset dana. To nije tako s islamskim mjesecima.”26

Poznavanje ovakvih pojedinosti i detalja iz matematike i astronomije u 4. hidžretskom stoljeću (10. stoljeće po gregorijanskom kalendaru) ne može biti beznačajno, jer je to mogao znati samo neko ko je imao iznimno veliku želju da stalno proširuje znanje iz različitih nauka i umijeća. Al-Džassas i jeste dostojan da ga se shvati kao takav, jer je sav bio predan naučnom i kulturnom pokretu svog vremena. Ko bolje osmotri njegova djela i spise, pogotovo djelo Ahkam al-Qur’an, jasno će to uočiti budući da se nije zadovoljavao stjecanjem znanja na osnovama samo izvora pisanih na arapskom jeziku, već je fond proširio i na arapske prijevode literature sa drugih jezika, na šta je otvoreno ukazao u svome tefsirskom djelu.

Kad, primjerice, pristupa komentiranju riječi Uzvišenoga Allaha: …i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu (Al-Baqara, 102), navodi sadžetak povijesti Babilonaca, s njihovim iskrivljenim vjerovanjima ogrezlim u razne vidove magije (sihra), što govori o njegovome dobrom poznavanju povijesti uopće. Na kraju ovog komentara veli: “O vjerovanjima drevnih Babilonaca

ìšrun stoji tisàtun wa ìšrun. Drugi hadis citira Muslim u Sahihu, Kitab: As-Siyam, br. 1.805. te Ahmad u Al-Musnadu, br. 5.227.26 Ahkam al-Qur’an, I, str. 252.



koja smo spomenuli, magiji i vidovima opsjene čuli smo od ljudi dobro upućenih u to, a nešto smo pronašli i u knjigama koje su s nabatejskog prevedene na arapski jezik. Takva je jedna knjiga koja u cjelosti govori o toj magiji, njenim vrstama i oblicima.”27

AL-DŽASSASOVO MJESTO MEĐU UČENJACIMA HANEFIJSKE PRAVNE ŠKOLE

Sljedbenici hanefijske pravne škole svoje učenjake dijele u tri kategorije:

1. prethodnici (salaf),

2. oni koji dolaze poslije njih (halaf) i

3. potonje generacije (muta’ahhirun).

Prema toj klasifikaciji, prethodnici su obuhvaćeni vremenom između Abu Hanife i Muhammada ibn al-Hasana aš-Šaybaniya;28 druga kategorija slijedi u vremenu između Muhammada aš-Šaybaniya i Al-Halwanija,29 a potonje generacije su u vremenu od

27 Ahkam al-Qur’an, I, str. 55.28 Muhammad ibn al-Hasan ibn Farqad aš-Šaybani (131/748-189/804) – veliki fakih i teoretičar šerijatskog prava, Abu Hanifin prijatelj. Odrastao u Kufi, obrazovao se pred Abu Hanifom i širio njegovo pravno naučavanje. Imam Šafija je rekao: “Kad bih sebi dozvolio da kažem da je Kur’an objavljen na jeziku Muhammada ibn al-Hasana, rekao bih da je to tako zbog njegove rječitosti.” Autor je brojnih radova iz fikha i teologije, a napoznatiji su: Al-Mabsut; Al-Ziyadat; Al-Džami` al-kabir; Al-Džami’ as-sagir; As-Sayar al-kabir (vidjeti: Al-Fawa’id al-bahiyya, str. 163; Al-A`lam, VI, str. 80).29 Abdulaziz Ahmad ibn Nasr ibn Salih al-Halwani al-Bukari, zvani Šams al-a’imma/Sunce učenih (umro 448/1056) – fakih. Poznata djela su mu: Al-Mabsut; Al-Nawadir; Al-Fatawa; Komentar na Adab al-Qadi od Abu Yusufa (vidjeti: Al-Fawa’id al-bahiyya, str. 95; Al-A`lam, IV, str. 13).



Al-Halwanija do Hafizuddina al-Buharija.30 Jasno je da ova podjela ima u vidu isključivo vrijeme u kojem su dđživjeli učenjaci, a prema njenim kriterijima, Al-Džassas se ubraja među potonje generacije (muta’ahhirun).31

Postoji i jedna drugačija podjela zasnovana na jednom drugom osnovu, a to je naučni ugled koji je određeni učenjak dostigao. Upravo na ovakav način je Ibn Kemal-paša32 učenjake hanefijske pravne škole podijelio u sedam kategorija.

Prva kategorija

To je kategorija mudžtehida u području vjere, kao što su četverica imama i oni koji su slijedili njihove metode u konstituiranju temeljnih principa i izvođenju posebnih odredbi iz četiri izvora: Kur’ana, islamske tradicije (as-sunna), konsenzusa (al-idžma’) i analogije (al-qiyas), ali na osnovama koje nikoga ne oponašaju ni u posebnim odredbama, a kamoli u temeljnim principima. To je najviša kategorija iz zbira kategorija mudžtehida. Status samih prethodnika je, u odnosu na ovu kategoriju, jako izdiferenciran.

Druga kategorija

To je kategorija mudžtehida na razini pravne škole (mezheb), kakvi su bili učenici pripadnika prve kategorije, kao npr. Abu Yusuf,

30 Muhammad ibn Muhammad ibn Nasr Abu al-Fadl al-Bukari (umro 693/1293) – hafiz hadisa. Bio je poznat po pouzdanosti u rivajetima (vidjeti: Al-Fawa’id al-bahiyya, str. 99 i 101).31 U vezi s ovom podjelom, vidjeti: Muhammad Amin, Tabaqat fuqha’ al-sada al-hanafiyya, Rukopis, list. br. 43, Dar al-kutub, br. 166, (mikrofilm br. 14.267). 32 Ahmad ibn Sulayman ibn Kemal-paša (umro 940/1533) – šerijatski kadija i znalac hadiske nauke. Školovao se u Edirnama, u kojim je bio kadija, sudac. Nakon toga je bio muftija u Istanbulu. Napisao je mnogobrojne radove. Kaže se da ima rijetko koja disciplina a da Kemal-paša nema napisan rad u njoj (vidjeti: Al-Fawa’id al-bahiyya, str. 21; Al-A`lam, I, str. 123).



Muhammad i drugi Abu Hanifini drugovi, koji su bili sposobni iz navedenih izvora, na osnovama pravila koja je utemeljio učitelj Abu Hanifa, izvesti odredbe tako što su, iako su se u posebnim odredbama razlikovali od profesora, doslovno ga oponašali u temeljnim principima, po čemu su se odlikovali nad uspostaviteljima drugih mezheba i razlikovali se od njih, kakav je bio imam Šafija i njemu slični, koji su se razilazili s Abu Hanifom u posebnim odredbama jer ga nisu oponašali u temeljnim principima.

Treća kategorija

To je kategorija mudžtehida, u području pitanja oko kojih nema rivajeta o stavu začetnika mezheba, kao što su bili: Al-Hassaf,33 Abu Dža’far at-Tahawi,34 Abu al-Hasan al-Karhi, Šams al-A’imma al-Halwani, Šams al-A’imma as-Sarahsi,35 Qamar al-Islam

33 Ahmad ibn Ùmar ibn Mahir aš-Šaybani Abu Bakr, poznat kao Al-Hassaf (umro 261/874) – fakih. Bio je upravitelj vakufa kod halife Al-Muhtadija Billah. Bio je izuzetno pobožan. Umro je u Bagdadu. Autor je većeg broja spisa, a poznati su: Adab al-qadi; Al-Haradž; Al-Hayl (vidjeti: Al-A`lam, I, str. 185). 34 Ahmad ibn Muhammad ibn Sallama al-Azdi at-Tahawi Abu Dža’far (239/853-321/933) – muhaddis i vodeći fakih. Pripadalo mu je liderstvo hanefijske škole u Egiptu. Obrazovao se na učenjima šafiijskog, a nakon toga je prihvatio slijeđenje hanefijskog mezheba. Bio je prijatelj i rođak imama Šafije. Najpoznatija djela su mu: Šarh ma’ani al-Asar; Muškil al-asar; Ihtilaf al-’ulama’, kojem je, kako će se kasnije vidjeti, Al-Džassas napisao kompendij (vidjeti: Al-Džawahir al-mudiyya, I, str. 271-277; Al-A`lam, I, str. 206). 35 Muhammad ibn Ahmad ibn Sahl Abu Bakr, Šams al-A’imma as-Sarahsi (umro 483/1090) – sudac i šerijatskopravni teoretičar, mudžtehid, veliki hanefijski fakih iz Serahsa. Napoznatija djela su mu: Al-Mabsut (iz fikha i zakonodavnog prava, u 30 tomova; pisao ga dok je bio u zatvoru); Usul al-fiqh, poznato i kao Usul as-Sarahsi (vidjeti: Al-Fawa’id al-bahiyya, str. 158; Al-Džawahir al-mudiyya, III, str. 78-82; Al-A`lam, V, str. 315; Tabaqat fuqaha’ al-sada al-hanafiyya, list br. 24, Dar al-kutub, br. 166).



al-Bazdawi,36 Fahruddin Qadihan37 i slični koji se ni u čemu nisu razilazili s učiteljem, ni oko temeljnih prinicipa niti oko posebnih odredbi, ali su sami izvodili odredbe o pitanjima koja nisu bila definirana u sklopu načela utvrđenih zahtjevima ranije izvedenih pravila.

Četvrta kategorija

To je kategorija podražavalaca sposobnih da tumače (ashab at-tahridž). Takvi su npr. bili Al-Džassas i njemu slični. To su oni koji u biti nisu mogli biti mudžtehidi, ali su, s obzirom na dobro razumijevanje principa i precizno raspoznavanje smislova, bili sposobni objasniti nedovoljno objašnjen pojam (mubham), te obrazložiti uopćen iskaz s dva i više smislova, što je preneseno još od začetnika mezheba, ili od nekog mudžtehida začetnikovog saradnika, tako što su iznosili svoj stav o pravilu, na osnovu upoređivanja koje su vršili sa sličnim ili paralelnom posebnom odredbom. Takva su uputstva koja se navode na nekim mjestima, kao npr.: “Tako je to u razviđanju Al-Karhija i razviđanju Ar-Razija.”

Peta kategorija

To je kategorija podražavalaca, sposobnih da razviđaju i tumače,

36 ‘Ali ibn Muhammad ibn al-Husayn ibn Abdukarim al-Bazdawi (400/1009-482/1089) – šerijatskopravni teoretičar i fakih hanefijskog učenja. Djela su mu: Al-Mabsut i Kanz al-wusul, poznato i kao Usul al-Bazdawi (vidjeti: Al-Fawa’id al-bahiyya, str. 124; Tabaqat al-fuqaha’…, list br. 20, Dar al-kutub, br. 166; Al-A`lam, IV, str. 328.).37 Hasan ibn Mansur ibn Muhammad, poznat ka Fahruddin Qadihan (umro 592/1195) – veliki hanefijski fakih. Napisao je mnogobrojne radove, a najvažniji su: Al-Fatawa; Al-Amali; Al-Waqiàt; Šarh al-Ziyadat (vidjeti: Al-Fawa’id al-bahiyya, str. 65.; Al-A’lam, II, 224.).



ranga Abu al-Husayna al-Qudurija,38 te autora djela Al-Hidaya39 i njima sličnih, koji su mogli razviđati neke rivajete na osnovama upoređivanja s drugim rivajetima, kao kad npr. kažu: “Ovo je bliže analogiji (qijasu), a ovo je ljudima lakše (haza awfaq li al-qiyas, wa haza arfaq li an-nas).”

Šesta kategorija

To je kategorija podražavalaca sposobnih da razlikuju veoma jako (aqwa), jako (qawi) i slabo (da’if) mišljenje, kao i postojanje neobičnog rivajeta. Takvi su autori tekstova za koje se smatra da pripadaju naknadnicima (al-mutun al-mu’tabara li al-muta’ahhirin).40 Njihova najveća briga je bila da u svojim djelima ne prenose slabe rivajete i iskaze koji se ponavljaju.

Sedma kategorija

To je kategorija podražavalaca koji nisu bili dorasli ničemu naprijed istaknutom, koji nisu razlikovali bezvrijedno od dragocjenog i nisu raspoznavali lijevo i desno, već su nasumice spajali sve šta kažu. Teško njima i onima koji ih oponašaju.41

38 Ahmad ibn Muhammad ibn Ahmad ibn Hamdan Abu al-Husayn al-Quduri (362/972-428/1036) – hanefijski fakih. Rođen i umro u Bagdadu. Pripadalo mu je liderstvo hanefijskog učenja u Iraku. Sastavio je zapažen kompendij iz fikha, poznat pod naslovom Al-Quduri. Napisao je i brojne druge radove (vidjeti: Wafayat al-a’yan, I, str. 21; Al-A`lam, I, str, 212).39 ‘Ali ibn Abu Bakr ‘Abduldžalil al-Marginani (530/1135-593/1196) – veliki hanefijski fakih. Bio je hafiz, mufessir i filolog. Napisao je: Bidaya al-mubtadi; Al-Hidaya fi Šarh al-Bidaya; Al-Fara’id (vidjeti: Al-Fawa’id al-bahiyya, str. 141; Al-A`lam, IV, str. 266).40 Hanefijski spisatelji pod ovim tekstovima podrazumijevaju četiri djela: Al-Muktar; Al-Kanz, Al-Wiqaya i Madžma’ al-bahrayn, dok neki drugi podrazumijevaju tri djela: Al-Wiqaya, Al-Kanz i Kompendij Al-Quduri (više o tome: Al-Fawa’id al-bahiyya, str. 106-107). 41 Ovo bi bilo ono što Muhammad Amin u citiranom Tabaqat fuqaha’… (list br.



KRITIČKI OSVRT NA NAVEDENU KLASIFIKACIJU

Prema prvoj podjeli, Al-Džassasu pripada mjesto među učenjacima potonjih generacija (muta’ahhirun), a u drugoj je svrstan u četvrtu kategoriju, odnosno kategoriju “podražavalaca sposobnih da razviđaju, koji u biti nisu mogli biti muddžtehidi, ali su s dobrim razumijevanjem principa i preciznim raspoznavanjem smislova bili sposobni objasniti nedovoljno pojašnjen pojam (mubham) te obrazložiti uopćen iskaz sa dva i više smislova, a što se prenosi još od začetnika mezheba ili od nekog mudžtehida začetnikovog saradnika, tako što su iznosili svoj stav o pravilu, na osnovu upoređivanja koje su vršili sa sličnim ili paralelnim posebnim odredbama.”

Međutim, smatramo da i površan pogled na Al-Džassasove pisane radove iz fikha, tefsira i usula, povrh svjedočenja učenjaka kritičara iz različitih vremena koja jasno ističu zavidnu razinu njegovoga naučničkog ugleda, jasno govori da Al-Džassas zaslužuje da bude svrstan iznad kategorije “podražavalaca sposobnih da razviđaju, a

5-6) donosi o djelu Risala qawaìd al-mufti od Ibn Kemal-paše. Doslovno isti tekst iz Risale je preuzeo ‘Abdulqadir at-Tamimi u At-Tabaqat al-saniyya (I, str. 40-41) zaključivši ga riječima: “Ovdje se završava ono što veli Ibn Kemal-paša, a to je jedna vrlo dobra podjela.” Ova podjela je navedena i u brojnim drugim djelima, kao u: Al-Kafawi, Kata’ib al-`lam al-ahyar, list br. 3, 4, 104, 105; Od nepoznatog autora, Muhtasar fi tabaqat al-hanafiyya, list br. 3 i 4; Al-Fawa’id al-bahiyya, str. 6-7. Hanefijski spisatelji imaju i drugih podjela. Rafi’uddin aš-Šarwani, npr., u raspravi pod naslovom Tabaqat ashab al-Imam al-A’zam Abu Hanifa al-Nu’man (rukopis u Dar al-kutub, pod br. 843) podjelu je izvršio na dvadeset jednu kategoriju. Međutim, ta podjela nije pouzdana jer nije vodila računa o naučničkom ugledu kategorija, niti o njihovome hronološkom slijedu. Uvjerljiv dokaz tome je postupak s Al-Džassasom i njegovim učenikom Abu Dža’farom al-Usrušanijem, tako što je učenika svrstao u petu, a učitelja u šestu kategoriju, premda se zna da učenik nije imao zasluga ravnih zaslugama učitelja niti je dostigao njegov naučnički ugled. Zato, uz bojazan da nepotrebno ne duljimo, nećemo šire govoriti o ovoj podjeli, zadovoljivši se time što smo na nju razložno ukazali.



koji u biti nisu mogli biti (samostalni) mudžtehidi”.

Na tom tragu smo naišli na neke hanefijske učenjake koji su odgovorno i precizno proučavali razmotrenu Ibn Kemal-pašinu klasifikaciju i na vidjelo iznijeli neke njene slabosti i netačnosti u prosuđivanju. Među onima koji su Ibn Kemal-pašinoj podjeli uputili kritiku bio je Šihabuddiin al-Mardžani.42 Polemirajući s onima koji su hvalili tu podjelu, na početku kritičkog osvrta, on je rekao: “Međutim, ta podjela je daleko i od korektne periodizacije, a kamoli da je vrlo dobra. Prožeta je hladnom autorskom samovoljom i ispraznom umišljenošću. Niko prije njega nije takvo nešto tvrdio. On nema argumente za takvu tvrdnju. Ako se za njim budu povodili oni koji dođu nakon njega, a ne budu iznalazili argumente, sve će od njega preuzeti nalazeći kod njega zaklon i ispriku.”43

Al-Mardžani je kritiku popratio postavljanjem svakog fakiha na odgovarajuće mjesto. U kontekstu određivanja mjesta, Al-Džassasu rekao je: “Izvršena je teška povreda njegovih prava. Postavljanjem u četvrtu kategoriju spušćen je ispod razine koja mu pripada. To je degradacija, usljed neupitnog nepoznavanja njegovoga neizrecivog značaja u nauci, dalekosežnog doprinosa fikhu, visokih dometa u usulskoj nauci, njegovoga čvrstog koraka, stamenog hoda, prodorne snage u borbi mišljenja i argumentiranju. Ko dublje pronikne u njegova djela i sačuvane izjave o njemu, saznat će da su oni koje je Ibn Kemal ubrojao među mudžtehide, počevši od Šamsa al-Halwanija pa preko onih koji su neposredno nakon njega uslijedili, uvršćeni u treću kategoriju, svi zapravo ovisni o u Ar-42 Šihabuddin al-Mardžani (umro 1306/1888) – historičar, jedan od najvećih učenjaka svoga vremena. Porijeklom je iz sela Merdžan u oblasti Kazan. Putovao je u Semerkand i Buharu, pred čijim učenjacima se obrazovao. Ima nekoliko vrijednih radova, a najpoznatiji su: Nazura al-haqq i Šarh al-àqa’id al-nasafiyya (vidjeti: Al-Kawsari, Hisn al-taqadi, str. 116; Al-A`lam, III, str. 178). 43 Al-Kawsari: Husn al-taqadi, str. 104.



Raziju. Potvrda tome su epiteti kojima se kiti njegovo postavljanje prioriteta, njegovi argumenti u kojima je izložio vidove dokazivanja, a sve zahvaljujući tome što je ozbiljan rad započeo u Bagdadu, koji je bio centar hilafeta, vrelo nauke i spoznaja, grad blagostanja i tvrđava vjerovanja, odakle je krenuo u obilazak bijelim svijetom, u susret umnim i dalekovidim učenjacima, učeći fikh i hadis pred najvećim znalcima.” Sve to Al-Mardžani potkrepljuje citatima i ocjenama velikih učenjaka koji su citirali Al-Džassasa i od njega preuzimali, da bi se na kraju s razlogom pitao: “Kako je bilo moguće da Ar-Razi bude spušten ispod razine koja mu pripada?”44

Ovu kritiku je istakao i istaknuti učenjak iz Indije šejh Abduhayy al-Laknawi (umro 1304/1886) u komentaru na Al-Fawa’id al-bahiyya prenoseći njen jedan dio, ali tako što nije jasno rekao ko joj je autor, naglasivši: “Bilo bi korektnije da je uvršćen među mudžtehide”,45 odnosno među pripadnike treće kategorije, a to je kategorija mudžtehida koji su izvodili odredbe o pitanjima koja nisu bila definisana u sklopu načela i zahtjeva pravila koja je utvrdio i izložio začetnik mezheba.

Ovakvima je ispravno priznati samostalno donošenje rješenja (idžtihad) s obzirom na to da su šerijatskopravni teoretičari mudžtehide podijelili na: “mudžtehide slobodne samostalne nepridružene, mudžtehide slobodne pridružene i mudžtehide vezane za mezheb u sklopu kojeg rješenja iznalaze na osnovama načela postavljenih od strane začetnika mezheba.”46 44 Al-Mardžani, Nazura al-haqq, str. 61-63. Isti odlomak je iskoristio Al-Rafi’i u osvrtu na Hašiya ibn Àbidin, str. 10, a isto je je postupio i Al-Kawsari u Hisn al-taqadi, str. 91. 45 Al-Laknawi, Al-Ta`liqat al-saniyya àla al-Fawa’id al-bahiyya, str. 27. 46 Vidjeti: Al-Kawsari, Husn al-taqadi, str. 24. Nakon toga, Al-Kawsari je napisao: “Ovako je to istakao Ibn Hadžar al-Makki u djelu Šann al-gara.” Isti tekst je preuzeo i Al-Laknawi u djelu An-Nafi’ al-kabir, a isto je postupio i Al-Dahlawi u djelu Al-



Rad mudžtehida na razini mezheba se u biti sastoji iz dva elementa: 1) izvođenju pravila koja su predvidjeli prethodni autoriteti i sakupljanju općih fikhskih normi koje se uspostavljaju na osnovama analognih razloga iznađenih od strane znamenitih autoriteta; 2) izvođenju odredbi o pitanjima o kojima nema rivajeta od začetnika mezheba. Ova kategorija muddžtehida je ona koja je napisala fikh mezheba i postavila temelje njegovog razvoja, razviđanja s njih i gradnje na njima. Ona je i ona koja je postavila temelje razviđanja i upoređivanja stavova, korigovanja nekih stavova i odbacivanja nekih stavova kao slabih; ona je ta koja oblikuje fikhsku narav svakog mezheba.47

Među onima koji su kritikovali svrstavanje Al-Džassasa u četvrtu kategoriju nalazi se i Muhammad Abu Zahra.48 On ga je ubrojao među pripadnike treće kategorije rekavši: “Ar-Razi, kojeg spominju u sklopu ove kategorije - tj. četvrte - nije manji od Qadihana, Al-Karhija ili nekoga drugog iz reda onih koji su ubrojani u kategoriju ispred. Njegovo djelo Ahkam al-Qur’an jasno govori o njegovoj vrijednosti i znanju.”49

Insaf fi masa’il al-hilaf. Istina je da i idžtihad ima dva stepena, najviši i najniži, a između njih su mnogobrojne različite razine i izdiferencirani rangovi. 47 Vidjeti: Abu Zahra, Usul al-fiqh, str. 371.48 Muhammad Abu Zahra – moderni egipatski fakih. Rođen 1898. godine. Nakon što se iškolovao, vršio je brojne dužnosti. Ima približno četrdeset djela iz fikha, usula i povijesti zakonodavnog prava. Umro je 1974. godine. (Vidjeti biografiju koju je njegova kćerka priložila pod naslovom Hayat an-nufus na kraju njegove knjige Al-Mudžtama’ al-insani fi zill al-islam/Ljudsko društvo u okrilju islama, Dar al-ihlas, 1986)49 Abu Zahra, Abu Hanifa, str. 500.



UMJESTO ZAKLJUČKA

Ko stekne uvid u nauke u kojima se uspješno ogledao Al-Džassas – tefsir, hadis, fikh, usul, lingvistika, tewhid – pitanja monoteizma, eristiku i dr. – te u detaljna razmatranja brojnih i veoma komplikovanih pitanja u njegovim mnogobrojnim djelima, bit će mu jasno da to Al-Džassasa čini dostojnim da se smatra mudžtehidom�50 To lijepo sugerira i Al-Kawsari kada kaže: “On je jedan od onih koje je krasio čvrst korak u istinskom idžtihadu, spretnost u proučavanju hadisa i pouzdanosti njegovih prenosilaca, dobro poznavanje hadisa iz Abu Dawudove zbirke, koji se smatraju dovoljnim jednome mudžtehidu, a koje je uvijek imao navrh jezika, zajedno s podacima o prenosiocima drugih hadisa. Po onome što njegova djela jasno pokazuju kao i onome šta poručuje priča s navedenim Al-Abharijem oko pitanja položaja vrhovnoga kadije pripadalo mu je, nesumnjivo, jedno od najviših mjesta na ljestvici u području nauke i pobožnosti. Njegovo djelo o temeljima vjere nema premca ni među djelima klasičnih, a kamoli među djelima kasnijih pisaca. Ko pokuša da mu se u tom pogledu priblidži, bolje mu je nek odustane.”51

Al-Džassas je, na izvjestan način, sam o sebi pružio znak po kojem se vidi da je nastojao biti mudžtehid i iznalaziti rješenja budući da ga vidimo kako u svome tefsiru poziva na natjecanje u idžtihadu, razmatranju i rasuđivanju o Allahovoj, dž.š., Knjizi, da bi se shvatile njene poruke i odredbe, da istraživači dostignu razinu pronalazača i učenjaka motrilaca. Tako, npr., zaključujući komentar ajeta o abdestu, nakon što je istaknuo njegove propise i detaljne poruke, on veli: “Istakli smo propise ovog ajeta koje smo mogli dokučiti kao i

50 Ovim riječima su ga je opisali: Az-Zahabi u djelu Siyar a`lam an-nubala’, XVI, str. 340; Al-Kawsari u Bulug al-amani, str. 64. i Al-Kahhala u djelu Mu’džam al-mu’allifin, II, str. 7.51 Husn al-taqadi, str. 91.



obuhvaćene poruke i značenja, zajedno s pretpostavkama onog oko čega se neki razilaze navodeći šta su o tome rekli prethodnici i vodeći fakihi. Istakli smo i povod s kojim ga je Allah objavio kroz riječi koje pretpostavljaju upravo takve poruke, riječi koje iskazuju upravo date propise, s imperativom za nas da ga razumijemo i upravljamo se prema riječima Uzvišenoga: A da to (rješenje tog pitanja) vrate Poslaniku i predstavnicima svojim, sigurno bi to saznali oni među njima koji mogu istinbat činiti (tj. pravilno zaključivati)... (An-Nisa’, 83), kao i riječi: A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili (An-Nahl, 44), što nas podstiče da razmišljamo, ulijeva nam želju da iznalazimo i razmatramo. To nas imperativno nuka da se natječemo u razumijevanju propisa, kako bismo dostigli razinu pronalazača i učenjaka motrilaca. Allah Uzvišeni je, u vezi s ajetima koje je objavio, ukazao na to da je put za razumijevanje obuhvaćenih vidova propisa i slušanje i idžtihad, da je svaki istraživač, prema citiranim riječima Uzvišenoga, obavezan pridržavati se onoga do čega ga je dovelo razviđanje, da se time njegov stav učvrsti i pogled ustabili te da svaki mudžtehid vjeruje da je ono do čega ga je dovelo promišljanje, ustvari, značenje koje Allah, dž. š., želi iznijeti.”52

52 Ahkam al-Qur’an, II, str. 491.



INSTEAD OF A CONCLUSION

Who gain the insight into the science which successfully reflected Al-Jassas - tafsir, hadith, fiqh, usul, Linguistics, monotheism - questions of monotheism, eristicm etc. - and very detailed consideration of a number of highly complicated issues, and in his numerous works, will be clear that’s the main reason why al-Jassas seems worthy to be considered as a mujtahid. Al-Kawsar says: “He›s one of those with a sturdy step in true ijtihat, proficiency in the study of hadith and the reliability of his narrators, good knowledge of hadith from Abu Dawud collection which are considered enough to the mujtahid, and that always had tip of the tongue together with the vectors of other hadiths. Based on what his actions clearly show as well as what he is saying, he telling stories with those of Al-Abharijem questions about the position of the supreme judge that belonged to him, without a doubt, was one of the highest spots in the rankings in the field of science and devotion. His work on the foundation of faith is unsurpassed even among classical works,and especially among the later works. Whoever tries to live in close respect, it is better to give up.”

Al-Jassas was, in a certain sense, trying to be a mujtahid and find solutions because we see him in his tafsir calling for competition in ijtihad, reflection and discernment of Allah, the book, in order to understand its message and Conditions, the researchers reach the level of individual inventors and scholars look-out. Thus, for example, after having emphasized its regulations and detailed message and concluded verses comment on ablution, he said: “We have pointed out the provisions of this verse that we could grasp and messages and meanings within, along with assumptions about what some disagree citing what predecessors and leading faqihes said about. We also highlighted the motive with which Allah revealed through the



words that assume such messages, the words that express precisely such regulations with the imperative for us to understand it and follow the words of the Exalted: And it (the question here) back to the Prophet and their representatives, they would learn that those among them who could elicit do (ie correctly inferred) ... (An-Nisa’, 83), as well as the words: And you publishing Qur›an to explain to people what they are published, and that they thought (An Nahl, 44), which encourages us to think, gives us the desire to seek out and consider. Imperatively it pushes us to compete in understanding regulations, in order to reach the level of individual inventors and scholars look-out. Allah, in connection with the verses He revealed, pointed out that the way to understand the aspects covered by the regulations and listening is ijtihad, that every researcher, according to the quoted words of the Exalted, obliged to adhere to the one which led him gaining a perspective into, to thereby consolidate his opinion and the view becomes stable and that every mujtahid believes that the things brought him think, in fact, the meaning which God wants to adduce.’’

prof. dr. Mehmed MEŠIĆ

ULOGA I DOPRINOS IBN KESIRA U RAZVOJU I AFIRMACIJI KUR’ANSKE

MISLI

Jedan od najpoznatijih alima, mufessira, prezentatora kur’anske misli osmog stoljeća po Hidžri jeste Ebul-Fida Isma’il ibn Kesir. Rođen je u selu nedaleko od Busre,

istočno od Damaska, 701. h.g. Bez oca je ostao u svojoj četvrtoj godini, a njegov brat Abdulvehhab ga prihvaća. Početkom 706. h.g. prelazi u Damask.U Damasku sluša predavanja najpoznatijeg imama i muhaddisa Behauddina el-Kasima ibn Asakira, koji je umro 723.h.g.; zatim Ishaka ibn Jahja’a el-Amidija šejha Zahirija, koji je preselio 725.h.g., i pred jednim od najpoznatijih alima toga toba šejhul-islama Tekijjuddina Ahmeda ibn Tejmijje, koji je preselio 728.h.g. Njegovim znanjem se najviše okoristio. puno ga je volio, ali je zbog toga doživljavao probleme. Fikh je uzeo od poznatog šejha Burhanuddina Ibrahima ibn Abdurrahmana el-Fezarija, poznatog po nadimku Ibnil-Ferkah, koji je umro 729.h.g. Družio se sa čuvenim alimima: Džemalom Jusufom ibniz-Zekki el-Mizzijem, autorom čuvenog djela Tehzibu-kemal, koji je umro 724.h.g. Mnogo se okoristio njegovim znanjem, a ujedno mu je bio i zet.1

Veliki egipatski alimi su posvjedočili njegov visok stepen u nauci, kao što su:

Ebul-Feth ed-Debbusija, Ali ibn Umera el-Vanija, Jusuf el-Hateni, Ebu Musa el-Kirafija, i drugi poznati egipatski alimi.

Ibn Kesir je jedan od najistaknutijih alima osmog vijeka po Hidžri. Njegov veliki doprinos razvoju tefsira, hadisa i historije islama je neizmjeran. Njegova knjiga na polju historije islama Eel-bidajetu ven-nihajetu je document ogromne vrijednosti na polju

1 Tefsir ibn-Kesir,skraćena verzija ,Muhammed Nesib er-Rifa’i, visoki saudijski komitet za pomoć BiH,Sarajevo,2002.g.,str. 13.


rhm. PROF. DR. MEHMED MEŠIĆ


historije islama, i kao takav je nezaobilazan.2

Za Ibn Kesira čuveni islamski učenjak ibn Hadžer kaže:

“Bavio se hadiskom naukom, sakupio je tafsir, i počeo pisati veliko djelo u fikhu, ali ga nažalost nije dovršio.”3

Kaže se da je imao izuzetno pamćenje. Također kažu da je bio veliki šaldžija.

Djela su mu bila poznata još za vrijeme njegova života, a mnogi ljudi su se okoristili njima. Nije bio od onih muhaddisa koji sakupljaju hadise sa kratkim senedom. Hadise nije razdvajao po dužini ili kratkoći seneda. Izuzetno dobro je poznavao fikh. Napisao je skraćenu verziju čuvenog djela o hadiskim naukama od Ibn Salaha.4

Učenjaci kažu da je bio veliki poznavalac hadisa, raspoznavanja vjerodostojnih hadisa i onih koji to nisu, i da je bio stručnjak u raspoznavanju seneda, u različitosti njihovih predanja i pouzdanosti prenosioca.

O njemu je čuveni alim, hafiz hadisa, Šemsuddin Muhammed ibn Ahmed Kajmaz ez-Zehebi, u svom djelu El-Mu’džemul-muhtess, rekao: “On je bio imam, muftija, muhaddis, vješt fakih i izvanredan mufessir.“

Između ostalih djela, najpoznatiji je njegov tefsir pod imenom Tefsiru-l-Kur’ani-l-azim. Vrlo je cijenjen i na listi je tradicionalnih

2 Mebahis fi ulumil-Kur’ani,Mennau-l-Kattan,mektebetu-l-Mearif,Rijad,str.365.3 Tefsir ibn-Kesir,skraćena verzija ,Muhammed Nesib er-Rifa’i,visoki saudijski komitet za pomoć BiH,Sarajevo,2002.g.,str. 13.4 Ibn Kesir je to djelo nazvao Ihtisaru ulumil hadis; njega je prokomentirao šejh Ahmed Muhammed Šakir, r.a., i dao mu naslov El-Baisul hasis šerh ihtisari ulumil hadis�

ULOGA I DOPRINOS IBN KESIRA U RAZVOJU I AFIRMACIJI KUR’ANSKE MISLI


tefsira, a, po važnosti, odmah poslije tefsira Ibn Džerira et-Taberija.5

Općenito gledano, znanje koje zrači tokom iščitavanja Ibn Kesirovog tefsira i ostalih djela6 ukazuje na činjenicu da se radi o velikom hajru serviranom ljudima.7

Da bismo shvatili veličinu Ibn Kesira kao alima i učenjaka, moramo pobrojati njegova mnogobrojna djela:

1. Tefsirul-Kur’anil-azim – poznati tefsir.

2. El-Bidaje ven-nihaje (Početak i kraj) – djelo od četrnaest obimnih tomova. U njemu Ibn Kesir govori o stvaranju svijeta, o poslanicima od Adema, a.s., pa do Muhammeda, a.s. Zatim, na osnovu ajeta i vjerodostojnih hadisa, govori o budućim događajima: Smaku svijeta, proživljenju i ulasku u Džennet ili Džehennem.

3. Et-Tekmil fi marifetis-sikati ved-duafai vel-medžahil – hadisko djelo, govori isključivo o prenosiocima hadisa.

4. El-Hedju ves-sunenu fi ehadisil-mesanidi ves-suneni – kapitalno djelo. U njemu je Ibn Kesir sakupio šest najpoznatijih zbirki, i musnede također, a hadise poredao po poglavljima.

5. Šerhu sahihul-Buhari (Komentar Buharijevog Sahiha).

6. Ihtisaru ulumil-hadis – sažetak Ibn Salahovog djela iz oblasti haisa.

7. Musneduš-šejhajn – ovu zbirku hadisa prenosi Ebu Bekr i Omer, r.a.

5 Jusuf Ramić, Tefsir – historija i meteodologija, Fakultet islamskih nauka Sarajevo, 2001., str.156.6 Pogledaj biografiju Ibn Kesira (fi-dureri el-kamineti fi Ejani-l-mieti-s-samineti, dž,1, safha 373-374.7 Muhammed Hasan ez-Zehebi, Et-Tefsiru ve-l-Mufessirune, Daru-l-Erkam ibn Ebi Erkam, Bejrut, prvi dio, str.163.



8. Tabakatul-fukahaiš-šafi’ijjin – djelo sa biografijama istaknutih šerijatskih pravnika šafijskog mezheba.

9. Risale fil-džihad – djelo o džihadu.

10. El-Idžtihadu fi talebil-džihadi – djelo o džihadu.

11. Ihtisarus-sireti-nebevijje – skraćena verzija biografije Muhammeda, a.s.8

12. Kitabul-ahkam – fikhsko djelo.

13. Menakibuš-Šafi’i – Šafijeva biografija.

14. El-Ahkamul-kebire – fikhsko djelo.

15. El-Kevakibud-darari – historijsko djelo.9

Ovo bi ukratko bila glavna djela ovog poznatog alima.10

8 Hajruddin ez-Zirikli,El-Alam, prvi tom, str.320.9 Ahmed Abdulvehab Futejh,el-Muellif.......str.H,V.10 Velikani tefsirskih znanosti,Ahmed Adilović, Travnik,2003,str. 93-94.



KARAKTERISTIKE IBN KESIROVOG TEFSIRA KAO I NJEGOV DOPRINOS U AFIRMACIJI TRADICIONALNOG TUMAČENJA KUR’ANA

Ibn Kesirov tefsir Tefsirul-Kur’anil-od naz’azim (Tumačenje veličanstvenog Kur’ana), je svakako jedno od najvećih i najkorisnijih njegovih djela na polju tumačenja Kur’ana. Svi islamski učenjaci, pa i veliki dio mufessira, ocjenjuju ga kao najbolji tefsir tradicionalnog tumačenja Kur’ana. Mnogi učenjaci su skloni reći da je njegov tefsir odmah poslije Taberijevpg tefsira.11

Čuveni Ševkani kaže:

„To je jedan od najboljih tefsira, ako ne i najbolji.“12

Ako bismo govorili o razlikama izmežu Ibn Kesirovog i Taberijevog tefsira, jasno bi nam bilo da je Teaberijev tefsir obimniji i po sadržaju i po predanjima. A s druge strane, kad govorimo o Ibn Kesirovom tefsiru, treba ukazati na to da je on srednje veličine, a njegova konciznist studentima i čitaocima štedi vrijemene. Kao takav, predstavlja prečišćeno blago od mnogih slabih predanja, što ga čini pouzdanim. Puno puta je štampan. Doživio je skraćenu verziju, i to od strane istaknutih mufessira, kao što su: Muhammed Ali es-Sabuni, Muhammed Nesib er-Rifa’i i Ahmed Šakir.13

Čuveni islamski učenjak Tekijjuddin el-Hilali, predavač na islamskom univerzitetu u Medini, kaže: „Tefsir ibn Kesira je najbolji tefsir koji danas postoji, zbog toga što se odlikuje osobinama koje

11 Et-Tefsiru ve-l-Mufessirune,Muhammed Hasan ez-Zehebi,daru-l-Erkam ibn Ebi Erkam, Bejrut,prvi dio,str.243.12 Mehmed Handžić, Uvod u tefsirsku i hadisku nauku,Sarajevo, str.58.13 Dr. Fahd ibn Abdurrahman ibn Sulejman er-Rumi, Usulut-tefsiri ve menahidžuhu, Rijad 1416. h.g, treće izdanje, str.151.



se ne mogu naći kod drugih. Jedna od najvažnijih odlika je ta da on tumači Kur’an, prije svega, samim Kur’anom, a zatim hadisima, a potom mišljenjima prvih generacija (tabi‘ina) muslimana, a zatim oslanjanjem na značenja u arapskom jeziku. U njemu nema ilmul-kelamskih, niti mezhebskih rasprava. Njegov autor traga za istinom i podražava je ma s kim ona bila. Poziva u jedinstvo i slogu, a odbacuje neslogu. Međutim, i pored svega pozitivnog i dobrog, u njemu se nalaze pojedine stvari koje zbunjuju istraživača, a to su: slabi hadisi i često ponavljanje vjerodostojnih hadisa, navođenje njihovih seneda i različitih predanja, kao i pojedina neispravna mišljenja koja su promakla njegovom autoru, r.a. Sve te stvari učinile su da se uradi skraćena verzija koja je dostupna svim kategorijama i svim uzrastima.

U tom smislu leži vrijednost ovog tefsira, kojim su se mnogi okoristili, i preporučili ga drugima da se i oni okoriste, s Božijom pomoći.“14

Ibn Kesir u uvodnom dijelu svog tefsira govori o momentima koji su vezani za Kur’an i tefsirsku znanost, koristeći se stvarima svog učitelja Ibn Tejmijje.15

Glavne karakteristike skraćene verzije Ibn Kesirovog tefsira, koje je nave alim koji je napravaio ovaj sažetak – Muhammed Nesib er-Rifa‘i.

„Autor skraćene verzije ovog tefsira je nastojao reducirati rečenice Ibn Kesirovog tefsira što je moguće više, pod uslovom da značenje ostane cjelovito i dorečeno, pozivajući u sprovedbu Allahovih riječi 14 Ibn Kesir, Tefsir, skraćena verzija, Muhammed Nesib er-Rifa’i, visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2002., str. 16.15 Dr. Abdullah ibn Ibrahim ibn Abdillah el-Vuhejbi, Et-tefsiru bil-eseri ver-reji ve ešheru kutubit-tefsiri fihima, Medželletu buhusil-islamijje, broj. 7, Rijad, 1403. h.g., str.219.



riječima, djelom i vjerovanjem, naredbama i zabranama, ponašanjem i postupanjem, priželjkivanjem i strahovanjem. Izostavio je sve ono čime se neće okrnjiti značenje koje se želi kazati u Tefsiru, sve to tako jednostavnim stilom da ga može razumjeti učenjak, učenik i onaj koji je tek krenuo u potragu za naukom. Izostavio je razne stilske figure. U hadisima je spomenuo samo ashaba i raviju koji ga prenosi, i spomenuo samo jedno najpotpunije predanje hadisa. Izostavio je slabe i apokrifne hadise, oslanjajući se pri tome na ono što sam Ibn Kesir smatra vjerodostojnim, a zatim na ono što je njemu poznato od vjerodostojnih hadisa, a na koje nije ukazao Ibn Kesir.

Izostavio je israilijate, neispavna mišljenja i slaba, neumjesna predanja, na koja je autor ukazao, ili možda zaboravio ukazati. Kada se radi o ajetima i hadisima koji govore o svojstvima Allaha, dž.š., nastojao ih je potpuno objasniti i prikazati stav pripadnika zdrave tradicije koji zastupaju mišljenje da te ajete i hadise treba čitati onako kako su preneseni u duhu značenja arapskog jezika, ali bez ulaženja u njihovu osobenost ili komparacije sa svojstvima stvorenja, bez alegoričkog tumačenja (tevil) i bez nijekanja istih. Njemu nije niko sličan, On sve čuje i vidi. Zatim je pokušao protumačiti i pojasniti poneka problematična mjesta u skladu sa Ku’ranom i sunnetom i razumijevanjem prve generacije muslimana. Rifa‘i kaže: „Ja bih još od sebe dodao: “...otklanjajući sumnju i donoseći dokaz.“

Pojedini ljudi misle da oni koji pozivaju u obnovu i reformu islama/vjere tevhida na temeljima Kur’ana i sunneta i onoga na čemu su bili preci ovog ummeta imaju za cilj samo obnovu vjerskih znanosti, a gušenje svih ostalih znanosti koje su naši preci posjedovali ili da ne prihvaćaju koristi od onih znanosti iz zlatnog doba islama koje bi nam danas itekako mogle koristiti. Ova teza je čudna i zahtijeva čuđenje.

Naše pretke, prve generacije muslimana, na koje se mi ugledamo,



Allah, dž.š., je učinio upućivačima ljudi u vjeri i na dunjaluku, i dao im da naslijede postojbine mnogih drevnih naroda. Allah bio zadovoljan sa Malikom ibn Enesom kada je rekao:

„Sadašnje generacije ovog ummeta neće moći oporaviti ništa drugo do ono što je oporavilo prve generacije.“

Uistinu, on je čitaocima otvorio sva vrata olakšica, znanja i spoznaje.16

Nakon navođenja ajeta ili dijela ajeta koji tumači, Ibn Kesir kratko, jednostavnim stilom ukaže na njegovo značenje i odmah zatim navodi drugi ajet koji govori o istoj temi ili u kojem se spominje ista riječ. Na taj način određena kur‘anska riječ ili ajet bivaju pojašnjeni citatom iz samog Kur‘ana, što daje posebnu težinu takvom tumačenju. Taj takav način u tefsiru je poznat kao tumačenje Kur‘ana Kur‘anom, i Ibn Kesir se zaista trudi da ga u velikoj mjeri primijeni u svom djelu. Njegov tefsir je najpoznatiji tefsir po toj karakteristici.17

Nakon toga citira veliki broj hadisa Muhammeda, a.s., koji su bliski ili na bilo koji način pomažu tumačenju tih kuranskih riječi. Ni tu nije žalio ni truda ni vremena, donosi veliki broj hadisa, što sigurno doprinosi boljem tumačenju ajeta. Tako da su pojedinci spremni okarakterisati ga kao hadiski tefsir.

To se može najbolje vidjeti iz primjera sure Fatiha, nakon navođenja drugih imena kojima se ta sura naziva, te dokaza za ta imena, on govori da li je ona objavljena u Mekki ili Medini. U nekoliko rečenica daje sve relevantne informacije u vezi te teme.

16 Muhammed Nesib er-Rifa’i, Ibn Kesir, Tefsir, skraćena verzija, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2002., str. 18.17 Muhammed Hasan ez-Zehebi, Et-Tefsiru ve-l-Mufessirune, Ddaru-l-Erkam ibn Ebi Erkam, Bejrut, prvi dio, str. 243.



Zatim daje svoje mišljenje, koje je i najbitnije, jer je najispravnije, ukazujući čak na mišljenje koje nema jaku potporu. To ozlaže na sljedeći način:

Ibn Abbas, Katade i Ebul-Alije smatraju da je ova sura objavljena u Mekki. Ebu Hurejre, Mudžahid, Ata ibn Jesar i Zuhri smatraju da je objavljena u Medini, dok pojedini tvrde da je objavljena dva puta: jednom u Mekki a drugi put u Medini. Prvi stav je bliži riječima Uzvišenog: Mi smo ti objavili sedam ajeta koji se ponavljaju�18

A Uzvišeni Allah najbolje zna. Ebul-Lejs es-Semerkandi navodi mišljenje da je prva polovica te sure objavljena u Mekki, a druga u Medini.To je vrlo čudno mišljenje koje

Kurtubi prenosi kao Semerkandijev stav.19

Odlika Ibn Kesirovog tumačenja jeste to da on osuđuje nekritičko navođenje israilijjata, tj. predanja od strane hrišćana i jevreja, navedeno u pojedinim tradicionalnim tefsirima.20

Tako npr. tumačeći 67. i nekoliko narednih ajeta iz sure El-Bekare, u kojima se govori kako je Musa, a.s., prenio svom narodu naređenje od Allah, dž.š, da zakolju kravu, on navodi nekoliko takvih predanja i onda za njih kaže:

„Postoji određeno razilaženje u pogledu ovih predanja, koja se prenose od Ubejdea, Ebul-Alije, Sudejja i drugih. Jasno je da su one preuzete iz knjiga sinova Israilovih i one se mogu navoditi, s tim da se ne trebaju ni potvrđivati a ni negirati. Zato se na njih ne može oslanjati, osim u onoj mjeri u kojoj se slažu sa istinom koja je kod nas. A Allah najbolje zna.“21

18 El-Hidžr, 87.19 Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, prvi tom, str.26.20 Ahmed Adilović, Velikani tefsirskih znanosti, Travnik, 2003., str. 99.21 Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, prvi tom, str. 153-156.



U 136. ajetu sure El-Bekare Uzvišeni Allah kaže:

O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje i u Knjige koje je objavio prije. A onaj koji ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u Poslanike njegove, i u Onaj svijet – daleko je zalutao.22

Ibn Kesir sljedeći ajet tumači ovako:

Uzvišeni Allah naređuje asvojim robovima da imaju u vidu sve dijelove, ogranke i ruknove imana, i da ih sprovedu. Ovo ne spada u postizanje postojećeg, nego upotpunjavanje potpunog i potvrđivanje, i istrajavanje, kao što vjernik kaže na svome namazu: Uputi nas na Pravi put, tj. pokaži nam ga i povećaj nam uputu i ušvrsti nas u tome, pa im je naredio da vjeruju u Njega i Njegovog Poslanika.

U isto ajetu Uzvišeni kaže:

...i knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje – znači Kur’an, i u Knjige koje je objavio prije�

Riječ kitab (knjiga) u jednini je, a to je kategorija koja obuhvaća sve predhodne Knjige. O Kur’anu kaže nezzele (objavljivao je, poslao je), jer On ju je objavljivao u djelovima, u etapama, prema događajima, u skladu s onim što treba njegovim robovima za njihovo ovosvjetsko i onosvjetsko življenje. Što se tiče predhodnih knjiga, One su spuštene odjednom.Stoga Uzvišeni Allah kaže:

...i u Knjigu koju je objavio prije.

Zatim Uzvišeni Allah kaže:

A onaj koji ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u Knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u Onaj svijet – daleko je zalutao.

22 El-Bekare,136.



Znači, on je sišao s puta i sasvim se udaljio od cilja.23

Ibnu Kesir 137. ajet iz sure El-Bekare tumači ovako:

„Onima koji su bili vjernici, a zatim postali nevjernici, pa opet postali vjernici i ponovo postali nevjernici, i pojačali nevjerovanje, Allah doista neće oprostiti i neće ih na Pravi put izvesti.“24

Allah nas izvještava o onome koji je ušao u vjeru, pa se kolebao između imana i nevjerovanja, zatim je povećao nevjerovanje dok nije umro. Allah mu zasigurno neće oprostiti jer on nije umro dok mu se nije povećalo nevjerovanje.

Stoga Uzvošeni Allah kaže:

Allah, doista, neće oprostiti i neće ih na Pravi put izvesti.

Ibn Abbas prenosi o riječima Uzvišenog Allaha sljedeće:

��zatim su pojačali nevjerovanje. – ustrajali su u svom nevjerovanju, dok nisu umrli. A od Alije, r.a., se prenosi da je rekao: “Otpadniku će se dati prilika da se pokaje u roku od tri dana.“ Zatim je proučio ovaj ajet do riječi: onima koji su bili vjernici, a zatim postali nevjernici.

Do riječi put. Potom je rekao: Bolnu patnju navijesti licemjerima� – tj. licemjeri imaju ovu prijetnju jer oni su vjerovali pa su postali nevjernici, te su njihova srca zapečaćena, jer su se oni pravili da su s vjernicima, a zatim su rekli nevjernicima: Mi smo svama, mi se samo izrugujemo. – tj. izrugujemo se vjernicima iskazujući im saglasnost u mišljenju. Allah ih je ukorio riječima: Zar kod njih traže moć?

Potom Uzvišeni izvještava da sva snaga i moć pripada samo Njemu Jedinome, Koji nema druga, i onome kome je On da, kao što Uzvišeni kaže:

Ko bude želio moć, pa sva moć pripada Allahu�

23 Muhammed Nesib er-Rifa’i, Tefsir ibn-Kesir, skraćena verzija, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2002., str. 318.24 El-Bekare,137.



I kaže:

A moć pripada Allahu i Poslaniku Njegovom i vjernicima, ali licemjeri neće da znaju.25

Ajeti imaju za cilj da se snaga (moć, ugled) moli od Allaha i da se prihvati obožavanje Njega, te da se pridruži Njegovim robovima, vjernicima, kojima pripada pobjeda i na ovome i na Onome svijetu. To odgovara onome što prenosi Imam Ahmed preko Ebi Rejhane, da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko se pripiše deveterici svojih predaka nevjernika, željeći moć i ugled, on će biti s njima deseti u džehennemskoj vatri.“26

Možemo na kraju konstantovati da Ibn Kesirov tefsir zasigurno spada među najbolje tefsire koji se bave tradicionalnim tumačenjem Kur’ana.

Mnogi su skloni ustvraditi poput Abdullah Mahmuda Šihate koji kaže:

„Ibn Kesirovo djelo je jedan od najglasovitijih tefsira, ako nije apsolutno najglasovitiji.“27

Zato nas ne treba čuditi što mnogi insistiraju na Ibn Kesirovom tefsiru, jer ga i ubrajaju u najbolja djela ikada napisana, naravno gledajući sve njegove aspekte tumačenja.

N akraju ovoga teksta mogu slobodno preporučiti čitaocima i ljubiteljima tefsira da u svojoj kolekciji knjiga obavezno imaju Tefsir Ibn Kesira. On je svakako drugi prevedeni tefsir na našim terenima, a izdao ga je Visoki saudijski komitet za pomoć BiH.

25 El-Munafikun, 8.26 Prenosi ga samo Ahmed. Muhammed Nesib er-Rifa’i, Tefsir ibn-Kesir, skraćena verzija,Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2002., str. 319.27 Jane Dammen Mcauliffe, Hermeneutika Kur’ana; Pogledi Taberija i Ibn Kesira, rad objavljen u djelu: Kur’an u savremenom dobu, dr. Enes Karić, Sarajevo 1997., prvi tom, str.191.

Hfz. prof. dr. Almir Pramenković

KELAM – ALLAHOV VJEČNI GOVOR

EHLISUNNETSKA INTERPRETACIJA


SAŽETAK

Ovaj tekst tretira važan segment islamskog vjerovanja: Kur’an - Allahov vječni govor. Pitanje Allahovog svojstva govora – kelama se temelji na Kur’anu i

Sunnetu poslanika Muhammeda, a.s., i koncenzusu islamskih učenjaka. Islamska ulema ehlisunnetskog pravca smatra da je Kur’an vječni Allahovo govor, kelam je Njegovo uzvišeno svojstvo koje opstoji sa Njegovom biti. S druge strane, Mutezile, neehlisunnetska škola mišljenja, pridzavala se stava da je Kur’an stvorena Allahova riječj, opravdavajući svoj stav argumentom da su slova, glasovi, papir i tinta na kojim je Kur’an ispisan stvoreni te sukladno tome i Kur’an je stvoren. Islamski ucenjaci su cvrstim argumentima pobijali takve stavove, potvrđujući autentično Kur’ansko učenje o vječnim Allahovim svojstvima.

Ključne riječi: Kur’an, kelam, govor, (ne)stvoren, vječan, Ehli Sunnet, Mutezile.

PROF. DR. HFZ. ALMIR PRAMENKOVIĆ


ZNAČENJE RIJEČI KUR’AN

Riječ Kur’an je infinitiv u arapskom jeziku i sinonim je za riječ kiraet – čitanje,1 recitiranje. Lingvističko značenje riječi Kur’an potom se prenijelo u okvire terminološkog značenja upućujući na nadnaravan govor objavljen Allahovom Poslaniku, a.s. Uzvišeni kaže:

Naše je da ga saberemo da bi ga ti učio! A kad ga učimo mi, ti učenje njegovo prati�2

Postoji mišljenje da riječ Kur’an nije derivirana, već je to posebna riječ koja upućuje na Allahov, dž.š., govor – kelamullah – kao što je to slučaj s riječima Tevrata i Indžila. Riječ Kur’an, prema mišljenju imama Šafije, nije derivirana iz glagola kare’e jer da je derivirana iz ove riječi, onda bi sve što se iz nje derivira, bilo Kur’an.3 Riječju kelam – govor Kur’an je nazvan jer u svijesti slučaoca ostavlja korist koju on prije nije imao.4

Iako se Kur’an ne može staviti u okvire jedne definicije, jer je nedefinljiv kao Allahov, dž.š., govor, ipak su islamski znanstvenici dali brojne definicije Kur’ana: Kur’an je Allahov govor, nadnaravan i objavljen Muhammedu, a.s., zapisan u zbirkama, prenesen vjerodostojno, a samo njegovo recitiranje pobožno je djelo.5 Kur’an je, dakle, Allahov, dž.š., govor kojeg je objavio Muhammedu, a.s., putem objave. Džibril ga je čuo od Allaha, dž.š., a Poslanik, a.s., od

1 Muftić Teufik, Arapsko - bosanski rječnik, El-Kalem, Sarajevo, 1997., str. 1177�2 Kur’an, 75:17-18.3 Salih Abdulkadir Muhammed, Tefsir i mufessiri u savremenom dobu, El-Kalem - FIN, Sarajevo, 2008., str. 19.4 Ibid., str. 20.5 Karić Enes, Uvod u tefsirske znanosti, FIN, Sarajevo, 1997., str. 15.



njega, on ga je citirao ljudima.6

Uzvišeni kaze:

I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo pomalo kazivao..�7

Donosi ga povjerljivi Džibril na srce tvoje, da opominješ na jasnom arapskom jeziku�8

A meni se ovaj Kur’an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem�9

Kur’an je Božiji govor, Njegova objava, svojstvo.10 Svi ashabi i tabiini su suglasni u tome, i imali su identičan stav. Za učenje Kur’an treba upotrijebiti adekvatnu sintagmu, tako na primjer treba se reći da se Kur’an jutla ili jukre – uči, citira, ali nipošto julfez - izgovara.11

AKTUELNOST DEBATE O NE-STVORENOSTI KUR’ANA

Važno je istaći da ashabi i tabiini nisu problematizirali pitanje o govoru - kelamu. Debata o tome nastala je kasnije. Svakako, pitanje Allahovo govora – kelama je objašnjeno stavovima i djelima klasičnih islamskih autoriteta. Međutim, aspekt, kako kaže Ramadan El-Buti, koji daje aktuelnost ovom pitanju jeste činjenica da orijentalisti u

6 El-Mejdani Abdurrahman Hasen, El-akidetu-l-islamijjetu ve ususuha, Daru-l-kalem, Damask, 2007., str. 469.7 Kur’an, 17:106.8 Kur’an, 26:193-195.9 Kur’an, 6:19.10 El-Kari Mula Ali, Šerhu-l-fikhi-l-ekberi liebi Hanifeti en-Nu’man, Daru-n-nefais, Bejrut, 1997., str. 225.11 El-Eš’ari Ebu-l-Hasan Ali Ebu Musa, El-Ibanetu an usuli-d-dijane, Džamiatu-l-islamijje, Medina, 1975., str. 26-30.



sprezi sa kršćanskim misionarstvom pitanje kelama dovode u vezu sa Isaom, a.s. / Isusom. Naime, Uzvišeni kaže:

Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova (kelimetuhu)�12

Kršćani će postaviti pitanje: Ko je Mesih? Mesih je, prema citiranom ajetu, Božija riječ – kelimetuhu – a to nameće pitanje da li je ova riječ stvorena ili nije? Ukoliko nije stvorena, onda je vječna te shodno tome Mesih je Bog, a ukoliiko je riječ stvorena onda Mesih nije prije rođenja bio Božija riječ.13 Konsekventno tome, ovo je razlog zašto pitanje stvorenosti Allahovog govora i u našem vremenu ima veliku važnost. Osim toga, imajući u vidu da je predmetno pitanje u literaturi na bosanskom jeziku slabo zastupljeno ovaj tekst će u velikoj mjeri dati doprinos akaidskoj misli kod nas.

EHLI SUNNETSKA14 PERCEPCIJA VJEČNOSTI ALLAHOVOG GOVORA – KELAMA

Kur’an je savršen i vječan Allahov govor – kelam.15 Kur’an je Allahov nestvoren govor – kelam, a kelam je jedno od Njegovih savršenih i vječnih svojstava koje opstoji sa Njegovim zatom - bićem.16 12 Kur’an, 4:171.13 El-Buti Sejjid Ramadan, Kubra el-jekinijjat el-kewnijje, Daru-l-fikr, Damask, 1997., str. 127.14 Ehli Sunnet je izraz kojim se označavaju sljedbenici Muhammeda, a.s., njegove prakse u svim aspektima života. Halilović Safvet, Osnovi tefsira, Bemust, Zenica, 2005., str. 43-46.15 Et-Tahavi Ebu Džafer Ahmed bin Muhammed bin Ebi-l-Izz, Tehzibu šerhi-l-akideti-t-Tahavije, Mektebetu Fejad, 2008., str. 90. O pitanju Allahovog govora nikle su u početku razvoja nauke ilmu-l-kelama rasprave bez kraja. Izgledalo je da je to jedino pitanje o kojem ova nauka raspravlja, te je s toga i dobila ime ilmu-l-kelam.16 En-Nesefi Ebu-l-Muin Mejmun bin Muhammed, Tebsiretu-l-edille fi usuli-d-



To je potvrđeno koncenzusom ummeta i pouzdanim predanjima od svih poslanika. Svojim svojstvom govora Uzvišeni naređuje, zabranjuje, objavljuje poslanicima knjige kao što su Kur’an, Tevrat, Indžil itd.17 Allahovo svojstvo govora – kelama temelji se na Kur’anu i Sunnetu. Uzvišeni kaže:

A Allah je, sigurno, s Musaom razgovarao�18

Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega�19

Naravno, ne postoji hadis koji direktno govori da je Kur’an nestvoren. Međutim, takva kvalifikacija se temelji na mnogim ajetima iz Kur’ana, što su potvrdili prve i potonje generacije Ehli Sunneta. Hadis koji aludira na temu kelama je autentičan hadis kada je Poslanik, a.s., razgovarao na mi’radžu sa Allahom, dž.š.20

Ehli Sunnetski učenjaci tvrde da je govor kao lično Allahovo svojstvo nestvoreno, dok je Kur’an u značenju slova i značenja koje izgovaramo stvoren.21 I pored toga nije dozvoljeno reći, misleći na to, da je Kur’an stvoren, osim u iznimnim situacijama kao, na primjer, kada se drži predavanje o tome, pa se želi pojasniti.22 Zato što kada neko kaže da je Kur’an stvoren, imajući na umu slova i značenje, može se desiti da se pomisli da takav govori o Allahovom, dž.š., vječnom govoru – kelam nefsijj, pa će prihvatiti takav stav.

din, Ankara, 2004., 1/393.17 El-Gazali Ebu Hamid Muhammed, El-Iktisadu fi-l-i’tikad, Fennu-l-Kutejbe, Damask, 2003., str. 92.18 Kur’an, 4:164.19 Kur’an, 9:6.20 El-Buhari.21 El-Gazali Ebu Hamid Muhammed, El-Iktisadu fi-l-i’tikad, str. 92-93.22 Fude Abdu-l-Latif, Tehzibu šerhi-s-senusijje, str. 55.



Keramije tvrde da je Božiji govor Njegovo svojstvo. Taj je govor sastavljen od glasova, koji su postojali i koji uz Njega opstoje. Oni, dakle, odbijaju da svako Božije svojstvo mora biti vječno.23

Eš’arije i Maturidije kažu da ima dvije vrste govora:

1. Društveni govor, jer se prije u pameti sređuju misli, pa se onda organima za davanje glasova izgovara. Glavno u govoru je njegov sadržaj, tj. glavno je onaj društveni govor (kelam nefsijj). Kelam nefsijj (društveni govor) - to su značenja koja prozizilaze i koja se razumiju iz skupova glasova i skupova harfova. Dokaz o postojanosti kelam nefsijja je kur’anski ajet: I među sobom govore: Trebalo bi da nas Allah već jednom kazni za ono što govorimo!24

2. Kelam lafzijj (glasovni govor) - to su glasovi i slova kojima se izražava kelam nefsijj. Allahov dž.š. govor je kelam nefsijj i on je bespočetan i vječan.25

Oni kažu, Božiji govor koji je Njegovo svojstvo je od one prve vrste i kao takav on je vječan, bez početka i nije stvoren.26

Svi ajeti, riječi objavljene Muhammedu, a.s., kao i objave dostavljene prethodnim poslanicima nazivaju se kelamullah – Allahov govor jer ukazuju na određena značenja vječnog Allahovog govora – kelam nefsijj. Allahov vječni govor – kelam nefsijj – ukazuje na sve naredbe i zabrane, dok kelam objavljen svim poslanicima ukazuje samo na određena značenja i smisao Allahovog vječnog govora – kelama. Drugim riječima kazano, sve objave ne upućuju na

23 Adilović Zuhdija, Hasan Kafija Pruščak i njegovo djelo – svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere, komentar Tahavijeve poslanice iz akaida, Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2004., str. 30. 24 Kur’an, 58:8.25 El-Buti Sejjid Ramadan, Kubra el-jekinijjat el-kewnijje, str. 124.26 Prušćak Hasan Kafi, Džennetske bašče o temeljima vjerovanja, preveo a arapskog: Mehmed Handžić, Kalem, Sarajevo, 2000., str. 30.



sva značenja Allahovog vječnog govora – kelam nefsijj.27

Et-Taftazani smatra da Allah, dž.š., govori govorom koji je Njegovo vječno svojstvo koje se ne sastoji od slova i glasova. To je njegovo svojstvo koje opstoji sa Allahovom, dž.š., biti. Kur’an je nestvoren, a to znači da je nestvorena bit i suština tog govora koji se manifestuje nakon izgovora, a stvoren u smislu slova i glasova kojim se izgovara. Nazvan je imenom Kur’an, jer ukazuje na značenje a ne zbog postojanja značenja.28

Allah, dž.š., ne govori glasovima niti slovima jer govor glasovima podrazumijeva i zahtijeva prvostvorenost odredjenih glasova ili odredjenih slova u odnosu na druge a to bi značilo tvrdnju da je Allahov dž.š. govor stvoren što se kosi sa temeljima islamskog vjerovanja.29 Kur’an je zapisan u mushafima, čitan jezicima, čuvan u prsima. On je nestvoren, ali su slova, rečenice, pisanje stvoreni, jer su to djela ljudi, a Allahov govor je nestvoren. Uz pomoć spomenutih elemenata Allahov, dž.š., govor se razumije.30

El-Baklani kaže da premda je Allah, dž.š., vječan u odnosu na stvorenja koja su kontigentna, proizilazi da je njegov govor isto tako vječan, jer je svaki drugi govor stvoren. Allah, dž.š., kaže:

Ako nešto hoćemo, mi samo za to reknemo: Budi - iono bude�31

Allah, dž.š., nas je obavezao da tražimo zaštitu, a On je nestvoren,

27 Fude Abdu-l-Latif, Tehzibu šerhi-s-senusijje, Daru-r-Razi, 1245.H., str. 55.28 Es-Sagirdži Esad Muhammed Seid, Miftahu-l-dženneti min kelami-l-kitabi ve-s-sunne – tevdihu šerhi-l-akaidi-n-nesefijjeti li-l-imami-t-Taftazani, Daru-l-kelimi-t-tajjib, Damasn-Bejrut, 2003., str. 61-64.29 Fude Abdu-l-Latif, Tehzibu šerhi-s-senusijje, str. 53.30 El-Badžuri Ibrahim bin Muhammed, Tuhfetu-l-muridi ala dževheri-t-tevhid, Daru-l-Bejruti, Damask, 2002., str. 225; El-Kari Mula Ali, Šerhu-l-fikhi-l-ekberi liebi Hanifeti en-Nu’man, str. 72.31 Kur’an, 16:40-42.



isto tako nam je naredio da tražimo zaštitu s Njegovim savršenim i potpunim riječima. Dakle, nije nam naredio da tražimo pomoć od stvorenja i stvorenog, već da tražimo zaštitu Njegovim govorom, što ukazuje da je Kur’an nestvoren.32

Selef – prvi muslimani, i imami koji su u ilmu-l-kelamu gledali jednu novotariju nisu htjeli da se upuštaju u ovakve rasprave. Oni su se kod dokazivanja služili samo citatima iz Kur’ana i Poslanikovim, a.s., riječima. Za njih je bilo dovoljno da u vjerskim izvorima nađu da Allah ima svojstvo govora, da govori, da je s nekim poslanicima govorio, da je Kur’an kao i ostale nebeske knjige Njegov govor, da se Njegov govor može čuti, da su Božija svojstva vječna, d aje prestao biti muslimanom ko kaže da je Kur’an ljudski govor itd.33 Oni se nisu htjeli upuštati u dalje rasprave, nego su uporno stali braneći svoj pravac i smatarjaći ostale svoje protivnike, da su na krivom putu, jer iz njihovih zaključaka dolaze takve posljedice s kakvim se musliman ne bi smio pomiriti.

Hasan kafija Prušćak34 kaže da je Kur’an napisan u mushafim, pamti se u pameti, uči se i izgovara jezicima i sluša ušima, ali nije ušao ni u jednan od spomenutih predmeta. Prušćak elaborira kur’anske riječi koje se pripisuju Musau i Faraonu i drugima kao Allahov 32 El-Eš’ari Ebu-l-Hasan Ali Ebu Musa, El-Ibanetu an usuli-d-dijane, Džamiatu-l-islamijje, Medina, 1975., str. 26-30.33 Prušćak Hasan Kafi, Džennetske bašče o temeljima vjerovanja, str. 30.34 Hasan Kafija Prušćak jedan je od najpoznatijih alima u evropskom dijelu Osmanskog carstva. Međutim, izvori koji o njemu govore su ograničeni. Rođen je u Pruscu 951. h. godine (1544). Nakon osnovne škole upisao je jednu od tada postojećih medresa u kojoj je učio deset godina, a zatim otputovao u Istanbul sa navršene 23 godine. U Prusac se vraća 1575. godine i radi kao učitelj sve dok nije imenovan za kadiju Prusca 991. h. godine. Poslije toga imenovan je za kadiju Srema. Ostavio je bogat opus djela iza sebe na arapskom jeziku: Usulu-l-hikem fi nizami-l-alem (Temelji mudrosti o urđenju svijeta), Ezharu-r-rewdat šerh rewdati-l-dženne i druga. Preselio je 1015. h. godine (1616). Adilović Zuhdija, Hasan Kafija Pruščak i njegovo djelo – svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere, komentar Tahavijeve poslanice iz akaida, str. 17-23.



govor, u kome se o njima pripovijeda. A što se tiče našeg čitanja Kur’ana i pisanja njegova kao i govora Musaa i drugih stvorenja to je sve stvoreno.35

DA LI JE MOGUĆE ČUTI ALLAHOV KELAM - GOVOR

Što se tiče Allahovog vječnog govora, El-Ešari smatra da ga je moguće čuti, dok je El-Isferaini, što je stav i El-Maturidija, tvrdio da je to nemoguće.36 El-Isferaini i El-Maturidi značenje ajeta Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi37 tumače tako što kažu da ajet aludira na to da se čuje ono što ukazuje na Njegov govor. Ekvivalentnog značenja je i konstatacija: Čuo sam znanje tog i tog. Musa, a.s., je čuo glas koji je ukazivao na Allahov, dž.š., govor, ali nije čuo Njegov govor.38

Riječi koje je Musa, a.s., čuo iz poznatog stabla su stvorene riječi koje ukazuju na Allahov, dž.š., govor koji je Njegovo vječno svojstvo. Et-Tahavi, kao i mnogi drugi Ehlisunnetski učenjaci, smatra da mi ne možemo spoznati način ili modus na koji Allah, dž.š., govori. El-Gazali kaže da je Musa, a.s., čuo Allahov govor koji se ne sastoji od glasa i slova. On kaže da je Musa, a.s., čuo Allahov govor koji se razlikuje od načina na koji mi slušamo, te čak iako Musa, a.s., nije čuo Allahov govor to ne znači da svojstvo Allahovog kelama - govora ne postoji.39

35 Prušćak Hasan Kafi, Džennetske bašče o temeljima vjerovanja, str. 29.36 El-Eš’ari Ebu-l-Hasan Ali Ebu Musa, El-Ibanetu an usuli-d-dijane, str. 23-24.37 Kur’an, 9:6.38 Es-Sagirdži Esad Muhammed Seid, Miftahu-l-dženneti min kelami-l-kitabi ve-s-sunne – tevdihu šerhi-l-akaidi-n-nesefijjeti li-l-imami-t-Taftazani, str. 64.39 El-Gazali Ebu Hamid Muhammed, El-Iktisadu fi-l-i’tikad, str. 95-96.



ODGOVOR NA NE-EHLISUNNETSKI KONCEPT STVORENOSTI KUR’ANA

U povijesti islama pitanje Allahovog govora dobilo je najveci oblik debate u prvim stoljecima. Povod ovim razilaženjima bio je to što su postojala dva zaključka koja su se međusobno sukobljavala. Prvi je zaključak: Božiji govor je Božije svojstvo; sva Božija svojstva su vječna, te je prema tome i Božiji govor vječan, bez početka i nije stvoren. Na temelju ovog zaključka napravljen je i ovaj zaključak: Kur’an je Božiji govor; Božiji govor nije stvoren, te prema tome i Kur’an nije stvoren. Drugi zaključak je: Kur’an kao Božiji govor sastavljen je od glasova i zvukova koji nastaju jedan iza drugoga; sve što je tako, postalo je i stvoreno je, te je prema tome i Božiji govor i Kur’an stvoren i postao. Budući da je jasno da se ova dva zaključka sukobljavaju, to je bez sumnje trebalo odbaciti jedan od njih.40 Nee-hlisunetska škola – sekta – Mutezile zauzimaju stav suprotan auten-tičnom islamskom učenju. Mutezile su smatrale da je Kur’an stvo-ren jer se satoji od papira, slova i glasova koji su stvorenog karak-tera.41 Oni su smatrali da je Kur’an stvoren budući da su ga tretirali kelamom lafzijjom.42 Sporna tačka između Mutezila i Ehli Sunneta ogleda se u pitanju: Da li kur’anske riječi, od kojih se sastoje nared-be, zabrane i poruke upućene čovječanstvu, imaju vječni smisao? Ukoliko postoji, kako ga imenovati? Mutezile kažu: Naziva se zna-nje – ilm – ukoliko sadrži upute ljudima, a ukoliko sadrži naredbe i zabrane naziva se volja – iradet. S druge strane, Ehlisunnetska ulema kaže: sve to se naziva kelam nefsijj – vječni Allahov govor.43

40 Prušćak Hasan Kafi, Džennetske bašče o temeljima vjerovanja, str. 29.41 Seidu-l-Han Mustafa, Mustu Muhjid-d-in Dib, El-akidetu-l-islamijjetu: erkanuha- hakaikuha-mufsidatuha, Daru Ibn kesir, Damask, 2005., str. 201.42 El-Buti Sejjid Ramadan, Kubra el-jekinijjat el-kewnijje, str. 125.43 Ibid., str. 126.



Ako bi Kur’an bio stvoren, onda bi to impliciralo da Allah, dž.š., kaže Kur’anu: Budi. Budući da je Kur’an Njegov govor, neshavtljivo je da se Njegovom govoru kaže nešto takvo.44 To bi značilo da je Allah, dž.š., rekao svom govoru: Budi, a iz toga proizilazi da postoje dva Božija govora, što je apsurdno. Mutezile se pozivaju na Kur’an, ali ga tumače tendenciozno, u skladu sa vlastitom egzegetskom metodom:

- fragmnete kur’anskog teksta tumače alegorijski, što je refleksija Aristotelovog metoda koji se temelji na principu razmjere odnosa

- pojedine kur’anske riječi tumače izvan njihovog konteksta – istiklal

- pri tome se rijetko pozivaju na hadise Muhammeda, a.s.

- pozivaju se na vlastite filološke komentare a analize, eleminišući komentare specijalista arapkog jezika.45

S druge strane, ukoliko Allah, dž.š., ne posjeduje kvalitet govora, u tom slučaju nužno je kvalifikovati Ga kvalitetom oprečnosti.46 Ako Allah, dž.š., ne govori oduvijek, onda On ima kvalitet negovora koji treba biti vječan a to implicira da je nemoguće da takav atribut prestane postojati odnosno da Allah,, dž.š., prestane govoriti, jer ako je nešto vječno ne prestaje postojati. Sve dok je neko znalac nemoguće ga je kvalificirati suprotnim atributom, ili čovjeka koji govori nazvati negovornikom.

Allahov govor je zapisan u mushafima – Kur’anu. To ne znači, isitče El-Gazali, da je Njegova bit (zat) prisutan u Kur’anu, već 44 El-Gazali Ebu Hamid Muhammed, El-Iktisadu fi-l-i’tikad, str. 92.45 El-Eš’ari Ebu-l-Hasan Ali Ebu Musa, Bit polemike sa otpadnicima i inovatorima, preveo sa arapskog: Silajdžić Adnan, El-Kalem, Sarajevo, 2000., str. 46-47.46 El-Gazali Ebu Hamid Muhammed, El-Iktisadu fi-l-i’tikad, str. 93.



da slova, riječi i glasovi nose značenja Njegovog govora – kelama. El-Gazali na sebi svojstven način, ilustrativno, objašnjava svoju konstataciju. On kaže da ukoliko riječ vatra napišemo na papiru to ne znači da se zat-bit vatre nalazi na papiru jer u tom slučaju vatra bi izgorjela papir. Ili, ukoliko bi neko izgovorio riječ vatra ne znači da je zat-bit vatre na njegovom jeziku jer bi u toim slučaju njegov jezik vatra izgorjela. Suština je u tome što smisao vatre leži u toploti koju sadrži a izgovor riječi vatra i glas samo aludiraju na nju. Tako je i sa Kur’anom, kaže El-Gazali.47

Dokaz da Kur’an nije stvoren jeste kur’anski ajet:

I jedan od dokaza njegovih je i to što nebo i Zemlja postoje voljom Njegovom (emr).48

Volja Njegova jeste Njegov govor, te kada im je naredio da stoje i nebesa i Zemlja, ona opstoje zahvaljujući Njegovoj volji, naredbi i govoru.

On Uzvišeni kaže:

Samo On stvara i upravlja (emr)!49

Nakon što je Allah, dž.š., rekao da sve stvara, spomenuo je emr – stvar, upravljanje i time je lucidno napravio distinkciju između halka (stvaranja) i emra (naređivanja). Dakle, halk aludira na to da je Allah, dž.š., sve stvorio, dok emr aludira na Njegov govor kojim je sve stvoreno, odnosno Njegov govor je nestvoren.50

Na jednom mjestu u Kur’anu se kaže: I prije i poslije Allahova je odluka (emr).51

47 Ibid., str. 96.48 Kur’an. 33:26.49 Kur’an, 7:54.50 El-Eš’ari Ebu-l-Hasan Ali Ebu Musa, El-Ibanetu an usuli-d-dijane, str. 19.51 Kur’an, 33:4.



Ovaj ajet eksplicite aludira da je prije i poslije stvaranja svega Allahov, dž.š., emr bio, a to implicira da je Njegov emr nestvoren.

Da Allahov, dž.š., govor nije stvoren ukazuje i slijedeći ajet:

Reci: Kad bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi prersahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo pomogli još jednim sličnim�52

Ukoliko bi prestao Njegov govor i Njegova riječ, morali bi Ga kvalifikovati atributom šutnje, a to implicira konstataciju da On ima nedostataka, a takvo što je nemoguće reći za Njega.53 On je Uzvišen od takvih shvatanja Džehmija.54 Džehmije stoje na stanovištu da je Allahov, dž.š., govor stvoren u stablu kojim se obratio Musau, a.s., što je apsurdno, jer iz toga proizilazi da stablo govori u ime Njega. Radi ilustracije da demantujemo takvu logičku tezu, konkretizovat ćemo to na neko drugo svojstvo, na primjer, na Njegovu volju. Ukoliko bi stvorio Svoju volju u nekom od stvorenja, to bi iniciralo konstataciju da ta stvar, to stvorenje želi u Njegovo ime, umjesto Njega, a takova kfalifikacija je nemoguća.

Slijedeći kur’anski ajet govori o jednom mušriku, zapravo o njegovim riječima o Kur’anu, čiju je konstataciju Uzvišeni demantovao:

52 Kur’an, 18:109.53 El-Gazali Ebu Hamid Muhammed, El-Iktisadu fi-l-i’tikad,, str. 95.54 Džehmije su frakcija čiji je osnivač Džehm bin Safvan. Vjerovali su da je svetogrđe opisati Allaha, dž.š., bilo kojim epitetom koji se može pridružiti nekome drugom, da čovjek nema slobodne volje i da su sva njegova djela određena s Božije strane, da će Džehennem i Džennet nestati čim ljudi uđu u njih i da će sva stvorenja iščeznuti. El-Alauni Taha Džabir, Etika neslaganja u islamu, preveo s engleskog: Sinanović Ermin, Visoki Saudijski komitet za pomoć Bosni i hercegovini, Sarajevo, 1996., str. 67.



Ovo su samo čovjekove riječi�55

Onaj ko tvrdi da je Kur’an stvoren, on ga je učinio govorom čovjeka, a to je ono što je Allah, dž.š., demantovao.

Ukoliko je Njegov govor stvoren, znači da je bilo vremena kada nije govorio, te konsekventno tome, On je poput kipova koja ne govore, za koje je Ibrahim, a.s., rekao, kada su ga upitali ko ih je porušio:

To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju da govore – reče on�56

Kipovi budući da nisu govorila nisu mogla biti bogovi, a Bog mora govoriti.

Vrlo indikativna argumentacija o nestvorenosti Kur’ana je slijedeća. Na Sudnjem danu će Allah, dž.š., reći:

Na dan kada će se oni pojaviti, kada Allahu neće o Njima ništa skriveno biti: Ko će imati vlast toga dana? Allah, Jedini i Svemoćni�57

Kada to Allah, dž.š., bude rekao, ništa tada neće postojati, ni čovjek, melek, stablo, te iz toga proizilazi da Njegov govor ne spada u tada nepostojeće stvari.

Allah, dž.š., kaže u jednoj od kraćih sura Kur’ana:

Reci: Allah je jedan. On je onaj kome se sve obraća. Nije rodio niti je rođen. Njemu nije niko ravan�58

Ukoliko je Kur’an stvoren, u kome je spomenuto ime Allah, moralo bi se reći da su i Allahova, dž.š., imena stvorena, a to implicira da je i Njegov vahdanijjet stvoren, a tako i Njegova moć

55 Kur’an, 74:25.56 Kur’an, 21:63.57 Kur’an, 39:16.58 Kur’an, 112:1-4.



što je apsurdno.

Allah, dž.š., je rekao Iblisu nakon što ga je protjerao iz Dženneta da će nad njim biti proklestvo do Sudnjeg dana. Uzimajući to u obzir, a po tezi da je Kur’an stvoren a sve stvoreno je prolazno, proizilazi da je proklestvo nad Iblisom prolazno i određenog vermenskog raspona. Naprotiv, proklestvo nad njim je vječno, zato što je Njegov govor vječan, a to implicira konstataciju da je Kur’an nestvoren i vječan. Vodeći se njihovom logičkom tezom, da je Kur’an stvoren, moglo bi se reći i da je Njegova srdžba prolazna a to inicira i zaključak da je Njegova srdžba nad kafirima prolazna, a da je Njegovo zadovoljstvo melekima i poslanicima prolazno, a takva kvalifikacija izvodi iz islama.

Braneći autentično i originalno kur’ansko-sunnetsko učenje mnogi islamski učenjaci su prošli kroz teška iskušenja. El-Buhari je molio Allaha, dž.š., riječima: Bože moj, uzmi mi dušu dok nisam pao pod smutnju i fitnu, pa je umro četiri dana nakon toga. Isa bin Dinar je zatvoren u tamnici zbog toga što je odbio prihvatiti da je Kur’an stvoren. Eš-Ša’bi je upitan o tome pa je rekao: Tevrat, Indžil, Zebur i Kur’an, sva četiri su stvorena, pokazujući na svoje prste, te se pomoću te domišljenosti spasio. Isto se prenosi u vezi imama Šafije. Ahmed bin Hanbel je zbog toga zatvoren. Bičevan je dok se ne bi onesvestio.59

59 El-Badžuri Ibrahim bin Muhammed, Tuhfetu-l-muridi ala dževheri-t-tevhid, str. 223-224.



STATUS ONIH KOJI NEGIRAJU VJEČNOST ALLAHOVOG SVOJSTVA GOVORA – KELAMA

Prenosi se da su Ebu Bekr i Ibn Abbas došli kod Ibn Abdulazima El-Anberija Ebu Abdullaha, pa je rekao: Ovdje ima naroda koji govore da Kur’an nije stvoren niti nestvoren. Takvi su štetniji od Džehmija. Teško vama. Ibn Abbas je upitao: Šta kažeš ti Ebu Abdullahe. Odgovorio je: Smatram da je Kur’an vječan. Nakon toga rekao je: Subhanallah, a ko sumnja u to? Zatim je, želeći da apostrofira pitanje, rekao:

Milostivi poučava Kur’anu, stvara čovjeka, uči ga govoru�60

Allah, dž.š., je napravio razliku između čovjeka i Kur’ana. Ebu Abdullah kaže: Kur’an je od Allahovog, dž.š., znanja, pa šta misle oni koji kažu da je Kur’an stvoren u kome se nalaze Njegova imena? Zar ne tvrde da su Njegova imena vječna - nestvorena, da je Allah, dž.š., oduvijek je moćan, silan? Ne sumnjamo da su Njegova imena vječna - nestvorena, isto tako ne sumnjamo da je Njegovo znanje vječno - nestvoreno, tako da je Kur’an Allahovo, dž.š., znanje u kome su Njegova imena, te konsekventno tome ne sumnamo da je vječan - nestvoren. Prenosi se da su mnogi od Selefa61 smatrali kafirom svakog ko bi to nijekao. Tvrditi da je Kur’an stvoren implicira konstataciju da je Allah kvalifikacijom koja je svojstvena čovjeku, a to je kufr.62 Ebu Jusuf kaže: Raspravljao sam sa Ebu

60 Kur’an, 55:1-4.61 Selef - prve generacije muslimana ili ispravni prethodnici. To su ashabi - drugovi Muhammeda, a.s., tabiini - generacije poslije ashaba, tabitabiini - koji dolaze poslije tabiina, i njihovi sljedbenici među islamskim učenjacima koji su prihvaćeni od strane vjernika kao prvaci u vjeri. Takvim se smatraju: Sufjan es-Sevri, Lejs bin Sa’d, Abdullah ibn Mubarek, Ibrahim en-Nehai, El-Buhari, El-Muslim i drugi. Halilović Safvet, Osnovi tefsira, str. 43-46.62 Adilović Zuhdija, Hasan Kafija Pruščak i njegovo djelo – svjetlost istinske



Hanifom o stvorenosti Kur’ana, nakon čega su naša mišljenja bila korelativna, a to je da ko kaže da je Kur’an stvoren kafir je. 63 Ebu Abdullah kaže, nakon ovog: Pa koji je kufr štetniji od ovoga? Ako tvrde da je Kur’an stvoren, onda su i Njegova imena stvorena. Neki to izgovore, ne znajući opasnost toga. Ko bude tvrdio da je Kur’an stvoren, on je kafir. Husejn bin Abdilevvel kaže da je čuo Vekia kako govori: Ko kaže da je Kur’an stvoren on je murted, ako se ne pokaje ubija se. Sufija es-Sevri je rekao: Ko smatra da je Kur’an stvoren, počinio je kufr. Od Zejd bin Alija i Alija bin Husejna se prenosi da su rekli: Kur’an je nestvoren, a ko zastupa drugačije stanovište kafir je. Identičan stav imali su imam Malik, Šafija, Lejs bin Sa’d, Ibn Mubarek. Neim bin Hammad, El-Buharijin šejh - profesor, kaže da je kufr počinio ko za neko Allahovo, dž.š., svojstvo kaže da je kao ljudsko, kao što počini kufr osoba koja zanegira neko od onih svojstva kojim je on Sebe opisao.64 I Hasan kafija Prušćak kaže da do krži da je Kur’an ljudski govor, taj je istupio iz vjere, jer time pokazuje da ne vjeruje Allahovom Poslaniku.65

spoznaje o temeljima vjere, komentar Tahavijeve poslanice iz akaida, str. 120.63 El-Kari Mula Ali, Šerhu-l-fikhi-l-ekberi liebi Hanifeti en-Nu’man, str. 72.64 Ibid., str. 76-77.65 Prušćak Hasan Kafi, Džennetske bašče o temeljima vjerovanja, str. 29.



SUMMARY

This article treats important segment of Islamic belief: Qur’an – eternal word of Allah. The question of atribute of Allah’s word – kelam – is based on Qur’an, Sunnet and consensus of Islamic scholars. Islamic scholars of Ehlisunnet’s orientation argue that Qur’an is eternal word of Allah, kelam is His supreme atribute that exists along with His being (zat). Mutezilits, non-ehlisunnet school of thought, adhered to the notion that letters, voices, paper and ink have been created and consequently Qur’an has also been created. Islamic scholars have rebuted such evidences, substantiating authentic Qur’anic teaching of eternal atributes of Allah.

Almir Pramenkovic, PhD

MUSLIMS AND CHRISTIANS IN THE BALKANS – HISTORICAL ASPECT AND

CONTEMPRORY CHALLEGES

DIALOGUE WITHOUT ALTERNATIVE


INTRODUCTION

The Balkans or the Balkan Peninsula lies between East and West in all aspects of East-West relations: geographically, politically, culturally and religiously. In human history

the Balkans played significant role. In 395 CE, the Roman Empire was divided in two, and most Rome’s possessions in the Balkans were transferred to the eastern Roman Empire. The Ottomans influence on the Balkans began in 1358 with their introduction of the Islamic faith and culture to the Balkan Peninsula.1 However, it is not possible to speak about the most important challenges and vicissitudes which peoples of different religions in the Balkans are facing without recalling recent history of Balkans and Former Yugoslavia in particular. Entire history of Balkans could be seen as periods of wars or peace treaties. Dissolution of former Yugoslavia communist system was violent. For ten turbulent years, from 1991-1999, bloody conflicts of various intensity broke out, affecting relationships among the people. While it is not the purpose of this article to present a comprehensive overview of the recent history of the Balkans and Former Yugoslavia in partucular, certain facts and events are important to keep in mind as background to the formation of new countries, after dissintegration of Yugoslavia, and their own national aims. In such circumstances the issues of language, identity, image of the “other” and dialogue among religions remain sensitive and extremely political.

1 Ceric Mustafa, ‘’The Meaning of religious Education for Peace and Dialogue in the Balkans’’ in Islamic Textbooks and Curricula in Europe, Ednan Aslan, Frankfurt am Main, Peter Lang, 2011., pp. 13.



MEANING AND SIGNIFICANCE OF DIALOGUE IN THE BALKANS

Karl Jaspers rightly emphasizes that “one mind cannot encompass a whole”. Dialogue comes out of an incompleteness in a man; in order to deal with that incompleteness, he needs another man who is different from him. If I and you are exactly the same, nothing happens to us: we have nothing to talk about! The difference between me and you makes it possible for us to talk to each other!2

The idea of peace and dialogue in the Balkans is of utmost importance because of the fact that almost the entire history of the Balkans may be seen as periods between wars or between peace treaties. Underlying religious pluralism must be a unity of purpose and open dialogue.3

QUR’AN CALLS FOR COMMON WORD AND DIALOGUE

Message and expression of intereligious solidarity at the time of religious tension speak of a shared Christian-Muslim commitment to love of God and love of neighbour. It is not surprising to find common ground between Christianity and Islam, which, along with Judaism, look to Abraham as proto-monotheist, friend of God, and father of the covenant between God and his people.4 At the same 2 Šušnjic Đuro, ‘The meaning and significance of dialogue’ in Religious dialogue in the Balkans: The Drama of understanding, Vukomanović Milan, Vučinić Marinko, Belgrade open school, Belgrade, 2000., pp. 11.3 Ayoub Mahmoud M., ‘’The Qur’an and Religious Pluralism’’ in Islam and Global Dialogue – Religious Pluralism and the Purusit of Peace, ed. Roger Boase (Aldershot: Ashgate, 2005), 273.4 Heck Paul L., Common ground: Islam, Christianity, and religious pluralism (Washington DC:Georgetown University press, 2009), 1.

MUSLIMS AND CHRISTIANS IN THE BALKANS


time religions make unique claims. Indeed, very concept of religion may differ from one tradition to another, but unique claims will be affirmed.

Readiness of Christianity and Islam for dialogue is promising.5 However, there is good deal of scepticism about religious dialogue, much of it healthy. Why cram different traditions in a single box? They may use the same language but often mean very different things. When religious communities live side by side, they often share common cultural values. Christians living amidst a Muslim majority often take on various aspects of the Islamic heritage, and the same is true of Muslims living amidst a Christian majority. But, in the end, adaption always takes places in reference to recognized set of truths that do not change.6 Religious pluralism, then, does not aim to cram different religions into a single box but seeks to reach greater understanding of religion.

Humanity began as one and must remain one, but it is unity in diversity. This diversity, moreover, is not due to the gradual

5 The 2000 Declaration of the Congregation for the Propagation of the faith, Dominus Iesus, promulgated under the prefecture of Joseph Cardinal Ratzinger, now Pope Benedict XXI, invites theologians of the Church ‘’to explore if and in what ways the historical and positive elements of… (other) religions may fall within the divine plan of salvation’’. Indeed, article 841 of the Catholic Catechism states that God’s plan of salvation includes Muslims who acknowledge the Creator… and profess to hold the faith of Abraham. Quite straightforwardly, a verse in the Qur’an 10:99: And had your Lord willed, those on earth would have believed - all of them entirely. Then, [O Muhammad], would you compel the people in order that they become believers? The point, as drawn by many Muslim thinkers over the centuries, is that religious pluralism is part of the divine plan. Heck Paul L., Common ground: Islam, Christianity, and religious pluralism (Washington DC:Georgetown University press, 2009), 2.6 Heck Paul L., Common ground: Islam, Christianity, and religious pluralism (Washington DC:Georgetown University press, 2009), 2.



degeneration of human society from an ideal or utopian state.7 Nor is it the result of a lack of divine guidance or human understanding. Rather, religious diversity is normal human situation. It is corollary of the diversity of human cultures, languages, races, and different environments.8 The Qur’an states:

Mankind was one single nation, and Allah sent Messengers with glad tidings and warnings; and with them He sent the Book in truth, to judge between people in matters wherein they differed; but the People of the Book, after the clear Signs came to them, did not differ among themselves, except through selfish contumacy. Allah by His Grace Guided the believers to the Truth, concerning that wherein they differed. For Allah guided whom He will to a path that is straight.9

Qur’an advocates good relationship with Christians and Jews. However, their dispute could be defined on two essential dimensions: when the Qur’an discuss Christian doctrine, their views on Jesus, then Qur’an has rigorous and polemic tone, but on the other hand when it talks about social and political relationships between Muslims and Christians tone of Qur’an is realistic and absolutely kind.10 Reason for that has been contented in Qur’an verse that stipulates next:

Nearest among them in love to the believers wilt thou find those who say, “We are Christians”: because amongst these are men devoted

7 Adžek Davud Bessam, El-Hivaru-l-islamijju-l-mesihi-el-mebadiu, et-tarihu, el-mevduatu, el-ehdaf, Daru kutejbe, Bejrut, 1998., str. 217.8 Ayoub Mahmoud M., ‘’The Qur’an and Religious Pluralism’’ in Islam and Global Dialogue – Religious Pluralism and the Purusit of Peace, ed. Roger Boase (Aldershot: Ashgate, 2005), 273.9 Qur’an, 2:213.10 Nasr Seyyed Hossein, Srce Islama – trajne vrijednosti za čovječanstvo, Duh i vrijeme, Sarajaevo –El-Kalem, Sarajevo, str. 63-66.



to learning and men who have renounced the world, and they are not arrogant.11

BARRIERS OF DIALOGUE IN THE BALKANS – IDEOLOGICAL PREJUDICES

Previous history of living together between followers of these religions give different types of instances, but people of religion have to use human potentials of their religions with aim of avoiding periods of killings and persecutions in the Balkans, an area that no doubt has much spirit inside itself but were also flame of hatred and primitive understanding and living of religion are dominating.12 If we manage to eliminate primitive and non-authentic interpretation of religion we could repeat what have happened on this continent far away from cries of human butcher shop: I mean famous ‘world dispute’ between Islam, Christianity and Judaism, Ibna Rusd, Roger Bacon and Maimonides in Spain.13 All, Muslims, Christians and Jews benefited due to understanding the dispute in the broadest sense of the word. Nonetheless, almost two decades ago UNESCO called peoples to follow example of Spain.14 If we on the Balkans do not want to kill each other because of our differences, we have to be first ones who are going to that direction. Like then when dispute was being held in libraries and universities when all learned from each other and was transferred to social and political life, when

11 Qur’an, 5:8212 Popović Novak A., Da li smo tolerantni, Jugoslovensko udruženje za vjerske slobode, Beograd, 2001., str. 5.13 Nasr Seyyed Hossein, Srce Islama – trajne vrijednosti za čovječanstvo, Duh i vrijeme, Sarajaevo –El-Kalem, Sarajevo, str. 72-80.14 Latic Dzemaludin, Muslimani i krscani na Balkanu, u ediciji: Islamski svijet danas, (Zagreb: Islamski centar, 1995), 128.



tenets of faith shaped human relationships, culture, and economy and so on, future dispute on the Balkans could not be held by people of chipped identity. That should be tusk and vision of brave and wise people. God has not sent revelation to be on margins of life and if the purpose of its sending down is not helping mankind then it will not be from God. In future of the Balkans dispute everybody will bravely express his views on ‘others’ and benefit from them. Muslims and Christians have already had tradition of joint understanding and respecting. On global scale, tradition of Muslim-Catholic dispute launched Sharl de Fuco and his student Luj Masinion, whose presence in Muslim Morocco brought back not to Islam but to Christianity, started dialogue with Islamic world establishing foundations on which such dispute has to rest upon if he wants it to be meaningful and constructive.15 First condition is that people not to sacrifice doctrines of each religion, says S.H. Nasr and adds: I will never forget lesson I was learned by my professor in Persia. He said: It is wonderful having opened spirit; it is like opening windows in rooms, but of course, with conditions that the room has walls. If you bring several windows in the middle of desert it is not important whether you hold them opened or closed, because there are not the walls.

Such dispute in these areas, with opened windows and with walls, between Muslim Bosniaks and Croat Christians, two decades ago started Croatian poet Vlado Gotovac and Nerkez Smailagic. It seems to me that none of these two peoples is aware of such a close legacy. However, because of ideological aims of Croatian state blood was shed but fortunately Catholic church did not follow the way of erstwhile Croatian policy in those difficult moments. Furthermore, in the times of mass deportations of Muslims into

15 Latic Dzemaludin, Muslimani i krscani na Balkanu, u ediciji: Islamski svijet danas, (Zagreb: Islamski centar, 1995), 129.



camps Catholic Church officials, cardinal Kuharic, were deploring frankly such actions of erstwhile Croatian actual policy. In Zepca, provincial Boznian town, Serbian and Croatian nationalists, away from Christianity, agreed to join and harness their power aginst Muslims.16 If they were people of faith their agreement would be that no one dares to harm other regardless of his religion, ethnicity and culture. To be stopped invasions on Muslims neighbouring Serbs and Croats should renounce ideological sources that trigger the invasions. When it comes to Serbs, it is idea of The Inquisition of the Turkicized – Istraga poturica, and with the reference to Croats it is about Croatia as a gate of Christianity in Europe.17 These ideas have been launched in poetry, books and textbooks and were sent to schools. In Serbian legacy the idea of ‘researching of Turks’ is literary done by bishop Petar Petrovic Njegos in poem The Mountain Wreath - Gorski vijenac in 1848. It is regarded as most famous and influential literary work in central part of the Balkans and the author is proclaimed as the greatest poet in Serbian languge. Reading this poem is binding for all students, Christians and Muslims, in primary and secondary schools. Some citations of the poem are as following:

Hodja (imam) bellows on the plain Cetinje

Everything has gone the devil’s way.

Of Mohammed our entire country reeks.18

Somehow at the same time Ivan Mazuranic,19 after he met 16 Latic Dzemaludin, Muslimani i krscani na Balkanu, u ediciji: Islamski svijet danas, (Zagreb: Islamski centar, 1995), 130.17 Muminovic Rasim, Filozofija, i ideologije – ideolosko otreznjivanje, Sarajevo, Duh i vrijeme, 2/256.18 P.P. Nyegosh - Bishop of Montenegro, Mountain Wreath: Knez Rade (brother of Vladika Danilo).19 Ivan Mažuranić (11 August 1814 – 4 August 1890) was a Croatian poet, linguist and politician—probably the most important figure in Croatia’s cultural life in the



Njegos and agreed with him how to wipe out Ottomans from the Balkans, has written poem in Croatian language Death of Smail-aga Cengic - Smrt-age Cengica. In the poem the author is singing about torments that Christians suffered during Ottoman reign. Of course, there some literature where Muslims are depicted in positive manner. In contrast to that, in Bosniaks literature there is no single piece that promotes hatred. Unless Serbs and Croats give up from these misapprehensions and ideological base dispute between Muslims and Christians will not be conceivable over here.

Many of these historical barriers to dialogue can be mitigated or alleviated with good education because the less education the more hatred. Children who grow up with little access to good education, religious education also, are more likely to disregard themselves as having access to good quality of life. That sense of hopelessness makes them very open to manipulation by hate-mongers and local criminals.

Nonetheless, we have in our history excellent instances of mutual understanding and dialogue between Muslims and Christians. Good example of tolerance and dialogue is Ahdname (Accord) issued by Sultan Mehmed Fatih on may 28th 1464 to the Franciscans of Bosnia, guaranteeing them five fundamental rights: the right to life (nefs), the right to faith (din), the right to freedom (‘aql), the right to property and the right to dignity (I’rd).20 It is interesting how one of the most influential raisu-l-ulamas Mehmed Džemaluddin Čaušević conducted a constructive dialogue in his time that can be a good example for all today. He had witnessed

mid-19th century. Mažuranić served as Ban of Croatia-Slavonia between 1873 and 1880. http://en.wikipedia.org20 Ceric Mustafa, ‘’The Meaning of religious Education for Peace and Dialogue in the Balkans’’ in Islamic Textbooks and Curricula in Europe, Ednan Aslan, Frankfurt am Main, Peter Lang, 2011., pp. 14.



the end of the Austro-Hungarian Empire and the beginning of the Kingdom of Old Yugoslavia. He had been appointed as the raisu-l-ulama of Bosnia-Herzegovina by the King Francis Joseph’s decree in 1913. It is interesting to know that he wrote a special prayer for Francis Joseph I in which he asked God for his long life and good health. He did not do this out of fear or personal gain but out of deep awareness of the historical circumstances in the Balkans at the time, but also out of his appreciation for King Francis Joseph I who demonstrated deep sensibility towards the principle of religious tolerance in general and towards Islam in particular.21 European Catholics should be proud of their historical monarch Francis Joseph I who helped the Muslims to cope with the complexities of Balkan history as the European Muslims are of Sultan Mehmed Fatih the Magnificent who saved the Franciscans of Bosnia with his famous Ahdname.

21 Ceric Mustafa, ‘’The Meaning of religious Education for Peace and Dialogue in the Balkans’’ in Islamic Textbooks and Curricula in Europe, Ednan Aslan, Frankfurt am Main, Peter Lang, 2011., pp. 15.



BALKAN MUSLIMS AND CHRISTIANS IN FACE OF NEW WORLD CHALLENGES

Muslims and Christians constitute more than half of world population. Without peace between these two religions peace in the world is impossible. Consequently, peace in the world depends on peace between Muslims and Christians.22 Basis for the peace has already existed. It is a part of essential principal of two religions: love towards one God and neighbor. Sooner or later Muslims and Christians will be forced to cooperation by world challenges. In face of inconceivable arsenal of weapon destined for mass destruction of nations, animals, and entire dehumanization of man, secular society that confronts religion, and moral anarchy, and menace that in modern national state numerous small nations and ethnic group could extinct a need for religion that teaches a freedom, equality, justice and solidarity among peoples is pressing. In this regard, Islam and Christianity, two most powerful teaching in whole history of mankind, could play saving role of humanity in forthcoming epoch.

The most important issue is good education which promotes peace and dialogue. Given the fact that religions and beliefs are important forces in the lives of individuals and communities and therefore have great significance for society as a whole. Understanding these convictions is necessary if people are to understand one another in our diverse societies, and if they are to appreciate the significance of the rights that protect them. Learning about religions and beliefs contributes to forming and developing self-understanding, including a deeper appreciation of one’s own religion or belief. Studying about religions and beliefs opens minds

22 Zajednicka rijec za nas i vas, Kraljevski institut za islamsku misao Ahl Al-Bayt (Sarajevo: El-Kalem, CNS, 2010), 13.



of new generations to questions of meaning and purpose and exposes students to critical ethical issues addressed by humankind throughout history.23 Knowledge of religions and beliefs can help promote respectful behavior and enhance social cohesion.

God has decided that followers of Islam, Christianity live together in this part of the planet. They can live only in a state ‘bellum omnium contra omnes’- wars of all against all or in prosperous peace. Hopefully, Muslims and Christians are fully aware of the Balkans historical circumstances and present challenges so therefore they will opt for prosperous peace.

23 Ramadan Tarik, Evro-američki muslimani i budućnost islama, preveli s engleskog: Karčić Fikret, Karčić Hamida, Latić Džemaludin i Alibašić Ahmet, Udruženje ilmijje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2007., str. 262-263.

Prof. dr Džemil Bektović

POZICIJA I ULOGA ARHITEKTURE U OKVIRIMA ISLAMSKE UMJETNOSTI


Veoma se često otvara u akademskim krugovima pitanje karaktera islamske umjetnosti i njenog opsega umjet-ničkih ekspresija. Postoje različite teorije u vezi domi-

nantnog umjetničkog diskursa u islamu i dominacije arhitekture u tom kontekstu. Sa obzirom da su u šerijatskim propisima, po-red ostalog, definirana i neka pravila vezana za umjetničku kreaci-ju, bilo je sasvim normalno da se umjetnička područja profiliraju u jednom hijerarhijskom redu. Zabrana figurativnih prikazivanja, u smislu klasičnog mimesisa sa upotrebom trodimenzionalnih formi i kreiranjem kompaktnih kompozicija sa naglašenom perspekti-vom, su u svakom smislu sveli klasični slikarski postupak u domen minijature i profanog stvaralaštva. Opće je poznato da su islamski umjetnici prvenstveno bavili sakralnim umjetničkim izrazima i da su cjelokupno svoje znanje i vještinu upotrebljavali da bi se kroz umjetničko-duhovni napor dokučila Božija bit i esencija. Na taj način slikarstvo djelimično gubi svoj legitimitet i nije područje gdje se ogledaju vrhunska islamsko-umjetnička ostvarenja. To posebno važi za skulpturu koja je u islamskom svjetonazoru prezrena i po-kuđena. Ovakav status skulptura dobija zbog bliskih asocijacija sa skulpturama iz predislamskog perioda koje se koriste kao kumiri, ili skulptura koje se obožavaju, jer u raznim formama predstavlja-ju određena paganska božanstva. Ako se ima na umu da glavni cilj islamske objave leži u promociji tewhida, ili strogog vjerovanja u Jednog Boga, uz eliminaciju svih ostalih vrsta obožavanja, onda se podrazumijeva da skulptura nije imala neku sjajnu budućnost u okvirima islamske umjetnosti. Grafika pak, sa druge strane, dobija svoj smisao u domenu kaligrafskih ispisivanja i ostala je vitalna kroz cijelu historiju islamske umjetnosti. Posebna ljubav koju gaje musli-

PROF. DR. DŽEMIL BEKTOVIĆ


mani prema kur›anskim ajetima, kao govoru Božijem, daje poseban pijetet samom činu ispisivanja i posebnu poziciju koju imaju umjet-nici-kaligrafi u toj konstelaciji. O ovom domenu grafičkih prikaza inače postoji ogromna literatura i to je najistraživaniji dio islamske umjetnosti. Na ovoj ljestvici umjetničkih naracija, svakako na vrhu, stoji arhitektura koja u islamskoj umjetnosti dobija neobičnu važ-nost. Ona je mogla da sublimira u jedan kontekst sve ono što je islamska doktrina zahtijevala. Glavni naglasak se stavlja na izgrad-nju džamije, koja je centralni objekat u životu svakog muslimana. Obaveza svakodnevnog obavljanja molitve čini džamiju preko po-trebnom u funkcionalnom smislu, dok uporedo se uz nju razvijaju i neki drugi arhitektonski oblici koji uobličavaju duhovno-socijalni supstrat vjernika. Ovdje se prije svega misli na one cjeline kao što su medrese, imareti, bolnice, hanikasi, ali ponekad i kao supstitucija dr-žavnih ustanova. Iza ove konfiguracije arhitektonskih cjelina, koje su na početku u jedinstvenom monumentalnom zdanju, kasnije se odvajaju od prvotne matrice i razvijaju tipične islamske građevine sekundarnog tipa. Na taj način se razvija arhitektonski konglomerat islamskih zdanja veoma urbanog profila sa bogatim urbanističkim tlocrtom. To je obavezivalo muslimansku zajednicu da educira po-sebne profile umjetnika, urbanista, dizajnera i arhitekata koji bi bili kadri da odgovore savremenim izazovima u kreiranju jedne specifič-ne kulture življenja, sa propratim arhitektonskim elementima. Zbog toga, na koncu, imamo jednu sjajnu islamsku kulturu, bez premca u ranom i kasnom srednjem vijeku, koja je bila avangarda na svjetskoj umjetničkoj i arhitektonskoj sceni. Inovacije u arhitekturi koje su dobile svoju formu u islamskim objektima i gradovima postaju uzor ili bivaju preuzeti en masse u kršćanskoj Evropi da bi nastavili svoj život do današnjih dana.

Koji su uzroci jedne takve umjetničke produkcije u svim aspek-tima života, a posebno u arhitektonskom domenu? Ili da prefor-



muliramo pitanje: koji su osnovni elementi umjetničke ekspresije islamske arhitekture i umjetnosti? Veoma je interesantno da se kroz medijum moneta, a posebno arhitekture, na najbolji način može uočiti geneza tog formativnog nivoa nove islamske umjetnosti, t.j. kako već ranije uspostavljeni islamski obrasci ili, šire gledano, cjelo-kupna islamska doktrina melje, prerađuje, usvaja i preoblikuje, ne-milosrdno selektira i odbacuje prethodna umjetnička iskustva koja mogu biti upotrjebljena ili aproprijirana da bi se zadovoljili povećani apetiti nadolazeće islamske imperije. Po ovome se vidi da islamski umjetnik i arhitekta nema interesa da bilo šta kopira ili prihvata iz starih civilizacija koja su bili na izdisaju, posebno ne u konceptual-nom smislu. Stvari stoje upravo obrnuto, u tom domenu islamska arhitektura i umjetnost posebno je obazriva i rigorozna kako se ne bi usvojili elementi koji se kose sa zacrtanim postulatima. To se pr-venstveno odnosi na motive, namjenu, ideje i duh umjetnosti koja je u predislamskom periodu bila drugačije proviniencije i konotacije i u neskladu sa proklamiranim principima islama. A propo samo pojedinačni elementi umjetničkih ekspresija koji se uklapaju u ko-načnom definiranju najboljeg umjetničkog izraza mogu biti inkor-porirani u novu umjetničku produkciju islamske umjetnosti.

Ako bi malo produbili analizu gore navedenih tvrdnji, najvje-rovatnije tačan odgovor leži u korelaciji i potrebi islamskih država da izgrade monumentalne objekte koji bi glorificirale novu vjersku doktrinu i samu moć islamskih država i vladara. Ne slučajno kalife i ostali vladari zbog toga su glavni sponzori i mecene u izgradnji arhitektonskih objekata, pri čemu se posebna pažnja sada usmjera-va na vladarske palače i glavne kongregacione džamije. U jednom kontekstu pronalaženja idealnih rješenja, kombinacija patron i izvo-ditelj radova, bez razlike da li se radi o arhitekti, nadzorniku radova ili nekom plaćenom građevinaru koji dolazi sa strane i donosi svoja iskustva, funkcionirala je besprijekorno sa uspješno savladanim ci-



ljevima. Kada se pokušavaju detektirati odnosi u tom timu izvođača, mora se napomenuti da se u historijskim i književnim zapisima malo spominju imena arhitekata, dok se veliča mjesto i uloga patrona. Razlozi leže, također, u islamskoj doktrini koja podvlači da je bilo koja umjetnička kreacija samo potvrda Allahove volje, volja koja je obdarila umjetnike vještinom i sposobnošću da stvaraju iluziju real-nog svijeta. Na taj način umjetnik predstavlja samo transmisiju Bo-žanstvene Kreacije, ili kako Platon tvrdi, kreacija koja je samo Sjena Božje sjene. U skladu sa ovakvim razumijevanjem zdanja primarno nose ime patrona, rijetko kada podsjećaju na svoga stvaraoca. Čak i izraz ala yaday (s rukama) obično označava nadglednika gradnje, a ne arhitektu. Nadglednik je bio administrativni činovnik, obično vojni oficir nižega ranga, na primjer u mamelučkom Egiptu, a civil u Španjolske. Ako je slučajno arhitekt upisao svoje ime, to je bilo iza svih ostalih inskripcija koje veličaju patrona i iza svih datuma. Iznimka su neki seldžučki arhitekte i oni na teritoriji Španjolske: tu ih ima, hrabro, na rubovima medaljona ili u inskripcijama prije imena glavnoga nadglednika. Profesija nije bila povezana sa religi-jom, kako je to karakteristično na Zapadu. Premda je velik broj mu-slimanskih građevina posvećen religiji (džamije, medrese, kutubi, zavije, groblja - grobnice), gradili su ih, uz manje iznimke, arhitekti - laici na početku, dok se kasnije za ovu vrstu posla specijaliziraju posebne ustanove1. Ali geneza ovog odnosa se najbolje može sagle-dati u sukcesivnom sagledavanju historijskih podataka i arheoloških istraživanja koji nam mogu otkriti modalitete uspješnosti islamskih zajednica i država tadašnjih doba.

Kada se govori, za vrijeme prva četiri kalifa standardni kliše na Zapadu obično glasi: Arapi su nomadi, nemaju svoju arhitekturu,

1 Ovo se posebno odnosi na Osmansko carstvo koje ima svoje ministarstvo za urbanizam, kojim je rukovodio dugo godina najproslavljeniji arhitekt klasičnog doba Mimar Sinan.



veoma su primitivni i ne poznaju urbani stil života. Jedino su stvorili osjećaj za dekoraciju koja dolazi iz prostirki koje koriste u svojim beduinskim šatorima i veoma razvijaju arapski jezik kroz poeziju koja je bila najbolja ekspresija umjetničkog izražavanja kod Arapa.

Iz malo detaljnijeg istraživanja historije umjetnosti i arhitekture Arapa prije islama može se zaključiti da nije tačno da Arapi nemaju svoju arhitekturu, nego sasvim suprotno, oni čak aktivno participi-raju u prvim velikim civilizacijama svijeta.

Prvi podaci o Arapima vežu se sa najranijim periodima ljud-ske civilizacije. Još u periodu prahistorije Arabija je imala veoma umjerenu klimu i obilnije padavine kiša nego što ima to danas. To je prouzrokovalo lagodan život i privuklo veliku koncentraciju ljudi koji su naselili ovo područje. Prvi tragovi života što su iskopani na ovom području, kroz arheološka istraživanja, su pogrebne komo-re na mjestima ukopavanja umrlih iz Brončanog doba. Ove grobne komore su u relaciji sa podatkom da je Arabija bila u kontaktu sa velikim civilizacijama na njezinoj granici – Egiptom na sjeveroza-padu i Mesopotamijom na sjeveroistoku. Najeklatantniji je primjer participacije Arapa u okvirima mesopotamijske civilizacije. Opće-poznati podatak je da su Vavilonci i Asirci, koji su porijeklom Semiti iz sjevernog dijela arapskog poluotoka, imali veoma snažno carstvo još u 10 stoljeću prije naše ere. Oni nastavljaju tradiciju građenja koju su uspostavili sumero-akađani i grade utvrđene gradove sa veo-ma razvijenim urbanističkim planovima, a da ne govorimo o monu-mentalnim zdanjima kao što su hramovi, kule, palate i vojne utvrde. Ove kulture se prepoznaje po tome što su upravo njihovi pripadnici bili poznati po svojim graditeljskim sposobnostima, pa čak su bili inspiracija i egipatskim graditeljima u izgradnji poznatih piramida u Egiptu. Kasnije, kada Perzijanci preuzimaju primat u Mesopota-miji, brojna arapska plemena nastavljaju da žive sada u jednoj novoj državi, dolaze u kontakt sa novom umjetničkom sredinom i tu se



stvara jedna simbioza starog i novog umjetničkog izraza. Posebno se ovo dešava u periodu Lahmida2, dok, sa druge strane, južniji dije-lovi arapskog poluotoka imaju svoju nezavisnost, i ovdje se artiku-lira tipična arapska arhitektura i umjetnička produkcija. Ova druga skupina arapskih plemena gradi svoje bazično društveno ustrojstvo na premisama koje vladaju tada među Arapima, a to je podjela na dvije izražene socijalne grupacije: poljoprivrednike i polunomade. Prvi se bave zemljanim radovima3, stacionirani su na određenim lo-kacijama, grade hramove, brane, utvrđena naselja i gradove4, dok se drugi koncentriraju u pustinjskim oazama i bave se isključivo trgo-vinom i transportom. Postoji velika međuzavisnost između njih: šta poljoprivrednici proizvedu nomadi-trgovci raznose i prodaju u velikim gradskim centrima na sjeveru u Persiji i arapskim gradovima na jugu, posebno u Jemenu koji je najrazvijeniji arapski teritorij. U toj konstelaciju ključnu ulogu ima Meka koja je izrasla u eko-nomski, religiozni i trgovački centar upravo zbog svoje geostrateške pozicije. Ona ima ključnu poziciju u Hidžazu, u zapadnoj Arabiji, koji se specijalizirao za prekopustinjsku trgovinu, posebno za trgo-vinu između unutrašnjih gradova i onih na obalama Crvenog mora i Perzijskog zaljeva. Kada se pojavljuje islam, na ovim prostorima već postoje premise artikulacije arhitektonskih cjelina koji bi odgo-vorili zahtjevima nove vjerske prakse. Ako je islamska arhitektura bila spora na početku, ona je kasnije, za samo dvije generacije, brzo dobila na brzini. Za ovo nam, svakako, stopostotno daje potvrdu prvi spomenik kapitalnog značaja - Kupola na stijeni, koji je i da-nas najprestižniji islamski monument. Sa ovim je nova arhitektura i umjetnost islamske provenijencije stigla. Ona se brzo etablirala i brojne eksperimenti i promjene duha mogu biti detektirani za vri-2 Eksplikacija iz Henri Stierlin, World architecture, Islam, Taschen, Eksplikacija na str. 153 Eksplikacija iz Henri Stierlin, World architecture, Islam,Taschen, 2009, str. 84 Ibid. str. 12, 13



jeme vladavine Umajada (661-750), kada se uspostavljaju norme, vrijednosti i pouzdanje koji su ostali nepomućeni u godinama i sto-ljećima koja slijede. U takvom kontekstu umajadski vladari bogate prihode države usmjeravaju u izgradnju prvih grandioznih monu-menata. Abdulmalik, prihode od poreza bogate provincije Egipat, u periodu od sedam godina, namjenjuje izgradnji Kupole na stijeni, dok je njegov sin Walid I potrošio cijeli porez iz Sirije u periodu od sedam godina na izgradnji i ukrašavanju Velike džamije u Damasku5� Za izgradnju ovakvih grandioznih projekata očigledno su postojali i želja i sredstva.

Kupola na Stijeni (691) u Jeruzalemu i džamija El-Aksa u istom gradu i iz istog vremena, iako su prepoznatljive islamske građevine, još uvijek u nekim elementima sliče onima iz mediteranskog po-dručja. Ustvari, prva uspjela islamska arhitektonska realizacija bila je Velika dzamija u Damasku (705). Kroz Veliku džamiju se mogu sagledati osnovni principi i tlocrti džamija u doba Umajada, a to su džamije sa unutrašnjim dvorištem ili džamije nazvane po dža-miji u Kufi, u Iraku, džamije kufskog tipa. One su projektirane po uzoru na kuću Božijeg Poslanika u Medini, koja je bila uvijek kroz historiju islamske arhitekture ključni obrazac i model po kojem se grade sve varijante regionalnih škola, kuća koja se sastojala od veli-kog dvorišta okruženog zidom od opeka. Na istočnoj strani su bile prostorije za njegove žene, a dvorište je postalo mjesto gdje su se vjernici okupljali da bi molitvu obavljali. Na južnoj strani dvorišta ispred zida kible podignuta je otvorena dvorana kako bi omogućila zaklon od sunca, a sastojala se od dva reda palminih trupaca s kro-vom od palminog lišća iznad. Na taj način je ustanovljen osnovni

5 Samo zahvaljujuci ovom ogromnom prilivu novca, halife su bile u mogucnosti finansirati skupe gradevinske projekte, pa u tom smislu imamo podatak da je za izgradnju Velike dzamije u Damasku potroseno 56 miliona dirhema, sto je za to vrijeme fantasticna brojka.



izgled džamije koji sadrži molitvenu dvoranu i dvorište.

Premještanje političkog centra iz Damaska u Bagdad prouzro-kovalo je reperkusije u političkom, kulturnom i umjetničkom do-menu. Bagdad je postao novi islamski Rim. On je apsorbirao ideje, artefakte i uticaj sa Istoka, iz perzijskog svijeta, Indije, Kine i euro-azijskih stepa, i onda ih usvajao i transformirao kroz islamski svijet, udarajući pečat sopstvene unikatnosti i glamura. U arhitektonskom smislu proces promjena se najvidljivije ogleda u kružnom gradu Bagdadu, osnovanom 762. godine. Njegov koncentrično kružni di-zajn vjerovatno dolazi iz matrica na kojima su počivali gradovi iz perzijske zone gradnje kao sto su Firuzabad, Darabdžird i Merv. Stanovnici grada žive u spoljnim kružnim zonama, dok su prema kalifovoj palači, koja je vezana sa centralnom džamijom, oko kojih se nalazi potpuno prazan prostor u samom centru grada, orijentirani četiri strane kompasa ili svijeta. Ova moćna simbolika kosmičke dominacije i kalifovog apsolutizma svakako je nešto što nema veze sa arapskim poimanjem i grčko-rimskim svijetom, nego sa istočnim razumijevanjima koja imaju dugu tradiciju na Bliskom Istoku. U islamu su se goleme građevine izvodile brzo, te projektirale i rea-lizirale po prvotnom i istom arhitektu. Tako se petom abasidskom kalifu Al-Mansuru pripisuje izgradnja Bagdada. Literatura opisuje dvorsku raskoš i sjaj palače njegova unuka – legendarnoga Haru-na al-Rašida (786–809), kad je Bagdad postao politički i kulturni centar s populacijom od milion stanovnika. Dvije su grobnice još i danas svjedoci toga drevnog sjaja: Harunove žene – favoritkinje Zobeide i Ezekijelova grobnica. Harunu se pripisuje i veličanstvena palata Ukhaidir, sa zamršenim nizom dvorišta koja vode do monu-mentalnoga križnog prijestolnog kompleksa. Budući da su počeci te izgradnje ipak nešto stariji, Harun je po svojoj prilici tek nadogradio i uljepšao tu palatu. Doduše, u ruševinama je, ali sa očuvanim mi-naretom-ziguratom, glasovita i poznata džamija Al-Mutawakkilija



(847–861) u Samari. Pripisuju mu se i brojne druge palate, reziden-cije i prekrasan vrt palate Bulkawara u Samari. Vrt je bio simbol raja, a ivani (monumentalne dveri) palate otvarali su se prema kilometar velikoj terasi nad dolinom Tigrisa – sa širokim prolazima i fontana-ma.

Na drugom kraju bagdadskog kalifata, tačnije u Egiptu, razvijaju se fantastične arhitektonske građevine i urbanistički obrasci. Naj-starija velika džamija Kaira, Ibn Tuluna, nosi ime možda doista svog autora – kalifa Ahmada ibn Tuluna (rođen 835. godine). Bio je sin turskoga roba. Sjajnim školovanjem, kalifa al Mas’ud (stolovao u Sa-mari) ubrzo se istaknuo u kalifovoj službi i postao guverner Egipta 868. godine. Osnovao je Tulunidsku dinastiju koja je preživjela do 905. godine i bila ponovno obnovljena 1261. godine. Džamija slijedi tradiciju ranog Iraka i Samare. Rekonstruirao ju je uzurpator Lajin 1296.-1299. godine s kordobljanskim elementima. Niska hipostilna molitvena dvorana, kao i minaret (što podsjeća na cirkulat), govore o ranoj perzijskoj arhitekturi i njenim arhitektima. Ovdje egzisti-raju dva slavna „urbaniste” sjeverne Afrike: Uqba ibn Nafi, koji je utemeljio 663.-664. prvi muslimanski grad u sjevernoj Africi – Kaj-ruan. Kao utemeljitelj novog Fesa 1276. godine (Fez al-Jedid) bilje-ži se Abu Yusuf Yaqub (1250–1286). Najstariji spomenik sjeverne Afrike, Veliku džamiju u Kajruanu, izgradio je ponovno Yazid ibn Hatim 772.-774. godine na mjestu negdašnje, mnogo skromnije Sidi Uqbe-džamije. Proširio ju je Ziyadat Allah I 836. godine. Spome-nik dokazuje da je još 770-ih godina bio u upotrebi karakterističan potkovičasti luk. Džamija se sastoji od molitvene dvorane, širine oko 80 metara, sa 16 sporednih lađa. Središnji brod vodi do kupole nad mihrabom. Abu Ibrahim Ahmed (856–863) posve je preradio Ziyadatov mihrab i dodao mimbar, te riwaq (narteks) sa još jednom kupolom. Dodatni radovi, izvršeni prije 1042. godine, nose ime al-



Muizza (1016–1062), kejruanskoga guvernera kairskih Fatimida6�

U arhitekturi Egipta kasnije su Fatimidi ostavili dvije velike džamije: džamiju El-Azhar u Kairu (972) i džamiju Al-Hakema u Kairu (1003). Njih su lično izgradili fatimidski vladari sa namje-rom obnavljanja političkog jedinstva muslimanske zajednice kroz dinastiju koja bi bila u relaciju sa Ehlul-bejt. Džamija El-Azhar je kasnije dograđena i pretvorena u muslimanski univerzitet7. Kao i ranije džamije u Egiptu, i ova pripada tipu džamije Ibn-Tuluna. Mo-litveni prostor čini petobrodni trijem, dok dvije kupole nad moli-tvenim prostorom podsjećaju na rješenje Velike džamije u Kajruanu. Džamija El-Hakima ima petobrodni molitveni prostor orijentiran u dubinu sa jednom kupolom u dnu. Iako postoji razlika u tlocrt-nom rješenju, ona se oslanja na džamiju El-Azhar8. Pored džamija u sakralnoj arhitekturi u Egiptu, kao i u ”seldžučkom” Iranu, u ovom periodu se grade brojni mauzoleji pokriveni kupolom. U profanoj arhitekturi čuvene su vladarske palate s kraja XI vijeka, čiji su pro-stori organizirani oko unutarnjih dvorišta, u kojim prvorazrednu ulogu imaju bazeni. Fatimidski period u umjetnosti islama ima po-seban značaj za izbor elemenata dekoracije. U spoljašnjoj arhitek-turi to su slijepe niše sa završetkom u vidu potkovičastog luka, koje predstavljaju glavni način rješavanja fasadnih ploha. U unutarnjoj dekoraciji karakterističan je ”fajansni mozaik” – paralelopipedni ze-mljani komadi, dijelom obloženim emajlom, koji se upotrebljavaju za izradu vijenaca i za stalaktitni dekor, kao i u Iranu. Za površinsko dekoriranje karakteristična je ”arabeska”, ornament koji je postao 6 Sekulic – Grozdanovic S., Arhitekt i njegov nacrt, Prostor, Zagreb, 2001 7 Al-Azhar predstavlja najstariji islamski univerzitet koji je i u današnjem vremenu jedan od najrenomiranijih univerziteta u islamskom svijetu. U vrijeme Fatimida on je bio centar za propagandu šijitskog ismailitskog pravca. Kasnije je u vrijeme Mameluka dobio sunitsku provinienciju i izgubio prvobitni karakter.8 Behrens-Abouseif, Doris. “Architecture of the Fatimid Period.”, Islamic Architecture in Cairo: An Introduction, Leiden: E. J. Brill, 1989, 58-77.



sinonim islamske dekoracije9�

Egipat Ejubida značajan je po gradnji brojnih medresa i utvrđe-nja10. Egipat Mameluka dao je islamskoj arhitekturi novi tip džamije sa “ivanima”, kombinovan sa monumentalnom grobnicom ili me-dresama. Iz ovog doba dolaze brojne džamije, medrese, karavan-sa-raji, bolnice, škole i fontane u Kairu. Džamija sultana Kalauna u Ka-iru (1285) je arhitektonski ansambl koji sačinjava molitveni prostor, mauzolej, medresa i bolnica. Ova građevina je poslužila kao osnova za gradnju džamije-medrese sultana Hasana u Kairu (1356), jedne od najznačajnijih arhitektonskih realizacija u Egiptu.

Seldžuci, novi gospodari bagdadskog kalifata na područje Meso-potamije i Irana, imali su naročito zasluge za razvoj islamske arhi-tekture. Velika Džuma džamija u Isfahanu koju su Seldžuci rekon-struirali 1072. i 1121. god. uvodi nove elemente u gradnji džamija, koji prelaze i u druge islamske pokrajine. Kupola nad molitvenim prostorom, četiri “ivana”11 postavljena na četiri strane dvorišta, koji

9 Contadini, Anna. Fatimid Art at the Victoria and Albert Museum. London, 199810 Period Ejubida se karakterizira ratnim pohodima krstaša protiv muslimana. Jedan od ejubidskih sultana Salahudin je porazio krstašku vojsku i stekao legendarnu slavu koja se kasnije prenijela i na Zapadu, ponajviše zbog svoje plemenitosti. Po porijeklu Kurd on je predvodio muslimansku vojsku sastavljenu pretežno od Kurda i Turaka, koji su kasnije preuzeli vlast i osnovali Mamelučko carstvo (v. Linda Komaroff. “The Art of the Ayyubid Period (ca. 1171–1260)” Heilbrunn Timeline of Art History. New York: The Metropolitan Museum of Art, 2000); http://www.metmuseum.org/toah/hd/ayyu/hd_ayyu.htm 11 Sama riječ, chaqar taq, na perzijskome znači četiri luka, i ovaj koncept izgradnje je bio ključan u sasanidskom predislamskom periodu i usko je vezan sa kultom vatre koja je trebala biti vidljiva u sanktuarnom dijelu hrama. Veoma je analogan sa jednim drugim konceptom, Chaqar Bagh ili četiri bašče koje možete promatrati iz jednog centra. Kasnije u islamskom periodu perzijski arhitekti su dodali u jednom takvom kontekstu četiri ivana okolo centralnog dvorišta po kojima je prepoznatljiva persijska islamska arhitektura.



daju osnovu krstastog rješenja u tlocrtu i koji će naći primjenu u gradnji medresa, trjemovi zasvođeni laganim svodovima od opeke, kupola sa rebrima koja se presijecaju stvarajući dekorativne efekte, te ukrašavanje trompi novim ukrasom stalaktita – to je seldžučki doprinos novoj islamskoj arhitekturi. Kupola dobija dominantno mjesto u komponovanju džamija i mauzoleja. Minareti, inspirirani sirijskim četvrtastim tornjevima, ustupaju mjesto okruglim. Arhi-tektonska dekoracija prilagođava se materijalu opeke. Ukrašavanje opekom spolja i iznutra vršeno je na mnogobrojne načine, uz kori-šćenje posebnih dekorativnih vezova i slaganje opeke u više ravni u alterniranim raznobojnim redovima. U opeci su rezani dekorativni natpisi, kojim su se ograničavale dekorirane zidne površine.

Velika džamija u Kordobi u Španiji je umajadsko djelo. Ovo izvanredno arhitektonsko djelo zauzima u islamskoj umjetnosti isto mjesto kao Velika džamija u Damasku i Velika džamija u Kajruanu. Započeta je 785., a tokom IX i X vijeka dograđivana je u tri maha. Ogroman molitveni prostor riješen je po sistemu trjemova koji teže u dubinu. Kao kod džamija u Tunisu i Kajruanu, na krajevima moli-tvenog prostora uzdižu se kupole. Konstrukcija kupole je specifič-na: osam lukova-rebara, koji se međusobno seku, čine nosivi dio na koji naliježu svodovi. Veliku džamiju Kordobe počeo je graditi Abd ar-Rahman (786–787), nastavio Abd ar-Rahman II (821–852), a 951. godine Abd ar-Rahman III. Hakam II počeo je 962. godine s konač-nim južnim proširenjem. Postigao je vrhunac raskošne ”čipke” sa srednjim brodom maksure (počasno mjesto za kalifu) i završetkom čudesnog mihraba. Konačno proširenje sa osam lađa prema zapadu izvršio je vezir al-Mansur 987. godine. Preoblikovao je i proširio sahn (zdenac za ritualno pranje). Rezidencijalni i administrativni novi centar Medina al-Zahra glavna je gradnja Abd ar-Rahmana III (uz dogradnju njegova sina Hakima II).

Drugu džamiju iz ovog perioda podigli su Almoravidi u Tlemse-



nu (Magreb) 1136. god. Ova građevina je pod velikim uticajem Ve-like džamije u Kordobi. Od profane arhitekture ovog perioda naj-značajniji su umajadski dvorci u Medinet ez-Zehra, nedaleko od Kordobe. Dispozicija ovih dvoraca poslužiće kao ugled čuvenom dvorcu iz Alhambre u Granadi. Velika džamija u Sevilji izgrađena je 1182. godine, u doba almohadskoga kalife Abu Yakuba Yusufa I (1163–1184). Srećom, sačuvan je veličanstven minaret – poznat kao toranj Giralda – a poznato je i ime autora. Započeo ga je graditi ar-hitekt Ahmad ibn Baso. Bio je i autor džamije. Umro je iste godine kao i njegov investitor, halifa, što je zadržalo gradnju do 1189. godi-ne. Tada je Yakub al-Mansur odredio nastavak građenja i povjerio ga arhitektu Aliji de Gomara koji je Giraldu i dovršio.

U toku XIII, XIV i XV vijeka, umjesto tri kalifata, koji su bili vjerski i politički centri islama, stvoren je niz manjih i većih islam-skih država. Glavni centri umjetnosti u tom vremenskom razdo-blju bili su u Iranu, u kome seldžučke Turke zamjenjuju Mongoli; u Egiptu, gdje se smjenjuju dinastije Ejubida i turskih Mameluka; te u Španiji i Magribu, zemljama u kojim vladaju četiri nezavisne dinastije12�

U Iranu, novi gospodari, Mongoli, ne prekidaju raniju umjet-ničku tradiciju, naprotiv, oni se u ovoj zemlji afirmiraju kao veliki graditelji. Oni grade Veliku džamiju u Veramini (južno od Tehera-na) 1322. god. Ova građevina oslanja se na ranije izgrađene džamije u Iranu, sa četvrtastim dvorištem uokvirenim trjemovima, sa četiri ‘ivana”, od kojih najveći predstavlja ulaz u molitveni prostor pod moćnom kupolom. Druga značajna mongolska džamija u Iranu, Plava džamija u Tebrizu (1468), unekoliko odstupa od ovog uobiča-jenog tipa sa četiri “ivana”. Kroz predvorje, ukrašeno stalaktitima, ne ulazi se u centralno dvorište nego u molitveni prostor pod ku-polom. Bočno je vezan trjemovima, a nasuprot ulazu – sa jednom

12 Husref Redzic, Studije o islamskoj arhitektonskoj bastini, Sarajevo, 1982



manjom molitvenom prostorijom, također pokrivenom kupolom13�

Susrećemo se, ovdje u Perziji, i sa imenima arhitekata. Još iz kla-sične perzijske islamske arhitekture Seldžuka poznato je ime arhi-tekta Muhameda ibn Makkija iz Zinjana kome se pripisuje izgradnja grobnih kula Kharraqana (zapadna Perzija) 1067.–1068., a poslije ih je gradio (1093. godine) njegov brat ili sin.

Iz doba rane perzijske muslimanske arhitekture Ghasnavida spominje se ime arhitekta šaha Bahrama (oko 1090.). Postoje kod Timurida i dvije glasovite žene-graditeljice: Gawhar Shad (+1457.), žena šaha Rukha, Timurova sina, zapisana je kao graditeljica u He-ratu. Najstarija žena Abu Saida, Habibah Sultan Begum, graditeljica je grobnice za mladu umrlu kćer Ishrat Khaneh, 1460.-1464.

Ne znamo ime nekog glasovitoga upravo po arhitekturi gra-da Sultanije, gdje je preostala samo veličanstvena grobnica Oljeitu (1306–1317). Bio je po majci kršćanin, ali je pod utjecajem jedne od svojih žena postao musliman i primio ime Muhamed Khudabanda. Naredio je izgradnju Sultanije (pokraj sigurnijega Qazvina). Dje-lo je započeo još njegov otac Arghun 1270. godine u zamjenu za ilhanidsku metropolu Tabriz. Arhitekti Khwajah Hassan Shirazi i Shams Abdallah Shirazi izgradili su svetište i grobnicu slavnoga sufijskog šeika Ahmada Yasavija u Yasi 1394.-1397. godine (danas Turkestan), neobična tlocrta, kojega grobna arhitektura podsjeća na grobnicu Oljeitu, ali i na anadolijske medrese.

Poznato je i ime velikoga timuridskog arhitekta Gavama al-Dina iz Širaza (1438). Bio je graditelj Velike džamije u Mashadu, grobnice Abdalaha Ansarija u Gazur Gahu, a svakako je bar započeo i veli-ku medresu u Khargirdu, a dovršio ju je Ghiyath al-Din iz Širaza,

13 Linda Komaroff. “The Art of the Timurid Period (ca. 1370–1507)”, Heilbrunn Timeline of Art History. New York, 2000; http://www.metmuseum.org/toah/hd/timu/hd_timu.htm



možda njegov sin. Gavam ili njegova škola autori su brojnih veličan-stvenih grobnica i svetišta. Njihova genijalnost leži u savršenoj arti-kulaciji i ravnoteži površinskih dekoracija sa građevnim površinama.

Osim džamija, u ovom periodu, grade se brojne medrese, (na-ročito u XIV vijeku), čije je porijeklo u Iraku, sa centralnim dvori-štem, na koje su orijentirane prostorije učenika i jedna veća prosto-rija, koja je istovremeno služila i kao predavaonica i kao molitveni prostor. Sredinu dvorišta zauzimao je bazen. Najuspjelije medrese podignute su u Fesu, od kojih je najpoznatija Bu Ananija14�

U XVI vijeku ponovo dolazi do stvaranja relativnog političkog jedinstva pod vođstvom osmanskih Turaka. U okviru ovog novog islamskog carstva nalazili su se, od prve polovine XVI do XIX vi-jeka, zemlje Male Azije, Balkanskog poluostrva, Sirije, Tripolisa, Tunisa, Alžira, Egipta i Arabije. Drugi dio nekadašnjeg islamskog carstva prvih kalifa našao se pod vlašću domaće perzijske dinastije Safavida, koji su uspjeli da oslobode zemlju od Mongola. Tako su stvorena dva nova islamska centra: jedan u Carigradu, a drugi u Is-fahanu. Osim ova dva snažna carstva, postojala je i islamska država Velikih Mogula u Indiji, a u sjevernoj Africi Maroko je uspio da i dalje sačuva samostalnost15�

U Persiji s početka XVI vijeka džamija u Savi ne donosi ništa novo što već nije viđeno u “mongolskom” periodu. Vrijeme vladavi-ne Šah Abaza (1587–1628) je u arhitekturi, a naročito u urbanizmu, obilježeno izgradnjom nove perzijske prijestonice Isfahana. Širo-ki bulevari sa drvoredima i fontanama, prostorni trgovi, mostovi, veliki javni objekti izvedeni su širokim urbanističkim potezima, neviđenim ni u jednom ranijem islamskom centru. Kraljevska dža-mija u Isfahanu (1612) je izvanredna arhitektonska realizacija koja

14 Ibid15 Ibid



se oslanja na ranije perzijske džamije seldžučkog doba. Od javnih objekata, posebno mjesto po vrijednosti, ima medresa Maderi-šah (1706), koja čini cjelinu sa karavan-sarajom. Dispozicija je klasična: unutrašnje dvorište sa četiri “ivana” i jednim molitvenim prostorom pod kupolom lukovičastog oblika. U profanoj arhitekturi najpo-znatiji su dvorci Safavida: Ala Kapi u Isfahanu i Sehel Sutun.

Gledana kroz umjetnost, Indija Velikih Mogula bila je od XV vi-jeka samo dio Persije. Prije toga, muslimanska umjetnost u Indiji se bazirala na domaćoj hinduskoj tradiciji. Ovi lokalni uticaji u manjoj mjeri vidljivi su i kasnije, u mogulskom periodu, na primjer na palati cara Akbara (1556–1605) u Agri. Indijske džamije građene su po uzoru na perzijske, sa unutrašnjim dvorištem, “ivanima”, okruglim minaretima i lukovičastim kupolama. Akbarova džamija u Fathpuru i Džahangirova u Lahoru, kao i čuveni mauzolej Tadž Mahal u Agri (1647), koji je šah Džahan podigao svojoj ženi, djela su perzijske arhitekture16�

Ipak, posebnost predstavlja dolazak Turaka na svjetsku pozor-nicu islamske arhitekture koji u svakom smislu razvijaju svoj pre-poznatljiv kupolni sistem. Geneza i inspiracija kupolnog sistema osmanske arhitekture ne dolazi iz Vizantije, kako se obično pogreš-no pretpostavlja, već je on prirodni završetak jedne transformacije islamske arhitekture koja je trajala u periodu od nekoliko vjekova. Matrica je perzijska džamija “ivanskog” tipa koju na početku pre-uzimaju Turci Seldžuci u kreiranju njihove poznate “seldžučke” medrese sa brojnim kupolama. Džamiju sa trjemovima Seldžuci su u Anadoliji bitno izmijenili. Zbog oštre klime zatvara se otvorena strana trijema prema dvorištu. Ona se smanjuje ili potpuno nesta-je. Ove zatvorene seldžučke džamije u Anadoliji zovu se “ULU” džamije. Najpoznatije su u Erzurumu, Kajseriji, Sivasu, Divigri,

16 Beach, Milo Cleveland, Mughal and Rajput Painting. New York: Cambridge University Press, 1992



Birgi i Afionu. U početku je ovakva džamija imala ravnu drvenu tavanicu, poduprtu brojnim drvenim stupcima. Ovaj tip se najduže zadržao u šumovitim krajevima Anadolije. Kasnije se jedno ili dva polja pokrivaju kupolama, stupci se zidaju od kamena i međusobno povezuju lukovima. Najveći dio tavanice i dalje je bio pokriven slo-jem zemlje na ravnoj drvenoj tavanici. Ulu-džamija u Sivasu (XI v.) i Alaedinova džamija u Konji (1156–1220) pripadaju ovom tipu17� Iplikdži-džamija u Konji (1162) je sva sagrađena od kamena, ima samo 12 stupova povezanih lukova u oba pravca, pravougaona polja su presvođena krstastim svodovima, a srednja tri kvadratna polja - kupolama. Ova džamija ima začetak minareta zidanog od opeke. Istom ovom zasvedenom tipu seldžučke džamije pripada i najbo-gatija i najimpresivnija Ulu-džamija u Divrigi (1229), sa rebrastim svodovima. Seldžučki arhitekti, smanjujući broj stupaca u enterijeru i uvodeći svodove i kupole za pokrivanje pravougaonih i kvadratnih polja između stupaca, stvorili su osnovu za pojavu osmanske dža-mije. Prva polovina XIII vijeka označava procvat seldžučke arhitek-ture jednako na izgradnji džamija kao i u izgradnji javnih objekata: medresa, karavan-saraja, škola, bolnica, mostova. To je i vrijeme iz-gradnje jakih tvrđava u Konji, Sivasu, Kajseriju, Divriku i Erzurumu. Mauzoleji zadržavaju u tlocrtu kružni i poligonalni oblik, a pokri-veni su kupolom koja spolja ima piramidalni ili konični izgled, što podsjeća na šator – nekadašnji stan nomadskih Turaka u centralnoj Aziji18�

Osmanska, kao i seldžučka umjetnost, svoj najviši domet dose-gla je u arhitekturi. Osmanski stil u arhitekturi, s jedne strane, znači nastavljanje seldžučkih arhitektonskih tradicija, a sa druge strane, prihvatanje nekih vizantijskih konstrukcionih rješenja. Ovdje se radi o uticaju Aja Sofije na velike osmanske džamije klasičnog peri-

17 Jairazbohoy Rafique, An outline of Islamic Architecture, Bombay, 197218 Ibid



oda, kod kojih se kao kod Aja Sofije, glavni prostor formira ispod velike kupole koju nose četiri slobodnostojeća stupca. Upravo ta težnja za ostvarenjem velikih prostora koje pokrivaju kupola i po-lukupola, označava vizantijski uticaj na osmansku džamiju. Svi dru-gi konstruktivni i prostorni elementi, na primjer, lukovi, svodovi, kupole, trompe, niše, zatvorena dvorišta sa trjemovima potiču od ranijih seldžučkih primjera19�

Klasičnom periodu osmanske arhitekture dala su pečat dva veli-ka graditelja sa svojim školama: mimar Hajredin i mimar Sinan. Mi-mar Hajredin označava uvod u klasični period, a mimar Sinan – ne samo vrhunac klasičnog doba – nego najviši nivo osmanske arhitek-ture uopće. Mimar Hajredin je bio glavni arhitekt carstva za vladanja sultana Bajazita II (1482–1512). Njegovo najznačajnije djelo je dža-mija sultana Bajazida II (1501), nastala pod neposrednim uticajem konstruktivnog rješenja Aja Sofije; prostorno pak, ovdje je ostvare-no centralno, a ne bazilikalno rješenje. Brojni arhitekti koji širom Osmanskog carstva grade u prvoj polovini XVI vijeka pripadali su školi ovog neimara. Dolazak genijalnog mimara Sinana (1490–1588) na položaj glavnog arhitekte Carstva 1539. godine označava poče-tak novog uspona turske arhitekture. Prva njegova džamija Šahza-de (1548) ne predstavlja još veliko umjetničko djelo. Sinan je ovdje vanredan konstruktor, ali on još nije ovladao vještinom upotrebe ra-znih materijala ni svim elementima stilske dekoracije. Svoja remek-djela mimar Sinan je izveo za dvojicu sultana u čijoj je službi bio. To su Sultan-Sulejmanova džamija u Carigadu (1550–1557) i džamija sultana Selima II u Jedrenu (1569-1575). Mimar Sinanu, odnosno njegovoj školi se prepisuje preko 300 sakralnih, javnih, stambenih i vojnih gradnji u raznim krajevima Osmanskog carstva.

Učenik i nasljednik velikoga Sinana bio je od 1580-ih nadalje

19 Robert Ousterhout, Ethnic Identity and Cultural Appropriation in Early Ottoman Architecture, Muqarnas 12, 1995



Davut-aga koji 1587. godine postaje i službeno Sinanov nasljednik. Izgradio je natkriveni bazar u Jedrenu. Projektirao je 1587. godine prijestolnu salu u Top Kapi Saraju u Istambulu. Izgradio je Jeni-dža-miju u Carigradu za Sofiju, majku Mehmeda III, ali je građevina za-vršena tek 1663. godine kao lošija imitacija Sinanove džamije Šahza-de. Nakon Davutove smrti, mjesto dvorskog arhitekta preuzeo je Dalgi Ahmed-aga. Ovoga je 1606. godine naslijedio Mehmed-aga. Bio je rođen kao hrišćanin u Europi oko 1540. godine, a došao je u Carigrad 1563. godine. Radio je u Sinanovom “birou i vodio ga za vrijeme Sinanove odsutnosti”. Godine 1609. Mehmed je započeo izgradnju džamije za sultana Ahmeta I (1603–1677), južno od an-tičkoga hipodroma, što je izazvalo vjerski skandal jer je projektirano šest minareta kao u Meki, a ova je morala imati barem jedan minaret više od ostalih džamija. Morao se, dakle, na Ahmetov trošak izgra-diti sedmi minaret u Meki. Popularno nazivana Ahmedija ili Plava džamija veća je od slavne „susjede Aje Sofije” i potpuno ju je zasje-nila i natkrilila.

Što se tiče Balkana, posebno u Bosni razvijena je bogata arhitek-tonska djelatnost sa svim lokalnim i regionalnim specifikama. Par-ticipacija istambulskih arhitektonskih ateljea je evidentna i brojni arhitekti iz ovih krajeva rade po narudžbini visokih službenika na osmanskoj Porti. Iz historijskih zapisa i natpisa na samim islam-skim arhitektonskim objektima sada je izvjesno da je Gazi Husrev-begovu džamiju u Sarajevu projektivao Adžem Asir Ali – Sinanov prethodnik; Aladža dzamiju u Foču Ramadan-aga – Sinanov savre-menik i zastupnik na ovom terenu; Sokolovićev most u Višegradu, sam Sinan; Staru ćupriju u Mostaru Hajredin – Sinanov vaspitanik i mlađi saradnik, kome je izgleda, i Boljanić povjerio izgradnju svoje džamije u Pljevljima, dok je terenski izvođač Sokolovićeve Ferhadije džamije u Banja Luci svakako bio Sinanov najpouzdaniji učenik.



ZAKLJUČAK

Anatomija jedinstvenog rječnika islamske arhitekture

Kada se imaju u vidu brojna arhitektonska djela i široka geo-grafska dispozicija objekata u islamskome svijetu prvi utisak je da postoji raznolikost arhitektonskih formi i ekspresija. To bi možda u krajnjoj konsekvenci i bilo tako da nije one snage islamskog viđe-nja umjetničkih formi koje sublimiraju sve te klimatsko-geograf-ske specifike i različite kulturalne background-e islamskih naro-da. Varijacije su brojne u islamskoj arhitekturi, ali premise su uvijek ostajale iste. U sklopu generalizacije bazičnih formi koji su se po-javljivali u islamskoj arhitekturi zapažaju se određeni trendovi koji postaju matrica, a metodologija utvrđivanja tih obrazaca se bazira na analizu porijekla arhitektonskih spomenika i proučavanje tran-sformacije starih predislamskih tipova zdanja. U tom kontekstu, i na taj način, može se reducirati bazična lista generičkih formi kao i principi prostorne organizacije. Najprije trebaju se razlučiti sami principi prostorne organizacije. Prvično pitanje koje se treba posta-viti u razmatranje je princip orijentacije u prostoru izražen u ko-smičkoj orijentaciji Kabe i u prostornom podešavanju džamija, kao najreprezentativniji egzemplar, prema Meki. Arhitektonska sprava za ovu namjenu su mihrabi.

Drugi princip je introverzija, karakteristična za dvorište i cen-tralno kupolno planiranje. Razmatranje oko uloge dvorišta reflek-tira se u kapijama i portikoima, važnim dijelovima “pozitivnog pro-stora” koji učestvuju u implementaciji dizajnerskog načelnog stava.

Kupolna forma osvjetljava treći princip centraliteta i simetrično-sti. Kupola normalno snabdijeva specijalni sakralni prostor. U jugo-istočnoj Aziji i u nekim drugim dijelovima svijeta sakralni prostor se



često postavlja u formi piramidalnog krova sa drvenim kosim greda-ma. Bez obzira na sve, ideja centraliteta ostaje konstantna.

U pregledu mnogih arhitektonskih zdanja, prvenstveno kroz prizmu džamijskog dizajna, primjećuju se definitivni obrazci, kao na primjer, arapska kultura što se prostire od arabijskog poluotoka, Sjeverne Afrike i Španije se pretežno naslanja na hipostilnu dža-miju sa ravnim krovom ili ravni krov sa kupolnim naglaskom. U istočnom i zapadnom dijelu Afrike ravni hipostilni tip izgleda da je predominantan, iako velika dinamičnost dizajna, koja bi mogla u vremenu pratiti ovaj trend, je evidentna. Indijski subkontinent (uključujući Pakistan i Bangladeš) predstavlja jedinstven kulturni identitet, iako su regionalne varijacije prilično utjecajne u dizajnu džamija. Džamije u Iranu, centralnoj Aziji i Avganistanu pokazuju veoma slične tipske karakteristike. Predominantne su četiri - ivanj-ske varijacije i oni se strogo podupiru na konceptu chahar taq. Tur-ska je također jedna od ovih homogenih područja gdje se razvio plan centralne kupole u okvirima sopstvenih regionalni granica i bazično pripada jednoj regionalnoj zoni.

Na kraju, sve ovo pokazuje da se arhitektura, u okvirima islam-ske umjetnosti, izdvojila i da uživa poseban tretman. Neosporan je fakt da je najveća energija u islamu potrošena u profilaciji arhitek-tonske produkcije koja bi na pravi način reprezentirala samu esen-ciju i srž islamske doktrine, ali i kako bi se stvorili vizuelni simboli prepoznatljivosti islamskog svjetonazora.

prof. dr. Šefket KRCIĆ

PROLEGOMENA ZA JEDNU MOGUĆU FILOZOFIJU ŽIVOTA

Segui it tuo corso, e lascia dir le genti!

(Slijedi svoj put, i pusti ljude neka pričaju šta hoće!)

Dante


ABSTRACT

Autor, u studiji Prolegomena za jednu moguću filozofiju života, koju je stvarao nakon višedecenijskog promišljanja smisla filozofije, slijedi Diltajev, Bergsonov, Muhićev i

Tomovićev put u poimanju svijeta i života. Pored pristupa i zaključnih napomena, u ovom specifičnom ogledu razmatranja postavljaju se sljedeća pitanja: polazište filozofije života (svijest, volja, znanje i kretanje), smisao bavljanja filozofijom, određenje, filozofija u kontekstu ljudske egzistencije, diskurs kritičke filozofije, šta je filozofija života, utemeljenje filozofije života, uspostava kontinuiteta filozofije života, šta zapravo želimo, tri kruga pitanja, filozofska legitimacija, Kantovo pomanje života, Diltajeva slika filozofije svijeta, smisao života, prevladavanja pozicija idealizma i materijalizma, živjeti svoj život – um i duh nikad da ne stare, iza života – mišljenje ne može egzistirati, planetarna tehnika i filozofija, filozofija života i moderni svijet, pogled na svijet iz perspektive filozofije života.

Riječ je o prvom sistematiziranom projektu iz oblasti filozofije života, kao centralnom pitanju, kojim otvara niz novih pitanja u cilju rješavanja dilema modernog mišljenja.

Ključne riječi: čovjek, filozofija, život, svijet, duh, filozofija života, prolegomena, put, pitanja filozofije, planetarna slika filozofije, pozicija kritičkog mišljenja, racio, um, egzistencija, smisao, svijest, savjest, volja, znanje, kretanje, utjeha.

DOC. DR. ŠEFKET KRCIĆ


PRISTUP

Rasprava koja slijedi nema pretenzije da bude filozofski studij, u strogom, školskom smislu te riječi, već jedna skromna prolegomena liberalnog i otvorenog razmatranja i razumijevanja filozofije života, kao jedne veoma važne orijentacije u suvremenoj filozofskoj misli. Pri tome, težište naše intelektualne pažnje će biti locirano i dalje usmjereno, ne samo na ono što se zove prezent već na sam futur viđenja nas samih, a i drugih. Dakle, sada i ovdje, sasvim otvoreno, bit će riječ o sadašnjosti i budućnosti. Filozofija života, kao takva, želi ukazati da je potrebno misaono upotpuniti dinamiku današnjeg života. Takvo stanje eleminirat će iz čovjeka pasivno držanje, koje je dugo vremena važilo za jednu od njegovih trivijalnih osobenosti.

Kontekst filozofije života predstavlja dugogodišnji misaoni projekt, koji je ovdje viđen i vođen u fenomenološkoj redukciji i dimenziji jednog svojevrsnog vertikalnog sagledavanja ove moderne filozofske struje, tj. u odnosu prema vlastitoj historiji pojma, gdje ništa nije kontigentno, već se čitava problematika tematizira na relevantnim diskursima i filozofijom življenja, kao istinskog umnog djelanja. U tom smislu, filozofija života dolazi k nama i u nama iz vidokruga jednog hermeneutičkog prevladavanja apstraktne filozofije i dolaženje u svijet kritičkog razumijevanja života, odnosno njegovog realnog osmišljavanja i poimanja. U biti, filozofija života se javlja u modernom mišljenju kao svojevrsno kritičko prevladavanje apstraktnosti. Prema tome, istinska filozofija mora biti kritička. Takva mogućnost nam se nameće posebno iz recepcije Kantovog filozofskog pregnuća.

Ovdje se filozofija života javlja kao reflektiranje pitanja čovjeka. Ona želi nastaviti onu autentičnu viziju filozofije kao izrazite ljubavi i naklonosti prema mudrosti (ne samo u apstrakno-teorijskom već i u primijenjenom, životnom smislu). Kao takva, filozofija života



predstavlja umnu i osjetilnu težnju za srećom i užitkom kao bitnim načinom uzdizanja i kritičkog prevladavanja raznih oblika predrasuda (koji vode do najmračnijih puteva zločina) i misao razboritog života. U tom smislu, njen ključni cilj ostaje kao mogućnost traženja i propitivanja smisla života i svih onih pitanja koja proizilaze, kao i tok konteksta. Svakako, ovdje je važna pozicija mišljenja, kao svojevrsno polazište k cilju. Na tom putu polazio sam od samog smisla razlikovanja, a posebno uvođenju dijaloga kao ideje vodilje u stvaranju vlastite pozicije i poimanju raznih gledišta filozofije života koje dolaze iz pojedinih škola mišljenja.

Ova misaona istraživanja artikuliraju i kritički slijede prožimanja i preplitanja raznih mišljenja u cilju približavanja ideja iz života literature i konkretnog bitisanja. Na taj način, naša dalja promišljanja kroz proces istraživanja predstavljaju imanentni izraz i težnju stvaranja duhovne komunikacije kroz proces približavanje čovjeka filozofiji i literaturi, odnosno, približavanja relacija čovjek-čovjek, tj. kao stalnu težnju prevladavanja međusobne alijeniranosti kao izraza postavljanja temelja trajnog dijaloga u modernoj filozofiji, čiji je zajednički cilj smisao slobode i istina življenja. Jer, nakon dvadeset i pet stoljeća filozofske istine u ovom dunjalučkom životu sve postaje neizvjesno.

Polazišta filozofije života: svijest, volja, znanje i kretanje

Ovdje će biti riječi o pitanjima praktikuma, tj. filozofiji života kao praktičnoj filozofiji života. Zatim, implicitno rasprava će se odvijati kao proživljena djelatnost. U pitanju je sistem znanja koje se u civiliziranom svijetu, po pravilu, u cjelosti poklanja, odnosno ustupa. Problemi se javljaju u prenošenju znanja kao umijeća. U tom pogledu



fenomen interneta danas igra veoma važnu ulogu.

Filozofirati znači: misliti i živjeti u duhu vremena, čiji zamah nosi pisac, snažno ukorporirajući opće narodno duhovno stvaralaštvo i vizija moderne i posmoderne. To je najbolji način, da se pokažu na primjerima kopče koje povezuju i kontinuitet razvoja Duha u vremenu.

Filozofija života namjerava da odgovori na brojna pitanja izazova u vremenu, slobode čovjeka i uopće ljudskih prava. Da se uspostavi napor povezivanja ideja i pojmova kroz povijest filozofskog mišljenja, kako bi išli putem k apsolutnom duhu1, tj. težnji osvajanja apsolutnog znanja. U tom smislu, filozofija nužno mora sagledati smisao historije da bi se moglo raspravljati o principima čuvanja identiteta. Na taj način, filozof radi na oblikovanju ne samo vlastitog duha već i duha naroda kojem pripada. U tom kontekstu, filozofija filozofije se javlja kao svojevrsna filozofija historije, čiji je smisao predmet naše posebne pažnje.2

Hegelova Fenomenologija duha, koja, prema Marxu, predstavlja ognjište filozofije, počinje s pojmom i programom objašnjavanja. U tom kontekstu, Hegel je kao mislilac neodoljiv i izazovan. Prema njemu, filozofija se mora čuvati htjenjem da bude utješen, npr. Beogijevom stavu o filozofiji kao utjehi (Utjeha filozofije).

Hegelova Fenomenologija duha, sa svim svojim sadržajima (svijest, samosvijest, um, duh, religija i apsolutno znanje), predstavlja svojevrsno razmeđe klasične filozifje iz kojeg se budi moderna filozofija, među njima i disciplina filozofija života. Upravo pitanja svijesti (osjetilna izvjesnost ili ovo mnjenje, opažanje ili stvar obmana, snaga i razum, pojave i nadosjetilna svijest); samosvijest (istina izvijesnosti samoga sebe, samostalnost i nesamostalnost samosvijesti, gospodstvo

1 Hegelovski.2 Vidi fragment br. 20



i ropstvo, sloboda samosvijesti, stoicizam, skepticizam i nesretna svijest); um (izvjesnost i istina uma, programski um, uozbiljenje umne samosvijesti, zadovoljstvo i nježnost, zakon srca i čudnos uobraženosti, vrlina i tok svijesti, individualnost koja je sebi realna sama po sebi i za sebe je um koji ispituje zakone); duh (pravi duh, običajnost, sebi otu|eni duh, obrazovanost, svijet otu|enog duha, prosvjeta, apsolutna sloboda i užas, moralnost, savjest, lijepa duha); religija (prirodna religija, religija umjetnosti i očigledna religija); apsolutno znanje (ovdje duh nije prevladao svijest, već se ona odnosi kao prema totalitetu njegovih određnja, koji se po sebi pretvara u duhovnu bit).

Bez obzira na to što je Hegel pravdao ideologiju Pruske države, tadašnja vlast je bila svjesna izuzetne Hegelove dominacije kao i razorne moći njegove filozofije. Nakon Hegelove smrti (1831) pozvali su njegovog najbližeg kolegu, suradnika i prijatelja, profesora Šelinga (pet godina mlađeg) da otvori javnu kritiku Hegelove filozofije, a sve u cilju razvoja i dominacije Hegelove filozofije. Na taj način pojavile su se dvije struje: Hegelova ljevica (na čelu sa Marxom, B. Bauerom, L. Fojerbahom, M. Hesom (Moses Hess), H. Hajnom (Neinrich Heine) i drugi poznatiji kao mladohegelovci) i Hegelova desnica (na čelu sa Krunom Fišerom, Karlom Rozekrancom, Eduardom Gansom, F. Vilhelmom Karoveom, K. Ludvigom Mišelom, Hajnrihom B. Openhajmom, J. E. Erdmanom, Konstantionom Raslerom i drugim koji su tvrdo i apologetski slijedili Hegelovu filozofiju politike). Na taj način razvila se atmosfera stvaranja suvremene filozofije, a time su se javile i višestuke mogućnosti za utemeljenje discipline filozofije života.

Smisao bavljenja filozofijom



Posvjećujući se filozofiji, uvijek sam se pitao koji je njen smisao i značaj za pojedinca i društvo u cjelini. Njena sintetičnost znanja izazova mnoge mislioce i protagoniste iz ranih znanstvenih sfera. Ipak, njom se danas, s obzirom na brojnost čovječantva, mali se broj ljudi bavi. Filozofija predstavlja izazov za one kojima je mudrost u umu i ljubav u srcu. U svakom slučaju, filozofa krasi razumijievanje problema, a poznato je da se tolerancija i progres mogu stvarati iz svijeta razumijevanja. Kroz povijest čovječanstva, filozofi su uvažavani kao bića od znanja. Zato razumijevanje smisla i značenja svijeta je od posebnog značaja, što čine filozofi približavajući tajne svijeta i odgovarajući na njih.

Filozof je poseban stvaralac, koji je sa svojim djelom uvijek prisutan na društvenoj i kulturnoj sceni, bez obzira na to kada je to djelo nastalo. Međutim, rijetka su društva koja su regulirala status filozofa, da se svojim poslu mogu nesmetano baviti.

Filozofi su prepoznatljivi po svojim stavovima. Njihove ideje prevazilaze okvire jednog vremena ili nekog pravca. Međutim, filozof je, ipak, član društva. Bez obzira na sve te reference, on je uglavnom usamljenik u svom vremenu. Međutim, njegovo usamljeničko razmišljanje predmet je pažnje onih koji misle na progres i promjenu stanja stvari u svijetu. Filozof je uvijek protagonist mišljenja o boljem životu. Dakle, filozofija je proces mišljenja o konkretnim i metafizičkim problemima, kojima se želi ostvariti i promisliti nešto novo. Filozof živi svoj život u traganjima i opisivanjima moguće stvarnosti. U tom poslu on se sučeljava sa raznim teškoćama.

Filozofska preispitivanja smisla življenja i položaj čovjeka u kosmosu nipošto nije znak osporavanja filozofskog diskursa, već, naprotiv, njegovo osmišljavanje. Zato su filozofi, kao mislioci i ljudi,



uvijek primjereni situacijama. Filozof svojim stremljenjima oživljava preokupacije pisaca i znanstvenika. Dakle, od preispitivanja ne prijeti nikakva opasnost, niti dovodi u pitanje individualnost mišljenja.

Smisao bavljenjem filozofijom treba tražiti u traganjima za novim pristupima mišljenja i traženju novih odgovora na stara i nova pitanja vremena. U svim tim situacijama, filozofi su na ispitu vremena, jer njihovo angažiranje upućuje u nove tokove mišljenja, jer se time sučeljavaju sa novim ispitima umnosti i moralnosti. To je, dakle, važna uloga misije filozofije u vremenu. Ona pokreće i motivira kreativnu snagu kod mnogih ljudi i upućuje na principe umnosti i razumijevanja svijeta. Filozofi misle na tradiciju i oživljavaju plemenite ideje koje su se javljale kroz povijeti. One teže svojim mislima za stvaranje društva harmonije i blagostanja. Otuda i intencija mnogih pravaca filozofskog mišljenja da vladari budu filozofi. Filozofija ne samo što inspirira već i zadovoljava znatiželju kulturnih poslanika koji teže da shvate svijet. Zacijelo, samo tumačenje filozofije dovodi do izmjene okolnosti življenja kod ljudi i približavanja gledišta. U samoj intenciji tumačenja i mijenjanja svijeta filozofi teže stvaranju novih krugova mišljenja. U tom kontekstu, filozof živi autentično i pribrano. Njegova sugestivna predavanja se pamte od starih antičkih vremena do danas.

Polazište smisla za studioznim bavljenjem filozofijom dali su francuski enciklopedisti. Riječ je o grupi znanstvenika, književnika i filozofa koji su napisali i objavili čuvenu Enciklopediju nauka, umjetnosti i zanatstva, po kojoj su i dobili naziv. Cilj im je bio da se rezultati njihovih naučnih istaživanja objave i tako postanu pristupačni široj javnosti. Među njima najpoznatiji su bili Didro, Volter, Ruso, kao i drugi francuski prosvetitelji, znanstvenici i filozofi (Dalamber, Monteskije, Holbah, Helvecijus i dr.). Zahvaljujući, uglavnom, njihovom sistematskom i upornom radu objavljeno je 35 velikih tomova Enciklopedije, najznačajnijeg kulturnog spomenika



epohe prosvijećenosti. Enciklopedicisti nisu bili jedinstveni svojim pogledima na prirodu i društvo, ali ih ipak približuju racionalistički duh, prosvjetiteljske namjere, oštra kritika starog režima i izvjesna materlijastička gledanja.

U jednom od fragmenata bit će riječi o problemima (ne)mogućnosti filozofskog određenja. Dakle, u filozofiji ne može sve biti gotovo i sve riješeno. Zašto je to tako u filozofiji u odnosu na humanističke ili prirodne znanosti? Filozofija daje dijagnozu vremena. Istina se mora pronaći u historiji. Međutim, istraživanja tzv. historičara predstavljaju smetnju da se tradicija pomisli. Filozofija je najčvršće ostala vezana za tradiciju, zato je za svoje ideje uporište našla u pjesništvu, jer je ona najviše vezano za mišljenje. Zato, filozofija i pjesništvo idu ruku pod ruku u povjesti svih civilizacijskih krugova tradicije, kao i moderne.

Ovdje imamo filozofiju života kao svojevrsnu filozofiju duha ili filozofiju filozofije. To je, dakle, put da se pomisli na nov način tradicija tradicije.

Filozof zna ukazati ne samo na smisao već i na besmisao mišljenja i življenja. Naime, što je veći stvaralački domet ljudi to je i rušilačka strategija razornija, a to se jasno uočava u tenzijama stvaranja novog svjetskog pokreta. Zato mislilac treba da istraje na idejama humanuma, istine i slobode, kao i da njegov životni poziv ne treba da bude izigran. Filozofija je moguća samo kao slobodno mišljenje koje oplemenjuje svijet. Za filozofa vizija novog svijeta predstavlja svojevrsnu utjehu da istraje u naporima otklanjanja nesporazuma sa okolinom. Zato veliki mislioci utiču jedan na drugog tražeći rješenje za otjelovljenje svojih ideja. Misija filozofa jeste da otklanja besmisao i anahronost ne kao puko razumijevanje već kao istinski praxis. U tom smislu, ako se ljudi čvrsto vežu za date riječi, u takvom društvu i filozofska djela su dobro došla. U svakom slučaju, filozofska djela u sebi nose moguću sliku



svijeta.

One zemlje koje potiskuju filozofe, ne objavljuju njihova djela, one su same sebe dovele u stanje kulturne marginalizacije. Zato je filozofija temelj kulture svakog naroda. Oni koji to ne shvaćaju, teško im je i dokazivati.

Određenje

Kako za vrijeme pet milenija svoje povijesti tako i danas filozofija predstavlja otvorenu misao, koja se neprestano pita za svoje određenje. Među filozofima ne postoji tzv. opća suglasnost u vezi određenja filozofije. Zato je problem određenja postao ključni problem historije filozofije. Zacijelo, postoje brojni problemi pokušaja definiranja pojma filozofije i to možemo pretpostaviti pažljivim sagledavanjem nekih od poznatih pregleda historije filozofske misli (Hegel, Vindelband, Rasel, Kopliston i drugi). Danas, navođenje tih brojnih odrednica filozofije odvelo bi nas u nedogled (a što se podrazumijeva). Naravno, sasvim je jasno i razumljivo poimati različita određenja filozofske misli, jer je to energija za razvoj kulture i uopće društva u cjelini. Zato se pitamo, kako bi izgledala filozofija i društvo da postoji samo po jedna važeća misao u određenom problemu ili fenomenu? Zacijlo, ne samo filozofija, znanost, već i društvo u cjelosti bi zapalo u ćorsokak jednoumlja. Sjetimo se već spomenutog Hegela i njegovog poimanja različitosti filozofije, koji kaže: “Filozofije, ma kako da se razlikuju, ipak imaju tu zajedničku osobinu što predstavljaju filozofiju.” Filozofija, kao misaono razmatranje dolazi iz uma. Tako i filozofija života se ne može odrediti jednom mišlju, onako precizno, kao što je to slučaj s posebnim znanstvenim disciplinama (matematikom, fizikom, hemijom, biologijom, psihologijom itd). U biti, filozofija života svojim



tematskim sadržajem i misaonom orijentacijom poodavno je sebe izdiferencirala u posebnu disciplinu duha, i kao takva zaslužuje posebno teorijsko razmatranje. Upravo njeni sadržaji i smisao pedmeta trebaju da nađu veći interes za proučavanje, posebno kod mlađih ljudi koji teže da formiraju vlastiti svjetonazor. Filozofija života, svojom tematskom orijentacijom, prodire u sva područja stvarnosti. Naravno, svojim bitnim određenjem za život čovjeka, onda ide dalje od antropologije, a time i od filozofske antropologije. Ona se razvija kao svojevrsna filozofija duha, odnosno filozofija filozofije jer teži sistematskom proučavanju refleksija svakodnevnog života i djelokruga rada čovjeka. U strogom smislu riječi, filozofija života i dalje ostaje najdublje vezana za povijest filozofije, što se ne može reći, primjera radi, za discipline kao što su: gnoseologija, astronomija, pa i donekle metafizika.

Za šta se filozofi zauzimaju

Filozofi kao racionalni ljudi svojim djelima i govorom zrače mudrošću. U tom smislu, svaka dominacija u sferi mišljenja i djelovanja je u povijesti čovječanstva stvarala tragične situacije vremena, koje čovječanstvo ne može zaboraviti. Najtragičnije jeste kada se filozofija pretakala u idelogiju, čiji konkretan rezultat je stradanje na milione ljudi (primjeri fašizma, staljinizma i drugih oblika totalitarizma). Filozofi koji su negirali takvo stanje ostajali su bez svojh glava, upravo zato što su odgonetali sudbinu čovjeka i situaciju vremena u kojem živi. Takve analize nas upućuju na ozboljno sagledavanje i tumačenje historijskih činjenica.

Filozofija u kontekstu ljudske egzistencije



Za proučavanje filozofije nijedan aprirodan program ne može se smatrati podobnim, posebno ne oni koji su prožeti ideologijom. Zato smisao filozofije u kontekstu ljudske egzistencije tj. istinskog življenja treba poći od autentičnog značenja samog pojma filozofije. Sve ovisi o tome šta se pod tim pojmom podrazumijeva kroz povijest same filozofije kao i njeno značenje u kulturi današnjice, odnosno moderne i posmoderne.

Filozofija je vječna. Oni koji su je izabrali za svoj poziv odlučili su se na jedan vlastiti džihad, tj. na borbu sa samim sobom, na borbu sa dilemama i preokupacijama ideja koje postaju preokupacija mudrih i učenih ljudi. Zato je potrebno promišljati kakav je položaj filozofije u vremenu. Filozofija se otvara pitanjima, što će biti jedno od naših posebnih tema razmatranja biti filozofije života.

Nedvojbeno, filozofija znači: ljubav prema spoznaji i znanju; ovako je ovu oblast promišljao Sokrat. U civiliziranom svijetu postoji istina, to nije obična riječ, već u njenom autentičnom značenju, koja pripada znanju. Dakle, filozofija, u svojoj biti, znači: traganje za istinom. Taj posao mogu raditi samo oni koji su željni znanja. Smisao takvog traganja je utemeljena na ljubavi, tj. priroda insana je usmjerena u tom pravcu. Taj izbor bavljenja se razlikuje od onih postupaka od kojih se odmah traži konkretna korist. Mi smo se ovdje odlučili na aristotelovski put, tj. sve druge znanosti su korisnije od nje, ali nijedna nije od nje (filozofije, napomena Š.K.) nije bolja. U tom kontekstu se filozofija duboko razlikuje od znanosti (nauka) i od vjere. Danas, kada postoji evidentna dominacija duha tehnike nad humanističkim znanostima, filozofija igra, zacijelo, posebnu ulogu jer je u raznim aspektima potrebna čovjeku i uopće modernom životu. Kao univerzalna misao, filozofija i dalje traga za odgovorima na ključna pitanja života i društva, kao i da ta tumačenja pretvara u djelo. Tako su nastala nezaobilazna djela dvadesetog stoljeća Bitak i vrijeme (Hajdeger), Biće i ništavilo



(Sartr), Mit o Sizifu (Kami), Dva grada (Bulgakov), Štit od zlata (Muhić) i druga koja obilježavaju vrijeme u kojem egzistiramo.

Imajući u vidu kontekst spomenutih djela, kao i onih brojnih koja smo upijali danima i godinama, daju povoda da pomjerimo značenje filozofije od onog tradicionalnog što dolazi od Sokrata na ovamo, kao ljubav prema znanju. Zato je nepohodno prihvatiti novi oblik života i uopće ljudske djelatnosti u novom vremenu. Pomjeranje osmišljavanja značenja filozofije dolazi iz svijeta fenomena života, koji pred mislećim čovjekom danas traži logično i racionalno objašnjenje svijeta i postojanja. Ne radi se o postupku da je filozofija protiv drugih oblika znanja, kao što je gnostički oblik znanja, kao što je gnostički oblik tumačenja i recepcija svijeta (u pogledu prevladavanja uma) ako je nemoćan u traženju istine, već se radi prvenstveno o jasnom razumijevanju istine egzistencije bića i njegovog opstanka u mikrokosmosu življenja. Prema tome, filozofila se javlja kao racionalno gledište prema svijetu. Međutim, ona biva često negirana od naivnih i površnih ljudi. No, te oblike kritizerstva treba zanemariti, na što su već u starom vijeku i kasnije ukazivali filozofi.

Zato je potrebno problemski misliti. U tom kontesktu odlučili smo se na izbor tema i pitanja (iz tri kruga mišljenja) da na temelju razuma koji smo dobili od Svevišnjeg i razvili pomoću plemenitih ljudi, od kojih smo jedan broj napomenuli u našoj Zamisli uz ovu temu, da uz vlastitu intenciju i unutarnji džihad (kao borba su samim sobom) logički tumačim svijet u domenu mudrosti sokratovske, platonovske, aristotelovske, epikurejske, ibinskinske, rušdovske, farabijevske, gazalijevske, dekartovske, spinozističke, volterovske, kantovske, hegelovske, marksovske, šopenhauerovske, kjerkegorijevske, ničeovske, muhićevske, rortijevske mudrosti ili mudrosti brojnih drugih mislilaca i velikana koji su u svojim djelima tumačili i objašnjavali svijet.



Naša misija ne poriče značaj ni empirijskih humanističkih znanosti, koje su na osoben način (svaka za sebe) veoma serijozno posvjećivale pažnju vidljivim tragovima filozofije i ljudske egzistencije. Zato je potrebno i jedno novo značenje, a to je ono koje zrpi sokove duha iz literature. U svakom slučaju, svođenjem filozofije na puku znanost (nauku) ona gubi ugled. Zato je potrebno filozofiju uzdići iznad znanosti, ne samo definicijom već i izborom tema za moguće rasprave.

Zato filozofija mora stalno obraćati pa`nju i na druge oblike znanja. To je njena metodološka mogućnost, kako bi njena gledišta uvijek bila svježa i aktualna. Međutim, pri svemu tome treba biti oprezan, jer i samo svođenje filozofije na znanost o znanosti je njeno sužavanje i atakovanje na cjelinu.

Zato filozofija treba da forsira nova pitanja, ne samo historijska pitanja, tj. krugove trajnih ljudskih pitanja o biću i mišljenju. Od izuzetne važnosti jeste činjenica da filozofi ne smiju davati zbunjujuće odgovore na postavljena pitanja. Da se ne bi odvojila zbunjujuća rasprava, neophodno je da problematizacija sadržaja bude razgovjetna i razložna. To je jedan od puteva da se ne stvara konfuzija u diskusijama. Jasnom sama onfuzija je dovoljna da se prekine logički razvoj ideje nekog pojma. Prema tome, smisao traganja i želje filozofa treba da bude usredsređena na pažnju promišljanja istine postojanja. To bi bile osnovne jedinice svijesti. Zato treba praviti distinkciju između originalnih ideja velikih filozofa (poput Herklita, Sokrata, Platona i Aristotela) i drugih brojnih epigona u raznim oblastima filozofije. Međutim, moguće su greške i kod tumačenja gledišta spomenutih originalnih mislilaca, posebno ako dolazi do apsolutizacije njihovih ideja. Upravo su to pokazatelji koji stvaraju probleme interpretacije tijekom historije razmišljanja. U sferi vjere (religije) stvari stoje sasvim drukčije, o tome svjedoči činjenjica da kada se jedna ideja prihvati u okviru javnosti jedne vjere, često se događa (što može biti opasno) da



se ista poima apsolutnom i svetom.

Malo je mislilaca koji su, poput Sokrata, izrazili javno svoju duhovnu skromnost, poput one tako poznate krilatice ja znam da ništa ne znam. I to je došlo do mislioca kojem u svom vremenu nije bilo ravna. Dakle, većina tumačenja svijeta od običnih ljudi je najčešće neskromna. Pri tome treba imati u vidu činjenicu da su čovjekove mogućnosti u sferi razmišljanja veoma ograničene. O tome govore i primjeri slučajeva naklonosti prema određenim filozofskim pravcima. Zato se i sama filozofija kao oblik mišljenja i tumačenja svijeta javlja pod vidnim utjecajem vremena u kojem njeni akteri (filozofi) stvaraju i žive. Dakle, ideje filozofa jednog vremena stvaraju opredjeljene filozofske škole koje su obilježile pojedine etape ljudske povijesti i civilizacije.

Poznati šansonjer Ibrica Jusić iz Dubrovnika je, jednom prilikom, za vrijeme razgovora sa pripadnicima sedme sile izjavio kako mu je svojevremno krajem 60-tih godina XX stoljeća čuveni bošnjački pjesnik Mak Dizdar zborio: “Mani se virova, uspjet ćeš samno ako život shvatiš kao jednu lagahnu rijeku koja teče.” „U virovima su najčešće hit pjevači, pa zato kratko traju. Nikad čovjek ne treba biti stalno medijski dostupan, jer na kraju krajeva, i najboljeg kolača je nekad preko glave.“, naglašavao je filozofsko-pjesnički nadahnuti solist Jusić.

Prilikom otvaranja pitanja iz sfere filozofije kao i života izdvajamo neka traganja u okvirima čovjekovog života, rada i sudbine. Pri samom izboru pitanja posebno ćemo naglasiti na argumentaciju i bit činjenica.

Diskurs kritičke filozofije

Filozofija života, u skladu sa pokušajem određenja, bitno se temelji



i razvija iz pozicija tradicionalne i moderne kritičke filozofske baštine. Razvojem filozofije zapaženo se čuva tradicija i kultura jednog naroda. U tom smislu, i sam Hegel je ukazivao da postanak filozofije polazi iz očaravajućeg mišljenja i neposrednog znanja o svijetu i istini (Hegel, Enciklopedija filozofskih znanosti). Dakle, za postanak filozofije je bitno iskustvo i životna potreba o rezoniranju svijesti.

Shodno toj poziciji, sam Hegel je najavio put kritičke filozofije, koja će svoje oličenje kasnije ostvariti u modernoj, odnosno suvremenoj filozofskoj misli. Prema Hegelu, primjer kritičkog mišljenja u filozofiji demonstrirao je E. Kant. Prema Hegelu, kritička filozofija podvrgava, prije svega, ispitivanju vrijednosti razumskih pojmova koji se upotrebljavaju u metafizici – uostalom, i u drugim znanostima i u običnom predočavanju. No ta kritika ne ulazi u sam sadržaj i međusobno određeni odnos tih misaonih određivanja, nego ih razmatra prema opreci subjektiviteta i objektiviteta uopće.

Kritičkoj filozofiji i filozofiji života zajedničko je iskustvo i spoznaja istina i težnja k slobodnom mišljenju i življenju. Brigom o misaonom određenju filozofija je u kulturi mišljenja udarila nezaobilazan pečat, po čemu je prepoznatljiva među svim disciplinama duha. Na takva misaona određenja, pema Hegelu, ukazuje posebno i Fihteova (Fihte) filozofija. Hegel precizno kaže: “Ova je filozofija (misli na Fihteovu, Š.K.) na metodu da se raspravi metod logike trebala bar toliko utjecati da se misaona određenja uopće ili uobičajeni logički materijal, vrste pojmova, sudova, zaključaka, ne uzimaju više samo iz razmatranja i da se tako prosto empiriski pokupe, nego da se izvedu iz samog mišljenja. Ako mišljenje treba da bude slosobno da išta dokaže, ako logika mora zahtijevati da se dadu dokazi i ako hoće da poučava u dokazivanju, onda prije svega mora biti sposobna da dokaže svoj majosebujniji sadržaj, da vidi njegovu nužnost.”



Prema tome, kritička filozofija je kompleksna filozofija života, jer se temelji na spoznaji prosuđivanja u sferi spoznaje iskustva iz kojeg proizilaze reference misaonog određenja, ono što će u suvremenom mišljenju demonstrirati u svojoj recepciji filozofskog mišljenja R. Rorti (Richard Rorti), J. Darida (Jacqulsa Derrida), F. Muhić i drugi. Ovi mislioci su ukazali u svojim esejima i raspravama svu nužnost povezivanja filozofije i umjetnosti u cilju kritičkog promišljanja spoznaje. Naravno, filozofiji pripada izvršna vlast, hegelovski rečeno, u tvorenju, razrješavanju i globalizaciji duha. Zato filozofija ostaje ideja i pogled na svijet, koja sama sebe kritički propituje i misli.

Filozofija, kao pogled na svijet, predstavlja svojevrsno kritičko upućivanje u sam proces mišljenja i življenja. U filozifiji se kritika odnosi na ispitivanje valjanosti fundamentalnih teza teorijskog mišljenja i praktičnog djelovanja.

Prema zagrebačkom filozofu dr. Dailu Pejoviću, u modernoj filozofiji su se izdiferencirala “dva puta otvorena u filozofiji poslije Hegela: jedan je put pojedinaca, a drugi je put društvene egzistencije. Uz sve razlike, oba puta isprepleteno vode spram konkretne osjetilne zbiljnosti i vraćaju filozofiju svome vremenu.” U tom smislu, naša pozicija ide na teren identiteta pojedinačne filozofije egzistencije i načina življenja. Međutim, bez obzira na opsednutost individualitetom, ne može se zaobići ni kolektivna svijet, od čijeg stepena kulture ovisi i mogućnost realizacije filozofskih ideja, koje žele biti realitet i u interesu stvarnosti. U tome kritička filozofija, svojim nazorima djeluje podsticajno na stvaranje kritičke inteligencije, tj. stvaranje ličnosti koje javno mogu iz duha filozofije promišljati aktuelne pojave i ukazivati na njihove nedosljednosti i manipulacije ljudima, ukoliko su, kao takve, prisutne. To je put prilaska kritičkom i otvorenom mišljenju, recimo, jednog Karla Popera (K. Popper, 1902-1994) i njegovom svijetu ideja.



Filozofija života se pita: Šta je temelj društvenog života? Šta je u biti duhovnog gledanja? Naravno, na sva ova pitanja potrebni su kritički i analitički odgovori, kako bi ostali na nivou filozofskog promišljenja svijeta.

Šta je filozofija života

Na prvi pogled, svima to izgleda poznato! Nama je ovo pitanje velika tajna, jer kao takvo ono nije na jednom mjestu precezirano i riješeno kako otvoriti ovo pitanje i pokrenuti diskusiju? Podsjetimo, filozof pokušava da misli na svijet, drugoga i samoga sebe i da shvati njihove odnose – Merlo Ponti (Maurice Merleau-Ponty). S ovim pitanjem, svjesni smo, putujemo oko svijeta da bi došli do sebe. Putujemo umbertovski licem na dolje, kako bi spasili oči od jake svjetlosti. Putujemo, da bi svakog mogli pogledati otvoreno u oči. Sam pojam filozofija života se ovdje želi upotrijebiti u njenom punom ontološko-gnoseološkom i antrlopološko-epistemološkom značenju. Ova misao se grana i kroz etičko-estetsko življenje. Dakako, riječ je širokoj označenoj temi, koja se, samo po sebi, ne može ukrotiti i determinirati u stroge znanstvene okvire. Zato se ovdje, prema našem viđenju, ima namjera ukazati na bitne teme, pojmove i sadržaje koji bi omogućili filozofski razgovor o naslovljenoj disciplini duha.

U želji da odgovorimo na ovo pitanje, ukazujemo na prisustvo određenih zabluda. Zablude filozofije se ogledaju, ako se ne pretpostavljaju, u drukčja tumačenja od onog koji odstupamo. Filozofska spoznaja života i svijeta predstavlja jedan vid tumačenja koji su uvjetovani težnom istraživačima. Ovu tvrdnju možemo potrkijepiti stavom: “Prva je, filozofiju života svaki dan smatrati kao celinu, i to celinu jednog slova u reči i knjizi. Svaki dan raditi ono što će se uvek



raditi, i nijednog dana ne raditi ono što ne treba nikad raditi. Samo se tako može postići onaj pravi, prirodni a svesni kontinuitet i čvršća veza u jednom životu kolevke s grobom. Samo takav život dobija nekog izvesnog smisla, samo tako će čovek stvoriti od sebe neku vrednost. Otud je život većine ljudi bez smisla, u knjizi života mnogi su listovi iscepani ili izmrljani, jer o mnogim danima nije vođeno računa. Covek obično računa na godine, mesece, a ne vidi da je sve to sastavljano od dana.” (Božidar Knežević)

Svetonazor modernog čovjeka danas se ne može zamisliti bez poznavanja filozofije njenih strujanja i disciplina. U svakom slučaju, ova pitanja su mnogo kompleksnija nego što se misli. Zato, radi lakšeg elaboriranja problema koji smo sebi stavili u zadatak, slobodni smo sada i ovdje pozvati u pomoć filozofa Karl-Hajnca Volkmana Šulka (Kalr-Hinz Volkmann-Schluck), čije razmišljanje je poznato u djelu Uvod u filozofsko mišljenje (Einfuhrung in das philosophische denken). Ovaj ugledni njemački filozof piše: “Filozofija se, dalje, nudi kao mnoštvo učenja različitih filozofa, i ćini se kako nas poziva da izaberemo jednog određenog filozofa čijim učenjima možemo da podignemo ugled svom vlastitom pogledu na život i svijet. Pitanje koje se tada postavlja filozofiji glasi: Kojeg filozofa da izaberem za sebe? Koja se filozofija najviše podudara sa mojim shvaćanjem života? Čini se da filozofija tada izlazi u susret potrebi kojom su zahvaćeni oni građani koji bezobzirno materijalizuju u ekonomizuju sve odnose u životu, a ipak ne bi htjeli sasvim da se odreknu toga da sebe uzvišeno prikazuju u idelasitičkim stremljenjima prema nečemu više.

Ali filozofija može da se procjenjuje i u pogledu na to da li, i u kojoj mjeri, ona može da se upotrijebi u svrhu nekog nazora na svijet; da li je, i u kojoj mjeri, ona upotrebljiva kao recept za legitimiranje zahtjeva za moć nad političkim i kulturnim oblikovanjem čovjekovog života...”



Ovdje na svjetlost dana iznosimo niz vlastitih meditacija, poslanice, sintetičkih misli koje, nasuprot vremenu zarobljenog uma, kako bi se izrazili Česlav Miloš i Rasim Muminović, žele biti bistre misli, u naučnim okolnostima u kojima su nastajale. Bez obzira na to što su filozofi promiljali svijet i njegovu realnost, ipak su nailazili na nerazumijevanje od trane raznih faktora u vezi javnog ispoljavanja svog gledišta. Poznato je da su filozofi gotovo u svim režimima bili pod policijskom prismotrom. Recimo, Volter je bio zatvoren zbog verbalnog delikta u tvrđavi Bastille. To vrijeme je iskoristio da napiše dramu Edip, koja ga je kasnije proslavila. Zbog mimoilaženja sa nekim skribantima (sunarodnicima, čija imena ne zavrjeđuju spominjanje u ovako ozbiljnom filozofskom tekstu, koji su pokrali velike bilježnice i dnevnike udovicama rahmetlija, čime su širili protiv autora raznu propagandu bez ljudskog pokrića). Ta skribomanija pojedinaca je proizvjela skandalozne knjige, čiji su autori odavno pod zemljom, a promoviraju se i manestiraju na skupovima, gdje se autor ovih redova onemogućava sudjelovanju, uz strogu policijsku prismotru. Vlast prema filozofiji ispoljila je grubi despotizam. Još je Volter tvrdio da “filozofi moraju imati dvije ili tri rupe da bi se sakrili od pasa koji ih progone.” Ta situacije se nije bitno izmijenila ni na kraju XX stoljeća.

Filozofija motivira za dnevni, heftični, mjesečni i godišnji period i na duže vrijeme planiranje vremena i smisla življenja. Filozofija života nas dovodi u najbližu vezu sa filozofijom egzistencije, političkom ideologijom u historijom. Kao takva, filozofija života je postala jedan mogući diskurzivni odgovor na postojeće odnose u društvu u i opće u svijetu. Zbog svega toga, filozofija neminovno nosi politička obilježja, kao i put etike, tj. dosezana najvišeg dobra i uzvišenog estetskog doživljaja. Takva orijentacija predstavlja trijumf racija nad beznađem.

Povjesno, filozofsko pitanje u dvadesetom stoljeću otvara jednu novu filozofsku perspektivu raznih pitanja i kriterija. U tom kontekstu,



našu pažnju privlači jedna posebna filozofska preokupcija, a to je moderna filozofija, koja je oličena u najznačajnijim misliocima (XX stoljeća). To su: Huserl, M. Hajdeger, Vitgenštajn, Derida, Plamenac, Sartr, Gadamer, Adorno, Markuze, Habermas, Buber, S. Bulgakov, Bloh, Muhić, M. Filipović, Tomović, Muminović, @ivoti} i drugi.

Pisao sam ove redove da bih prikupio snage da zaboravim sve nepravde koje mi je vulgarno činovništvo bivše i sadašnje Jugoslavije pravilo. Nastojao sam da samim putovanjem idem dalje od tih nemilih situacija. Vjerujući u moć Uzvišenog Stvoritelja, nisam posustajao, dakle, nisam se želio predati malodušnosti i očaju. Shvatio sam da je život borba – kako je to jednom slikovito odgovorio Marx svojoj kćerki Elonori. Nastajao sam da se bavim pitanjima filozofije, shvativši da su i brojni zvučni filozofi prolazili trnovit put sa brojnim preprekama. Recimo, nakon eksomunikacije, Spinoza se morao baviti gla~enjem sočiva da bi održao golu egzistenciju. Mene je održala snaga punog razumijevanja porodice. To je razlog da nisam obraćao pažnju na probleme, oponente i progonitelje. Smatrao sam da su oni plaćeni da to rade. Tijekom putovanja u meditiranja, nastajao sam ostati daleko od progonitelja, tj. da ostanem sa filozofijom na zelonoplavim jalijama Jezera, odakle sam uspio da vidim čitav dunjaluk, osjećajući se kao da sam u Kenisburgu. Ispred mene Markesovo djelo Sto godina samoće. Razmišljam, evo ga ispred mene moj Makondo. Plavski Zavr{ i Sandžak su moj Makondo. Tu je u meni stoljeće samoće jednog naroda, kojem velikodostojnici iz ofecijalnog estabilišmena osporavanju pravo na vlastitio ime. Zato se pitam, da li postojim?

Ako se osporava identitet etnosa, da li se moè posti}i identitet egzistencije? ôvjek je nemogu} bez identiteta. Vremena se nisu promijenila. Istrage se nastavljaju u bezo~nim obliku. Meditiram, {to bi danas rekao imam Osman-ef. R. iz bihorskog Bora, o karada~kim povjesni~arima, koji pi{u hvalospjeve o njegovim progoniteljima?



Tu`na su to vremena. Jasno, taj efendija je stvorio novo dru{tvo, jer je bio insan preporoda. On strada u brodolomu od strane hizme}ara koji neovla{ćeno nose njegovo prezime. Tako te~e i ovaj posljednji ramazan plovidbe u drugom mileniju. [to nas o~ekuje sjutra?

Otiskujemo se u svijet bivstvuju}eg vremena jedne mogu}e filozofije ìvota. To je put do esencije i strukture filozofskog mi{ljenja, bez obi~ajenog lebdenja i kruènja {to je historijskoj mudrosti svojstveno, ve} je po sebi razumljivo i stvarno. Zato ovim “fragmentima” èlimo izbje}i sve nepreciznosti i nejasno}e u vezi promatranja ~ovjeka i njegovog svijeta, koji se ovdje misli i ìvi. S druge strane, filozofija kao naknadna svijesti i kao ~ista imaginacija je neodrìva, upravo zato {to nema realno tlo. Na taj na~in filozofija ~uva stvarnu aktualnost svijeta svoga vremena. Kao takva, filozofija ~uva svijet u ~ovjeku!

Lu}ano de Kre{enco (Luciaono de Crescenzo), u svom djelu Historija filozofije, o potrebi filozofije kao na~ina ìvljenja pi{e: “Filozofija je nu`na potreba ljudskog ìvljenja, koja je od koristi kada se ~ovjek uhvati u ko{tac sa svakodnevnim problemima, ~ije studiranje, naàlost, nije obavezno, kao {to je, recimo, sluènje vojnog roka. Kada bi od mene zavisilo, uku~io bih je u program osmogodi{nje {kole, ali se pla{im da bi je, po{to je smatraju prevazi|enim predmetom, zamijenili modernijim “humanisti~kim i socijalnim naukama”. To je kao kad bi ukinuli artimetiku po{to ve} i trgovci ra~unaju pomo}u kompjutera.

[ta je zapravo ta filozofija? Pa, tako, u dvije rije~i i nije ba{ lahko dati definiciju. ôvjek je postigao najvi{i stepen civilizacije preko dvije fundamentalne discipline: nauke i religije. Dok nauka, pribjegavaju}i razumu, prou~ava fenomene prirode, religija, zadovoljavaju}i intimnu potrebu ljudske du{e, traì ono apsolutno, ono {to prevazilazi spoznaju putem ~ula i intelekta. A filozofija je na pola puta izme|u nauke i religije, blià jednoj ili



drugoj u zavisnosti od toga da li se radi o filozofima racionalistima, ili onima koji naginju misti~noj viziji stvari. Za Bertnarda Rasela, engleskog filozofa racionalisti~ke {kole, filozofija je jedna vrsta Ni~ije Zemlje, izme|u Nauke i Teologije, izloèna njihovom obostranom napadu.”

Imaju}i u vidu Lu}anovo promi{ljanje i upoznavanje sa filozofijom, kao izgra|enim sistemom znanja, filozofija se, samim filozofiranjem uzdiè u sam vrh ljudskog duha. Me|utim, kao takava, bez obzira {to se oko nje bah}e veliki broj pojedinaca, ona je u biti ostala problem jednog manjeg broja pojedinaca koji se njom bave kao ìvotnim opredjeljenjem. Zacijelo, filozofija ima svoje trajno obilje`je u izgra|ivanju pogleda na svijet u ~emu se vidi njena posebna ~ovje~nost, kao obrazac mi{ljenja i ìvljenja. Poruke filozofije su univerzalne jer ne priznaju nikakve granice, a ~ovjeku se obra}aju kao mikrokosmosu bez ikakvih razlika u ~emu se sastoji i filozofski kako individualizam tako i kosmopolitizam. U samom prou~avanju u podu~avanju filozofijom, s ciljem podsticanja na samo mi{ljenje, posebno smo se rukovodili Sokratovim primjerom, zatim shvatanjem dunjaluka od strane Boìjeg poslanika Muhameda, a. s., te Kantovih izrazitih antidogmatskih samorazumijevanja, Kjerkegorovog, [openhauerovog i Ni~eovog vi|enja svijeta. Svakako posebnu va`nost dajemo Kantovim pitanjima: [ta treba da znam? [ta treba da ~inim? êmu traba da se nadam? Poznato je da je Kant na ovim pitanjima stvorio filozofski sistem kakav nije zabiljeèn na na{oj planeti. Svakako, na{ odgovor jeste da u ìvotu treba da znamo ono do ~ega nam je stalo, a to je istinsko znanje. Dalje, da uvijek ~inimo dobro u svakoj prilici i u svakom mjestu hoda i ìvljenja. A kada su u pitanju interesi uma gdje se ukr{taju na{a teorijska i prakti~na pitanja i saznanja, onda moramo u tre}em pitanju na imanentan na~in usaglasiti na{u nadu i obe}anja



da moramo i ìvjeti bez interesa. Naravno, ~ovjeka u njegovom ìvotu prati apsurd koji poku{ava da omete kako u kretanju tako i u podizanju ciljeva. U islamu je to dato u molitvi Svevi{njem da insana za{titi od {ejtana (od sotone).

Utemeljenje filozofije ìvota

Filozofija ìvota u sebi nosi kriti~ku dimenziju. Zato ona ne moè da zobi|e ni neka pitanja poku{aja ideologizacije filozofije u jugoslovenskom i postjugoslovenskom dru{tvu. Ra~unaju}i unaprijed na pre|ene uspjehe, ~ovjek podlijeè razli~itoj vrsti mi{ljenja i kalkuliranja. Zato, navest }emo jedno razmi{ljanje: “Pove}avaju}a bez-smislenost temelji se, otuda, na procesu koji ìvi u najunatarnijoj srì dana{njeg ~ovjeka: dana{nji ~ovjek je u bjekstvu od mi{ljenja. ovo bjekstvo od mi{ljenja je temelj za bezmislenost. Ali ovim bjekstvom od mi{ljenja pripada to da ga ~ovjek niti vidi, niti priznaje. Dana{nji ~ovjek }e ovo bjekstvo od mi{ljenja, {tavi{e, kategori~ki poricati...” (M. Hajdeger, Opu{tenost).

Na{a je namjera da filozofiju pribliìmo ìvotu i da ona, kao takva, ide u korak za ìvotom i da sluì, kao temelj ljudske kulture, duhovnim interesima ~ovjeka. Fragmentima se ne èli obja{njavati svijet u kojem ìvimo, ve} primjerima diskursima skrenuti pa`nju na na~in mi{ljenja, s ciljem da druge podstaknemo na razmi{ljanje ovim i drugim pitanjima kao i da ih otovreno pozovemo na dijalog. Smatramo da su filzofija ìvota i filozofija dijaloga komplementarne. Ovdje se filozofska misao javlja pod vedrim nebom. Temelji filozofije se stvaraju i razvijaju bez zidova i krovova. Rije~ je o slobodi duha, kao i polaganju prava na filozofsko mi{ljenje i onih zainteresiranih subjekata koji kroz literaturu i ìvot dolaze do mudrih i razboritih ideja. Neki



fragmeni, koji su pred vama, imaju duù formu od uobi~ajne forme. Razlog tom postupku treba traìti u okolnostima u kojima su nastali, jer je vrijeme traìlo takve odgovore. Dakle, fragmeni ne obja{njavaju, ve} ukazuju na na~in mi{ljenja. Filozof uzima ìvot kao fundamentalnu temu svog razmi{ljanja. Jasno, filozof, kao {to je poznato, ne traì mnogo od ìvota! On kao mislilac, èli sa~uvati du{evni mir, dobiti vrijeme i prostor za osmi{ljavanje, ne samo svog ìvota kao takvog ve} uop}e dru{tvenog bitka kao mogu}eg ìvljenja u zajednici. Dakle, filozofa interesira svijet u totalitetu. Zbog toga nastaju razli~ita tuma~enja i te{ko}e u veì preciznog i saètog definiranja pojma i smisla filozofije kao sveobuhvatnog svjetonazora, s jedne i uloge biti filozofa, s druge strane.

U tom kontekstu, podsticajne su bile misli ~uvenog mislioca Mi{ela Fukoa (Michel Faucault), a posebno njegova misao koja me nosila prilikom koncipiranja ove knjige. Ona glasi: “Prema kakvoj smo tabeli i kakvom prostoru identičnosti, sli~nosti, analogija stekli naviku da razvrstavmo toliko razli~itih i srodnih stvari?” Naravno, logika koja nas u~i o pravilima mi{ljenja omogu}ava nam da napravimo jednu specifi~nu klasifikaciju svojih filozofskih razmi{ljanja koja su nastajala van kabinetskog i nastavnog djelokruga.

Ovdje je rije~ o zasnivanju nove filozofske discipline, gdje izlaèmo vlastitiu viziju jedne mogu}e i otvorene filozofije ìvota. Filozofi isti~u da psihologija i biologija nisu dovoljne da osmisle i objasne sam smisao ìvota. Klju~ rje{enja, ipak, drì filozofija. Sokrat i Bruno su platitli ìvotom, psihi~ku dimenziju otpora doìvjeli su mnogi filozofi, a posebno, Aristotel. Erazmo Roterdamski, Volter, Spinoza, Kjerkegor, Ni~e i drugi. Ni~e je prvi sjednik za takvo ne{to. Ni~e je bio onaj filozof, koji je, prema akademiku N. Milo{evi}u, bio izloèn najve}em pritisku



psiholo{kih ~injenica ìvota. Zato smo morali pomjeriti granicu ispitivanja ideja filozofije ìvota, ne osporavaju}i Dilatajeve principe utemeljenja ove discipline. Ipak, ova filozofska disciplina duha je krenula da ìvi svoj nezavisni ìvot od ~uvene Sokratove besjede pred Atenskim sudom. Jer, Sokratova “apologija” i smrt inspirirali su mnoge filozofske umove od atenskih vremena do danas.

Da li je mogu}e da neko ko je toliko bio izloèn psiholo{kom pritisku zadrì unutarnju mirno}u i logiku mi{ljenja. Naravno, socijalni i psiholo{ki faktori se moraju uzeti u obzir. Prvo, psiholo{ki napor da se filozofska misao napi{e. Drugo rje{enje je psihlogizam. Svakako, filozofov zadatak je da izbjegne krajnost. U tome se ogleda bogatstvo filozofije ìvota i ponaosob svake filozofske li~nosti.

Uspostavjanje kontinuiteta filozofije ìvota

@ivot je jedan od klju~nih pojmova oko kojeg se uspostavlja filozofija ìvota, a bez pretjerivanja se moè tvrditi i cjelokupna isto~na i zapadna filozofska tradicija. To je jedna od bitnih osovina te filozofije i te tradicije. Utoliko vi{e i{~u|ava da je taj pojam i problem razmjerno kasno eksplicitanom temom te filozofije, iako je ona veoma implicitno u filozofskom dijalogu i diskusiji ve} odavno u misaonim strujama {irom svijeta. Jasnom pred nama je jedna izazovna, sadràjna i mnogo zna~ajna tema koja se u biti razlikuje od filozofije egzistencije i drugih orijentacija u suvremenoj filozofiji.

Filozofija ìvota, kao moderna duhovna disciplina, nema svoju duhovnu sistematiku, poput sistema Hegelove filozofije (1) logika, 2), filozofija prirode, 3) filozofija duha, koje se dijeli



na subjektivni, objektivni i apsolutni duh, ali ima zajedni~ku komponentu u prosvjetiteljskoj i emancipatorskoj ulozi ~ovjeka pomo}u filozofije. Jer, filozofija ìvota prolazi iz ideja duha historije, koje su svjesne same sebe, koje znaju za sebe. Jasno, ova teze su donekle u vezu poimanjem sa Marxovom filozfijom, po kome su ideje kompromitiraju, onda kada se udaljavaju od stvarnosti, tj. od ìvota. Dakle, filozofija se javlja kao paradigmati~ka misao vremena. Zacijelo, filozofija nastoji da se sa~uvaju ideje koje su u povijesti figuralne odnosom veza Hegel – Marx, ~ije su relacije i danas ektuelne kao i prije jedan i pol stolje}a. Kako bi Hegel rekao: “Filozofija se mora ~uvati htjenja da bude utjeha.” (Fenomenologija duha).

Ovdje èlimo izraziti sebe, svoju poziciju, koriste}i spoznaju, ~uvstva i kriti~ne trenutke iz raznih ìvotnih situacija, kao i ideje filozofa i drugih mislilaca. To je u biti fundamentalni materijal arhitektonika ovog filozofskog projekta, kojem smo posvetili zapaèn dio svog ìvota. Na{e posvje}ivanje filozofiji u ìvotu sa nefilozofskim narodima i jo{ teè u nefilozofskom vremenu nas je vodio u bespu}e i neizvijesnost ìvljenja. Neprestano nas je nosio ovaj poziv da se odupremo konzervatizmu i apsurdu. Senzacionalne pojave, koje su drugi morali da pri{ute, za nas su bile izuzetne i na taj na~in su se ra|ala kako filozofska tako i pjesni~ka i analit~ka ostvarenja. Druìli smo se sa dragocjenim knjigama koje su nam davale snagu. Na taj na~in sam stvarao pozama{nu knjiìcu da bi na taj na~in se lak{e su~eljavao sa bremenitim boravi{tem na ovom dunjaluku. Drugi su se tom ~inu ~udili, pa im je to davalo povoda da splektare i izmi{ljaju koje{tarije o na{em ìvotu i radu, a pritom nisu ni dosegnuli ni jedan djeli} na{ih preokupacija, kao i {to to obitava u na{im vidicima. Na taj na~in, bez obzira na prepreke, mi smo se svim bi}em usredsredili na svoj izbor. Iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec,



iz godine u godinu pro{irivali smo vlastitu filozofsku intimu. Pisali smo i objavljivali rasprave, eseje i analize iz raznih tematskih oblasti. Mnoge od njih, po svemu sude}i pripadaju odre|enom vremenu i, kao takve ne mogu u}i izme|u korica nekih od svojih knjiga. (Zacijelo, ne pripadam piscima koji sve {to napi{u stave izme|u korica knjiga. Po mom sudu, to je sasvim nemogu}e, jer se ne moè sve unaprijed planirati, pogotovo ne, ako treba, pokrenuti neki projekt, i reagirati u javnosti kao intelektualac i pokazati svoju ki~mu)

Uìtak koji smo iskusili, pri sre|ivanju ovog djela ne moè se opisati, jer radi se o specifi~noj duhovnoj samospoznaji svijeta. Brojni su fragmenti koji su izronili iz “izgubljenog” vremena, traènja profesionalnog anga`mana, jer na{e ime je gotovo na svakom mjestu bilo smetnja. Sli~ne apsurdne situacije glasoviti pisac B. Peki}, (koji je ìvotom platio isku{enje balkanske demokracije – kada se 1990. vratio iz egzila), svoja sje}anja je naslovio Godine koje su pojeli skakavci. Naravno, potrebno je imati vi{e od subjektivnog senzibiliteta pa doìvjeti ovu pi{~evu ìvotnu premisu. Nas ni{ta nije moglo obeshrabriti. Uvjeti za ìvot bili su sve teì. Moralo se, prije svega misliti na porodicu da ona ne oskudijeva, na bra}u i sestre, koji su zbog zlosrdnog reìma morali emigrirati. Moji oponenti, podstaknuti reìmskom konzervativnom ideologijom, nastojali su da lije~e svoje komplekse na taj na~in {to }e me, ne samo udaljiti iz nastave Filozofskog fakulteta i Univerziteta ve} su time napravili plan kako uop}e da nas onemogu}e da se bavimo filozofijom. Zacijelo, njima ne smetaju hamali i hizme}ari ve} inelektualci. Na{a filozofska i pjesni~ka è| je bila sve ve}a, kontaktirali smo sa velikim brojem ljudi sa raznih meridijana, prepoznavali smo njihovu esenciju i dilajoge i susrete sa njima unosili smo kao fasciniraju}e obrise ovoj na{oj gra|evini koju zovemo filozofija ìvota. U me|uvremenu,



intenzivno sam radio na dvije filozofske monografije: Filozofija V. Joki}a i Tako je zborio J. Tajbin koncipiranju romana Plavski bajrak, te knjigu polemi~kih spisa Karada~ka bastrija. Doista, te{ko se moglo skoncentirati na jedan prijekt, jer je duh neuhvatljiv preliva se kroj na~in ̀ ivota. Kada bih samo obitavao u karada~koj bastilji, mo`da bi se bavio teku}im budala{tinama koje ~ovjeka ne mogu ostaviti ravnodu{nim. Me|utim, na{e kretanje kroz svijet i kontakti sa relevantim institucijama daju nadu da moèmo otvoriti svoje filozofsko mi{ljenje izvan dozvoljenih shema. To je na{ izazov je èlja za osvajanjem filozofskih znanja i umije}a. Jednom rije~ju, èljeli smo doku~iti smisao filozofskog modernizma, da ne iznosimo razne lokalne detalje preìvljavanja, kojima se ìvot stavlja u kalup. Naravno, kalup i stega smo se osolobodili jo{ u ranoj mladosti. Stalno nas je hvatao gr~ za pisanjem, èljeli smo ostvariti svoj stvarala~ki i nacionalno-kulturni identitet. Nikada nisam, kao brojna piskarala iz mog naroda (misli se na Karadag), sebe predstavljao i dokazivao onim {to nisam, ve} onim {to jesam, pa svi|alo se to nekom ili ne. To je bio i ostao smisao mog knjièvnog i filozofskog mikrokosmosa i univerzuma. Na taj na~in, opirao sam se kriti~ki ograni~enjima determinizma. uvijek me nosila energija dijagbosticiranja. Svjestan sam bio sebe i svoga porijekla. Stari Plavljani su mi neprestano predo~avali lik mog djede imama Arifa-ef., koji je bio mudrac, koji je kao skeptika nosio kreativne porive. Me|utim, ìvio je u te{kom vremenu koncem XIX i u prvoj polovini XX stolje}a tako da iz objektivnih razloga njegovi manuskripti su samo fragmentarno sa~uvani. Na spoznaju njegovih meditacija i sa~uvanih hutbi i taravijskih dijaloga u meni se ukotvila jedna lirska nesanica i ambivalentan odnos prema vlastitiom identitetu. Zatim, prijateljstva i druènja sa brojnim filozofima od ugleda i britkog pera otvarala su nove putokaze razmi{ljanja o filozofiji i ljudima oko nas. Sa strahopo{tovanjem sam se odnosio prema



njihovoj zadobijenoj pa`nji, posebno prema onima koji su tri do ~etri i vi{e decenija bili stariji od moje malehnosti. Njihova pa`nja i poklonjeno vrijeme me neprestano nosi i iznova obavezuje ({to sam i donekle izrazio u svoj uvodnom tekstu Zamisao uz temu). Dakle, nije sve to lahko i{lo. To je jedan mukotrpan put, ali put kojim se komlikovala moja filozofska i profesorska karijera. Kao ljubitelj filozofije, istraìva~ i pjesnik vi{e puta sam doìvio da mi u putu nestane torba sa novim rukopisima (posebno mi je ào kada sam izgubio rukopis magistarskog rada o filozofiji \er|a Luka~a, krajem sedamdesetih godina, i zbirku pjesama i dr. Tada se rijetko dolazilo do fotokopir aparata). Zatim, nestala mi je brojna korespodencija, skice. Pored toga, obijan mi je i plja~kan kabinet i stan u Nik{i}u i Novom Pazaru, gdje su mi odnijeti va`ni rukopisi, dokumenti i stvari.

Sve te nepogode i neprijatnosti me nisu obeshrabrile jer sam bio opijen filozofijom. Bilo je raznih mitomanskih manipulacija sa privatnim ìvotom, kako bi me skrenuli sa ìvotnog puta i obeshrabrili izazove disidentsva i opozcionarstva. To je sve probudilo na{u borbu sa vjeternja~ama, koju smo zapaèno zapo~eli u Beogradu krajem sedamdesetih godina, odakle i danas crpimo rudu za na{a promi{ljanja svijeta i tokova dru{tvenih kretanja. Sve je to bio imperativ na{ih uklju~ivanja da izdvojimo svoj avaz iz mu~nog hora. O svemu tome najbolje svjedo~e na{e pjesme, analize, filozofske rasprave, ogledi i eseji.

U svim tim golemim situacijama èlio sam ostati uspravno i nezavisno. Sve me je to upu}ivalo na relevatno razumijevanje realnosti, da pronalazim inventivne i razborite sugovornike. Smatrao sam i smatram da teme o kojima razmi{ljam i koje pokre}em i razvijam su od interesa kako za one koji nas znaju, tako i za one koji se prvi put susrije}u sa njima i na{im gledi{tima.



[TA ZAPRAVO ÈLIMO?

TRI KRUGA PITANJA!

Prvo, {to se u svijetu duha postavlja nisu odgovori ve}, razumljivo – pitanja. Zato, na{a namjera jeste da sada i ovdje otvorimo tri kruga pitanja, o ~emu }e kasnije biti govora. Misli, koje smo na po~etku poglavlja postavili u vidu motoa, nam sluè da njima usmjerimo i olak{amo raspravu, kao i na{u namjeru u odre|enju Puta.

Kao ̀ ivotno geslo, veoma rano u mladosti primio sam Fihteovu misao: ”Od toga kakav je tko ~ovjek ovisi kakvu }e filozofiju izabrati.” Ovim pitanjem, kao da nam je odre|ena sudbina mi{ljenja i pravac kojim idemo prema Svevi{njem. Sjetimo se ~uvenog renesansnog umjetnika Mikelan|ela i njegovih misli iz knjige Soneti (da slobodno parfreziramo gdje, izme|u ostalog, kaè: …od Dante zborim, koja su mu djela poznata slabo nezahvalnom puku, / {to ka`njava dobro i opako djelo... i dalje, svijet mu ne bi bio naplata za rad, jer njega naplatiti moè samo Bog – zaklju~uje Mikelan|elo. To je umjetnikov osje}aj za realnost i za smisao umjetnosti i filozofije koje nikad nisu bile relevantno procijenjene od suvremenika i aktuelnih reìma. Na taj na~in, Danteovu i Mikelan|elovu misiju tek danas moèmo razumijeti i procjenjivati, jer je ona bila i ostala misao budu}nosti.

Kada je u pitanju elaboracija zamisli uvo|enja u filozofiji ìvota veoma je va`no da ukaèmo na bitne ~injenice, da su mnogi filozofi predo~avali i ukazivali na brojne te{ko}e osmi{ljavanja i pisanja svojevrsnog uvoda u filozofiju, tj. uvo|enje u filozofsko mi{ljenje i nazive. Kao {to je opasnost s odre|enim tezama uvoditi



studente i druge slu{atelje u filozofski diskurs, tako i prijeti opasnost da se “fragmentarno” upu{tamo u svijet filozofije ̀ ivota. Jasno, filozofiju je nezahvalno svoditi na fragmente! Me|utim, ovdje se sa samom naslovom ukazuje da su u pitanju fragmenti filozofije ìvota, tj. otvaranje pitanja koja zasluùju jednu {iru elaboraciju. Ovdje su ona data kao polazna pozicija za dijalog sa kolegama sa prostora ex YU ({to smo i namijenili posvetom na po~etku knjige), koji budu izrazili spremnost da su{tinski referi{u, kako bi u narodenom na{em poku{aju ova filozofija ìvota dobila jednu novu i kreativniju strukturu. Jasno, ovaj spis pretpostavlja sve dosada{nje historije filozofije, leksikone filozofa, filozofske rije~nike i sli~nu literaturu (koja nije rabljenja u ovom projektu).

Stoga, ove meditacije, bez obzira na njihovu saètost i sinteti~nost, nisu imale namjeru da imaju rezultat ud`beni~kog ili sli~nog pregleda, ve} jedan otvoreni eseisti~ki diskurs. Jasno, radi se o jednom filozofskom izvje{taju, koji govori o samostalnom vi|enju svijeta i ìvota u njemu. Dakle, u spisu je kristalizirano jedno kretanje misli iz kruga u krug, iz mjesta u mjesto, iz godine u godinu. Rije~ je o poku{aju da se svakodnevni razgovori o literaturi i ìvotu podignu na nivo filozofije – na {ta nas poziva ameri~ki filozof Ri~ard Rorti. Jasno, ovo je, bez sumnje, jedan od najteìh zadataka koji smo sebi postavili. Prema tome, to nije po prvi put da krenemo od po~etka filozofskog mi{ljenja i to, nesumljivo, sa teè strane. Podsje}amo, da smo se tako odlu~ivali na rizi~nu plovidbu na studijama filozofije, sociologije i knjièvnosti, kada smo za jednu od tema diplomskih zada}a uzeli Smisao i problemi transcendentalizma u njema~koj klasi~noj filozofiji, {to je po obimu takva problematika za jako ve}e i dalekose`nije stru~ne radove. Na taj na~in, èljeli smo da u|emo u filzofsko mi{ljenje vi{eklasi~nih filozofskih autora (prije svih, Kanta, Fihtea, [elinga i dr), i ne samo to nego nas je Put filozofije odveo do filozofije



moderniteta po imenu transcendentalizma u Huserlovoj, Hajdegerovoj i Finkovoj misli, kao i mi{ljenju drugih suvremenih evropskih filozofa. Na{a je namjera da “fragmenti” imaju jasnu arihtektoniku i da budu povezani uzajamnim odnosom iz kojih izlazi misaona energija koja podsti~e na razmi{ljanje i dijalog. Svakako, fragment polazi iz pojma kao svojevrsni proizvod jezi~ke komunikacije. Dakle, u pitanju je tema koja nas i dan-danas osvaja i dovodi u ontolo{ko-gnoseolo{ko isku{enje. Jasno, na{a je namjera da folmurilamo i ostvarimo jednu referentno-transparentnu misao koja bi i{la sigurnim koracima duha i bila orijentaciono vezana kako za sada{njost tako i za budu}nost ~ovjeka. Time doti~emo vje~na pitanja smisla i besmisla ljudskog ìvljenja.

Danas, na koncu dvadesetog stolje}a, ìvjeti u ozlogla{enom reìmu intelektualac kao individua, je dovedena na rubu egzistencije. Zbog takvog stanja dru{tvo je postalo oskudno, bez globalnih ideja. Zato, filozofija ìvota se nalazi pred izazovom vremena. Kao takva, ona je najbolji odgovor na stanje politi~kog i filozofskog dalontizma. Jasno, filozofiju ìvota doimamo kao put stvaranje kulturne stvarala~ke kulture. U svijetu duha ona nastoji da sa~uva i spasi {to se spasiti moè. Svijet je uglavnom koncentriran oko dva svjetonazora mi{ljenja: demokratski i revolucionarni. Prvi se temelji na serioznog mi{ljenja i on ima perspektivu u narednom mileniju, do~im drugi se temelji na politi~ki reperesalijama i totalitarizmu. U takvoj diobi svijeta, ~ovjek danas te{ko moè da sa~uva vlastiti intigritet kao i da uskladi svoje duhovne potrebe sa vrmenom. Jedan od klju~nih problema na{ih doba, bez obzira na informatiku i internet, potpuno osustvo ljudske komunikacije (o~i u o~i, eng). Dakako, usamljenost je postala nezaobilazni fenomen pi{~eve kreacije. S druge strane, mali je broj umjetni~kih i filozofskih dijela preko



kojih stvaraoci mogu neprekidno komunicirati. Zato se filozofija ìvota javlja kao poseban svijet mi{ljenja koji treba mudrost da pribliì ìvotu i kao i ìvot mudrosti.

S obzirom da filozofija predstavlja temelj kulture jednog naroda, ona je, kao takva, na{la upori{te obuzimanjem duha jednog naroda po~ev od stare Kine, Persije (Iran), stare Gr~ke, Arabljanskih zemalja, islamske [panije itd. Dakle, to je put da se filozofija i danas uzdigne do svijesti, na{ta upu}uje i Platonova filozofija ideja. Dakle, to je put stvaranja vrijednosnih parametara jedno sveobuhvane moderne filozofije kulture. Takvo duhovno kretanje vodi cjelini filozofskog poimanja svijeta.

Filozofska legitimacija

Permanentno prate}i teku}u stukornu periodiku zaklju~ujemo da su mnogi ljudi i opče intelektualci izgubili vjeru u filozofiju! U tom kontekstu ve} pune dvije decenije pojavljuju se razne knjige i studije koje govore o krizi filozofije, {tavi{e pojavila se i knjiga sa naslovom êmu jo{ filozofija? To je povod da se o krizi duha i krizi filozofije mora smireno razgovarati u svjetlu njene dve i po milenijumske povijesti. Zacijelo, o filozofiji se ne moè suditi na osnovu mi{ljenja jednog filozofa, ili na osnovu jednog filozofskog dijela! Filozofi su bili prvi koji su u svijet duha lansirali intelektualni pluralizam. Stoga su u dru{tvima jedne dimenzije, kako bi se izrazio Markuze, bili naj~e{}e pogre{no shva}eni prvenstveno od politi~kih garnitura kojima je vlast jedini cilj. S druge strane filozofu je navje}i cilj da postane slobodan. Da bi rasvijetlili ovaj vje~iti problem izme|u ideologije i filozofije posluìt }emo se mi{ljenjem istaknutog njema~kog filozofa Volkamana [ulca (K.H. Volkaman-Schuluck)*, koji zadatak filozofije o vremenu vidi na jedinstven analiti~ki na~in: “U ~emu su zada}e



filozofije i {to ona, filozofija, uop}e jest, sporno je oduvijek, a u sada{njosti je sporije nego ikada. To danas seè tako daleko da su mnogi posve izgubili samokon~anje. Ali to, da je sporo, {to filozofija treba biti i {to treba obavljati, niti je plod slu~ajnosti niti nevolja vrijedna àljenja koja bi vapila za pomo}. Za razliku od znanosti, kojima su istraìva~ke zada}e ve} zadane predmetne oblasti svagda unaprijed, konkretno i metodski nazna~ene samim stanjem problema, filozofiju ne zaokuplja ni{ta {to bi njoj bilo ovako unaprijed zadano. Filozofija ve} svojim prvim kro~i preko svega danog i prisutnog, ali on ne odlije}e zbog toga u prazninu i nestvarnost mi{ljenja {to ostvaruje jedino samo sebe, {to je u najboljem i najgorem slu~aju kadro fabricirati ‘ideologije’ u slu`bi interesa dru{tvenih grupa. Filozofija se, naprotiv, bavi svojim vlastitom stvari, naime onim {to se uvijek i svuda ti~e nas, {to nam postavlja zahtijev i odre|uje nas, i {to danas naj~e{}e nazivamo ‘zbiljom’ kojoj bitno pripada i mi{ljenje. A tom se svojom vlastitom stvari filozofija bavi tako {to neprestano promi{lja to {to se nas posvuda ti~e i {to nas odre|uje. Tako filozofija poku{ava da nas privede misaonom, to ne ograni~uje na sada{nje zbiljsko nego je njega oblikovala povijest {to dolazi izdaleka, i koji uporedo upozorava na budu}nost {to se ne da unaprijed odrediti planerkim predo~avanjem. Filozofija ili sudjeluje pri razvijanju slobodnog odnosa sa svijetom ili je potpuno nemo}na. Budu}i da filozofija nipo{to ne moè uzimati svojom podlogom ono {to je ve} dato, ne smije se, da bi sebe legitimirala, pozvati ~ak ni na vlastitio postojanje {to traje 2500 godina; naprotiv, samo mora svagda nanovo samom sobom odre|ivati {to ona jest. Ona se od po~etka pri odnosu spram same sebe nalazi u elementu slobode. Stoga je filozofija neusporedivo nesigurnija i ugroènija nego li sve znanosti, pa ona zahtijeva da i na{a odogovornost prema mislima bude stroà jer je i ona nesigurna. Ali sloboda ne postoji ondje gdje je samo jedno; slobode ima tek tamo gdje se name}



e vi{e bitnih mogu}nosti. Filozofija, budu}i da se odnosi sprem same sebe slobodno, susre}e se ve} pri prvom koraku i s mogu}nostima same sebe i stoga je samim svojim bi}em mnogovrsna (pluralisti~ka). To se onda tuma~i, promatraju}i izvana, to jest o~ima onih koji se ne upu{taju u mi{ljenje {to misli samo sebe pa ipak neprestano donose sudove o filozofiji, kao beskrajan sukob mi{ljenja gdje jedan postavlja odre|enu tezu ve} samo zato {to je drugi prije utvrdio suprotno. Ali tako promatrati filozofiju, opasno je po onoga izvan nje; jer to moè probuditi sklonost da se prepirka okon~a naredbom i da se jedan odre|ena filozofija proglasi jedino pravom i ispravom – jer je u skladu sa stvarno{}u. Kada se to dogodi, tada filozofija dodu{e napu{ta svoj slobodni element, ali svejedno ne mre, nego se pojavljuje u promijenjenom liku, kao misaoni teror, koji mislioce posredstvom njihovog neprestanog samozastra{ivanja nagoni da ne razvijaju mi{ljenje iz njegove slobode, nego da strahuju kako ne bi skrenuli s jedino ispravnog puta. Tako filozofija postaje svoje vlastito izopa~enje, koje ne daje ni{ta, nego je ne{to krajnje djelotvorno i zbiljsko...”

Bit ìvota vidimo u egzistenciji, da se pri tome otkrije ideje i problemi uzaludnosti i da odlu~no otklonimo ideje straha od smrtovanja. Strah se javlja samo od Svevi{njeg. Bez takvog odnosa nemogu} je normalan ìvot za drugog. Svoju fundamentalnu orijentaciju, u jednom pravcu, moèmo traìti u Bergsonovom stavu: “Filozofija bi morala da bude napor da se prevazi|e ljudska sudbina.” Dakle, na{ put jeste stvaranje ljudske historijske egzistencije. To je Put prevladavanja stanja u koje smo kolote~nom ìvotu zate~eni. Zato, filozofija ìvota neophodno mora da se pozabavi pitanjima smisla historije. Na taj na~in moèmo osmisliti ideje koje su Bergson i Jaspers zapo~eli, a posebno Jaspers, {to je elaborirao u svom spisu Svjetska historija filozofije. Drìmo da je kriza kulture, ekzistencije pa i politi~ke



misli nastala prvenstveno zbog lo{eg prezentiranja historije i historiografije, iz koje ~ovje~anstvo nije izvuklo nikakve pouke za budu}nost. Uobi~ajeno moèmo ~uti, poslije svakog rata dolazi mir, do sljede}eg rata! To je paradoks ìvota! Filozofija ako èli da bude stvarnost duha, kao takvog, trebala je da ponudi razvojne koncepte ljudske egzistencije i da saop‘i faktore mira. Napominjemo, ovim pitanjem se bavi jedan crnogorski filozof dr. Pavle Bunjanja, djelo Filozofija mira, o ~ijim stavovima crnogorska inteligencija nema nikakav haber, jer su usamljenici u ovoj zemlji. Tu postoji ~itava plejada filozofa koji su u sjeni dnevne politike epskog svijeta – oskudne pismenosti. Takav odnos vlasti rezultira da je jedini filozof u ovoj zemlji (Tomovi}) uklonjen tajnim dekretom iz javnog ìvota. S druge strane, M. @ivoti}u je oduzet ìvot (1997), samo zato {to se zalagao za mir i uspostavljanje tolerancije u Bosni i Hercegovini, a u cilju zaustavljanja i onemogu}avanja rata.

Jasno, bilo kako bilo, s perspektivom filozofa u jednoj mra~noj zemlji, koja gaji odnos prema svijetu, u skladu sa svojim imenom, mi se upu}ujemo na prou~avanje problema odnosa izme|u ìvota u filozofiji i smisla ljudske egzistencije u kategorijama realiteta.

Jedan od klju~nih stavova filozofije ìvota je, prije svega, kompromis mi{ljenja. Kad smo kod ovog pitanja, oni koji su otvorili vrata filozofije, oni imaju sasvim novu filozofsku situaciju. Prema na{em mi{ljenju, ta situacija se ogleda u poziciji koja dalje slijedi. Filozofija ìvota je strana svakoj aroganciji, kao takva, ona je poznata po neposrednosti i dostojanstvenosti auteti~nog filozofskog izraza. Bez obzira na kompleksnost mi{ljenja i stvarnosnog djelovanja, filozofija ìvota se uzdiè iznad ostalih filozofskih struja (pravaca) u suvremenoj filozofiji, zato {to prevladava proces svakodnevne trivijalizacije ìvota i nastoji formuliranje i preciziranje moderne u njenom novom kontekstu.



Dakle, filozofija ìvota slobodno uspostavlja svoj realisti~ki ekskluzivitet, (bez obzira {to u njemu ima i eksprsesionizma, impresionizma i drugih struja). Prema tome, ovde nije problem porijekla mi{ljenja, ve} napu{tanje raznih dihatomija u cilju prevazilaènja tradicionalne filozofije kao takve. U tom smilu, uspostavljanje gospostva u modernom mi{ljenju predstavlja trijumf filozofije ìvota, {to se moè staviti kao znak napretaka znanstvenosti i filozofi~nosti.

Kantovo poimanje ìvota3

3 Imanuel Kant (Kant, Emmanuel, rođen u Koningsbergu, Pruska, 22. aprila 1724. godine. Umro u Koningsbergu, 12 februara 1804. godine), njemački filozof, jedan od najvećih mislilaca prosvetiteljstva. Sin sedlara, završio je univerzitetu u Kenigzburgu i tamo predavao kao privatni docent (1755-70), a kasnije kao profesor logike i metafizike (1770-97). Život mu je bio nezanimljiv. Riječ je o istaknutom rodonačelniku njemačke klasične idealističke filozofije. Njegova Kritika čistog uma (1781) raspravlja o prirodi saznanja u matematici i fizici i pokazuju nemogućnost saznanja u metafizici kako je tradicionalno zamišljana. Kant je smatrao da su tvrdnje matematike i fizike, ali ne i metafizike, “sintetički a priori” po tome što se tiču predmeta mogućeg iskustva (sintetički), ali istovremeno saznatljive pre ili nezavisno od iskustva (a priori), čime ih je smatrao takođe nužno istinitim, a ne samo uslovno istinitim (v. nužnost). Matematika je sintetička i a priorna jer se bavi prostorom i vremenom, oblicima ljudske prijemčivosti koji uslovljavaju sve što se opaža čulima. Na sličan način, fizika je sintetička i a priorna, jer u svom sređivanju iskustva koristi pojmove (“kategorije”) čija je uloga da propiše opću formu koju čulno iskustvo mora uzeti. Metafizika u tradicionalnom smislu, shvaćena kao znanje o Božijem postojanju, sloboda volje i besmrtnost duše, predstavlja nemogućnost, pošto ova pitanja prevazilaze bilo kakvo moguće čulno iskustvo. Ali, kako ne mogu biti predmet znanja, ipak su opravdani kao suštinski postulati moralnog života. Kantova etika, koju je izloìo u “Kritici prakti~nog uma” (1788) i ranijim “Osnovama metafizike morala” (1785), zasnivala se na principu poznatom kao “kategori~ki imperativ”, čija jedna od formulacija glasi: “Delaj samo po onom pravilu za koju istovremeno možeš želeti da postane universalni



U svom ~uvenim spisu Metafizika }udorednosti (1785), njema~ki filozof I. Kant (1724-1804), je dao temelje jedne prakti~ne filozofije i etike. Prema njemu “mo} ùdnje je mo} da

zakon.” Njegovo poslednje veliko delo, “Kritika moći suđenja” (1790), bavi se prirodom estetskog rasuđivanja i postojanjem teleolgije ili svrhovitosti prirode. Kantova misao predstavlja prekrtnicu u istoriji filozofije. Po sopstvenim rečima, izveo je kopernikanski obrt: kao što je osnivač savremene astronomije, Nikola Kopernik, objasnio prividno kretanje zvezda pripisavši ga delom kretanju posmatrača, tako je i Kant opravdao postojanje a priornog sintetičkog saznanja pokazavši da se u saznanju um ne saobražava stvarima nego se stvari saobražavaju umu. V. analitičko-sintetička razlika, Deontološka etika, Idealizam, Kantizam. Prema njegovom “transcendentalnom idealizmu”, svet je objektivno realan samo u granicama iskustva, a ona je sjedinjena delatnost čulnosti i razuma koji primaju i sređuju utiske i stvaraju u svesti objektivnu predstavu svijeta. Preko granica iskustva svet je samo idealan, dat samo u mislima, tako da je metafizika kao nauka o svetu koji je preko tih granica nemoguća. Kantovi sledbenici u nemačkoj klasičnoj idealističkoj filozofiji su Fihte, Šeling, Hegel i Šopenhauer (J. G. Fichte, Schelling, Hegel, Schopenhauer). Sljedbenizi Kanta, nazivaju kantizmi i neokanovci.

Kantizam – sistem kritičke filozofije koji je stvorio Imanel Kant i vrste filozofskog mišljenja koje su iznikle iz proučavanja njegovih spisa. Kantizam obuhvata razne filozofske struje kojima je zajedničko Kantovo zanimanje da istraži prirodu i granice ljudskog znanja u nadi da će izdići filozofiju na nivo nauke. Svaki pokret kantizma težio je da se usredsredi na sopstveni izbor i čitanje mnogobrojnih Kantovih tema. Tokom 90-tih godina XVIII vijeka u Njemačkoj su se pojavili tzv. polukantovci, koji su izmenili delove Kantovog sistema smatrajući ih nedogovarajućim, nejasnim ili čak pogrešnim; u njih su spadali Fridrih Šiler, Fridrih Bautervek (1766-1828) i Jakob Fridrih Fris (1773-1843). Period od 1790. do 1835. godine bio je doba postkantovskih idealista (v. idealizam). Značajna obnova zanimanja za kantovsku filozofiju počela je oko 1860. godine. V. Johan Gotlib Fithte, G. V. F. Hegel, neokantizam, Fridrih Vilhelm Jozef fon Šeling.



se pomo}u svojih predstava bude uzrok predmeta tih predstava. Mo} jednog bi}a da djela shodno svojim predstava zove se ìvot.”

Prema Kantu, svaki ìvot se moè objasniti samo pomo}u drugog ìvota. U tom smislu, pojedine funkcije organizma treba poimati pomo}u mehani~ke povezanosti njihovih dijelova me|usobno i s okolinom.

U tom smislu, Kantu, boànski duh se pojavljuje kao um koji ostvaruje i proizvodi ìvotni poredak – kao intelektualno zrenje ili intiutivni razum.

Kao i kod prethodne dvije kritike (~istoga i prakti~noga uma) i u djelu Kritika rasudne snage (mo}i su|enja, kako tetko prijvodi) Kant daje jedan koeizistentan sistem mi{ljenja. Uz djelo je {tampana Prva verzija uvoda u kritiku rasudne mo}i, zatim djelo (pisano 1790), ~iji uvod ima devet pitanja, a samo djelo tretira 91 pitanje, pslu op}u napomenu teleologiji. îtava ta lepeza problema, nadopunjuju i pro{iruju uvid u Kantovo mi{ljenje iznijeto u prithodnim kritikama. Bez sumnje, ovo djelo ima ~itavu povijest tuma~enja, po~ev od perioda romantizma do danas. Poznato je, da su pjesnici Gete i [iler, veoma lijepo primili ovo djelo, i digli glas za njegovu afirmaciju. Na taj na~In, Kant je veoma brzo na{ao svoje pristalice, sljedbenike i interpretatore. Pjesnici su bili posebno odu{evljeni Kantovim vi|enjem lijepog (prirodnog i umjetni~kog), kao klju~nog esteti~kog pojma. No, Kant je i tada imao ̀ ustrih oponenata, koji nisu uspjeli da zasijene njegovo djelo.

Ovo djelo prezentira Kantovu teoriju umajetnosti i to kroz sistematsko truma~enje prirode kao umjetnosti. Zatim, tuma~enje pojma umjetnosti u odnosu prema prirodi, kao tradicionalni problem odnosa tehne prema fisis, kako to ispravno primje}uje M. Damnjanovi}. Zato je potrebna jedna nova i originalna interpretacija Kantove teorijske i prakti~ne filozofije, posebno



transcendentalnih razumskih zakona, kao i smisao svrsihodnosti predpostavljanja. U tome se ispoljavaju nove mogu}nosti Kantove transcendentalne filozofije, kao sistema posebnog. Na taj na~in, moderna filozfija je du`na dràti se Kantove tradicije mi{ljenja. Zato i normalno o~ekivati od novih njema~kih filozofa, nakon objavljivanja sabranih Kantovih djela, i jedan novi angaòirniji pristup sistemu ovog filozofa.

Utemeljuju}i jednu prakti~ku filozofiju ne principim kategori~kog imperativa, Kant je precizirao da dvije stvari pokre}u um: zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama. To je ujedno najve}i i najteì filozofski vidokrug. Njegova prakti~na filozofija, tj. ìvotna filozofija je utemeljena na vrhovima principima }udorednosti (moralnosti), na po{tivanju zakona du`nosti i povinovanju kategori~kom imperativu. U tom smislu, Kantova prakti~na filozofija, tj. etika, predstavlja vrhovnu vertikalu nagnu}a.

Klju~ni pojmovi Kantove prakti~ne filozofije, izme|u ostalog su: du`nost, istina, osje}aj obaveze, zakon itd.

Diltajeva filozofska slika svijeta

Istinska filozofija ̀ ivota se uvijek pita, ho}emo li stvarati svijet uma ili svijet bezumlja? Na ovaj na~in, podsjetio bih jo{ jednom, zapo~injao je i zavr{avao svoja predavanja filozof Vujadin Joki}. Time nas upu}ivao na pitanja smisla i besmisla koja stoje pred nama.

Filozofija je jedina oblast duha, uprkos mo}ima tehnike i ideologijske presije, koja moè da omogu}i preporod ~ovjeka i renesanse ili preporoda ljudske duhovnosti.

Filozofi su plod vremena i naroda, kako bi se izrazio Marx.



Me|utim, filozofska slika svijeta nije slika naroda, to je slika u kretanju. Zato izraàvamo neslaganje sa brojnim promi{ljanjima odre|enja filozofije i samog smisla filozofije kao takve. Zacijelo, filozof ne moè biti u rulji. Prema tome, ako ima ne{to u rulji da filozofske ideje primijeni. Da li je to mogu}e? Jasno, i djelanje u duhu filozofije, kako nam povijest nalaè je gotovo nemogu}e. Danas se filozofija misli na jedan nov na~in, a taj na~in jeste smisao ìvljenja, na {ta mnogi filozofi zaboravljaju. Filozof bez sumnje, ako èli da ostane na pozornici ono {to jeste, on neminovno treba druge razumjeti i vratiti ljude u realnost.

Vilhem Diltaj (Wilhem Diltaj) (1) (1833-1911), njema~ki filozof je za~etnik filozofije ìvota, ne samo u Njema~koj ve} i u suvremenoj evropskoj filozofiji. Kao filozof, Diltaj posebno tretira pitanje ~ovjeka, kojeg hermenauti~ki obja{njava pomo}u raznih strukturalnih determinanti, koje su sastavni dio metodolo{kog sklopa duhovnih znanstvenih disciplina. Utemeljiva~ ovog pravca, Diltaj, o historijskoj povezanosti filozofiji i ~ovjeka pi{e: “Filozofi su se najprije okrenuli direktno k problemu svijeta i ̀ ivota (...) Sva ìva filozofska djelanost nastaje u ovom kotinuitetu, te filozofska pro{lost djeluje na svakog pojedina~nog mislioca, tako da on i ondje gdje posumlja u mogu}nost rje{avanja velikih problema biva ovom pro{lo{}u determinira u svom novom stavu. Na taj na~in su svi stavovi filozofske svijesti i sva pojmovna odre|enja filozofije u kojima ovi stavovi dolaze do izraàja – historijski povezana.”

U svojim opse`nim filozofskim radovima, Diltaj je posebno razvio strukturalni sklop psihi~kih funkcija i doìvljaja i operacije koje je cjelovito istraìo u svojim filozofskim projektima, u kojima se ogleda idealisti~ka jednostavnost i perfekcija rasvjetljavanja brojnih filozofskih preokupacija.

Filozofski se po~inje ìvot – kada intelektualac sam sebi postavlja pitanja vremena u kojem ìvi. O~uvanje racionalnog, i



razboritog duha prvi je zadatak filozofije. S druge strane, mnogi mislioci su osjetili mu~ninu ìvota i gnu{anje od pogre{ne vrste izbora (partnera , partnerke, profesije i drugih oblika ìvljenja). U takvoj situaciju, ~ovjek kao individua te{ko postiè kompromis i sa samim sobom. U takvoj situaciji èljni slobode i nesputanosti duha ~esto se doga|a da ~ovjek u~eni korak, kako bi rekao jednim naslovom E. From Bjeksto od slobode, tj. okrenu le|a civilizaciji koja u realnosti nije po mjeri liberalnog duha. Mislilac na taj na~in izraàva svoju gra|ansku neposlu{nost, a to je izraz postojanja intelektualne ~asti. Zato su filozofi, slikari, a posebno pjesnici u mnogim dru{tvima doìvljavani kao pobunjenici. To je njihov svojevrsni utopijski eksperiment otpora prema tehni~koj automotizovanoj civilizaciji koja daje otpor slobodi duha.

Do sada rutinski ìvot je stran istinskoj filozofiji. Jasno, filozof, u takvoj situaciji, neprestano traì nove puteve i ne ostaje ravnodu{an na ìvot malogra|an{tine i stanje osrednjosti. Stoga, i ovo fragmenti iz svijeta filozofije ìvota nastaju na novom iskustvu, tj. kao proizvod inspiracije druk~ijeg mi{ljenja od uobi~ajni anohronizama. Zbog svojih stavova i vo|enje ra~una o dostojanstvu pisac ovih redova je ~itavu deceniju proveo u materijalnoj oskudici, bez materijala ~ak i za putovanje. No, to stanje nije uni{tilo njegovu energiju i neprestanu èlju za novim saznanjima, u vlastitog svjetonazora. Dakle, filozofija je bila ta oblast duha koja je spa{avala autorovu fizi~ku i duhovnu egzistenciju. Time mu je omogu}eno da ulazi u sloènu stvarnost i metafiziku duha, kao i da se kre}e kroz lavirint ìvota.

Na taj na~in preko filozofije isku{avao sam i sopstvene granice mi{ljenja i koncept vlastitog na~ina mi{ljenja. U takvoj situaciji ìvot se tro{i, zato je potrebna i nova energija za opstanak, kojim ponovo dolazimo na nova isku{enja? U takvim uvjetima, od ̀ ivota ne moèmo traìti ispunjenja svih o~ekivanja? Prema tome, takvo



stanje traènja slobode bio je doveden ~uveni hrvatski filozof i esteti~ar dr Ivan Foht, poznat kao mislilac izrazitog rafaniranog duha, koji je krajem sedamdesetih godina napustuo urbanu surovu civilizaciju i po{ao u prirodu. Dakle, on (filozof) u prirodi nalazi poseban interes u prou~avanju gljiva! Dogodilo se ~udo, da je filozof Foht nakon svojih samostalnih istraìvanja u prirodi napravio i objavio izuzetno djelo o gljivama. Taj vrijednosni sud su izrazili i potvrdili renomirani stru~njaci iz ove oblasti. Dakle, za svaki ozbiljan posao i istinski ìvot u cilju postizanja duhovnog zadovoljstva (a ne pouke hedonizma) potrebno je razumijevanje kao i ìvljenje u komociji i uzdizanju duha.

U ogromnoj {umi bespu}a mislilac se moè spasiti pomo}u uma i mudrosti na {ta nas je svojevremeno hajdegerijanski upozoravao profesor V. Joki}. Te`nja da ~ovjek ìvi {to istinitije i potpunije u svijetu mi{ljenja i obitavanja helenske kalogacije. Zato sam sa skepsom gledao na sve one pojedince koje ìvot vide samo u materijalnom bogastvu. Prema tome, filozof ne zaboravlja da, ipak, hoda po zemlji, a ne samo u oblacima gdje obitavaju mnogi pjesnici! No, i ̀ ivot pjesnika, bez obzira na koliko su daleko od realnosti, mnogo je bliì filozofima nego bilo kojim drugim stvaraocima.

Detaljnije Diltajevom filozofijom ìvota se bavio dr. Ivan Urban~i} (1930) filozofski pisac iz Ljubljane, koji je u svojim raspravama afrimirao ovu filozofsku orijentaciju.

Na{a razmatranja dalje nastavit }emo s pitanjima: Kako otvoriti razgovor o bitnim pitanjima jedne filozofije ìvota? Kako da na{e rije~i imaju ìvot? Kako da se normaliziraju relacije izme|u razli~itih koncepcija i shvačanja?

Mogu}i su razli~iti odgovori na ova pitanja, pod uvjetom da se obnovi etika i ako moralnost bude imala udjela u pona{anju ljudi. Ovim pitanjima Hegel kao jedan od najve}ih filozofskih autoriteta



u povijesti filozofije se samo fragmentarno time bavio. Jasno, eti~ka pitanja se podrazumijevaju, samim pitanjem ~ovjeka. Jer, cilj etike jeste u stvaranju zajedni{tva u cilju da ljudi ìve u miru i zajedni{tvu. Zato je i islam kao velika religija izrastao iz pojma selam, sto zna~i mir. Svakako za mir se treba izboriti. Zato treba govoriti u o~i i u lice drugom. Zacijelo, filozofija je odnos prema drugom.

Me|utim, historija razli~itih ideologijskih vjetrova je nastojala da zbri{e vrijednosti zajedni~kog ìvljenja i otvori probleme holokausta i kanibalizma. Gdje filozofija nije na{la uto~i{te, tu se genocid na drugim javlja kao pravilo ìvota! Za~arani krug balkanskih etni~kih nesporazuma i krvavih sukoba znatno onemogu}ava da se normalno filozofija i svaka druga humanisti~ka misao primjenjuje.

Ovdje èlim skrenuti pa`nju na mi{ljenje Eriha Rotekera (Erich Rothacker, 1866-1929), koji vaì za jednog od sljedbenika Diltajeve filozofije. Naime, Roteker je u svojim djelima Povjest filozofije i Povjest duha ukazao na nu`nost primjene “duhovno povjesne metode”, koja je veoma va`na za obja{njenje duha filozofije ìvota. Ovaj filozof i profesor filozofije je zapaèno utjecao da se kroz povijest duha, naro~ito na spajanju mi{ljenja i ìvota, teorije i prakse, jer ovi problemi nisu imanentni samo filozofij ve} nastaju i javljaju se u samom ìvotu, zatim ih, kao takve, preuzimaju filozofi u svoj diskurs. Dakle, filozofija je bitna samo ukoliko se povezuje sa životom, a upravo je misao E. Rotekera na tom stanovi{tu. Na taj na~in, ovaj mislilac je poduprio bazi~nu koncepciju filozofije ìvota.

U tom kontekstu, na na{u ideju vi|enje filozofije ìvota – kroz fragmente, upu}uje nas jedna misao: “Svaki filozofski pogled na svijet sa pretenzijom na ure|en sistem temelji se na vi{e desetina ili stotina apstraktnih oblika mi{ljenja, opčih pojmova ili



kategorija. Njih karakteri{e neprotivurje~nost, nepromjenjivost, krajnje vrijednosno i funkcionalno zna~enje. Kategorije pokrivaju ~itavo polje ljudskog znanja i na njima se gradi kako posebna tako i integralna slika svijeta. Sve {to postoji kao stvarno ili mogu}e, ~injenica ili funkcija, hipoteza, odnosno teorija i zakon, svojim sadràjem uklapa se u okviru apstraktnih principa, najop{tijih pojmova odnosno filozofskih kategorija. One same stoje iznad svake relevantnosti. Kategorije su ~iste, samostalne i kao takve omogu}uju izvo|enje pravilnih sudova i zaklju~aka. Pomo}u kategorija konstituiraju se sva na{a znanja. Pod uslovom da smo pravilno izvr{ili njihov izbor i upotrebu, mogu}e je njima pokriti cjelokupno polje iskustva. Njima se obja{njava sve {to je mogu}e opaziti, odnosno razumjeti. Pomo}u kategorija nastojimo da doku~imo i ono {to postoji ili {to pretpostavljamo da postoji s druge strane ~ovjekovog iskustva. One nas uvode u polje metafizike. Samosvijest ih me|usobno povezuje ~eli~nim nitima a duh saznanja ispunja svaki njihov nalog. (dr. S. Tomovi})

Dakle, ovdje ispunjavamo jedan filozofski zadatak, a to je u postavljanju pitanja. Na ova pitanja, mogu}e je davati i razli~ite odgovore, otuda i sav smisao filozofije u razli~itosti promi{ljanja.

SMISAO ÌVOTA

Filozofija u bi}e ~ovjeka unosi neprestanu ~e`nju i volju za traènje smisla ìvota kao i za ostvarivanje ciljeva, bez strasti i optere}enja mi{ljenjem drugih. Jasno, filozofiju ~ine ne samo komplementarna ve} i protivurje~na mi{ljenja.

U domenu antaliti~ko-kriti~kih istraìvanja kroz povijest filozofskog mi{ljenja, kao i aktuelnih kulturnih stvaranja opirao sam se ravnodu{nosti, konformizmu i osrednjosti. Bio sam no{en



idejom pisca Andrea Makina, koji je svijet upozoravao sljede}im rije~ima: “Ja sam borac protiv osrednjosti koja je zahvatila svijet. Ljudi ho}e da budu osrednji, imitiraju jedni druge, imaju osrednji posao, osrednju ènu, osrednje model ljubavi, jednom rije~ju mediokriteti.” Na{a kritika i nastojanje da intelektualci i politi~ari prevladavaju osrednjost, vodila nas je u opču izolaciju i marginalizaciju od mo}nih klanova osrednjaka. Meni kao filozofu i pjesniku nikad nije podalo na pamet da pristanem na poniàvaju}i status. Me|utim, i u tim nastojanjima suvi{e sam energije potro{io da bih dobio prostor za svoje kriti~ke ideje. Kada su ljudi bili u nevolji u Crnoj Gori i Sandàku, nisam htio da se krijem, ve} sam reagirao, {to vlastodr{cima nije odgovaralo. Zato su ovi redovi nastali u jednom dru{tvu koje se, nalazi na vrhuncu svoje destrukcije. Naravno, u takvoj “igri” nisam ostao o~ajan. Filozofija i poezija su najbolji azil i najsuptilnije bjekstvo od destrukcije dru{tva. Dakle, na{e stvaranje i koncepiranje ove knjige je proteklo u velikoj patnji i velikim ìvotnim oskudicama i te{ko}ama. Prema tome, èlio sam ostati Izvan kruga (kako sam naslovio jednu pjesni~ku zbirku), tj. izvan kruga mediokriteta. Rije~ je o ìvotu vje~ite nesanice i mu~nine, kada se duhom traì i stvara imunitet od apsurda i apoklapti~kog stanja koje nas sve vi{e okupira.

Filozofija ̀ ivota je uvod u temeljno raspravljanje na temeljima sada{njosti okrenuta bodu}nosti. Ona otvara logiku {to nas ~eka sutra nakon prazne pro{losti i puke sada{njosti. Zato u la`nom svijetu pla}amo veliku cijenu pro{losti. Me|utim, ovaj spis nema proro~ansku dimenziju, niti senzacionalizam. Kao takav, ovaj spis predstavlja osje}aj za vrijeme i prostor u kojem ìvimo. Dok ispisujemo ove redove stoi~ki prihvačamo poigravanje sudbine sa svima nama koji mislimo druk~ije. Jednostavno, dodijeljena nam je uloga `rtve gubitnika bez ikakve krivice! Kako da promislimo



odbranu od suludog neinventivnog i neciviliziranog svijeta, mr`nje i rata.

Dok ìvimo u rezigniranom svijetu, ove zapise pravimo u sjeni vje{ala i topova. Svuda oko nas ledeni smijeh. Pitamo se, kuda idemo? Poku{amo da u|emo u realisti~ki okvir. S druge strane, nastavlja se masovna deportacija nedu`nih ljudi. Kako da se zaustavi diktator? Kako da se kultivi{e vlast, koja bi omogu}ila perspektivu duha. Filozof nema naviku da mrzi, zbog toga se ne moè baviti politikom, ve} se politika bavi njima, kako bi se izrazili u duhu K. Kosika.

Novi vjetrovi koji su do{li na balkanski prostor, nakon ru{enja Berlinskog zida, nagovje{tavaju novi na~in mi{ljenja. U suprotnom, ~ovjek je bio pred biolo{kim smakom. Na tim temeljima gradio sam i vlastitu putanju, jer su me dogmati~ari i soc-nacionalisti udaljili sa univerziteta, kako bi me onemogu}ili baviti se filozofijom! Ovo je vrijeme velikih izazova. Vo|enja dijaloga za prevazilaènje problema, najavili smo u na{em obra}anju prvom kongresu filozofa ex Jugoslavije, (maja 1988. g. u H. Novom). Danas, malobrojna filozofska elita, koja sa~uvala intlektualnu i moralnu ~ast u najteèm vremenu, tj. u poslednjoj deceniji XX stolje}a, nema gdje da se sastane u SRJ i da kolegijalno i otvoreno pretresa aktualna pitanja mi{ljenja i egzistencije.

Poznato je, ekspert za filozofiju se ne postaje isklju~ivo ~itanjem, niti isklju~ivo pisanjem, ve} permanentnim pra}anjem literature, studiranjem, promi{ljanjem i kriti~kim pretresanjem svih pitanja sa kojima se ~ovjek kao individua su~eljava. Dakle, filozofija nije puka intelektualna znatièlja ve} je ona put k misli, odnosno putanja do ostvarivanja ideje. S druge strane, postoje razne prepreke, na koje ukazuje i filozof Berdjajev, a to je za~aranost zlom, tj. djelovanje sila mraka. Ta za~aranost zla je su{tina Buhine i Zurovcove ideologije mr`nje i isklju~ivosti. Zato



filozof ostaje na margini zbivanja, zato {to promi{lja sudbu. Zbog toga se i “historija javlja kao snomirica” (Dòjs). Prema tome, od sudbine filozofije ovisi i sudbina historije i uop}e povijesti ljudske kulture. Jer, filozofija je jedino mogu}e na slobodnoj teritoriji, kako bi se stratezi mira i rata izazvali. Prema tome, ìvot kao i filozofija postali su na koncu XX stolje}a rizi~ni fenomeni, oni se, kao takvi, vrlo ~esto alhemi~arski proìmaju. U svakom poslu, pa i u filozofiji potreban je rizik. Na takvo drànje, posebno nas podsti~u Ni~eova misao: Bez rizika duh je mrtav.

Dok ovo pi{em, naàlost u Bosni bijesni agresija i prljavi rat. Iznutra moje bi}e krvari. Naàlost, filozofija nije u stanju da zaustavi rat, ali sam uvjeren da }e njen govor kad-tad prevladati brutalni govor kome i baruta.

Zato je filozofija i gotovo jedino mogu}a u kulturno razvijenoj sredini, kao i bogatoj sredini, gdje stvaraoci mogu nesmetano objavljivati djela. Zato filozofija ne samo {to tretira ìvot, samim tim ona tretira i smrt. Ovdje se radi o izboru ìvota i izboru smrti po afinitetu, da bi do{li do ataraksije, ako je mogu}e danas aristotilovski se izraziti. Jer, smrt je vaàn za filozofiju zato {to se javlja kao jedan imaginarni muzej sje}anja na ìvot.

Naime, ̀ ivot, sam po sebi, nosi mnoge izraze, a smrt odnosi tajne. Dakle, filozofija je ta koja najsmi{ljenije pravi kontinuitet izme|u zivota i smrti. ôvjek se sam rodi, sam umre, a u me|uvremenu {to se kome desi. Sve je to jedan kosmi~ki trenutak. Filozofske ideje su svojevrsna lepeza jedna panorama zbivanja. Filozofsko internacionalno postaje integralna bit egzistencije bi}a. Dakle, neophodan je zbor. Taj zbor ili govor mora biti kreativan, a da bi to bio on, kao takav, mora da bude kriti~an. Dakle, filozofija ìvota se javlja kao kriti~ka misao o ~ovjeku i njegovom vremenu. Po Difrenu, stvaralac ~itavog ìvota djeluje po nervu svog statusa, filozof, pisac, umjetnik pripada samo sebi i cijelog ìvota radi na



tom pripadni{tvu. Jasno, ovo je vrlo kompleksna tema, tj. tema velikih izazova jer se njom èlimo ostati u metafizi~koj dimenziji mi{ljenja, a isto tako biti prisutan u empirijskoj egzistenciji ̀ ivljenja, jer mi svi danas koji ìvimo evropsko filozofsko mi{ljenje, ustvari preìvljavamo Unamunovo “tragi~no osje}anje ìvota.” Upravo zbog toga, po cijenu ìvota i opstanka moga ne èlim biti vezan ni za koju vlast, jer, filozofija zacijelo nije birokratska profesija kao {to su: pravo, ekonomija, tehnika, medicina itsl. Zato i ìvot filozofa ima posebnu kompoziciju. Filozofi koji vlastima sluè, jasno je kako su zavr{avali, po~ev od Sokrata, \ordana Bruna, Galileja, Spoinoza, do kriti~ko modernih vremena Hajdegera, čilasa, Tomovi}a itd. Zato smatram da je na~elo humanizma klju~ni princip filozofije {to filozofija ìvota daje najbolji smisao.

Esencijalna kolijevka fragmenata filozofije ìvota ima osnovu (njem. Grunde) u iznalaènju i prevladavanju vlastitih meditacija iz okvira akademske filozofije u novi na~in slobodnijeg promi{ljanja svijeta i ~ovjekovog habitusau (njemu u odnosu na postoje}a polivalentna mi{ljenja), te u vlastitoj kriti~koj recepciji i povratku na istinska ishodi{ta i temelje filozofije kao na~ina ̀ ivota. U svakom slu~aju, filozofija se suo~ava sa stvarno{}u i nudi svoje odgovore o stvarnosti, povijesti i budu}nosti. Dakle, filozofija – po svom predmetu i metodu, jedna od svih oblika znanja sebe postavlja kao pitanje. U takvoj konstalaciji odnosa filozofija neizostavno ima zadatak da prati tokove i fenomentologiju dru{tvenog bitka, kao i da usredsrijedi eti~ke stavove na tokove doga|aja. Kao kriti~ka misao vremena, filozofija se ne moè discenirati od retrogradnih zbivanja, kao {to su ratni konflikti i sl., jer su direktna posljedica razvoja procesa dru{tvenih formacija.



PREVLADAVANJE POZICIJA IDEALIZMA I MATERIJALIZMA

Na dimenziju prevladavanja prosvetiteljstva i stvaranje pozicije filozofije ìvota ukazuje dr. Zoran \in|i} u radu Diltajeva kritika istorijskog uma i mogu}nost neobjektivisti~kog modela saznanja. Prema njegovom mi{ljenju, Diltaj, kao predstavnik jednog tipa filozofskog iracionalizma, jasno se distancira od tradicije prosvjetiteljstva. Pomjeranjem teì{ta sa umskih principa na ìvot i inspiriranjem na dignitet individualnog, on, po svojoj osnovnoj intenciji, isklju~uje pitanje o univerzalnom legitimiranju normi djelanja. Me|utim, filozofja ìvota, iz koje kritika prosvetiteljstva crpi argumente, ne èli da bude pandan racionalisti~koj filozofiji, ve} sinteza uvida tradicionalne filozofije ìvota ([openhauerove i Ni~eove npr) i filozofije uma. Prevladavanje granica idealizma i materijalizma je zadatak koji èli da re{i Diltaj, {to njegovu poziciju ~uva od ekstremnih rje{enja, pre svega kad je rije~ o nagla{avanju iracionalnosti ìvota.

Odnos prema tradicionalnoj filozofiji ìvota pokazuje da kritika filozofskog racionalizma i prosvetiteljstva nije ostala bez pozitivnih rezultata; od tradicionalne filozofije ìvota Diltaj, pre svega, razlikuje historizaciju kategorije ìvota.

Na taj na~in, Diltaj dolazi do novog filozofskog polazi{ta upravo kritikom dvije dijametralno suprotne pozicije, s jedne strane, kritika diskrepancije i diferencijacije idealizma i matreijalizma i s druge, kriti~ko prevladavanje filozofije i posebno filozofije prosvetiteljstva. On traì rje{enje u forsiranju historijski individualnog. Jasno, Diltaj napu{ta i gledi{te njema~ke filozofije. Dakle, on institira na fenomen individualnog. U tom smislu, “ovo pitanje èli da izbegne abrevijature, karakteristi~ne pobednike za prakti~nu filozofiju ìvota, i u tom smislu ona jeste jasan



zahtev za sintezom.” (Zoran \in|i}) Diltaj, posebno nagla{ava zna~aj Kantovog konstituiranja svijeta iskustva osti~u}i da je “Kant jednom za svagda postavio osnovni zadatak filozofije.” Pored toga, Diltaj ukazuje da je neosporan Kantov rezultat, koji je formuliran vrlo precizno saètim stavom: “Ne postoji saznanje osim o onome {to je dato u iskustvu.” Prema mi{ljenju utemeljiva~a filozofije ìvota, ova disciplina treba da zadrì sve ispravne ideje transcedentalne filozofije. S druge strane, Diltaj je mi{ljenja da Kant nije uspio da rije{i jedinstvo izme|u teorijskog i prakti~nog uma. Me|utim, on traì put sinteze transcedentalne i filozofije ìvota.

Filozofija ìvota se bavi razli~itim pitanjima ìvota i njenim dimenzijama, u cilju da se objasni “totalitet na{eg bi}a.” U tom kontekstu, “sinteza transcedentalne filozofije i filozofije ìvota je zami{ljena kao integriranje metodskih uvida transcendentalne pozicije u filozofiju ìvota. Nije re~, dakle, o dva ravnopravna stava, ~ije granice treba prevladati, ve} je filozofija ìvota nesumnjiva osnova cijelog poduhvata. Otvorene slabosti tradicionalne filozofije ìvota, prije svega nemogu}nost da se unutar nje izgradi sigurna saznajno-teorijska osnova, a zatim i njene nezainteresiranost za problem statusa historijskog saznanja kao nau~nog saznanja, vode Diltaja recepciji one filozofiske tradicije unutar koje se, po njegovom uvjerenju, ti problemi mogu razrije{iti. Pri svemu tome, primat filozofije ìvota ni jednog trenutka ne dolazi u pitanje. Drugim rije~ima, od na~ina na koji je zahva}en “ìvot” kao klju~ni pojam filozofije, zavisi sadràj i domet pojmova koji se pojavljuju u poku{aju zasnivanja duhovnih nauka, izvedenom preko kritike historijskog uma.

Kategorija ìvota je sistematski uvedena u kontekstu rasprave tradicionalnog metafizi~kog problema porekla na{e vjere u realnost spolja{njeg sveta. Ono {to je u kritici Kanta samo



nazna~eno sada postaje predmet sloène argumentacije, ali osnovne teze ipak bivaju doslovno preuzete uz Uvoda i duhovne nauke – kako navodi dr. Z. \in|i}.

@IVJETI SVOJ ÌVOT – UM I DUH NIKADA NE STARE

ûveni francuski filozof i teoreti~ar knjièvnosti Alen Finkelkrot (Alain Finkielkraut, 1949), u svom djelu La Defaite de la Pensee/Poraz mi{ljenja (Editions Gallimard, Pariz, 1987), meditira u Sjenkama jedne krupne rije~i o problemima vremena koje je ispunjeno mi{ljenje. U djelu Poraz mi{ljenja, ovaj filozof meditira o usponu i trijumfu mi{ljenja. Radi ilustracije ove njegovog iskaza, koje duboko rasvjetljava jednu mogu}u poziciju filozofije ìvota:

“U jednoj sekvenci Godarevog filma @ivjeti svoj ìvot, Brajs Paren – koji igra ulogu filozofa – svakodnevni ìvot suprostavlja ìvotu ispunjenom mi{ljenjem, pa ovaj potonji naziva jo{ i vi{im ìvotom.”

Ova hijerarhija, koja utemeljuje zapadnu civilizaciju, oduvijek je bila krhka i sporna. Ali, tek se odskora njeni protivnici, ba{ kao i pobornici, pozivaju na kulturu. Izraz kultura, naime, ima danas dva zna~enja. Prvim se isti~e uzvi{enost ìvota ispunjenog mi{ljenjem, dok se drugim ona odbacuje; ali, zar kultura nije sve – od elementarnih gestova do velikih duhovnih tvorevina? Za{to onda prvenstvo podariti potpunijima na ra~un onih prvih, za{to ìvot ispunjen mi{ljenjem pretpostaviti pletenju, `vakanju duhana ili pradjedovskoj navici da, za doru~ak, kri{ku hleba obilno namazanu buterom zama~emo u bijelu kahvu?



Nelagodnost u kulturi. Dakako, vi{e niko ne vadi pi{tolj kada ~uje tu rije~. No, sve su brojniji oni koji, kada ~uju rije~ mi{ljenje, poteè svoju kulturu.” (Alen Finkelkrot).

Zatim, Biblija daje vje~ne putokaze, kada kaè: “A ovo je ìvot vje~ni da poznaju tebe jedinoga istinoga Boga.” (Jevan|elje po Jovanu, 17:3) Sli~ni stavovi su formirani u âsnome Kur’anu.

IZA ÌVOTA – MI{LJENJE NE MOÈ EGZISTIRATI

Ovdje namjeravam ukazati na jednu konkretnu filozofiju, koja je u biti, gotovo neizloìva. Mnogi ljudi kao mudraci nastoje da se {to umnije izraàvaju, me|utim, njihove misli te{ko da izraze konkretno stajali{te. U tom kontekstu, poluìt }emo se jednim Diltajevim stavom: “Nadolaze}a mo} mi{ljenja nas ostavlja nijemim nasuprot tajni ìvota.” Dakle, susre}emo se sa fenomenom tajne ìvota! Prema tome svako promi{ljenje, ujedno zna~i otkrivanje istine. Takvo stanje moèmo slobodno imenovati cvjetanjem konkretne filozofske misli, na {ta nas posebno upu}uje mislilac Diltaj.

[ta, zapravo, zna~i konkretna filozofija? Rije~ je o promi{ljanju svijeta, iscrpnoj zaokupljenosti brojnim pitanjima, polaze}i od samoga sebe do najudeljenijih ta~aka sveukupne egzobiogeneze. Na taj na~in, ìvot filozofije se stvara i osmi{ljavanjem svijeta pa`ljivim vo|enjem metafizi~kog dnevnika. Svakako, metafizika dolazi iza stvarnog i datog stanja, te kao takvom, pruà egzistenciju mi{ljenja. Mislilac Gabrijej Marcel u djelu Biti i imati je zapisao o odnosu utelovljenja i konkretnih ~injenica i ovo: “Utelovljenje je sredi{nja datos metafizike. Utelovljenje je situacija bi}a koje se sebi pojavljuje kao da je povezano sa nekim tijelom (...) To



je temeljna situacija i ne moèmo njome u strogom smislu gospodariti, ovladati ili je ra{~lanjivati. To zapravo nije ~injenica, ve} datos na temelju na kojem je mogu}a neka ~injenica.” Iz ove misli, proizilazi filozofija cogita, koja ipak egzistira na temelju ~injenica. Jer, cogito u biti predstavlja klju~nog pokreta~a jedne konkretne filozofije.

Smisao ideje u filozofiji ìvota vodi imanentnom doìvljaju. One (ideje) se ogledaju u procesu vaspitavanje volje ~ovjeka, zatim, kroz proces razmi{ljanja kao refleksivnog stanja duha i svrhe kojoj teìmo. U svakom slu~aju, filozofija ìvota se bori protiv lijenosti. Jer, lijenost je proces koji vodi raspadanju ideja i donesi bolest volje i nesre}u onom bi}u kojem pripada. Dakle, lijenost dovodi bi}e u poraz, opasnost po ìvot koji vode u nemo} iznalaènja rje{enja za ìvot. Ako èlimo korak naprijed, ~ovjek se mora suprotstaviti vlastitoj lijenosti. Filozofija ìvota nas u~i da razbijamo tradicionalne navike, od kojih imamo nesagledive neprijatnosti. Primjera radi, oni koji tvrde da se kockaju u sitne pare, prema filozofskom uvjerenju, i to su navike, bez obzira {to su “sitne pare”. Navike ko~e intelektutalni napor o svijetu i iznalaènju rje{enja egzistencije u okviru zajednice. Kao takve, navike su smetnja, jer odbijaju subjekta od konkretne pa`nje. Borba protiv navika se moè odvijati na sljede}i na~in: putovanja, razgovori sa {irim brojem ljudi gdje ja~amo sebe i svoju volju za ìvotom. Iz takvog ambijenta, raznovrsnosti i raznolikosti ̀ ivljenja (gdje se um hrani sokovima ìvota) moè izniknuti iz stvaroca neko genijalno djelo (slika, skulptura, kompozicija, roman, pjesma). Primjera radi, njema~ki pjesnik Gete je trideset godina u sebi nosio i razvijao ideju i koncepciju Fausta, a kada je objavio spomenuto djelo, postao je predmet intelektualnih razgovora u ~itavom svijetu.

Kako da mislimo? Da bi uspjeli u ìvotu moramo prvo



po{tovati sebe i stvarati vlastitu psihologiju ìvota. Na taj na~in, pro{irijumo intelektualne obzore djelatnosti na{eg htjenja. Takav proces nas vodi u proces duhovnih meditacija. Poznato je, da meditativno razmi{ljanje o bilo kojoj temi doprinosi da kod sugovornika ostavimo utisak. S druge strane, fenomen utiska je proizvod subjektivnog mjerenja.

Dalje, unutarnjim vizijama ìvota se bavi filozofija ìvota, tj. “samoosvje{čavanju ìvota” kako bi se reklo u Diltajevom àrgonu. “Unutra{nja dinamika, koja karakteri{e ìvot, tera ga na ispoljavanje. To objektivisanje ìvota preko koga je on, kao istorijski ìvot, dostupan duhovnim naukama, nije svijesni ~in. Po{to je veza doìvljaja, izraza i razumijevanja imanentna samom ìvotu, svaki od datih momenta funkcioni{e unutar celine, bez mogu}nosti da se distancira i da je spolja obuhvati. Rezultat toga je da razumevanje nikada ne iscrpljuje celokupni sadràj ne samo doìvljaja nego ~ak i izraz (...) Mi{ljenje raspar~ava ìvot, poku{ava da se u~nini predmetom, me|utim, to je bezuspe{na te`nja, jer ìvot je transcedentalni uslov samog predmetnog mi{ljenja. Iza ìvota mi{ljenje ne moè, tu formulaciju na bezbroj mesta u Diltajevim tekstovima.” (dr. Z. \in|i}).

Prema tome, filozofija ìvota se temelji na vezama doìvljaja i razumijevanja. U Diltajevom doìvljaju, inicira se historijski ̀ ivot, {to u biti reprezentira strukturu filozofskog ̀ ivota. Sama struktura se stvara doìvljajem, koji mogu i}i u dva pravca: pravcem istine i pravcem laì. Subjekt znanja u filozfiji ìvota teì istini i njenom esencijalnom razumijevanju, {to upu}uje na kriterij objektivnosti filozofije ìvota.



PLANETARNA TEHNIKA I FILOZOFIJA

U sredi{tu dana{nje ~ovjekove zbilje i sudbine nalazi se svijet izuma neiscrpne konkretnosti {to dolazi iz svijeta tehnike i informacijskih sistema. Filozofija ne moè da zatvori o~i pred ovim pitanjima, koje smatra sasvim normalnim i koja se, kao takva kre}u kroz povijest filozofskog mi{ljenja, i koje uvjetuje sva ostala pitanja. U gr~kom smislu tehne (na latinskom – umije}e) je pitanje koje ide uz svako ozbiljno filozofsko razmatranje, kada je u pitanju realizacija ideja. Danas se svijet ne moè zamisliti bez tehni~kih saznanja i izuma. Jer, svijet danas ìvi na temelju matematike, fizike i prirodnih znanosti, a tehnika se javlja kao znastvena djelatnost isku{avanja prirode. Na taj na~in, svijet neminovno ìvi u duhu tehnike.

ôvjek je tehnikom osvojio kosomos i svijet. Kao takva, sfera tehnike je danas postala klju~na potreba ìvljenja. No, na djelu je danas jedna svojevrsna planetarna tehnika pomo}u tehnike i materijalnih dobara, danas je velegrad (grad nad gradovima) New York planetarni sistem. Me|utim, sa antropolo{kog stanovi{ta gledano, ovaj velegrad u biti predstavlja betonsku dùnglu. U takvim zidinama je te{ko misliti filozofski. No, ~esto se de{ava da svijet tehnike antihumano djeluje kada se koristi u okupiranju “neposlu{nih naroda” radi eksplotacije dobara njihovih zemalja. Me|utim, tehnikom se {iri barut i smrt, a njegov tvorac (Nobel) i dalje se dodjeljuje kao najpresti`nija nagrada za mir, znanost i literaturu! Gdje je sada etika? Zar to nije planetarni paradoks modernog ~ovjeka. Zato, smisao ~ovjeka i njegove povijesti trebamo staviti i osmi{ljavati u trancendiranju tehnike.

Dakle, i tehnika moè postati metafizi~ki problem ìvota, pod uvjetom da ne degradira ljudski ìvot, kao i da ne gu{i slobodu. Sve {to dalje razmi{ljamo o odnosu tehnike i filozofije neminovno



izlazimo na put najcsrpne konkretnosti o ~ijem odnosu su posebno nagla{avali moderni europski mislioci: Marx, Akselos, Hajdeger i drugi. U tom kontekstu, Akseolos je napisao i objavio nezaobilazno dejlo Filozofija tehnike.

FILOZOFIJA ÌVOTA I MODERNI SVIJET

Pitanje tematiziranja filozofije ìvota je predmet osobnog diskursa i osje}aja za tradiciju za modernu i postmodernu. Prema mi{ljenju istaknutih modernih mislilaca, filozofija ìvota predstavlja: 1) dio filozofije koja se odnosi na vrijednosti, ciljeve, smisao ljudskog ìvota (u svakodnevnom àrgonu to je “ìvotna mudrost”, uspje{na orijentacija u raznim ìvotnim situacijama). Zato se ~esto moè ova filozofija na}i u fragmentima, aforizmima, setencama, maksimama; 2) u pitanju je pravac u suvremenoj filozofiji, opre~an metafizici i racionalizmu (“filozofiji svijesti”), koja za ishodi{te filozofiranja uzima fenomen doìvljaja, odnosno ìvot, kao cjelovitu manifestaciju. Tipi~an predstavnik takve orijentacije je Dilataj, koji ̀ ivot smatra najneposrednije stvarno{}u. Drugi, bitno predstavnik ove filozofske orijentacije jeste Henri Bergson, ~ija misija se temelji na neposrednim podacima svijesti, gdje su prisutni sveobuhvatni kosmolo{ki i ontolo{ki principi. Ove ideje razvija Klages suprotstavlja emocionalno-intuitivnu sferu “druga” i drugi.

Projektovanje ìvota ~ovjeka i dru{tva u okviru suvremenog traganja za smislom ìvljenja, u stvari predstavlja apelovanje na ciljeve egzistencije misle}eg subjekta. U domenu kreacije i samosvijesti ~ovjeka ìvot se javlja kao fundamentalno i polazno pitanje danas. Podsjetili bi smo na misli njema~kog



filozofa H. Heimsoetha, koju je istakao u okviru Vindelbanove (W.Windelband) ~uvene Povijesti filozofije (II dio) gdje s pravom kaè: “Filozofska refleksija i uvid u postoje}e smatra se odgovorno uklju~nim u tok podvjesnoga samooblikovanja ~ovjeka i postojanje budu}nosti.”

Zato, filozofiju ìvota ne mogu shvatiti niti doìvjeti kao dru{tvo duhovnih prosjaka, koja su okupljena oko raznih samoproklamiranih vlada i klika mo}nih manipulatora. Jer, klovnovi i ketmani se ne razumiju u proces mi{ljenja i ìvljenja filozofije kao sveopčeg svjetonazora na dunjaluku.

Filozofijom se ne moè pravdati prolijevanje krvi. Slobodu treba osvajati filozofijom bez nasilja i bez krvi. Sva nasilna promjena, bez filozofske kulture u jednom dru{tvu, neminovno zavr{ava i diktaturu i tolalitarizam. Dru{tvo koje onemogu}ava razvoj filozofije i filozofskog ìvota neminovno postaje (pod utjecajem involucije) retrogradno, ~ime se stvara stanje apokalipse. Te{ko je ìvjeti u dru{tvu u kojem se i o kojem se na smije pri~ati i ~uti ni{ta.

Radi ilustracije stanje duha, sjetih se jedne misli: “ôvjek rije{i da nacrta svijet. Tokom godina ispunjava prostor ucrtavaju}i pokrajine, kraljevstva, planine, zaljeve, brodove, ostrva, ribe, ku}e, istrumente, zvijezde, konje i ljude. Pred smrt on otkriva da taj strpljivi lavirint linija ocrtava njegov sopstveni lik.” (H. L. Borhes)

Dalji tok na{ih razmi{ljanja kanimo usmjeriti kroz naredna tri kruga meditiranja u kojima }emo se baviti ispitivanjem posebnih pitanja koja, po na{em uvjerenju, ~ine potku filozofije ìvota. Dakle, svojim idejama èlimo poku{ati olak{ati dijalog i pozvati na su~eljavanja mi{ljenja – da se na{im pregovorima i razgovorima odrede pravci i smjernice razvoja filozofskog mi{ljenja. Zacijelo, mi se pitamo: ~ega se ovdje pla{imo? Naravno, Svevi{njeg, s



jedne, i nefilozofskih i vulgarnih pristupa raznih diskriminatora (kao proizvoda recidiva totalitarizma i autoritarizma pojedinaca), s druge strane. Tko to u~ini – ostaje, ne samo bez svoje djelatnosti ve} i bez vlastite adrese. Zato mi èlimo biti prijem~ivi za svaku dragocjenu sugestiju i ideju u cilju oplemenjavanja filozofskog svjetonazora.

POGLED NA SVIJET IZ PERSPEKTIVE FILOZOFIJE ÌVOTA

Filozofija ìvota neminovno danas mora prolaziti od ~injenica da su mi{ljenje i djelanje miliona i milijardi ljudi i cijelih generacija znanstvenika i mislilaca razli~itih bran{i mnogo tje{nji, zahvaljuju}i internetu i drugim sredstvma masovnih komunikacija, neko ikada, a time su i velikom brzinom povezani {to otvora nova pitanja sadràja pogleda na svijet. Ovaj vid povezivanja daleko nadma{aju sve dosada{nje nau~ne – znanstvene tekovine revolucije, pa samim tim nalazimo i opravdanje za ovako naslovljavanje pitanja, upravo u klju~nom poglavlju uvo|enja u tokove jedne mogu}e filozofije ìvota. U tome se posebno ogleda i evolucija nekih fundamentalnih ideja u raznim izvje{tajima Rimskom klubu, to sve potvr|uje ne samo upe~atljivo ve} i s relevantnom argumenatcijom ubjedljivo. Internet je daleko pobolj{ao sistematizaciju znaka i ozna~io kraj eri raspianja znanja.

U tom smislu, jedan od fundamentalnih izvora “vje~ite” ljudske potrebe za pogledom na svijet je u biti prakti~na svestranost ~ovjeka, na{ta posebno aludira filozofija ̀ ivota kao grana filozofije. Upravo, prakti~na svestranost ~ovjeka, proizilazi iz svestrane ìvotne prakse. Dakle, prakti~na svestranost i univerzalnost ~ovjeka egzistira u dva oblika: ostvaruje se u prisvajanju prirode materijalnom proizvodnjmo, kao i u univerzalnoj socijalnoj organizaciji samih odnosa izme|u ljudi u proizvodnji i slobodnom



ìvotu. U tom kontekstu, ostalo nam je bliskoi u univerzalnoj socijalnoj organizaciji samih odnosa izme|u ljudi u proizvodnji i slobodnom ìvotu. U tom kontekstu, ostalo nam je blisko ova klju~na Marksova teza, o razlikovanju ~ovjeka od ìvotinjskog svijeta, upravo po tome koliko sam samom Marksa razlikovao od marksista, od kojih sam svojevremeno doìvljavao neprijatnosti, progla{avaju}i me, ~ak, disidentom. Dakle, ~ovjek se od ìvotinje razlikuje u materijalnoj proizvodnji i rezultatima koje ostvaruje posredstvom nje. Prema tome, svjesna aktivnost ~ovjeka nije isti {to i ìvotna aktivnost ìvotinja. U tom smislu, da se posluìmo klasi~ni mi{ljenjem: “Dodu{e, ìvotinja tako|er proizvodi (...) Ona proizvodi jednostavno, dok ~ovjek proizvodi univerzalno; ona proizvodi samo pod vla{}u neposredne fizi~ke potrebe, dok ~ovjek proizvodi i kad je slobodan od fizi~ke potrebe (...) Ona proizvodi samo za sebe, dok ~ovjek reproducira cijelu prirodu.” (K. Marx – F. Engels, Djela, tom 3, Prosveta, Beograd, 1972, str. 221-222).

Iz ovog stava moèmo izvu}i poentu filozofije ìvota kao prakti~ne filozofije, jer u svakom slu~aju, prakti~noj predmetnoj univerzalnosti odgovara svjesnost ~ovjeka. Prema tome, ~ovjek svojom univerzalno{}u, koja dolazi iz svijeta uma, primjenjuje najstuptilnije zakone ljudske prirode i prirode uop}e. Na taj na~in, preko filozofije ìvota mi {irimo krugove filozofskog razmi{ljanja o ~ovjeku, svijetu i ìvotu uop}e. Na taj na~in, ~ovjek se osposobljava da procjenjuje koje su hipoteze kompleksne, a koje su sadràjne. U skladu sa tim filozofskim uop{tavanjima hipoteza i teza, mi tvorimo filozofske kategorije pomo}u kojih saop}avamo na{e mi{ljenje. U tom kontekstu iznijet }u nekoliko premisa, koje se konkretno ti~u pogleda na svijet. Prvo, sva aktualna pitanja iz problematike pogleda na svijet, i svako ponaosob, tangiraju povezanost ~ovjeka i njegovog ìvota, s jedne i ~ovjeka i prirode,



s druge strane. Posebno dolazi do izraàja odnos prema razvoju svijeta uop}e. Drugo, svako pitanje iz problematike pogleda na svijet ima fundamentalni zna~aj za ìvotno djelovanje ljudi i svakog pojedinca; njihovo postavljanje ciljeva ovisit }e na fundamentalni na~in od jednog ili drugog, kvalitetno razli~itog odgovora na postavljeno pitanje u vezi s pogledom na svijet. Sve ovo ovisi kako tuma~imo historijska zbivanja, kao i historiju ~ovje~anstva. Najzad, tre}e, sva pitanja svetonazorske prirode su takva da se ~ovjeku postavljaju nu`no, da ga podsti~u, da svjesno ili nesvjesno o njima razmi{lja i o istim se izja{njava.

Nakon promi{ljanja ova tri kruga premisa, moèmo zaklju~iti da se pod pogledom na svijet, prije svega, razumije – davanje odgovora na fundamentalna pitanja, koja se ti~u op}eg svetonazora, onda tim terminom obuhvačamo sljede}e: pitanje porijekla, na~ina postojanja i razvoja svijeta; pitanje izvora na{eg spoznajnog procesa i samog znanja; pitanje mjesta ~ovjeka u svijetu, i najzad, pitanje smisla ìvota.

Filozofija ìvota i pogleda na svijet daje najop{tije teorijske fundamente za op}e sagledavanje doga|anja u svijetu. Od fundamentalnog zna~aja je ovdje povezanost filozofije i ìvota. U tom smislu, kada poku{avamo da svoju filozofiju objasnimo drugima, mi ulazimo u analizu rezultata posebnih znanosti i dru{tvenih procesa. Jasno, filozof neminovno polazi od svog op}eg poznavanja filozofske teorije i razvoja neke pod posebnih disciplina duha, kako bi uspio postavljati pred sobom odre|ene filozofijske hipoteze. Prema tome, pod filozofskom hipotezom podrazumijevamo – rezultate posebne znanstvene discipline i na njenoj analizi utemeljeno naslu}ivanje o vaènju zakona jedne znanosti i drugoj ili o doprinosu teorije koja se razvija putem prezirianja filozofskih kategorija. Na taj na~in, sva tuma~enja i uop}avanja se odvijaju u drugoj ili o doprinosu teorije koja se



razvija putem preciziranja filozofskih kategorija. Na taj na~in sva tuma~enja i uop}avanja se odvijaju preko filozofskih kategorija. Jasno, polazna ta~ka jeste filozofijska analiza odre|enog fenomena. Na taj na~in utvr|ujemo fundamentalne principe filozofskog mi{ljenja. Helem, to je na jedan na~in bit svetonezorske funkcije filozofije. Na temelju tih obzorja razvija se me|u filozofima debata i diskusija. Tako se stvara riznica duha, ~ulnog i imaginarnog svijeta, koji se opaà gnoseolo{kom, ontolo{kom i fenomenolo{kom funkcijom filozofije. Svakako, pogled na svijet se razvija istraìvanjem, koje je obavezuju}e u spoznajnom procesu i tvorenju pogleda na svijet. Zato, neposrednovanje o svijetu predstavlja puno}u bogatstva. To je jedna slutnja horizonta unutar kojeg bi mogla poèti konstrukcija svijeta filozofije ìvota. Taj svijet je poseban momenat jednog globalisti~kog (totalitet) procesa, jedan njegov razvijeno-ontolo{ki i fenomenolo{ki stupanj. Uz to, dolaze i motivi neposrednog istraìvanja individualnog i dru{tvenog ìvota i djelovanja.

Pitanje: pogled na svijet, je prije svega, odgovorno pitanje. Me|u filozofima, orijentacije filozofije ìvota, svakako najomiljeniji princip je stoi~ki princip, a kod Marxa, jednog od klju~nih predstavnika kriti~kog mi{ljenja, kojim se povezuje klasi~na i moderna filozofija je princip kriti~nosti i samokriti~nosti. Kroz ove tri dimenzije: strpljivosti, kroti~nosti i samokriti~nosti se stvarala~ki razvija pogled na svijet, gdje dolazi do izraàja individualizam i zna~aj kolektiviteta, kao na~ina egzistencije li~nosti. U tome se, kao jednom od ukazanih seomenata ogledaju perspektive pogleda na svijet sa stanovi{a filozofije ìvota, time da ona u sebi nosi pe~at ideje: Homme et humain (ôvjek i ~ovje~no). Zato filozofija ìvota inicira stvarala~ka otkri}a u novom diskursu. Prema tome, kurs filozofije ìvota, izraèn u obliku Prolagomene... ne moè se uklopiti ni u jedan



{kolski sistem izlaganja, jer, zacijelo u sebi nosi jednu slobodnu misao, koja èli da kriti~ki prevlada tradicionalnu diferencijaciju filozofije, na idealisti~ku i materijalisti~ku. Za{to? Zato {to se Duh ne moè polarizirati! U tome vidimo {anse filozofije ìvota i njenom prisustvu u tokovima modernog mi{ljenja.

Da zaklju~imo, ovim premisama i tezama ostvarujemo svoj centralni filozofski interes – da razvijemo u domenu svoji interesiranja i spram mogu}nosti, jednu koncepciju filozofije ìvota, koja }e biti upu}ena na fenomen ~ovjeka i njegovu duhovnu djelatnost, naro~ito u njegovom znanstvenom i umjetni~kom stvarala{tvu. Nakon takoga, poku{at }emo, da pojedine teme podignemo na nivo studije, kao posebno, fragmente o smislu historije i antropolo{ku problematiku ~ovjeka – do nivoa filozofije ~ovjeka. Svakako, sam pojam svijet ima svoje etape, tako i filozofija ìvota, koja èli da se uzdigne na nivo filozofije svijeta, jer se njime èli promi{ljati starala{tvo u naj{irem zna~enju ovog pojma. U tom smislu svijet ìvota – (Lebenswelt) – predstavlja zbiljsku sveukupnost ìvljenoga, ili bolje re}i doìvljenog svijeta, u koji je pored ~ulnog utemeljen i anti~ki i savintencionalni svijet. Zato filozofija ìvota kod raznih autora ima i razli~ite varijante. O tim pitanjima se mogu iznositi razli~ita mi{ljenja, voditi debata i su~eljavanje stavova, da bi se do{lo do novih pregnu}a. Naravno, i sam dijalog, koji me|u filozofima vodi, on nema pretenziju da jedan pravac potisnuo drugi, kao {to je to bio jedno vrijeme slu~aj sa marksizmom, koji je ubrzo postao ideologija, ~ime je sam sebe stavio na tapet, jer je postao problem. U istinskoj filozofiji, kroz dijalog, se nalazi rje{enje, ali to rje{enje ne snosi u sebi i ime pobjednika, niti pobije|enog, ve} samo nosi uspostavu uma. Zato, u bitne uvjete me|u ljudske komunikacije, koja esencijalno uzev{i jest komunikacija ljudskih svijetova jedne mogu}e filozofije ìvota, koliko se razvila zahvaljuju}i slobodi mi{ljenja, toliko i



problematici svijeta koja je nezaobilana u brojnim humanisti~kim stremljenjima da istinski podupre tvaranje pogleda na svijet (dunjaluk).

ZAKLJU~NE NAPOMENE

Filozofija ìvota (njem. lebensphilosophie) – predstavlja filozofsku koncepciju koja ima svoj predmet, koja, kao takva, poima totalitet – kao cjelinu ìvota. Prema klju~nim nosiocima ove filozofske koncepcije, na{ intelekt ima u vidu samo ono {to je op}e i zajedni~ko, a pri tome zapostavlja sámú puno}u ìvota, tj. njegovu arhitektoniku. Prema misliocu Vilhemu Diltaju, jednom od najzvu~nijih predstavnika filozofije ìvota, ìvot predstavlja najneposredniju realnost. Prema nekim predstavnicima ove filozofske orijentacije, klju~ne dimenzije sfere ìvota treba suprotstaviti sferi duha, zatim, emocije du{e i intuicije. U biti, filozofija ìvota ispituje i temeljno prou~ava smisao, vrijednosti i ciljeve ljudskog ìvota.

Pored toga, brojni izvori ove discipline nisu do sada temeljno rasvijetljeni, niti pak dostupni umnom vi|enju. Tako da, sa stanovi{ta filozofije naroda, pod filozofijom ìvota, prije svega, podrazumijeva se ìvotna mudrost, koja se prvenstveno ogleda u kazivanju smisla i vrijednosti ìvota i to jezikom narodne izvornosti i duhovnosti.

Me|u najzna~ajnije predstavnike filozofije ìvota ima u sljede}im misliocima: [opehaueru, Ni~eu, Kjerkegoru, Diltaju, Bergsonu, [eleru i drugim, a kod nas u Vujadinu Joki}u i Feridu Muhi}u.

Koncepcija filozofije ìvota se {iroko afirmirala sedamdesetih godina XX stolje}a. U prvoj ~etvrtini XX stolje}a, mnogi



povjesni~ari filozofske misle vide njen razvoj u usponu. U tom kontekstu, klju~ne niti diskursa filozofije ìvota vuku egzistencijalisti~ki filozofi, personalisti, neohegelijanci, zatim pragmati~ni filozofi, fenomenolozi i dr.

Fundamentalni pojam filozofije ìvota jeste @IVOT – u svim svojim duhovnim i fizi~kim manifestacijama. U tom kontekstu, jedno od klju~nih teorijskih varijanti filozofije ìvota pedstavlja filozofska koncepcija Anri Bergsona. Naime, Brgsonovo metafizi~ko-kosmolo{ko tuma~enje ìvota, kosmi~ki ìvot predstavlja elan vital, tj. kao vitalnu silu kosmi~ke naravi.

U novije vrijeme susrije}emo sve razvijenija odre|enja filozofije ̀ ivota, koje u sebi obuhvačaju i takve sadràje iz kojih }e se vremenom obrazovati i razvijati brojne filozofske koncepcije, kao {to su npr. filozofija kulture, intuicionalisti~ka filozofija, zatim filozofija kreacionalizma i dr. U tom smislu, filozofija ìvota nastoji da bude prepoznatljiv svetonazor (pogled na svijet), tj. koncepcija ~ovjeka koja u sebi na jedinstven na~in povezuje discipline ontologiju, gnoseologiju, estetiku, etiku i aksiologiju. Na taj na~in, filozofija ìvota ima u vidu totalitet bivstvovanja, tj. totalitet sa razvijenim sistemom misaonog pojmovnog aparata.

Re~eno posmodernisti~kim jezikom, filozofija ìvota, prije svega, brani duhovne vrijednosti od naleta inudstrijske i postindustrijske civilizacije i pogubnosti zatiranja duhovnosti u ìvotu koji name}e i postulira potro{a~ka psihologija, tj. psihologija potro{a~akog dru{tva.

Najzad, treba i ukazati na odre|ene probleme koje name}u pojedine discipline duha. To se posebno odnosi na situaciju u vremenu, u kojem se op}em univerzalizmu filozofije ìvota, energi~no suprotstavlja personalizam, isti~u}i li~nost ~ovjeka kao neponovljivu individualnost u op}em ~ovje~anskom svijetu. Me|utim, takvo stanovi{te je i potrebno za razvoj filozofije



ìvota, jer ono direktno podupire iznalaènje novih duhovnih tvorevina i ìvotnih sokova koji dolaze iz lietarature od kojih se filzofija ̀ ivota sve vi{e grana i razvija. Dakle, filozofija ̀ ivota, kao duhovna koncepcija svijeta, misli ne samo sada{njost ve} i budu}nost ~ovjeka, te kao takva izgra|uje i vlastitu budu}nost.

Na kraju, mo`da ovaj prilog nije najbolji uvod u filozofiju ìvota, upravo u djelu koje je pred vama. Ali on, kao takav, izraàva jedno originalno razmi{ljanje, tj. vi|enje i osje}anje svijeta, kao na~ina ìvota. Time se traè odgovori na krucialna pitanja ̀ ivota i smrti. U tom smislu, filozofija ̀ ivota nas u~i (ikre), da je sveìvot, kako dunjaluk tako i Ahiret. Jasno, smrti ustvari i nema. Samo ̀ ivot prelazi iz oblika u oblik, iz kruga u krug! Prema tome, na{ izbor treba da bude budu}nost. Upravo iz tih razloga, filozofija nam je potrebna kao pogled na svijet i kao specifi~no nadahnu}e, kako bi racionalno spoznali kako istinu tako i na{u budu}nost. Jer, samo istinom se moè pobijediti la` i zaustaviti {irenje mraka koje je prisutno u ovom vremenu i prostoru.

(Ulomak iz knjige Filozofija ìvota)



SUMMARY

Autor, u studiji «Prolegomena za jednu moguču filozofiju života», koju je stvarao nakon višedecenijskog promišljanja smisla filozofije, slijedi Diltajev, Bergsonov, Muhičev i Tomovičev put u poimanju svijeta i života. Pored pristupa i zaključnih napomena, u ovom specifičnom ogledu razmatranja su slijedeča pitanja: Polazište filozofije života – svijets, volja, znanje i kretanje, Smisao bavljanja filozofijom, Odrečenje, Filozofija u kontekstu ljudske egzistencije, Diskurs kritičke filozofije, Šta je filozofija života?, utemeljenje filozofije života, Uspostavlja kontinuiteta filozofije života, Šta, zapravo želimo?, Tri kruga pitanja, Filozofska legitimacija, Kantovo pomanje života, Diltajeva filozofska slika svijeta, Smisao života, Prevladavanja pozicija idealizma i materijalizma, Živjeti svoj život – um i duh nikad da ne stare, Iza života – mišljenje ne može egzistirati, Planetararna tehnika i filozofija, Filozofija života i moderni svijet, Pogled na svijet iz perspektive filozofije života. Riječ je o prvom sistematiziranom projektu iz oblasti Filozofije života, kao centralnom pitanju, kojim otvara niz novih pitanja u cilju rješavanja dilema modernog mišljenja.

Ključne riječi: čovjek, filozofija, život, svijet, duh, filozofija života, prolegomena, put, filozofska pitanja, planetarna filozofska slika, pozicija kritičkog mišljenja, racio, um, egzistencija, smisao, svijest, savjest, volja, znanje, kretanje, utjeha.





doc. dr. Hajrudin BALIĆ

ODNOS MEDIJA U SRBIJI PREMA ISLAMU I ISLAMSKOJ ZAJEDNICI


Kada govorimo o odnosu srbijanskih medija prema Islam-koj zajednici, neophodno je analizirati odnos medija u Srbiji uopćeno prema islamu. Mediji u manjim zemlja-

ma, kakva je Srbija, često bivaju samo emiteri onoga što im kreiraju velike i moćne svjetske medijske kuće. Tako da se i na medije u Srbiji taj trend odrazio i primijenio.

Početak dvadeset i prvog vijeka obilježen je medijskim skandali-ma koji su izazvali mnoge krize i konflikte. Skandali su se ogledali u objavljivanju uvredljivih karikatura na Muhameda, a. s., emitovanje emisija, serijala, filmova u kojima se na direktan ili indirektan način omalovažava islam i vrijeđaju osjećaji njegovih pripadnika.

Najočiti primjer vrijeđanja islama bilo je objavljivanje uvredljivih karikatura u nekim časopisima skandinavskih država, objavljivanje knjige Dragulj Medine u Srbiji, te nedavna produkcija skandalo-znog filma Nevinost muslimana, u kome se vrijeđaju svetosti islama. Sporne karikature, kao i filmovi, bile su izuzetno uvredljivog sadr-žaja i njihovo objavljivanje je izazvalo mnoge neželjene efekte kao i proteste širom svijeta. U nekim državama je došlo i do paljenja ambasada, zastava i većih nemira. Takvi sadržaji su uznemirili cijeli islamski svijet. Došlo je do teške krize koja je utjecala čak i na eko-nomiju država u kojima se proizvode i emituju uvredljivi sadržaji.

DOC. DR. HAJRUDIN BALIĆ


IZMEĐU TENDENCIOZNOSTI I OBJEKTIVNOSTI

Mediji u Srbiji nisu slijedili put kojim su krenuli oni na Zapadu. Nije zabilježen ni jedan primjer objavljivanja spornih karikatura, što je svakako pozitivno. Urednici su dobro procenili da bi njihovo objavljivanje moglo izazvati neugodne reakcije i nemile događaje, kako se to desilo na mnogim mjestima u svijetu.

Srbijanski mediji kada tretiraju islam kao religiju, kao što sam i naglasio, prate trend velikih medijskih kuća.

Mnoge dokumentarne emisije o islamu govore objektivno bez zadiranja u provokativna pitanja na koja se neki drugi fokusiraju. Rijetke su emisije u kojima ima proizvoljnih kvalifikacija i površ-nih analiza, što bi izmijenilo smisao poruke islama i uvrijedilo njene sljedbenike.

To je kada su u pitanju ozbiljne dokumentarne emisije, značajni-jih stručnjaka i analitičara. Sasvim druga slika je u emisijama druge prirode kao što su vijesti, dnevnici, kinematografija, i drugi. U nji-ma se, nažalost, može naići na proizvoljne kvalfikacije i neumjesne analize.

Moramo napomenuti da je trend napada i tendencioznosti u izvještavanju i predstavljanju islama svuda u svijetu, pa i u Srbiji, pojačan poslije nemilih događaja 11. septembra 2008. godine u Nju-jorku, kada su srušene zgrade svjetskog trgovinskog centra. Ovaj događaj je dolio vatru na već postojeći loš tretman muslimana u sa-vjetskim medijima. Odmah se pristupilo poistovjećivanju napadača sa islamom i muslimanima. Posljedica takvog pristupa ovom nemi-lom događaju je porast stepena napada na muslimane širom svijeta i izazivanje netrpeljivosti među stanovništvom u mješovitim sredina-ma. Mnoge džamije širom Zapada su napadnute i oštećene. Ono što je najopasnije je nesigurnost i ugrožena bezbjednost muslimana na



Zapadu, posebno žena koje se oblače islamskim načinom odijevanja.

Srbija je, kada su u pitanju takvi događaji, u dobrom dijelu, po-šteđena. Međutim, svjedoci smo paljenja dvije džamije u Beogradu i Nišu i napada na mnoge druge vjerske objekte Islamske zajednice širom Srbije kao posljedica kako cjelokupne nepovoljne političke si-tuacije i krize duha u srpskom društvu, u tom trenutku, tako i zbog načina izvještavanja o događajima na Kosovu, kojom prilikom bi se kod građana izazivao gnjev i mržnja prema svemu što je islamsko. Tada je, nažalost, zabilježeno nekoliko napada širom Srbije čak i na automobile sa registarskim tablama gradova koje u većini nastanjuju muslimani1. Prisutno je poistovjećivanje muslimana sa svim lošim što se Srbiji i srbijanskom društvu dešava, posebno po pitanju pro-blema na Kosovu.

Dakle, islam se u srbijanskim medijima predstavlja vrlo različito, od objektivnosti do tendencioznosti.

OMALOVAŽAVANJE I VRIJEĐANJE

Određen nivo poštovanja postoji, kada je u pitanju tretman pre-ma islamu, kod većih televizijskih kuća u svojim dokumentarnim emisijama. Međutim, problem primjećujemo u emitovanju nekih se-rijskih emisija, crtaća, filmova u kojima se na direktan ili indirektan način vrijeđa islam i islamski principi.

Primjera radi:

Emisije u kojima se djevojke sa mahramom predstavljaju kao nemoralne, varljive i pokvarene, što se često čini u nekim anglo-američkim serijama koje su se emituju na srbijanskim TV-stanicama.

1 Poslije nemilih događaja 17. marta 2003. god. napadnuti su autobusi i kamioni sa NP tablicama.



Primjer:

Poznate filmske serije

„Žade“ koja je emitovana na nekim stanicama sa nacionalnom frekfencijom.

Filmovi gdje se pobožni muslimani predstavljaju kao poten-cijalni teroristi. Pripadnici islama kao konfliktna populacija u druš-tvu. Takvi filmovi se često emituju na srbijanskim TV-stanicama, a posebno su na meti muslimani arapske i turske nacionalnosti. Pri-mjeri su mnogobrojni.

Jedan od flagrantnih primjera je serijal emitovan sa televiziji B92 pod imenom „Spavači“2, u ovoj emisiji se muslimani predstavljeni kao homoseksualci i sa drugim nastranostima, poput sklonosti ka terorizmu itd.

Prikazivanje priloga i filmova da sadržajem u kojima se neki halife, islamski velikodostojnici i šejhovi prikazuju u negativnom kontekstu: harema, alkohola, prostitucije itd.

Poistovjećivanje islama sa terorizmom primjetno je u mno-gim prilozima informativnog i dokumentarnog sadržaja.

Primjer:

Upotreba fraze: islamski terorizam, islamski teroristi itd.

Uvredljivi feljtoni i prilozi o islamu i muslimanima.

Navest ćemo i primjere kako se na loš način govori o islamu pod plaštom istraživanja religije.

Naime, sredinom septembra 2007. godine, u dnevnom listu Pravda, časopisu konzervativnih stranaka i nacionalističke koncep-cije počinje objavljivanje feljtona o islamu pod nazivom Islam do-gma, istorija, ambicija izvesnog Srđe Trifkovića. Feljton objavljuje 2 Serijal koji je emitovana na TV-b92 do jula mjeseca 2008. god.



dijelove knjige o islamu koju je na engleskom objavio spomenuti autor. Mnogi navodi u spomenutom feljtonu su bili vrlo uvredljivog sadržaja, što je prestavljalo vrijeđanje ubjeđenja i vjernika islama u Srbiji.



Na ovakve navode reagovao je Mešihat Islamske zajednice slede-ćim saopštenjem:

Glavnom i odgovornom uredniku lista Pravda

G-dinu Predragu Popoviću

Najoštrije osuđujemo iznošenje neistina o islamu i njegovom učenju i nanošenje teških uvreda muslimanima u dnevnom listu „Pravda“ u feljtonu o islamu koji objavljuje navode iz knjige „Sen-ka Džihada“ izvjesnog Srđe Trifkovića.

Muslimane u Srbiji je zaprepastila činjenica da je sa nastupa-njem najsvetijeg mjeseca Ramazana nastupio feljton uvrjedljiv za islam i muslimane. U vremenu kada se svijet još nije oporavio od uvrjedljivih karikatura Muhameda a.s., koje su izazvale ogromno nezadovoljstvo i protest muslimana širom svijeta, vrlo je neumjesno, neodgovorno i tendenciozno iznositi takve optužbe i koristeći govor mržnje sijati neistinu, netrpeljivost i vjersku netoleranciju.

U Srbiji je, uprkos svim događajima, presedan da neko na tako beskrupulozan način napada, omalovažava i vrijeđa islam i musli-mane.

Zato tražimo da se hitno, u cilju održavanja dobrih međureligij-skih i međuljudskih odnosa, prestane sa objavljivanjem navoda iz spomenute knjige.

Od Vas očekujemo da u već narednom broju objavite ovo pismo, kao i reagovanje koje Vam dostavljamo u prilogu pisma.3

3 Iz arhive Media centra



LOŠA ZASTUPLJENOST I NEGATIVNO TRETIRANJE

Period komunizma je doprinio da se vjerskim zajednicama ne da potrebni prostor na bilo kojim medijima u državi. Ta privilegija je posebno bila uskraćena Islamskoj zajednici i muslimanima. Sve do devedesetih godina, na televizijskom i radio etru nije se moglo čuti ništa o muslimanima i islamu. Skoro da se nije ni muslimansko ime spominjalo. Da ne govorimo o potrebama muslimana za njegovanje svoje kulture, vjere i običaja za šta su mediji neophodni. Poslije de-vedesetih godina kada slabi i nestaje komunističkih okova nad vje-rom u Srbiji, nastaje jedan drugi period nimalo bolji od onoga koji je bio prije. Ako bi se o muslimanima govorilo, onda je to bilo samo u nužnim i neizbježnim okolnostima ili ponovo u negativnom kon-tekstu. Možda je to bila posljedica ratova koji su u tim godinama već uzimali svoj danak rušeći sve vrijednosti u društvu pa tako i vjersku ravnopravnost. Naravno, u tim godinama se vodila propaganda pro-tiv svega što je bilo drugačije: naroda, njihovih kultura, vjera, obi-čaja. Suprotna starna zvaničnoj Srbiji je u jednom dijelu bila i među narodima islamske vjere. Ovo je rezultiralo da se o islamu piše u negativnom kontekstu, posebno o dimenziji ratovanja u islamu, ne-vjernicima po islamu itd. Nije se vodilo računa da u Srbiji ima onih koje takve kvalifikacije vrijeđaju, te da se time muslimanima nanosi šteta, makar u moralnom pogledu. Nije se vodilo računa o pravima ljudi na poštovanje i dostojanstvo.

Poslije tog mračnog perioda dolazi do blagog poboljšanja u od-nosu medija prema islamu.

Za razliku od prethodnog, sada nastupa period blage zastu-pljenosti sadržaja sa islamskom tematikom. Devedesete godine je obilježilo naglo povećanje prisustva ljudi molitvama, a samim tim i omasovljavanje vjerskih nastupa u Srbiji. Sve to je rezultiralo da se mediji nateraju i na neki način primoraju da ustupe više prostora i



Islamskoj zajednici u Srbiji na svojim TV i radio emisijama.

Nažalost, zastupljenost i dalje nije na zavidnom nivou.

Radii televizija Srbije, medijski javni servis, kako se popularno zove, je posjetila više pažnje islamu u poređenju sa prijašnjim peri-odom. Ovaj put, uprkos zastupljenosti, pribjeglo se novoj i perfid-nijoj metodi tendencionizma, segregacije i omalovažavanja. A to je davanje prostora neukim i neobrazovanim i nekompetentnim licima da govore i predaju o islamu. Pozadina toga bi možda mogla biti i želja da se islam, ponovo, prikaže u drugom svjetlu.

- Godinama se prenosi bajram iz Beograda, hutbe poznatih imama Jusufspahića, koji, po običaju, takve prilike zloupotrebljavaju u cilju da sebe predstave kao neprikosnovene vjerske autoritete u Srbiji. Permanentno se izbjegavalo prići sredinama gdje postoji pravi, ovdašnji, originalni islam i njegovi predstavnici. Konstan-tno su mediji u Srbiji tražili podanike koji bi na poseban, a reži-mima prihvatljiv način, islam i muslimane predstavljali.

Kada takav tretman nije urodio plodom, pribjegava se sljedećom metodom, a to je davanje prostora anonimnima da u ime naroda i vjere drže predavanja. Takve je RTS nalazila pomoću režimskih ljudi u Sandžaku i Novom Pazaru.

- Prenos bajrama iz Novog Pazara se organizira iz jedne periferne džamije u kojoj službuje neobrazovan i neuk imam, inače pozna-ti aktivista određene političke partije i aktivni učesnik u poku-šaju puča u Islamskoj zajednici. Naravno, prenos je emitovan u nekoliko navrata, tako da se postigao poznat, željeni efekat. U emisijama je pozivan samoproglašeni muftija Hamdija Jusufspa-hić, koji je često tumačio islam mimo njegovih pravih značenja, kako zbog neznanja tako i zbog povodljivosti i želje da se doka-že svojim mentorima.

Sve ovo je rezultiralo da se Islamska zajednica i njeni pripadnici



oglase i osude takav pristup Javnog servisa, koji bi trebao biti servis svih građana, gdje je neophodno omogućiti adekvatno predstavljanje svih onih koji na to imaju pravo, pa samim tim i Islamske zajednice.

- Emisija o religijama koja se emituje na RTS-u je povjerena kvazi tvorevini koju predvodi Zilkić. Srbijanski režimi uređivanje ove emisije nenajavljeno i iznenadno povjeravaju osobama koje nisu kometentne za to, želeći time da eksplicitno da primat otpadnič-koj struju u Islamskoj zajednici. Nepojmljivo je da ovu emisiju već godinama uređuje Islamska zajednica a da je zatim režim do-dijeli nekakvoj tvorevini koja je nelegalno i protiv ustavno poku-šala srušiti poredak u Islamskoj zajednici.

Ovakav tretman je rezulturao da Islamska zajednica reagira i po-zove na bojkot Javnog servisa kao i prestanak plaćanja članarine. Reagiranje objavljujemo u cjelosti:

Generalnom direktoru Radio televizije Srbije G. Aleksandru Ti-janicu

Postovani

Imam neprijatnu ulogu u ime Islamske zajednice izraziti protest i ogorcenje zbog nastavka prakse da se islam, muslimani i Islamska zajednica neadekvatno predstavljaju na Vasoj televiziji.

U srijedu i. novembra 2006. godine, u prijepodnevnim satima, na Prvom kanalu RTS-a, u emisiji sa vjerskom tematikom o Novom Pazaru izneseno je niz netacnih vjerskih i historijskih podataka. Tom prilikom nekompetentna lica govorila su o propisima vjere, cime je predstavljena kriva slika o islamu. Istom prilikom objavljeni su snimci koje je ekipa Vase televizije, bez saglasnosti nadleznog organa Islamske zajednice, napravila u vjerskim objektima i oko njih.

Svima je poznato da je nedavno Radio televizija Srbije preimnova-



na u Javni informativni servis gradana, zbog cega smo ocekivali zva-nicnu uspostavu saradnje izmedu Islamske zajednice i ove televizije, kako bi se ostvarila mogucnost za korektno i adekvatno informisanje o islamu i muslimanima. Uprkos, u vise navrata, iznosenja nezado-voljstva od strane predstavnika Islamske zajednice, nazalost do takve saradnje nije doslo, a posljedice su vidne i kroz pomenutu emisiju.

Zbog svega navedenog, Mearifska služba Islamske zajednice San-dzaka ce predložiti Muftiji sandžačkom da pozove sve pripadnike isla-ma u Srbiji na neplaćanje televizijske pretplate RTS-u dok ova televi-zija ne postane informativni javni servis i pripadnika islama. 4

O ovom reagiranju su izvještavali mnogi mediji pa i sam RTS:

Mešihat Islamske zajednice Sandžaka izrazio je ogorčenje jutroš-njom emisijom na Radio-televiziji Srbije [RTS] i najavio mogućnost da pozove muslimane da ne plaćaju televizijsku pretplatu. Kako se na-vodi u saopštenju Mešihata, u sredu je na Prvom kanalu RTS-a, u emisiji sa verskom tematikom o Novom Pazaru, izneto niz netačnih verskih i istorijskih podataka. ‹Tom prilikom nekompetentna lica go-vorila su o propisima vere, čime... 5

Beta je prenijela reagovanje Mešihata.

Mešihat Islamske zajednice Sandžaka ogorčen je jutrošnjom emisi-jom na Radio-televiziji Srbije. Mešihat je najavio mogućnost da pozove muslimane da ne plaćaju televizijsku pretplatu. Kako se navodi u saop-štenju, jutros je na prvom kanalu RTS-a, u emisiji sa verskom tematikom o Novom Pazaru, izneto niz netačnih verskih i istorijskih podataka”.

4 Resad-ef. Plojovic, Rukovodilac Mearifske službe, arhiva Media centra,5 RTS – sreda, 1. novembar 2006.



Tom prilikom nekompetentna lica govorila su o propisima vere, čime je predstavljena kriva slika o islamu, a emitovani su i snimci koje je ekipa RTS-a bez saglasnosti Islamske zajednice na-pravila u verskim objektima i oko njih.”, navodi se u saopštenju. Mešihat navodi da je pismo sa protestom upućeno general-nom direktoru RTS-a Aleksandru Tijaniću, ministru vera, Ra-diodifuznoj agenciji, kao i predsedniku i premijeru Srbije. Direktor RTS-a Aleksandar Tijanić rekao je agenci-ji Beta da će Islamskoj zajednici odgovoriti nakon što on i urednici ponovo pogledaju snimak sporne emisije. On je rekao da se unapred izvinjava Islamskoj zajednici ako je došlo do greške, jer je RTS uvek imao dobre odnose sa muftijama iz Beo-grada i Novog Pazara.6

6 1. novembar 2006. | 16:31 | Izvor: Beta



UVREDLJIVI SADRŽAJI

Vrijeđanje muslimanskih žena kao objavljivanje fotografija po-krivenih djevojaka sa neprimjernim komentarima je česta pojava u srbijanskim novinama.

Npr:

U listu Kurir je objavljena fotografija dvije djevojke iznad koji stoji ogroman naslov OBREZANE.

OBREZANESandžačke vehabije svojim ženama

odrezuju klitoris kako ne bi uživale u seksu i privlačile druge muškarce

U tekstu se govori o jednoj neobičnoj pojavi vezanoj za tkz. vehabije, ali je vrlo neprimjereno stavljati taj naslov iznad fotografija djevojaka u muslimanskoj odjeći koja, uzgred budi rečeno, nije tkz.



vehabijska.

Slične fotografije uz spomenute vijesti su objavile i neke druge novine kao što je Glas javnosti7 itd.

- Večernje novosti su u jednom prilogu o islamu u Evropi objav-ljuje uvredljive karikature o navodnoj odjeći muslimanki. Kao što se može primijetiti iz navedene karikature koja ima za cilj da obične čitaoce upozori na dolazeći islam u Evropi, predstavljajući ga kao nešto crno, nazadno i negativno.

VRIJEĐANJE AUTORITETA

Srbijanska štampa također vrlo često objavljuje uvredljive tek-stove o muslimanima tako što im vrijeđa autoritete. Često se vrlo negativno govori o jednom od najvećih autoriteta u islamskom svi-jetu dr. Jusufu Karadaviju iz Katara, kao i o drugima.

7 http://www.glas-javnosti.co.yu/



Česta su i vrijeđanja muftije Muamera-ef. Zukorlića i bivšeg re-isuleme dr. Mestafe-ef. Cerića.

U povodu četverogodišnjice Objediniteljskog Sabora Islamske zajednice u Srbiji Media centar Islamske zajednice priredio je foto-izložbu na temu MEDIJSKA AGRESIJA NA ISLAMSKU ZAJED-NICU.

Evo nekih naslovnica gdje se muftija Zukorlić predstavlja u ten-denciozno.



Zabrinjavajuće su razmjere do kojih ide mržnja urednika srbijan-skih medija spram bivšeg reisuleme dr. Mestafe-ef. Cerića.

Evo nekoliko naslova iz smedija u Srbiji gdje se jasno vidi ciljana satanizacija lika vjerskog poglavara Bošnjaka:

MUSTAFA CERIĆ SLEDBENIK RADOVANA KARADŽI-ĆA!

„Sve što je bivši predsednik Republike Srpske rekao 1991. godine, 21 godinu kasnije ponovio reis” 1

CERIĆ PRIMIO VEHABIJE: Susret s vama ulepšao mi je dan!

“Reis Cerić susreo se s predstavnicima Asocijacije vehabijskih udruženja, čime se oglušio o poziv Evropskog parlamenta da Islamska zajednica javno osudi vehabijski teroristički pokret”2



RATNOM HUŠKAČU NAGRADA ZA MIR

Povodom odluke italijanske “Fondacije Duči” da ovogodišnju na-gradu za mir dodeli reis-ul-ulemi Islamske zajednice u BiH dr Musta-fi Ceriću, reagovala je Aida Ćorović, predsednica NVO Urban-in iz Novog Pazara i dobitnica nagrade Fonda “Maja Maršićević Tasić” iz Beograda Osvajanje slobode. Ćorovićeva smatra da Cerić nije zaslu-žio ovakvo priznanje, “jer se nije ni zalagao za mir”.3

MUSTAFA CERIĆ VODI RAT PROTIV SRBA

“Međunacionalni odnosi i politička stabilnost na Balkanu ozbiljno su ugroženi nakon zaoštravanja nacionalističke retorike verskih vođa muslimana u Bosni i Hercegovini i Srbiji koji Bošnjake u regionu po-zivaju na „panbošnjačko buđenje”4.

Ovo su samo neki od naslova tekstova u kome se satanizuje re-isulema Cerić, a sve s ciljem da se kod Srba i srbijanske javnosti širi netrpeljivost i mržnja prema muslimanskim autoritetima.



NEPROFESIONALAN ODNOS KOD OBJAVLJIVANJA UVREDA UPERENIH NA ISLAM I MUSLIMANE

Objavljivanje knjige Dragulj Medine je najbrutalniji atak na ubje-đenje.

Krajem avgusta mjeseca 2008. godine u Beogradu je objavljena knjiga američke novinarke Šeri Džons koja je na surov način, ataku-jući na islamske svetinje, uvrijedila muslimane.

Zbog opasne sadržine, na objavljivanje ove knjige u Americi se nije usudila ni jedna izdavačka kuća.

Islamska zajednica je brzo i žestoko reagirala na njeno objavlji-vanje u Srbiji. Objavljivanje knjige uvredljive sadržine okarakterisa-no je kao nepromišljen gest i opasnu provokaciju koja će zasigurno imati dalekosežne posljedice. U cilju suprotstavljanja napadima na islam i njegove velikane, Islamska zajednica je pripremila niz mjera i aktivnosti. Ubrzo po reakciji Mešihata Islamske zajednice uslijedilo je izvinjenje izdavača i povlačenje knjige iz prodaje i dalje distribu-cije.

Mešihat je prihvatio izvinjenje i ispravku izdavača ocjenjujući ta-kav čin kao pozitivan.

Sve ovo je izazvalo brojne polemike kako stručne javnosti tako i običnih građana. Bilo je onih koji su, uvažavajući pravo svakoga na nepovredivost njegovog učenja, dostojanstvo i zaštitu od govora mržnje i netoleranciju, stali na stranu osude ovakvog postupka au-tora i izdavača knjige. Na drugoj strani našli su se oni koji su ovu priliku iskoristili da nanovo napadnu na Islamsku zajednicu u Srbiji, smatrajući je za glavnog krivca. Druga vrsta ljudi u ovoj priči je, nažalost, brojnija. Islamska zajednica se optužuje za zabranu pisane riječi, gušenje sloboda, neprimerenu reakciju, oštar stav itd. Zani-mljivo je da od te grupacije niko nije stao u odbranu vjere i prava



muslimana na svetost njihovog učenja. Najgrlatiji u tom pogledu bili su već istaknuti “poznavaoci” islama, dokazani komentatori i analitičari.

Svakako je među njima i tutinski orijentalista Adem Zilkić koga je toliko zaboljelo to što je Mešihat “grubo” reagirao. Njegov stav i retorika su doprinijeli da ga list Blic u svom prilogu uvrsti uz ko-mentar “zloglasnog” Salmana Ruždija. Njemu će to možda biti i drago – čelo uz čelo sa takvim “umetnikom”.

Ono što nas u ovom radu posebno zanima jeste pristup medija u Srbiji ovom problemu. Mediji su se kao i javnost, istina malo opre-znije, podijelili po ovom pitanju.

Dokazani list Večernje novosti je u svom stilu pristupio izvješta-vanju ovom pitanju stavljajući mu posebnu konotaciju.

Iz samog naslova teksta koji slijedi može se naslutiti njegov sa-držaj. Da bi se uvjerili u tendenciznost ovoga lista, navešćemo dio teksta.



POLITIKA UZ MUHAMEDA8

MEŠIHAT Islamske zajednice u Srbiji prvo je oštro osudio, a u po-nedeljak i prihvatio izvinjenje izdavača zbog štampanja knjige “Dra-gulj Medine”, za koju je rečeno da skrnavi lik proroka Muhameda. Osim što je podelio javnost, roman Amerikanke Šeri Džons još jednom je pokazao i oprečne stavove dveju islamskih zajednica i dva mešihata koja deluju u Srbiji. Islamska zajednica u Srbiji, sa Muamerom Zu-korlićem na čelu, burno je reagovala, tražila izvinjenje i pokajanje. Islamska zajednica Srbije za to vreme je ćutala.

A pre više od četiri decenije u Beogradu je objavljen roman Kurta Frišlera “Ajša - najmilija Muhamedova žena”, sa istom tematikom, i tada se niko nije bunio zbog pisanja o ljubavnoj priči Muhameda i njegove poslednje žene.

Stručnjak za islamska pitanja prof. dr Darko Tanasković smatra da je način na koji se Mešihat oglasio neprimeren povodu.

- Verske zajednica imaju puno pravo, pa i obavezu, da se izjašnja-vaju i o ovakvim pojavama, što su one u više navrata i činile - kaže on. - Nije, međutim, dobro kad se glas odviše podigne i zazvuči grubo, pa i preteći. Niko nema pravo da od izdavača traži pokajanje i dostav-ljanje svih neprodatih primeraka knjige. To je, zaista, neuobičajeno i preterano.

Zukorlićevo reagovanje, kaže on, ne može se posmatrati van kon-teksta sadašnjeg trenutka u Srbiji.

- Čini mi se da su neke formulacije iz izjave glavnog muftije IZ u Srbiji, inače uvek odmerenog Muamera Zukorlića više iz arsenala po-litičkog nego verskoslužbeničkog govora - ističe naš sagovornik.

8 Mičević – N. Gajatović, www.novosti.co.yu,18.08.2008



- Zar Mešihat nema pametnija posla do da bude u “stalnom za-sedanju” zbog knjige koju je retko koji vernik pročitao, a izdavač već povukao iz prodaje? Pa pominjanje protestnih okupljanja?! Zar ih u nas, a posebno u Sandžaku, već nije bilo i previše? Čemu sve to treba da posluži? Prevazilaženju neslaganja ili pojačavanju napetosti? Od-govore nećemo dugo čekati.

I orijentalista prof. dr Rade Božović smatra da reak-cija na ovo književno delo jeste preterana i napominje da tako oštre osude uvek dolaze iz konzervativnih krugova. - Živimo u vreme kada je politika upletena u sve, pa moguće da i ovde ima politike - kaže prof. dr Božović. - Zapad uvek vodi računa o pita-njima manjinskih grupa, pa tako i mi moramo. Muslimani jesu senzi-bilniji na sve što se dešava sa islamom, ali imamo i knjige koje nepo-voljno govore o Svetom Savi i svetosavlju, pa su reakcije na njih bile

prilično umerene. Važno je shvatiti da koliko god želeli da postane-mo deo Zapada, ne možemo neke stvari lako preneti u našu sredinu i treba da vodimo računa da ne unosimo nepotrebne tenzije.

A različite reakcije IZS i Islamske zajednice u Srbiji, Božović objašnjava time što se ovakve reakcije uvek podgrevaju u ortodoksnim islamskim krugovima, dolaze iz sredine koja je zatvorenija za komuni-kaciju. Ovog puta to je Novi Pazar, gde je sedište Islamske zajednice u Srbiji. Za Beograd, u kome je sedište IZS, kaže da je otvorenija sredina.

Tanasković ovde, pre svega, vidi političku različitost stavova dveju islamskih zajednica.

- Ako se IZS ovom prilikom zvanično ne izjasni ili to učini na način bitno različit od reagovanja Mešihata IZ u Srbiji, za mene će to biti samo još jedan argument u prilog zaključku da suprotnosti između dveju IZ u biti nisu verske prirode ili, drugim rečima, da u čitavoj ovoj stvari sporna knjiga ipak nije najvažnija. Jer, islam je samo jedan - za-ključuje Tanasković.



“Večernje novosti” nastavljaju antiislamsku hajku, te su zatim objavile vrlo tendenciozan tekst pod naslovom vrlo uvredljive sa-držine. Naslovljavaju ga sa “Ajša meri toleranciju”. Kao da je Aiši tolerancija bila strana pa se oni uzbuđuju i sa čuđenjem pitaju kako to da Aiša mjeri toleranciju.

Navest ćemo tekst u cjelosti:

AJŠA MERI TOLERANCIJU9

KNJIGA „Dragulj Medine“ Amerikanke Šeri Džouns, koja je nedavno objavljena kod nas, pa povučena iz prodaje na zahtev Islamske zajednice u Srbiji (IZ) na čijem je čelu Muamer Zukorlić i dalje je predmet rasprave, kojoj poseban ton daju dve ovdašnje suprotstavljene islamske zajednice.

Ocena reisa Adema Zilkića koji je na čelu Islamske zajednice Srbije o tome da je reakcija predstavnika IZ bila „neprimerena i brutalna“, ocenjena je na sajtu ove zajednice kao skandalozna.

Istovremeno, docent dr Admir Muratović piše da je knjiga još jedan od povoda da „beogradski intelektualci“, u svojim naru-čenim „analizama situacije“, započnu „žalopojku“ o navodnoj, „neprimerenoj reakciji Mešihata IZ u Srbiji, kojom se ugrožava pravo na slobodu izražavanja i umetničko stvaralaštvo“ - piše Muratović. On priznaje da su i „pojedini čelnici zaista nespretno odabrali temu na kojoj će vežbati snagu svog glasa na javnoj sce-ni Srbije“ i dodaje: „Netolerantnost nekih pripadnika većinske zajednice ne može biti alibi manjinskoj zajednici da šalje prete-ća upozorenja onima čiji im se, makar i loši, literarno-umetnički pokušaji ne dopadaju.

Funkcioneri vodećih bošnjačkih partija u Sandžaku različito

9 D� B� M., www.novosti.co.yu, 20.08.2008



su reagovali na odluku izdavača da roman povuče iz prodaje.

Generalni sekretar Sandžačke demokratske partije Mirsad Ju-sufović smatra da je povlačenje knjige dobar potez za snižavanje međunacionalnih tenzija višekonfesionalne Srbije.

- Ako neko delo vređa bilo čija verska osećanja, onda treba izaći u susret pripadnicima te konfesije - rekao je Jusufović.

S druge strane, funkcioner „Bošnjačke lista za evropski San-džak“, Esad Džudžević, kazao je da je „u principu“ protiv svake zabrane umetničkih dela i dodao da treba otvarati sve teme, čak i verske.

MURATOVIĆ ocenjuje da izjave Zilkića i Džudževića ne idu naruku „zvaničnom Beogradu“. Pogotovo u svetlu određe-nih spekulacija da, ovakva slika „prvo izdavanje, pa povlačenje“ kontroverznog romana, ide naruku „imidžu zemlje u islamskom svetu“, posebno u kontekstu očekivanih „septembarskih odluka“ u sedištu Ujedinjenih nacija.

Ono što posebno ukazuje na zlonamjernost ovog medija je ne-tačno citiranje stavova pojedinaca u ovom slučaju dr. Admira Mura-tovića koji je na ovu temu objavio takst pod naslovom : na zvanič-nom sajtu Islamske zajednice.

Urednici Večernjih novosti menjaju sadržaj teksta i na vrlo ne-primjeren način dodaju stvari koje mu menjaju suštinu. Saznajemo da je na ovaj postupak reagovao dr. Muratović. Međutim, ovaj list nije ispravio grešku i oglušio se o zahtjeve za demantij.



LIST DANAS – SELEKTIVNA DEMOKRATIJA

Ako nas nešto još može iznenaditi poslije svega što se dešava Islamskoj zajednici i muslimanima u Srbiji svakako je i svrstavanje nekih, uslovno rečeno, umjerenih listova na stranu primitivizma i beskrupuloznosti. List Danas je uživao imidž lista koji uvažava, cijeni i poštuje manjinske zajednice nacionalne ili vjerske prirode. Urednici Danas-a su na neprimjeran način objavili tekst u rublici „komentari“ optužujući Islamsku zajednicu za niz stvari.

Navešćemo tekst u cjelosti:

TEŠKA OSUDA LAKOG ŠTIVA

Srbijanski izdavač Beobuk navodno je prvi, i zasad jedini u svetu objavio sporni prvenac američke novinarke Šeri Džons “Dragulj Medine”. Po svoj prilici, Islamska zajednica u Srbiji je-dina je islamska zajednica u svetu koja se tim povodom oglasila, osuđujući “najgnusniji način” skrnavljenja lika i porodice proro-ka Muhameda. Knjiga je istog trena povučena iz distribucije.

Da roman Džonsove neće biti objavljen u Americi, kod jed-nog od najvećih tamošnjih izdavača, Rendom haus, znalo se još u maju ove godine. Izdavač, koji je za prava na debitantski roman Šeri Džons platio 100.000 dolara, poslao je knjigu na adrese ne-koliko domaćih eksperata za islam i rani srednji vek. Jedna od njih, profesorka Deniz Spelberg iz Teksasa, ocenila je knjigu kao potencijalnu pretnju po nacionalnu bezbednost. Rendom haus je najpre odlučio da objavljivanje knjige, zakazano za 12. avgust, odloži na neodređeno vreme, da bi prošlog meseca agent Džon-sove bio pozvan na potpisivanje zvaničnog poništenja ugovora. Ubrzo potom, u medijima je pokrenuta žučna polemika o slobodi govora, a posebno je zanimljivo da se ovoj “autocenzuri iz stra-



ha”, najglasnije suprotstavila Azra Nomani, američka novinarka i feministička aktivistkinja, posebno u okviru pokreta islamskih žena, budući i sama muslimanka. Uoči zakazane promocije knji-ge koja je već ponuđena drugim izdavačima, oglasio se i Salman Ruždi, osuđujući autocenzuru izdavača koji inače objavljuje i nje-gova dela za američko tržište - sva, osim Satanskih stihova, zbog kojih je Homeini 1989. proglasio Ruždijevo ubistvo dobrim de-lom svakog muslimana.

Ali, otkud Srbija u čitavoj toj priči? Otkud u Srbiji hrabri, mali izdavač sa prevodom knjige koja testira granice savremenih tabua i slobode govora - ali ne svojim sadržajem jer je, sudeći po oceni upućenih, zapravo reč o lakom štivu za plažu, sa par ekspli-citnih scena i nešto zanimljivih istorijskih opisa. Da li je Mešihat Islamske zajednice u Srbiji uopšte stigao da pročita roman protiv kog se pobunio? U saopštenju IZ navodi se da će pozvati “mu-slimane u svetu na adekvatnu reakciju radi osude ove duhovne uvrede”, kao da se u zemlji, u kojoj su razne vrste nasilja, i ver-balnog i fizičkog, već decenijama deo svakodnevice, nikad ništa strašnije nije desilo. I da li je za jednu od dve (međusobno zava-đene muslimanske centrale u Srbiji bilo toliko važno da se ovo lako štivo ne pojavi pred čitaocima. Možda je bilo i prečih pitanja kojima su verske starešine mogle da se pozabave u korist svojih vernika.



REAGIRANJE NA TEKST „TEŠKA OSUDA LAKOG ŠTIVA“ U LISTU DANAS

BESKRUPULOZAN I CINIČAN ODNOS PREMA ISLA-MU

U jeku napada i uvreda usmjerenih na muslimane i Islamsku za-jednicu u Srbiji, zatečeni smo i načinom na koji je vaš list pristupio izvještavanju o problemima nastalim izdavanjem knjige u kojoj se blate islamske svetinje. Umjesto da se, u duhu tolerancije i poštivanja različitosti, stavite na stranu očuvanja dostojanstva i nepovredivosti svetinja i prava svih religija u Srbiji pa tako i islamske, vaš list se u svom današnjem komentaru pod naslovom „Teška osuda lakog štiva“ na beskrupulozan i ciničan način bavi atakom na Islamsku zajednicu.

Bavite se analizom da li se imami i Islamska zajednica trebaju ba-viti prečim stvarima kao da poslanik Muhamed, a.s., i njegova časna porodica nisu važni. Podsjećamo vas da za muslimane nema ništa sve-tije od časti i dostojanstva i da svaki napad na to predstavlja grubu uvredu. Posebno je važan za svakog muslimana, pa samim tim i za Islamsku zajednicu, položaj Poslanika i njegove časne porodice. Islam kao vjera poziva kako na dijalog i toleranciju tako i na analizu svog učenja pa i analizu uloge ljudi koji su ga obilježili, prije svih poslanika Muhameda, a.s. Islam se nudi svim istraživačima da ga izučavaju i ako treba kritikuju, ali na razumnim osnovama bez predrasuda i zlih namjera.

Lista Danas se ovakvim tekstom direktno stavlja na stranu onih koji su željeli da naude i uvrijede muslimane. Tendenciozna je i zlona-mjerna optužba da funkcioneri Islamske zajednice nisu pročitali knji-gu. Autori vjerovatno polazeći od sebe druge optužuju.

Ako se Islamska zajednice ne treba baviti odbranom i očuvanjem svog učenja što vi tvrdite, ne znamo šta bi joj bila uloga i čime bi se



trebala baviti. Možda je pokušaj otimanja Islamske zajednice imao za cilj da se proizvede famozna tvorevina koja bi bila bezrezervno lojalna i odana ma šta na račun islama i muslimana pisali ili radili. Islamska zajednica će uprkos svemu i dalje ostati privržena očuvanju svojih du-hovnih i tradicionalnih načela, te multikulturalnosti i suživotu.

I pored toga što se radi o žestokoj uvredi, Islamska zajednica je pri-hvatila izvinjenje i kajanje izdavača, odlučila se da ne bude zlopamtilo i preduzela je krake ka smirivanju situacije.

Islamska zajednica će u narednom periodu afirmisati učenje o po-slaniku Muhamedu a.s. i njegovoj porodici kao odgovor na sve što se dešava a što ima za cilj narušavanje njegovog kredibiliteta i ugleda islama kao vjere.

Ono što nas posebno iznenadilo jeste činjenica da „Danas“ koji je imao imidž lista koji njeguje multikulturalnost, otvorenost prema svim religijama, toleranciju, suživot, razumijevanje različitosti i uvažavanja manjih zajednica, ovakvim tekstovima rizikuje da izgubi takav imidž.

Molimo vas da u skladu sa zakonskim principima u narednom bro-ju objavite ovo reagovanje10.

10 Balić Hajrudin, Reagovanja, arhiva Media centra Islamske zajednice u Srbiji.



ŠOVINIZAM U SRBIJANSKIM MEDIJIMA

Ovakvo izvještavanje osuđuju sve relevantne i respektabilne or-ganizacije za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Među prvima je sva-kako Helsinški odbor, koji je u svom izvještaju za 2007. godinu me-dijima posvijetio čitavo jedno poglavlje, iz kojeg izdvajamo dio u kome se govori o flagrantnim kršenjima ljudskih prava koje njihovi stručnjaci kategorišu kao šovinizam.

Šovinizam u medijima – Izvještaj helsinškog odbora za zaštitu ljudskih prava

Čitalačka populacija je preplavljena sadržajima koji su agresivno nacionalistički, koji ohrabruju netrpeljivost i nasilje prema etnič-kim, verskim ili rodnim manjinama, koji glorifi kuju ratne zločince i negiraju zločine počinjene u ime srbijanskog naroda. Autori tih re-dova često za takvo pisanje koriste kao alibi svoj kulturni ili intelek-tualni kapital tj. najčešće ih šira publika prepoznaje kao stručnjake, popularne ili omiljene pisce. Da bi s razbila ta kolektivna amnezija preporuka je da se javnosti prezentuju biografi je i izjave tih ljudi, naročito iz vremena s početka 90-ih (to bi moglo imati ulogu sim-boličke lustracije).

506 Isidora Bjelica, Pravda, 29–30. septembar 2007.

507 Slobodan Antonić, Misionarska inteligencija u današnjoj Sr-biji.

Na osnovu već postojećih zakona (Zakon o javnom informisanju i Zakon o radiodifuziji) reguliše se zabrana diskriminacije na osnovu člana 38. Zakona o javnom informisanju: “Zabranjeno je objavljiva-nje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja



ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljiva-njem učinjeno krivično delo”.

508 Važno je apelovati na javnost da reaguje i podiže što veći broj tužbi jer dešava se da državne institucije ne reaguju adekvatno ili uopšte ne reaguju, jer lakše “izlaze na kraj” sa pojediničnim slu-čajevima. 509 Veći broj tužbi, čak i kada ne bi stigao do sudske pro-cedure koja zahteva količinu novca koju mnogi ne poseduju, bar bi diskreditovao urednika lista koji se tuži i obelodanio nefunkcional-nost odgovornih institucija, a što bi u narodu izazvalo poželjan bes.11

U spomenutom izvještaju se također dodaje dio o kršenju novi-narskih kodeksa i pravila novinarstva, koja su u Srbiji vrlo proširena:

Samoregulacija bez efekta

Uprkos činjenici da su krajem 2006. dva najveća profesional-na novinarska udruženja (Nezavisno udruženje novinara Srbije – NUNS i Udruženje novinara Srbije – UNS) usvojila jedinstveni Ko-deks novinara Srbije, pokazalo se da to nije dovoljno da bi ovdašnji novinari poštovali osnovna pravila profesije. Najflagrantniji slučaje-vi kršenja ovog kodeksa, kodeksa Međunarodne federacije novinara (članovi NUNS-a i UNS-a istovremeno su članovi i ove federacije i obavezni da poštuju njena pravila), ali i pojedinih odredbi Zakona o javnom informiranju, odnosili su se na način izvještavanja o zlo-činima i porodičnim tragedijama. Pravo na pretpostavku nevinosti svakog građanina bilo je poštovano samo u slučajevima koji nisu privukli veću pažnju javnosti, dok je u medijski naročito “atraktiv-nim” pričama ono bilo konstantno kršeno, uz navođenje svih detalja o osumnjičenim licima. Takođe, mediji nisu oklijevali da svoju pu-11 Šovinizam u medijima 359 358 srbija 2007 : medijska scena, preuzeto sa sajta Helsinškog odbora za zaštitu ljudskih prava.



bliku “informiraju” čak i onim aspektima zločina koji ne spadaju u domen javnog interesa. Tokom godine, zahvaljujući vrlo specifičnim slučajevima zločina, kršenje prava na pretpostavku nevinosti prera-slo je u širenje vjerske, diskriminacije na osnovu seksualne opredije-ljenosti i ostalih formi diskriminacije.12

ISLAM IZ SRPSKOG POGLEDA

Da je pristup srbijanskih medija prema islamu tendenciozan govore i stalne reakcije Islamske zajednice na objavljene priloge, analize itd. Nedavno je potpredsjednik Mešihata Rešad-ef. Plojević reagirao saopćenjem Spomenici islamske kulture u Srbiji iz ugla beo-gradske politike na ediciju Upoznaj Srbiju kao specijalni dodatak lista Politike pod naslovom Spomenici islamske kulture u Srbiji. U tekstu rekcije se kaže:

“Što je za srpsku duhovnost Srpska pravoslavna crkva, za nauku i umjetnost Srpska akademija nauka i umjetnosti, to je među srpskim pisanim medijima drevni i dnevni list „Politika“. Ovaj dnevnik bio je i ostao uputstvo političke misli za srednji intelektualni stalež i šire novinsko čitalaštvo. Zato sadržaj edicije „Upoznaj Srbiju“ br. 38 pod naslovom „Spomenici islamske kulture u Srbiji“, objavljen kao poseban dodatak u „Politici“ od ponedjeljka 22.02.2010. god. u broju 34588, ne može se posmatrati kao obična edicija nastala iz površnog i neprofesionalnog pristupa uredništva.

Riječ je, zapravo, o dobro osmišljenom projektu koji samo na prvi pogled ima za cilj biti od pomoći turističkoj i široj javnosti Sr-bije, kako ne bi ostala uskraćena za činjenicu da u ovoj zemlji, pored Ustavom odabranog srpskog naroda, žive i oni koji to nisu, poput Bošnjaka, Albanaca i Roma sa islamskom vjerom, kulturom i tradi-

12 477 Glas javnosti, 8. avgust 2007



cijom. Pošto dosadašnje mape nisu uspjele sakriti istinu o ostacima nadmoćne islamske kulture i civilizacije koja je oblikovala Balkan od kraja 14. do početka 20. vijeka, a pošto je definitivno postalo jasno da dvjestogodišnji projekti čišćenja ovog prostora od muslimana (čitaj Turaka) nisu dali konačne rezultate, naprotiv, doživjeli su svoj apsolutni krah bezumnim genocidom u Srebrenici nad Bošnjacima 1995. i neuspjelim egzodusom Albanaca na Kosovu 1999., vrh je izabrao baš ovaj trenutak da prosvijetli znanje čitalaštva, posebno dizajniranom informacijom i ilustracijom „duhovnog i spomenič-kog bogatstva muslimana u Srbiji.“

Na naslovnoj stranici prikazana je Husein-pašina džamija u Pljevljima u južnom Sandžaku, tj. u Crnoj Gori. Kako je moguće da džamija u Pljevljima spada u kulturnu baštinu Srbije?

U uvodnom dijelu pod naslovom Zapis kratko se predstavlja učenje islama sa tačnom formom, ali neskrivenim neislamski duhov-nim nabojem, ponajviše biblijskim. Anđeo, Duh sveti, Mojsije, jevan-đeoske, Isusom – termini su koji ne pripadaju islamskoj duhovnosti i za sada niko od pravih, pa ni krivih predstavnika islamske uleme, ako se izuzme Jusufspahić nasljednik, nije takvom terminologijom predstavljao islam. A svako iole upućen zna da je terminologija osnov identiteta svakog vrijednosnog, bilo duhovnog, naučnog, fi-lozofskog ili umjetničkog sistema.

Pod naslovom Pregled, predstavljajući historijat dolaska islama na Balkan, jasno se implicira da su Srbi i drugi narodi „ognjem i mačem“ utjerani u islam, što i oni iole upućeni u povijest islama na ovom prostoru znaju da je najobičnija neistina, jer da je bilo prisilne islamizacije za petsto godina osmanske vladavine vjerovatno među Srbima danas ne bi bilo pravoslavaca.

Spominje se islamizacija Srba i “domaćih naroda”. Koji su to do-maći narodi? Šta znače navodnici kod izraza domaći narodi? Još jed-



nom teza o negaciji Bošnjaka kao naroda, ali izgleda i još nekih bal-kanskih naroda. Ovaj pasus predstavlja uvredu na račun bošnjačkog naroda i islamske vjere. Izraz postoje kažu tendencije i ostatak ove rečenice predstavlja jeftino dnevno-politikantsko ismijavanje prava muslimana u Srbiji da svoju zajednicu urede prema svojim potreba-ma. Nabrojano je, pored Bošnjaka i Albanaca, više od deset naroda koji čine pripadnike islamske vjere u Srbiji. Koji postotak, napri-mjer, čine Indonežani ili Pakistanci u ukupnom broju muslimana u Srbiji? Ima li u Srbiji muslimana koji su Somalijci, Marokanci ili Hrvati? I ako ima zašto nisu spomenuti? Cilj ovog nabrajanja je oči-to minimiziranje jake uloge bošnjačkog naroda i sandžačke regije u oblikovanju institucija Islamske zajednice u Srbiji.

Popis najznačajnijh hramova (čemu izraz hramovi) potpuno je proizvoljan. Neko je izgleda, sjedeći u kafani, nabrajao džamije koje su mu slučajno padale na pamet. Po čemu su, naprimjer, džamije u Sjenici važnije od onih u Preševu ili Bujanovcu. Stiče se veoma ružan utisak da džamije u predjelima gdje žive Albanci nisu važne. Tema za sebe je pitanje ima li džamija na Kosovu i spadaju li one u kulturnu baštinu Srbije?

U sljedećem pasusu se nastavlja: „Mujezini se slobodno čuju i u Beogradu (na petnaest mesta u deset opština)...“. Kada se mu-jezini čuju, to znači da se ezan uči glasno ili sa minare ili posred-stvom ozvučenja. Da li je iko čuo ezan u Beogradu izvan džamije ili mesdžida? Nije i ne može ga čuti jer tamo nema vjerske slobode. Ezan se isključivo uči prigušenim glasom mujezina ili samo unutar vjerskog objekta.

A još jedna je u nizu neistina da u Prijepolju ima medresa, a u Beogradu medresa i islamska akademija. U Prijepolju postoji mejtep koji se po srbofilskoj projekciji predstavlja kao medresa, a u Beo-gradu u okviru Bajrakli-džamije postoji samo porodica Jusufspahić, uvijek odana svakom režimu sa svojom porodičnom manufakturom



koja raspolaže hrpom pečata kojima se po potrebi ovjeravaju diplo-me i sertifikati, a bogme i hamajlije po želji kupaca, ma kojoj vjeri, naciji ili orijentaciji pripadali.

Pod naslovom „Kratka povest Islamske zajednice u Srbiji“ jav-nosti se podmeće kako Islamska zajednica postoji svega 140 godina, vezujući njen nastanak za ukaz kneza Mihajla Obrenovića, kojim se islam „priznaje kao veroispovest“, što bi sličilo tvrdnji da Srpska pravoslavna crkva postoji od dobijanja svojevrsne autonomije Pećke patrijašije odlukom Sultana čiju gradnju je sam Sultan finansirao. Formulacija muftija srbijanski, čije je sjedište, navodno, bilo u Nišu prije Balkanskih ratova, ne postoji nigdje zapisana, već predstavlja još jednu porodičnu izmišljotinu sa ciljem srbizacije vjerskog iden-titeta muslimana i Islamske zajednice u Srbiji. U istom poglavlju se ističe da su „posle Prvog svetskog rata“ u Kraljevini SHS „muslima-ni ušli u tri odvojene verske zajednice“, navodno sa sjedištem u Beo-gradu, Baru i Sarajevu, što je apsolutno netačno. Opće je poznato da je Islamska zajednica u to vrijeme imala dva ulema-i-medžlisa, i to u Sarajevu i Skoplju. Tvrdnja da je 1930. god. sjedište reisu-l-uleme prebačeno iz Sarajeva u Beograd, te da je reisul-ulema Maglajlić ina-uguriran u Bajrakli-džamiji istina je, ali po principu da je poluistina obično najveća laž, namjerno je izostavljena činjenica da je nakon samo šest godina Reisul-ulema vraćen u Sarajevo, a tadašnji pokušaj da se od Beograda napravi duhovno i administrativno sjedište Islam-ske zajednice smatra se neuspjelom agresijom na vjeru i tradiciju muslimana, poput onog iz oktobra 2007. godine.

U komunističkom periodu se neprimjereno veliča Beogradsko muftijstvo. To muftijstvo nije učinilo ništa za muslimane izvan Be-ograda, a pitanje je i koja su mu dostignuća u samom Beogradu. Činjenica da muslimani Beograda nemaju čak ni groblje frapantana je. Ima li u Srbiji još koji milostivi knez da im nakon 140 godina to dodijeli?



Tvrdnja da je 1994. god. održan Sabor Islamske zajednice Srbije u Nišu je najobičniji falsifikat, što potvrđuje činjenica da ne postoji nikakav javni ili medijski zapis o takvom događaju iz tog vremena. Isto poglavlje sadrži još jednu dezinformaciju koja glasi da je reisul-ulema u Sarajevu formirao Odbor za objedinjavanje Islamske zajed-nice Srbije na čelu sa mr. Mevludom Dudićem. Zaključak da se ova sveska neće baviti problemom dvojnosti u Islamskoj zajednici zvuči, najblaže rečeno, cinično, pošto je kroz kompletan tekst i većinu ilu-stracija protkana promocija paravjerske tvorevine iz privatnog po-sjeda porodice Jusufspahić.

Pod naslovom „Hramovi“ u tekstu se govori o džamijama. Tekst sadrži dosta korisnih podataka i lijepih fotografija naših džamija, ali i obilje nepreciznosti i nejasnoća. Tako ostaje nejasno šta je alem na džamiji i zbunjujuće da je Arap-džamija nevelikih dimenzija. Da li je džamija u Priboju spomenik kulture? Ako nije, zašto je izdvojena? Ponovo se potvrđuje utisak stihijskog rada. Možemo postaviti i pi-tanje zašto neke stare i lijepe džamije još nemaju status spomenika kulture, npr. Ibrahim-pašina džamija u Prijepolju.

Čudi, vrijeđa i zapanjuje da djelo koja nosi naslov „Spomenici islamske kulture“ obrađuje samo džamije i turbeta. Šta je sa hanovi-ma, hamamima, tekijama, musalama, mektebima, sahat-kulama itd? Da li je to još jedan perfidan pokušaj da se islamska baština minimi-zira i svede samo na usko religijski koncept.

Skandalozno je i nemoralno opravdavanje paljenja Bajrakli-dža-mije. Ona je, čitamo, “spaljena kao reakcija na paljenje crkvi na Ko-sovu.” Komentar je suvišan.

Pod naslovom „Praznici i običaji“ tekst je korektan i donosi tač-ne informacije o muslimanskim blagdanima.

Međutim, pod naslovom „Mezarja i turbeta“ pitamo se šta je izvor za podatak da je Šejh Mustafino turbe podignuto 1874. godi-



ne? Da li su i njega možda gradili Obrenovići. Ovo turbe nekada je bilo dio kompleksa tekije, a građeno je mnogo ranije.

U podnaslovima „Dva primera“ i „Dva citata“ govoriti o samo dvojici značajnih muslimana iz Srbije skandalozno je srozavanje. Možemo vidjeti u prethodne dvije sveske kako se govori o značaj-nim pojedincima iz redova manjina. Posebno čudi da nije spomenut nijedan živi musliman koji u ovoj zemlji nešto vrijedi. A nije da ih nema.

Ilustracije u ediciji su tek priča za sebe. One predstavljaju svo-jevrstan album Bajrakli-džamije koju već više decenija u svom po-sjedu drži pomenuta porodica. Ova džamija je jedina u Beogradu i njeni posjednici špekulacijama uspijevaju da joj zadrže simboliku multikonfesionalnosti srpske prijestonice. Da informacija o džami-jama u Beogradu ne bi bila manjkava, valjalo je spomenuti da ih je bilo 350, a da su sve osim jedne nestale u naletu razvoja savremene Srbije. Fotografije ove edicije jasno imaju ambiciju da iole vrate u život nosioce paravjerske tvorevine koji su se prije nekoliko dana skupili u okupiranoj Bor-džamiji u Novom Pazaru kako bi, tobože, izabrali svog poglavara, i kad prije postadoše spomenici kulture? Po-sebno je uvjerljiva fotografija na kojoj pozira Muhamed Jusufspahić, nasljednik, prilikom nekog teferiča u Beogradu, a koji sebe naziva muftijom srbijanskim, našta muslimansko uho nikako da se navi-kne pošto nam je do sada bilo poznato: srbijanska pršuta, srbijanski opanak, srbijanska šajkača, ali srbijanski muftija – e to je nečuveno.

Teško je povjerovati da je slučajnost objavljivanje ove edicije u istom danu kada Radio televizija Srbije na Prvom kanalu emituje drugi dio italijanskog dokumentarnog filma u kome se, navodno, dokazuje sprega terorizma i trgovine narkoticima sa islamom, sa jasnim ciljem satanizacije islama, širenja islamofobije, huškajući na muslimane sa ambicijom da se hajka na pripadnike ove vjere i krše-nje njihovih prava, kao i diskriminacija nad njima legalizuje.”5



ZAKLJUČAK

Iz svega navedenog možemo zaključiti da je pristup medija u Srbiji prema islamu evoluirao kroz različite faze i etape – od total-ne ignorisanosti, tendencionizma, povremenog profesionalizma do surovog šovinizma. Etape su se razmjenjivale razmjenom različitih režima na političkoj sceni u Srbiji, tako da se u godinama ratova u regionu pojavljuje ekstremizam i u medijima. Kako je prolazilo vrijeme taj ekstremizam je slabio i mogao se registrirati blagi nivo profesionalizma, da bi u zadnjim godinama, u skladu sa globalnim negativnim predstavljanjem islama, u Srbiji islam nanovo bio pred-met negativnog tretmana. Sve ovo ukazuje da su mediji u Srbiji još uvijek pod utjecajem politike, a dobrim dijelom i nacionalističkih krugova na koje se pozivaju kada govore o islamu, kao i globalnih trendova neprijateljski nastrojenih prema islamu. Zabrinjava nivo nipodaštavanja islama uprkos činjenici da je islam, po broju vjernika, druga vjerska skupina u Srbiji, odmah poslije pravoslavlja.

Islam je u Srbiji prisutan već više od pet stotina godina, a musli-mani su sastavni dio ovog etnosa te zaslužuju viši nivo poštovanja, a nadasve uvažavanja.

Dosadašnji pristup Medija u Srbiji ne ide u korist univerzalnim vrijednostima kojima teži savremeni čovjek.

Postojeći tretman bi se svakako mogao poboljšati kako bi me-diji, čiji utjecaj je nesporan, doprinijeli dobrosusjedskim odnosima među različitim vjerskim skupinama, što bi povećalo nivo toleran-cije i boljeg suživota.



(Endnote)

1 http://www�kurir-info�rs/mustafa-ceric-sledbenik-radovana-karadzica-clanak-311549 (9.07.2012

2 http://www.telegraf.rs/vesti/politika/139856-ceric-primio-ve-habije-susret-s-vama-ulepsao-mi-je-dan

3 http://www.naslovi.net/2012-02-07/vesti-online/ratnom-hu-skacu-nagrada-za-mir/3162864

4 http://www.pressonline.rs/arhiva/read/172568/Mustafa-Ce-ric-vodi-rat-protiv-Srba

5 http://www�islamskazajednica�org/

Dr. Enver Gicić

القواعد الفقهية

GENERALNA PRAVNA NAČELA U ŠERIJATSKOM PRAVU


Prije nego se upustimo u izučavanje šerijatskih pravnih načela uputno je napomenuti da se radi o jednoj veoma opskurnoj naučnoj oblasti, koja je veoma malo ili bolje

rečeno nije studiozno izučavana na našem jeziku. Uzučavanje šeri-jatskih pravnih načela je od esencijalne važnosti za sve one koji se bave islamskim znanostima, počev od učenika medresa, studenata i profesora islamskog fakulteta, te imama i mualima. Samim uzučava-njem ove naučne oblasti dolazimo do saznanja i otkrića o dostignu-ćima meritornih šerijatskih pravnika u svim stoljećima.

Najviše korišćena terminologa: načelo, norma, univerzalno, ge-neralno, holističko, majoritetivna, ka’ida, dabit.

FILOLOŠKO DEFINICIJA RIJEČI EL-KAVA’ID

Arapska riječ القواعد (el-kava’id) je množina rijeći القاعدة (el-ka’ide), što u prijevodu znači: precedent fundamenta, jer je temelj građevine njen fundament. U Kur’anu Časnom Svevišnji Allah, dž.š., kaže:

I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: „Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!“1

u kontekstu gore spmenutog su i riječi Svevišnjeg Allaha, dž.š.

Pa je Allah iz temelja zgrade njihove porušio.2

1 Al-Beqara, 127.2 Al-Nahl, 26.

DR. ENVER GICIĆ


Ebu Ubejd je rakao: „Fundamenti oblaka su njegova osnova koja je parantetična u nebeskim horizontima, poredeći je sa fundamenti-ma građevine.“3

TERMINOLOŠKA DEFINICIJA ŠERIJATSKIH PRAVNIH NAČELA (EL-KAVA’ID)

Kada je u pitanju terminološka definicija šerijatskih pravnih na-čela (el-kava’id), među šerijatskim pravnim teoretičarima vladaju dvije tendencije. Protagonisti prve tendencije su mišljenja da su še-rijatska pravna načela holistečka propozicija, te na osnovu toga ih definiraju na sljedeći način:

Holistička propozicija posredstvom koje se spoznaju norme njenuh pojedinačnih slučajeva. 4

Ako bolje sagledamo spomenutu definiciju, vidjet ćemo da uka-zuju na to da je el-ka’ide generalno-univerzalno pravilo, norma, dekret ili pak holistička propozicija, posredstvom koje se spozna-ju propisi njenuh pojedinačnih slučajeva koji su u domenu njenog predmeta te se na njih može aplicirati njena norma.

Za razliku od protagonista prve tendencije, protagonisti druge tendencije su mišljenja da su šerijatska pravna načela (el-kava’id) majoritetna propozicija, te su je definirali:

Majoritetivna norma a ne univerzalna, primjenljiva na većinu nje-nih pojedinačnih slučajeva, da bi se spoznali njihove norme posred-stvom njega.5

3 M’udžemu el-Vesit, 2/ 755, Bejrut, Ihjau Trasi el-’Arabi, bez godine izdanja. 4 Tadžuddin el-Subki, El-Muhala ala Džemi el-Dževami’, Daru el-fikr, Bejrut, Kopija bez datuma. 1/21,22.5 Hamevi, Gamzu Ujuni el-Besair šerhu al-Ešbahi ve al-Nezair, Bejrut, Daru



U šerijatskom pravu se pored spomenute riječi el-ka’de koristi i riječ ed-dabit (الضابط), za koju bi se moglo reći da njen sinonim, a u prijevodu znači: pravilo, norma, regulator.

TERMINOLOŠKA DEFINICIJA ED-DABITA

Generalno pravilo koje se primjenjuje na sve pojedinačne slučajeve.

Islamki učenjaci su kao ilustrativni primjer za podrobnije razu-mijevanje dabita naveli sljedeće: Sve što ima uši sklono je rađanju, dok sve što ima samo kanaliće za sluh sklono je polaganju jaja.

RAZLIKA IZMEĐU PRAVNIH (FIKHSKIH) I METODOLOŠKIH NAČELA (USULIJSKIH)

Nauke šerijatskog prava i metodologije šerijatskog prava se me-đusobno prepliću, jedna je precedent a druga njen ogranak, poput korenja drveta i njegovih grana, tako da pravni teoretičar treba biti šerijatski pravnik (fakih), a i šerijatski pravnik ne može biti uspje-šan u svome istraživanju ako ne bude poznavao metodologiju še-rijatskog prava (usulil), zato što je nemoguće da šerijatski pravnik derivira šerijatske propise iz zakonodavnih tekstova bez poznavanja spomenute naučne discipline. Također je nemoguće da jedan šerijat-ski pravnik kulminira u svojim istraživanjima, na adekvatan i vali-dan način, razumije i rezonuje zakonodavne tekstove, tj. da postane mudžtehid, ako nije zaplivao vodama usula.

Kosekvens egzistirajuće distinkceje među naukama fikha/šerijat-skog prava i usila/metodologije šerijatskog prava se reflektuje i na

kutubi ‘l- ‘ilmije, 1290 h. 1/51.

DR. ENVER GICIĆ


njihova načela, te se načela spomenutih nauka međusobno razliku-ju shodno postojećoj razlici među ovim naukama. Tematika usuli fikha/metodologije šerijatskog prava izučava kolektivne fikhske ar-gumente i norme i ono što se tiče svakog pojedinačno, dok tematika nauke fikha/šerijatskog prava tangira radnje pravnih inkasanata i šta iziskuje svaka njihova radnja od praktičnih šerijatskih propisa.

Imam Šihabuddin el-Karafi je prvi islamski učenjak koji je u svo-joj knjizi Furuk napravio distinkciju među ovim dvjema naukama (šerijatskog prava i metodologije šerijatskog prava). On u Furuku kaže: „Zaista je veličanstven šerijat Muhammedove, s.a.v.s., vejre, da joj Allah, dž.š., uveća njen sjaj i slavu, sastoji se od primarnih i se-kundarnih nauka.“ Primarne nauke koje egzistiraju unutar islamskih znanusti možemo podijeliti na dvije vrste: Usuli fikh/metodologije šerijatskog prava, koji u majoritet slučajeva sadrži načela normi koja su potekla od posebnih arapskih izraza, i onog što se podvrgava tim izrazima od derogacije, preferencije i slično. Kao npr: imperativ izi-skuje obligaciju, a prohibicija zabranu�

Drugu vrstu čine veoma važna i mongobrojna generalna pravna načela stanovito utemeljena na validnim šerijatskim argumentima, koja u sebi sadrže tanje i intencije šerijata.

Indukativnom istraživanjem Karafijevog djela Furuk dolazimo do zaključka da između fikskih i usulijskih načela postoje sljedeće razlike:

1) Usulijsko načelo se tiče termina kao i indikacije i denotacije propisa u većini slučajeva, a fikhska načela se tiču propisa osobno.

2) Usulijsko načelo je postavljeno da bi preciziralo (odredilo) mudžtehidu način deriviranja pravnih rješenja u novo tretiranim slučajevima, putem dedukcije, trasira i skicira pravniku – šerijat-skom juristi metode derivacije, nadzire način deriviranja majoritet-



nih normi iz generalnih dokaza.

Dok je cilj pravnih načela da povežu predmete različitih poglav-lja zajedničkom niti i jednim propisom, a to je norma zbog kojeg je iznađeno načelo.

3) Načelno pravilo je ono na kojem se bazira kolektivni propisi i pomoću njega šerijatski pravnik derivira propise parcijalnih pred-meta iz opširnih dokaza. Dok se pravnom pravilu temelje homogeni propisi i ponekad biva njihov precedent.

4) Usulijska načela su ograničena na usulijska poglavlja, temati-ku i problematiku. Za razliku od njih, pravna načela nisu ograničena niti definitivno precizirana, već su mnogobronja.

5) Usulijsko načelo, ako se saglase oko njegove sadržine, nema izuzetaka, ono je univerzalno konzistentno načelo bez razilaženja. Dok pravno načelo, i pored saglasnosti oko njegovog sadržaja, ipak ima mnogo ekscepcija i mnogi predmeti oponiraju norimi načela zbog nekog povoda kao izuzimanje zbog postojanja jasnog dokaza, kosenzusa ili prinude.6

Pored ekplicitne distinkcije između fikhskih i usulijskih načela naći ćemo načela koja su zajednička kod šerijatskih pravnih teore-tičara i kod šerijatskih jurista, ali razlika je samo iz kojeg ugla ga posmatramo, da li je ono univerzalni argument iz kojeg se deriviraju holistička načela ili je ono majoritetivni, parcijalni propis koji se tiče radnje pravnog inkasanta.

6 Muhamed Sidki Burnu, El-Vedžiz fi idahi kava’idi el-fikhi el-kulijeti, Bejrut, Muesesetu Risale, Četvrto izdanje, 1996 god. str. 23 – 24.

DR. ENVER GICIĆ


ODLIKE PRAVNIH NAČELA I ZNAČAJ NJIHOVOG IZUČAVANJA

Imam Karafi kaže: „Načela nisu sadržana u šerijatsko-pravnoj teoriji, već u šerijatu. Tako da je mnogo pravnih načela koja koriste decizori i pravnici u svome svakodnevnom naučno-istraživačkom radu, dok ista ta načela nisu sadržana u knjigama metodologije šeri-jatskog prava (usula).

Ovaj erudit šerijatskih pravnih znanosti nam je precizirao odlike pravnih načela klasificirajući ih u nekoliko vrsta:

1) Pravna načela su mnogobrojna i nisu definitivno precizirana.

2) Pravna načela pored, toga što su univerzalna, ona su i konce-zivna, kao npr.

,Običaj je arbitaran – العادة محكمة

,Djela se vrednuju prema nijetu – الأعمال بالنيات

,Stvari se vrednuju prema namjerama – الأمور بمقاصدها

.Teškoća iziskuje olakšicu – المشقة تجلب التيسير

3) Svako od njih je regulator koji regulira sporadičnosti pragma-tičnih propisa i međusobno ih povezuje iako su različita poglavlja i tematike.

KORISTI STUDIOZNOG IZUČAVANJA PRAVNIH NAČELA

Kada je riječ o značaju i ulozi pravnih načela u šerijatskom pra-vu, šerijatski juristi su suglasni da su pravna načela od esencijalne važnosti i da su njihove koristi mnogobrojne te da ih je nemoguće sve nabrojati. Radi boljeg razumijevanja i shvaćaja značaja i koristi



pravnih načela, mi ćemo navesti neke od njih:

1) Reguliraju pravne sporadičnosti i sakupljaju njene ogranke pod jedan regulator iako im se razlikuje tematika, pod uslovom da imaju zajedničku normu.

2) Istraživanje pravnih načela stvara kod istraživača valike prav-ne zalihe koje mu osvjetljuju put izučavanja raznih pravnih pitanja.

3) Izučavanje pravnih načela kao i njihova spoznaja i razumijeva-nje pomažu sudijama, decizorima kao i pravnicima kod iznalaženja rješenja za novo tretirane probleme na veoma efektivan i efikasan način.

4) Izučavanje i publikacija pravnih načela nam pakazuje dokle se proteže i koliko islamko pravo sadrži normi.

IZVORI PRAVNIH NAČELA

Od esencijalne važnosti je napomenuti da šerijatska pravna na-čela nisu produkt hira šerijatski pravnika, jurista, već su ih šerijastki pravni teoretičari i pravnici derivirali iz primarnih i sekundarnih še-rijatskih izvora.

Izvore pravnih načela možemo podijeliti u tri vrste:

Prva vrsta: Pravna načela koja su derivirana iz Kur’ana ili hadisa Resulullaha, s.a.v.s.

DR. ENVER GICIĆ


ILUSTRATIVNI PRIMJERI AJETA IZ KOJIH SU ISLAMSKI PRAVNICI I PRAVNI TEORETIČARI

DERIVIRALI PRAVNA NAČELA

Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način�7

Ovaj kur’anski ajet je istovremeno i koncizno univerzalno prav-no načelo koje imnvolvira prohibicije svih radnji i ponašanja koja vode skrnavljenju i bespravnom uništavanju imetka ljudi, kao što je krađa, uzurpacija, blud, šteta, prevara. Također, ovo univerzalno koncizno pravno načelo involvira i sve šerijatski ništavne poslovne ugovore, koje tretira bespravnim prisvajanjem tuđeg novca.

A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.8

Ovaj koncizni časni kur’anski ajet involvira sve dozvoljene i za-branjene vrste kupoprodaje izuzev ekscepcija.

Ti sa svakim – lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!9

Imam Kurtubi kaže da profil ovog kur’anskog ajeta čine tri rije-či, odnosno rečenice, koje involviraju normativna načela prohibicije i obligacije:

Ti sa svakim – lijepo!

Ove kur’anske riječi involviraju sljedeće obligacije: posjećivanje onih koji nas neposjećuju, opraštanje grešnicima, obaveze prema vjernicima, i ostale osobenosti morala i lijepa ahlaka.

I traži da se čine dobra djela.

7 Al-Beqara, 188.8 Al-Beqara, 275.9 Al-A’raf , 199.



Ove kur’anske riječi involviraju sljedeće obligacije: posjećivanje rodbine, bogobojaznost u halalu i haramu, obaranje pogleda, kao i priprema za Vječnu kuću (Budući svijet).

A neznalica se kloni.

Ove kur’anske riječi involviraju sljedeće prohibicije: udaljavanje od nasilnika, izbjegavanje rasprave s bestidnima i glupim neznalica-ma, i druge poželjene i pohvalne moralne osobenosti.

O vjernici, ispunjavajte obaveze!10

Imperativno obraćenja u ovim kur’anskim riječima iziskuje obli-gativnu implementaciju svih šerijatski validnih ugovora i poštivanje svega onoga čime se obaveže čovjek prama zajednici.

ILUSTRATIVNI PRIMJERI HADISA IZ KOJIH SU ISLAMSKI PRAVNICI I PRAVNI TEORETIČARI

DERIVIRALI PRAVNA NAČELA

„Sve što opije je haram.“11

U koncizivnom tekstu ovog hadisa možemo zapaziti prohibi-tivnost svega onoga što opija, svejedno da li je njegov ekstrat od grožđa ili nečeg drugog, kao i to da li je zabrenjena stvar tečnog ili čvrstog stanja, prirodnog, životinjskog ili vještačkog porijekla.

Ebu Seid el-Hudri, r.a., kaže da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: „Nama zla niti uzvraćanja zlim.“12

10 Al-Maida, 1.11 Mutteeđfekun alejhi: Buhari, Sahih, Bab kavlu el-Nebiji jesiru vela tu’asiru, str. 2269, broj, 5773, Dar ibn Kesir, Bejrut, treće izdanje, 1987 godina. Muslim, Sahih, Kitabu ešribe, bab, 7, broj. 2001. Bejrut, Dar ibn Hazm, 2002 god.12 Malik bin Enes, Muveta, Babu kadai el-mirfek, broj. 1429. 2/745. Daru ihjai

DR. ENVER GICIĆ


Ovaj hadis je holostičko koncizno načelo, i on je osnova prohibi-cijama svih vrsta šteta. Islamski učenjaci su interpretirali ovaj hadis na sljedeći način: „Ostavite svaku štetu i svako uzvraćanje štetom.“

„Muslimani se drže svojih uvjeta.“13

Egzoterično značenje Poslanikovih, s.a.v.s., riječi je: obligacija implementiranja svih uvjeta koje invalvira ugovor, a oko kojih su se saglasile ugovaračke strane. Iz ovog pravila se ekscipraju uvjeti koji dozvoljavaju haram i zabranjuju halal.

Druga vrsta: Načela koje nisu derivirana iz zakonodavnog tek-sta, i ona se također dijele na dve vrste:

1) Pravna načela čiji je izvor kosenzus zasnovan na Kur’anu i sunnetu, kao npr:

Nema pravnog rezonovanja (idžtihada) u slučaju postojanje oba-vezujućeg teksta (tj. ajeta ili hadisa).

Ovo pravilo nam kazuje da nema pravnog rezonovanja, rasu-đivanja po nekom pitanju kod postojanja obavezujućeg teksta, tj. kur’anskog ili hadiskog tesksta ili konsenzusa jer se potreba za prav-nom rasuđivanjem javlja kada nema kur’anskog ili hadiskog teksta. U slučaju postojanja obavezujućeg teksta, pravno rasuđivanje i re-zonovanje će se kao sredstvo za razumio obavezujući tekst na naj-bolji mogući način.

Evo još jednog primjera:

الإجتهاد لا ينقض بمثله

Pravno rezonovanje (idžtihad) se ne može anulirati istim.

turasi el- ‘arabi, Egipat, nema godinu izdanja.13 Tirmizi, Sunen, Babu sulh, broj. 3594, 3/634, Daru el-fikr, Bejrut., nema godinu izdanja.



Drugo pravno pravilo koje je istog smisla kao i predhodno glasi:

الإجتهاد لا ينقض بالاجتهاد

Pravno rezonovanje (idžtihad) se ne anulira pravnim rezonova-njem (idžtihadom).

I ova se podvrsta dijeli na dijve vrste, i to:

a) Pravna načela verificirana od strane šerijatskih jurista i mudž-tehida, koja su derivirali iz univerzalnih normi fundamentirajući ih na kur’anskim i hadiskim tekstovima kao i u kosenzusu i inteligibil-nim argumentima, npr.

الأمور بمقاصدها

Stvari se vrednuju prema namjerama.

Spomenuto pravno načelo šerijatski juristi su derivirali iz hadisa koji glasi:

إنما الأعمال بالنيات

Djela se vrednuju prema nijetu.

Slično prdhodnom slučaju je i pravilo:

اليقين لا يزال بالشك

Ubjeđenje se ne prekida sumnjum.

Kao argumnet za spomenuto pravno načelo šerijatski jursiti su naveli hadis Resulullaha, s.a.v.s., kojeg prenosi Ebu Seid el-Hudri, r�a�

قال رسول الله صلى الله عليه وسلم إذا شك أحدكم في: قالtعن أبي سعيد الخدري صلاته فلم يدر كم صلى ثلاثا أم أربعا فليطرح الشك وليبن على ما استيقن

Ebu Seid el-Hudri kaže da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: „Ako neko od vas posumnja u svoj namaz, i ne bude znao da li je klanjao tri ili četiri, neka odbaci sumnju i naka nastavi na onome na šta je

DR. ENVER GICIĆ


siguran.“14

العادة محكمة

Običaj je arbitaran.

Spomenuto pravno načelo involvira i verificira običaj i čini ga tri-bunalnim u slučajevima kada nema obavezujućeg teksta iz Kur’ana, sunneta kao ni kosenzusa po nekom pitanju i novonastalom slučaju. Kao precedent za ovo pravno načelo islamski meritorni učenjaci su spomenuli kur’anske riječi gdje Svevišnji Allah, dž.š., kaže:

Ti sa svakim – lijepo! i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!15

Kao i govor Allaha, dž.š:

S njima lijepo živite!16

Pored spomenutih kur’anskih ajeta islamski meritorni učenjaci su spomenuli i hadis Resulullaha, s.a.v.s., u kojem dozvoljava Hindi, suprugi Ebu Sufjana, da može uzimati iz imetka njenog muža koliko joj je dovoljno za izdržavanje nje i njenog djeteta, jer se požalila Re-sulullahu, s.a.v.s., da je Ebu Sufjan škrt, pa joj je Resulullah, s.a.v.s., rekao:

خذي ما يكفيك وولدك بالمعروف

„Uzmi koliko je potrebo tebi i djetetu, po običaju.“17

b) Pravna načela elaborirana i verificirana od strane šerijatskih jurista a rješavaju razne pravne slučajeve koji se fundamentiraju i 14 Muslim, Sahih, Kitab el-mesadžid ve mevadi’u el-sala, Bab el-sehvi fi el-salati ve sudžudu lehu, br. 571. str. 525, Bejrut, Dar ibn Hazm, 2002. god.15 Al-Araf, 199.16 Al-Nisa, 19.17 Muslim, Sahih, kitabu el-akdije, Bab kadijetu Hind, br. 1714, str.1319, Bejrut, Dar ibn Hazm, 2002. god.



argumentiraju na analogiji (kijasu).

إنما يثبت الحكم بثبوت السبب

Propis se fiksira fiksiranjem uzroka.

Eksplinirajući spomenuto pravno načelo, islamski meritornu učenjaci su naveli sljedeći primjer. Fiksiranje obligacije namaza je u korelaciji sa pomjeranjem sunca na nebu, tako da je prelazak sunca polovicu neba uzrok fiksiranja obligacije namaza. A kada se ne bi fiksirao prelazak sunca polovicom neba, ne bi se fiksirala obligacija. Meritorni islamski učenjaci su fundamentirlali i argumentirali ovo mišljenje na kur’nskim riječima: „Obavljaj propise molitve kad Sunce s polovine neba krene18.

ŠERIJATSKO-PRAVNI TRETMAN ARGUMENTIRANJA ŠERIJATSKIH PROPISA PRAVNIM NAČELIMA

Ovo pitanje je od esencijalne važnosti, jer se tiče izvora propisa i njihovih argumenata. Da li se pravna načela mogu smatrati validnim šerijatskim argumenatom za deriviranje propisa iz njih, i da li je mo-guće nešto bazirati na pravna načela u koliko ne postoji zakonodav-ni, obavezujući kur’anski ili hadiski teksta, kao ni idžma’a i kijasa?

Drugim riječima, da li se pravna načela smatraju validnim šeri-jatskim dokazom i da li se može derivirati šerijatski propis iz njih?

U medželetu ‘l-’adlije, prvom pisanom šerijatkom zakonu kaže se: „Šerijatski sudija, u slučaju da ne nađe jasne dokaze, neće suditi na osnovu i jednog od ovih pravnih načela.“19

18 Al-Isra’, 78.19 Medželetu al-ahkami al-adlije, Komentar Ali Hajdar, Osmansko izdanje, Daru Seadat, Istanbul, 1303, hidžretske, str. 10.

DR. ENVER GICIĆ


Istaknuti islamski učenjak i erudit hanefijske provenijencije Ibn Nudžejm kaže: „Nije dozvoljeno izdavati fetvu na osnovu onog što iziskuje pravilo, jer ono nije holistično, već majoritetivno, također još uvek nije potvrđeno da li je ono govor imama (osnivača mezhe-ba) ili ga je derivirao neko od njegovih učenika iz njegova govora.“20

Na osnovu gore spomenutog, možemo zaključiti da se šerijatski propisi ne mugu derivirati iz pravnih načela.

Međutim, sve ovo što smo ranije spomenuli kao ilustrativne pri-mjere islamskih učenjaka za zabranu deriviranja šerijtski normi iz pravnih načela ne može se uzeti i shvatiti apsolutnim, jer se pravna načela distngviraju.

Prvo: shodno izvoru i precedentu,

Drugo: postojanost validna dokaza za slučaj koji se istražuje.

Kao što je ranije ilustrirano, vidjeli smo da pravna načela mo-žemo podijeliti na ona koja su dervirana iz kur’anskih ajeta, hadisa Resulullaha, s.a.v.s., ili je njihov precedent validan šerijatski dokaz koji je prihvatljiv od strane svih meritornih islamskih učenjaka.

Eksplikacija predhodne ilustracije:

Ako je pravno načelo derivirno iz kur’anskog ajeta, on je po mišljenju svih meritornih islamskih učenjaka šerijatski dokaz prije nego je postalo pravno načelo. Ovdje je neizbježno sljedeće pitanje: da li je kur’anski ajet koji je evoluiran u pravno načelo izgubio vri-jednost validnog šerijatsko argumenta i prestao biti validan šerijat-ski dokaz na kojem se mogu bazirati, temeljeti, fundamentirati i iz njih derivirati šerijatske norme?

Ilustracija eksplanirajućih primjera:

20 Hamevi, Gamzu Ujuni el-Besair šerhu al-Ešbahi ve al-Nezair, Bejrut, Daru Kutubi ‘ilmije, 1290 h. 1/37.



Svevišnji Allah, dž.š., u Kur’anu Časnome kaže:

A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.21

Ovaj časni ajet je apodiktičan šerijatski dokaz koji ističe šeri-jatsko-pravnu validnost trgovine i prohibiciju kamate, zelenaštva. Međutim, treba napomenuti da isti ovaj kur’anski ajet koji je apo-diktični šerijatski dokaz može biti koncizno pravno načelo koje in-volvira sve vrste trgovina i mnogobrojna, holistička pravna pitanja koja tangiraju pitanje kamate, kao i ekscepciju nekih zabranjenih vrsta trgovine.

U kontekstu gore navedenog su i hadisi Resulullaha, s.a.v.s., o kojih ćemo neke spomenuti.

لا ضرر ولا ضرار

“Zabranjeno je činiti štetu i uzvraćati štetom.»22

”البينة على المدعي و اليمين على المدعى عليه“

„Dokaz je na tužioca, a zakletva na tuženog.“23

Ovi hadisi Resulullaha, s.a.v.s., prije nego su evoluirali u pravana načela, bili su validni šerijatski dokazi iz kojih su derivirane pravne norme i na osnovu kojih su meritorni pravni autoriteti izdavali de-cizije i na isnovu kojih su svojim rezonovanjem iznalazili adekvatna pravna rješenja za novo tretirene pravne slučajeve. Da li se može reći da isti ti hadisi koji su korišćeni kao validni šerijatski dokazi nakon što su evoluirali u koncizna pravna načela izgubili moć argumenta

21 Al-Baqara, 275.22 Malik bin Enes, Muveta, Babu kadai el-mirfek, broj. 1429. 2/745. Daru ihjai turasi el- ‘arabi, Egipat, nema godinu izdanja. 23 Tirmizi, Džami’, Babu ma džae fi ene el-bejinetu ‘ala el-mudei vel jeminu ‘ala mudea’ alejhi, brj. 1341. 3/625, Daru ihjai turasi el-’arabi, Bejrut, nema godinu izdanja.

DR. ENVER GICIĆ


zato što ih sada nazivamo pravnim načelima a ne hadisima, iako su njihov koncep, sadržaj, značenje i imaplakacija ostali isti, nepromi-jenjeni?

Drugo pitanje koje je neminovno u ovom slučaju je: Ako jedan šerijatski jurist, decizor, muftija ne bude imao drugog validanog šerijatskog dokaza po nekom novo tretiranom problemu, ali ima na raspolaganju pravno načelo koje involvira dotični problem, da li može na tom pravnom načelu fundamentirati taj novo tretirani slučaj, problem?

Indukativnom metodom djela hanefijske pravne škole dolazimo do zaključka da su hanefijski pravnici usulijska načela derivirali iz pravnih rješenja koja su prenijeta od njihovih ranijih učenjaka.

Isti slučaj je sa lingvistima koji su derivirali načela arapskog je-zika na osnovu pravilnog govora Arapa prije njihovog kontakta sa strancima, i to su načela na kojima se baziraju lingvisti prilikom de-riviranja jezičkih pravila.

Nakon podrobne opservacije svih dokaza, možemo konstatirati da se pravna načela mogu koristiti kao validan šerijatski dokaz iz kojeg se mogu derivirati pravna rješenja za novo tretirane slučaje-ve, ukoliko šerijatski pravnik ne raspolaže drugim šerijatskim do-kazom.24

24 ‘Ali el-Nedvi, El- Kava’idu fikhije, Daru Kalem Damask, prvo izdanje 1407. hidžretske, str. 331.



KOMPILACIJA I KODIFIKACIJA PRAVNIH NAČELA I NAJPOZNATIJA DJELA.

Kodifikacijom pravnih načela zasigurno su se prvi počeli baviti učenjaci hanefijske pravne škole, a razlog toga možemo navesti di-lataciju (et-tevesu’) u svim granama, tako da su veliki broj usulijskih načela derivirali iz derivacija, sporadičnosti. Kao primjer možemo spomenuti Muhameda b. Hasana eš-Šejbanija, r. a., da se potpuno upušta u problem, a onda zalazi duboko u njegove detalje tako da čovjek postaje nemoćan da ih razumije iil univerzalizuje.

Možda možemo uzeti kao najstariji podatak o kompilaciji i ko-difikaciji pravnih načela u hanefijskom mezhebu ono što si prenosi u djelima imama El-’Ala el-Šafi’ija (761, h.), imama Sujutija (911, h.) i ibn Nudžejma (970, h.), da je imam Ebu Tahir al-Debas, koji je bio hanefijske provenijencije, a žiio u četvrtom stoljeću po Hidžri, kompilirao i kodificirao pravna načela hanefijske pravne škole u se-damnaest generalnih pravnih načela. Bio je slijep pa bi ponavljao ova načela u džamiji nakon što bi se klanjači razišli. Također, kažu da se sa njim sreo Ebu S’ad al-Herevi. koji je bio šafijskog mezheba i od njega preneo nekoliko pravnih načela, među kojima su i neka poznata:

Šteta se otklanja – الضرر يزال

Stvari se vrednuju prema namjerama – الأمور بمقاصدها

Teškoća iziskuje olakšicu – المشقة تجلب التيسير

Običaj je arbitaran – العادة محكمة

Ubjeđenje se ne prekida sumnjum – اليقين لا يزال بالشك

Pravna načela koja je kompilirao Ebu Tahir nemoguće je iden-tificirati, osim malog broja, ali je moguće da je imam Kerhi, koji je

DR. ENVER GICIĆ


bio njegov suvremenik, prenio neka od njih i pripojio ih svome po-znatom djelu koje se sastoji iz trideset i devet univerzalnih pravnih načela. Možda bi se moglo reći da je ovo prvo djelo koje je kompili-rano i kodificirano u ovoj znanosti.

Drugo djelo iz oblasti pravnih načela, po mišljenju većine islam-skih učenjaka, svakako je djelo imama Ebu Zejda el-Debusija (430, h.), koje je prenio od imama Kerhija. Možemo konstatirati da je četvrto stoljeće druga etapa razvoja i kompilacje pravnih načela, jer je prvo djelo nađeno iz ove naučne oblasti, a koje predstavlja začetak ove znanosti, datira iz tog perioda.

U šestom stoljeću na polju ove naučne discipline istakao se ‘Ala-uddin Muhamed b. Ahmed el-Semerkandi (540, h.), napisao djelo Idahu el-Kava’id. U sedmom stoljeću ova znanost se razivija galo-prajućim koracima, ali ne dostiže svoju zrelost i vrhunac. Najista-knutiji islamski učenjaci u ovom stoljeću su Sehleki i Ibn Abdusse-lama.

Osmo stoljeće po Hidži se smatra zlatnim dobom kompilacije i kodofikacije pravnih načela. Islamki učenjaci šafijske provenijencije su se najviše istakli u ovom stoljeću na polju ove znansvene discipli-ne. Najvažnija i najpoznatija djela koja su izdata u ovom stoljeću su:

1- El-Ešbahu ve-n-nezairu – Ibn el-Vekil el-Šafi’i (716, h.)

2- Kitabu el-Kava’id – El-Mekari el-Maliki (758, h.)

3- El-Medžmu’ el-muzheb fi kava’idi el-mezheb – El-Alai el-Šafi’i (761, h.)

4- El-Ešbahu ve-n-nezairu – Tadžuddin el-Supbki (771, h.)

5- El-Ešbahu ve-n-nezairu – Dželaluddun el-Isnevi (772, h.)

6- El-Mensuru fi ‘l-Kava’id – Bedriddin el-Zerkeši (794, h.)



7- El-Kava’du fi ‘l-fikhi – Ibn Redžeb el-Hanbeli (795, h.)

Činjenično stanje je da je ova znanost doživjela progres svoje kompilacije u desetom stoljeću po Hidžri kada se pojavio imam El-Sujuti (910, h.), koji je apstrahovao i izvršio ekstradiciju najznača-njijih pravnih načela, koja su rasprostranjena kod El-Subkija i El-Zerkešija, i kompilirao ih u jedno djelo koje je nazvao: El-Ešbahu ve-n-nezairu�

NAJRASPROSTRANJENIJA I NAJPRIHVATLJIVIJA PRAVNA NAČELA KOD ŠERIJATSKIH PRAVNIKA

I ŠERIJATSKIH PRAVNIH TEORETIČARA

Prvo generalno pravno pravilo

الأمور بمقاصدها

Stvari se vrednuju prema namjerama

Šerijatsko-pravna utemljenost ovog načela.

Islamski meritorni učenjaci su ovo pravno načelo utemeljili na sljedećim hadisima Resulullaha, s.a.v.s., koji tretiraju namjeru prav-nih inaksanata prilikom implementacije određenog djela.

إنما الأعمال بالنيات

Djela se vrednuju prema namjerama

Hadis: „Djela se vrednuju prema namjerama.“ je sahih-mešhur, prenose ga šestorica od Omera bin Hataba, r.a. Spomenuti hadis su islamski učenjaci učinili fundamentom ovog pravnog načela.

Hadis kojeg bilježi imam Bejheki od Enesa, r.a:

DR. ENVER GICIĆ


لا عمل من لا نية له

„Nema djela onaj koji nema nijeta.“

Hadis Ebi Vekasa, r.a:

ولست تنفق نفقة تبتغي بها وجه الله إلا أجرت بها حتى اللقمة تجعلها في في امرأتك

„I nepodijeliš sadaku želeći njome zadovoljstvo Allaha a da ne budeš za nju nagrađen, pa čak i ono što staviš u usta svoje supruge (nahraniš svoju suprugu).“25

ولكن جهاد ونية

Ali džihad i nijet.26

Primjeri za ovo generalno pravno pravilo:

1) Ako neko ubije nekoga bez validne šerijatske dozvole, pa ako ubistvo bude s predomišljajem ima svoj propis, a ako bude bez pre-domišljaja ima svoj propis.

2) Ako bi neko uzeo nađenu robu s namjerom da je zadrži za sebe, smatrat će se nasilnim prisvajanjem, ako propadne kod njega, mora je nadoknaditi. Međutim, ako bi je uzeo sa namjerom čuvanja i razglašavanja da je kod njega i vraćanja njenom vlasniku. kada sa pojavi smatrat će se pouzdanim, i neće je nadoknaditi ako propadne kod njega, osim njegovim uzrokom i neadekvatnim čuvanjem.

25 Muslim, Sahih, Kitabu el-vasije, bab el-vasijetu bi el-sulus, br.1628, str. 1241, Bejrut, Dar ibn Hazm, 2002. god.26 Muslim, Sahih, Kitabu el-džihad, Bab tahrimu meke ve sajdiha ve hilaha ve šedžeriha ve laktatiha ila li munšidi ‘ala devam, br.1353, str. 1024, Bejrut, Dar ibn Hazm, 2002. god.



Načela koja involvira generalno pravilo Stvari se vrednuju prema namjerama

العبرة في العقود بالمقاصد و المعاني لا بالألفاظ و المباني (1

Namjera i smisao su mjerodavni u ugovorima a ne izrazi i forme.

هل الأيمان مبنية على الألفاظ أو على الأغراض (2

Da li se zakletva temelji na nijetu ili na cilju.

هل الأيمان مبنية على العرف (3

Da li se nijet temelji na običaju.

هل اليمين على نية الحالف أو على نية المستحلف (4

Da li se zakletva temelji na nijetu onog koji se kune ili onog koji traži zakletvu.

Izuzeci ovog generalnog pravnog načela:

من استعجل الشيء قبل أوانه عوقب بحرمانه (1

Ko preduhitri nešto prije njegovog vremena, biva kažnjen njego-vom zabranom.

- Ako ubije nasljednik onog kog treba da naslijedi da bi ubrzao nasljedstvo bit će spriječen od nasljedstva.

- Ako bi čovjek koji je bolestan od bolesti od koje se obično umire otpustio svoju suprugu da bi izbjegao njeno naslijeđe, pa umre dok je ona u idetu, ona bi bila među nasljednicima.

Drugo generalno pravilo:

اليقين لا يزال بالشك

Ubjeđenje se ne potiskuje sumnjom

DR. ENVER GICIĆ


Šerijatsko-pravna utemljenost ovog načela:

Islamski meritorni učenjaci ovo pravno načelo su utemeljili na Kur’anu, hadisu i racionalnim argumentima.

1) Uzvišeni Allah, dž.š., kaže:

Većina njih slijedi samo pretpostavke; ali pretpostavke nisu nimalo od koristi Istini.27

2) Hadisi Resulullaha, s.a.v.s., na kojima su islamski učenjaci ute-meljili ovo univerzalno pravno načelo:.

قال رسول الله صلى الله عليه وسلم إذا وجد أحدكم في بطنه شيئا:عن أبي هريرة قال فأشكل عليه أخرج منه شيء أم لا فلا يخرجن من المسجد حتى يسمع صوتا أو يجد ريحا

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: „Ako neko od vas osjeti nešto u svom stomaku, pa nije siguran da li je iz njega izišlo nešto ili nije, neka ne izlazi iz džamije dok ne čuje glas ili ne osjeti miris.“28

قال رسول الله صلى الله عليه وسلم إذا شك أحدكم في: قالt عن أبي سعيد الخدري صلاته فلم يدر كم صلى ثلاثا أم أربعا فليطرح الشك وليبن على ما استيقن

Ebu Seid el-Hudri, r.a., kaže da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: „Ako neko od vas posumnja u svoj namaz, i ne bude znao da li je klanjao tri ili četiri rekata, neka odbaci sumnju i naka nastavi na onome na-šta je siguran.“29

عن عبد الرحمن بن عوف قال سمعت النبي صلى الله عليه وسلم يقول إذا سها أحدكم في صلاته فلم يدر واحدة صلى أو ثنتين فليبن على واحدة فإن لم يدر ثنتين صلى أو ثلاثا فليبن

27 Junus – 36.28 Muslim, Sahih, Kitabu el-Hajd, bab el-delilu ‘ala ene men tejekane el-taharetu sume šekefi el-hades felehu en jusali bitaharetihi tilk, br. 361, str. 404. Bejrut, Dar ibn Hazm, 2002. god.29 Muslim, Sahih, Kitab el-mesadžid ve mevadi’u el-sala, bab el-sehvi fi el-salati ve sudžudu lehu, br. 571. str. 525, Bejrut, Dar ibn Hazm, 2002 god.



على ثنتين فإن لم يدر ثلاثا صلى أو أربعا فليبن على ثلاث وليسجد سجدتين قبل أن يسلم

Abdurrahman bin Auf, r.a., kaže da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: „Ako neko od vas zaboravi u svom namazu da li je klanjao jedan ili dva rekata, neka nastavi na jednom. A ako ne bude siguran da li je dva ili tri, naka nastavi sa dva. Ili ako ne bude siguran da li je klanjao tri ili četiri, neka nastavi sa tri, a zatim neka učini dvije sedžde prije selama.“30

3) Racionalni dokaz:

Svi islamski učenjaci su mišljenja da je ubjeđenje jače od sumnje, i ono iziskuje izričitu pravnu normu koja se ne može anulirati sum-njom.

ILUSTRATIVNI PRIMJERI UNIVERZALNOG PRAVNOG PRAVILA UBJEĐENJE SE NE POTISKUJE SUMNJOM

1) Onaj koji je ubijeđen da ima abdest, pa posumnja da ga je po-kvario, neće obnavljati abdest, ovo je mišljenje Ebu Hunife, Šafije i Ahmeda.

2) Ako se ustanovi da je neka osoba dužna, a onda posumnjamo da je vratila dug, ostaje dužnik jer je dug ustanovljen.

3) Ako dođe do šerijatski ispravno sklopljenog braka, a zatim dođe do sumnje u razbod braka, brak ostaje pravosnažan.

30 Tirmizi, Džami’, Kitabu el-sala, babu ma džae fi el-redžuli jusali fe ješuk fi el-zijadeti ve el-nuksan, br. 398, 2/224, Bejrut, Daru ihjai turasi el-’arabi, nema godinu izdanja.

DR. ENVER GICIĆ


Načela koja involvira univerzalno pravno načelo Ubjeđenje se ne prekida sumnjum

الأصل بقاء ما كان على ما كان (1

Osnova je ostajanje nečeg onako kakvo je

الأصل براءة الذمة (2

Osnova je nevinost ličnosti

ما ثبت بيقين لا يرتفع إلا بيقين (3

Ono što se fiksira sa ubjeđenjem ne može se promijeniti osim ubje-đenjem

هل الأصل في الأشياء الإباحة أو التحريم (4

Da li je osnova u stvarima permisija ili prohibicija

الأصل في الأبضاع التحريم (5

Osnova u polnim urganima je prohibicija

Treće generalno pravno pravilo

المشقة تجلب التيسير

Poteškoća iziskuje olakšicu

Šerijatsko-pravna utemljenost ovog načela

Islamski meritorni učenjaci ovo pravno načelo su utemeljili na Kur’anu, hadisu i konsenzusu.

1) Svevišnji Allah, dž.š., kaže:



„Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate.31

Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo pod-nijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gos-podar naš, pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!32

Allah ne želi da vam pričini poteškoće.33

I u vjeri vam nije ništa teško propisao.34

2) Hadisi Resulullaha, s.a.v.s., na kojima su islamski učenjaci utemeljivli ovo univerzalno pravno načelo.

عليه ما استكرهوا إن الله تعلى وضع عن أمتي الخطأ والنسيان وr قال رسول الله

Resulullah, s.a.v.s., je rekao: „Zaista je Allah, dž.š., oprostio mom ummetu greške i zaborav i ono na šta budu primorani.“35

عن عائشة زوج النبي صلى الله عليه وسلم أنها قالت ما خير رسول عن عروة بن الزبير الله صلى الله عليه وسلم أمرين إلا أخذ أيسرهما

‘Urve b. Zubej, r.a., pripovijeda od Aiše, r.a., supruge Resululla-ha s,a.v.s., da je rekla: „Kada bi god Resulullah, s.a.v.s., birao između dvije stvari, izabrao bi onu lakšu.»36

3) Kosenzus.

31 Al-Baqara, 185.32 Al-Baqara , 286.33 Al-Maida, 6.34 Al-Hadž, 78.35 Hakim, Muistedrek, Kitabu Talak, br. 2801, 2/197, Daru kutubi el - ‘Ilmije, Bejrut, prvo izdanje 1990. god.36 Muslim, Sahih, Kitabu el-Fadail, bab muba’adetuhu, s.a.v.s., lilasam ve ihtijaruhu li el-mubah esheluhu veintikamuhu lillahi ‘inde intihaki hurumatih, br. 2327, str. 1711, Bejrut, Dar ibn Hazm, 2002. god.

DR. ENVER GICIĆ


Svi islamski učenjaci su stajališta da u šerijatu niko nije zadužen prko svojih mogućnosti.

Validni razlozi koji iziskuju olakšicu u vjeri

1) Putovanje - السفر: Olakšica skraćivanja namaza, odgađanja posta, potiranja po mestvama više od jednog dana i noći.

2) Bolest - المرض: tejemum kod postojanja bojazni pogoršanja bo-lesti ili da rana neće zaracti.

3) Prinuda - الإكراه: Dozvola izgovora riječi kufra kada prijeti opa-snost od smrti, s tim da srce bude smireno i ispunjeno imanom.

4) Zaborav - النسيان : Onaj koji pojede ili popije nešto iz zabora-va u toku posta neće se iftariti.

5) Neznanje - الجهل: Neznanje onoga koji živi u nevjerničkoj dr-žavi da je alkohol prohibitivan.

6) Poteškoća - العسر: Kao klanjanje namaza sa nečistoćom/mafu’anhu.

NAČELA KOJA INVOLVIRA UNIVERZALNO PRAVNO NAČELO POTEŠKOĆA IZISKUJE OLAKŠICU

الضرورات تبيح محظورات(1

Nužda dozvoljava prohibicije

الضرورة تقدر بقدرها(2

Nužda se ograničava prema potrebi

ما جاز بعزر بطل بزواله(3

Ono što je dozvoljeno zbog nekog povoda prestaje njegovim nestan-kom.



الحاجة تنزل منزلة الضرورة عامة كانت أو خاصة(4

Potraba silazi na stepen nužde svejedno da li je opća ili individu-alna.

الإضطرار لا يبطل حق الغير (5

Nužda ne skrnavi tuđe pravo.

Četvrto generalno pravno pravilo:

لا ضرر ولا ضرار- أو ضرر يزال

Zabranjeno je činiti štetu i uzvraćati štetom, ili: Šteta se otklanja

Šerijatsko-pravna utemljenost načela Zabranjeno je činiti štetu i uzvraćati štetom.

Islamski meritorni učenjaci su ovo pravno načelo utemeljili na Kur’anu i hadisima Resulullaha, s.v.v.s..

Uzvišeni Allah, dž.š., kaže:

Pošto se izvrši, ne oštećujući nikoga, oporuka koja je ostavljana ili podmiri dug; to je Allahova zapovijed! – A Allah sva zna i blag je.37

Majka ne smije da trpi štetu zbog djeteta svoga, a ni otac zbog svoga djeteta.38

لا ضرر ولا ضرار

Zabranjeno je činiti štetu i uzvraćati štetom.39

Ilustrativni primjeri pravnog načela Zabranjeno je činiti štetu i uzvraćati štetom:37 Al-Nisa’, 12.38 Al-Beqara, 233.39 Ovaj hadis prenose imam Malik, Hakim, Bejheki, Derukutni, ibn Madže. Islamski

učenjaci su ga ocijenili kao mursel, koji dostiže stepen hasena�

DR. ENVER GICIĆ


1- Kada bi čovjek unajmio zemlju a zatim je posijao, ali prije nego požanje usjev istekne ugovor, ugovor se neće prekidati sve dok on ne požanje usjev. Međutim, treba napomenuti da je osoba koja je unajmila zemlju dužna dodatno platiti za produženje vremena ugo-vora.

2- Ako neko kupi nešto što je sklono brzom kvarenju, kao voće, a ne plati niti uzme robu, a zatim nestane dozvoljeno, vlasniku je da poništi ugovor i proda robu prije njenog kvarenja.

NAČELA KOJA INVOLVIRA UNIVERZALNO PRAVNO NAČELO ZABRANJENO JE ČINITI

ŠTETU I UZVRAĆATI ŠTETOM:

الضرر يدفع بقدر إمكان(1

Šteta se otklanja koliko je moguće.

الضرر لا يزال بمثله (2

Šteta se ne otklanja istom štetom.

الضرر الأشد يزال بالضرر الأخف(3

Veća šteta se otklanja manjom.

يتحمل الضرر الخاص لدفع الضرر عام(4

Individualna šteta se podnosi za otklananje univerzalne štete.

درء المفاسد أولى من جلب المصالح(5

Otklananje štete se preferira nad pridobijanjem koristi.



Peto generalno pravno pravilo

العادة محكمة

Običaj je arbitaran

Šerijatsko-pravna utemljenost načela Običaj je arbitaran.

Islamski meritorni učenjaci su ovo pravno načelo utemeljili na Kur’anu i hadisima Resulullaha, s.v.v.s:

Uzvišeni Allah, dž.š., kaže:

Ti sa svakim – lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!40

Neka oni velikodušno postupe, a neka im on dobročinstvom uz-vrati.41

One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu.42

Kao obaveza za one koji se Allah boje, da pravedno učini oporuku roditeljima i bližnjima.43

Hadis Resulullaha, s.a.v.s., na kojima je utemeljeno ovo univer-zalno pravno načelu.

ما رآه المسلمون حسنا فهو عند الله حسن

„Ono što vide muslimani dobrim ono je i kod Allaha dobro.“44

ولدك بالمعروف : خذي ما يكفيك وt لهند زوجة سفيان rقال رسول الله

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao Hindi, ženi Sufjanovoj: „Uzmi 40 Al-’Araf, 199.41 Al-Beqara, 178.42 Al-Beqara, 228.43 Al-Beqara, 180.44 Hakim, Mustedrek, br. 4465, 3/83, Daru kutubi el-’Ilmije, Bejrut, prvo izdanje 1990 god.

DR. ENVER GICIĆ


koliko je dovoljno tebi i djetetu, po obočaju.“45

للمملوك طعامه و كسوته بالمعروف

„Štićeniku (robu) pripada hrana i odjeća, po običaju.“46

Ilustrativni primjeri univerzalnog pravnog načela Običaj je arbi-taran:

1) Običaj nekih mjesta da podijele mehr na mukadem i muehar.

2) Ako bi čovjek rekao drugu kupi mi auto za tri hiljade, i ne pre-cizira mu valutu, kupit će mu za evre jer je to opće poznata valuta, i ne može mu kupiti za dolare ili neku drugu valutu.

NAČELA KOJA INVOLVIRA UNIVERZALNO PRAVNO NAČELO OBIČAJ JE ARBITARAN:

المعروف عرفا كالمشروط شرطا (1

Ono što je uobičajeno isto je kao ono što je uvjetovano.

التعيين بالعرف كالتعيين بالنص (2

Sve što je običaj potvrđeno je isto kao ono što je potvrđeno tekstom.

المعروف بين التجار كالشروط بينهم (3

Običanja praksa trgovaca je jedna vrsta uvjeta među njima.

استعمال الناس حجة يجب العمل بها (4

45 Muslim, Sahih, Kitabu el-akdije, bab kadijetu Hind, br. 1714, str.1319, Bejrut, Dar ibn Hazm, 2002. god. 46 Muslim, Sahih, Kitab el-Iman, bab it’amu memluk mima jekul ve ilbasuhu mima jelbes vala jukelifuhu mima jaglibuhu, br. 1662 str. 1270. Bejrut, Dar ibn Hazm, 2002. god.



Ono što koriste ljudi kao dokaz treba raditi po njemu.

لا ينكر تغير الأحكام بتغير الأزمان(5

Ne poriče se mijenjanje propisa protokom vremena.

Šesto generalno pravilo

إعمال الكلام أولى من إهمال

Upotreba govora je bolja od njegovog izbacivanja

Ilustrativni primjeri unverzalnog pravniog načela Upotreba go-vora je bolja od njegovog zbacivanja:

1) Ako se neko zakune da neće jesti palmu pa bude jeo datule ili neki proizvod od njenih plodova prekršio je svoju kletvu jer se palma ne jede, tako da se ovde vraća na jezičko značenje.

2) Također, ko se zakune da neće jesti iz određenog lonca, odno-si se na hranu koja je kuhana u njemu.

Ali ako nije moguće upotrijebiti govor u njegovom pravom smi-slu, upotrebit će se u alegorisko-metaforičnom smislu (prenosnom smislu).

Načela koja involvira univerzalno pravno načelo Uvažavanje go-vora je bolje od njegovog zanemarivanja:

الأصل في الكلام الحقيقة (1

Osnova u govoru je realnost, objektivnost.

إذا تعذرت الحقيقة يصار إلى المجاز(2

U slučaju da primjena relativne objektivnosti postane nemoguća, pribjegava se alegorisko-metaforičnom smislu (prenosnom značenju).

إذا تعذر إعمال الكلام يهمل(3

DR. ENVER GICIĆ


Ako postane upotreba govora nemoguća, zbacuje se.

ذكر بعض ما لا يتجزأ كذكر كله(4

Spominanje djela onog što se ne dijeli kao spominanje njega u pot-punosti.

المطلق يجري على إطلاقه ما لم يقم دليل التقييد نصا أو دلالة(5

Ono što je generalno ostaje genralnim dok se ne nađe dokaz iz teksta ili svaćanja koji ga ograničava.

الوصف في الحاضر لغو و في الغائب معتبر(6

Opisivanje u prisustvu se beznačajno, dok za otsutnog je prihvat-ljivo.



ZAKLJUČAK

je: Generalni propis koji je primjenljiv na sve njegove القاعدة -1djelimičnosti, da bi se preko njega spoznali njihovi propisi,

-je: Generalno pravilo koje se primjenjuje na sve dje الضابط -2limčnosti,

3- Pravna i metodološka načela koliko se međusobno razlikuju toliko se istovremeno i prepliću,

4- Broj usulujskih načela je preciziran dok se pravna načela ne mogu ni prebrojati,

5- Izvori pravnih načela mogu biti: Kur’an, sunnet, ‘idžma, ki-jas,

6- Sva pravna načela koja su derivirana iz Kur’ana ili sunneta mogu se koristiti kao argument u dokazivanju, i ovo je mišljenje svih meritornih islamskih učenjaka. Međutim, pravna načela koja nisu derivirana iz Kur’ana i suneta među islamskim autoritetima vla-daju dvije tendencije, tj. oni koji osporavaju i oni koji dozvoljavaju dokazivanje i utemeljavanje pravnih rješenja na ovim pravnim na-čelima. Mišljenje koje preferiramo je da se ova pravna načela mogu koristiti kao argument ako drugog argumenta nema.

7- Vidjeli smo da poznatih šest generalnih pravnih načela invol-viraju još mnogo drugih pravna načela.

DR. ENVER GICIĆ


LITERATURA

Ali bin Muhamed el-Džurdžani, T’arifatu Džurdžani, Liban, Bejrut, 1978. god.

‘Ali el-Nedvi, El- Kava’idu fikhije, Daru Kalem Damask, prvo izdanje 1407. hidžretske god.

Buhari, Sahih, Dar ibn Kesir, Bejrut, treće izdanje, 1987. godina.

Ebu Davud, Sunen, Bejrut, Daru el-Fikr, nema godinu izdanja.

Hakim, Muistedrek, Daru kutubi el-’Ilmije, Bejrut, prvo izdanje 1990. god.

Hamevi, Gamzu Ujuni el-Besair šerhu al-Ešbahi ve al-Nezair, Bejrut, Daru Kutubi ‘ilmije, 1290. h.g.

Malik bin Enes, Muveta, Daru ihjai turasi el-’arabi, Egipat, nema godinu izdanja.

Komentar Ali Hajdar, Medželetu al-ahkami al-adlije, osmansko izdanje, Daru Seadat, Istanbul, 1303, hidžretske.



Muhamed Sidki Burnu, E-Vedžiz fi idahi kava’idi el-fikhi el-kulijeti, Bejrut, Muesesetu Risale, Četvrto izdanje, 1996 god.

Muslim, Sahih, Bejrut, Dar ibn Hazm, 2002. god.

M’udžemu el-Vesit, 2/ 755, Bejrut, Ihjau Trasi el-’Arabi, nema datum izdanja.

Tadžuddin el-Subki, El-Muhala ala Džemi el-Dževami’, Daru el-fikr, Bejrut, Kopija bez datuma.

Teftezani, Al-Telvih ila kešfi hakaiki el-tenkih, Bejrut, Korporacija Erkam bin Ebi Erkam, prvo izdanje 1998. god.

Tirmizi, Džami’, Bejrut, Daru ihjai turasi el-’arabi, nema godinu izdanja.

DR. ENVER GICIĆ


CONCLUSION

el-kava›id is: General regulation that is applicable to - القاعدة - 1all his partiality, to come to know him through their regulations,

,ed-dabita is general rule that applies to all partiality - الضابط - 2

3 – as much as Legal and methodological principles differ , they also do interwine,

4 - Number of usulufiqh principles is specified while the legal principles can not even be counted,

5 - Sources of legal principles could be: the Qur’an, the Sunnah, ‘ijma (Consensus), qiyas (Measurement).

6 - All legal principles derived from the Quran and Sunnah can be used as an argument to prove, and this is the opinion of the merits of Islamic scholars. However, considering the legal principles that are not derived from the Quran and Sunnah, among Islamic authorities rule two tendencies, those who deny those who allow detection and foundation legal solutions to these legal principles. Opinion we prefer is that these legal principles may be used as an argument if there’s no other argument.

7 - We have seen that famous six general principles of law involves many other legal principles.

Refik SADIKOVIĆ, Emina SADIKOVIĆ, Edita KLIMENTA

UPOTREBA METAFORE U JEZIKU ŠTAMPANIH MEDIJA


Rad na temu Upotreba metafore u jeziku štampanih medija jednim svojim dijelom predstavlja teorijski prikaz meta-fore kao stilske figure, sa posebnim osvrtom na njenu

stilsku osobenost i upotrebnu vrijednost, dok drugi dio ovog rada predstavlja prikaz upotrebe metafore u jeziku štampe na području Sandžaka između dva svjetska rata. S obzirom na to da je kao izvor korišćena štampa iz tridesetih godina kao i, u manjoj mjeri, štampa koja je izlazila u Sandžaku nakon 2000-te, ovaj rad ima i neke karak-teristike uporedne analize štampe iz ovih dvaju perioda, odnosno djelimično ima dijahronijski karakter. Ovaj rad je na granici upo-trebe jezika u savremenoj književnosti i u medijima, tako da istra-živanje ima dodirnih tačaka sa savremenom književnošću, teorijom književnosti, pragmalingvistikom, psiholingvistikom, teorijom go-vornih činova, teorijom medija, neurolingvistikom, stilistikom i hi-storijom književnog jezika.

Ključne riječi: metafora, jezika štampanih medija, lingvistika, stilistika, psiholingvistika, sandžačka međuratna štampa

DOC. DR. REFIK SADIKOVIĆ, EMINA SADIKOVIĆ, EDITA KLIMENTA


UVOD

Rad na temu Upotreba metafore u jeziku štampanih medija jed-nim svojim dijelom predstavlja teorijski prikaz metafore kao stilske figure sa posebnim osvrtom na njenu stilsku osobenost i upotrebnu vrijednost, dok drugi dio ovog rada predstavlja prikaz upotrebe me-tafore u jeziku štampe na području Sandžaka između dva svjetska rata. S obzirom da je kao izvor korištena štampa iz tridesetih godi-na kao i, u manjoj mjeri, štampa koja je izlazila u Sandžaku nakon 2000-te, ovaj rad ima i neke karakteristike uporedne analize štampe iz ovih dvaju perioda, odnosno djelimično ima dijahronijski karak-ter.

Uzorak na kojem je vršeno istraživanje čiji rezultati su prikazani u ovom radu predstavljaju novine Sandžak, i to brojevi 1 i 2 (izašlo ukupno 49 brojeva), zatim novine Raška – brojevi 1 i 2 (ukupno izašlo 6 brojeva) i novine Novi Sandžak – također brojevi 1 i 2, a izašlo je ukupno tri broja. Sve ove novine uređivao je isti tim ljudi, a nazive je list mijenjao pod pritiskom politike i tadašnjeg javnog mnjenja. Također, sve ove novine izlazile su u Prijepolju, koje je u to vrijeme bilo najutjecajniji grad u Sandžaku, administrativni, kultur-ni, politički i ekonomski centar ovog kraja. Radi pravljenja poređe-nja sa jezikom savremene štampe, analizirali smo također nekoliko brojeva lista Glas islama�

Ovaj rad je na granici upotrebe jezika u savremenoj književno-sti i u medijima, tako da istraživanje ima dodirnih tačaka sa savre-menom književnošću, teorijom književnosti, pragmalingvistikom, psiholingvistikom, teorijom govornih činova, teorijom medija, ne-urolingvistikom, stilistikom i historijom književnog jezika. Da bi-smo problematiku sagledali u pravom svjetlu, kao osnova za ovaj rad korišćena je sljedeća literatura: Teorija književnosti iz 2005. godine autora Zdenka Lešića, knjiga koja u određenoj mjeri korespondira



sa savremenim lingvističkim teorijama. Druga knjiga koja nam je u značajnoj mjeri služila pri pisanju ovog rada je djelo autorice Anti-ce Antoš Osnovi lingvističke stilistike, iz 1972. godine. Od rječnika, glavno pomagalo nam je bilo djelo Tanje Popović Rečnik književnih termina, koje je izašlo iz štampe 2007. godine. Također ovdje treba spomenuti jednu veoma zanimljivu knjigu čiji su priređivači E. V. Budaev i A. P. Čudinov iz Ekaterinburga, koja nosi naslov Savreme-na politička lingvistika (Современная политическая лингвистика). Knjiga je izašla iz štampe 2006., a mi smo došli samo do elektronske verzije preko Internet stranice http://www.classes.ru/philology/la-sswell-07.htm. Pored ovih knjiga, koje su nam poslužile kao glavna literatura, da spomenemo još Internet enciklopediju Krugosvit, za-tim Internet enciklopediju Wikipedija – izdanje na ruskom jeziku, naučni rad Džordža Lakoffa Metafore s kojima živimo, itd.

I. Savremeno shvatanje metafore

Nazivi mnogih stilskih figura vode porijeklo iz antike, tačnije u antičkoj retorici razvijena su mišljenja o većini pjesničkih figura za koje danas znamo, pa su tako i nazivi koje upotrebljavamo oni isti koje su upotrebljavali retoričari i svi koji su se bavili proučavanjem jezika još od antike. Međutim, kako tvrdi Solar, “učenje o pjesnič-kim figurama, razvijeno u staroj retorici, teško se može uskladiti sa shvaćanjima pjesničkog jezika u stilistici i s načinima na koje se analiziraju književna djela u savremenoj teoriji književnosti.“ (So-lar, 2005: 87). Savremena stilistika, i uopće teorija književnosti, jeste razvila i dopunila antička učenja o stilskim figurama, ali se ni u kom slučaju ne mogu zanemariti stavovi i iskustva antičke retorike, čak se na to iskustvo često pozivaju suvremeni teoretičari i nastoje ga razviti i nadograditi u novim pravcima.

Zanimljivo je da danas ne postoji šire prihvaćena teorija o stil-



skim figurama (Solar, 2005: 87), pa se pojedini termini upotreblja-vaju u širem, ili katkad u sasvim osobenom značenju, koje često ne odgovara tradiciji retorike. Vjerovatno najbolji primjer za to je me-tafora, čije se značenje nekad uzima tako široko da se njome žele objasniti gotovo sve promjene u značenju riječi. Takva učenja se nazivaju teorija metafore. U takvim teorijama se, čak, želi „pronaći uporište za razumijevanje književnosti u cjelini.“ (Solar, 2005: 88) Sa druge strane, imamo tumačenja kod kojih se metafora razbija na niz drugih pjesničkih figura.

Metafora, kao trop ili figura riječi, odnosno upotreba jedne riječi za označavanje druge vrste objekta (predmeta, lica, pojave, aktivno-sti ili osobine) (Krugosvet, 2010), potiče od grčke riječi mεταφορά što znači: prijenos, figurativno značenje. (wikipedia, 2010) Prenosi se sam termin i dio značenja ili osobina onoga što on označava na novooznačeno. Naprimjer, ako želimo kazati za nekoga da je hrabar i borben kao lav, mi ćemo upotrijebiti riječ lav, ali to ne podrazu-mijeva sve osobine lava. Naš junak, dakle, može biti krupan, snažan i vitalan kao lav, može biti hrabar i odvažan, ali neće imati stvarni biološki oblik lava.

„Upravo metafore uspijevaju do izražaja dovesti sadržaje svije-sti, koji bi bez njih ostali neiskazivi. Zbog toga su mnogi u metafori vidjeli osnovni instrument pjesničke imaginacije, koja vidi upravo one aspekte stvari koji nam obično izmiču pogledu.“ (Lešić, 2008: 226)



STILISTIKA I METAFORA

Stilistika definira metaforu kao prijenos riječi u novu oznaku gdje se pod utjecajem afektivnosti intuitivno uočavaju zajednička svojstva dvaju različitih značenja i vrši se zamjena njihovih oznaka, čime se postiže visoka izražajnost stilskog izraza. (Antoš, 1972: 81) Zamjene na osnovu zajedničkih crta u značenju vrše se kod više vr-sta riječi. Kod imenica imamo prijenos osobine npr. ljepote djevojka – cvijet; kod glagola stariti – vehnuti, napredovati – cvjetati; kod pri-djeva drag – zlatan, lijep – sladak. Ponekad imamo metafore gdje se jedna riječ zamjenjuje drugom vrstom riječi kao u rečenici On ima more problema, gdje je umjesto priloga mnogo/puno upotrijebljana imenica more; ili u rečenici On je na zalasku, imamo metaforu na zalasku iskazanu prijedlogom i imenicom umjesto glagolom On je ostario, ili pridjevom On je star. U ovoj metafori je kraj dana poi-stovjećen sa krajem života. Slične su i metafore u rečenicama Ona je pupoljak, ili u pjesmi Branka Radićevića „Kad mlidjah umreti“ …mog života vir je na uvoru.

Za metaforu se često kaže da je to skraćeno poređenje, ali je to mehaničko, kruto tumačenje koje ne ističe bitne osobine ove stilske figure. I pored činjenice da postoji treći član i kod metafore, kao kod poređenja, koji predstavlja zajedničko svojstvo dvaju elemena-ta, tj. metafore i onoga od čega je nastala metafora, to svojstvo je stopljeno sa značenjem metafore da se ne da odijeliti od nje. Osim toga, kod poređenja imamo postupak analize (Antoš, 1972: 82), tj. kakvo je nešto, da li je A kao B, ili je A bolje od B, ili je A dijelom kao B, ili je A u potpunosti kao B itd. Kod metafore toga nema. Ako kažemo da je neka djevojka kao srna, onda joj pripisujemo i osobine koje ima srna, gracioznost i brzinu. Dakle, pored svih osobina koje posjeduje, pridružujemo joj (sintetiziramo) i neke osobine srne.



KOJI FUNKCIONALNI STILOVI IMAJU METAFORE

S obzirom na to da predstavljaju, kako smo već rekli, jako stilsko sredstvo, metafore su u književno-umjetničkom stilu veoma česte i poželjne. (Blek, 1990: 153) U razgovornom stilu metafora je ta-kođer prisutna a njena učestalost stvar je idolekta. U jeziku medija (pogotovu onih pisanih) metafora je veoma prisutna, a služi da bi-smo dobili slikovitiji izraz. (Guid, 1999) U naučnom i administra-tivnom stilu metafore nisu poželjne pa ih treba izbjegavati, s obzi-rom da iskazi u ovim stilovima moraju biti nedvosmisleni, objek-tivni i neemocionalni. U pravnom diskursu nema metafora jer se u tim tekstovima objašnjavaju zakoni, propisi, naredbe, instrukcije, pravila, preporuke, obaveze itd., što isključuje svaki vid dvosmisle-nosti. Također se metafore ne koriste u pitanjima na koja želimo dobiti precizan, nedvosmislen odgovor.

Metafora se upotrebljava u svim oblicima praktičnog govora u kojima je prisutna ekspresivno-emocionalna komponenta i estetski aspekti, njoj su estetsko, subjektivnost i emocionalnost imanentni. Ona se održava u idiomima, nadimcima, u gnomskim izrazima, afo-rizmima. (Krugosvet, 2010: 6), naprimjer: Čovjek čovjeku je vuk; Tuđa duša je tama; Tuđa savjest – grob; Srce bez tajnovitosti je prazan papir; Oči – dijamant.

Sa pozicije jezika sredstava masovnog informiranja, većina figura se upotrebljava prije svega metaforički, tako da estetski motivirane stilske figura (kao metonimija, sinegdoha, alegorija, trop itd.) gube na svom estetskom značaju, a u prvi plan izbija namjera adresanta da utiče na primaoce poruke tako što ga ubjeđuje u nešto, ili pak tako što iznuđuje od auditorijuma odgovarajuću reakciju.



STRUKTURA METAFORE

Struktura metafore je samo na prvi pogled jednostavna, dok sva-ka iole ozbiljnija analiza pokazuje složenu strukturu metafore i slo-žene procese u kojima nastaje. U strukturi svake metafore možemo razlikovati četiri “elementa” koji su prisutni i međuzavisni. Dva ele-menta pripadaju kategoriji objekata, a druga dva predstavljaju oso-bine ovih dvaju objekata.

1. Možemo uočiti kategoriju objekata iz koje se uzima termin ili kontekst iz kojeg se uzima termin. Jedan te isti termin pod utje-cajem različitih konteksta može imati različita značenja, odnosno jedan te isti termin može tvoriti različite metafore zbog različitih osobina koje posjeduje. Naprimjer vuk je gladan (gladan kao vuk), ne mijenja ćud, krvoločan je i ne da se pokoriti (gorski vuk).

2. Objekta kao jedinka unutar određene kategorije kojem se pripisuje osobina karakteristična za neku drugu kategoriju. I onaj kome se pridružuje osobina vuka npr. mora imati osobinu koja pod-sjeća na vuka.

3. Osobina ili svojstvo kategorije od koje se pozajmljuje znak mora biti dominantna, tj. takva da se ta kategorija prepoznaje po toj osobini.

4. Kod kategorije kojoj se metaforom pridružuje određeno svoj-stvo također mora postojati određeni stepen tog svojstva koji nas tjera da gradimo metafore.

Iz ovoga slijedi da riječ koja vrši ulogu metafore ima svoje pori-jeklo, kategoriju kojoj pripada kao riječ kad ima denotativno znače-nje. Zatim, njene osobine, njena karakteristična svojstva se pripisuju pojmu druge kategorije. Kao treće, uzima se proces pri kojem nasta-ju metafore, proces u kojem dolazi do izražaja neko svojstvo koje podsjeća na nešto što je svojstvenije nekoj drugoj vrsti. Ako nema



takvog procesa, neke promjene, neke aktivnosti, nečega što izaziva pažnju, onda vjerovatno neće doći do nastanka metafore. U jeziku štampe svaki nastanak i upotreba metafore u direktnoj su vezi sa stvarnošću, zapravo metafore služe da bismo što preciznije i snažni-je izvijestili o stvarnosti i, kad su neke forme novinskih tekstova u pitanju, da bismo iznijeli svoje stavove o istoj.

LINGVOSTILISTIČKI ASPEKTI METAFORE (TEORIJA METAFORE)

Sa lingvostilističke tačke promatranja, u koju ubrajamo i grama-tičke i leksičke aspekte, metafore se mogu javiti kao:

1� Nominativne metafore – koje se sastoje u tome da se jedno de-skriptivno značenje zamjenjuje drugim terminom. Takve metafore izvor su omonimije�

– Ti, nesrećniče! (NS1: 1)1 – Ljudski materijal koji se tu nalazi odista izgleda vrlo dobro. (S1: 1) – A more je roditelj civilizacije i kulture. (S1: 1) – Samo takav sud može da spase slobode i prava pojedinaca od glodari zakona; od moljaca i od pacova što grickaju zdrave i čvrste paragrafe zakona. (NS1: 1) – „N. Sandžak“ će biti truba za sve iskrene narodne prijatelje, propovednike pravde i istine. (NS1: 1) – „N. Sandžak“ će biti borbena zastava za sve one koji hoće da pomognu ovaj naš zaostali i napušteni kraj. (NS1: 1) – Čini mi se da bih ja mogao pogoditi đe leže zec i jazavac – koji jedu zadružni kukuruz. (NS1: 2) – Seljak je hranilac i branilac države, još i više: on je državna matica. (NS1: 2)

2� Figurativne metafore – služe razvoju figurativnog značenja i 1 Kao što smo napomenuli, prmjeri su ekscerpirani iz sandžačke međuratne štampe i iz nekoliko brojeva Glasa islama� Primjeri su označeni početnim slovom naziva novina i brojem stranice.



izvor su polisemičnih značenja.

– Crni kabinet (mračan, u kome se dogovaraju loše stvari), pod staklenim zvonom, pri otvorenim vratima (javno), pod vedrim ne-bom, posljednja rupa na svirali (kliše), pravo samo na jeziku. (NS1: 1) – Pošao sam letos da vidim Sandžak, da ga otkrijem. (S1: 1) – Ži-vot države razvijao se pred narodom, pod pogledom naroda, od po-druma do tavana. (NS1: 1) – Ako je pok. Pašić govorio pred svojom partijom, na primer, tada su bila sva vrata otvorena. (NS1: 1) – Kralj Petar je u početku imao oštre kritičare sa poganim jezikom. (NS1: 1) – Selo, koje je najbliže ovoj šumi, prisvojilo je istu šumu za sebe i ne da drvceta useći bez krvi (NS1: 2). – Seljak više ne sme da vuče kola pojedinih stranaka. (NS1: 2)

3� Kognitivne metafore – nastaju kao rezultat pomjeranja u sferi predikata (prijenos značenja), i grade polisemiju (takva su dekom-ponovanja predikata voditi rat – ratovati, gajiti mržnju – mrziti, umi-rati od žeđi – biti jako žedan).

– Ne odlikuju se onom smirenošću i stidljivošću koja pada u oči� (S1: 1) – Automobili su ubili hanove i drumske mehane. (S1: 1) – Postepeno i ovo pravo je grickala vlast dokle ga nije prenela u svoje kancelarije i prema potrebi davala i oduzimala. (NS1: 1) – Samo ta-kav sud može da spase slobode i prava pojedinaca od glodari zakona; od moljaca i od pacova što grickaju zdrave i čvrste paragrafe zakona. (NS1: 1) – Ako je predviđeno, nebi trebalo čekati – da padnu mrtve glave. (NS1: 2) – Seljak se ne sme okretati ni desno ni levo, niti upi-rati pogled u koga bilo, već se mora pouzdati „u se i u svoje kljuse“. (NS1: 2) – Od strane onih koji su pozvani da dižu, prosvećuju, i rade za narod i u narodu. (S2: 1) – Zemljoradničke komore su privredne korporacje, čijim savetima, crpenim na prvom vrelu, ima da se koristi država pri preduzimanju agraarno-političkih mera. (S9, 1)

4� Generalizirajuće metafore – koje su rezultat kognitivnih meta-



fora, vremenom prerastaju u leksička značenja (sila – država). Tako-đer su uzrok nastanka logičke polisemije riječi.

– (…) proizvode koje stvara znojem i krvlju. (NS1: 2) – U ova-kvoj plemenitoj utakmici, gde se osvaja prirodno prvjenstvo, jedino stvarnim radom. (S2: 1) – Vijekove čitave, poslije velikog prosvjeti-telja i učitelja i još se nije pošlo njegovim tragom. (S2: 1) – Gnijezdo sa koga je uzlećela i u kome se ispilila inteligencija naša, ne smije ostati napušteno. (S2: 1) – Posijte i vi svoj dio blagotvornoga rada i zdra-voga sjemena, na plodne njive, koje će donijeti stostruki plod. (S2: 1) – Vođenjem jedne planske, smišljene agrarne politike. (S9, 1)

Metafora ima veoma izraženu stilsku funkciju u jeziku, o čemu svjedoči i to da ona svojom pojavom koncentrira svu našu pažnju na samu sebe, dakle pažnja se sa riječi koje su upotrijebljene u svom osnovnom značenju prebacuje na riječ koja je upotrijebljena u pre-nesenom značenju. (Blek, 1990: 157)



RAZNOVRSNOST METAFORA U ODNOSU NA MOTIV NASTANKA

Veliki broj metafora nastaje pod utjecajem nekog historijskog događaja ili ličnosti, a nerijetko su vezane za pojedine periode uop-ćeno (Zlatno doba/Perikleovo; Od Kulina bana i dobrijeh dana…). Dakle, što se tiče nastanka metafora, one mogu biti motivirane ne-kom društvenom pojavom i tada se ne ograničavaju na jedan jezik, kao npr. hladni rat – termin koji se koristi za period kada su odnosi između Istoka i Zapada bili zategnuti (i zategnutost u odnosima je metafora), a velike sile su se utrkivale u naoružanju i špijunirale jed-na drugu. Ovaj termin je opće prihvaćen i najvjerovatnije se iz jezika u jezik prenosi kalkiranjem. Ponekad jezici za jednu istu pojavu ili stvar imaju različite metafore. U našem jeziku se kaže npr. Gladan sam kao vuk, a sličnu metaforu imamo i u turskom jeziku: Kurt gibi acım, dok govorni predstavnici njemačkog jezika kažu: Ich habe ein beren Hunger (doslovno: Imam medvjeđu glad).

Kada govorimo o metafori, primjećujemo da se radi o rečenicama u kojima je jedna riječ, ili eventualno sintagma, upotrijebljena meta-forički dok su ostale riječi upotrijebljene u svom običnom značenju. Težnja da sastavimo cijelu rečenicu ili prilog od riječi metaforički upotrijebljenih dovodi do stvaranja poslovica, alegorije i zagonetki. (Blek, 1990: 156)

U ovom dijelu, pored jednog šireg spiska metafora ekscerpi-ranih iz tekstova sandžačke međuratne periodike, pokušat ćemo da napravimo određenu klasifikaciju među njima po porijeklu i po tome s kojim ciljem ih autori upotrebljavaju. Također bi moglo biti interesantno odgovoriti na pitanje koje su to vrste tekstova u kojima se češće javljaju metafore. Metafora se može posmatrati i sa pozicije morfologije i leksike tako što ćemo obratiti pažnju na riječi koje se javljaju kao metafore, o čemu smo već nešto rekli u prvom dijelu



ovog rada. Kako se prostorne i materijalne odrednice upotrebljavaju kao metafore u engleskom jeziku, što često veži i u našem jeziku, objasnili su Džordž Lakof i Mark Džonson u svom radu Metaphors We Live By. (Lakoff and Johnson, 1980)

Evo nekoliko metafora koje se češće javljaju u tekstovima san-džačke međuratne periodike:

1. Najčešće imamo zamjene apstraktnih izraza onima koji označavaju nešto materijalno, opipljivo, slikovito. Adresatima se serviraju materijalne slike koje su prijemčivije od apstraktnih i koje oni često mogu susresti u materijalnom svijetu.

– Osobine koje danas ima njegovo društvo razvijene su i izraže-ne u Srbiji – dok su ovde u sirovom stanju. (S1: 1) – Ej, ti magarče, što pitaš džemat kakva je moja žena bila, što ne pitaš mene i moje srce. (S9, 3) – Posle pada Niša. (S9, 3) – Izrađuje sve štamparske i knjigovezačke poslove ukusno i čisto po vrlo umerenoj ceni. (S9: 4) – Dolina Lima je još sasvim neiskorišćena: to je, međutim, san-džačka Morava� (S1: 1)

2. Također se često koriste izrazi koji inače služe da ukažu na prostorni odnos nekog pojma, u metaforama i oni dobijaju neko konotativno značenje. U takvim metaforama nešto što je visoko i gore označava dobro (visoke moralne vrijednosti, uzvišeni cilj, Bolja je gornja ruka od donje2), također prostrano, široko i slično označa-vaju dobro (širokih shvatanja, širokogrud, široke ruke).

3. Česte su nominalizacije, deverbalizacije, kondenzacije… Katkad se metaforom ne racionalizuje nego se kraći izraz zamjenju-je dužom frazom (voditi beskorisne razgovore – tresti praznu slamu, zakerati – tjerati mak na konac).

– U međusobnoj utakmici nisu dobijali prevagu oni koji su sre-

2 Gornja je ona koja daje, a donja ona koja prima.



dište veće i bolje okoline. (S4: 2) – Sa tim pitanjem u glavi, pošao sam letos da vidim Sandžak, da ga otkrijem za sebe, kao što sam prošle godine otkrio Crnu Goru. (S1: 1) – Za ispitivanje ljudskih društava – osobito na jednom pokretnom terenu3 kao što je Balkan. (S1: 1) – Jesu li to, dakle, starosedeoci, netaknuti migracijama. (S1: 1) – Engleski predstavnik na berlinskom kongresu Solzberi predlo-ži sakupljenim silama4 „da pokrajine Bosnu i Hercegovinu okupira Austro-Ugarska. (S9, 3) – Pod staklenim zvonom� (NS1: 1) – Ima, međutim, dve činjenice koje donose razliku. (S1: 1) – Polimlje je bilo neprijatelj stočarskog pravoslavnog zarobljenog i zaostalog Sandža-ka. (S1: 1)

U primjeru Polimlje je bilo neprijatelj stočarskog pravoslavnog za-robljenog i zaostalog Sandžaka imamo kondenzaciju kojom je izbje-gnut jedan duži izraz ili rečenica. Izrazom je pokazano da Lim kao prirodna prepreka ograničavao kretanje stočarima i time im zadavao velike muke.

4. Termini koji označavaju ličnosti, stvari i pojave koje su važne ljudima, koje su im drage ili korisne često se koriste kao metafore kako bi se dočaralo nešto dobro: A more je roditelj civilizacije i kul-ture. (S1: 1) – Roditelj je drag i važan svakom čovjeku. Ako je more roditelj, onda je ono nešto veoma važno za čovjeka. – Gnijezdo sa koga je uzlećela i u kome se ispilila inteligencija naša, ne smije ostati napušteno. (S2: 1) – Posijte i vi svoj dio blagotvornoga rada i zdra-voga sjemena, na plodne njive, koje će donijeti stostruki plod. (S2: 1) – A ona je tu i takvu politiku u stanju da izradi i vodi samo uz pomoć žive i zdrave narodne snage predstavljene u Zemljoradničkim komorama. (S9, 1) – Kad bi ovo pitanje, međutim, bilo rešeno, nebi poteklo med i mleko, ali bi selo učinilo jedan veliki napredak. (S9, 1)

3 Pokretni teren – misli se na teren gdje su migracije stalne ili česte.4 Ova metafora je već prešla u kliše.



5. Također imamo i suprotno formirane metafore kojima se želi ukazati na nešto negativno, ili se žele izazvati osjećanja ljutnje i osude, tada se koriste riječi koje označavaju nešto loše, negativno, strašno, remetilačko.

– Automobili su ubili hanove i drumske mehane. (S1: 1) – Kralj Petar je u početku imao oštre kritičare sa poganim jezikom. (NS1: 1) – Samo takav sud može da spase slobode i prava pojedinaca od glodari zakona; od moljaca i od pacova što grickaju zdrave i čvrste paragrafe zakona. (NS1: 1) – „N. Sandžak“ će biti borbena zastava za sve one koji hoće da pomognu ovaj naš zaostali i napušteni kraj. (NS1: 1) – Selo, koje je najbliže ovoj šumi, prisvojilo je istu šumu za sebe i ne da drvceta useći bez krvi. (NS1: 2) – Ako je predviđeno, nebi trebalo čekati – da padnu mrtve glave. (NS1: 2)

6. Ima metafora koje motive vuku iz historijskih događaja kao što su ratovi, borbe, likovi i sl. U tom pogledu se jezik ponaša kao čuvar i sistem koji sabira znanja i informacije. Metafore koje se na-laze u međuratnoj periodici vezane su za događaje iz prethodnog perioda, dok ćemo u današnjoj štampi naći da su pridodane i one vezane za događaje u Drugom svjetskom ratu i poslije, sve do današ-njih dana. Dakle, jezik čuva ono što smo imali ranije i dodaje nove pojmove, tj. akumulira znanja i leksički materijal uopće.

– Selo, koje je najbliže ovoj šumi, prisvojilo je istu šumu za sebe i ne da drvceta useći bez krvi. (NS1: 2) – Ako je predviđeno, nebi trebalo čekati – da padnu mrtve glave. (NS1: 2) – (…) proizvode koje stvara znojem i krvlju. (NS1: 2) – Država ne može da se snaše u lavirintu izukrštanih i isprepletanih interesa pojedinih privrednih redova. (S9, 1)

7. Neke metafore crpe motive iz pojedinih oblasti društvene djelatnosti, iz života. To su segmenti društva i o kojima se govori u javnom životu kao što su sport, kultura, ekonomija, privreda, život



na selu i sl.

– Seljak više ne sme da vuče kola pojedinih stranaka (NS1: 2). – U ovakvoj plemenitoj utakmici, gde se osvaja prirodno prvjanstvo, jedino stvarnim radom. (S2: 1) – U međusobnoj utakmici nisu dobi-jali prevagu oni, koji su središte veće i bolje okoline. (S4: 2) – Seljak je hranilac i branilac države, još i više: on je državna matic�a (NS1: 2) – Po oslobođenju se crkva čisto sa nekom zlom voljom otresla tog narodnog uticaja na svoje poslove. (S9, 2) – Zemljoradnički narod, narodna vlast (vlast izabrana od naroda i odgovorna narodu). (NS1: 1) – Postepeno i ovo pravo je grickala vlast dokle ga nije prenela u svoje kancelarije i prema potrebi davala i oduzimala. (NS1: 1) – Čini mi se da bih ja mogao pogoditi đe leže zec i jazavac – koji jedu za-družni kukuruz. (NS1: 2) – Seljak više ne sme da vuče kola pojedinih stranaka. (NS1: 2) – U ovakvoj plemenitoj utakmici, gde se osvaja prirodno prvjenstvo, jedino stvarnim radom. (S2: 1) – Posijte i vi svoj dio blagotvornoga rada i zdravoga sjemena, na plodne njive, koje će donijeti stostruki plod. (S2: 1)



LEKSIKA I SEMANTIKA METAFORE

Neke metafore su jake, reske; njihova pojava prosto „bode oči“, nemoguće ih je ne primijetiti. Neke metafore, pak, u jeziku skoro da ne primjećujemo jer su uobičajene, značenje leksema je prošireno na novo, figurativno i konotativno, a figurativno i konotativno često prelaze u leksičko. Prema jačini i izraženosti metaforičkog značenja, još od antičkih vremena je poznato nekoliko vrsta metafore. Ovdje ćemo pokušati da spomenemo nekoliko vrsta karakterističnih me-tafora.

a) Reska ili oštra metafora predstavlja metaforu u kojoj se me-đusobno približavaju pojmovi koji su vrlo različiti po značenju. Pri-mjer takve metafore je ubaciti komentar�

– A tvoje političko uverenje? Bacio si ga sa onom tojagom? (R2: 1) – Tvrdeći preko novina da je sa ovim ugovorima bila upoznata cela vlada. (R2: 3) – Ovamo je svet pošten i prostosrdačan, slepo dobronameran u svome neznanju. (R2: 1) – Svuda razdrte kose pla-ninske, svuda se ukazao kamen. (S1: 2)

b) Izlizana, otrcana, istrta, (genetička) metafora je općepri-hvaćena i česta metafora koja ima figurativni karakter, a sličnost u značenju se već zapaža u nekom segmentu. Primjer takve metafore je noga stolaListen

– Od države dobijaju oni koji se „džapaju“, jer znači da im zaista i treba. (S1: 3) – Jer kad ne kukaju, znači da im ne treba! (S1: 3) – Sve države se pate da regulišu ova pitanja i da nađu leka ovoj meri (krizi). (S1: 2) – Milisav Tošić bio je obučen u neki plavi, vuneni dres zatvoren do guše. (R2: 1) – Privredne prilike koje vladaju ne samo u našoj državi nego i u celom sveti, imaju odjeka i na privredu u Sandžaku. (S1: 2)

c) Metafora-formula bliska je općeprihvaćenoj (istrtoj, otrca-



noj) metafori, ali se razlikuje od nje izraženijom stereotipnošću i ponekad nemogućnošću da se transformiše u nefigurativni oblik. Primjer takve metafore je crv sumnje, jabuka razdora…

• Metafora Je formula slična neuspelog metafora, ali se razli-kuJe od njega Još više stereotipno, a ponekad i nemoguće da se tran-sformiše u ne figurativno dizaJn. Model: crv sumnje.

– Čoveku se tuga navuče na dušu, kad pogleda na pustoš, kroz koju prolazi. (S1: 2) – Uredništvo „Sandžaka“ moli sve Sandžaklije i prijatelje Sandžaka, kojima na srcu leži napredak ovoga našega kraja. (S1: 3) – Posijte i vi svoj dio blagotvornoga rada i zdravoga sjemena, na plodne njive, koje će donijeti stostruki plod. (S2: 1)

d) Detaljna ili raščlanjena metafora se postepeno realizira kroz veći fragment poruke ili kroz cjelovit iskaz. Model ovakve metafore je: Glad za knjigom ne prolazi: proizvodi sa knjižne pijace sve češće su bajati – prosto ti dođe da ih baciš, a da ih uopšte ne probaš. Takve su metafore koje smo već spomenuli kao Rečenice sa metaforičkim značenjem:

– Dospeo je u svojoj trideset šestoj godini u poslaničku klupu� (R2: 1) – Tako je u mladosti govorio onaj poslanik, koji je među prvima, čim je osetio da se g. Jevtiću izmiče situacija iz ruku, prešao u tabor vladinih poslanika da odatle baci prvi kamen na glavu svoga političkog tvorca. (R2: 1)

e) Realizovana metafora predstavlja rukovanje metaforičkim izrazima bez obzira na njihovo figurativno značenje, slično kao kad bi metafora imala pravo značenje. Rezultat takve metafore mogu biti i smiješni, kao naprimjer rečenica: Ja sam izašao iz sebe i ušao u autobus�



FORMALNO-JEZIČKE KARAKTERISTIKE METAFORE

Metafore u međuratnoj štampi su brojne i raznovrsne kako u pogledu jezičkih elemenata kojima se iskazuju tako i po leksičkim i semantičkim karakteristikama materijala, kako smo već naglasili. Ako obratimo pažnju na to kako su građene metafore s obzirom na nivo jezičke organizacije i na odnose koji vladaju u jeziku kao siste-mu, vidjet ćemo da sintagme mogu biti samostalne riječi, također mogu biti sintagme, ali katkad nosioci metaforičkog značenja mogu biti i čitavi iskazi, tj. rečenice.

Metafore iskazane jednom leksemom

Kao što smo već napomenuli, emtaforička značenja mogu biti iskazana i samo jednom leksemom. Što se tiče vrsta riječi koje se javljaju kao metafore, tu su imenice, glagoli, pridjevi i prilozi.

a) metafora iskazana imenicom

– Seljak je hranilac i branilac države, još i više: on je državna ma-tica. On je temelj i stub državne zajednice. (R2: 3) – Milisav Tošić bio je obučen u neki plavi, vuneni dres zatvoren do guše. (R2: 1) – I put Plevlje–Šavnik koji bi vezivao Plevlje preko Levar Tare sa Crnom Gorom i sa njegovim zaleđem Jezerima. (S1: 3) – Koji bi bio kratka i zimi uvek otvorena veza celog Polimlja i Crne Gore sa železnicom u Priboju. (S1: 2) – Dok se ne nađe leka opštoj krizi. (S1: 2) – Sve dr-žave se pate da regulišu ova pitanja i da nađu leka ovoj meri (krizi). (S1: 2) – Privredne prilike koje vladaju ne samo u našoj državi nego i u celom sveti, imaju odjeka i na privredu u Sadnžaku. (S1: 2) – Po svom geografskom položaju zabačen, tj. udaljen od svih prirodnih saobraćajnih arterija kojima struji ekonomski i kulturni život, San-džak je ostao zapušten, osamljen, siromašan. (S1: 2)



b) metafora iskazana glagolom

– A tvoje političko uverenje? Bacio si ga sa onom tojagom? (R2: 1) – Od države dobijaju oni koji se „džapaju“, jer znači da im zaista i treba. (S1: 3) – Jer kad ne kukaju, znači da im ne treba! (S1: 3) – Međutim, imalo je mnogo što-šta što je zavisilo od nas, i što bi, da je bilo urađeno, mnogo doprinelo da naš narod, naročito ovaj u Sandžaku, lakše podnese i prebrodi ovo teško doba. (S1: 2) – Tim osnovnim uzrocima svetske krize priticali su, vremenom, u pomoć i drugi, kao na pr. ogromna besposlica u industriskim zemljama i trošenje ogromnih suma na pomoć besposlenima. (S1: 2) – Po svom geografskom položaju zabačen, tj. udaljen od svih prirodnih saobra-ćajnih arterija kojima struji ekonomski i kulturni život, Sandžak je ostao zapušten, osamljen, siromašan. (S1: 2)

c) metafora iskazana pridjevom

– Svuda razdrte kose planinske, svuda se ukazao kamen. (S1: 2) – Zbirka misli velikih mislilaca sveta. (S1: 3)

d) metafora iskazana prilogom

– Ovamo je svet pošten i prostosrdačan, slepo dobronameran u svome neznanju. (R2: 1) – Seljak se sasvim uzorno, i to bolno uve-rio, da mu niko neće rešiti valjano i kako zaslužuje da se reši njegova muka, breme i nedaće s kojima se bori. (R2: 3)

Iz prethodno navedenih primjera može se zaključiti da se u me-đuratnoj štampi kao metafore najčešće javljaju imenice i glagoli. Pri-djevi i prilozi također mogu imati metaforičko značenje, ali se kao takvi javljaju nešto manje od imenica i glagola.



Imenica s prijedlogom kao metafora

Ponekad metaforičko značenje imaju konstrukcije prijedlog+imenica. Sintaksičko značenje ovih konstrukcija je najče-šće priloško, dok semantičko-stilski ima ulogu da pojača ili da hi-perbolizira značenje.

– Tvrdeći preko novina da je sa ovim ugovorima bila upoznata cela vlada. (R2: 3) – Ne smeju se zadovljiti kada se sami izvuku iz divljine i postanu gospoda i gazde u drugom kraju. (S1: 2)

Sintagme sa metaforičkim značenjem

Metafore iskazane sintagmom, bez obzira koja vrsta riječi je upravni član sintagme, najčešće predstavljaju ustaljene izraze koji se često koriste kao takvi. Ovakve metafore najčešće spadaju u onu grupu uobičajenih (genetičkih) sintagmi (vidjeti objašnjenje pod b u djelu Leksika i semantika metafore).

a) Metafore iskazane sintagmom u kojima je upravni član imenica

– Dužnost je svakog pretplatnika: da nađe još petoricu koji će se pretplatiti na list i da pomaže prvo kuturno glasilo Sandžaka. (S1: 3) – Selo naše je snaga naše zemlje i njene budućnosti. (S2: 1) – Ni-sam idejni vetrigonja kao ti. (R2: 1) – Politički račundžije. (R2: 1) – E moj brajko, takve stvari i ne može da shvati tvoj jednostavno razvijeni buržoaski mozak. (R2: 1) – Tako govore i rade sve političke račundžije. (R2: 1) – Seljak je i dan danas, prost narod (vulgus) . (S2: 1) – Centri privrednog života su do sada bili Pešter, Jabuka i drugi visovi sa čuvenim šumama i ispašama, orlovska i hajdučka gnezda� (S1: 1) – Dolina Lima je još sasvim neiskorišćena: to je, međutim, sandžačka Morava. (S1: 1)

b) Metafore iskazane sintagmom u kojoj je upravni član glagol



– Seljak mora stupiti na društvenu i državnu pozornicu, organi-zovan i jak. (R2: 3) – Čoveku se tuga navuče na dušu, kad pogleda na pustoš, kroz koju prolazi. (S1: 2) – Uredništvo „Sandžaka“ moli sve Sandžaklije i prijatelje Sandžaka, kojima na srcu leži napredak ovoga našega kraja. (S1: 3) – Rad samo koji je u narodu, izraz je stvarne snage, isčupan iz srca naroda, njegovih želja i potreba. (S2: 1) – Dosadilo mi da kukam na tiđim grobovima kad ta kuknjava inače ne pomaže. (R2: 1) – To je naš zakon, koji je pre kratkog vremena stupio u život i već dobio obaveznu snagu. (S1: 3) – čime je izbačeno na ulicu milionima besposlenih radnika. (S1: 2) – A ja vidiš neću da me vreme pregazi. (R2: 1)

Rečenice sa metaforičkim značenjem

Ponekad čitave rečenice imaju u određenoj mjeri ili sasvim ko-notativno značenje. Istina, takvih rečenica u međuratnoj sandžačkoj periodici nema puno, ali se ipak javljaju takvi primjeri.

– Dospeo je u svojoj trideset šestoj godini u poslaničku klupu� (R2: 1) – Tako je u mladosti govorio onaj poslanik, koji je među prvima, čim je osetio da se g. Jevtiću izmiče situacija iz ruku, prešao u tabor vladinih poslanika da odatle baci prvi kamen na glavu svoga političkog tvorca. (R2: 1)



MOTIVI UPOTREBE METAFORE U JEZIKU ŠTAMPE

Metafore veoma dobro mogu poslužiti za aktuelizaciju određe-nih problema, tako što se njima može djelovati i na razum recipije-nata, ali više na njihove osjećaje. A osjećaji mogu biti jače poticajno sredstvo od razuma. Metafore u jeziku štampe su angažovani je-zički iskazi, upotrijebljeni sa ciljem da pojačaju slikovitost iskaza, da izazovu osjećaje, da uvjere adresate (čitaoce) u ono što adresant (onaj koji šalje poruku) želi, da izazovu reakciju… U jeziku medija metafore se rijetko upotrebljavaju sa razlogom estetske dogradnje iskaza. Također, metaforom se mogu žigosati ili pak glorificirati lič-nosti, grupe, narodi i događaji, skoro uvijek u većoj mjeri nego što stvarno zaslužuju.

Što se oblasti informisanja tiče, upotrebu metafore možemo po-dijeliti na metaforu u informativnim tekstovima, metaforu u prav-nim tekstovima, metaforu u tekstovima sa privredno-ekonomskom tematikom, metaforu u tekstovima o kulturi i obrazovanju te upo-trebu metafore u propagandne i političke svrhe. Ove metafore se međusobno ne razlikuju, osim po kontekstu u kojem su upotrije-bljene, i po cilju koji se želi njima postići.

U umjetnosti metafora se gradi samo iz estetskih razloga i po-mjera izvorno značenje riječi. Međutim, estetske metafore karakte-ristične su za književnost (ru.wikipedia.org, 2010), ali ne i za jezik sredstava masovnog informiranja. Nasuprot estetskim, metaforama postoje i funkcionalne metafore, pogotovu one koje upotrebljavaju mediji o kojim je, uostalom, u ovom radu riječ.

Kad se malo pažljivije pogleda, svaka metafora ima političku komponentu, jer vlast želi da pridobije medije, a mediji se ili opiru ili priklanjaju vlasti. Ali, ima i onih metafora koje imaju isključivo političku namjenu.



1. Metafore u pravnim tekstovima

– Postepeno i ovo pravo je grickala vlast dokle ga nije prenela u svoje kancelarije i prema potrebi davala i oduzimala. (NS1: 1) – Samo takav sud može da spase slobode i prava pojedinaca od glodari zakona; od moljaca i od pacova što grickaju zdrave i čvrste paragra-fe zakona. (NS1: 1) – Selo, koje je najbliže ovoj šumi, prisvojilo je istu šumu za sebe i neda drvceta useći bez krvi. (NS1: 2) – Ako je predviđeno, nebi trebalo čekati – da padnu mrtve glave. (NS1: 2) – Zemljoradničke komore su privredne korporacje, čijim savetima, crpenim na prvom vrelu, ima da se koristi država pri preduzimanju agraarno-političkih mera. (S9, 1) – Kad bi ovo pitanje, međutim, bilo rešeno, nebi poteklo med i mleko, ali bi selo učinilo jedan veliki napredak. (S9, 1)

2. Metafore u privrednim tekstovima i tekstovima o ekonomiji

– Automobili su ubili hanove i drumske mehane. (S1: 1) – Za selo se malo radi. (NS1: 2) – Čini mi se da bih ja mogao pogoditi đe leže zec i jazavac – koji jedu zadružni kukuruz. (NS1: 2) – …proizvode koje stvara znojem i krvlju. (NS1: 2) – Vođenjem jedne planske, smišljene agrarne politike. (S9, 1)

3. Metafore u kulturno-obrazovnim tekstovima

– Ne odlikuju se onom smirenošću i stidljivošću koja pada u oči� (S1: 1) – „N. Sandžak“ će biti truba za sve iskrene narodne prijate-lje, propovednike pravde i istine. (NS1: 1) – „N. Sandžak“ će biti borbena zastava za sve one koji hoće da pomognu ovaj naš zaostali i napušteni kraj. (NS1: 1) – Od strane onih koji su pozvani da dižu, prosvećuju, i rade za narod i u narodu. (S2: 1) – Vijekove čitave, poslije velikog prosvjetitelja i učitelja i još se nije pošlo njegovim tragom. (S2: 1) – Posijte i vi svoj dio blagotvornoga rada i zdravoga sjemena, na plodne njive, koje će donijeti stostruki plod. (S2: 1) – Po oslobođenju se crkva čisto sa nekom zlom voljom otresla tog narod-



nog uticaja na svoje poslove. (S9: 2) – crkva se ograničila na suhe, automatske, obrede. (S9: 2)

4. Metafore u političkim tekstovima

– Život države razvijao se pred narodom, pod pogledom naroda, od podruma do tavana. (NS1: 1) – Ako je pok. Pašić govorio pred svojom partijom, na primer, tada su bila sva vrata otvorena. (NS1: 1) – Kralj Petar je u početku imao oštre kritičare sa poganim jezikom� (NS1: 1) – Seljak više ne sme da vuče kola pojedinih stranaka. (NS1: 2) – Seljak se ne sme okretati ni desno ni levo, niti upirati pogled u koga bilo, već se mora pouzdati „u se i u svoje kljuse“. (NS1: 2) – Gnijezdo sa koga je uzlećela i u kome se ispilila inteligencija naša, ne smije ostati napušteno. (S2: 1) – A ona je tu i takvu politiku u stanju da izradi i vodi samo uz pomoć žive i zdrave narodne snage predstav-ljene u Zemljoradničkim komorama. (S9: 1)

Ova podjela metafora proizilazi iz toga koje je tematike bio tekst iz kojeg potiču, inače bi bilo teško podijeliti ih na ovaj način.

ZAKLJUČAK

Ovo istraživanje pokazalo je, između ostalog, da je metafora bila itekako prisutna u međuratnoj štampi, ali i to da je u novije vrijeme doživjela još značajniju primjenu. Metafora je u jeziku savremene štampe sve prisutnija, ali i u kvalitativnom smislu došlo je do zna-čajnih pomjeranja. Pokazalo se da je metafora veoma moćno stilsko i propagandno sredstvo. Također se pokazalo da je veoma raznovr-sna, kako po formi tako i po suštini.



LITERATURA

Antoš, A. (1972). Osnovi lingvističke stilistike. Zagreb: Školska knjiga.

Blek, M. (1990). Metafora. U M. Blek, Teorija metafori (str. 153-172). Moskva.

Guid, E. J. (1999). http://www.economist.com/research/StyleGu-ide/. (Economist) Preuzeto 15. Januar 2009 iz http://www.econo-mist.com: http://www.economist.com/reserch/StyleGuide/

Krugosvet. (2010). http://www.krugosvet.ru/enc/gumanitarnye_nauki/lingvistika/METAFORA.html. Preuzeto 7. juli 2010 iz http://www.krugosvet.ru/enc/gumanitarnye_nauki/lingvistika/META-FORA.html

Lakoff, G., & Johnson, M. (1980). Metaphors We Live By. U Language and Culture (str. 103-114).

Lešić, Z. (2008). Teorija književnosti. Beograd: Službeni glasnik.

ru.wikipedia.org. (22. 9 2010). ru.wikipedia.org/wiki. Preuzeto 24. 9 2010 iz http://ru.wikipedia.org/wiki/%D0%9C%D0%B5%D1%82%D0%B0%D1%84%D0%BE%D1%80%D0%B0

Solar, M. (2005). Teorija književnosti. Zagreb: Školska knjiga.

wikipedia. (2010). http://ru.wikipedia.org/wiki/. Preuzeto 7. juli 2010 iz http://ru.wikipedia.org/wiki/%D0%9C%D0%B5%D1%82%D0%B0%D1%84%D0%BE%D1%80%D0%B0



CONCLUSION

This study, among many other things, found that the metaphor was largely present in the interwar press, but also its application was significantly improved in the present. Metaphor is the growing figure of speech in the press language, but also in qualitative terms there has been a significant changes. It’s proved that the metaphor was very stylistic and powerful propaganda tool. It’s also proved to be very diverse, both in form as well as in essence.

dr. Haris HADŽIĆ

REFLEKSIJE KANONA LEKE DUKAĐINIJA NA OBIČAJE I KULTURU BOŠNJAKA U

ROŽAJAMA


ABSTRAKT

Kanon Leke Dukađinija predstavlja kodifikaciu običaj-nog prava Albanaca sjeverne Albanije, Malesije, Kosova i onih oblasti koje naseljevaju Albanci u Crnoj Gori i

Sandžaku. Među svim narodima na zemljinoj kugli dolazi do mije-šanja kultura i utjecaja, tako da se slobodno može reći da danas ne postoje potpuno čiste kulture i civilizacije, već da su one proizvod interakcija i međusobnog prožimanja. Bošnjačka kultura ponašanja u Sandžaku donekle se razlikuje od kulture ponašanja pa i samog mentaliteta Bošnjaka u Bosni i Hercegovini i drugim dijelovima Bal-kanskog poluostrva, ali je slična sa njima zbog kulturnog i vjerskog naslijeđa kao i raznih genetskih miješanja stanovništva. Također, Bošnjaci Sandžaka i BiH su dugo vremena kroz historiju bili skupa u sastavu ne samo Osmanskog carstva nego i Bosanskog ejaleta, pri čemu je bila jaka komunikacijska veza i saradnja. Međutim, sasvim je očito da Bošnjaci Sandžaka imaju donekle različitu kulturu pona-šanja, pa i akcenat u izgovoru, u odnosu na bosanske Bošnjake. Ovo se naročito odnosi na Bošnjake u Rožajama. Možda treba sprovesti jedno opsežnije istraživanje, pa utvrditi zašto je to tako, koji su sve razlozi i koji su utjecaji doveli do toga. Mi u ovom radu, apstrahu-jući srpske i crnogorske utjecaje, kao i sličnosti i razlike među Boš-njacima BiH i Sandžaka, ali potenciramo one elemente koji su proi-zvod utjecaja i refleksija albanskih kulturnih specifičnostii. A glavni izvor kulture ponašanja u međuljudskim odnosima kod Albanaca je upravo Kanon Leke Dukađinija, kome u ovome radu posvećujemo glavnu pažnju, sa osvrtom na Rožaje i okolimu.

Ključne riječi: Običajno pravo, kultura ponašanja, mentalitet, krvna osveta, besa, mirenje, muslihuni, naplata krvarine, tradicija.

DR. HARIS HADŽIĆ


UVOD

Općina Rožaje pripada crnogorskom dijelu Sandžaka, nalazi se 65 km južno od Novog Pazara. Udaljenost od Podgorice iznosi oko 180 km krećući se u pravcu sjeveroistaoka. Po popisu iz 2003. broj stanovnika u ovoj općini iznosio je 22.693, od čega Bošnjaci čine 18.628 stanovnika ili 82,08%. Muslimani 1.510, ili 6,65%, Albanci 1.008, ili 4,44 %, Srbi 904 ili 3,98%, Crnogorci 440 ili 1,93 %, na-cionalno neopredijeljeni 53 ili 0,23%, i ostali 150 ili 0,69%. Ako se baci pogled na procentualno učešće jezika kojima govore stanov-nici Rožaja, vidjet ćemo da on ne prati nacionalni sastav. Naime, bosanskim jezikom, prema istom popisu, govori 15.658 ili 68,98% stanovnika, crnogorskim 3.713 ili 16,36%, srpskim 2.127 ili 9,37%, albanskim 927stanovnika ili 4,08%, i ostalim jezicima 268 stanovni-ka ili 1,21%.1

Interesantna je činjenica da se broj stanovnika pojedinih naci-onalnih grupacija i njihov procenat u ukupnom stanovništvu opći-ne ne poklapa sa procentom zastupljenosti pojedinih „nacionalnih“ odnosno „maternjih“ jezika koji se govore u ovoj općini. Tako se primjećuje da procenat Bošnjaka iznosi 82,08%, (plus 6,65% Mu-slimana, koji su se do 1991. godine izjašnjavali kao ista nacionalnost sa Bošnjacima, što iznosi ukupno 88,73%) dok bosanskim jezikom govori samo 68,98% stanovništva. Također, procenat Crnogoraca je svega 1,93%, dok crnogorskim jezikom govori 16,36% stanovništva Rožaja. Srba ima 3,93%, a srpskim jezikom govori 9,37% stanovniš-tva. Albanaca ima 4,44%, dok je procenat albanskog jezika 4, 08%.

Ovakav odnos jezika i etničkih različitosti govori o međusob-nom prožimanju različitih kultura i nacija, te njihovom međusob-nom utjecaju. Na Bošnjake u Rožajama su naročito bili izraženi

1 Izvještaj Zavoda za statistiku Crne Gore, Pospis stanovništva 2003. Podgorica.

REFLEKSIJE KANONA LEKE DUKAĐINIJA


utjecaji srpske i crnogorske, prije svega pravoslavne duhovnosti i kulture. Ovim međuutjecajima su naročito doprinijela i različita politička i historijska događanja, državne prekompozivije, ratne ha-varije, fluktuacije stanovništva i sl. Međutim, predmet ovog našeg rada jeste samo utjecaj i interakcija albanske i bošnječke kulture na području Rožaja, kroz prizmu Kanona Leke Dukađinija.

Iz procentualnog sastava stanovništva se da primijetiti da je broj Albanaca mali, što predstavlja samo tri sela naseljena ovim narodom i to – Dacići, Bukelj i Bandžov. Međutim, iako je brojčano mala po-pulacija Albanaca, ipak je utjecaj albanske kulture ponašanja, života i rada na Bošnjake mnogo veći od tog procenta. Ovo je iz razloga jer Rožaje kao općina graniči sa teritorijom Kosova, i to općinama Peć i Istok. I ne samo što ima par desetina kolometara dugu zajednič-ku granicu nego stanovništvo Rožaja skoro svakodnevno putuje na Kosovo, prije svega u Peć, radi trgovine, a i radi bajramskih zijareta, svadbi, prijateljstava, dženaza i drugih razloga u kojima dolazi do miješanja i komuniciranja sa albanskim stanovništvom Kosova. Ta-kođer, nije zanemarljiv broj ni brakova sklopljenih između Albanaca i Bošnjaka, što sve doprinosi većoj kulturnoj izmiješanosti i skoro svakodnevnoj komunikaciji ova dva naroda.

DR. HARIS HADŽIĆ


KANON LEKE DUKAĐINIJA

Izdavačka kuća Stvarnost iz Zagreba objavila je 1986. godine Kanon Lekle Dukađinija, koji predstavlja plod istraživačkog rada, zapisivanja i sakupljanja na terenu, franjevačkog svećenika Stjefena Konstantina Dečovija, koji je on kodificirao, a izdat je poslije njego-ve smrti u Skadru, Albanija, još 1933. godine. Prijevod, predgovor i potrebna objašnjenja ovog zagrebačkog izdanja dao je prof. dr. Halit Trnavci.2

Iz drugih izvora, veoma oskudnih, kao i iz pomenutog predgo-vora datog od strane prof. dr. Halita Trnavcija, saznajemo da se Ka-non Leke Dukađinija primjenjivao i da se i dan-danas primjenjuje kao običajno pravo Albanaca. Prof. Trnavci konstatuje, a što u nauci i nije sporno, da mnogi evropski, a naročito balkanski narodi imaju, i još uvijek čuvaju, svoje običajno pravo, ali navodi činjenicu da se albanski narod veoma ističe u primjeni običajnih pravila ponašanja. Ovo je, kako ističe, iz razloga što su se Albanci duže od ostalih naroda držali patrijarhalnog načina života i reguliranja međusobnih društvenih i plemenskih odnosa svojim tradicionalnim pravilima, a tim odnosima upravo pogoduje običajno pravo. Ovaj plemenski i patrijarhalni način uređenja društvenih odnosa je, također, bio izra-žen i kod Crnogoraca, kao i kod Bošnjaka na prostorima Sandžaka, Crne Gore, Srbije, BiH i drugdje. Tako je dolazilo do međusobnog utjecaja kultura, jezika i običaja ovih naroda, što predstavlja vrlo značajan elemenat u formiranju nacionalne svijesti i uređenja me-đusobnih društvenih, pa i političkih i međudržavnih odnosa. U tom kontekstu treba posmatrati i kulturna prožimanja Bošnjaka i Alba-naca i na teritoriji općine Rožaje, što je i predmet ovog rada. Kanon

2 Kanon Leke Dukađinija, Stvarnost, Zagreb, 1986. Sakupio i kodificirao Stjefen Konstantin Dečovi.



Leke Dukađinija, iako je istovremeno proučavan i kao književno djelo, predstavlja i značajan predmet pravnih i kulturoloških istra-živanja. Treba napomenuti to da je sakupljač ovog Kanona Stjefen Konstantin Dečovi, kako profesor Trnavci ističe, “jedan od prvih albanskih historičara prava i sakupljača albanskog običajnog prava.“3 Građu za Kanon Dečovi je sakupljao krajem 19. i početkom 20. vi-jeka, i to po sjevernoj Albaniji, gdje je služio kao katolički svećenik. Prikupljeni materijal je objavljivao u časopisu Hilly i Drites (Sje-vernjača) 1913. godine, a tek poslije njegove smrti, kako smo već istakli, materijal je objavljen kao zasebna zbirka (1933. godine), što i jeste prvo objavljivanje kompletnog Kanona Leke Dukađinija, čiji prijevod je i predmet našeg osvrta.

Zbirka – Kanon Leke Dukađinija se sastoji od 12 knjiga, 24 po-glavlja i 159 članova. Članovi su podijeljeni na ukupno 1.263 para-grafa. Profesor Trnavci ističe da, i pored nedostataka koje ima zbirka Stjefena Dečovija, “ona je ipak najpotpunija zbirka albanskog obi-čajnog prava, koja sadrži bogat materijal od velikog značaja za na-učna istraživanja ne samo u pravnoj oblasti već i drugim naučnim disciplinama.“4

Profesor Trnavci navodi da su istraživanja pokazala da je bilo i drugih pokušaja kodificiranja albanskog običajnog prava, pa ističe da su albanski etnografi utvrdili da je u Albaniji tokom historije bilo više kanona koji su u pojedinim periodima bili na snazi u raznim krajeima Albanije. On ističe da „ti kanoni nisu tvorevine pojedinaca, nego su narodni proizvodi koje su vladajuće klase ili utjecajni ljudi prilagođavali lokalnim prilikama i svojim potrebama.“ On također konstatuje da je, pored Kanona Leke Dukađinija, postojao i Sken-derbegov kanon, ali da se Kanon Leke Dukađinija, zbog svoje flek-

3 Ibidem.4 Ibidem.

DR. HARIS HADŽIĆ


sibilnosti, obogaćivao i novim elementima koje je nametao život, pa je zbog toga i preživio. Skenderbegov kanon, pak, koji je bio poznat i kao Kanuni i Maleve (Gorski kanon), je nestao, jer se nije prila-godio novim društvenim i ekonomskim uslovima. Inače, dio ovog Skenderbegovog kanona objavio je Kahreman Uljćini 1961. godine. Taj tekst se sastojao od ukupno 135 tačaka, a u ostalim dijelovima je sličan Dečovijevoj zbirci. On je sadržavao “pravila o hodži, poro-dici, braku, diobi kuće, nasljedstvu, slozi, imovini, zakletvi, gostu, ubistvu i Romima.“5

Važno je istaći da se u albanskoj narodnoj tradiciji u sjevernoj Al-baniji kanon vezuje za Leku Dukađinija, čija je ličnost neodređena i nije sa sigurnošću poznato da li je postojala u historiji. Međutim, u narodu se i danas kaže: „Tako je rekao Leka Dukađini.“ Ovaj dio imena „Dukađini“ govori da je ta ličnos bila porijeklom iz Dukađi-na, ili pak nekako vezana za tu teritoriju, a što je oblast današnjeg Kosova i Metohije, tj. općine Peć, Dečane, Đakovica i Prizren. U bošnjačkom narodu, naravno kao i kod Albanaca u Rožajama, na-ročito pri mirenju zavađenih pojedinaca i porodica, često se može čuti: “Po Kanunu Leke Dukađinija je tako i tako...“ Profesor Trnavci navodi autore M. E. Durhama i Andriju Jovićevića, koji kažu da je Kanon Leke Dukađinija bio više poštovan nego što je to bilo Sve-to pismo i propovijedi hodža i svećenika, te da nije bilo spora oko porijekla i nastanka ovoga kanona, jer je narod uvijek govorio da je to Kanon Leke Dukađinija.6 Kako navodi Syrja Pupovci7, po mnogi-ma, najbolji poznavalac albanskog običajnog prava, porijeklo kano-na, ako se uopće može vezivati za neku historijsku ličnost, onda ga

5 Ibidem. 6 Ibidem. 7 Syrja Pupovci, Građanskopravni odnosi u zakonu Leke Dukađinija, Zajednica naučnih ustanova Kosova i Metohije, Studije, knjiga 5, Priština, 1968. str. 36.



treba vezivati za ime Leke III Dukađinija, koji je živio u periodu od 1410. do 1481. godine, to jest u doba kada je djelovao i drugi čuveni junak i vođa pobunjenih Albanaca protiv Turaka, Juraj (Đerđ) Ka-striotić Skenderbeg, kome se pripisuje gore pominjani Skenderbe-gov kanon. Pupovci također odbacuje mogućnost da je veliki utje-caj na Kanon Leke Dukađinija imao Dušanov zakonik, kao i običaji Crnogoraca, kako to ističu neki autori (Srbi), mada je bilo izvjesnih utjecaja običajnih pravila izmeđi svih balkanskih naroda.

Međutim, u nauci preovladava mišljenje “da se albansko običaj-no pravo – Kanon Leke Dukađinija – formirao tokom stoljeća i ne može se tvrditi da potiče od Leke Dukađinija.“8 On predstavlja ne-pisano običajno pravo Albanaca na prostorima koje smo apostrofi-rali u ovom radu. Leka, dakle “nije izdao Kanon, već je riječ o djelu nepisanog narodnog običajnog prava. Ono je sastavni dio albanskog tradicijskog prava u cjelini. On je tako nazvan u znak sjećanja na Leku Dukađinija, zbog toga što se Leka istakao kao vođa u bor-bi protiv Turaka. Kanon Leke Dukađinija sadrži takva pravila koja su porijeklom mnogo starija od samog Leke Dukađinija. Isto tako Kanon sadrži i takve običaje koji se mogu dovesti u vezu sa maniz-mom, animizmom i totemizmom.“9

8 Ibidem (ovdje prof. Trnavci kao potporu svojoj tvrdnji navodi i dodatne izvore, kao naprimjer: dr. Ludwig Thaloczy, Kanuni i Lekes, Illirisch – albanische forschungen, Munchen und Leipzig, 1916, str. 411; Stojan Novaković, Tursko carstvo pred srpski ustanak, Beograd, 1906, str. 197; Br. Nedeljković, KLD, str. 434, 437 i 438; S. Pupovci, navedemno djelo, str. 38 itd.)9 S. Pupovci, Ibidem, str. 38. (Manizam je učenje koje promovira poštovanje predaka svog naroda ili svoje porodice. Animizam je filozofsko učenje koje govori da sve životne procese u čovjekovom tijelu uzrocira duša. Ovo shvatanje dalje ističe da sve živo i neživo ima dušu, te da se radi o vjerovanju u svijet duhova. Totemizam je poštovanje pojedinih životinja, biljaka i drugih stvari kod primitivnih naroda kao svojih predaka – totem)

DR. HARIS HADŽIĆ


Inače, samim čitanjem Kanona može se zapaziti da on u značaj-noj mjeri koristi izraze i pojmove koji se odnose na katoličku vjeru i katoličke vjernike. Upravo prva glava Kanona je u cjelini posvećena crkvi. I sam profesor Trnavci kaže da je Dečovi „pretjerivao u na-vođenju privilegija katoličke crkve“, te da se „jasno vidi povlašćen položaj crkve.“10 Mada ovdje Trnavci, u zagradi konstatuje da se te povlastice odnose i na džamiju, pa navodi: „To vrijedi i za džamiju.“ Međutim, samim čitanjem teksta Dečovijevog Kanona, jasno se vidi da džamija nigdje nije pomenuta. No s druge strane, iako je Dečo-vi izbjegavao upotrebu stranih, tj. originalnih riječi teksta Kanona, ipak se zapaža upotreba turcizama, što nam govori da je na Kanon izvršen jak utjecaj turskih/muslimanskih običajnih pravila i šerijat-skog prava. On, naime, mnogo često koristi izraze groš , derhem, barjak, a i sama riječ kanun je sasvim sigurno došla preko turskog jezika a ne iz starogrčkog ili latinskog, kako navodi Trnavci, jer se ova riječ na tim jezicima izgovara kao kanon, ili canon. I sam naslov originala ovog Dečovijevog djela koristi izraz Kanun, a ne Kanon, kako ga je Trnavci preveo. Značajna činjenica u smislu da je nelogič-no da Kanon ne tretira jasno baš nikakve islamske postulate, jeste i to da je konfesionalni sastav albanskog stanovništva takav da danas pripadnici islama čine oko 70%, a ostalo su pripadnici hrišćanstva. Ovaj procventualni odnos je, nakon dolaska Turaka, u većem dijelu albanske historije bio u koris islama.

Da se zapaziti da i sam prevodilac prof. Trnavci konsatuje da je Dečovi, prilikom zapisivanja i sakupljanja građe, “izbjegavao upo-trebu stranih riječi, zamjenjujući ih kadkad neologizmima“, što je, po našem mišljenju narušilo originalnost teksta Kanona. „Strani izrazi pomogli bi proučavanju razvoja Kanona Leke Dukađinija i stranih utjecaja na njega, kao i u određivanju različitih slojeva koji

10 H. Trnavci, Predgovor tekstu Kanona, Ibidem, str. 10.



su stvarani u običajnom pravu tokom povijesti.“,11 kaže profesor Tr-navci i dodaje da mu je izbacivanje tih izraza otežalo prevođenje i razumijevanje Kanona�

U ovom smislu je značajno istaći da je Skenderbegov kanon, ko-jeg smo gore spomenuli, među svojih ukupno 135 tačaka, između ostalih, sadržavao i posebna pravila o hodži, a da nije imao pravila o crkvi, kako se može zaključiti iz teksta koji govori o sakupljanju i objavljivanju ovog Kanona 1961. godine, od strane Kahremana Ul-jćinija.12 Po našem mišljenju, Dečovi je forsirao kanon Leke Duka-đinija, kao što ga je forsirala i pomenuta historiografija, možda baš iz razloga što je više bio posvećen katoličanstvu kao vjeri, čiji pri-padnik i svećenik je bio i sam Dečovi. S druge strane, možemo zakč-ljučiti da je Skenderbegov kanon, u mnogome bio posvećen i prožet pravilima i običajima koji su imali više dodirnih talaka sa islamskom vjerom i sa šerijatskim pravom, pa je iz tog razloga i bio više zapo-stavljen. No, ove stvari tek treba istražiti.

KOMPARACIJA KANONA I BOŠNJAČKIH OBIČAJA U ROŽAJAMA

U ovom dijelu ćemo nastojati ukazati samo na dodirne tačke ne-kih najbitnijih postulata Kanona Leke Dukađinija sa običajima boš-njačkog naroda u rožajskom kraju. Nećemo se osvrtati na pravila koja govore o crkvi, s obzirom na to da u tom dijelu nema sličnosti, jer su Bošnjaci pripadnici islama, već ćemo ukazati na neka najbitni-ja životna pravila ponašanja i običaje.

U Drugoj glavi Kanona govori se o porodici. Tu su pravila o po-

11 Ibidem.12 Ibidem, str. 13.

DR. HARIS HADŽIĆ


štovanju domaćina, oca porodice, kao i pravila o tome da domaćin može postati i neoženjen čovjek. On je neka vrsta rimskog pater familijasa (oca porodice), koji se poštuje, koji upravlja porodicom, raspolaže njenom imovinom, organizira kućne i poljske poslove, ka-žnjava i nagrađuje ukućane, brine se o izudržavanju i ishrani, obla-čenju, kupovini oružja i sl. Naravno, ovdje se govori i o pravima i dužnostima ostalih ukućana. Ove stvari se ne razlikuju od običaja mulsimana u Rožajama, osim utoliko što ih Albanci striktnije pri-mjenjuju u životu. Dalje, u Trećoj knjizi Kanona se govori o bra-ku, pravu momka i djevojke, dužnosti muža i žene, pravu udovice i udovca, prosidbi, vjeridbi, vjereničkom prstenu, (ovdje se ističe da vjerena djevojka nema pravo da ostavi momka, ako ne pođe za njim. Za života mladoženje nema pravo da se uda za drugog, dok momak ima pravo da ostavi djevojku)13� Kanon sadrži odredbe o cijeni koja se davala i daje za djevojke ili žene i to od 50 do 400, odnosno do 1500 groša, koliko košta krv žene. (Bošnjački običaj, koji je u skla-du sa šerijatskim pravom, jeste da se prilikom vjenčanja ženi daje mehr, tzv. vjenčani dar, koji se i dan-danas prakticira, a koji se kreće otprilike u vrijednosti vjenčanih poklona, garderobe, nakita, i nekog ugovorenog novčanog dijela, koji zavise od materijalnih mogućnosti mladoženje, a iznose čak i do nekoliko desetina hiljada eura. Ovaj mehr, kao šerijatska obaveza, služi kao osiguranje troškova života za izvjesno vrijeme, ako bi došlo do razvoda braka bez krivice žene. Dalje, Kanon govori o nasljeđivanju albanske žene, kojoj, prema čla-nu 20. Kanona, ne pripada nikakvo nasljedstvo kod roditelja, „ni od imovine ni od kuće; kanon ženu računa kao višak u kući.“ Roditelji djevojke ništa ne misle niti brinu za opremu djevojke za udaju, o svemi tome brinu roditelji mladoženje. Kanon govori o svadbi i sva-tovima, gostima, slobodnom prolazu svatova svuda gdje se kreću, 13 Ovdje postoji razlika u odnosu na bošnjačke/šerijatske običaje, gdje djevojka, ako ne pođe za mladoženju, ima pravo da se uda za drugog.



smrti nevjeste, udovici, o nepotpadanju žene pod krvnu osvetu, o nevjenčanoj ženi, o mužu kao ocu porodice, o ženi kao majci, o sinovima, o pravu najstarijeg sina, kome pripada gospodarenje ku-ćom poslije očeve smrti, što je slično donekle sa običajima Bošnjaka, gdje najstariji sin poslije očeve smrti preuzima staranje o porodici dok braća ne postanu punoljetna i ne postanu posebna domaćinstva. Kanon dalje govori o diobi imovine, o navodnjavanju, o pokućstvu, mlinu, oružju, stoci, pravu na nasljeđivanje, dužnosti rođaka i pravu kćeri, određivanju testamenta, o slugi, o obijanju kuće, o čobaninu, o glavnici, o stoci sa jamstvom, o krmači napola, o štenari, o najmu volova, o pčelama, o određivanju imovine, o dopuštenju nastanjiva-nja nekoga u selu, o ispaši, o međama, o seoskom putu, o ćorsokaku, o seoskom pašnjaku, o radu i težaku, o kovaču, o mlinu, o mlin-skom jazu, o navodnjavanju, o ujmu, o lovu, o ribolovu, o trgovini, o prodaji zemlje, o prodaji oružja i konja, o cijenama po kanonu (ovdje su navedene cijene u grošima za 40 pokretnih i nepokretnih stvari, kuće, zemljišta, raznih vrsta stoke, posuđa, prehrambenih proizvoda, odjeće i obuće i sl.)14 U nastavku Kanon govori o plaće-nom putniku, o zajmu, roku, obećanju, poklonu, izgovorenoj riječi, poricanju, zakletvi i njenim vrstama, o globi za lažnu zakletvu, o časti, o gostu, o ubistvu gosta, o ponašanju ukućana prema gostima, o posredništvu, o jamstvu, o krvnom srodstvu, o stablu po krvnom srodstvu, stablu po mlijeku, o bratimljenju, o kumstvu – svetom ivanstvu (kod Bošnjaka u Rožajama nije postojao običaj kumstva, mada se u posljednje vrijeme i kumstvo po negdje može čuti, ali, to nije ni bošnjački običaj niti šerijatski propis. Međutim kod Bošnjaka postoji običaj institucije djevera kod svadbe i vjenčanja, što također nije u skladu sa šerijatskim pravom), o podrezivanju kose prilikom kumstva, o kumstvu prilikom vjenčanja, o šteti i određivanju štete, o krađi, o grabeži i otimanju, o pravu vlasnika ukradene stoke, o za-14 Kanon, Ibidem, član 79. Paragraf 484, str. 90-92.

DR. HARIS HADŽIĆ


sjedi, o ubici, o saučesniku, o posredniku za uzimanje bese, o besi, o krvi, o osveti po principu krv za krv, o ubistvu zbog obljube, o zabrani ubijanja zbog psovke (ovdje se u paragrafu 910 kaže: Ako me neko opsuje, i ja ga ubijem, dugujem mu krv), o posredništvu u krvnoj osveti, o umiru krvi, o bratimljenju putem ispijanja krvi, o kanonu presuđivanja, o starcima kao glavarima plemena, o zalogu, o poroti, o soku kao prijavljivaču i potkazivaču, o skupštini albanskih brđana, o kući Đon Marka kao temelju i čuvaru Kanona, o glavari-ma plemena, o glasu naroda na sudovima, o spaljivanju, razaranju i strijeljanju, o glasniku i vjesniku, o oslobađanjima i izuzimanjima od obaveza, kazni, kuluka, vojske i sl., o smrti.

PRIMJERI PRIMJENE KANONA U PRAKSIU

Na kraju teksta Kanona, tj. od strane 169. do strane 191. dati su razni primjeri presuđivanja slučajeva po Kanonu Leke Dukađinija. Ovdje ćemo navesti nekoliko zanimljivih primjera odluka, maksi-ma, ili postulata, koji su tokom stoljeća utvrđeni i uključeni u alban-sko običajno pravo, odnosno Kanon Leke Dukađinija.

Primjer 1.

„Ko se prepire ili opsuje ili poteže oružje u krugu crkve ili džamije,15 ima da im plati 2000 groša; glavarima 1000 groša i 10 ov-nova.“

Interesantno je ovdje, radi komparacije, nevesti slučaj koji se de-sio u Rožajama 1971. godine, u Džamiji Sultana Murata, kada se dogodila svađa između dva Bošnjaka tokom džume-namaza, gdje je jedan opsovao drugog, a nakon što su izišli iz džamije, ovaj drugi

15 Ovo je jedini primjer da se pominje džamija, i to ne u tekstu kanona, nego u primjeru iz prakse.



ga je prvog ošamario. Sve se odigralo na javnom mjestu, u džamiji i pred džamijom. Stvar nije predata sudu, već je došla pred grupu mu-slihuna (pomiritelja), koji su donijeli odluku da onaj što je udario plati novčanu naknadu udarenom u visini novčane vrijednosti jed-nog para volova. Kazna je plaćena i ova dva Bošnjaka su se izmirili. Ono što je važno ovdje podvući jeste to da su pomiritelji, služeći se običajnim pravilom, udarac osudili kao teški prekršaj, dok psovku nisu smatrali prekršajem koji je ekvivalentan udarcu, tako da psovka nije mogla biti kompenzirana udacem. Bošnjak koji je zadao udarac se smatrao oštećenim, jer je, po njemu, psovka također velika uvre-da, ali je i pored svega prihvatio odluku pomiritelja. Ovdje je, po našem mišljenju, očit utjecaj Kanona Leke Dukađinija u dijelu da psovka nije smatrana ekvivalentom udarcu, ali je čudo da mulsihuni nisu osudili za psovku niti za uvredu džamije, što je odstupanje i od Kanona i od šerijata.

Primjer 2.

„Onaj ko župnika, kao i hodžu, uvrijedi riječima ili opsuje, platit će im 500 groša, a glavarima 150 groša i 5 ovnova.“

Primjer 3.

„Šteta se plaća prema procjeni staraca ili dvojice drugova. Za dvi-je koze – četiri (dvije za jednu), za obijen tor – 500 groša, a za šte-tu vinograda – 500 groša. Svaku štetu, krađu ili lopovluk koji djeca čine, ako se otkrije, platit će kuća kojoj pripadaju. Pravilo kanona je: Što god urade djeca, platit će muškarci kuće.“

Primjer 4.

„Stoku i čobane nitko ne smije ubiti; oni su pod besom i zašti-tom. Tko ih ubije, platit će 20 ćesa, ili će biti ubijen, pa ide krv za krv.“

DR. HARIS HADŽIĆ


Primjer 5.

„Kosac i žetelac na planini i zimskom pašnjaku su pod besom.

Drvosječa i drvonoša su pod besom. Lovac je pod besom od ljet-njeg do zimskog Svetog Nikole. Zalijevač noću je pod besom.“

Primjer 6.

Đerđ Kastrioti Skenderbeg pozvao je jednog dana Leku Duka-đinija na Albansku zemaljsku skupštinu, koja se održavala u gradu Lješu, a kojoj su prisustvovali svi albanski glavari. Kastrioti se u sve-mu slagao sa Lekom, osim presude krvi. Jer, Kastrioti je smatrao da Lekino pravilo krv za krv ne može biti apsolutno prihvatljivo, jer krv dobrog treba razlikovati od krvi lošeg. Da bi ga ubijedio u ispravnost svojeg pravila krv za krv obzirom da od lošeg izlazi dobar a od dobrog loš, Leka je rekao Kastriotiju da ode i pita svoju majku kakav mu je bio otac – lijep ili ružan. Majka mu se zaklela da je nje-gov otac bio ružan naizgled, a da je on od njega ružnog izišao lijep. Nakon ovoga Kastrioti se složio sa pravilom Leke Dukađinija krv za krv, i saopćio: „Neka ostane kako je Leka rekao.“

Također, radi komparacije, ovdje navodimo prijevod nekoliko ajeta iz Kur’ana, koji govore o osveti, što je po našem mišljenju po-trebno jer muslihuni u Rožajama prilikom mirenja se koriste, po-red običajnih, i šerijatskim pravilima. Tako se u jednom kur’anskom ajetu kaže: O vjernici, propisujue vam se odmazda za ubijene: slobo-dan za slobodna, i rob – za roba, i žena – za ženu. A onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikodušno postupe, a neka im on dobro-činstvom uzvrati. To je olakšanje od Gospodara vašeg, i milost. A ko nasilje izvrši i poslije toga, njega bolna patnja čeka. U odmazdi vam je – opstanak, o razumom obdareni da bi ste se ubijanja okanili!16

16 Sura El Bakara, 178. i 179. ajet.



U drugom ajetu se ističe: Mi smo im u njemu propisali: glavu za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba uzvratiti. A onome ko od odmazde odustane, bit će mu to od grijeha iskupljenje. Oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio pravi su nasilnici.17

Nije teško uočiti neke sličnosti izumeđu citiranih kur’anskih poruka i odredba Kanona Leke Dukađinija, koje propisuju krvnu osvetu, međutim razlika je u tome što Kur’an ječe od Kanona forsira praštanje, izmirenje, odustajanje od odmazde i nagradu kod Boga.

Iz ovih kur’anskih ajeta, također, između ostalog, muslihuni izvalače i svoj legitimitet. Naime, citirani ajeti propisuju odmaz-du da bi uvažili žrtvu i ispoštovali povrijeđenu porodicu, ali ipak u nastavku ističu da „onome ko od odmazde odustane, bit će mu to od grijeha iskupljenje“, što znači da muslihuni uvijek imaju jake argumente da traže pomirenje zavađenih. Iz prethodnih kur’anskih citata se isto tako razumije da oštećena porodica ima pravo na od-mazdu, ali da odmazda nije vrijednost koja treba da ima prioritet, jer se kaže: „A onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikodušno postupe, a neka im on dobročinstvom uzvrati.“ Ovdje je ostavljen prostor za muslihune da našu neku drugu velikodušnu satisfakciju za oštećenu stranu, umjesto odmazde, nekad je to novac/krvarina, nekada pobratimstvo, nekada uspostavljanje tazbinskih odnosa i sl.

Inače, muslihuni/pomiritelji u Rožajama postoje od kako je vi-jeka i svijeta i uvijek u njihov sastav ulaze zreliji i mudriji ljudi, ljudi koji poznaju vjerske i narodne običaje. Često puta sa muslihunima je i hodža, koji poznaje šerijatsko pravo, i, naravno, sa njima je uvi-jek po neko od Albanaca, baš zbog primjene običajnog prava ovoga naroda, prema kome Bošnjaci Rožaja imaju veliko poštovanje. Po-miritelji se u svom poslu služe i poznavanjem svjetovnog prava, pa 17 Sura El Maida, 45. ajet.

DR. HARIS HADŽIĆ


često iznose i zaprijećene zakonske kazne, radi utjecaja na zavađene pojedince i porodice, da se pomire, da ne bi bilo većeg zla i osvete. Naravno, ni muslihuni uvijek ne uspiju da izmire zavađene poro-dice, pa čak i nakon što sud presudi stvar i izrekne dugogodišnje zatvorske kazne, ipak nekada dođe do ubistva iz osvete.

Poznat je slučaj da je jedan momak, nakon što je pobjegao iz JNA sa ratišta iz Hrvatske, negdje 1992. godine, pošao u Rožaje, ali prije nego je stigao kući, u nekoj svađi bude ubijen na uliuci, u Rožajama. Slučaj je jako pogodio porodicu ubijenog i ona odbije pomirenje, jer sina i brata nisu vidjeli više mjeseci, i nakon što uspije izbjeći eventualnu pogibiju u ratu, i signe na domak kuće, tu bude ubijen. Porodica ubice uzalud više puta šalje muslihune, ali ožalo-šćena porodica ne prihvati mirenje. Sud osudi ubicu na višegodiš-nju zatvorsku kaznu, koju i danas izdržava. Međutim, mlađi brat ubijenog, koji je u momentu bratove pogibije bio dijete i imao oko desetak godina, nakon što prođe više od deset godina od bratovljeve smrti, i postane punoljetan, odsluži vojsku, jednog dana sačeka oca ubice i sa više hitaca iz pištolja liši ga života, osvetivši na taj način svog brata. Nakon toga i on bude osuđen i danas se nalazi na izdr-žavanju zatvorske kazne.

Ovo je samo jedan od slučajeva koji pokazuje šta se dešava kada ne dođe do izmirenja, iako je sud osudi ubicu, jer porodica ubijenog sudsku odluku, shodno običajnom pravu, često puta ne smatra do-voljnom satisfakcijom.



MUSLIHUNI/POMIRITELJI

Navodimo nekoliko izjava mulsihuna iz Rožaja koje odslikavaju sami duh, kulturu i smisao mirenja18�

Muslihun, član mirovnog vijeća, diplomirani pravnik Redžep Kurbardović iz Baća, kod Rožaja, kaže: „Nama je glavni cilj da pomirimo ljude i zavađene porodice. Odluka suda ne garantuje iz-mirenje porodica. Mi se u našem poslu služimo svim dozvoljenim sredstvima. Iznosimo zakonske norme, citiramo Kanun Leke Du-kađinija, citiramo šerijatsko pravo, navodimo običaje i Bošnjaka i Albanaca, navodimo primjere naših starih. Pri tome nastojimo da imamo lijep pristup, da uvažavamo obadvije strane, da ih ne iritira-mo. Obraćamo im se biranim riječima, nastojimo da u ljudima pro-budimo savjest. Nije to ni malo lak posao. Kad uspijemo da pomiri-mo dvije strane, i mi smo neizmjerno zadovoljni, osjećamo da smo učinili dobro djelo, da smo spriječili možda neko veće zlo.“

Redžep Bralić, mulsihun preduzetnik iz Koljena kod Rožaja: „Obeštećenja, novčana, koja su se davala za rane, za krv, ona su ima-la svoju svrhu, da tamo gdje otac pogine i ostala su sitna djeca, koja nijesu imala izvora, sredstava za život, da se tim obeštećenjem njima omogućivalo da mogu bar za određeno vrijeme da žive od toga obe-štećenja.“

Hajruš Ledinić, muslihun, penzioner, iz Radetine kod Rožaja: „Ova naša zemlja, kao što znamo, ostajala je više puta bez zakona, bez vlasti, i onda su ti muslihuni, posle vlasti, oni su sređevali i oču-vali narod, mirili su. Ovo je jedna velika vrijednost, nezamenjiva, koju ne može zamijeniti niko i ništa, djeluje vrlo korisno. Muslihuni

18 Izjava mulsihuna Redžepa Kurbardovića data je lično autoru ovoga rada, a izjave ostalih muslihuna su uzete iz emisije TV Crne Gore prikazane 23.05.2009. godine sa početkom u 21. sat.

DR. HARIS HADŽIĆ


vraćaju ljubav i poverenje među ljude, mir su očuvali, jer imam ovdje mnogo tih primjera da kažem.“

Alija Matović, muslihun, diplomirani politikolog, iz Ibarca kod Rožaja: „Život čine sitnice, a kad se te sitnice nagomilaju, onda bu-kne velika vatra, tako je od sitnica došlo do nesporazuma između komšija, rodbine, porodice Ljajića i Dautovića, kako reče jedan prilikom pomirenja, „da smo mogli i vazduh bi podijelili.“ A evo poslije našeg napornog rada što sam ja zapisao u svojoj bilježnici, koju vodim o svakom slučaju gdje učestvuje mirovno vijeće. Nakon osam i po sahata uspjeli smo da ih pomirimo, pomirenje obavljeno u džamiji plunčanskoj, na jacijskom namazu. Bilo ih je njih 26 sa obje strane, Ljajića i Dautovića. Imao se utisak da je i džamija bila ispunjena radošću kad su se pomirili, potom smo obišli skupa oba plemena i porodice. Hvala Bogu što nam pomoga da pomirimo ove ljude, jer je veliki belaj mogao da eskalira svakog momenta.“

Abdurahman Ljajić, muslihun, Albanac, iz Plunaca kod Rožaja: „Mi moramo shvatiti jednu stvar: da je mudrost kod muslihuna uro-đena stvar. Muslihun ne može da bude svako. Prvo mora da ima tra-diciju svoju, tradiciju prenošenja s koljena na koljeno. Drugo, treba da ima čovjek afinitet da može da u datom trenutku procijeni kako se treba ponašat u onome momentu.“



ZAKJLJUČAK

Kanon Leke Dukađinija je kodeks albanskih običajnih pravila. Nije poznato kada je nastao, niti ko je njegov autor, ali je nesporno da postoji i da se u narodu gaji i prenosi sa koljena na koljeno, sve do današnjih dana. Franjevački svećenik Stjefen Konstantin Dečovi iz-vršio je kodifikaciju Kanona početkom XX vijeka, koja je štampana poslije njegove smrti davne 1933. godine, u Skadru. Prijevod tog iz-danja Kanona, sa širim predgovorom, sačinio je prištinski profesor dr. Halit Trnavci, a koji je izdala Stvarnost iz Zagreba, 1986. godine. Kanon sadrži običajna pravila, koja često nisu identična šerijatskim pravilima, ali, s obzirom na to da se u većini slučajeva zasnivaju na pravdi i pravičnosti, našla su svoju primjenu i u životu i radu Bošnja-ka u Rožajskom kraju, i čak se često, uz šerijatska pravila, uzimaju u obzir, svjesno ili nesvjesno, i od strane muslihuna prilikom mirenja raznih zavađenih osoba.

U ovom radu ukratko smo obradili nastanak, razvoj i sadržinu Kanona Leke Dukađinija, kao i njegove refleksije na običaje i kul-turu Bošnjaka u rožajskom karaju. Jako su interesantne razne poru-ke, pravila i instituti kojima raspolaže Kanon. Mislimo da je poslije pomenutog prijevoda profesora Halita Trnavcija, koji je izdat u Za-grebu, ovaj rad prvi značajniji pokušaj predstavljanja Kanona Leke Dukađinija i njegove komparacije sa običajima Bošnjaka na ovim našim prostorima.

Također je značajan i osvrt koji smo u radu dali na instituciju muslihuna, koja se od davnina gaji i prakticira u Rožajama. Ova in-stitucija doprinosi pomirenju ljudi, sprečavanju raznih sukoba, sva-đa, čak i ubistava iz osvete i sl., što je značajna stvar u izgradnji međuljudskih odnosa u Rožajama i okolini.

DR. HARIS HADŽIĆ


CONCLUSION

Canon of Leke Dukađinija is the Albanian code of customary rules. It is not known when it occurred, or who the author was, but it is indisputable that there is and that the people cultivated and transmitted from generation to generation, until the present day. Franciscan Štjefen Constantine Dečovi vestments made by the codification of the canon of the early twentieth century, which was published after his death, back in 1933, in Shkoder. Translation that edition of the Canon, with broader preface, a Pristina professor Dr. Halit Trnavci compiled, which issued the “reality” of Zagreb, 1986. Canon contains customary rules, which are often not identical with sharia rules, but, as in most cases, based on justice and equity, have found their application in life and work, Bosniaks Rožajski end, and often even with Sharia rules, considered, consciously or unconsciously, by the mediation of various muslihuna when feuding parties. In this work, we looked the emergence, development and content of the canon Leke Dukagjin, and his reflections on the customs and culture of Bosniaks in Rožajski reprimand. Very interesting are the various messages, rules and institutes available to canon. We think that after the said translation professor Halit Trnavcija, issued in Zagreb, this work is the first significant attempt to launch the Canon Leke Dukagjin and its comparison with the customs of Bosniaks in this region. It is also significant and reviews the work that we have given to the institution muslihuna, which have always been cultivated and practiced in Rožaje. This institution contributes to the reconciliation of people, prevention of various conflicts, quarrels, and even killings in revenge, etc., which is an important thing in building interpersonal relationships in Rožaje and neighborhood.

mr. Misala Pramenkvić

VRIJEDNOST I ZAŠTITA LJUDSKOG ŽIVOTA U ISLAMSKOM I POZITIVNOM

PRAVU


POVIJESNI OKVIR ABORTUSA – ABORTUS U PRIJAŠNJIM DRUŠTVIMA

Problem abortusa je od prvih ljudskih civilizacija apsorbirao zna-čajna ljudska interesiranja. Budući da se abortus tiče ljudske popula-cije, može se reći da abortus egzistira u praksi onoliko koliko egzi-stira i ljudska populacija. Postojala su društva koja su ga dopuštala i ona koja su ga zabranjivala. Naprimjer, kaže se da su se u kineskom društvu čak 2700. g.p.n.e. slobodno koristili lijekovi za poticanje abortusa. A, s druge strane, asirski zakonik iz 1500. g.p.n.e. abortus je osudio riječima:

Bilo kojoj ženi koja svjesno pobaci ono što njena materica drži su-dit će se. Takva žena bit će proglašena krivom, nabodena na kolac, i neće biti zakopana.1

Zanimljivo je da je Hamurabijev zakon, koji se smatra jednim od najstarijih zakona, zabranjivao abortus, a one koji su ga izvršavali ili uzrocirali kažnjavao.

Aristotel je smatrao da je abortus u ranom stadiju trudnoće do-zvoljen, dok plod nema dušu. Sličan stav su zauzimali i Rimljani. Od antičke Grčke do starog Rima, srednjovijekovnih država pa do najnovije dobi prekid trudnoće je tretiran kao teško krivično djelo i rigorozno je kažnjavan. Rimljani i Grci su legalizirali abortus u prvim stadijima trudnoće. Poznata je stara rimska izreka i pravna norma: Začeto dijete smatra se kao da je rođeno, ako se radi o njegovoj

1 Abdul-Fadl Muhsin Ibrahim, Biomedicina, preveo s engleskog: Muhidin Hadžiahmetović, Libris, Sarajevo, 2001., str. 107.

MR. MISALA PRAMENKOVIĆ


koristi. Tako je na neki način u to vrijeme bila priznata osobnost začetog djeteta, a dijete je i prije rođenja bilo priznato kao subjekt prava. Shodno ovoj tvrdnji, i rani abortus se smatra ubistvom. Ovo mišljenje je postalo općenito u XIX i XX stoljeću. Tek je u novije vrijeme opet započela rasprava o početku ljudskog individualnog života, od trenutka začeća, ili kasnije, nakon početka rada mozga.2

U nekim povijesnim epohama namjerni prekid trudnoće se ka-žnjavao smrću. Hipokratovi stavovi nisu bili dovoljno jaki da pro-mijene realnost i spriječe vještački prekid trudnoće, iako je u svojim djelima odlučno bio protiv namjerno izazvanog abortusa.3

U starom Egiptu vršenje abortusa je bilo strogo kažnjavano, a bilo je epoha u kojima su smatrali da je to prirodno pravo roditelja koje mogu izvršiti kad žele i na način na koji žele, ne osvrćući se na implikacije i okolnosti.

U Sparti su roditelji ubijali svoju djecu odmah nakon rođenja. Kada su u pitanju Arapi, oni su u tom kontekstu prelazili svaku mje-ru. Uobičajena praksa Arapa prije Muhammedovog, a.s., poslanstva bila je da su žensku novorođenčat živu zakopavali bojeći se siromaš-tva i tretirajući žensko dijete sramotom.4

Tek 1970. godine, pod utjecajem feminizma,5 abortus se počeo legalizirati pod određenim uvjetima. To je s vremenom izazvalo oš-tru debatu između zagovornika i protivnika prava na abortus, koji kažu kako je fetus ljudsko biće sa pravom na život. Protivnici prava 2 Kurjak Asim, Fetus kao pacijent, Naprijed, Zagreb, 1991., str. 432.3 Ninković Radoslav, Materinstvo, Književne novine, Beograd, 19879., str. 82.4 El-Buti Muhammed Seid Ramadan, Tahdidu-n-nesl - vikajeten ve iladžen, Daru-l-farabi, Damask, 2004., str. 111.5 Feminizam je naziv za skupinu ideologija i političkih pokreta kojima je cilj bio poboljšanje položaja žena u društvu, odnosno izjednačavanje prava žena s pravima muškaraca.

VRIJEDNOST I ZAŠTITA LJUDSKOG ŽIVOTA U ISLAMSKOM I POZITIVNOM PRAVU


na abortus, među kojima se nalazi katolička crkva, su uspjeli izboriti ponovnu zabranu abortusa.

Svjetsko zdravstveno udruženje na svom trećem generalnom za-sijedanju u Ženevi godine 1948. moderniziralo je Hipokratovu za-kletvu – ženevska deklaracija – ali zadržava isti stav prema abortusu: Apsolutno će se poštivati ljudski život već od njegovog začeća.

Kasnija društva su počela gledati na abortus sa aspekta moralnih principa i počeli su osjećati odgovornost prema novorođenoj djeci i plodu u utrobi majke, kao što su počeli obraćati pažnju i na štetne implikacije i konsekvence koje proizilaze iz abortusa. Shvativši to, mnoge zajednice i države su počele zabranjivati abortus i propisivati određenu kaznu za žene koje svojevoljno abortiraju kao i za one koji ga uzrociraju direktno ili indirektno.6

STATUS ABORTUSA U SAVREMENIM POZITIVNIM PRAVIMA

U novije doba primjetna su 3 stava po pitanju abortusa: liberalan, radikalan i srednji. Postoje zemlje koje smatraju da abortus ne treba imati za posljedicu nijednu vrstu sankcije, već svaka porodica treba da kreira svoj život u skladu sa svojim materijalnim mogućnostima, pa tako ako se porodica boji da ne može izdržavati još jednog člana porodice, abortus smatraju dozvoljenim. Takav stav zauzima Kina. U većini zemalja gdje je vještački prekid trudnoće legalan dozvoljen je na zahtjev žene bez ograničenja u prvom tromjesečju, a moguć je iz i drugih razloga do 20. Sedmice, a ponekad i do 24. sedmice trudnoće. Stručnjaci nastoje istražiti nove metode ranog prekida trudnoće koje su zbog tehničkih i medicinskih prednosti značajne

6 El-Buti Muhammed Seid Ramadan, Tahdidu-n-nesl - vikajeten ve iladžen, str. 112.



ne samo za ženu već i za plod. Iako su mišljenja da fetus doživljava vještački prekid trudnoće podijeljena, jasno je da rani prekid pred-stavlja manju traumu za sva tri učesnika: ženu, ginekologa i plod.7 Danas, a i proteklih decenija, evidentno je da se promovira seksualna revolucija. To je iniciralo da se izgubi roditeljski osjećaj – da je majka majka a otac otac, te je kranji cilj takvima postao lično uživanje, bez obraćanja pažnje na druge. Zato je razumljivo zašto Njujork ima 300 ordinacija koje se namjenski bave abortusom. Nije čudan ta-kav podatak kada se u tim zajednicama na mnogim javnim mjestima nalaze slogani sadržaja: Želiš li abortus? Zatraži to odmah! Dakle, to se dešava u zemljama koje načelno zabranjuju abortus, ali to je samo formalno prikrivanje slabosti i negativnosti.8 U Njemačkoj je abortus legaliziran 1995. godine, dok je u Francuskoj još 1975., a 1998. godine je na 1000 novorođenih bilo 168 abortusa. Državna statistika iznosi podatak da su ljekari izvršili 131.795 abortusa za samo jednu godinu. Što se tiče Evrope, iznosi se podatak da je izvr-šeno 13.6 miliona abortusa. Nesumnjivo je alarmantno to što se u Evropskoj uniji svakih 30 sekundi izvrši abortus. Zemlja sa najviše abortusa je Francuska (208. 759), Velika Britanija (195.483), Italija (133.000), Njemačka (128.000) i Španija (79.788). Zakoni o abor-tusu u 27 država Evropske unije su različiti. Holandija, Engleska i Švedska su najtolerantnije po tom pitanju. Engleski zakon dozvolja-va abortus sve dok fetus ne pređe 24. sedmicu, mada je prihvaćeno da trudnica može izvršiti abortus kada god želi.9 Statistički podaci o legalno izvršenim abortusima govore da je 2002. godine izvršeno preko 175.500 abortusa u Engleskoj. Ovi podaci ne uključuju ile-

7 Kurjak Asim, Fetus kao pacijent, Naprijed, Zagreb, 1991., str. 308.8 El-Buti Muhammed Seid Ramadan, Tahdidu-n-nesl - vikajeten ve iladžen, str. 118.9 Hevit Ibrahim, Šta islam kaže, preveli sa engleskog: Ljubijankić Enes, Mehić Amir i Taći Derviš, Medresa Džemaludin Čaušević, Cazin, 2006., str. 11.



galne abortuse, posebno onih koji nisu državljani Engleske. U Nje-mačkoj, Austriji, Belgiji, Bugarskoj, Danskoj, Estoniji, Francuskoj, Grčkoj, Mađarskoj, Letoniji, Litvaniji, Češkoj, Rumuniji, Slovačkoj i Sloveniji abortus je zakonski dozvoljen do 12 nedjelja trudnoće. Švedska je najliberalnija po tom pitanju. Abortus je dozvoljen bezu-slovno do 12 nedjelja, a do 18 uz razgovor sa pacijentom, i čak do 22 nedjelje uz saglasnost stručnjaka. U Holandiji je abortus dozvoljen u pojedinim slučajevima do 22. nedjelje poslije pet dana razmišlja-nja, dok je u Engleskoj dozvoljen čak i do 24. nedjelje ukoliko je ugroženo zdravlje majke ili fetusa.

Postoje ljekari koji su izvršili preko 60.000 abortusa, što je alar-mantno. Jedan ljekar u Srbiji kaže da je u toku 26 godina izvršio 60.200 abortusa, i na taj način kao da je ubio jedan cijeli grad.

U Poljskoj, Španiji, Portugalu i na Kipru abortus se može izvr-šiti jedino u slučaju silovanja i ozbiljnih zdravstvenih problema. U Irskoj i na Malti je zabranjen abortus, čak i u slučaju silovanja, osim ukoliko je život žene ugrožen.

Zanimljivo je to što društva koja zabranjuju abortus samo propi-suju kaznu za izvršenje abortusa a da ne rade na promoviranju mo-ralnih vrijednosti i humanosti kako bi se spasilo biće – plod – koje nema zaštitnika. Glavni problem je u tome što spomenuta društva pozivaju na slobodu seksualnosti, koja nema pravila niti ograniče-nja: Život je materija, jer je izvor uživanja, te kada god se ukaže prilika, iskoristi je i ne treba se osvrćati na ono što se ostavilo. Sve je to posadilo stablo seksualne slobode, uzdugnuto visoko prema nebu, čije su se grane umnožile, tako da ne postoji neko, neki zakon, koji bi ga posjekao i društvo uredio. Samo prihvatanjem Božijeg zakona može se riješiti problematična situacija, kriza morala u kojoj se svi-jet nalazi.10




Jedan broj država, kao što su skandinavske zemlje Švicarska i Britanija, smatraju da abortus ima negativne implikacije po zdravlje žene i da je u suprotnosti sa humanističkim kodeksima. Međutim, oni tvrde da abortusi zbog toga trebaju biti izvršeni tajno. Arapske zemlje, generalno, smatraju da je abortus zabranjen i za takvo djelo treba kazniti i počinioca i uzročnika, jer ono implicira mnoge nega-tivne posljedice, zdrastvene i psihološke. Statistika o abortusima u arapskim zemljama je nepristupačna, jer osobe koje se odluče izvr-šiti abortus to čine daleko od nadzora i znanja zvaničnih institucija.11

Neka istraživanja su pokazala da se 95% abortusa u svijetu izvrši zbog odlaganja rađanja djece, zbog težine i vitkosti koju žena želi sačuvati. Prema nekim podacima, u Francuskoj, zemlja koja načel-no zabranjuje abortus, broj abortusa je skoro potpuno jednak broju novorođenčadi. U Meksiku se godišnje obavi milion abortusa, a u 96% slučajeva ti se abortusi obave u medicinski nesigurnim mjesti-ma. Na Filipinima, gdje je abortus zabranjen, godišnje abortus izvrši 750.000 žena.12 U krivičnom zakonu Srbije stoji da će se svaka osoba koja počini abortus, kao i ona koja joj u tome pomogne, kazniti zatvorom u trajanju od tri mjeseca do tri godine. A i pored ovakve zakonske regulative u Srbiji se godišnje izvrši oko 200.000 abortu-sa. Među njima je 6.000-7.000 maloljetnih djevojaka koje pohađaju osnovnu ili srednju školu. Prema nekim procjenama, za 20 godina izvršeno je više od dva miliona abortusa. Pri tome treba imati u vidu da statistika nikada ne može biti stoprocentno tačna, jer se veliki broj abortusa vrši u privatnim klinikama. Godine 1951. abortus je bio zabranjen, ali je odmah nakon toga, već 1952. godine, dobio le-gitimitet, pod uslovom da ne prijeti opasnost djetetu ili majci. U

11 Ibid., str. 112-114.12 Zajović Staša, Abortus i katolička crkva, U ediciji: Žene, zdravlje, razoružanje, Udruženje žena Žene u crnom, str. 105.



Hrvatskoj je 1998. godine izvršeno 15.292 abortusa, od kojih čak 8.907 ilegalno induciranih.

Društva ne bi trebala dozvoliti izvršenje abortusa ukoliko žele da reduciraju broj izvršenih abortusa. Tako, naprimjer, u Japanu se broj izvršenih abortusa, na godišnjem nivou, nakon što je zvanič-no dozvoljen povećao za milion. U Bugarskoj je broj abortusa prije zvanične dozvole iznosio oko 1.100, dok je u godini nakon dozvo-le taj broj iznosio 38.000. U Poljskoj prije zvanične dozvole broj abortusa je iznosio 18.900, da bi u godini nakon dozvole iznosio 140�000�13 Ukoliko sublimiramo navedeno, vidjet ćemo da je jedini izlaz formiranje moralnih načela. Alarmantno je da zabrana abor-tusa nije reducirala ovaj fenomen, ali se povećao nivo smrtnosti za vrijeme ilegalnog abortiranja.

Da bi se broj abortusa reducirao neophodno je izgraditi moral-nog pojedinca, moralnu porodicu. Neophodan je adekvatan zakon, a zadaća zakona nije da napravi nešto što u praksi ne egzistira, već da čuva ono što već postoji. Međutim, mnoge države koje su oficijel-no protiv abortusa imaju enorman broj elemenata koji podstiču na izvršenje abortusa. Okosnica toga leži u činjenici da se javno pro-movira sloboda uživanja i užitaka za sve. Kao refleksija toga nastaje prepuštanje uživanjima, a naročito onih koji ne vjeruju u Budući svi-jet. Oni žele što više osjetiti užitaka na ovom svijetu, što implicira bježanje od konsekvenci i odgovornosti koje proizilaze iz uživanja.




ISLAM I PRAVO NA ŽIVOT

Islam, kao i ostale nebeske religije, naučava da je Allah, dž.š., čovjeku dao pet neotuđivih prava čiju je sigurnost zagarantirao. Ta prava su:

1. Pravo na život.

2. Pravo na vjeru.

3. Pravo na imetak.

4. Pravo na razum – obrazovanje.

5. Pravo na potomstvo.14

Pravo na život je od esencijalne važnosti, sudeći po tome što je Allah, dž.š., život učinio svetim.15 Život je Njegov nedugovani dar kojeg bespravno niko nema pravo nekome oduzeti. Na to aludiraju riječi Poslanika, a.s:

Nije dozvoljena krv muslimana koji svjedoči da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Njegov poslanik, osim za: počiniloca bluda koji je oženjen, u slučaju odmazde ili otpadništva.16

I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kada pravda za-htijeva�17

Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini –

14 Es-Sibai Sejfuddin, El-Idžhad, Daru-l-kutubi-l-arebijje, prvo izdanje, Bejrut-Damask, 1977., str. 45.15 El-Karadavi Jusuf, Fetava muasire, Daru-l-vefa, Kairo, 1994., 2/541.16 En-Nevevi Muhjiddin ebi Zekerijja Jahjabin Šeref, Sahihu-l-Muslim bi šerhi imami-n-Nevevi, Daru ihjai-t-turasi-l-arebi, Bvejrut, bez godine izdanja, broj hadisa 1676, 3/1302.17 Kur’an, El-Isra, 33.



kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, kao da je svim ljudima život sačuvao�18

Jedna od najvažnijih odlika islama jeste to što on podstiče na očuvanje i odbranu čovjekovog života. Zato je u islamu predviđe-na najstrožija kazna za onog koji prolije krv nevinog muslimana. Islam posebnu pažnju posvećuje očuvanju začetog djeteta u maj-činoj utrobi, i zabranio je bilo kakvu vrstu bespravnog uništavanja. S druge strane, islam podstiče na rađanje djece i formiranje novih, jačih i mnogobrojnih islamskih generacija.

Abdullah bin Omer je vidio jednog čovjeka kako na vratu nosi svoju majku. Primjetivši Abdullaha, čovjek ga upita:

– Sine Omerov, da li sam postupkom uspio uzvratiti dobro majci koje je učinila prema meni?

– Ne, ni koliko jedan porođajni bol, a Allah će te nagraditi zbog te sitne stvari.19

Islam ne opterećuje osobu iznad njenih sposobnosti, odnosno osoba nije odgovorna za ono što se desi nenamjerno i bez njenog udjela. Na to aludira poslanik Muhammed, a.s:

U mom ummetu se ne računa osobi što uradi nenamjerno, iz zabo-rava i na šta je primorana.20

18 Kur‘an, El-Maida, 32.19 Ebu Davud, Delilu-s-salihin, Džedda, Kraljevina Saudijska Arabija, 1996., str. 101-102.20 Ibn Madže, Sunen, Daru-l-fikr, Bejrut, bez godine izdanja, broj hadisa 2043, 3/1302.



PRINCIPI NA KOJIMA SE BAZIRA STAV ISLAMA PREMA ABORTUSU

Pronalaskom ultrazvuka i drugih tehnologija, te razvojem em-briologije i drugih medicinskih disciplina, danas se o fetusu veoma mnogo zna. Islamski propisi, kada je u pitanju određivanje statusa abortusa, između ostalog, vode računa o zaštiti nekoliko prava:

- pravo fetusa,

- pravo roditelja, i

- pravo zajednice.21

Ako se, zbog određenih okolnosti, potisne jedno od ova tri pra-va, onda se trebaju čuvati preostala dva.

Pravo fetusa počinje kada prođe 40 dana od začeća, jer sve do tada fetus predstavlja nutfu ili dio koji ne posjeduje dušu niti po bilo čemu sliči čovjeku. Međutim, kada se fetus počne oblikova-ti i uzimati ljudski oblik, u tom slučaju njegovo pravo nadvladava pravo roditelja, jer fetus postaje živo biće i u tome je neovistan od roditelja. Tako se njemu daje prednost, obaveza ga je čuvati, te ga je zabranjeno odstraniti abortusom. Pravo roditelja je u toku spo-menutog perioda, naravno uz određene uslove. Jedan od tih uslova jeste da abortus nema negativne posljedice za ženu, jer u tom slučaju ona nema pravo na to. Ona na to nema pravo iako bi obznanila da je spremna prihvatiti posljedice abortusa. To je zbog toga jer odstra-njivanje štete od sebe nije samo njeno pravo, već i Allahovo, dž.š., pravo. Naravno, postoje i oni koji smatraju da je dozvoljen abortus ukoliko postoje indikacije da će se dijete roditi nepotpunog ili izmi-jenjenog lika.

21 El-Buti Muhammed Seid Ramadan, Tahdidu-n-nesl - vikajeten ve iladžen, str. 107-108.



Zajednica u Rimu je postupala prilično brutalno i smatrala da ima pravo baciti dijete u bure vina, te ako je ono sposobno da se ne udavi, dozvole mu da živi. U suprotnom, udavit će se iako ništa nije skrivilo. Islam ne dozvoljava ubistvo lica koje nije ništa skrivilo. Islamska prevencija se ogleda u tome što propisuje da se žena me-dicinski ili na neki drugi način provjeri i ispita da li plod ima neki tjelesni nedostatak. Islamski vjerozakon na ovaj način čuva zajedni-cu od anomalija, a ne ubistvom živih osoba nakon što se nisu uopće potrudili da otklone razloge koji dovode do mahana i deformacija. Ukoliko se desi neka deformacija kod ploda u toku porođajnih bo-lova, nakon provjere, pravo ploda je identično pravu majke, te u tom slučaju treba spasiti šta se može spasiti.22 Pravo zajednice se ogledaj u neophodnosti da se njen broj članova povećava.

Sva prethodno navedena mišljenja eksplicite pojašnjavaju hadisi:

Stvaranje svakog od vas u utrobi njegove majke bilo je četrdeset dana kao kap sjemena. Zatim je to bilo kao zakvačak isto toliko vreme-na. A zatim je bilo isto toliko vremena kao gruda mesa. Zatim Allah, dž.š., pošalje meleka, kom bude naređeno da uradi četiri stvari, i rekne mu se: „Napiši njegovo zanimanje i smrt, i napiši da li će biti sretan ili nesretan.“ A zatim mu udahne dušu.23

Kada oplođenoj čeliji bude četrdeset i dvije noći, Allah mu pošalje

22 El-Buti Muhammed Seid Ramadan, Tahdidu-n-nesl - vikajeten ve iladžen, str. 108-110.23 El-Askalani Hafiz Ahmed bin Alij bin Hadžer, Fethu-l-Bari bi šerhi Sahihi-l-Buharijj, Daru-t-takva, Kairo, 2000., Kitabu-l-kader, broj hadisa 6594, 11/528; En-Nevevi Muhjiddin ebi Zekerijja Jahjabin Šeref, Sahihu-l-Muslim bi šerhi imami-n-Nevevi, Mektebetu-s-safa, Kairo, 2003., Babu kejfijjetu halki-l-ademijji fi batni ummihi ve kitabeti rizkihi ve edželihi ve amelihi ve šekavetihi ve seadetihi, broj hadisa 2643, 16/179. Mnogi znanstvenici iz oblasti medicine smatraju da je zametku udahnuta duša u prvim sedmicama trudnoće. Poznato je da ljudima nisu poznata svojstva duše i znanstvenici, koliko god istraživali, ne mogu o tome ništa saznati. El-Buti Muhammed Seid Ramadan, Tahdidu-n-nesl - vikajeten ve iladžen, str. 71.



meleka koji ga oblikuje i stvara mu sluh, vid, kožu, meso i kosti.24

Posvađale su se dvije žene iz Beni Hezjela. Jedna je drugu pogodila kamenom te ju je ubila, a i dijete koje je nosila u utrobi. Taj slučaj su predstavili Allahovom Poslaniku, a.s., pa je prosudio da je otkup za ubijeno dijete u utrobi el-gurra�25

Navedena četiri temelja su esencijalno polazište islamskim prav-nicima u donošenju stavova vezanih za abortus. Ne postoji vrsta abortusa a da se ne tiče jednog od navedenih principa.

ŠERIJATSKA PODJELA ABORTUSA

Na temelju islamskog prava, poznate su dvije vrste abortusa:

1. Abortus koji se desio u šerijatski valjanom braku.

2. Abortus ploda koji je posljedica bluda.26

To je iz razloga da bi se napravila distinkcija između abortusa u braku i abortusa ploda koji je posljedica bluda.

Razlozi abortusa mogu biti mnogobrojni: da se žena oslobodi ploda bez obzira na to da li je trudnoća posljedica bluda ili braka, da bi se zaštitila majka kojoj prijeti opasnost od trudnoće i dr. Sredstva za izvršenje abortusa su mnogobrojna, postoje nova i stara. Jedan od načina je da se žena uplaši te da to bude razlog abortusa, prevelik bol, da žena apstinira od hrane ili od upotrebe tableta koje treba piti da bi plod ostao živ.27

24 En-Nevevi Muhjiddin ebi Zekerijja Jahjabin Šeref, Sahihu-l-Muslim bi šerhi imami-n-Nevevi, Babu kejfijjetu halki-l-ademijji fi batni ummihi ve kitabeti rizkihi ve edželihi ve amelihi ve šekavetihi ve seadetihi, broj hadisa 2645, 16/180.25 Ibid., broj hadisa 1681, 3/1309.26 El-Buti Muhammed Seid Ramadan, Tahdidu-n-nesl - vikajeten ve iladžen, str. 68.27 Vizaretu-l-evkafi ve šuuni-l-islamijjeti kuvejt, Mevsuatu-l-fikhijje, Daru-s-safve,



SAŽETAK

Ovaj tekst tretira pitanje zaštite ljudskog života (abortusa) u kontekstu pozitivnog i islamskog prava, iznoseći argumente na osnovu kojih bazira svoje stavove. U novije doba, u svjetlu pozi-tivnog prava, postoje različite teorije: kranje liberalne, koje dozvo-ljavaju abortus bez ograničenja; zastupljanje stava da je abortus do-zvoljen u iznimnim slučajevima, kao što je, naprimjer, silovanje itd. S druge strane, islamsko pravo štiti fetus od 40-og dana i abortus je dozvoljen isključivo u slučaju kada je život majke ugrožen.

Kairo, 4. izdanje, 1993., 2/59.



SUMMARY

This article treats a matter of protection of human life (aborti-on) in context of positive and Islamic law and their arguments based on which they create their attitudes. In contemporary time, in light of positive law, there are different theories: those who are extremely liberal so they endorse abortion without constraints; those who cling to the thought that abortion is merely allowed in specific cases such, for example, is rape and so on. On the other hand, Islamic law protects fetus after 40 days of conception so abortion is exclusively permitted in case when life of mother is threatened.

Seid Hadžić

TRŽISTE POTPUNE (SAVRŠENE) KONKURENCIJE


ABSTRAKT

Potpuna ili savršena konkurencija koja označava tržišnu si-tuaciju u kojoj veliki broj tržišnih subjekata nema nikakve kontrole nad cijenama, tj. cijena je data veličina, a postoji i

lahka mogućnost ulaska novih preduzeća u granu. Savršeno konku-rentno je tržište na kojem sva preduzeća proizvode identične proi-zvode, i svako preduzeće je toliko malo da njegov izbor obima pro-izvodnje ne utiče na cijelu industriju. Znači, ulazak na takva tržišta je lahak, ukoliko se ukaže prilika za ostvarivanje profita. Također, ukoliko se počne gubiti novac, izlazak je lahak. Savršena konkuren-cija je takvo tržišno stanje u kojem postoji veliki broj prodavaca i kupaca na tržištu istog, homogeniziranog proizvoda i kada svi proi-zvodi imaju cijenu i razmjenjuju se na tržištu, a sudionici na tržištu nemaju nikakvog utjecaja na cijenu po kojoj kupuju ili prodaju, tj. cijena je objektivno data veličina. Promjena cijene je posljedica ak-tivnosti svih prodavaca i kupaca, a nikada posljedica njihovog poje-dinačnog djelovanja. Dakle, na savršenim konkurentnim tržištima pojedinačni proizvođači su ustvari preduzimači cijena, tzv. price-takers. Iz navedenog poizilazi da je savršeno konkurentno tržište takvo tržište na kojem su sva preduzeća, bukvalno, ravnopravna i bore se metodama koje nisu iz nesavršene konkurencije (monopol, duopol, oligopol). U praksi se rijetko susreću ovakvi primjeri, npr. u proizvodnji pšenice, kukuruza, nafte, pa se može reći da u većini slučajeva prevladava nesavršena konkurencija.

Ključne riječi: tržište, potpuna konkurencija, ponuda, potražnja, troškovi, profit, resursi.

SEID HADŽIĆ


UVOD

Izučavanje ekonomske stvarnosti ima tradiciju od preko 200 go-dina. U toku ovog razdoblja ekonomija kao nauka se proširivala, dograđivala i diferencirala od drugih nauka, te je postala veoma slo-žena. Danas je najveći problem čovječanstava to kako da zadovolji svoje rastuće potrebe. Potrebe oduvijek postoje i uvijek će biti ne-ophodni uslov ljudskog postojanja. Razvojem ljudskog duštva, ta potreba se mijenja i proširuje. Naime, te potrebe se na tržištu ma-nifestiraju kao tražnja, bilo pjedinaca ili grupe ljudi. Na ekonomiji je da ukaže na najefikasnije načine zadovoljenja tih potreba. Da bi čitav taj ekonomski sistem mogao funkcionirati potrebno je među-djelovanje učesnika na tržištu. Naime, tržište predstavlja ukupnost odnosa ponude i tražnje koje se na određenom prostoru i vremenu uspostavljaju povodom razmjene roba i usluga. Među tržišnim uče-snicima se na tržištu mogu uspostaviti konkurentski odnosi različi-te prirode i sa različitim utjecajima na funkcioniranje privrede. Ti ra-zličiti konkurentski odnosi na različite načine utječu na obrazovanje konkretne tržišne strukture, odnosno obrazovanje određenih tržiš-nih stanja. Ekonomska nauka se sve do tridesetih godina dvadesetog vijeka bavila samo ekstremnim tržišnim stanjima – potpunom (sa-vršenom, slobodnom, perfektnom) konkurencijom i monopolom.



USLOVI POSTOJANJA SAVRŠENO KONKURENTNOG TRŽIŠTA

Ekonomska teorija tržišne ravnoteže je do tridesetih godina prošlog vijeka svoje modele gradila polazeći od tržišta čistog mo-nopola, ili od tržišta savršene (čiste) konkurencije. Za oba ova mo-dela se može reći da predstavljaju čiste teorijske apstrakcije, kojih u praksi gotovo i nema, ali je njihovo izučavanje bilo i ostalo izuzetno značajno za razumijevanje realnih tržištnih stanja.

Tržište potpune konkurencije je prosto tržište. U literaturi se koriste još i sinonimi: čista konkurencija, perfektna konkurencija, potpuna konkurencija i td. Međutim, kao što smo i pomenuli, do tridesetih godina proslog vijeka ovo tržište je smatrano jedinim tr-žištem, to jest analiziralo se kao isključivo tržište. Naime, proizvodi različitih preduzeća na ovom tržištu se ne razlikuju znakom, mar-kom ili bilo kojom drugom oznakom po kojoj bi ih kupci identi-ficirali. Stoga je kriva tražnje s kojom se suočava svako preduzeće savršeno elastična, pa bi svaki pokušaj prodavca da podigne cijenu proizvoda iznad cijene njegovih konkurenata, što bi značilo njegovo eliminiranje sa tržišta. A cijena se na tržištu formira interakcijom agregatne ponude i potražnje i svako preduzeće pojedinačno je pri-hvaća kao zadatu i korsti je kao jedan od parametara ponašanja.

Savršeno konkurentno tržište je ono koje se sastoji od velikog broja malih preduzeća od kojih nijedno nije u mogućnosti da uti-če na tržišne cijene. Na takvom tržištu postoji apsolutna sloboda ulaska i izlaska drugih preduzeća, faktori proizvodnje su savršeno pokretljivi, postoji savršena informisanost o onome sto se dešava na tržištu. Od navedenih stavki samo prve dvije čine takvo tražiste re-alnim, dok treće i četvrto predstavlja samo teorijki model, jer nema ni savršene informisanosti, ni savršene pokretljivosti faktora.

SEID HADŽIĆ


Za razumijevanje procesa formiranja cijena i utvrđivanja opti-malnog volumena proizvodnje i prodaje na savršeno konkurentnom tržištu nužno je poći od osnovnih pretpostavki na kojima se ovo tržišno stanje bazira. Po mišljenju većine autora koji se bave istraži-vanjima tržišnih struktura, teorijski model savršeno konkurentnog tržišta podrazumijeva ispunjenje 4 osnovna uslova:

• Atomiziranost ponude i tražnje

• Hemogenost proizvoda

• Neograničena mobilnost resursa

• Savršena informisanost prodavaca i kupaca

ATOMIZIRANOST PONUDE I TRAŽNJE

Atomiziranost ponude i tražnje znači postojanje vrlo velikog broja prodavaca i kupaca određenog proizvoda, od kojih je svaki od njih, pojedinačno posmatrano, zanemarljivo male ekonomske snage. U figurativnom smislu, kao što francuski ekonomista Peru kaže, u savršenoj konkurenciji “svaka ponuda mora biti kap vode u okeanu ponude, a svaka tražnja kap vode u okeanu tražnje.” U ovakvim uslovima je normalno očekivati da će se tržišne cijene javiti kao parametarska veličina i ona jednostavno mora biti prihvaćena od strane bilo kojeg aktera na tržištu, kako kupaca tako i prodavaca. Nijedan od njih pojedinačno je ne može niti povećati niti sniziti. Tržišne cijene se svakako mijenjaju. Ali kao posljedica djelovanja svih prodavaca i kupaca, a ne pojedinačnom njihovom aktivnošću. Isuviše je diskutabilno savršeno konkurentno tržište definirati kao tržišno stanje sa velikim brojem prodavaca i kupaca, kada ne postoji neka kvantitivna mjera za izraz veliki broj? Koliki je to broj i koja je granica između velikog i malog broja prodavaca i kupaca? Stoga smo



mišljenja da za distinkciju tržišnih stanja sa velikim i malim brojem učesnika treba koristiti jedan operacioni kriterij koji se svodi na mo-gućnost, odnosno nemogućnost utjecanja pojedinačnih aktera na visinu tržišne cijene. U tom smislu, ako nijedan od učesnika na trži-štu, ponaosob posmatran, ne može utjecati na cijenu ima osnovu to tržište tretirati kao tržište sa velikim brojem prodavaca i kupaca. U protivnom, ako bilo koji od pojedinačnih aktera na njemu, svojom aktivnošću može izazvati primjetan utjecaj na tržišnu cijenu, takvo tržišno stanje možemo tretirati kao tržište sa malim brojem aktera (prodavaca i kupaca).

HOMOGENOST PROIZVODA

Na savršeno konkurentnom tržištu se pretpostavlja postojanje homogenih prizvoda, što znači da su proizvodi svih preduzeća na trzištu savršeno zamjenljivi. Veliki broj prodavaca prodaje potpuno identičan proizvod, odnosno kupci koji biraju proizvode od veli-kog broja prodavaca vjeruju da su oni zaista isti. Ova pretpostavka podrazumijeva da se kupac nikad neće, pri jedinstvenoj cijeni pro-izvoda koji kupije, pokajati zašto je kupovinu obavio kod jednog a ne kod drugog prodavca. Za diskusiju je pitanje u kojoj je mjeri ova teorijska postavka održiva. Jer, kako s pravom primjećuje Luj Boden, i “osmijesi prodavačica” mogu pokrenuti naklonost kupa-ca i izazvati diferenciranost prizvoda. Svjesni smo realnosti da se I sami prozvođači trude raznim potezima stvoriti razliku između svojih proizvoda i proizvoda konkurenta izmjenom sitnih detalja, posebnim pakovanjem i slično. Iako su ponekad te razlike simbolič-ne, one de fakto uvode elemenat diferencijacije, kao nešto što model savršene konkurencije čini nerealnim.

SEID HADŽIĆ


NEOGRANIČENA MOBILNOST RESURSA

Savršeno konkurentno tržište podrzumijeva postojanje uslova koji preduzećima omogućavaju da slobodno uđu ili napuste odre-đenu granu i da resursi kojima raspolažu mogu bez teškoća biti ko-rišćeni u alternativne svrhe. Ova pretpostavka implicira odsustvo bilo kakvih pravnih, proizvodnih ili finansiskih barijera ulaska ili na-puštanja određene grane od strane preduzeća. Svaki ulazak u drugu granu proizvodnje, po logici stvari, podrazumijeva određena veća ili manja ulaganja u fiksne faktore proizvodnje, odnosno određeni iznos kapitalih ulaganja, tako da visina ovih ulaganja predstavlja vrlo ozbiljnu barijeru ulaska u neku konkurentnu granu. Isti je slučaj isa barijerama finansijske prirode prilikom napuštanja određene grane. Jačina ovih prepreka je utoliko izraženija ukoliko je iznos ulaganja u fiksne faktore veći i ako su mogućnosti alternativne upotrebe ovih faktora ograničene.

SAVRŠENA INFORMIRANOST PRODAVACA I KUPACA

Savršeno konkurentno tržiše polazi od pretpostavke da su kupci i prodavci na njemu savršeno informirani o svim tržišnim prilika-ma. Svi kupci i prodavci moraju biti savršeno informirani o njiho-vim krivama potražnje, krivama ponude (troškovima proizvodnje i raspoloživim tehnoligijama proizvodnje) i o cijenama. Ova pretpo-stavka podrazumijeva odsustvo bilo kakvog iznenađenja. Polazeći o ove pretpostavke, odluke koje tržišni akteri donose moraju biti iste odlukama koje bi donijeli poslije izvršenog akta prodaje ili ku-povine. Na osnovu iznijetih pretpostavki, teorijski model savršene konkurencije bismo mogli definirati kao tržišno stanje sa izuzetno velikim brojem prodavaca i kupaca, koji tržišnu cijenu prihvaćaju



kao datu veličinu, na kome se prodaje i kupuje homogeni proizvod, gdje postoji potpuna sloboda međugranskog kretanja kapitala i gdje učesnici na tržištu odluke donose na bazi njihove savršene informi-ranosti, odnosno odsustva bilo kakve neizvjesnosti.

RAVNOTEŽA GRANE U SAVRŠENOJ KONKURENCIJI

Krivu ponude grane moguće je definirati samo u uslovima savr-šeno konkurentnog tržišta. Naša analiza ponude, kako preduzeća tako i čitave grane, polazi od funkcionalne zavisnosti nuđenja koli-čine neke robe u zavisnosti od nivoa tržišne cijene, što znači da se cijena tretira kao data, parametarska veličina. Iz tih razloga kriva ponude grane kao zbir nuđenih količina svih preduzeća u grani pri datom nivou tržišne cijene je mogla biti definirana samo za savršeno konkurentnu granu. Za druge tržišne structure: monopol, oligopol, ograničenu konkurenciju i sl. problem ravnoteže grane je apsurdno analizirati, iz razloga što na ovakvim nekonkurentnim tržištima proizvođač svojim obimom proizvodnje utiče i na samu visinu tr-žišne cijene, koja samim tim prestaje biti nezavisno promjenljiva. U nesavršenim tržišnim stanjima prizvođači maksimiziraju profit, tako što za date karakteristike tražnje (ali ne i za datu cijenu) traže optimalan obim proizvodnje.

Na savršenom konkurentnom tržištu sposobnost prilagođava-nja preduzeća promjenama u cijeni zavisi od njihove sposobnosti da mijenjaju obim upošljenih proizvodnih inputa. U zavisnosti od mogućnosti promjene proizvodnih inputa, u savršeno konkuren-tnoj grani možemo razlikovati ravnotežu u trenutnom, kratkom i dugom roku.

SEID HADŽIĆ


TRENUTNI ROK

U trenutnom roku svi su proizvodni inputi fiksni za svako pre-duzeće u grani. Ponuda svakog od njih, kao i čitave grane je fiksna. U takvim uslovima visina tržišne cijene je jedino zavisna od tražnje. “Analitičko raščlanjavanje vremena na trenutni, kratki i dugi rok, koga je uveo Maršal, danas prihvaća većina ekonomista, vezujući trenutni rok za stanje fiksne ponude, kratki rok za promjenljivu po-nudu koliko dopuštaju proizvodni kapaciteti preduzeća i dugi rok za stanje puno varijabilnosti i ponude, pošto proizvodnja ima do-voljno vremena da se prilagodi svakoj tržišnoj situaciji, variranjem ulaganja svih proizvodnih inputa.“1 Na primjeru jagoda, proizvoda koji se vrlo često koristi za ilustraciju ovih perioda, trenutni rok čini ponuda jagoda ubranih u toku dana, uz odsustvo mogućnosti stvaranja rezervi. Dnevna tražnja za jagodama može biti veća, manja ili jednaka ponudi, ali će to biti bez ikakvog utjecaja na nuđenu ko-ličinu. Ravnotežna količina će biti definirana fiksnom ponudom. A ravnotežne cijene će zavisiti od tražnje. Ako je tražnja veća, i cijene će biti veće; ako je tražnja manja, i cijena će biti manja. U trenutnom roku ne postoji mogućnost da preduzetnik, zavisno od dnevne tra-žnje za jagodama, mijenja količinu angažiranja proizvodnih inputa. Naprimjer: ako je tražnja visoka, on ne može proizvodnju povećati dodatnim povećanjem radne snage.

Trenutni rok u ovom slučaju iznosi jedan dan. Slučaj ravnoteže grane u trenutnom roku ilustruje sljedeći grafik.

1 Robert S. Pindyck, Danijel L. Rubinfeld, Mikroekonomija, Mate, Zagreb, 2005. str. 256.



Slika br.1 Ravnoteža grane u kratkom roku Izvor: Avdić, A. Mikroekonomija, Izdavačka djelatnost ekonom-skog fakulteta, Sarajevo, 2007. str. 135.

Tri nivoa tražnje (d1, d2, d3) pri datoj fiksnoj ponudi daju tri različita nivoa ravnotežnih cijena (p1, p2, p3). Stoga možemo reći da na ravnotežnu cijenu u trenutnom roku dominanta uticaj potra-žnje na tržištu, a da ponuda ima dominantan uticaj na ravnotežnu količinu. Stoga, ukoliko se potražnja sa nivoa d2 poveća na nivo d3, tada će se u trenutnom roku cijena sa nivoa p2 povećati na nivo p3, i obrnuto. Ako se potražnja sa nivoa d2 smanji na nivo d1, tada će cijena na tržištu opasti na nivo p1. U oba slučaja je ravnotežna koli-čina Qe, koja je određena trenutnom ponudom.

SEID HADŽIĆ


KRATAK ROK

Kratak rok označava vremenski period koji je dovoljno dug da proizvođači mogu mijenjati nivo uposlenosti varijabilnih inputa, ali nije toliko dug da se mogu mijenjati fiksni faktori proizvodnje. U kratkom roku broj preduzeća u grani ostaje nepromijenjen. To je, dakle, vremensko razdoblje u kojem je moguće povećati ponudu an-gažiranjem dodatnih varijabilnih faktora. „Funkcija ponude će zbog toga biti nešto položenija, odnosno proizvođači će imati vremena da angažiraju više radnika i drugih varijabilnih faktora. U tom slu-čaju se formira takozvana subnormalna cijena kratkog roka.“2Nakon porasta potražnje i rezultirajućeg porasta cijena, povećava se ponu-da koja smanjuje cijenu na tržištu. Ova situacija je prikazana na gra-fiku 2. U našem primjeru sa jagodama, ako je tražnja u toku dana visoka, i tržišna cijena jagoda ce biti viša, pa se može očekivati od proizvođaca da narednog dana naberu veću količinu jagoda i iznesu je na tržište. U kojoj količini će to učiniti zavisi od ukupnih povr-šina zasijanih jagodama, raspoložive radne snage, koliko su jagode zrele za berbu i slično. Kratak rok u nasem primjeru iznosi dva dana.

Slika br.2 Subnormalna cijena u kratkom

Izvor: Avdić, A. Mikroekonomija, Izdavačka djelatnost eko-nomskog fakulteta, Sarajevo, 2007. str. 136.2 Avdić, A., “Mikroekonomija”, Izdavačka djelatnost Ekonomskog fakultet, Sarajevo, 2007.str.136.



DUGI ROK

Dugi rok je vremensko razdoblje dovoljno dugo da se proizvođa-ci mogu prilagoditi variranju svih svojih inputa zahtjevima tražnje. U dugom roku nema fiksnih faktora proizvodnje, a broj preduzeća u grani je promjenljiv; preduzeća mogu ulaziti u granu ili je napušta-ti. Da bi se problem ravnoteže grane u dugom roku mogao grafički prikazata nužno je prethodno razmotriti karakterstike tržišta pro-izvodnih inputa. Potražnja u dugom roku može biti vrlo različita. Ako se primijenjena tehnologija preduzeća u okviru grane u dugom roku ne mijenja, i funkcija njihovih troškova će ostati nepromije-njena, pod uslovom da cijene proizvodnih inputa ostaju konstantne. A cijene proizvodnih inputa će ostati nepromijenjene samo ako je njihova ponuda savršeno elastična. Ovo će imati za posljedicu sa-vršeno elastičnu ponudu grane. Ravnoteža grane, bez promjena u tehnologiji, može biti prikazana sljedećim grafikom:

Slika br.3. Ravnoteža grane u dugom roku Izvor: Avdić, A. Mikroekonomija, Izdavačka djelatnost ekonom-skog fakulteta, Sarajevo, 2007. str. 137.

SEID HADŽIĆ


Bilo koji volumen tražnje (d1, d2, d3) se podmiruje po kon-stantnoj cijeni ponude uz odgovarajuće ravnotežne količine (q1, q2, q3). U primjeru sa jagodama dugi rok označava period u kome preduzetnik može da varira ne samo upošljenost radne snage već i površinu zemlje koju će zasijati jagodama. Stoga je dugi rok jedna poljoprovredna sezona. Pri tome se pretpostavlja da su preduzetni-ku svi faktori proizvodnje dostupni po konstantnoj cijeni.

U kratkom roku kriva ponuda je identična krivoj njegovog gra-ničnog troška iznada tačke zatvaranja. Pošto kratak period podra-zumijeva nepromjenjljivost preduzeća u grani, i kriva ponuda gra-ne je mogla biti dobijena sabiranjem krivulja ponude pojedinačnih preduzeća. Međutim, dugoročna ponuda grane se ne može utvrditi na analogan način, jer u dugom periodu mnoga preduzeća mogu na-pustiti ili nova ući u granu, a i cijene se mijenjaju. Iz ovih razloga dugoročnu ponudu ne možemo dobiti sabiranjem individualnih po-nuda preduzeća jer ne znamo ponude kojih preduzeća treba da sa-biramo. Oblik dugoročne ponude zavisi od toga u kojoj mjeri pove-ćanje ili smanjenje ponude grane utiče na cijene proizvodnih inputa. Da bismo je definirali, pođimo od pretpostavke da su tehnologija proizvodnje jednako dostupne svim preduzećima i da se one ne mi-jenjaju u dugom roku. To de fakto znači da povećanu proizvodnju preduzeća ostvaruju korišćenjem većih količina svih inputa, a ne tehnološkim inovacijama. Isto tako, pretpostavimo da se uslovi na tržištu proizvodnih inputa ne mijenjaju, odnosno da cijene faktora proizvodnje ostaju konstantne.

Uvažavajući ove pretpostavke, oblik dugoročne krive ponude grane i njena ravnoteža u dugom roku zavisi od toga da li se grana karakterizira konstantnim, rastućim ili opadajućim troškovima.



RAVNOTEŽA KONKURENTNOG PREDUZEĆA U KRATKOM ROKU

Na tržištu potpune konkurencije cijena proizvoda je određena granskom ponudom i potražnjom, tako da ustvari preduzeće može upravljati samo ponuđenom vlastitom količinom. Kod analiziranja ravnoteže preduzeća posebnu pažnju treba obratiti na oblik funk-cije tražnje. Na svakom tržištu je drugačija. U ovom slučaju cijena je jednaka i graničnom prihodu i prosječnom prihodu, ali i funkciji tražnje za proizvodom preduzeća. Ona je horizontalna linija i po-kazuje da je tražnja za proizvodom preduzeća savršeno elastična. Preduzeća ne smiju podizati cijenu ni za jedan procenat, jer odmah ostaju bez svojih kupaca.

Dakle, ravnoteža preduzeća je pojam koji označava nivo proi-zvodnje pri kojem preduzeće ostvaruje maksimalan profit. A to je onaj nivo pri kome je granični prihod jednak graničnom trošku. U kratkom roku preduzeće prilagođava proizvodnju, zavisno od ni-voa cijene, pri tome bez obzira kakva je visina cijene, ravnoteža se uvijek nalazi u tački gdje je granični trošak jednak cijeni (P = GT ). Na tržištu potpune konkurencije, u kratkom vremenskom peri-odu, postoji mogućnost količina koje obezbjeđuju i ekstraprofit ili čak gubitak. Cilj ravnoteže na tržištu potpune konkurencije u krat-kom vremenskom periodu je maksimiziranje pozitivne razlike koja postoji između ukupnog prihoda na jednoj i ukupnih troškova na drugoj strani. Također, u kratkom vremenskom periodu preduzeće prihvaža da radi sa gubitkom, zbog fiksnog faktora.

SEID HADŽIĆ


MAKSIMIZIRANJE UKUPNOG PROFITA KONKURENTNOG PREDUZEĆA

Jedna od bitnih pretpostavki modela konkurentnog tržišta je da konkurentna preduzeća teže maksimiziranju svojih UPF-a (uku-pni profit). Sve aktivnosti koje preduzeće preduzima podređene su ovom generalnom cilju, od kupovine i iznajmljivanja faktora proi-zvodnje preko njihovog kombiniranja i odabira tehnoloških procesa proizvodnje, upravljanja poslovnim operacijama, izbora ciljnog trži-šta do odluka o obimu proizvodnje.

Profit se najčešće definira kao razlika između ukupnog prihoda i ukupnih troškova, odnosno:

UPF=UP-UT

Ukupan prihod savršeno konkurentnog preduzeća je proizvod konstantne cijene i obima proizvodnje i prodaje, i on je linearna funkcija obima prodaje. S druge strane, UT (ukupan trošak) kon-kurentnog preduzeća (UT=UFT+UVT), jednim dijelom, zavisi od obima proizvodnje (UVT), a druga njihova komponenta (UFT) nije uslovljena obimom proizvodnje. Za savršeno konkurentno pre-duzeće gornji izraz dobija oblik

UPF=p x Q –(UFT+UVT)

„Ukupan profit će biti maksimalan ako prvi izvod gornje funkci-je, po argumentu Q, izjednačimo sa nulom, odnosno

dUPF/dQ = (p x Q)dQ - [UFT+UVT]Dq = 0

P=GT

jer je prvi izvod funkcije ukupnih, odnosno varijabilnih troško-va, granični trošak.“3

3 Robert S. Pindyck, Danijel L. Rubinfeld, Mikroekonomija, Mate, Zagreb,



Dinamika ukupnih (UFT, UVT i UT) i prosječnih troškova (PFT, PVT, PUT i GT), ukupnog, prosječnog i graničnog prihoda, kao i ukupnog profita savršeno konkurentnog preduzeća, ilustrovat ćemo na sljedećem hipotetičkom primjeru:

Q UFT UVT UT PFT PVT PUT GT P UP UPF

1 200 102 302 200 102 302 102 105 105 -197

2 200 158 358 100 79 179 56 105 210 -148

3 200 200 400 66,67 66,67 133,33 42 105 315 -85

4 200 233 433 50,00 58,25 108,25 33 105 420 -13

5 200 263 463 40,00 52,60 92,60 30 105 525 +62

6 200 297 497 33,33 49,50 82,83 34 105 630 +133

7 200 340 540 28,57 48,57 77,14 43 105 735 +195

8 200 392 592 25,00 49,00 74,00 52 105 840 +248

9 200 474 674 22,22 52,67 74,89 82 105 945 +271

10 200 594 794 20,00 59,40 79,40 120 105 1050 +256

11 200 783 983 18,18 71,18 89,36 189 105 1155 +172

12 200 1060 1260 16,67 88,33 105,00 477 105 1260 0

13 200 1750 1950 15,38 134,62 150,00 690 105 1365 -585

Tabela 1. Obim prozvodnje i troškovi Izvor: Meta, M. Mikroekonomija – zadaci sa komentarima, Fakultet za trgovinu i bankarstvo „Janićije i Danica Karić“, Beograd,1998. str. 172

2005. str. 244.

SEID HADŽIĆ


Slika br. 7. Dinamika prihoda i troškova Izvor: Meta, M. Mikroekonomija-zadaci sa komentarima, Fakultet za trgovinu i bankarstvo „Janićije i Danica Karić“, Beograd, 1998. str. 172.

Dakle, savršeno konkurentno preduzeće će izabrati onaj obim proizvodnje kod koga se njegovi granični troškovi izjednačavaju sa cijenom, jer će pri tom obimu UPF biti najveći. U našem primjeru



to je obim proizvodnje i prodaje između 9 i 10 jedinica, kada UPF iznosi nešto iznad 271. Svaki obim proizvodnje koji je veći ili ma-nji od onoga, pri kome se uspostavlja jednakost cijene i garaničnog troška, je čisto umanjenje maksimalno mogućeg profita.

Slika br. 8. Obim proizvodnje pri kome sa-vršeni konkurent maksimizira ukupan profit Izvor: Robert S. Pindyck, Danijel L. Rubinfeld, Mikroekonomija, Mate, Zagreb, 2005., str. 278.

Na gornjem dijagramu preduzeće koje maksimizira ukupan pro-fit će izabrati obim Qd. Da bi smo se uverili da obim Qd označava nivo proizvodnje kod koga je UPF (ukupan profit) za konkurentno preduzeće maksimalan, analizirajmo visinu profita na obimu Q1 i Q2. Ako konkurentno preduzeće proizvede količinu Q1, koja je manja od Qd, UPF na ovom obimu proizvodnje je u odnosu na nje-gov oznos na obimu Qd manji za veličinu lijevog šrafiranog trougla (približno trougla), jer ono propuštajući da proizvede output izme-đu Q1 i Qd, propušta priliku da prodajom svake od tih dodatnih jedinica ostvari veći prihod nego što su troškovi te dodatne jedinice.

SEID HADŽIĆ


Pri svim nivoima između Q1 i Qd graničan prihod, odnosno cijena, je veća od troškova proizvodnje dodatne jedinice, odnosno grano-čnog troška, pa će konkurentno preduzeće koje maksimizira profit povećati proizvodnju do onog obima kod koga se prihod od poljed-nje prodate jedinice ne izjednači sa troškom njegove proizvodnje.

Kod obima proizvodnje između Qd i Q2 graničan trošak je iznad graničnog prihoda, pa površina desnog trougla označava izgubljeni profit zbog prekomjerne proizvodnje. Ovakva situacija ukazuje da će savršeni konkurent koji maksimizira profit, smanjenjem proi-zvodnje, uvećati masu svog profita.

MAKSIMIZIRANJE PROFITA KONKURENTNOG PREDUZEĆA U DUGOM VREMENSKOM PERIODU

U dugom vremenskom periodu preduzeća mogu prilagođavati sve svoje inpute, uključujući i veličinu kapaciteta. Jedna od vrlo važ-nih pretpostavki tržišta savršene konkurencije je ona koja se odnosi na slobodan ulazak na ova tržišta i izlaz sa njih. Drugim riječima, u dugom vremenskom periodu se pretpostavlja da preduzeća mogu ući ili izići bez ikakvih ograničenja pravne ili neke druge prirode.

U dugom roku, kao i u kratkom vremenskim periodu, preduzeće se suočava sa horizontalnom krivom potražnje za svojim proizvo-dom. Ako krivulju njegovih kratkoročnih troškova označimo sa GT i PUT, gdje GT označava kratkoročne granične a PUT kratkoročne prosječne ukupne troškove, sa DGT i DPT dugoročne troškove, od kojih prva označava dugoročne granične, a druga dugoročne pro-sječne ukupne troškove, i ako je njihov odnos dat kao na narednom grafikonu, možemo izvesti vrlo korisne zaključke što se ponašanja konkurentnog preduzeća u dugom vremenskom periodu tiče.



Slika br. 21. Maksimiziranje profita u dugom vremenskom periodu Izvor: Robert S. Pindyck, Danijel L. Rubinfeld, Mikroekonomija, Mate, Zagreb, 2005., str. 272.

U kratkom vremenskom periodu konkurentno preduzeće će pri datoj krivoj njegovih kratkoročnih graničnih troškova GT i funkciji potražnje za svojim proizvodom P proizvoditi količinu outputa, pri kojoj se sijeku funkcija GT i P = PP=GP. To je obim Q1. Pri ovom obimu proizvodnje funkcija PUT je ispod funkcije P, odnosno pro-sječni ukupni troškovi su manji od cijene i ono ostvaruje ukupan profit koji je jednak površini četvorougla CBAD. Udaljenost tačke A od tačke B označava visinu profita koje konkurentno preduzeće ostvaruje po jedinici outputa.

Dugoročna kriva prosječnog troška (DPUT) je u obliku razvu-čenog latiničnog slova U i ilustrira postojanje ekonomije obima do nivoa proizvodnje Q2 i disekonomije obima za više obime proizvod-nje. Kriva DGT, koja je izvedena iz krive UT, u dugom vremenskom periodu i presijeca krivu DPUT u tački njenog minimuma.

Ako konkurentno preduzeće vjeruje da će se cijena P dugoročno

SEID HADŽIĆ


održati na datom nivou, bit će stimulirano da poveća svoje kapaci-tete kako bi moglo ostvariti obim proizvodnje Q3, odnosno nivo outputa, kod koga se njegom dugoročni granični trošak izjednačava sa cijenom P. Po okončanju proširenja kapaciteta i ostvarenja obi-ma Q3, profit po jedinici proizvoda ovog konkurentnog preduzeća se povećava i dat je vertikalnim odstojanjem tačke F od tačke E, a ukupan profit iznosi GEFD. Samo obim prozvodnje Q3 osigurava maksimalan ukupan profit konkurentnog preduzeća u dugom vre-menskom periodu. Ako se pri datoj cijeni i datoj funkciji DPUT i DGT proizvede veća ili manja količina od količine Q3, ukupan du-goročni profit će biti manji.

Da li obim proizvodnje Q3 može predstavljati ravnotežni out-put konkurentnog preduzeća u dugom roku, ako dugoročna konku-rentna ravnoteža podrazumijeva odsustvo motiva za ulazak i izlazak sa savršeno konkurentnog tržišta? Pri ovako visokom nivou UPF preduzeća određenog obima proizvodnje Q3 ne samo da će posto-jeće preduzeće u dugom periodu prilagođavati svoje obime nego će to biti stimulans za ulazak u granu drugih preduzeća.

Ovakve reakcije postojećih preduzeća i onih koja ulaze u granu izazivaju pomjeranje krive tržišne ponude udesno u odnosu na ono koje definira startnu ravnotežnu cijenu. Pri postojećoj krivi potra-žnje pomjeranje krive ponude udesno proizvodi novu ravnotežnu cijenu na nižem nivou u odnosu na startnu. Taj proces prilagođava-nja se odvija sve dotle dok tržišna cijena ne postane jednaka mini-mumu DPUT.



Slika br. 22. Maksimiziranje profita u dugom vremenskom periodu Izvor: Robert S. Pindyck, Danijel L. Rubinfeld, Mikroekonomija, Mate, Zagreb, 2005., str. 277.

U dugoročnoj ravnoteži konkurentno preduzeće posluje sa nul-tim profitom, odnosno na obimu proizvodnje kod koga funkcija cijene postane tangenta na krivu PUT.

SEID HADŽIĆ


ZAKLJUČAK

Tržište potpune konkurencije rijetko susrećemo u stvarnosti. Najčešće se pojavljuje kod malih poljoprivrednih proizvođača i kod proizvoda koji se kupuju i prodaju na berzi. Neke pretpostavke koje smo naveli u predhodnom radu su realne, druge gotovo da se ne mogu pronaći u praksi. Najčešće srećemo situaciju sa velikim bro-jem proizvođača i kupaca koji trguju homogenim proizvodima (kao što su cement i željezo), te postojanje slobode ulaska preduzeće u tu djelatnost ili izlaska iz nje. Međutim, kroz sve predhodno izloženo u radu, možemo primijetiti da se radi o modelu tržišnog stanja koje je, sa jedne strane, toliko kompleksno za primijeniti u sadašnjem vremenu, a, s druge strane, pretstavlja veoma kvalitetan i pravičan model, kako sa teorijskog gledišta tako i sa gledišta praktične pri-mjene, ukoliko bi ga bilo moguće primijeniti. Dakle, potpuna, apso-lutna ili savršena konkurencija predstavlja teoretsku kategoriju čije osobine je neophodno analizirati kako bi se stekao uvid u logiku djelovanja tržišnog mehanizma. Također, kroz poređenje tržišnih stanja koja su zastupljena u savremenim tržišnim privredama sa tr-žišnim stanjem koje bi postojalo na tržištu potpune konkurencije, može se doći do značajnih saznanja o prencipima funkcioniranja modernih ekonomskih sistema.

Nadamo se da će ovaj rad biti skroman doprinos razumijevanju ove teme i da će dati realnu sliku u pogledu današnjih tržišnih stanja, kada se nalazimo u vremenu savremenog tržišta, tržišta takozvane ograničene, odnosno nepotpune konkurencije, kako zbog pojave velikih transnacionalnih kompanija tako i zbog sve veće diferenci-ranosti proizvoda, kao i potrebe državne intervencije u privredi i td.



CONCLUSION

The market of ful competition is rarely encountered in reality. It often occurs in small agricultural producers and the products that are bought and sold on the stock exchange. Some assumptions men-tioned in the previous article are real, others are not to be found in practice. Most often we encounter a situation with a large number of manufacturers and buyers who trade in homogeneous products (such as cement and iron) and the existence of freedom of entry into the enterprise activity or leave it. But through all previously exhibited in the work we can notice that there is a model of market condition on one side so complex to apply in the present, on the other hand it represents a very high quality and equitable model from theoretical point of view and from the point of view of prac-tical application if it would be possible to apply it. So total, abso-lute or perfect competition is a theoretical category whose person is necessary to analyze in order to gain insight into the logic operation of the market mechanism. Also, a comparison of market conditions that are present in contemporary market economies with a market condition that would have existed in the market to full competition can come to some important conclusions about principles function-ing of modern economic systems. We hope that this work will be a modest contribution to the understanding of these issues and will give a realistic picture with today’s market conditions, when we find ourselves in times of modern markets, the so-called limited or im-perfect competition, due to the emergence of large transnational companies and because of the increasing product differentiation and the need of government intervention in the economy and so on.

Enes SVRAKA

DOPRINOS VAKUFA ODGOJNO-OBRAZOVNOM RADU


POJAM VAKUFA I VAKUFSKE IMOVINE

Pojam vakuf dolazi od arapskog glagola vekafe, jekifu što znači: zadržati.

U šerijatskom pravu to bi značilo: izuzeti određeni dio pokretne ili nepokretne imovine iz običnog individualnog posjeda i neopozi-vo ga staviti na trajno korišćenje siromasima, vjersko-prosvjetnim ili drugim humanitarnim ustanovama.1

Institucija vakufa zaživjela je još u prvim danima islama, kao re-zultat mnogih kur’anskih i hadiskih poruka koje podstiču na dobro-činstvo putem zavještanja svoje imovine.

Vakufe, po njihovoj pravnoj naravi, možemo svrstati u vjerske zadužbine koje su se na našem podneblju počele osnivati u XV sto-ljeću. Vakuf je jedan od rijetkih instituta kroz čiju dugu historiju postojanja možemo izučavati: kulturu, socijalni, vjerski i svaki drugi društveni aspekt razvoja muslimanskog društva na ovome podne-blju.2

Vakuf ima, prije svega, vjerski karakter i kao živa institucija po-maže razvoj vjerskog života. Međutim, u prošlosti je bilo vakufa koji su osnovani za potrebe cijele ljudske zajednice, kao što su: iz-gradnja mostova, musafirhana, imareta, hamama itd., pa se s pravom ova islamska institucija smatra simbolom islamske solidarnosti.

Vakifi (dobrotvori) inspirisani kur’anskim ajetima koji govore o

1 Ibrahim Džananović,Testamentalno i vakufsko pravo, Sarajevo 1983., str.17.2 Esad Hrvačić, Vakuf – trajno dobro, El-Kalem, Sarajevo 2001., str.3.

ENES SVRAKA


milostinji i postupcima Muhammeda, a.s., i njegovih ashaba željeli su svojim imetkom pomoći druge kako bi stekli Allahovu, dž.š., mi-lost i, na izvjestan način, nastaviti živjeti u sjećanju korisnika njiho-vih dobara i poslije preseljenja na Ahiret.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Božiji Poslanik, a.s., rekao: “Kada čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za dobra djela, izuzev u tri slu-čaja: trajne sadake, korisnog znanja i čestitog djeteta koje uči dove za njega.”3

PREDMET VAKUFA

Uvakufiti se može svaka pokretna i nepokretna imovina, potroš-ne i nepotrošne stvari. Predmet vakufa može biti samo halal imo-vina, odnosno imovina kojom se inače muslimani mogu služiti u svakodnevnom životu. Sve ono što je islamom zabranjeno (alkohol-na pića, svinjski proizvodi i dr.), a čovjek to želi uvakufiti, neće se primiti.

Vakuf će biti punovažan ako je imovina stečena na dozvoljen (halal) način, pa se ne može osnivati zadužbina u novcu, ili drugom imovinom, stečenom na nedozvoljen način, kao što je naprimjer kocka, lutrija i sl.

VAKUFNAMA

Vakufnama je dokument o uvakufljenju, tj. zadužbinska povelja (ugovor) ili isprava koja sadrži očitovanje volje vakifa, imenovanje 3 Prijevod s arapskog: Muhamed Mrahorović, Mustafa Prljača, Nurko Karaman, Jusuf Karaman i Aida Mujezin, Muslimova zbirka hadisa (sažetak), hadis br�.1001., Sarajevo 1425�h�g./2004, str�429�



zadužbinske imovine, način kako će se s njome upravljati i u šta će se trošiti, imena svjedoka itd.

Skoro sve vakufname iz starijeg doba imale su istu formu. U svim poznatim vakufnamama se na prvom mjestu izražava zahval-nost Allahu, dž.š., a zatim se donosi ime vakifa i detaljno opisuje šta i koliko uvakufljava, u koje svrhe i kako će se upotrebljavati nazna-čena imovina. Vakufname sadrže i imena mutevelija koji se postav-ljaju u svojstvu direktora vakufskih zadužbina. Nakon toga se izri-čito moli srdžba i Allahova, dž.š., kazna za sve one koji se ogriješe o tekst i slovo vakufname. Na kraju se donose i imena svjedoka koji su prisustvovali ozvaničenju zadužbinske povelje.

SVRHA VAKUFA

Svrha vakufa je da pomogne razvoj vjerskih, prosvjetnih, huma-nitarnih i socijalnih ustanova.

Vjersko-prosvjetnim ustanovama se smatraju: džamije, musalle, mesdžidi, medrese (škole), mektebi, biblioteke itd.

U humanitarne ustanove spadaju: musafirhane, imareti, mosto-vi, bolnice, banje i sl.

UPOTREBA VAKUFSKE IMOVINE

Islamski pravnici su saglasni da je vakifova odredba u pogledu upotrebe i korišćenja vakufske imovine odlučujuća, te da se ne smije izmijeniti. Otuda i pravilo Šartu’l-vakifi ke nassi-š-šar’i, odnosno: Uvjeti (odredbe) dobrotvora su kao i slovo Zakonodavca�

Uredno izvršavanje vakifovih odredaba je podsticalo na uvaku-

ENES SVRAKA


fljavanje, jer je svaki dobrotvor unaprijed znao da će se njegova uva-kufljena imovina koristiti u svrhe koje on sam odredi.

HISTORIJAT VAKUFA

Historijat vakufa seže daleko u prošlost, sve do vremena Ibrahi-ma, a.s., jer opće je poznato da je jedan od najstarijih vakufa Kaba, koju je izgradio Ibrahim a.s., kao prvi vakif.

U Palestini i danas postoji grad pod nazivom Halilur-Rahman, sagrađen od zadužbina Ibrahima, a.s. Daleko najveći njegov hajrat je Kaba u Mekki, koju je sagradio po Božijoj odredbi.4

Vakuf je u islamu pravno utemeljen na osnovu mnogih kur’anskih ajeta, kao i velikog broja hadisa koji pozivaju vjernike da jedan dio svoje imovine upotrijebe na Božijem putu, što će im omogućiti spo-men na ovom i sreću na Budućem svijetu. U suri Ali Imran Gospo-dar svjetova i sveg blaga poručuje: Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati�5 Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao: „Kada čovjek umre, prestaju mu teći sevapi, osim u tri slučaja: od trajne sadake, od znanja koje je ostavio pa se njime koriste ljudi i od hairli djeteta koje se moli za njega.“6 Ibn Madže bilježi sljedeći hadis: „Zaista, u dobra djela od kojih će vjer-nik imati koristi i nakon njegove smrti spadaju:

- nauka kojoj čovjek podučava i širi je,

4 Esad Hrvačić, Vakuf – trajno dobro, El-Kalem, Sarajevo 2001, str.8.5 Kur’an sura: Ali Imran, 92.6 Hadis bilježi Hafiz hadisa Zehijjuddin Abdu-l-Azim el-Munziri, Muslimova zbirka hadisa, izbor knjiga 2, prijevod: Šefik Kurdić, Zenica 2004, hadis broj 1001, str.82.



- dobro i hairli dijete,

- Mushaf (Kur’an) ostavljen u naslijeđe,

- sagrađena džamija,

- podignuta musafirhana (kuća za putnike),

- provedena voda (rijeka, izvor, bunar...) i

- sadaka koju je izdvojio iz svog imetka, dok je još bio živ i zdrav.

Sve to će mu koristiti nakon smrti.’’ 7

Muhammed, a.s., je postavio temelje vakufa kao institucije. Sa-gradio je dvije džamije u Medini, Mesdžidu-l-Kuba i Mesdžidu-n-nebevi. Poslanik, a.s., je kao primjer korisnosti i dobročinstva vakufa uvakufio sedam voćnjaka.8 Ovaj plemeniti gest i djelo Allahovog miljenika ostavilo je traga i utjecaja i na muslimane kasnijih genera-cija. Uvakufljavalo se sve što je koristilo u općedruštvene svrhe, bez obzira na to da li je imovina pokretna ili ne. Predmet uvakufljena su bile: džamije, medrese, biblioteke, bolnice, musafirhane, imareti, hamami, česme, vodovodi, kao i dućani i zemljišta od kojih se pri-hodovalo za izdržavanje ovih institucija.

Poslanikovi ashabi, njegovi najbliži saradnici, po uzoru na Mu-hammeda, a.s., dali su veliki doprinos razvoju institucije vakufa. Enes, r.a., prenosi hadis u kojem stoji: „Kada je objavljeno: Nećete postići dobro sve dok ne budete udjeljivali od onoga što volite, došao je Ebu Talha Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: ‘Allahov Posla-niče, Uzvišeni Allah kaže: Nećete postići dobro sve dok ne budete udjeljivali od onoga što volite, a najdraže što imam je Bejruha (to je bila bašča u koju bi ulazio Allahov Poslanik, s.a.v.s., sklanjao se u

7 Hadis bilježi Ibn Madže u Sunenu, Salih Indžić, Zbirka Poslanikovih hadisa, Libris, Sarajevo 2002, hadis br. 633, str�242�8 Esad Hrvačić, Vakuf – trajno dobro, El-Kalem, Sarajevo 2001., str.8.

ENES SVRAKA


njenu hladovinu i pio u njoj vodu), dajem je zarad Allaha Uzviše-nog i zarad Njegovog Poslanika, s.a.v.s., i nadam se da će mi to biti dobročinstvo i zaliha (kod Allaha). Ti je (Allahov Poslaniče) odredi za ono što ti Allah naredi.’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Tako je, Ebu Talha! To je profitabilna imovina. Mi smo je primili od tebe i vraćamo ti je, pa je dadni rodbini.’“9

Ibn Omer, r.a., je rekao: „Omer, r.a., je dobio neku zemlju u Haj-beru. Otišao je Poslaniku, s.a.v.s., da ga upita za savjet šta da uradi sa njom. Upitao je: ‘Allahov Poslaniče, dobio sam zemlju u Hajberu. Nikada nisam imao vrednijeg imetka od nje. Pa šta mi naređuješ da uradim s njom?’ Poslanik je rekao: ‘Ako hoćeš, uvakufi je, a plodove učini sadakom.’ Omer je tako i postupio, i naredio je da se ne može prodati niti kupiti, naslijediti niti pokloniti. Njene plodove je učinio sadakom za siromašne, za bližnje, za oslobađanje robova, za džihad, putnike, goste i da onaj ko je bude nadzirao neće biti griješan ako uzme od toga u uobičajenim granicama, ili da nahrani prijatelja, koji ne može od te zemlje ništa prisvojiti.“10

U drugom ajetu Allah, dž.š., kaže: „Neka oni koji škrtare u ono-me što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit će im o vratu obješeno ono čime su škrtarili, a Allah će nebesa i Zemlju naslijediti; Allah do-bro zna ono što radite�11

Slijedeći Božijeg Poslanika, a.s., i one kojima je on bio uzor, sa dolaskom islama na naše prostore, muslimani ovdašnjih krajeva prhvaćaju i nastavljaju čuvanje i razvijanje institucije vakufa. To je

9 Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, knjiga 2, Sarajevo 2003., str.414.10 Hadis bilježi Hafiz hadisa Zehijjuddin Abdu-l-Azim el-Munziri, Muslimova zbirka hadisa, izbor knjiga 2, prijevod: Šefik Kurdić, Zenica 2004., hadis broj 1000, str.81.11 Ali Imran, 180.



posebno došlo do izražaja u 16, 17. i 18. vijeku. Usljed višestrukih razloga mnogi od tih vakufa su propali i nestali, ali ipak veliki broj njih je sačuvan i do naših dana. Posebno težak period za vakufe je bio nakon odlaska Osmanlija. Sistematsko uništavanje i otimanje vakufske imovine slijedi nakon Drugog svjetskog rata za vrijeme vladavine komunizma, kada ih je i najviše uništeno. Propast komu-zima ranih devedesetih prošlog vijeka otvara nove mogućnosti za vjeru pa tako i za instituciju vakufa. To je početkom dvadeset i pr-vog vijeka rezultiralo novim uvakufljenjima od strane vakifa svje-snih uloge i značaja ove institucije, a posebno u vremenu i prostoru u kojem mi živimo.

ODUZETA VAKUFSKA IMOVINA U PRIBOJU

Sudbina koja je zadesila vakuf i vakufsku imovinu u gradovima gdje su živjeli muslimani i gdje je postojala vakufska imovina širom bivše zajedničke države SFR Jugoslavije, zadesila je i vakufsku imo-vinu u Priboju. To podrazumijeva da je Zakonom o nacionalizacji, najemnih zgrada i građevinskog zemljišta iz 1958. godine vakufska imovina prisilno oduzeta i nacionalizirana, proglašena društvenom svojinom.

Rješenjem Komisije za nacionalizaciju Narodnog odbora općine Priboj br.12 od 2. oktobra 1959. godine oduzeta je sljedeća vakufska imovina:

1� Poslovne prostorije površine 131,17 m2 u ul. 12. januar br. 78, posjedovni list br. 54 KO Priboj, katastarska parcela 11/81.

2� Poslovne prostorije površine 137,69 m2 u ul. 12. januar br. 110, posjedovni list br. 54 KO Priboj, katastarska parcela 11/108.

3� Stambena zgrada u ul. 12. januar br. 108, posjedovni list br.

ENES SVRAKA


54 KO Priboj, katastarska parcela 11/107.

4� Stambena zgrada u ul. 12. januar br. 84, posjedovni list br. 54 KO Priboj, katastarska parcela 10/159.

Na osnovu izvještaja o identifikaciji br. 952-16/09 od 02.03.2009. godine, službe za katastarske nepokretnosti Priboj utvrđeno je da naprijed navedene katastarske parcele odgovaraju sljedećim kata-starskim parcelama po novom premjeru i to:

* parcela br. 11/81 odgovara katastarskoj parceli br. 719 KO Pri-boj

* parcele br. 11/108 i 11/107 odgovaraju djelu katastarske parce-le br. 701 KO Priboj

* parcela br. 10/159 odgovara djelu katastarske parcele br. 721/1 KO Priboj

Objekat koji se nalazio na katastarskoj parceli broj 11/81 ne po-stoji, tj. srušen je i trenutno se na toj lokaciji nalazi parking prostor i ugostiteljski objekat vlasništvo Novaković Dragana iz Priboja, iz-građen 2005. godine.

Objekat koji se nalazio na katastarskoj parceli broj 11/108 i 11/107 postoji i sada na terenu, s tim što su korisnici lokala izvršili određene sanacije i rekonstrukcije u cilju korišćenja istih. Korisnici ovog objekta su Ahmetagić Mesud, vlasnik frizerskog salona, Sko-rupan Mirsad, vlasnik STKR “KASMIR M”, naplatno mjesto JKP Usluga Priboj, prostorije Dobrovoljnog vatrogasnog udruženja Pri-boj i stambeni proctor, korisnik Avdić Nazif.

Također na ovom prostoru izgrađena su tri objekta za koje je Općinska uprava Priboj izdala rješenja za gradnju sa rokom važnosti od 5 godina bez mogućnosti produženja i to:

* Cincović Vidosavu, rješenje 03 broj: 351-49/01 od 22.10.2001.



godine

* Divac Radenku, rješenje 03 broj: 351-9/02 od 08.03.2002. go-dine

* Pešić Spiridoru, rješenje 03 broj: 351-10/02 od 08.03.2002. go-dine

Objekat koji se nalazio na katastarskoj parceli broj 10/159 po-stoji i sada na terenu, ali je dograđen i rekonstruiran. U navedenom objektu stanuje porodica Omerović Omera iz Priboja.

Rješenjem Narodnog odbora općine Priboj br.01-3506/1 od 2. jula 1960. godine oduzete su parcele broj 11/108 i 11/109, posjedov-ni list broj 54 KO Priboj, ukupne površine 124 m2 i date na korišće-nje Zanatsko elektrotehničkom preduzeću iz Priboja radi navodnog proširenja pogona.

Treba napomenuti to da se navedeni objekti i parcele nalaze duž glavne ulice 12. januar u Priboju, u samom centru grada.

Rješenjem Skupštine općine Priboj broj 04/1194/1-69 od 1. sep-tembra 1969. godine eksproprijacijom je oduzet dio parcele broj 15/46 ukupne površine 0,0940 ha, u korist Željezničko transportnog preduzeća Beograd – Direkcija za izgradnju pruge Beograd – Bar.

Rješenjem Skupštine općine Priboj, općinski sekretarijat za upravno-pravne poslove 09/3 broj 465-20/84 od 16. novembra 1984. godine, na osnovu Zakona o eksproprijaciji iz 1984. godine, eksproprijacijom je oduzeo katastarsku parcelu broj 1102, ukupne površine 0,63.90 ha,12 u korist Radne organizacije za komunalnu djelatnost “Usluga” Priboj.

Skupština Republike Srbije u 2006. godini donijela je Zakon o vraćanju (restituciji) imovine crkvama i vjerskim zajednicama. Na

12 Muslimanski mezarluci Goduša.

ENES SVRAKA


osnovu pomenutog zakona, Medžlis Islamske zajednice Priboj je Skupštini općine Priboj podnio zahtjev za identifikaciju vakufske imovine i u prilogu dostavio kopiju rješenja o oduzetoj imovini. Rješenjem predsjednika općine Priboj formirana je komisija koja je uradila izvještaj o identifikaciji nepokretnosti vakufske imovine i dostavila jedan primjerak Medžlisu Islamske zajednice Priboj. U nastavku aktivnosti Medžlis Islamske zajednice Priboj je blagovre-meno podnio zahtjev za povraćaj vakufske imovine Direkciji za re-stituciju Republike Srbije i u prilog dostavio izvještaj općinske ko-misije o identifikaciji nepokretnosti vakufske imovine koji sadrži zahtjev Medžlisa Islamske zajednice Priboj, Rješenje o imenovanju komisije, Rješenja Komisije za nacionalizaciju, Rješenja Narodnog odbora općine Priboj i izvještaj komisije sa prilozima.

U prilogu ovog rada dostavit ću kopije Rješenja o nacionalizaciji vakufske imovine u Priboju.



VAKUF I ODGOJNO OBRAZOVNI RAD

Vakuf je zadužbina muslimana. Nastala je kao rezultat čovje-kovog odziva na Allahov, dž.š., poziv da se čini dobročinstvo i da jedni drugima pomažemo u dobru i čestitosti. Božiji poslanik Mu-hammed, a.s., je podsticao muslimane da čine dobročinstva i da iz svoje imovine dijele u ime Allaha, dž.š. Pored toga, tu je svoj eho našla poruka Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., u kojoj se pod-stiče na djela zbog kojih nagrada onome ko ih je učinio teče i poslije smrti. Jedno od tih djela je i vakuf/islamska zadužbina. Potvrdu na-vedenog nalazimo u hadisu kojeg bilježi Muslim od Ebu Hurejrea da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Kada umre čovjek, prestaje i njegovo djelo, osim u tri slučaja: kada ostavi iza sebe trajnu sadaku, ili nauku kojom se koristi, ili čestito dijete koje se za njega moli.”13 Trajna sadaka se odno si na vakuf.

Institucija vakufa se razvijala sa razvitkom i napretkom islamskog društva i civilizacije. Četrnaest stoljeća je prošlo od prvog vakufa, koji je Muhammed, a.s., uvakufio u Medini, do današnjih vakufa širom islamskog svijeta. Vakuf je veoma važna ustanova islamskog socijalnog i imovinsko-pravnog sistema. U okrilju šerijata je nasta-la, razvijala se i op stala sve do današnjih dana, odolijevajući raznim izazovima, nasr tajima, uzurpacijama, nacionalizacijama, ekspropri-jacijama i pokušajima bukvalne i brutalne eliminacije i likvidacije.

Institucija vakufa je dijelila sudbinu muslimana u različitim vre-menskim periodima. Na njoj su se odražavala ekonomska, socijalna, politička i humana strijemljenja i dostignuća svakog društva pojedi-načno. Iz različitih razloga, nekada onih političke prirode, a najče-

13 Hadis bilježi Hafiz hadisa Zehijjuddin Abdu-l-Azim el-Munziri, Muslimova zbirka hadisa, izbor knjiga 2, prijevod: Šefik Kurdić, Zenica 2004., hadis broj 1001., str.82.

ENES SVRAKA


šće onih proisteklih iz običnih, prizemnih, sebičnih, ličnih interesa pojedinaca i grupa vakufi su bili predmet čestih ataka, uzurpacija, otimačina i pljački. Uglavnom iza takvih nelegalnih i nelegitimnih aktivnosti sta jale su i pojedine države i državani organi, režimi i vla-dajući establišment koristeći državni aparat za ostvarenje nemoral-nih ciljeva.

Institucija vakufa dala je nemjerljiv doprinos ljudskoj kultu-ri i civilizaciji. Vakuf je pomogao nastajanju, razvitku i održavanju brojnih institucija i aktivnosti u njima. Tokom svoje duge povije-sti vakuf je odi grao veliku ulogu na planu odgojno-obrazovnog, znanstvenog, socijalnog, zdravstvenog, ekonomskog i sveukupnog islamskog progresa i razvoja. Čak su cijela naselja i gradovi nasta jali i razvijali se zahvaljujući ovoj islamskoj ustanovi.

Važnost vakufa, vakufskog dobra, njegovog osnivanja i uteme-ljenja na ovim prostorima je nemjerljiv u mnogim sferama života. Svakako, to se odnosi i na doprinos i ulogu vakufa u odgoju i obra-zovanju.

Misija poučavanja i širenja islama ne bi bila tako uspješna da prva Božija riječ objavljenja Muhammedu, a.s., nije bila ikre (uči, čitaj), i da odmah nisu počele sa radom škole islama, odnosno škole odgaja-nja i obrazovanja. Takav trend je nastavljen i u Osmanskom carstvu, pod čiji utjecaj su došli i narodi na Balkanu u drugoj polovini XIV vijeka.

U bogatom programu društveno-ekonomskog i kulturnog ra-zvoja koji se stvara uporedo sa osvajanjem novih prostora i širenjem Carstva značajno mjesto zauzima i školstvo i obrazovanje kao jedan od glavnih segmenata njegovog unutarnjeg ustrojstva. Seldžučki sistem medresa i mekteba zasnovan na muderisu kao glavnom su-bjektu obrazovanja ovdje je dosta rano prihvaćen kao sastavni dio



orijentalno-islamske tradicije.14

Osnovne škole otvarale su se redovno u kompleksima koje su podizali sultani ili drugi velikodostojnici, uz džamije ili kao samo-stalne građevine. Kako nisu zahtijevale ni velike finansije ni veliki prostor, osnovne škole su se otvarale u svakom selu i svakom nase-lju. Osnivane su po sistemu zadužbina (vakufa), a način rada u nji-ma je određivan dokumentom o zadužbini (vakfijom). Svaka škola je imala svoju vakfiju, ali je obrazovanje u njima bilo dosta slično.15

U mektebima su djeca obavezno učila vjeronauku, ali ne isklju-čivo samo taj predmet jer su, u zavisnosti od sposobnosti, iskustva i nivoa obrazovanja muallima (učitelja), učili čitanje Kur’ana, propise iz morala, obredoslovlje, pisanje arapskim pismom, a u boljim mek-tebima i gramatiku i sintaksu arapskog jezika, pravila za ispravno i što ljepše čitanje Kur’ana i, eventualno, neki drugi predmet. Preusko je i u mnogome netačno tvrditi da su se u mektebu jedino učile mo-litve i vjerske dogme, što osporavaju mnogi dokumenti.16

14. Nezir Halilović, Utjecaj mekteba na odgojnost djece, Medžlis Islamske zajednice Zenica, Zenica 2007., str.23.15. Nezir Halilović, Utjecaj mekteba na odgojnost djece, Medžlis Islamske zajednice Zenica, Zenica 2007., str.24.16 Jašar Redžepagić, Školstvo i prosveta u Novom Pazaru od XV do XX stoleća, Novopazarski zbornik br. 18, Novi Pazar 1994.

ENES SVRAKA


ULOGA VAKUFA U OSTVARIVANJU ODGOJA I OBRAZOVANJA U PRIBOJU

Najveći vakif u daljoj i bližoj historiji Priboja Hasan-aga imao je izoštren osjećaj za školstvo, odgoj i obrazovanje, te je, pored dža-mije, uvakufio i mekteb, koji nije bio običan mekteb za početnike, nego, kao što se može vidjeti iz predmeta koji su proučavani, je riječ o višem stupnju obrazovanja. Također, vakufnama nam otkriva du-goročne planove Hasan-age o ekonomskom i prosvjetnom unapri-jeđenju Priboja.

U vakufnami nije naznačeno na kojem je mjestu mekteb podi-gnut, ali u vezi đaka koji mogu pohađati ovu školu i koje predmete će izučavati piše sljedeće: “I napravio sam i uvakufio jedan mekteb. Neka se u njemu besplatno siromašnoj muslimanskoj djeci i ostalim učenicima predaje uzvišeni Kur’an, to časno svjetlo, pisanje riječi, gramatika i sintaksa (arapskog jezika) i perzijski.”17

Ovaj mekteb, koji se pominje u sačuvanoj vakufnami, razlikovao se po programu nastave od postojećeg mekteba/osnovne škole za vjeronauku. To je bila neka produžena osnovna škola u kojoj su se predavali: vjeronauka i Kur’an, arapski i perzijski jezik, kaligrafija, morfologija i sintaksa arapskog jezika. Ovakvo obrazovanje je po-laznicima pružalo mogućnost da se upišu u više vjerske škole (me-drese). Mekteb su pohađala i djeca nekih srpskih trgovaca da bi na-učila turski jezik, jer se u njemu nastava obavljala skoro do kraja 19. vijeka na turskom jeziku. Ovakvo obrazovanje pružalo je svršenim učenicima mogućnost da se upišu u medrese/vjerske škole za sveće-nike (imame), a poslije tri godine učenja i za više medrese i ruždije.18

17 Faruk Dizdarević, O Hasan-agi i njegovoj vakufnami, Priboj 2000., str.7518 Tatomir Kojadinović, Godine za nezaborav, Zavičajni muzej Priboj, Priboj 2004., str.317



Svojom vakufnamom on uspostavlja jednu vrstu bolje organizi-rane škole – iptidaiju,19 pored lokalnog mekteba koji je već postojao, shvatajući da, dalekosežnije gledano, investicija koja nikada ne može propasti je investicija u djecu, mlade i njihovo obrazovanje.20

Ovo je posve rijedak, gotovo usamljen primjer gradiva koje se predaje u mektebu. Iz toga se vidi da to, zapravo, nije obični mekteb – početna škola, gdje se djeca naučavaju osnovnim vjerskim duž-nostima, nego neka vrsta srednje škole – medrese, u kojoj se, kako vidimo, predaju i više discipline.21

Priboj je pod osmanskom vlašću ostao sve do početka 20. sto-ljeća, ili preciznije, do 1912. godine. Odlukom Berlinskog kongresa u Priboju je 1879. godine smješten austro-ugarski garnizon vojske.22 Kada je Austro-Ugarska aneksirala Bosnu i Hercegovinu 1908., po-vukla je svoje garnizone i iz Priboja, pa je u njima ostala turska upra-va do 1912. godine, kada su ovi krajevi oslobođeni i pripojeni Srbiji.23

Osim školovanja u mektebima i drugim školama tog vremena, vlast osmanskog carstva je omogućila nemuslimanima da se obrazu-ju u školama koje su građene pored vjerskih objekata (crkava i ma-nastira). Naravno, gradnju i rad tih škola je podstaknula i podržala materijalnim sredstvima osmanska vlast.

Potvrdu ovog mišljenja nalazimo u knjizi Tatomira Kojadinovića

19 Iptidaija – trogodišnja muslimanska škola koja ima propisan nastavni plan i određeni broj nastavnih sati nedjeljno. Nastavnik u ovom mektebu zove se muallim.20� Faruk Dizdarević, O Hasan-agi i njegovoj vakufnami, Priboj 2000., str.4021. Alija Bejtić, Priboj na Limu pod osmanlijskom vlašću 1418-1912., Sarajevo 1945, str.3422� Faruk Dizdarević, O Hasan-agi i njegovoj vakufnami, Priboj 2000, str.9123� Stanovništvo opštine Priboj, Geografski Fakultet Beograd, Beograd 1998., str.64

ENES SVRAKA


Godine za nezaborav, hronika pribojskog kraja od prahistorije do kraja drugog milenija, u kojoj navodi: “Pravo na prosvetne ustanove Turska je priznavala verskim zajednicama, zato su u ovim krajevima škole bile vezane za crkvu. Odnosno, na osnovo, primarno obrazo-vanje Turci su gledali kao na versku stvar. Tako su i kasnije, kad se izgubio verski karakter manastirskih škola, otvarane škole uvek u mestima gde je bila crkva.”24

Početkom druge polovine 19. vijeka na području današnje općine Priboj otvaraju se prve osnovne škole. Školstvo je itekako povezano sa društveno-političkim i ekonomskim prilikama u jednoj zemlji. Imajući u vidu da se bližio kraj Osmanskog carstva, koje se susretalo sa mnogim problemima, nije teško zaključiti na kom nivou je bilo i školstvo u našim krajevima.

U 19. vijeku, pri manastiru Sveti Nikola u Banji, osnovana je 1853. prva osnovna škola u ovom kraju, a 1868. i škola u Pribojskim Golešima. Tek 1888. godine otvorena je i počela sa radom osnovna škola u Priboju. Početkom 20. vijeka otvorene su osnovne škole u Krnjači 1904. godine, Bučju 1907. godine i Ritošićima 1908. godine.25

Sa otvaranjem prvih škola otpočinje i jedan novi period za od-goj i obrazovanje. U skladu sa zakonima Osmanskog carstva, škole su imale autonomiju i bile vezane za patrijaršije, a crkvene vlasti su imale privilegiju da ovjeravaju školske programe i diplome te da ko-municiraju sa ministarstvom obrazovanja Osmanskog carstva.

Do otvaranja prvih osnovnih škola u Priboju u drugoj polovi-

24. Tatomir Kojadinović, Godine za nezaborav, Zavičajni muzej Priboj, Priboj 2004., str.30925 Tatomir Kojadinović, Godine za nezaborav, Zavičajni muzej Priboj, Priboj 2004, str.302



ni 19. vijeka, od 15. do druge polovine 19. vijeka, brigu o odgoju i obrazovanju, uslove za školovanje obezbijedila je institucija vakufa. Nedvojbeno je da je vakuf, odnosno vakufska imovina, imao veliki značaj kada je u pitanju odgoj i obrazovanje u našim krajevima, pa naravno i u Priboju. Do ovakvog zaključka smo došli na osnovu svega naprijed navedenog i historijskih dokumenata koji nam to po-tvrđuju, kao što je npr. Hasan-agina vakufnama u Priboju.

Odgoj i obrazovanje je sastavni dio života čovjeka. Doprinos va-kufa i vakufske imovine u odgojno-obrazovnom radu, kako u proš-losti tako i u sadašnje vrijeme, je veoma značajan. Vakuf i vakufska imovina i u našem vremenu doprinosi lijepom odgoju, vjerskom i općem obrazovanju mladih naraštaja putem realizacije mektebske nastave koja se odvija u organizaciji i pod kontrolom Medžlisa Islamske zajednice Priboj.

ODGOJNO-OBRAZOVNE USTANOVE – MEKTEBI U PRIBOJU

Upitno je kada je u Priboju izgrađena prva džamija i kada je osno-vana i počela sa radom prva islamska osnovna škola – mekteb. Sasvim opravdano, na osnovu relevantnih faktora, moguće je tvrditi da su i džamija i mekteb u Priboju bili podignuti i stavljeni u funkciju mnogo prije nego to spominje čuveni putopisac Evlija Čelebija. Naime, iako se u do sada poznatoj arhivskoj građi i dokumentima džamija u Priboju ne spominje sve do početka druge polovine XVII vijeka, to nikako ne mora značiti da ona nije postojala, jer poznato je, naprimjer, da se ču-vena Altun-alem džamija u Novom Pazaru, izgrađena 1550. godine, ne pominje u dokumentima sve do 1767. godine.

U vremenu od 1565. godine Priboj se razvijao kao samostalna

ENES SVRAKA


nahija. To proizilazi iz podataka da je godine 1485. Priboj bio u sa-stavu nahije Dobrun, Višegradskog kadiluka, a već od 1565. godine isključivo se pominje kao samostalna nahija u tom istom kadiluku. U tom vremenu, ovaj grad se, u urbanom pogledu, počinje razvijati, što je sasvim razumljivo.

Kada je u pitanju razvoj Priboja, onda su značajna dva objekta koje je u njemu sagradio Sinan- beg Boljanić u drugoj polovini XVI vijeka, odnosno prije 1582. godine, kada je Sinan-beg umro. Ovaj poznati Pljevljak je bio sandžak-beg Hercegovačkog sandžaka i u Priboju je podigao karavan-saraj i most na Limu.26

Nema podataka iz prve ruke kada je tačno Sinan- beg izgradio prostran karavan-saraj i veliki most na Li mu u Priboju. Međutim, nema dileme da je to bilo prije nje gove smrti (1582). Za dugoročno održavanje ova dva objekta uvakufio je značajna finansijska sredstva. Imajući u vidu značaj prioriteta u islamu, i kod muslimana, sasvim je realno da je tada već postojala džamija u Priboju. Ovaj zaklju-čak se temelji na slijedećem: pomenuti hajir-sahibija vjerovatno ne bi gradio i investirao sredstva u tako dva skupa i značajna objekta a da prije toga u njemu nije podigao džamiju, pošto je tu ni je bilo. Historijski podaci nam svjedoče da je on podigao niz džamija širom Sandžaka: u Čajniču, Nevesinju, itd. U to vrijeme Priboj je bio sre-dište kadiluka, bio je urbanistički prilično zaokružen, a poznato je da je džamija, pored ostalog, glavna likovna i arhitektonska osobina svake orijentalne varoši. Uz ovo, pouzdano se zna da u bližoj oko-lini Pri boja u to vrijeme nije bilo džamije, pa je malo vjerovatno da bi njegovi žitelji muslimanske vjere dopustili da žive bez džamije. U mjestima gdje su živjeli pripadnici isla ma, a u Priboju je to bio slučaj, po pravilu, nalazio se i imam koji se starao o sprovođenju islamskih

26 Alija Bejtić, Rudo i rudski kraj kroz vijekove, Sarajevo 1971�



normi življenja.27

Sa izgradnjom džamije u Priboju u drugoj polovini XVI vijeka izgrađen je i mekteb, jer, u skladu sa pravilima osmanske arhitek-ture, mekteb je podizan uz samu džamiju, ili u neposrednoj njenoj blizini. Dakle, riječ je vjerovatno o sibjan-mektebu/dječija početna škola.

Mektebi su najniži stupanj vjerske škole. U našim krajevima, kao i mnogim drugim mjestima, bili su ustanova u kojima se dobijalo osnovno obrazovanje i poslije njih se nastavljalo dalje školovanje. Poznati su pod imenom si bjan mektebi. Kao početne škole, okuplja-li su djecu islamskog stanovništva uzrasta od 5 do 10 godina staro-sti, koja se nisu razvrstavala po godinama na razrede, već su bili svi učenici u jednoj učionici.

U mektebima su djeca, prije svega, obavezno pohađala vjero-nauku i podučavala se osnovama vjere. U zavisnosti od sposob-nosti, iskustva i stepena obrazovanja muallima, uzučavali su kiraet sa pravilima za ispravno i lijepo učenje Kur’ana, propise iz morala/ahlak, akaid, fikh, pi sanje arapskim pismom, a u boljim mektebima gramati ku arapskog jezika.

Svojevremeno Azap-aga Hasan u Priboju po moći i bogatsvu nije imao konkurencije. Period u kome je bio starješina Priboja obilje-žio je, između ostalog, i uvakufljavanjem jednog dijela svog imetka. Naime, 1. zulkadeta 1171/ 7. jula 1758. godine njegova vakufnama je postala punovažna. Prema Hasan-aginoj vakufnami, dobra koja je on uvakufio sastojala su se u sljedećem: džamija, mekteb, skele preko Lima u Priboju i Boranovićima i han.28

27 Faruk Dizdarević, O Hasan-agi i njegovoj vakufnami, Priboj 2000.28. Alija Bejtić, Priboj na Limu pod osmanlijskom vlašću 1418-1912., Sarajevo 1945, str.33-36.

ENES SVRAKA


S obzirom na to da Hasan-agin vakuf spada u evladijjet, a kasnije prerasta u srf-vakuf u nekoliko rečenica nastojat ću objasniti spo-menute pojmove.

Srf-vakufi jesu vakufi koji su odredbama vakifa određeni da služe vjersko-prosvjetnim, humanitarnim i drugim opće korisnim ustano-vama. Cijeli prihodi srf-vakufa troše se u dobrotvorne svrhe i služe za izdržavanje spomenutih ustanova ili pomaganje drugih vakufa.

Srf-vakufi kao što su: pašnjaci, livade, razni nasadi, zgrade itd. mogu se izdavati pod zakup i prihodi od zakupa trošiti u određene svrhe.

Evladijjet-vakufom, odnosno uvakufljavanjem nekada se, pored nagrade od Allaha, dž.š. i sevaba, željelo postići i trajno materijalno obezbjeđenje svoje porodice i potomaka, pa se stoga ova vrsta va-kufa naziva evladijjet-vakuf – porodični vakuf.

Porodični vakufi (nazivaju se još i ehli). Datiraju od vremena Po-slanika, a.s. Porodični vakuf znači da dobrotvor može svoje određe-no dobro uvakufiti na taj način što će odrediti da jedan dio dotičnog vakufskog prihoda ide njegovim potomcima, a drugi vakufu kao zakladnoj ustanovi. Nakon izumiranja njegovih direktnih muških potomaka, prihodi i toga djela vakufa će u cjelosti pripasti vakufu kao instituciji i on će se trošiti u socijalne i humanitarne svrhe.

Potrebno je naglasiti da vakifovi potomci obuhvaćeni vakufna-mom nisu vlasnici uvakufljenog dijela nego samo plodouživaoci. Pravi vlasnik je vakuf, kao pravno lice, pa se u gruntovnim knjigama tako i registriralo.

Pored sibjan-mekteba, koji je već postojao u Pribo ju, Hasan-aga je osnovao i iptidaiju/osnovnu ško lu višeg stepena, u čijem progra-mu su se, što se vidi iz njegove vakufname, pored ostalog, izučavali arapski i perzijski jezik.



Turski jezik je bio službeni jezik Carstva, dok se arapski jezik, osim u sakralne svrhe, pretežno upotre bljivao kao komunikaciono sredstvo nauke. Perzjski je zik je, nasuprot tome, vladao područjem lijepe književno sti. Uzimajući u obzir činjenicu da je Hasan-aga sam ustanovio gradivo u ovoj školi, to govori da je bio vrlo obrazovan čovjek.

Iako se u vakufnami tačno ne navodi mjesto na kojem je školska zgrada izgrađena, po svoj pri lici to je bilo sa gornje strane džamije, na istom mjestu gdje je kasnije, nakon njenog stradanja 1806. godi-ne, bila zgrada mekteba.

Ova novopodignuta zgrada mekteba zapaljena je i porušena to-kom Javorskog rata 1875. godine, kada je stradao grad Priboj. Go-dine 1885., na istom mjestu, ponovo je izgrađena školska zgrada. To je bila mala prizem na zgrada, tipa stambene arhitekture. Kasni je je sa donje strane džamije, preko glavne ulice, napra vljena nova zgrada, gdje je premještena škola, a stara se iz davala pod zakup kao stan.

Promjene i reforme koje su se u osmanskom carstvu dešavale u XIX vijeku utjecale su i na obrazovanje. S tim u vezi, u načelu su iptidaije, ruždije i druge državne škole, i uglavnom svjetovne škole, bile dostupne svim građanima bez obzira na etničku, vjersku i drugu pripadnost. Na takav način reformirana je i škola u Priboju. Jedan broj pribojskih trgovaca pravoslavaca slao je svoju djecu da poha-đaju iptidaiju da bi naučila turski jezik, koji im je bio potreban radi budućih trgovačkih poslova.29

Pomenuta zgrada sa donje strane ulice, ispod džamije, gdje je bila smještena iptidaija i poslije još neke ustanove, oduzeta je i po-rušena i na njenom mjestu izgrađena je poslovna zgrada preduze-ća “Autograna”. Danas je u njoj smještena i Direkcija za izgradnju

29. Faruk Dizdarević, O Hasan-agi i njegovoj vakufnami, Priboj 2000, str….

ENES SVRAKA


grada Priboja. Interesantno je, s obzirom na to da se nalazi preko ulice naspram džamije, da je svojevremeno u toj zgradi bio smješten Centralni Komitet općine Priboj. Blizu mjesta gdje je nekada bio Hasan-agin mekteb, sa gornje strane džamije, sagrađena je moderna građevina 1990. godine u okviru koje se nalazi i jedna prostorija za izvođenje mektebske nastave, što znači da je nastavljen kontinuitet koji ima dugogodišnju tradiciju osnovnog vjerskog obrazovanja.

U nastavku ćemo se osvrnuti na još neke mektebe koji imaju kontinuitet iz XVI vijeka, kao i na noviju historiju Priboja, tj. period nakon Drugog svjetskog rata. U ovom vremenu izgrađeni su mekte-bi od kojih je većina i danas u funkciji.

Čitluk – vidikovac iznad Priboja je prigradski džemat. Prema usmenim predanjima, podatak do kojeg je došao i pokušao provjeri-ti nekadašnji dugogodišnji imam ovog džemata Osman-ef. Koldžić, može se tvrditi da je prvi mekteb u ovom džematu podignut krajem XVI, odnosno početkom XVII vijeka. U više navrata je pretrpio razaranja i mijenjao lokaciju, da bi zadnja bila na mjestu današnje džamije. Naime na tom prostoru 1967. godine napravljena je dža-mija koja je i danas u funkciji. Nakon izgradnje džamije sagrađe-na je vakufska kuća 1969. godine u neposrednoj njenoj blizini na uvakufljenom zemljištu. U okviru tog objekta se nalazi mektebska učionica i imamski stan.

U džematu Zabrnjica, koji se nalazi 30 km. od Priboja, vrijedne džematlije ovog kraja 1963. godine smogli su snage i podigli novu džamiju na mjestu gdje je ranije bila džamija. Pod istim krovom po-dignut je i mekteb, koji je renoviran 2002. godine, a osim održavanja mektebske pouke, ima i druge namjene.

Kalafati su najbliži seoski džemat koji je od Priboja udaljen 8 km. Mekteb u ovom mjestu je sagrađen prije Drugog svjetskog rata.



Nije se odupro ratnom vihoru i zubu vremena, tako da je porušen i napravljen novi objekat između 1975-1980. godine. Ovaj objekat je danas u funkciji. Nešto niže ispod mekteba sagrađena je lijepa džamija – vakuf prof. Hajriza Bećirovića, koja je zvanično otvorena 26. jula 2008. godine.

Novi grad – Priboj je najmlađi džemat na području ovog medžli-sa, osnovan 2004. godine. Za potrebe organiziranja vjerskog života u ovom džematu, a svakako i održavanja mektebske pouke 2004. godine kupljen je objekat – kuća, i uz manje adaptacije prilagođena nastavi i stavljena u funkciju.

Milanovići su jedna od najudaljenijih tačaka Medžlisa IZ-e Pri-boj. Inače, ovaj zaseok pripada džematu Zabrđe i od Priboja je uda-ljen 45-50 km. Mještani ovog zaseoka su početkom sedamdesetih godina sagradili mekteb. Tokom posljednje agresije na Bosnu i Her-cegovinu devastiran je s obzirom na to da se nalazi blizu bosanske granice te da su svi Bošnjaci morali napustiti svoja ognjišta. Trenut-no su aktuelne aktivnosti na njegovoj adaptaciji i renoviranju da bi se stavio u funkciju periodičnog okupljanje ljudi porijeklom iz ovog zaseoka, a ne radi nastave.

Kada je u pitanju arhivska i historijska građa koja se odnosi na vjerske objekte/mektebe na području Medžlisa Islamske zajednice Priboj, nema je, osim za glavnu džamiju, odnosno Hasan-agin mek-teb.

ENES SVRAKA


REZIME

Kroz viševijekovno bitstvovanje institucija vakufa i vakufske imovine prošla je kroz razne faze uspona i padova, rasta, podrške, razvoja, unaprijeđenja, kao i skrnavljenja, propadanja i otuđivanja.

Vakuf i vakufska imovina na ovim prostorima, od strane društva, državnih organa najviše je bila ugrožena, tj. napadana, skrnavljenja i otimana u drugoj polovini dvadesetog vijeka, preciznije krajem pe-desetih i početkom šesdesetih godina putem Zakona o nacionaliza-ciji imovine, kojim je oduzeta i nacionalizovana gotovo sva imovina, osim džamija.

Odlučnost i spremnost ljudi u posljednjih dvadeset godina da uvakufljavaju nove, pomažu i održavaju postojeće vakufe je u uzla-znoj putanji u odnosu na period druge polovine dvadesetog vijeka, kada je vakuf bio ugrožen, a većina vakifa svoju opredijeljenost nije smjela pokazivati javno.

Neosporna je uloga i značaj vakufa u razvoju školstva te dopri-nosu vakufa odgojno-obrazovnom sistemu, posebno vjerskih škola. U tom pogledu, nemjerljiv doprinos je dat kroz sistem mektebske nastave i poučavanja, koje i danas ostvaruje vrlo značajne rezultate. Ovo potvrđuje i opredijeljenost vakifa da ulažu u odgoj i obrazova-nje, što je vidljivo i iz Hasan-agine vakufname u Priboju.

Kroz instituciju vakufa želimo da odgojno-obrazovni rad sa mla-dim generacijama učvrstimo i podignemo na viši nivo. Želimo mla-de generacije naučiti svemu onome čime nas zadužuje Allah, dž.š., kako bi bili dobri ljudi, dobri vjernici, čestiti građani, dobri roditelji, dobre komšije, dobri radnici – dobitnici i na ovom i Budućem svi-jetu.



ABSTRACT/SUMMARY

CONTRIBUTION WAQF EDUCATIONAL WORK

Through centuries of existence of institution of waqf and waqf ’s property, has passed through various phases of ups and downs, growth, development, promotion, as well as desecration, desructi-on and alienation.

Waqf and waqf ’s property, in this areas, was the affected i.e. attacked desecrated end taken away by the authorities end civil so-ciety, in the second half of the twentieth century, specifically in the late fifties and early sixties through the nationalization of the pro-perty, which was confiscated and nationalized almost all property except religious buildings - mosques.

Decisiveness and the willingness of people in the last twenty ye-ars, to create new, and help maintain the existing waqf, is on the rise compared to the second half of the twentieth century, when the en-dowment was in danger, and most of its endowment commitment was not allowed to show publicly.

It is an indisputable role and importance in the development of education end endowment contributions to the educational system, especially religious schools. In this respect, invaluable contribution given through a system of Islamic Sunday school teaching, and wich still has very significant results. This confirms the commitment of the endowment to invest in education, as can be seen in Hasan-aga endowment in Priboj.

Through the institution of endowment, we want to educational

ENES SVRAKA


work with young generations consolidate and raise to a higher le-vel. We want young generation to learn all of the things with which Allah, dz.s., borrowed us, to be good people, good believers, hono-rable citizens, good parents, good neighbors, good workers, winners in this and the future world.

dr. Tarik RAMADAN

ISLAM U EVROPI – IZAZOVI I PRESPEKTIVE*

*Predavanje dr. Tarika Ramadana održanog u Novom Pazaru na Fakultetu za islamske studije jula 2011.

Preveo: dr. Hajrudin Balić


U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Hvala Allahu, Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tra-žimo, Njemu se utjećemo od poroka i svojih ružnih

djela.

Onoga koga Allah na uputi Pravi put niko ga u zabludu ne može odvesti. A onoga koga On u zabludi ostavi, niko ga na Pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik!

Prva stvar, tj. kao uvod, pojasnit ćemo tri pitanja:

Prvo: Da li govorimo o islamu u Evropi, ili o muslimanima u Evropi; o evropskom islamu, ili evropskim muslimanima?

Kada sam objavio knjigu Da budemo evropski muslimani na en-gleskom jeziku, koja je kasnije prevedena na francuski i arapski je-zik, čuo sam neku braću kako komentiraju:

“Ne, ne, ne smijemo govoriti da smo evropski muslimani, reći ćemo da smo muslimani u Evropi.“

Ja sam dodatno analizirao ovo pitanje i slobodno, otvoreno mogu reći, što smatram kao polaznu tačku i osnovu u islamu: “Islam je jedan, nema više islama.“ A osnove su jasne, one su univerzalne.

Ono što se tiče vjerovanja (akaida) obredoslovlja (ibadeta), sve je to nedvosmisleno jasno svim muslimanima, u to nema sumnje. Međutim, kada govorimo o kulturi, islam je tu otvoren, fleksibilan. Bit islama je otvorena po pitanju kultura.

Dužnosti i zabrane su statične, halal je jasan i haram je jasan, ovo

DR. TARIK RAMADAN


je jasno svakom muslimanu.

Međutim, kada govorimo o kulturama, kažemo da je islam jedan u temeljnim principima, ali prihvaća raznovrsnost kultura. Zato ka-žemo da smo mi evropski muslimani, i u tome ne vidimo nikakav problem.

Neophodno je da muslimani ovo razumiju, posebno vi, musli-mani Bošnjaci. Vi ste muslimani vjerski a evropljani kulturološki.

Primjera radi, ja sam musliman rođen u Ženevi, imam švicarsko državljanstvo, Evropljanin. Kada govorim o kulturi, o evropskoj kulturi i islamskom identitetu, ja se nipošto ne bojim to reći. Ja otvoreno i hrabro kažem prijateljima u Evropi, i to je jasno u mome srcu i razumu, razumijevanju:

“Ja sam musliman, kada govorim o vjeri; švicarac kada je u pi-tanju državljanstvo, Evropljanin kulturološki, Egipćanin sjećanjem, univerzalan u osnovi, a Marokanac po izboru.“

U tome ne vidim nikakav problem. Dakle, raznovrsnost i broj-nost kultura je nesporna, a vjera je jedna. Islam je jedan, a raznovr-snost identiteta je dopuštena svima.

Ovo je ispravno razmišljanje i u ovome se ogleda univerzalnost islama.

Raznovrsnost identiteta i temeljno razumijevanje islama, a ispravno razumijevanje je izazov svih nas.

Uloga muslimana u Evropi je vrlo značajna. Želim da dodam ovome važnu stvar, pored identiteta, pitanje razumijevanja bivstvo-vanja muslimana u Evropi.

Mi, muslimani u zapadnoj Evropi, suočavamo se sa pričom o isla-mu kao novoj pojavi. Islam se predstavlja kao vjera koja nije evrop-ska, kao neka strana vjera. Mi ističemo da to nije tačno. Postojanje

DODATAK: ISLAM U EVROPI – IZAZOVI I PRESPEKTIVE


islama u Evropi traje već vijekovima, čak je stariji od mnogih kul-tura, identiteta i civilizacija u Evropi koje su nastale iz hrišćanstva i drugih vjera, pa i judaizma.

Historija i razumijevanje aktuelne situacije značajna su polazišta u islamu i predstavljaju osnove. Kada govorimo o postojanju islama u Evropi, islamskoj kulturi i vjeri, kao i njenoj budućnosti u Evropi. Mi u zapadnoj Evropi smo suočeni sa terminom integracija, o tome se stalno govori. Poručujemo, kada je u pitanju istočna Evropa, da se termin integracija ovdje ne koristi.

Vi ste Evropljani, ne može se reći da trebate kao muslimani da se integrišete.

Vaš primjer i vaša historija se treba uzeti kao uzor Zapadu kako izgleda evropski musliman.

Kada govorim o postojanju islama u Evropi, zapitam se šta po-slije takozvanih integracija. Budućnost je naša ali i njihova, mislim na evropska društva. Potrebno je ne samo da govorimo o osnovama islama i njihovom razumijevanju. Neophodno je zapitati se, šta mi nudimo evropskom društvu, sada, ali i u budućnosti?

Ako počnemo govoriti o ulozi muslimana na Zapadu i u Evropi, prvo pitanje je razumijevanje islama. Sjetite se Omera, r.a., i njegovih poruka koje je ponavljao više puta: razumijevanje, razumijevanje!

Islam je vjera, vjera znači znanje, a znanje je razumijevanje.

Uvijek podsjećam braću i sestre na prve ajete objavljene Poslani-ku, a.s: Ikre bi’smi rabike/ Čitaj u ime Gspodara tvoga! Čitaj znači: traži nauku. To ne znači samo znanje. To znači razumijevanje islama.

Sada smo svjedoci da mnoga braća i sestre, posebno na Istoku, ali sada i na Zapadu forsiraju površne stvari. Klanjamo površno, po-stimo površno...

DR. TARIK RAMADAN


Ako želimo da braća i sestre na Istoku i Zapadu, posebno u Evropi, razumiju islam, neophodno je da ponudimo pravo značenje islama.

Zašto klanjamo, zašto postimo, zašto primjenjujemo neke od propisa islama?

Poslanik, a.s., kaže: “Islam se temelji na pet principa.“

Znači islamska kuća je na pet stvari, pet temelja, a temelje, tj. osnove treba razumijeti.

Prvo što trebamo razumijeti je islamski princip: tevhid, jednoća, La illahe illallah�

Vidim da se nekada Islamska poslanica površno razumije. Mi smo površni u razumijevanju islama.

Ako sagledamo i proučimo Kur’an, naći ćemo u njemu ključne ciljeve. Osnova u islamu je čišćenje duše. Za nas u Evropi, kao i kod vas ovdje u Srbiji, vraćanje osnovama i razumijevanje jednoće Stvoritelja je vrlo važno. Nije smisao islama da od drugih zahtije-vamo razumijevanje islama. Neophodno je da, prije svega, mi sami razumijemo islam. Kada sagledamo Kur’an, razumjet ćemo smisao islama.

Islam znači težnju da se postigne spas duše, spas društva. Spas duše se ističe u Kur’anu kada Uzvišeni kaže:

لكن الله حبب اليكم الإمان و زينه في قلوبكم

Učinio je da volite vjerovanje znači da volite Jednoga Jedinoga, Uzvišenoga Allaha, dž.š.

Želimo da se postigne razumijevanje te veze na relaciji između Gospodara i roba na osnovama ljubavi, vjerovanja i spasa duše.

Čišćenje duše i razumijevanje islama, kao i određenog cilja čisto-



će duše i spokojstva društva nalazimo u drugom ajetu:

كما ارسلنا فيكم رسول منكم يتلو عليكم�

Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam riječi Naše kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi i mudrosti pouči i da vas ono što niste znali nauči.

U ovom ajetu nailazimo na znanje. Znanje ima poseban cilj i svr-hu. Znanje ima za cilj obožavanje Allaha, a ne obožavanje znanja. Mi ne obožavamo znanje, već ga koristimo kako bi obožavali Allaha,

U ovom kontekstu je i dova Poslanika, a.s., kada kaže:

“Allahu, podari mi korisno znanje.“

Korisno znanje je ono koje ima za cilj pokornost Gospodaru, kao i doprinos društvu u životu na ovome svijetu, ali i na Budućem.

Mi, kao muslimani, moramo razumjeti i početi od sebe sa pro-mjenama i primjenom šerijata u svojim srcima. Ne govorimo o ure-đenjima vani, govorimo o svakom pojedincu ovdje, svakom čovjeku i ženi ponaosob.

Vrati se sebi i zapitaj se šta si uložio u životu za Allaha. Ovo je osnovna dilema.

يا ايها الذين امنوا اتقو الله

O vjernici, bojte se Allaha!

Šta nalazimo u Kur’anu? U Kur’anu nalazimo šta ćemo pripre-miti sebi sutra? Da li ćemo priložiti nešto za ovaj i Budući svijet?

Duhovnost u vjeri je osnova. Osnova je da se srcem zapitamo, da dušu očistimo, i da razumijemo islam. Dužnosti su dužnosti, povra-tak Kur’anu i čitanje Kut’ana je komunikacija sa našim Stvoriteljem.

Neprestani razgovor, učenje kur’ana je razgovor. Da li si ti u tom

DR. TARIK RAMADAN


razgovoru? Da li želiš da islamske principe ponudiš drugima a zabo-ravljaš sebe. To naprosto nije moguće!

Svim muslimanima, a posebno vama ovdje, dužnost je da se vra-ćaju na ove jasne principe.

Poslanik, a.s., je otpočeo sa islamom tako što je odgojio samo tridesetak braće i sestara, u početku. Tri godine, samo njih trideset! Oni su bili ti koji su prenijeli islam drugima.

Međutim, islam trebaš predstaviti ljudima sa ispravnim razumi-jevanjem značenja, a ne samo površno kroz manifest.

Površne stvari ne mijenjaju narode niti društvo. Ispravno razu-mijevanje islama mijenja srca, ali i društvo.

Ovo razumijemo iz kur’anskog ajeta:

Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok on sam sebe ne iz-mijeni.

Preporod duša dovodi do preporoda društva.

Druga stvar koja se tiče ove problematike je pitanje pravednosti. Uzvišeni Allah naređuje:

Allah vam naređuje da budete pravedni! Ponavljamo ove riječi: Allah naređuje pravdu�

Pravda ne nije samo izvan duhovnosti, izvan ličnosti, pravada je također u biti. Kada čujemo kur’ansku dovu:

Alahu, mi smo nanijeli nepravdu sebi. Ako nam se ti ne smijuješ, bit ćemo gubitnici.

Dova se odnosi na duše, na srca: Mi smo nanijeli nepravdu sebi...

U hadisu Poslanika, a.s., se kaže:

“Dodijeli svakom ono što mu pripada...“



Dakle, neophodno je da se povratimo na bit, na razum, da srcu pridaš pažnju, da tijelu pridaš pažnju.

Ovo je pravda koja se odnosi na islamsku duhovnost. Kada ovo spoznamo, razmotrit ćemo islamski odgoj, posebno ovdje u zapad-nim društvima, u Evropi.

Nije moguće da budemo muslimani koji razumiju položaj, spo-znaju islam, ako ne analiziramo islamksi odgoj na Zapadu.

Počet ćemo s značenjem, s propisima, s temeljima, a nipošto sa perifernim, sporednim stvarima. Ove stvari su jako važne! Razumi-jevanje je osnova islama, i islamski odgoj među najvažnijim stvarima u zapadnim društvima.

Naredno pitanje predstavlja jednu od opasnosti danas: razdvaja-nje razumijevanja vjere i kulture.

Nekada razumijemo islam kao arapski, ne mislim samo jezički već kulturološki.

Vrlo jasno naglašavam da je jezik Kur’ana arapski, ali da arap-ska kultura nije vjera. Ovo je važna napomena, arapski jezik je jezik Kur’ana i jezik Kur’ana je arapski jezik. Međutim, arapska kultura nije kultura islama. Islam ima mnogo kultura, otvoren je za sve kul-ture.

Vi ste stanovnici Evrope, Evropljani.

Kultura evropskog društva se ne mora kositi sa islamom. Ako islam spoznamo na način na koji sam govorio uzet ćete iz evropske kulture sve što se ne kosi sa islamskim principima.

Osnova u stvarima, shodno šerijatu, je dozvoljenost, zato mi uzimamo iz svih kultura stvari koje se ne kose sa islamskim princi-pima.

DR. TARIK RAMADAN


Neka niko ne očekuje od vas da budete Arapi. Vi niste Arapi!

Od islama uzimamo temelje, odredbe, i klonimo se zabrana. Od kultura uzmimo sve ono što se ne kosi sa osnovama islama.

Primjera radi, kada govorimo o hidžabu: hidžab je od osnovnih vjerskih principa, dužnosti žene muslimanke. Međutim, kada govo-rimo o boji hidžaba, mnoga braća dolaze iz arapskog svijeta pa kažu: “Crna je boja hidžaba, i to je jedina boja za hidžab.“ Ovo je greška!

U arapskoj kulturi je bila crna boja, ali kada dođeš ovdje, onda se pridržavaš kulture sredine i društva.

Osnova je pokrivanje, a boje neka budu srbijanske, evropske, to se nipošto ne kosi sa temeljima islama.

Ovo razumijevanje je važno, univerzalnost islama, ujednačenost temeljnih postulata, i raznolikost kultura. To je islamska civilizacija!

Uzmite od bosanske kulture sve što odgovara i što je pozitivno sa shvatanjem islama i njegovom primjenom u ovom društvu.

Nakon toga, vi ste muslimanska manjina sa pogleda religiske pri-padnosti, ali sa aspekta državljanstva, vi ste ravnopravni državljani.

Nemojte govoriti da ste manjina kao građani, to ne nalazimo u evropskom društvu.

Šta musliman želi sa sobom i sa društvom?

Prvo, svaki pojedinac, čovjek ili žena trebaju biti slobodni. Slo-boda pripadnosti, slobada u razmišljanju, sloboda u izražavanju su poznati temeljni principi islama.

Vi ovom društvu trebate nešto doprinijeti, a ne samo da poruču-jete: “Mi smo muslimani!“ i na tome se završi.

Od muslimana se očekuje da nešto predstavi društvu; da prika-žemo islam kao pozitivnu pojavu u društvu. Ne samo propise i de-



klarisanje već su potrebne, opipljive, vidljive stvari. Ovome nas uči Kur’an!

Vi li ste najbolji umet koji se pojavio među ljude: naređujete dobro a zabranjujete zlo i vjerujete u Allaha.

Znači, neophodno je da društvo od muslimana dobije praktično predstavljanje temeljnih duhovnih, univerzalnih intencija islama, kroz pravičnost, jednakost, ponos kao temeljne postulate islama.

Šta mislimo pod slobodnim građaninom?

Prvo, neophodno je usavršavanje u retorici. Vi ovdje govorite bosanskim ili srpskim jezikom, jezik se mora usavršiti do najviših stepena.

Nije dovoljno da se usavršava arapski jezik. Arapski jezik je jezik Kur’ana i važan za razumijevanje Kur’ana.

Ovo je jasno, ali, vi ste u određenom društvu, neophodan je taj jezik.

Sloboda dolazi kroz retoriku. Jezik je sloboda, jezik je snaga.

Želim da se svako od vas, svaki stanovnik u ovom društvu, usa-vrši u jeziku i dostigne najviše stepene. A ako želite da razumijete jezik i da se u njemu usavršite, neophodno je čitanje.

Nije dovoljno da uzmeš Kur’an i kažeš prvi ajet objavljen u Kur’anu je Ikre/Čitaj u ime Gospodara�

Međutim, da li zaista čitaš!? Da li čitaš na bosanskom jeziku ili ne!? Razumiješ li društvo? Želiš da nešto doprineseš, a sam to ne posjeduješ!

Treća stvar, a tiče se stanovnika islamske vjere u Evropi, Srbiji, Bosni i ovih područja, nakon jezika i pridržavanja propisa, jeste ne-ophodno pozitivno predstavljanje islama društvu.

DR. TARIK RAMADAN


Ako želimo da stanovništvo shvati islam u pozitivnom svjetlu, i da pošaljemo pozitivnu poruku, neophodno je da imamo efektnu ulogu u društvu. Na ovo želim da stavim akcenat! Tako će se postići pozitivano prisustvo islama!

Prvo, počnimo ispravnim razumijevanjem islama iznutra, kao vjere koja poziva srcu, ljubavi i bratstvu među ljudima.

Još u četrnaestom vijeku je imam Nevevi poručio, tumačeći svi-ma poznati hadis Poslanika, a.s: “Nije pravi vjernik onaj koji ne želi bratu ono što želi sebi.“ – da se ovdje pod frazom bratstvo misli na opće ljudsko, ne samo međumuslimansko bratstvo.

Želimo drugima ono što posjedujemo, a ono što posjedujemo je spoznaja Boga, ljubav Božija i promocija principa pravde, ljubavi među ljudima, cjelokupnog društva, ne samo muslimanskog druš-tva.

Cjelokupna ljudska zajednica je važnija od samostalne zajednice muslimana. Želimo univerzalno društvo svih ljudi. Ovo je razumi-jevanje islama!

Prvo, unutar muslimanskih zajednica. Zato vi, kao takva zajedni-ca, morate shvatiti tu važnu stvar.

Ljubav! Mislim da nemamo preciznu predstavi značenja ljubavi među ljudima.

Mi često donosimo sud na osnovu postupaka, kada primijetimo da neko nešto radi. Moramo biti svjesni Alahove poruke Poslaniku, a.s: Ti opominji, a Mi ćemo suditi.

Vi ocijenite djelo, ali nemojte suditi. Recite: Ovo je haram, ali ne recite čovjeku ti si haram,

Ja nisam haram, ja sam osoba! Nastojim, shodno mogućnostima, napredovati i biti bolji i bolji.



U muslimanskim zajednicama je ovo važno, da nađemo braću i sestre koji razumiju ovo. Ti nemaš pravo suditi čovjeku. Ti ocjenju-ješ postupke, a prilaziš sa poštovanjem i naklonošću.

Možda ja ne volim ono što radiš, ali tebe volim u ime Allaha. Ljubav u ime Allaha čini da razdvojim ocjenu postupaka od pristupa osobi.

Ovo je odgoj poslanika Muhameda, a.s.

Pozitivno bivstvovanje se zasniva milosrđu između nas, unutar muslimanske zajednice, i razumijevanje ovoga milosrđa u kontekstu cjelokupne društvena zajednice. Ponudite mir (selam), to je islam!

Kada je prvi put došao u Medinu, Poslanik, a.s., je poručio asha-bima: “Širite selam, dijelite hranu, održavajte rodbinske veze, kla-njajte dok drugi spavaju, ući ćete u Džennet spašeni.“ Sve ovo je mir (selam).

Cjelokupna poruka i bit je sadržana u: širite selam. Dijelite hranu znači: volite gladne, siromašne.

Poznata je dova: Allahu, molim te da budem pokoran, čedan, za-dovoljan i da volim sirotinju.

Zadovoljstvo se ovdje razumije kao zadovoljstvo srca, duševno spokojstvo.

Da voliš sirotinju znači da postigneš da te sirotinja voli. Sve ovo znači ispravno razumijevanje islama. Pozitivna uloga u društvu po-činje sa ovim. Širite selam!

Vi ste prošli kroz teškoće i neugodnoisti, težak historijski period koji je obilježio kontinuirani pritisak i tortura.

Kada čujete kur’anske poruke: “Kada im se neznalice obraćaja, oni kažu mir (selam).“

DR. TARIK RAMADAN


Selam u ovom slučaju znači: mi smo veći od toga, mi nismo na istoj ravni�

Pokazt ćemo da smo nosioci nebeske poslanice. Širite selam, bo-gatija je od bilo čega drugoga, i razumijevanje islama se na ovome zasniva.

Ovo je pozitivno postojanje unutar zajednica. Mi moramo shva-titi da smo dio njih i da trebamo nešto doprinijeti.

Kada govorimo o zapadnoj Evropi, zapitamo se šta će biti nakon integracija?

Poslije integracija dolazi doprinos. Stvarni doprinos na temelju društvene ravnopravnosti, poštivanju principa, poštivanju vrijedno-sti ne samo muslimana već i nemuslimana.

Ovakvo razmišljanje trebamo promovirati ljudima, kao musli-mani koji razumiju situaciju i stanje.

Vi ste najbolji poznavaoci sopstvenog stanja.Šejhovi koji dolaze sa strane ne mogu donositi fetve, nuditi rešenja ovome društvu.

Utemeljenje ustanova i njihovo usavršavanje predstavalja jednu od najvećih opasnosti i, ujedno, odgovornosti u narednom periodu.

Pitanje ustanova koje će odgajati buduće daije i ulemu koji će donositi fetve u određenom mjestu je veoma važno.

Ovo je način kako da se doprinese cjelokupnom društvu, ne samo muslimanima.

Kada muslimani razumiju poruke vjere, a njihovi predvodnici stanje u kome se nalaze, donosit će rešenja muslimanskoj zajednici i bit će u mogućnosti da doprinose društvu.

Odgojne ustanove, institucije za ulemu, institucije za musliman-ke i muslimane, su sa ciljem da predstavimo društvu shvatanje prav-



de, jednakosti, ponosa, poštivanje ličnosti, kako muslimana tako i nemuslimana.

Potčinjeni Kur’anu, mi smo tu da nešto ponudimo svijetu. To je javni poziv! Kada čitamo Kur’an, nalazimo ajet:

...da budete svjedoci ljudima.

Ja sada govorim o svijetu, kao pozornici svjedočenja, kada ćemo biti svjedoci ljudima, sa razumijevanjem islama i njegovom prezen-tacijom, ponudom principa, ali efektivno, ne samo deklarativno.

Ovo je shvatanje islama, ne savremeno shvatanje, kako kažu, štetno shvatanje. Ovo je temeljno shvatanje islama. Ovo je osnova islama danas u prošlosti, i u ovome slijedimo Poslanika, a.s.,

Drugo pitanje kod shvatanja islama je važnost islamske porodi-ce.

Posebno za nas u Evropi, važno je da shvatimo i podvučemo da nema puta ka Allahu, puta ka u Džennetu, bez razumijevanja odno-sa sa roditeljima.

Allah je odredio da samo Njega obožavate i da roditeljima dobro-činstvo činite.

Nemoj da mislite da ovu vrijednost ne možemo ponuditi evrop-skim društvima. Zaboravlja se ovo! Ajeti i hadisi poručuju:

“Dženet je ispod majčinih stopala.“

“Ti i tvoj imetak pripadate tvome ocu.“

To znači poštuj! Poštuj oca i majku. Održavanje porodice je od osnovnih principa u islamu.

Mi pričamo, ali kada pogledamo porodicu, vidjet ćemo da mnogi muslimani to zaboravljaju. Mi želimo da se na ova značenja foku-siramo i da ih primjenjujemo u praksi u svojim porodicama, pa tek

DR. TARIK RAMADAN


onda da to ponudimo nemuslimanima, kao uzor za razumijevanje islama, ne samo kroz pojedince već kao porodicu.

Govorili smo o porodici, a sada je neophodno da nešto kažemo i o muslimanki.

Vi znate šta se sve govori o ženi muslimanki na Zapadu. Ne mo-žemo sporiti da tu ima nekih problema.

Mislim da se danas ne može govoriti o problemima žene musli-manke sa islamom, već da se radi o problemu muslimanke sa ljudi-ma, muslimanima. Vi ovo vrlo dobro znate!

Shvaćanje islama kod nekih muslimana je površno. Oni zloupo-trebljavaju neka islamska pravila a zaboravaljaju druga.

Kada govorimo općenito o pravima, islam je prisutan, ali kada se govori o dužnostima, tada islam zaborave.

Neophodno je da se braća (muslimanima) povrate ovome.

Razumijevanje islama i poštivanje žene predstavljaju islamske principe.

Poslanik, a.s., je bio u službi svoje porodice, kao što kaže Aiša, r.a: “ Njegova ćud bila je Kur’an.“

Uvijek je bivao sa porodicom, sa svojom suprugom. Doprinosio bi, poštivao, slušao. Bio je u stalnom dijalogu sa Aišom, Hatidžom...

Mi, kao muslimani i muslimanke danas, razumijemo islamkse principe koji se odnose na unutarnje odnose porodice.

U porodici mora vladati dijalog, poštivanje, poslušnost.

Također, što se tiče uloge žene u društvu i porodici, neophodno je da ponudimo nešto afirmativno. Danas mnoge od prisutnih sesta-ra koje su aktivne u društvu trebaju ponuditi nešto islamko efektiv-no, kao doprinos žene društvu. Ovo je među najvažnijim stvarima.



Za budućnost islama u Evropi uloga žene je veoma važna. Ako je uloga žene za budućnost važna, onda je čovjekovo razumijevanje i spoznaja uloge žene unutar muslimanskih zajednica također važna.

Želim da ponovim sljedeće: neophodno je razumijevanja islama i islamskih principa.

Islam je jedan dok su kulture mnogobrojne! Svi smo mi mu-slimani, dok nam se kulture razlikuju. Kultura muslimana u Srbiji, Bosni se razlikuje od kulture muslimana na Arapskom poluostrvu.

Vi morate imati ubjeđenje u islam, ali i u kulturu. Ubjeđenje u kulturu je poput stabla čije žile su duboko u zemlji, kao što smo čuli kur’anske ajete:

Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi.

Stabilnost je važna, Uzvišeni Allah to u Kur’anu spominje obra-ćajući se Poslaniku:

A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio.

Stabilnost kroz ispravno razumijevanje islama i puno povjerenje u sopstvenu kulturu.

Ovo je osnovni stub kada govorimo o islamu i njegovom opstan-ku u Evropi.

Druga stvar je razumijevanje islama. Razumijevanje islama je, ustvari, razumijevanje islamskih postulata, ali također i odgoj duša.

Razumijevanje islama od srca do srca i ljubav Stvoritelja, Jednoga Jedinoga.

Nakon toga, šta to nudimo društvu? Dakle, duhovnost je važ-na! Danas primjećujemo islamske grupacije koje kažu: Ovaj islam

DR. TARIK RAMADAN


je ispravan, a sa druge strane, nailazimo na druge koje kažu: Sufijski islam je jedino ispravan�

Ne, potrebno je da se vratimo na ispravno razumijevanje. Postoji grupacija sufija, ali se i oni razlikuju – ima sufija nad sufijom. Pravi sufija ne umanjuje od islama, već povećava ibadet; noću klanja više nego danju. Pravi sufija povećava ibadete i obaveze, ne smanjuje ih.

Sada nalazimo sufijske grupacije koje ne klanjaju, ne poste. Oni su nadaleko udaljeni od ispravnog razumijevanja islama. Želimo ispravnog sufiju, koji posti više nego obično, i klanja više, obožava samo Allaha, ne šejha, ne udjeljuje imetak šejhu.

Postoje uvjeti u odnosu između šejha i njegovog učenika, onoga koji traži nauku, tj. murida.

Prvi uvjet je da nema smanjivanja, već se povećava ibadeta: posta, namaza, itd.

Drugi uvjet je da se obožavanje izražava samo Allahu.

Treći, da nema finansijskih dobiti između šejha i učenika na ne-islamski način.

Važna stvar je razlikovanje vjere od kulture.

Ne postoji kultura bez vjere niti vjera bez kulture, ali kultura nije vjera; postoji razlika.

Vi od srbijanske, bosanske i evropske kulture uzimate sve što se ne kosi sa islamskim principima. Ovo je prisutno u hadisu. Mi razumijemo Poslanika, a.s:

“Mudrost je izgubljena stvar vjernika; on će je uzeti gdje god da je nađe.“

Da, uzmi od kulture – halal je halal, haram je haram�

Vi ovdje uzimajte, neophodno je da uzmete od jezika, zakona...



i ponudite nešto!

Sljedeća važna stvar je da ponudimo i pružimo drugima, da ponu-dimo i nemuslimanima pozitivnu sliku o shvaćanju islama dubinski.

Da ponudimo nešto nemoćnima iz redova nemuslimana i tako manifestiramo društvenu pravednost islamskih ustanova kako za muslimane tako i za nemuslimane.

Ustanove su veoma važne! Mi smo sada u eri osnivanja instituci-ja, institucija koje odgajaju muslimane i muslimanke. Ustanove koje nude znanje za imame i ulemu ovdje, ne samo u islamkim državama.

Neophodno je da se predstavljanje i razumijevanje islama dešava u ovdašnjim zajednicama. Neophodno je da nastaju institucije ov-dje, u evropskim državama.

Mi radimo da se to ostvari na Zapadu. Vi ste to postigli ovdje još i prije. Potrebno je da Zapad u ovome uči od Istoka.

Na kraju, potrebno je da se u muslimanskim zajednicama i po-rodicama razumije poštovanje ličnosti, poštovanje žene, poštovanje supruge i supruga, poštovanje djece. Neophodno je da poštujemo sva prava, prava djece na odgoj, uopćeno, i islamski odgoj, također.

Allaha molimo za pomoć.

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!


Documents

ISLAMSKA MISAO misao 6.pdfočuvanja i afirmacije hanefijske pravne škole, koja ima najveći broj pripadnika među današnjim muslimanima u svijetu. I muslimani ovih naših balkanskih