IsabelAllende

Zorro

Ovo je pripovijest o Diegu de la Vegi i o tome kako je postaolegendarni Zorro{1}. Konačno mogu otkriti njegovo ime, koje smotolike godine držali u tajnosti, i činim to s nekim oklijevanjem, jerneispisani list plašime poput isukanih sabljiMoncadinih ljudi. OvimstranicamaželimpreduhitritisvekojiZorroanastojeocrniti.Brojnisunaši protivnici, kako obično biva s onima koji štite slabe, spašavajudjeviceiponizujumoćnike.Prirodno,svakiidealiststječeneprijatelje,nomi radijevodimobriguonašimprijateljima,kojih jemnogoviše.Moram ispripovjediti ovepustolovine, jermalo bi vrijedilo daDiegoizlaže život zapravduako tonitkone zna. Junaštvo je slabo isplativpoziv, koji često vodi preranu kraju, stoga privlači zanesenjake iosobenezdravoopčinjenesmrću.Rijetkisujunaciromantičnaivedrasrca.Recimootvoreno:samojejedanZorro.

DIOPRVI

Počnimoodpočetka,oddogađajabezkojegseDiegodelaVeganebirodio. Zbio se u Gornjoj Kaliforniji, u misiji San Gabriel, ljetagospodnjeg1790.UonodobavodiojemisijuotacMendoza,franjevacs plećima drvosječe,mladolik za svojih četrdeset dobro proživljenihgodina, odrješit i zapovijedan, kome je u svećeničkoj službi najtežepadalo oponašati poniznost i blagost svetoga Franje Asiškoga. UKaliforniji jebilovišeredovnikaudvadeset i trimisije,zaduženihzaširenje Kristova nauka medu mnoštvom bezbožnika iz plemenaCumaša, Sošona i drugih, koji ga nisu uvijek dragovoljno primali.Urođenici s kalifornijske obale imali su trgovačku mrežu koja jeopstala tisućama godina. Okoliš je obilovao prirodnimbogatstvima iplemena su razvila razne djelatnosti. Španjolce je zadivilogospodarstvo Cumaša, toliko složeno da se moglo usporediti skineskim.Indijancisukaonovackoristiliškoljkeiredovitobiupriličilisajmove,gdjesuse,osimrazmjenedobara,sklapalibrakovi.

Domorocejezbunjivalootajstvočovjekamučenognakrižu,kojisubijelciobožavali,inisupoimaliprednostpatnjinaovomesvijetu,kakobi uživali upitnu dobrobit na drugom. U kršćanskom raju mogli biprebivati na oblaku i svirati harfu s anđelima, no većina njih bi,zapravo, poslije smrti, radije lovila medvjede sa svojim precima uzemljiVelikogDuha.Čudiloihjeitoštostrancizabijajubarjakutlo,povlače zamišljene crte, proglašuju to svojimvlasništvom i vrijeđajuse ako tko stupi na nj progoneći jelena. Pomisao o posjedovanjuzemljebilaimjenevjerojatnapoputonedarazdijelemore.KadasudoocaMendozedoprlevijestioustankunekolikoplemena,predvođenihratnikom vučje glave, usrdno je molio za žrtve, ali nije se odvećzabrinuo jer čvrsto je vjerovao da je San Gabriel izvan opasnosti.Pripadati njegovojmisiji bila je povlastica, dokazivahu to indijanskeobiteljikojesudolazilezatražitizaštituuzamjenuzakrštenje i radosuostajalepodnjegovimkrovom;onnikadnije trebaovojnupomoćprinovačenjubudućihobraćenika.Skorašnjubunu,prvukojajeizbilau Gornjoj Kaliforniji, pripisao je zloporabi španjolske soldateske istrogoći braće misionara. Plemena, podijeljena u skupinice,razlikovalasuseobičajimaisporazumijevalasusesustavomznakova;

nikad se ni oko čega ne bi složila, osim u trgovini, a jamačno nikadokorata.ZaocaMendozu,tisiromasibijahubezazlenijaganjciBožji,kojigriješeizneznanjaaneizporoka;zacijeloimajuvaljanerazlogezapobunuprotivosvajača.

Rame uz rame s Indijancima, misionar je neumorno obrađivaopolja, štavio kože, mljeo kukuruz. Poslijepodne, kad bi se drugiodmarali,liječiobiraneodmanjihnezgodailičupaoponekitruozub.Uztojepodučavaovjeronauk,kaoiaritmetiku,dapokrštenici–kakosuzvaliobraćenedomoroce–mogubrojkikože,svijećeikrave,alinečitanjeipisanje,znanjabezpraktičneprimjeneutomekraju.

Navečer jepraviovino, računao, zapisivaoubilježnice imolio.Uzoru je zvonio u crkvi pozivajući svoju zajednicu na bogoslužje iposlije bi pomno nadzirao zajutrak, kako nitko ne bi ostao bez jela.Zbogsveganavedenog,anezbogsuviškavjereusebeilitaštine,biojeuvjeren da plemena na ratnoj nozi neće napasti San Gabriel. Ipak,kako su loše vijesti tjednima uporno stizale, na kraju im posvetipozornost. Posla dva pouzdana čovjeka da izvide što se zbiva i oviuskoro otkriše gdje su zaraćeni Indijanci i doznaše pojedinosti, jerprimili su ih kao prijatelje oni isti koje su pošli uhoditi. Vratiše seispripovjediti misionaru da je neki junak iz dubine šume, opsjednutvučjim duhom, ujedinio više plemena kako bi otjerali Španjolce izzemlje svojih predaka, gdje su uvijek slobodno lovili. Ustanicima jenedostajala jasna strategija, napadali su misije i sela u trenutačnuporivu,palilisvepredsobomizačassepovlačiližustrokakosuistigli.Novačili su pokrštenike, koji još nisu smekšali od dugotrajnaponiženjasluženjabijelcima,itakopovećavalisvojeredove.Izvidnicidometnuše da poglavica Sivi Vuk ima u vidu San Gabriel, ne zbogosobite kivnosti na misionara, kome se ništa nije moglo predbaciti,nego zato jermu stoji na putu. S obzirom na to, svećenik jemoraoneštopoduzeti.Nijebiovoljanizgubitiploddugogodišnjegrada,ajošmanje ostati bez svojih Indijanaca, koji bi daleko od njegovaskrbništva zapali u grijeh i iznova živjeli poput divljaka. Napisaporuku satniku Alejandru de la Vegi moleći brzu pomoć. Boji senajgoreg, reče, jerpobunjenici suvrloblizu, spremninapasti svakogčasa,aonsenećemoćiobranitibezprikladnavojnogpojačanja.Posladva istovjetnapismauutvrduSanDiegopohitrimkonjanicima,kojipođošerazličitimputovima,paakobijednogpresreli,drugibiuspiou

naumu.NekolikodanaposlijesatnikAlejandrodelaVegadojuriumisiju.

Sjaha skokom u dvorištu, strgnu težak ogrtač odore, rubac i šešir, iuroni glavu u korito gdje su žene ispirale rublje. Konj je bio prekritzapjenjenim znojem jer ligama{2} je nosio konjanika s opremomdraguna španjolske vojske: kopljem, mačem, štitom od dvostrukekožeikarabinkom,apriđeisedlo.DelaVegajedošaoupratnjidvavojnika ivišekonjanatovarenihzalihama.OtacMendozapodemuususret raskriljenih ruku, no vidjevši njegovu dronjavu pratnju,iznurenukaoikljuseta,nijemogaoprikritirazočaranje.

– Žalim, oče, dobio sam samo ova dva srčana čovjeka. OstatakodredaostaojeuseluLaReinadelosAngeles{3},jerionojeugroženoustankom,ispričasesatnik,otirućilicerukavomkošulje.

– Nek' nam Bog pomogne, kad Španjolska to ne čini, promrsisvećenik.

–ZnatelikolikoćeIndijanacanapasti?–Malotkoovdjeznabrojiti,satnice,nokakosumojiljudiizvidjeli,

moglobiihbitičakpetstotina.– To znači da ih nema više od sto pedeset, oče. Možemo se

obraniti.Skimeračunamo?–upitagaAlejandrodelaVega.–Samnom,kojisamnekoćbiovojnik,isjošdvamisionara,mlada

ihrabra.Tusu i trivojnikadodijeljenamisiji,kojiživeovdje. Imamonekoliko mušketa i karabinki, naboje, dvije sablje i barut kojikoristimoukamenolomu.

–Kolikopokrštenika?–Sinko,budimorealni:većinasenećeboritiprotivsvojegnaroda,

odgovori misionar. – Mogu se osloniti na pet-šest mladih odgojenihovdje i naneke žene koje bi nampomoglepuniti oružje.Ne smijemizvrgnutiživotepokrštenika,satnice,poputdjecesu.Čuvamihkaodasumojirođeni.

– Dobro, oče, prionimo poslu, u Božje ime. Crkva je, očito,najčvršćazgradaumisiji.Tamoćemosebraniti,zaključidelaVega.

IdućihdananitkoseuSanGabrielunijeodmarao,čaksumaludjecuupregliu rad.OtacMendoza,dobarpoznavatelj ljudskeduše,nije semogaopouzdatiuodanostpokršenikakadabuduokruženislobodnim

Indijancima.Zapanjen,zamijetidivljisjajuočimanekihibezvoljnostskojom su vršili zapovijedi; ispuštali su kamenje, poderali bi vreće spijeskom, zapletahu se u užad, prevrtala su im se vjedra smole.Prinuđen okolnostima, prekrši vlastito pravilo samilosti i, nepokleknuvši, osudi dvojicu na klade, a trećem odredi deset šiba, zaopomenu. Potom dade debelim daskama utvrditi vrata spavaoniceneudanih žena, izgrađene poput zatvora, kako najodvažnije ne biizlazile švrljati pod mjesečinom s ljubavnicima. Bila je to okruglazgradaodkrupnihćerpiča,bezprozoraisdodatnomprednošćudasemogla zakračunati izvana željeznom polugom i katancima. Ondjezatvoriše veći dio muških pokrštenika, okovanih gležnjeva, kako uvrijemebitkenebisurađivalisneprijateljem.

– Indijanci nas se boje, oče. Vjeruju da posjedujemo moćnučaroliju,rečemusatnikdelaVegaipotapšakundakkarabine.

–Oviljudiipredobropoznajuvatrenooružje,iakojošnisuotkrilikakoradi.Onočegasedoistaboje,jestKristovkriž,odvratisvećenik,pokazujućinaoltar.

–Onda ćemo impokazatimoć križa i baruta, nasmija se satnik iizložimusvojnaum.

Bilisuucrkvi,gdjesu,nasuprotvratima,podiglizaprekeodvrećapijeska i na strateškim mjestima postavili gnijezda s vatrenimoružjem. Prema satnikovumišljenju, dok god budu napadače držalidovoljno daleko da stignu iznova nabiti karabine i muškete, jezičacvagenaginjat će senjimauprilog,nouborbiprsaoprsanjihovi sunedostacistrašni,jerIndijanciihnadmašujubrojemizvjerstvom.

Oca Mendozu zadivi smionost toga čovjeka. De la Vegi bijašetridesetak godina i već je bio veteran, prekaljen u talijanskimratovima, odakle se vratio obilježenponosnimožiljcima.Bio je trećisin obitelji hidalga{4} čija se povijest mogla pratiti do CidaCampeadora{5}.NjegovipreciborilisuseprotivMaurapodkatoličkimstjegovimaIsabeleiFernanda,noodtolikezanesenehrabrostiitolikekrviprolivenezaŠpanjolsku,nije imostaoimetak,samočast.Poslijeočeve smrti nastariji sin naslijedio je obiteljsku kuću, stoljetnokamenozdanjeurasloukomadsuhezemljeuKastilji.Srednjegbratazatražila je Crkva, a njega je zapalo postati vojnik; nije bilo drugogputazamladićanjegovekrvi.KaoplaćuzasrčanostpokazanuuItaliji,dobio je vrećicu zlatnika i dopuštenje da ode u Novi svijet potražiti

sreću. Tako je završio u Gornjoj Kaliforniji, kamo je stigao pratećidonu Eulaliju de Callis, suprugu namjesnika Pedra Fagesa, zvanogMedvjed zbog prijeke naravi i zbog broja tih životinja koje jevlastoručnoulovio.

Misionar je čuo naklapanja o epskom putovanju done Eulalije,dame vatrene poput supruga joj. Njezinoj karavani trebalo je polagodine da prijeđe udaljenost od grada Meksika, gdje je živjela kaokakva kraljevna, do Monterreya, negostoljubive tvrđave gdje ju ječekao muž. Napredovala je puževljim korakom, vodeći povorkuvolovskihkolaibeskrajannizmazgisprtljagom;osimtoga,gdjegodbi se utaborili, upriličila bi dvorsku svečanost koja bi potrajala višedana.Šuškalosedajenastrana,dasekupaumagaričinumlijekuidacrvenkastimmirisnimmastimavenecijanskihkurtizanabojikosuštojoj seže do peta; da se iz puke rasipnosti, a ne iz kršćanske vrline,odvajalaodsvilenihibrokatnihhaljinakakobipokrilagoleurođenikekoje je sretala na putu; a, kao vrhunac sablazni, zagrijala se zazgodnogsatnikaAlejandrade laVegu. –Napokon, tko sam ja,ubogifranjevac, da sudim o toj gospođi, zaključi otac Mendoza, motrećiispodokadelaVegui,sebiusprkos,radoznalosepitajućikolikolijeistineutimglasinama.

U pismima ravnatelju misija u Meksiku misionari su se žalili daIndijanci radije žive goli, u slamnatim kolibama, naoružani lukom istrijelama, bez odgoja, vlasti, vjere i poretka, posvećeni jedinozadovoljenju svojih bestidnih nagona, kao da ih čudotvorna vodakrštenja nikad nije očistila od grijeha. Ta tvrdoglava privrženostnjihovim običajima moralo je biti Sotonino djelo, nije bilo drugogobjašnjenja,zatosubjeguncelovililasomiodmahihišibalinebiliihpodučili nauku ljubavi i oprosta. Dočim je otac Mendoza proživioprilično razuzdanu mladost prije negoli se zaredio i pomisao ozadovoljenju bestidnih nagona nije mu bila strana, stoga je osjećaosklonost prema domorocima. Usto, potajno se divio naprednimnazorima svojih suparnika, isusovaca. On nije bio poput drugihredovnika, uključujući veći dio njegove braće franjevaca, koji su odneznanja pravili vrlinu. Godinama prije, dok se pripremao zapreuzimanje misije San Gabriel, pročitao je s mnogo zanimanjaizvješće nekog Jeana Francoisa de la Perousea, putnika koji jepokrštenikeizKalifornijeopisaokaotužnabića,bezosobnosti,satrta

duha, što podsjećaju na traumatizirane crne robove s karipskihplantaža.ŠpanjolskevlastipripisalesulaPerousevamišljenjažalosnojčinjenici da je čovjek Francuz, ali oca Mendozu ona su se dubokodojmila.UdnudušeuzdaoseuznanostgotovokolikouBoga,zatojeSan Gabriel odlučio pretvoriti u uzor napretka i pravde. Nakanio jezadobiti pristaše uvjeravanjem a ne lasom, i zadržati ih dobrimdjelima a ne šibama. Požnjeo je neviđen uspjeh. Pod njegovomupravomživot Indijanaca toliko sepoboljšaodabi laPerouse, da jeprošaoonuda,ostaozadivljen.OtacMendozamogaosehvaliti–iakotonikadniječinio–daseuSanGabrieluutrostručiobrojpokrštenihida nitko ne utekne zadugo, rijetki bjegunci uvijek se pokajničkivraćaju.Unatočteškomraduispolnimograničenjima,vraćalisusejerjepremanjimabiomilosrdanijernikadprijenisuimalitriobrokanadanničvrstkrovpodkojibisesklonilizanevremena.

Misija je privlačila putnike iz cijele Amerike i Španjolske, kojidolažahuutajdalekkrajkakobispoznalitajnuuspjehaocaMendoze.Krasnobi ihsedojmilažitnapolja ivrtovi,vinogradikojidajudobrovino, sustavnatapanjanadahnut rimskimakveduktima,konjusnice iobori,stadaštopasuponepreglednimbregovima,spremištadupkompunaštavljenihkožaimješinamasti.Čudilisusemiruskojimprotječudaniipitomostipokrštenika,kojisusepročuliizvangranicakaovrsnipletačikošaraikaokožari.–Puntrbuh,zadovoljnosrce,bijašegesloocaMendoze, jerbiojeopsjednutishranomotkadječuodapomorcikatkad umiru od skorbuta, a jedan limunmogao bi spriječiti bolest.Lakšejespasitidušuakojetijelozdravo,vjerovaoje,pajepodolaskuu San Gabriel najprije zamijenio vječitu kukuruznu kašu, osnovuprehrane,pirjanimmesom,povrćemimaslomzatortille.Pribavljaojemlijeko za djecu uz golem trud, jer svako se vjedro pjenušavetekućinedobivalopocijenubitkesdivljimkravama.Bilasupotrebnatrikršnamomkazamužnjusvakeičestobikravapobijedila.Gađenjedjecenadmlijekommisionarjesuzbijaoistimpostupkomkojimihjejednom namjesec čistio od crijevnih glista: svezao bi ih, stisnuo imnosigurnuolijevakuusta.Tolikaodlučnostmoralajedonijetiploda.Zahvaljujući lijevku, djeca su rasla snažna i blage naravi. Žitelji SanGabrielabijahuoslobođeniodglistai jedinipošteđenikobnihpošastikoje su desetkovale druga naselja, iako bi katkad jedna prehlada iliobičanproljevotpravilipokrštenikeravnonadrugisvijet.

Indijancisunapaliusrijeduupodne.Prikralisuseposvetiho,ali,kad su upali na područje misije, već su ih čekali. Prvi dojamraspaljenih ratnika bio je da je mjesto pusto; zatekli su samo dvamršavapsairastresenukokošudvorištu.Nigdjenijebiloniživeduše,nisučuliglasovenividjelidimsognjištakoliba.Nekisunosilikože ijahali, no većina je bila gola i išla pješice, naoružana lukovima istrijelama, toljagama i kopljima. Naprijed je jurio tajanstvenipoglavica,obojencrvenimicrnimprugama,odjevenukratkutunikuodvučjegkrznaiokićenglavomtezvijeri,poputšešira.Lice,ovijenodugomtamnomkosom,jedvasenaziralokrozvučječeljusti.

Ustanicisuzačasobišlimisiju,zapalilislamnatekolibeiporazbijaliglinene ćupove, bačve, oruđe, tkalačke stanove i sve što im bijašenadohvat ruke,nenailazećininakakavotpor.Groznibojnipokliči isilna žurba onemogućili su im čuti dozivanje pokrštenika,zakračunatihunastambizažene.Ojunačeni,uputilisusepremacrkvii odapeli kišu strijela koje su se zalud skrhale o čvrste zidove odćerpiča.NazapovijedpoglaviceSivogaVuka,srnušenavrat-nanosnadebela drvena vrata i ona zadrhte pod udarom, ali nisu popustila.Graja ipoklici jačali susasvakimupinjanjemskupinedasrušivrata,dok se neki gipkiji i odvažniji ratnici domišljahu kako se popeti nauskeprozorčićeizvonik.

U crkvi je napetost postajala sve nepodnošljivija. Branitelji, trimisionara,šestvojnikaiosampokrštenika,smjestilisusepostranceulađi,zaštićenivrećamapijeskaipotpomognutidjevojkamazaduženimzapunjenjeoružja.DelaVegaihjeuvježbaokakojeznaoiumio,alinijesemogloprevišeočekivatiodužasnutihdjevojakakojenikadnisuizblizavidjelemušketu.Zadataksesastojaoodnizakretnjištoihsvakivojnik obavlja bez razmišljanja, a njima ih je satnik morao satimaobjašnjavati. Kad bi oružje bilo nabijeno, djevojka bi ga pružilamuškarcukojićega ispalitidokonapripravljadrugo.Pripovlačenjuorozaiskrabizapalilanabojuležištu,kojibi,prasnuvši,izbaciokuglu.Vlažan barut, istrošen kremen i zapušen otvor uzrokovali su brojnepromašene hice, a i često bi zaboravili izvući šipku iz cijevi prijepucanja.

– Ne klonite duhom, rat je uvijek takav, sama buka i strka. Akojednooružjezataji, idućemorabiti spremno,bijahuuputeAlejandradelaVege.

Uprostorijiizaoltarasklonilesuseostaleženeisvadjecamisije,koju je otac Mendoza prisegao braniti do smrti. Prstiju zgrčenih naorozimai licadopolazaštićenarupcimanatopljenimvodomsoctom,opsjedani sunijemo čekali zapovijed satnika, jedinogneosjetljivanakriku Indijanaca i gromot njihovih nasrtaja na vrata. De la Vega jehladnoprocjenjivaootpornostdrva.Uspjehnjegovanaumaovisiojeodjelovanju u pravom trenutku i u savršenoj usklađenosti. Nije imaoprilikuboriti seod talijanskih vojni, nekoliko godinaprije, nobio jesabranimiran;jediniznakzebnjebilisutrnciudlanovima,kojibigauvijekpodilaziliprijepucnjave.

Opsadnikejeuskoroiscrpilonavaljivanjenavrata,pasepovukošeprikupiti snagu i primiti upute od poglavice. Prijašnju sablazanzamijeni prijeteći muk. Taj trenutak izabra de la Vega i dade znak.Crkveno zvono poče bijesno zvoniti dok su četiri pokrštenika palilakrpeumočeneusmolu,stvarajućigust ismradandim.Drugadvojicadiglasutežakzasunsvrata.ZvonjavarazjariIndijance,kojisenanovoskupe i jurnu u napad. Sada vrata popuste na prvi dodir i popadašejedni na druge u krajnjoj pometnji, tresnuvši o zapreku od vrećapijeska i kamenja. Još zaslijepljeni suncem, našli su se u polutmini igustomdimu.Desetmušketazapucajednodušnosastrana,ranjavajućivišeratnika,kojisesrušeurlajući.Satnikzapalistijenjiplamenuhipudoseževrećebarutapomiješanasmašćuistreljivom,poredaneispredzapreke.Prasakuzdrmatemeljecrkve,hitnutučukomadićakovineikamenja na Indijance i, poput slamke, iščupa velik drveni križ nadoltarom.Braniteljiosjetevrućudarkoji ihodbaciunatrag izaglušnubuku, nodospješe vidjeti napadače kakopoput lutaka lete u riđastuoblaku.Zaštićeniprsobranima, imalisuvremenapribratise,napunitioružjeiiznovazapucatiprijenegolisuprvestrijelezafijukalezrakom.Više Indijanaca ležalo je na tlu, a oni koji se još držahu na nogamakašljali su i suzilioddima,nemogavšinaciljati lukove,dočimbijahulakametazahice.

Tri puta su nabili muškete prije nego što je poglavica Sivi Vuk,praćen svojimnajhrabrijim ratnicima,prešao zapreku iupaou lađu,gdjegadočekašeŠpanjolci.UmetežubitkeAlejandrodelaVeganijegubio iz vida indijanskog poglavicu i, čim se uspio osloboditineprijateljakojisugaokružili,srnunanjsazvjerskomrikomimačemu ruci. Svom snagom zamahnu oštricom, no pogodi u prazno, jer je

časakprijeSiviVuknagonskiosjetioopasnostivještoseizmakao.Odsilovite navale satnik izgubi ravnotežu, poletje naprijed, spotače se,padenakoljenairaskolimač,zarivšigaupod.SpobjedničkimkrikomIndijanac dignu koplje da probode Španjolca, ali ne stiže dovršitipokret,jeroborigaudarackundakomuzatiljak.

– Oprosti mi, Bože! – uzviknu otac Mendoza, držeći mušketu zacijevimlatećinasvestranesdivljačkimužitkom.

Tamna lokva hitro se razli oko poglavice i ponosita vučja glavazacrvenje se pred zapanjenim de la Vegom, koji se već smatraomrtvim. Misionar okruni svoje neprilično veselje tresnuvši nogomnepomično tijelo paloga. Dostajalomu je omirisati barut pa da opetpostanekrvoločanvojnikkakavjebioumladosti.

U trenokapronije seglasmeđuustanicimada jepoglavicapao ipočeše uzmicati, prvo kolebljivo a zatim trkom, nestajući u daljini.Obliveni znojem i napol ugušeni, pobjednici pričekaju da se slegneprašina od neprijateljeva uzmaka kako bi izašli udahnuti čist zrak.Mahnitoj zvonjavi pridruži se puščana paljba i beskonačno klicanjepreživjelih, nadglasavajući jauke ranjenika i histeričan plač žena idjece,jošuvijekzatvorenihizaoltaraiutonulihuoblakdima.

Otac Mendoza zasuče rukave mantije natopljene krvlju i lati seobnavljanjaSanGabriela,neopažajućidajeizgubiouhoidakrvnijeodprotivnikanegonjegova.Pobroji svojeneznatnegubitke iusrdnosepomoli,zahvaljujućinebuzapobjedu imolećioprost jer jeužarubitke zaboravio na kršćansku samilost. Dva njegova vojnika bila sulakšeranjena,a jednomjemisionarustrijelaprobolaruku.Valjalo jeoplakati jedino pogibiju jedne od djevojaka što su punile oružje,petnaestogodišnje Indijančice koja je ostala ispružena potrbuške,lubanjesmrskaneudarcemtoljage i sazačuđenim izrazomuvelikimnujnim očima. Dok je otac Mendoza raspoređivao svoje za gašenjepožara,briguoranjenimaipokapanjemrtvih,AlejandrodelaVegajes tuđimmačemu ruci obilazio lađu crkve tražeći truplo indijanskogpoglavice, jerkaniojenabitinjegovuglavunakopljeipostaviti jenaulaz umisiju kako bi obeshrabrila svakog tko poželi poći njegovimstopama.Pronađegaondjegdje jepao.Bijašetekbijednaspodobaulokvi vlastite krvi. Strgnu vučju glavu i vrhom čizme prevrnu tijelo,mnogomanjenegolisedoimalodokjevitlalokopljem.Jošzaslijepljengnjevom idahćućiodnaporaborbe, satnikuhvatipoglavicuzadugu

kosu i zamahnu mačem da mu odrubi glavu, ali, prije nego ga jedospiospustiti,paliotvoriočiipogledagasnenadanomznatiželjom.

–SvetaDjeviceMarijo,živje!–uzviknudelaVega,ustuknuvši.Nije ga toliko iznenadilo što neprijatelj još diše, koliko ljepota

njegovihizduženihočijubojeprženašećera,gustihtrepavica,svijetleoči jelenana tom licuprekritukrvlju i ratničkimbojama.De laVegaispustimač,kleknuistavimurukupodzatiljak,pažljivogapridižući.Jelenjeočisesklopišeiizgrudimuseizvidugjecaj.Satnikseobazreoko sebe i shvati da su sami u tom kutu crkve, nadomak oltara. Unaglu porivu podiže ranjenika hoteći ga prebaciti preko ramena, nobio je mnogo lakši nego što je mislio. Ponio ga je u naručju, poputdjeteta,zaobišaovrećepijeska,kamenje,oružjeitijelapoginulih,kojapokrštenici jošnisuuklonili, i izašaoizcrkvenasvjetlotogajesenjegdanakojićepamtiticijeliživot.

–Živje,oče,objavi,polažućiranjenognatlo.– U zao čas, satnice, jer svejedno ćemo ga morati pogubiti,

odgovorimumisionar,koji jesadanosiokošuljuomotanuokoglavepoputturbana,dazaustavikrvarenjeododsječenoguha.

Alejandrode laVeganikadnijemogaoobjasnitizašto je,umjestodaiskoristitajtrenutakiobezglavineprijatelja,pošaopovoduikrpeda ga opere. Uz pomoć jedne pokrštenice razmrsi crnu kosu i očistidugu posjekotinu, koja je pri doticaju s vodom opet obilnoprokrvarila. Prstima opipa lubanju, utvrđujući da postoji upaljenarana, no kost je bila netaknuta. U ratu je vidio mnogo gore stvari.Dohvati jednuod konjskih struna i krivih igala za šivanje slamarica,što ih je otacMendozanamočiou tekilu za krpanje ranjenika, i zašivlasište. Zatimopra poglavičino lice, otkrivajući svijetlu put i nježnecrte. Bodežom razreza okrvavljenu tuniku od vučjeg krzna tražećidrugeozljedeitadmusekrikoteizgrudi.

–Toježena!–vikneuplašen.OtacMendoza i svi ostali pohrliše k njemu i, nijemi od čuđenja,

zapiljišeseuratnikovedjevičanskegrudi.– Sada će pogubljenje biti mnogo teže... – uzdahnu naposljetku

misionar.Zvala seTovpurnia i bilo joj je jedvadvadeset godina.Uspjela je

povesti ratnike iz više plemena, jer prethodila joj jemitska legenda.Njezinamajkabila jeBijelaŠumskaUšara,šamanividaricaplemena

Indijanaca gabrielena, a otac mornar utekao s nekog španjolskogbroda.Čovjeksegodinamakriomeđu Indijancima,dokganijeubilaupalapluća,kadanjegovakćivećbijašedjevojka.Tovpurniajeodocanaučilaosnovekastiljskogjezika,aodmajkeuporabuljekovitogbiljai predaje svojeg naroda. Njena iznimna sudbina očitovala se malomjeseci nakon rođenja, jednog predvečerja kad ju jemajka ostavilausnulu pod stablom i pošla se okupati u rijeci, a neki je vuk prišaozavežljaju ovijenu kožom, zgrabio ga u čeljusti i odvukao u šumu.Očajnamajkadanimajepratilatragovezvijeri,alikćernijepronašla.Toga je ljeta Bijeloj Šumskoj Ušari posijedjela kosa, a pleme jeneumornotražilodjevojčicu,doknijeiščiljelaiposljednjanada,tadjeodržaloobredekakobijepovelodoprostranihravnicaVelikogDuha.Majka jeodbila sudjelovatiupogrebu i sveudilj jemotrilaobzor, jerosjećašeukostimadajojjekćiživa.Jednezorepočetkomzimevidjelisukakoizmagleizranjamršav,prljavinagstvor, idućinasvečetiri,nosa pripijena uz tlo. Bila je to izgubljena djevojčica, koja je stizalarežućipoputpsaivonjajućikaozvijer.NazvalisujeTovpurnia,štonajezikunjezinaplemenaznačiVučjaKći, i odgojili jekaomuškarca, slukom,strijelamaikopljem,jerizšumesevratilaneukrotivasrca.

Svejeto idućihdanaAlejandrodelaVegadoznaoodzarobljenihIndijanaca, koji su žalili svoje rane i svoje poniženje zatvoreni umisionarskimnastambama.OtacMendoza odlučio je puštati ih kakosebuduoporavljali,jernijeihmogaodržatizatočeneunedogled,abezpoglavice kao da su opet postali ravnodušni i poslušni. Nije ih htioišibati, iako je smatrao da to zaslužuju, jer kazna bi samo pobudilavećumržnju,nitijepokušaoobratitiihnasvojuvjeru,jerčinilomusedanijedannijekršćanskogkova;poputtrulihjabuka,kaljalibičistoćunjegovastada.MisionarunijepromaklodajemladaTovpurniaposveopčarala satnika, koji je smišljao izlike kako bi svaki čas svraćao upodzemnušpiljugdjejestarjelovinoikamosusmjestilizatočenicu.Izdva je razloga misionar odabrao vinski podrum kao ćeliju: jer semogao zaključati i jer će tmuša dati Tovpurniji priliku da razmisli osvojimdjelima.BudućidasuIndijancitvrdilikakosenjihovpoglavicapreobražava u vuka i da umije odsvakud pobjeći, iz opreza ju jeprivezao kožnatim remenjem za grube daske koje će joj služiti kaoležaj. Djevojka je danima lebdjela između nesvijesti i košmara,promočena grozničavim znojem, hranjena žlicama mlijeka, vina i

meda iz de laVegine ruke.Katkadbi se probudila umrklommrakustrepeći da je oslijepjela, no poslije bi otvorila oči pri treperavojsvjetlosti svijeće i ugledala lice neznanca koji ju je oslovljavaoimenom.

TjedanposlijeTovpurnia ječinilaprveskrovitekorakeoslonjenao pristalog satnika, koji je odlučio oglušiti se o zapovijedi ocaMendozeda jedržesvezanu iumraku.Tadasusedvojemladihvećmoglisporazumijevati,jeronasesjećalaulomakakastiljskogkojemjujeučiootac,aonsepotrudionaučitinekolikoriječinjezinajezika.Kadihjemisionarzatekaosrukomuruci,zaključikakojevećvrijemedasezarobljenicusmatrazdravomisudijojse.Nijemusenimalomililopogubiti nekog, nije, zapravo, ni znao kako to izvesti, ali on je bioodgovoranza sigurnostpokrštenika i SanGabriela, a ta je žena ipakprouzročila više pogibija. Tužnopodsjeti satnikada je u Španjolskojkazna za zločin pobune, kakav je Tovpurnijin, ništa manje negopolagano davljenje, gdje mučeni ostaje bez daha dok mu željeznaogrlicasteževrat.

–NismouŠpanjolskoj,odgovoridelaVega,uzdrhtavši.–Vjerujemda ćete se složiti, satnice, da smo, dok ona živi, svi u

opasnosti, jer opet će pobuniti plemena. Pustimo davljenje,preokrutnoje,no,sboliuduši,valjajeobjesiti,nemanamdruge.

– Ta je ženamestiza{6}, oče, u njoj teče španjolska krv. Vi imatesudskeovlastinadIndijancimanavašojbrizi,alinadnjomne.JedinojenamjesnikGornjeKalifornijemožeosuditi,odvratimusatnik.

Otac Mendoza, kome je pomisao da ponese na savjesti smrt jošjednog ljudskog bića bio odveć težak teret, spremno prista uz toobrazloženje. De la Vega ponudi osobno otići u Monterrey kako biPedro Fages odlučio o Tovpurnijinoj sudbini i misionar prihvati sdubokimuzdahomolakšanja.

AlejandrodelaVegastigaojeuMonterreyzamanjevremenanegoštojeinačetrebalokonjanikuzaprelaženjeteudaljenosti,jeržuriojeizvršiti zadatak, a imorao je izbjeći indijanske ustanike. Putovao jesam, zaustavljajući se u misijama duž puta promijeniti konja iodspavatikoji sat.Već jeprije jahaoonuda idobro jepoznavaoput,nouvijekbigazadivilaonaraskošnaprirodabeskrajnihšuma,tisućuraznolikih životinja i ptica, ljupki potoci i vrela, bijeli pijesak žalovaTihog oceana. Nije imao okršaja s Indijancima, jer oni malodušno

lutahu bregovima, bez poglavice i bez cilja. Ako su misionarovapredviđanja točna, oduševljenje je posve splasnulo i proći će godinedokseponovnoneudruže.

Tvrđava Monterrey, izgrađena na osamljenu rtu, šesto liga odgrada Meksika i pola svijeta udaljena od Madrida, bijaše sumornapoputtamnice,grdosijaodkamenaižbukegdjejebiosmještenmalenodred vojnika, jedino društvo namjesnika i njegove obitelji. Toga jedana vlažna magla pojačavala lomljavu valova o hridi i krikugalebova.

Pedro Fages primi satnika u gotovo praznoj dvorani, kroz čijeneugledneprozorčićejedvaprosijavašesvjetlost,aliprodiraojeledenmorski vjetar. Zidovi bijahu ukrašeni punjenimmedvjeđim glavama,sabljama,pištoljimaizlatomoptočenimgrbomdoneEulalijedeCallis,novećotrcanimiizblijedjelim.Pokućstvosesastojaloodtucetagolihdrvenih naslonjača, golema ormara i vojničkog stola. Strop crn odčade i pod od utabane zemlje odgovarali bi najprostijoj vojarni.Namjesnik, krupan uglednik orijaška glasa, odlikovao se rijetkomvrlinomneprijemčivostizalaskuimito.Vladaojeupotajnojvjeridajenjegova prokleta kob izvući po svaku cijenu Gornju Kaliforniju izbarbarstva. Uspoređivao se sa španjolskim konkvistadorima,muževima poput Hernana Cortesa, koji su za carstvo osvojili tolikosvijeta. Obnašao je svoju dužnost s povijesnim osjećajem, iako bi,zapravo, radije uživao u ženinu imetku u Barceloni, što je onaneprestanotražila.Posilniihposlužicrnimvinomučeškimkristalnimčašama,donijetimizdalekaukovčezimaEulalijedeCallisizačudnimutojoskudnonamještenojutvrdi.Nazdravišedalekojdomovini i svomprijateljstvu, osvrćući se na revoluciju u Francuskoj, koja je dignulanarod na oružje. Događaj se zbio prije više od godine, no vijest jenetom stigla uMonterrey. Složiše se kako nema razloga za uzbunu,dotadjevećzacijeloiznovauspostavljenredutojzemljiikraljLouisxvi. opet sjedi na prijestolju, premda su ga smatrali plašljivcem,nevrijednimžaljenja.UbitiihjeradovaloštoseFrancuzimeđusobnoubijaju,alipristojnostimjepriječiladatoizgovore.Izdalekadopirahuprigušeni glasovi i povici, koji su sve više jačali, dok više nije bilomogućeneposvetitiimpozornost.

– Oprostite, satnice, ženska posla, ispriča se namjesnik, ljutitoodmahnuvši.

– Je li Njezina preuzvišenost, dona Eulalia, dobro? – upitaAlejandrodelaVega,rumenećidokorijenakose.

Pedro Fages prikova ga čeličnim pogledom, nastojeći prozretinjegovenakane. Znao je za glasine o naočitom satniku i svojoj ženi,nije bio gluh.Nitko nijemogao shvatiti, a ponajmanje on sam, da jeđoni Eulaliji trebalo pola godine da stigne u Monterrey, kad seudaljenost mogla prijeći u mnogo kraćem roku; šuškalo se kako seputovanje hotimice odužilo, jer se nisu htjeli rastati. Naklapanje jeiskićenopretjeranompričomorazbojničkomprepaduzakojeg jedelaVegatobožeizložioživotnebi lispasionjezin.Istinajebiladruga,ali je don Pedro nikad nije doznao. Napadači bijahu tek šačicaIndijanacaraspaljenihžesticom,kojisuserazbježaličimsuodjeknuliprvi hici, a rana koju je de la Vega zadobio na nozi nije nastala uobranidoneEulalijedeCallis,kakosegovorilo,negojesatnikanekakrava lako ubola rogom. Pedro Fages vjerovao je da dobroprocjenjujeljude,nijezaludutolikegodinevladao,i,ispitavšisatnika,prosudikakonevrijeditrudatrošitisumnjenanj,biojesigurandamujesuprugupredaonenačetevjernosti.Znao jesvojuženuudušu.Dase todvoje zaljubilo, nikakva ljudskani božanskamoćnebi uspjelanagnatiEulalijudaostavi ljubavnika ivrati semužu.Možda jemedunjimabiloplatonskenaklonosti,aliničegštobimimoglooduzetisan,zaključi namjesnik. Bio je čestit čovjek i osjećao se dužnikom togačasnikakoji je imaopolagodineda zavedeEulaliju, anije toučinio.Pripisivaše mu svu zaslugu, jer držao je da, ako se katkad i možepouzdati u muškarčevu odanost, u žene, bića prevrtljive naravi,nesposobnazavjernost,nevaljasenikadpouzdavati.

Dotle su pomutnja služinčadi koja je trčala po hodnicima, lupavrata iprigušenipovicisveudilj trajali.Alejandrode laVega je,kao isviživi,znaozasvađetogapara,epskepoputnjihovihpomirenja.Čuoje da si Fagesi u bijesu bacaju posuđe u glavu i da don Pedro nijejednompotegaosabljunanju,noposlijebisezatvoriliidanimavodililjubav. Kršni namjesnik udari šakom po stolu da su čaše zaplesale ipriznagostukakojeEulaliavećpetdanazaključanausvojimodajamauzagrižljivunastupubijesa.

– Nedostaje joj otmjenost na koju je navikla, reče mu, dok jeluđačkiurlikpotresaozidove.

–Moždajemalousamljena,Preuzvišenosti,promrmljadelaVega,

tekdaneštokaže.–Obećaosam jojda ćemoseza tri godinevratitiuMeksiko iliu

Španjolsku, ali ne želi čuti razloge. Nemam više strpljenja s njom,satnicedelaVego.Poslatćujeunajbližumisiju,nekajefratriupregnuuradsIndijancima,paćenaučitipoštovatime,riknuFages.

–Dopustitemidarazgovaramsgospodom,Preuzvišenosti,zamoligasatnik.

U tih pet dana divljanja namjesnica je odbila primiti čak i svogtrogodišnjeg sina. Balavac je plakao šćućuren na podu i mokrio odužasa kad bi njegov otac uzalud navalio na vrata štapom. Prag jeprelazila samo Indijanka koja je donosila hranu i odnosila noćnuposudu,alikadEulaliadoznadaihjeposjetioAlejandrodelaVegaidaježelividjeti,njenahisterijauhipuispari.Umise,prepletecrvenupletenicu, odjenu svilu boje sljeza i okiti se svim svojim biserjem.Ugledavši je kako dolazi divna i nasmiješena kao u dobra vremena,don Pedro s čežnjom prizva toplinu moguće pomirbe, iako nije biovoljan prebrzo joj oprostiti, žena je zaslužila neku kaznu. Tijekomskromnevečere,ublagovaonicineveselojpoputoružnice,EulaliadeCallis i Pedro Fages obasuli su jedno drugo prijekorima koji su imtrovali dušu, uzimajući gosta za svjedoka. Alejandro se sklonio unelagodnušutnjusvedoslastica,kadzamijetidajevinoučinilosvojeida gnjev supružnika polako jenjava, i tad iznije razlog svog posjeta.Objasni imdaTovpurnia ima španjolskekrvi, opisanjenuhrabrost ium, no izostavi ljepotu, i zamoli namjesnika neka prema njoj budeblag, u skladu sa svojim ugledom milosrdna čovjeka i u imeuzajamnog prijateljstva. Pedro Fages nije se dao moliti, jer mu jerumen Eulalijina poprsja odvratila pozornost, i prista preinačitismrtnukaznuudvadesetgodinazatvora.

–UzatvorućetaženapostatimučenicauočimaIndijanaca.Bitćedovoljnozazvatinjezinoimepadaplemenaopetstanunaratnunogu,prekinugaEulalia.–Sinulomi jeboljerješenje.Prijesvega, treba jekrstiti, kako Bog zapovijeda, zatimmi je dovedite ovamo i ja ću sepobrinuti za nju. Kladim se da ću za jednu godinu preobratiti tuToypurniju,VučjuKćer,ratobornuIndijanku,ukršćanskuišpanjolskudamu.Takoćemozauvijekuništitinjezinutjecajnaddomorocima.

– A k tome ćeš se imati čime zabaviti i nekog tko će ti pravitidruštvo,dometnunjenmuž,udobrovoljen.

Tako je i učinjeno. Alejandra de la Vegu dopalo je otići pozarobljenicuuSanGabriel idovesti jeuMonterrey,naolakšanjeocaMendoze,kojijeseželiočimprijeriješiti.Mladicajebilavulkanpredprovalom, jerseduhovi jošnisusmiriliodratnegungule.TovpurnijukrstišeimenomReginaMariadelaInmaculadaConcepcion{7},altonaodmahzaboravivećidio izadržasamoReginu.Misionar jeodjenuugrubu halju pokrštenika, ovjesi joj oko vrata medaljicu s Djevicom,pomožejojuzjahati,jerrukesujojbilesvezane,iblagoslovije.Čimsuniske zgrade San Gabriela iščeznule u daljini, satnik oslobodizatočenicu i, pokazujući joj beskraj obzorja, pozva je da utekne.Reginamalopromisli ibit ćeda je zaključilakako,uhvate li jeopet,nećebitioprostazanju,jerodmahnuglavom.Amoždanijeodbilatekiz straha, nego zbog ista žarkog čuvstva što je smućivalo Španjolčevum. Kako bilo, slijedila ga je bez znaka pobune tijekom putovanja,kojejeonotegaokolikojegodmogao,jervjerovaojedajevišenećevidjeti. Alejandro uživaše u svakoj stopi Kraljevskog puta s njom, usvakoj noći prespavanoj pod zvijezdama, u svakoj prigodi kad bi sezajedno okupali u oceanu, dok je vodio upornu bitku protiv želje imašte. Znao je da jedan plemić de la Vega, čovjek njegove časti ipodrijetla,nemoženisanjatiosjedinjenjusmješankom.Akosenadaoda će mu ti dani na konju s Reginom po osami Kalifornije ohladitiljubav,prevariose, jerkadsuneminovnostigliutvrđavuMonterrey,biojezaljubljenpoputžutokljunca.Moraoseutećidugojvojnojstezikako bi se oprostio od žene i tvrdo se zarekao da nikad više nećepokušatidoćiudoticajsnjom.

Tri godine poslije Pedro Fages ispuni obećanje dano supruzi i dadeostavkunamjestonamjesnikaGornjeKalifornije,naumivšivratitiseucivilizaciju. U biti je bio sretan zbog te odluke, jer vladanje mu jeuvijek djelovalo kao nezahvalna dužnost. Supružnici su natovarilikovčezimapovorkemazgiivolovskakola,okupilisvojumalenusvituiotpočeli putovanje uMeksiko, gdje je Eulalia de Callis dala ukrasitijednubaroknupalačusgizdavošćusvojstvenomsvojempoložaju.Odpotrebesezaustavljahuusvakomseluimisijinaputu,daseokrijepeiprime počasti naseljenika. Unatoč njihovoj nagloj ćudi Fagese suvoljeli, jeron jevladaopravednoanju jepratioglasdarežljive lude.

ŽiteljiLaReinedelosAngelesudružesredstvasonimaobližnjemisijeSan Gabriel, najnaprednije u pokrajini i udaljene četiri lige, kako biputnicima priredili dostojan doček. Izgrađeno u stilu španjolskihkolonijalnih gradova, selo bijaše četverokut sa središnjim trgom,dobrosmišljenozarast inapredak, iako je tadaračunalo teksčetiriglavneuliceistotinjakkućaodtrske.Imalojeikrčmu,čijajestražnjaprostorija služila kao trgovina, crkvu, zatvor i pet-šest zgrada odćerpiča, kamena i crijepa, gdje su prebivale vlasti. Unatočmalobrojnosti i općem siromaštvu, seljani bijahu čuveni pogostoljubivostiipogozbamaštosuihobiteljinaizmjencedavalecijelegodine.Večeribioživjeleuzgitare,trube,violineiglasovire,subotomi nedjeljom plesao se fandango{8}. Vladarski posjet bio je najboljaizlika za slavlje koju su imali od svog osnutka. Podigoše oko trgalukove s barjacima i papirnatim cvijećem, postaviše duge stolove sbijelimstolnjacimaitkogodjeumiosviratinekoglazbalounovačenjeza noćnu zabavu, čak dva uznika, koji su izbavljeni iz klada kad sedoznalo da znaju prebirati po gitari. Pripreme trajahu nekolikomjeseci i sve vrijeme se o drugom nije ni govorilo. Žene su sašilesvečane haljine,muškarci ulaštili srebrna puceta i kopče, glazbeniciuvježbaliplesovedonijeteizMeksika,akuharicesesvojskizaložilezanajraskošnijipirikadaviđenutomkraju.OtacMendozapristigaojesasvojim pokrštenicima, opskrbljen bačvama najboljeg vina, s dvijekraveivišeprasadi,kokošiipataka,žrtvovanihzatuprigodu.

AlejandrodelaVegabiojezaduženzaredtijekomnamjesnikovaboravka u selu. Od časa kad je čuo za njihov dolazak, Reginin likprogoniogajebezmilosti.Pitaoseštolijebilosnjomutatristoljećaodvojenosti,kako jepreživjelau turobnojutvrdiMonterrey,pamti ligajoš.Sumnjeseraspršeuslavljeničkojnoći,kadprisvjetlostibakljiiuzzvukeorkestraugledaočaravajućudjevojku,počešljanuiodjevenupo europskoj modi, nezaboravnih očiju boje pržena šećera.Razaznavši ga u mnoštvu, ona mu odlučno priđe i stade preda njsmrtno ozbiljna lica. Prepukle duše, Alejandro htjede pružiti ruku ipozvati je na ples, no umjesto toga je brže-bolje zaprosi.Nije to bioneobuzdan poriv, razmišljao je o tome tri godine i naposljetkuzaključio kako više vrijedi oskvrnuti dičnu lozunego živjeti bez nje.UviđaojedajenikadnećemoćipredstavitisvojojobiteljinidruštvuuŠpanjolskoj, ali nije mario, bio je pripravan pustiti korijene u

KalifornijiinemicatisevišeizNovogasvijeta.Reginaprista,jergajeu potaji voljela otkad ju je vratio u život, dok je umirala u vinskompodrumuocaMendoze.

ItakoseslučidajesjajanvladarskiposjetLaReinidelosAngelesokrunjensatnikovimvjenčanjemstajanstvenomdružbenicomEulalijedeCallis.Misionar,koji jepustiokosudo ramenadaprikrijegroznubrazgotinu odsječenog uha, održa obred, iako do posljednjeg časanastojašeodvratitisatnikaodženidbe.Nijegasmetaloštojezaručnicamestiza, mnogi su Španjolci ženili Indijanke, nego sumnja da podRegininimbesprijekornimlikomeuropskegospođicevrebanetaknutaTovpurnia,VučjaKći.SamPedroFagespredazaručnicupredoltarom,jer bio je uvjeren da mu je ona spasila brak, budući da se u žarunjezinapreodgojaEulalijiublažilaćudiprestalagajekinjitibijesnimispadima.Smatrajućipriđedade laVegiduguježeninživot,kakosutvrdile glasine, zaključi kako je to dobra prigoda da se pokaževelikodušan. Jednim potezom pera dodijeli mladencima ispravu ovlasništvunadstočarskimposjedomivišetisućagrlablaga,jerbiojeovlašten dijeliti zemlju naseljenicima. Ucrta obrise na zemljovidprateći kretanje olovke, a kad su poslije utvrđivali stvarne graniceimanja, pokazalo se da obuhvaćaju mnoge lige pašnjaka, bregova,šuma,rijekaižala.Trebalojenekolikodanadagaseobiđenakonju:bijaše to najveći i najbolje smješten posjed u kraju. I ne tražeći,AlejandrodelaVegapostaojebogatčovjek.Kojitjedanposlije,kadsuga ljudipočeli zvatidonAlejandro,dadeostavkuuKraljevojvojsci iposveti se napretku nove zemlje. Godinu poslije, izabran je zanačelnikaLaReinedelosAngeles.

De la Vega je podigao prostran, čvrst i jednostavan dom odćerpiča, s krovovima od crijepa i podovima od glinenih pločica.Opremio ga je glomaznim pokućstvom, koje je u selu izradio nekigalicijskistolar,nimalonemarećizaljepotu,tekzatrajnost.Položajjebiopovlašten,nadomakžala imalo ligaodLaReinede losAngeles iodSanGabriela.Velika zidanicau stilumeksičkihposjedničkihkućastajala je na rtu i pružala širok pogled na obalu i ocean. Nedalekobijahuzlokobnaprirodnaležištapakline,kamonitkonijeradozalaziojerondjesu trpjeledušemrtvihzarobljenihukatranu. Izmeđužala ikućeprotezaoselabirintšpilja,indijanskosvetište,zastrašujućpoputlokvi pakline. Domoroci ga nisu posjećivali iz poštovanja prema

precima, a Španjolci zbog čestihodrona i jer seunutramogloodvećlakozalutati.

De la Vega je na imanju nastanio više indijanskih obitelji imestičkih kravara, obilježio je stoku i nakanio uzgajati rasne konje,počevši od primjeraka koje je dao dovesti iz Meksika. U slobodnovrijeme otvorio je malu radionicu sapuna i posvetio se pokusima ukuhinjinebilipronašaosavršennaputakzadimljenjemesazačinjenačilijem.Želiojedobitisuhoaukusnomeso,kojebitrajalomjesecima.Pokusjecrpionjegovesateizastiraonebovulkanskimdimomštogaje vjetar odnosio daleko na pučinu, mijenjajući ponašanje kitova.Nadao se da će, postigne li sklad između dobra okusa i trajnosti,proizvod moći prodavati vojsci i pomorcima. Činilo mu se strašnorasipničkideratikožuisalosastokeigubitibrdadobrogmesa.Dokjenjenmužumnažaobrojgoveda,ovacaikonja,vodioseoskupolitikuiposlovao s trgovačkim brodovima, Regina je brinula o potrebamaIndijanaca s posjeda. Nije ju zanimao društveni život kolonije iolimpskimjeravnodušjemodgovaralanaprimjedbekojesukružileonjoj. Naklapalo se o njezinoj osornoj i prezrivoj naravi, o više negosumnjivupodrijetlu,objegovimanakonju,onagukupanjuuoceanu.BudućidajestiglapodzaštitomFagesa,majušnodruštvosela,kojejesada skratilo ime i zvalo se naprosto Selo Los Angeles, bilo je upočetkusklonoprihvatitijebezpitanjausvojeokrilje,noonasesamaisključila.UskorosuhaljineukojimajeblistalapodutjecajemEulalijedeCalliszavršilekaohranamoljcima.Boljeseosjećalabosaiugrubojodjeći pokrštenika. Tako bi provela dan. Poslijepodne, kad se bližiotrenutaksuprugovapovratkakući,opralabise,smotalakosuupunduiodjenulakakvujednostavnuhaljinu,štobijojpridalabezazlenizglednovakinje.Zaslijepljenljubavljuivječitozauzet,Alejandrojepreviđaoznakove koji odavahu njeno duhovno stanje; želio je usrećiti je, alinikad je nije pitao je li sretna, iz bojazni da mu ne kaže istinu.Reginine čudnovatosti pripisivao je zatvorenoj prirodi i neiskustvumladežene.Odagnaobipomisaokakojeuglađenagospođaštosnjimsjeda za stol onaj isti namackani ratnik koji je ne takodavnonapaoSan Gabriel. Vjerovao je da će jemajčinstvo izliječiti od posljednjihloših navika prošlosti, no, unatoč dugim i čestim pocupkivanjima ubračnojposteljisčetiristupa,željenodijetestiglojetek1795.

UmjesecimatrudnoćeReginapostajoššutljivijaidivljija.Podizlikomudobnosti, nije se više odijevala ni češljala po europski. Plivala je uoceanu s dupinima, kojih je na stotine dolazilo pariti se blizu žala,praćena umiljatom pokrštenicom Anom, koju joj je poslao otacMendoza. I djevojka je bila noseća, ali nije imalamuža i ustrajno jeodbijala reći ime čovjeka koji ju je zaveo.Misionar nije želio taj lošuzormeđu svojim Indijancima, no, kako nije imao srca otjerati je izSanGabriela,nakrajujepredaobiteljidelaVegakaosluškinju.Bijašetosretnazamisao, jer izmeđuRegine iAneučasserodi tihabliskostvrlokorisnazaobje,takojeprvasteklaprijateljicu,adrugazaštitnicu.Anasedosjetilakupanjusdupinima,svetimbićimaštoplivajuukrugodržavajućisvijetsigurnimiuredu.Plemenitesuživotinjeznaledasužene trudne i prolažahu uz njih dotičući ih velikim baršunastimtijelima,kakobiimdalesnaguihrabrostutrenutkuporoda.

U svibnju te godine Ana i Regina doniješe djecu na svijet u istojsedmici, koja se poklopi s čuvenim tjednom požara, zabilježenih uljetopisimaLosAngelesakaonajrazornijiodnjegovaosnutka.Svakogljetavaljalosepomiritis izgaranjemšuma, jerbi jednaiskradoseglasuhe pašnjake. Nije bilo strašno, sažgale bi se šikare i stvarao seprostor za nježne izdanke idućeg proljeća, ali te su godine požaribuknuli rano i, prema ocu Mendozi, bijahu Božja kazna za tolikeneokajane grijehe u koloniji. Vatra je poharala više posjeda,uništavajući zgrade i stoku,kojanije imalakamopobjeći.UnedjeljuvjetarokrenuipožarsezaustavičetvrtligeoddelaVeginaimanja,štoIndijanciprotumačekaoizvrstanznamenzadvanovorođenadječaka.

Duh dupina pomogao je roditi Ani, ali ne i Regini. Dok je prvadonijeladijetenasvijetzačetirisata,čučećinadpokrivačemnapoduismladom Indijančicom izkuhinjekaosvompomoći,Regina je svojerađala pedeset sati, stoički trpeći muke, s komadom drva međuzubima. Očajni Alejandro posla po jedinu primalju u selu, no onaprizna poraz shvativši da je dijete okrenuto poprijeko i da Reginiponestaje snage za borbu. Nato se utekao ocu Mendozi, koji je bionajsličniji liječniku u cijeloj okolici. Misionar reče služinčadi nekamole krunicu, poprska rodilju blagoslovljenom vodom i dade se navađenje djetešca rukom. Od čiste odrješitosti uspje uhvatiti ganaslijepo za noge i povuče ga prema svjetlu bez mnogo obzira, jervrijeme je istjecalo. Dječačić izroni modar i s pupčanom vrpcom

omotanomokovrata,aligamisionarmolitvamaipljeskanjemnagnadadiše.

– Kako će se zvati? – upita, položivši ga u očevo naručje. –Alejandro,poputmene,mogocaidjeda,odgovorion.

–ZvatćeseDiego,prekinugaRegina,iznurenaodvrućiceistalnenitikrvištojenatapalaplahte.

–ZaštoDiego?UobiteljidelaVeganitkosetakonezove.–Jermujetoime,otpovrnulaje.Alejandrojepodniosnjomdugomučenjeivišeodsveganasvijetu

bojaosedajeneizgubi.Vidiojedaćeiskrvaritiinijesmogaohrabrostproturječitijoj.Zaključida,akonasamrtnojposteljiodabiretoimezasvog prvorođenca, zacijelo ima valjane razloge, pa odobri ocuMendozi da hitro krsti dijete, jer doimalo se slabo poput majke iprijetilomujedazavršiulimbuizdahneliprijenegoštoprimiSvetootajstvo.

Regina se tjednimaoporavljalaodubitačnogporoda, auspjela jejedinozahvaljujućimajci,BijelojŠumskojUšari,kojajestiglapješice,bosaisvrećomljekovitabiljanaleđima,kadasuvećpravilivoštanicezapogreb.Vidaricanijevidjelakćersedamgodina,odvremenakadjeotišla u šumu pobuniti ratnike drugih plemena. Alejandro čudnovatpuničin dolazak pripisa domorodačkom sustavu prenošenja vijesti,tajni koju bijelci nisu mogli otkriti. Poruci poslanoj iz tvrđaveMonterrey trebalo je dva tjedna bjesomučna jahanja da dosegneDonjuKaliforniju,akadbistigla,većjebilastarazaIndijance,kojisuje pukom čarolijomprimili deset dana prije. Kako drukčije objasnitidajetaženaizniklaniotkudbezpoziva,upravokadaimjebilanajvišepotrebna. Bijela Šumska Ušara bez riječi nametnu svoju prisutnost.Prošlaječetrdesetu,bijaševisoka,jedra,krasna,prekaljenasuncemiradom.Njenomladolice,očijumedenihpoputkćerinih,uokvirivaojeneukrotivgrmkosebojedima,kojoj jedugovala ime.Udenetražećidopuštenje,odgurnude laVegukad jehtioprovjeriti tko je,odlučnose uputi kroz zamršen zemljovid kuće i stade pred kćerinu postelju.Zazva jenjenimpravim imenom,Toypurnia, i govoraše jojna jezikupredakadoksamrtnicanijeotvorilaoči.Tadizvadi izvreće ljekovitetrave,prokuha ihnažeravniku idade jojpopiti.Cijelasekućaprozemirisomkadulje.

DotlejeAna,sasebisvojstvenomdobromvoljom,stavilanagrudi

Reginina sina, koji je plakao od gladi; tako su Diego i Bernardootpočeli život s istim mlijekom i u istome naručju. To ih zauvijekpretvoriubraćupoduši.

Kada se osvjedočila da kći može ustati i da jede s tekom, BijelaŠumska Ušara stavi biljke i pribor u vreću, obazre se na Diega iBernarda, usnule u istoj kolijevci, ne pokazujući ni najmanjezanimanje da utvrdi koji je njezin unuk, i otiđe bez pozdrava.Alejandro je isprati pogledom s velikim olakšanjem. Bio joj jezahvalanšto jespasilaReginuodsigurnesmrti,noradije ju jedržaopodalje, jer se pod utjecajem te žene osjećao nelagodno, a još su iIndijanci s posjeda postali drski. Ujutro bi osvanuli na radunamackanih lica,noću suplesalipoputmjesečarauz zvuke turobnihokarina i općenito bi se oglušili o njegove zapovijedi, kao da suzaboravilikastiljski.

Uobičajenost se vraćala na posjed kako se Regina oporavljala.Idućegproljećasusvi,osimAlejandradelaVege,zaboravilidajebilajednomnogomu grobu.Nije bilo nužno razumjeti se umedicinu dapogodekakovišenećemoćiroditi.Adanisamnijebiotogasvjestan,ta okolnost poče udaljavati Alejandra od žene. Maštao je o velikojobitelji, poput onih drugih donova u kraju. Jedan njegov prijateljzačeojetridesetišesterozakonitedjece,uzkopiladkojojnijeznaonibroja.ImaoihjedvadeseteroizprvogbrakauMeksikuišesnaesteroizdrugog,posljednjihpeterorodiloseuGornjojKaliforniji,po jednonagodinu.Strepnjadabinekozlomoglo snaći tognenadomjestivogsina,kao tolikudječicuštosuumirala ineprohodavši,nijemunoćudala spavati. Stekao je navadu glasne molitve, klečeći uz sinovukolijevku, vapeći za nebeskom zaštitom. Bešćutna, ruku prekriženihna grudima, Regina bi s praga promatrala poniženog muža. U timtrenucima vjerovaše da ga mrzi, no poslije bi se našli međuponjavama, gdje bi ih toplina i miris prisnosti pomirili na nekolikosati.UzorubiseAlejandroodjenuoisišaouradnusobu,kamobimujedna Indijanka donijela gustu i gorku čokoladu, kakvu je volio.Započeobidansastajućisesupraviteljemidajućimunalogeuvezisimanjem,potombi se zaokupio raznovrsnimnačelničkimobvezama.Supružnicisudanprovodiliodvojeni,svakisasvojimposlovima,dokzalazak sunca ne bi označio trenutak ponovna susreta. Ljeti suvečerali na terasi s rascvjetanim penjačicama, praćeni glazbenicima

koji svirahu njihove omiljene pjesme, a zimi u dvorani švelja, gdjenitkonikadnijezašionijednopuce; imejedobilaposliciNizozemkešto je vezlapri svjetlosti svijeće.Alejandrobi čestoprespavaouLosAngelesu, jerbiostaodokasnananekojzabavi ilikartajućisdrugimdonovima. Plesovi, kartanje, glazbene večeri i domjenci okrunili bisvaki dan u godini, nije bilo druge razonode, osim sportova nasvježem zraku, u kojima je jednako sudjelovalo i muško i žensko.Regina se svega toga klonila, bila je samotna duša i u načelu jezaziralaodsvihŠpanjolaca,izuzevšiAlejandraiocaMendozu.Nijejumamilo ni pratiti supruga na putovanjima ni posjećivati američkekrijumčarske brodove, nikad se nije uspela na palubu trgovati smornarima. Barem jednom na godinu Alejandro je zbog poslovaodlazio uMeksiko; ta izbivanja trajahu dva-trimjeseca, a vraćao sepundarovainovina,kojimanebiodvećdirnuosvojuženu.

Reginasevratidugimjahanjima,sadasasinomukošuprivezanuna leđima, i izgubi svaku sklonost za vođenje kućanstva, koje jepovjerenoAni.ObnovistarunavaduposjećivanjaIndijanaca,čakonihkojinisupripadaliimanju,uželjidaupoznanjihovenevoljei,kolikojemoguće, ublaži ih. Razdijelivši zemlju i pokorivši tamošnja plemena,bijelci su uspostavili sustav prinudne službe, koja se od ropstvarazlikovala jedino time što su i urođenici bili podanici španjolskogakralja i u teoriji su uživali stanovita prava. A zapravo je ta pukasirotinjaradilazahranu,žesticu,duhanidopuštenjedauzgojikakvuživotinju. Stočari bijahu mahom dobrohotne starješine, posvećenijisvojimužicimaistrastimanegozemlji inadničarima,nokatkadbi ihdopaogazdazlećudiitadajeindiada{9},kakosujezvali,trpjelagladibič. Pokrštenici San Gabriela bili su jednako siromašni, živjeli su sobiteljimau okruglimkolibamaodmotki i slame i radili od zoredomraka,anjihovjeopstanakpotpunoovisioofratrima.AlejandrodelaVega nastojao je biti dobar gospodar, no izjedalo ga je što Reginauvijek traži više za Indijance. Tisuću puta joj je objasnio da se snjihovima ne može ophoditi drukčije nego s onima na drugimposjedima,jertostvaraneprilikeukoloniji.

Otac Mendoza i Regina, udruženi težnjom da zaštite domoroce,naposljetkupostanuprijatelji; on jojoprostinapadnaSanGabriel, aona mu je bila zahvalna jer je donio Diega na svijet. Stočari su ihizbjegavali, jer misionar je uživao moralni ugled, a ona bijaše

načelnikovasupruga.Uprigodamakadbizapočelasvojepravedničkepohode,ReginabiseodjenulakaoŠpanjolka,skupilabikosuustrogupundu,ovjesilaokovrataametistnikrižiuputilaseuotmjenojkočijiza šetnju,Alejandrovudaru, umjestonaneosedlanoj vatrenoj kobili.Primali su je suho, jer nije bila jedna od njih. Nijedan gazda ne bipriznaodomorodačkepretke,isticahusvoječistešpanjolskekorijene,bijelu put i dobru krv. Zamjerali su Regini što čak i ne pokušavaprikritisvojepodrijetlo,premdaseotacMendozaupravotomenajvišedivio kod nje. Kada se pouzdano doznalo da je kći Indijanke,španjolska jojkolonijaokrenu leđa,alinitkoseneusudiotvoreno jeomalovažavati,izpoštovanjasprampoložajaiimetkaAlejandradelaVege.Idaljejepozivahunadomjenkeifandange,spokojnijerjenećevidjeti;njezinjemuždolaziosam.

Onako zaokupljenu upravljanjem selom, imanjem, trgovinom irješavanjemsporova,kojihmedumještanimanikadnijemanjkalo,dela Vegi nije ostajalo mnogo vremena za obitelj. Svakog utorka ičetvrtkaodlaziojeuLosAngelesizvršitipolitičkedužnosti,povlaštenpoložaj s više obveza nego zadovoljstava, no kojeg se nije odricaozbog požrtvovna duha. Nije bio lakomniti je zlorabio vlast. Imao jeprirodandarzavladanje,alinijebiočovjekširokihobzora.Rijetkobisudio o nazorima naslijeđenim od predaka, i kad se nisu uklapali ustvarnostAmerike.Zanjsesvesvodilonapitanječasti,naponosštojetajkojijest–besprijekorankatoličkiplemić–ištoideuzdignutačela.Brinuloga ještoDiego,odvećprivrženmajci,Bernardu i indijanskojslužinčadi, ne preuzima položaj koji mu pripada po rođenju, nozaključiobikakojejošpremalen,jednomćegavećskrenutinapraviput. Nakanio je posvetiti se njegovu odgoju čim uzmogne, ali taj setrenutakuvijekodgađao,bilojeprečihstvariokojimajemoraovoditibrigu. Cesto bi ga želja da zaštiti sina i usreći ga ganula do suza.Zbunjivaše ga ljubav prema dječaku, bolna poput uboda mačem.Snatriojeoveličajnojbudućnostizanj:bitćehrabar,dobarkršćaniniodan kralju, kao svaki plemeniti de la Vega, i bogatiji nego što jeijedannjegovrođakikadabio,gospodarprostraneiplodnezemlje,ublagompodneblju i s obiljemvode, gdje je prirodadarežljiva i životsladak, ne kao u pustoši njegove obitelji u Španjolskoj. Imat će višestada krava, ovaca i prasadi od kralja Salamona, uzgajat će najboljeborbenebikoveinajotmjenijemaurskekonje,postatćenajutjecajniji

čovjek Gornje Kalifornije, dogurat će do namjesnika. Ali to će bitiposlije, prvo se mora prekaliti na sveučilištu ili u vojnoj školi uŠpanjolskoj. Računao je da će u vrijeme kad Diego bude u dobi zaputovanje,Europaboljestajati.Mirsenijemogaoočekivati,jerganaStaromekontinentunikadnijebilo,aliuzdaosedaćeseljudiprizvatiksvijesti.Vijestibijahuporazne.TakojetogovorioRegini,alionanijedijelila njegovo očinsko častohleplje, a kamoli zabrinutost zbognedaća onkraj oceana. Nije poimala svijet izvan granica koje bidosegla na konju, pa je nisu mogla ganuti francuska posla. Muž jojispripovjedi da su 1793., upravo godine njihova vjenčanja, kraljuLouisu xvi. u Parizu odrubili glavu pred svjetinom željnom osvete ikrvi. JoseDiaz,zapovjednikbroda iAlejandrovprijatelj,darovaomujesićušnugiljotinu, jezivuigračkuštomujeslužilazarezanjevršakacigara i,usput,zaopisivanjekakoleteplemeniteglaveuFrancuskoj,pogubanprimjerkojibi,smatraoje,mogaogurnutiEuropuusveopćikaos.Reginijezamisaozvučalazamamno,jerpretpostavljalajedabibijelcipočelipoštovatinjezinnarodkadbiposjedovaotakvunapravu,no bijaše prerazborita da ta umovanja povjerimužu.Medu njima jebilodovoljnorazlogazagorčinu,pačemudodavatijošjedan.Samasečudilakolikosepromijenila,pogledalabi seuzrcalo inebinašlanitraga Tovpurniji, vidjela bi tek ženu tvrda pogleda i stisnutih usana.Životustranomokružju inužnost izbjegavanjaneprilikaučinilisu jeopreznom i prepredenom; rijetko bi se suprotstavilamužu, radije jedjelovalaizanjegovihleda.AlejandronijenislutiodaDiegugovorinasvom jeziku, pa se neugodno iznenadio kada su prve riječi što ih jedijete izreklo bile indijanske. Da je znao da ga Regina za svakognjegova izbivanja vodi u posjet majčinu plemenu, bio bi joj tozabranio.

Kad bi se Regina pojavila u indijanskom zaselku s Diegom iBernardom,bakaBijela ŠumskaUšara zapustilabi rad iposve imseposvetila. Pleme se prorijedilo uslijed smrtonosnih bolesti išpanjolskog novačenja ljudi. Ostalo je tek dvadesetak obitelji, svebjednijih.Indijankajedječarcimapunilaglavumitovimai legendamasvojeg naroda, čistila im duše dimom slatkih trava koje je rabila uobredima i vodila ih brati čudotvorne biljke. Čim su mogli čvrstostajatinanogamaipograbitimotku,zadužimuškenekaihuvježbajuuborbi. Naučiše pecati probadajući ribe oštrim prutovima i loviti.

Darovali su im cijelu jelenju kožu, čak s glavom i rogovima, da sepokriju njome tijekom lova i tako privuku divljač. Nepomično bičekalidaseplijenpribliži iondaodapelistrijele.NajezdaŠpanjolacaupokorila je Indijance, no u prisutnosti Toypurnije-Regine iznova biim uzavrela krv pri sjećanju na časni rat koji je povela. UdivljenopoštovanještosujojgaiskazivaliprevodiloseunježnostpremaDieguiBernardu.Vjerovahudasuobojicanjenisinovi.

Bijela ŠumskaUšarabijaše takoja jemomčićeodvelauobilazakšpilja nadomak de la Vegine posjedničke kuće, naučila ih čitatiznakoveurezaneu stijene tisuću godinaprije i pokazala imkako senjima služiti za kretanje po unutrašnjosti. Objasni im da su špiljepodijeljene u Sedam Svetih Pravaca, što je temeljni zemljovid zaduhovnaputovanja,zatosuudrevnodobaposvećeniodlazilionamoupotrazi za središtem sebe, koje se moralo poklopiti sa središtemsvijeta,odakleizvireživot.Kadbisetodogodilo,izdnazemljeizbiobijarki plamen i dugo plesao u uzduhu, kupajući posvećenognadnaravnom svjetlošću i toplinom. Upozori ih da su špilje prirodnihramovi zaštićeni višom silom, stoga se u njih smije ući jedino čistasrca. – Onog tko uđe u zloj nakani, špilje živa progutaju i poslijeispljunu njegove kosti, reče im. I dometnu kako čovjek koji, pozapovijediVelikogDuha,pomažedrugima,otvaraprostoru tijelu zaprimanjeblagoslova,štojejedininačinpripremezaOkaue.

– Prije dolaska bijelaca išli smo u ove špilje tražiti sklad idosegnutiOkaue,asadvišenitkoneide,rečeBijelaŠumskaUšara.

–ŠtojetoOkaue?–upitajeDiego.–Tojepetbitnihvrlina:čast,pravednost,poštovanje,dostojanstvo

ihrabrost.–Jaihželimsve,bako.–Ondamorašproćimnogekušnjebezsuza,suhoćeIndijanka.

OdtogadanaDiegoiBernardopočešesamiistraživatišpilje.Dokjošnisu upamtili putokaze orisanih stijena, koje im je pokazala baka,označavali su put oblutcima. Smišljali su vlastite obrede, nadahnuteonim što su čuli i vidjeli u plemenu i pripovijetkama Bijele ŠumskeUšare.MolilisuindijanskogaVelikogDuhaiBogaocaMendozedaimdopuste stećiOkaue, ali nikadnisu vidjeli da iz zemlje izniče žuđeni

plamen i pleše u zraku. Zauzvrat, znatiželja ih odvede prirodnimprolazom,kojislučajnonađošekadasupomicalikamenjekakobinatlu načinili Čarobni Kotač, poput onih koje je baka crtala: trideset išest kamenova u krugu i jedan u sredini, odakle polaze četiri ravnaputa. Odvalivši okruglu gromadu, koju su mislili staviti u središteKotača,srušisevišenjih,otvarajućipoglednamalenulaz.Diego,tanjii okretniji, zavuče se unutra i otkri dug hodnik, koji se uskorodovoljnouzdigaodajemogaoustati.Vratišesesasvijećama,pijucimailopatamaiidućihsugatjedanaproširili.JednogdanavrhBernardovapijukaprobi rupukrozkojuprosinu zraka svjetlosti.Djeca seushiteshvativšidasuizbilaravnougolemikaminvelikedvoranekućedelaVeginih. Pogrebni otkucaji pozamašnog sata poželješe imdobrodošlicu.MnogogodinaposlijedoznalisudajeReginapredložilapoložajkućeupravozbogblizinesvetihšpilja.

Nakon tog otkrića prionuli su na utvrđivanje prolaza daskama ikamenjem, jer glinovite stijenke bijahu sklone odronima, i uz to seizmeđu opeka kamina otvore skrovita vratašca, povezujući špilje skućom. Ognjište bijaše toliko visoko, široko i duboko da bi u njegastalacijelakrava,kakojeipriličilodostojanstvenostitedvorane,gdjenikadnisučašćenigosti,nokatkadjeslužilazaAlejandrovepolitičkesastanke.Pokućstvo,skromnoineudobnokaoucijelojkući,nizalosedužzidovakaodajenaprodaju,skupljajućiprašinuionajvonjužeglemasti svojstven starudiji. Najuočljivije je bilo golemo ulje na platnukoje jeprikazivalo svetogaAntuna, već stara i koštunjava, prekritoggnojnim mjehurićima i ritama, kako odolijeva Sotoninim kušnjama;jednaodonihnakaradanaručivanihpočetvornojstopiizŠpanjolske,uKaliforniji vrlo cijenjenih.Upočasnukutu, gdje imsemoglodiviti,bijahu izloženi štap i načelničko ruho, koje je glava kuće nosio naslužbenim sjednicama. Na njima su se raspravljali važni predmeti,kakavjenacrtulica,kaoisitnice,primjericeodobrenjepodoknica,jerdasuostavljanenavoljuzaljubljenimgospodičićima,nitkouselunebimogaomirnospavati.Nadvelikimstolomodmezquitea{10}visjelaježeljeznasvjetiljkaveličinecedra,sastopedesetnetaknutihsvijeća,jernitkonijeimaosrčanostispustititugrdosijuiupalitiih;urijetkimtrenucima kad se otvarala, dvorana bi se osvijetlila uljanicama. Nikaminsenijeložio,iakojeuvijekbiopripravljensvišedebelihklada.DiegoiBernardostekošenavaduskraćivanjaputaodžalakrozšpilje.

Pošli bi tajnim prolazom i poput utvara iskrsnuli u mračnom oknukamina.Sasvečanomozbiljnošćudjeceutonuleuigru,prisegnušedanikad nikom neće odati tajnu. Jednako su Bijeloj Šumskoj Ušariobećaliušpiljeulazitisamoudobrojnakanianeradinestašluka,alinjima je sveštosuondječinilibilodiopripremazaostvarivanjesnaOkama.

Otprilike u doba kad se Bijela Šumska Ušara trudila odnjegovatidomorodačke korijene dječaka, Alejandro de la Vega započeo jeDiegovplemićkiodgoj.TegodinestiglasudvakovčegakojejeEulaliadeCallisposlalanadarizEurope.Bivšinamjesnik,PedroFages,umrojeuMeksiku,zagromljenjednimodsvojihnastupabijesa.Usredsvađestrovaliosepredženinenoge,kvareći jojzauvijekprobavu, jer jezanjegovu smrt okrivljavala sebe. Nakon što se cijeli život prepirala snjim, ostavši udovica, Eulalia pade u najdublju tugu, jer shvatila jekolikoćejojnedostajatitajodrješitimuž.Znalajedanitkonećemoćizamijenititogsjajnogmuškarca,lovcanamedvjedeivelikogvojnika,jedinog koji je bio kadar suprotstaviti joj se ne prigibajući Šiju.Nježnostkojuzanjeganikadnijeosjećalashrvajepoputpošastikadjegavidjelau lijesu iuvijekće jemoritiuspomenamapoljepšanimsvremenom. Umorna od plača, najzad posluša savjet prijatelja iispovjednika i vrati se sa sinom u rodnu Barcelonu, gdje se moglaoslonitinasvojimetakimoćnuobitelj.TuitamosjetilabiseRegine,koju je smatrala štićenicom, i pisala joj na egipatskom papiru sazlatom otisnutim grbom. Iz jednog od tih pisama doznaše da jeFagesovasinaodnijelakuga,ostavljajućiEulalijuujošdubljemočaju.Kovčezisustiglipriličnoulubljeni, jerkrenulisuizBarcelonegotovogodinu prije i plovilimnogimmorima dok nisu dosegli Los Angeles.Jedanjebiokrcatraskošnihhaljina,obućevisokihpotpetica,šeširasperjem i trica koje će Regina rijetko imati prilike nositi. Drugi,namijenjen Alejandru, sadržavao je svilom podstavljen crni plašt stoledskim pucetima od srebrna filigrana, više boca najboljegšpanjolskog jereza{11}, par pištolja za dvoboj optočenih sedefom,talijanskifloretiRaspravuomačevanjuipriručnikzadvobojmaestraManuela Escalantea. Kako je objašnjeno na prvoj stranici, bijaše tozbirka–dragocjenihuputadanikadnezadrhtirukakadavaljabranitičastšpanjolskomsabljomilifloretom.

Eulalia de Callis nijemogla poslati prikladniji dar. Alejandro već

godinamanijevježbaomačevanje,nozahvaljujućipriručnikumogaojeosvježitiznanjeipodučitisina,kojijošnijeznaoobrisatinos.Daojeizraditi floret, varirani prsnik imajušnu obrazinu zaDiega i uveo jeobičajuvježbavanjasnjimdva-trisatanadan.Dječakjeumačevanjupokazaoistuprirodnudarovitostkojujeimaozasvakutjelovježbu,alinijegashvaćaoozbiljno,kakojeotachtio;njemujetobilatekjednaod mnogih igara što ih je dijelio s Bernardom. Njihova postojanabliskostbrinulajedelaVegu,doimalamuseslabošćusinovaznačaja,jer već je bio u dobi da prihvati svoju sudbinu. Volio je Bernarda iisticao ga je medu Indijancima u službi, ako ništa, znao ga je odrođenja, ali nije zaboravljao razlike koje razdvajaju ljude. Bez tihrazlika, što ih je Bog odredio s jasnim ciljem, svijetom bi zavladaokaos, tvrdio je. Njegov omiljeni primjer bila je Francuska, gdje se,krivnjommrskerevolucije,sveokrenulonaglavce.Utojzemljinijesevišeznalotkojetko,vlastjeprelazilaizrukeurukupoputkovanice.AlejandrosemoliodatakvozlonikadnepogodiŠpanjolsku.Premdaje zbog slijeda nesposobnih vladara carstvo neumitno tonulo upropast, nikada nije posumnjao u božansku zakonitost monarhije,jednakokaoštonijedovodioupitanjestarješinskiporedakukojemjeodgojen,nitibezuvjetnunadmoćsvojerase,narodaivjere.Smatraojeda su seDiego iBernardo rodili različiti, danikadnećebiti isti i štoprije to shvate, manje će neprilika imati u budućnosti. Bernardo tousvojiadamunitkonijezanovijetao,aliDiega jetopitanjetjeralouplačkadbimugaotacspomenuo.Dalekoodtogadapodupremužaudidaktičkomnaumu,Regina se i dalje ophodila sBernardomkaodajoj je sin. U njenom plemenu nitko nikom nije bio nadmoćan porođenju,jedinoposrčanostiimudrosti,adržalajekakojejošranozaspoznajukojijedječakhrabrijiilimudriji.

Diego iBernardoodvajalisuse tekuvrijemezaspavanje,kadbisvakismajkomotišaoupostelju.Obojicujeugrizaoistipas,izbolesuihpčele iz istih saća i istodobno sudobili ospice.Kadbi jedan izveokakvuvragoliju,nitkonebimariootkritikrivca;prinudilibiobojicuda se sagnu i dali im jednak broj šiba po stražnjici, a oni bi otrpjelikaznunepisnuvši, jerčinila imsesavršenopravedna.Svisuih,osimAlejandra de la Vege, smatrali braćom, ne samo zato jer bijahunerazdvojni,negojersunaprvipogledbilislični.Sunceimjeopaliloputuistojbojidrva,Anaimješilajednakeplatnenehlače,aReginaih

šišalapoindijanski.ValjaloihjepomnopromotritikakobisevidjelodaBernardoimaplemenitecrteIndijanca,dokjeDiegovisokitanak,majčinih očiju boje pržena šećera. Idućih godina naučili su rukovatifloretompremadragocjenimuputamamaestraEscalantea, jahatibezsedla, služiti se bičem i lasom, vješati se stopalima o kućnu strehu,poputšišmiša. Indijanci ihnaučišezaranjatiumoreiotkidatiškoljkesa stijena, danima slijediti plijendokganeulove, izrađivati lukove istrijele,bezjadanjapodnositiboliumor.

Alejandro ih je vodio kao ispomoć na rodeo{12} u vrijemeobilježavanjastoke, svakogs reatom ili lasom.Bio je to jedini fizičkiradplemića,prijezabavanegolimuka.Donoviizkrajaokupilibisesasvojim sinovima, kravarima i Indijancima, sabrali stoku, odijelili je iutisnuli joj biljege, koji su se poslije unosili u knjigu, da se izbjegnuzabuneikrađe.Bijašetoidobaklanja,kadsuseskupljalekože,solilomeso i kuhalo salo. Nuqueadori{13}, legendarni jahači, kadri jednimubodomušijuubitibikaupunomtrku,bilisukraljevirodeaisnjimase za taj posao pogađalo godinu unaprijed. Stizahu iz Meksika ili sameričkih pašnjaka, na vještim konjima i s dugim dvosjeklimbodežima.Kadbisekojegovedostropoštalo,zaskočilibigapeladoriiutrenokamuoderalikožu,zatimtasajeri,zaduženizarezanjemesa,inaposljetku Indijanke, čiji je skroman zadatak bio skupiti salo,rastopiti ga u golemim kodovima i uskladištiti u mješinama odmjehura,crijevaiušitekože.Njihbidopaloiustavitikožu,stružućijeoštrim kamenjem u beskonačnu kuluku na koljenima. Miris krviizludio bi stoku i nikad nije manjkalo rasporenih konja ni ponekiizgažen ili proboden kravar. Trebalo je vidjeti zadahtano tisućglavočudovištekakojuriupakluuzvitlaneprašine,idivitisekravarimapodbijelim šeširima, priljubljenim uz atove, s lasima što fijuču zrakom iblistavim noževima za pašom; trebalo je čuti podrhtavanje tla, vikuzanesene muškadije, njištanje konja, pseći lavež, i osjetiti zapahzapjenjenihživotinja,znojakravara,mlakiskrovitmirisIndijankikojizauvijeksmućujemuškarca.

Poslijerodeaselobiproslavilodobroobavljenposaovišednevnomterevenkomukojojsudjelovahubogatiisiromašni,bijelci iIndijanci,mladež i rijetki starci iz kolonije. Hrane i žestice bilo bi napretek,plesalo se sve dok se parovi ne bi ošamućeni srušili uz zvukeglazbenika pristiglih iz Meksika, padale su oklade u borbama ljudi,

štakora,pijetlova,pasa,medvjedasbikovima.U jednojvečerimoglase izgubiti zarada s rodea. Slavlje bi doseglo vrhunac trećeg dana sbogoslužjem ocaMendoze, koji bi pijane bičem dotjerao u crkvu, azavodnike pokršteničkih djevica s mušketom u ruci prisilio navjenčanje, jer izračunao je da se devetmjeseci nakon svakog rodeaizrodičudodjecenepoznatihočeva.

Nekesušnegodinevaljalo ježrtvovatidivljekonjekakobi ispašuostavili stoci.Diego se pridruži kravarima, aBernardoprvi put odbipoći s njim, jer znao je o čemu je riječ i nije to mogao podnijeti.Opkolilibikrdakonja,preplašiliihbarutomipsimainagnaliubijeg,goneći ih prema liticama, odakle bi se sunovratili u slijepoj jurnjavi.Nastotinebi ihpalouprazninu, jedniprekodrugih,slamajućinogeivratove na dnu ponora. Nasretniji bi odmah izdahnuli, drugi sudanima ugibali u oblaku muha i smradu izmrcvarena mesa koji jeprivlačiomedvjedeistrvinare.

Dva puta na tjedanDiego jemorao putovati u SanGabriel da gaotac Mendoza poduči osnovnim znanjima. Bernardo ga je uvijekpratiopamisionarnakrajuinjegapriminanastavu,iakojesmatraonepotrebnim, čak opasnim odveć obrazovati Indijance, jer to bi imudahnulosmjelemisli.DječaracnijebiobrzaumakaoDiegoiobičnobizaostao,alibijašeuporaninijesepredavao,makarcijelenoćiučiopri svjetlosti svijeća. Bio je uzdržana i mirna značaja, nasuprotDiegovoj prštavoj vedrini. S neupitnom odanošću pomagaomu je usvim nestašlucima koji bi mu pali na pamet, a kad bi zagustilo,prihvatiobi bez snebivanjakaznu zanešto štonijebilanjegova, većDiegova zamisao. Otkad je prohodao, preuzeo je ulogu zaštitnikabrata pomlijeku, vjerujući da je predodređen za velika djela, poputjunačkihratnikaizmitološkezbirkeBijeleŠumskeUšare.

Diego, kome sjediti u kući bijaše pravo mučenje, često bi sedovinuo kako izmigoljiti od misionarova skrbništva i uteći na svježzrak.Gradivomujeulazilonajednouhoihitrobigaodcvrkutaoprijenegobiizašlonadrugo.DrskošćujeuspijevaozavaratiocaMendozu,aliposlijebigariječporiječmoraopokazivatiBernarduitakobiga,pukim ponavljanjem, najzad naučio. Bilo mu je toliko stalo do igre,kao Bernardu do učenja. Nakon mnogo natezanja složiše se da ćepodučavatibrata,aovajćezauzvratsnjimvježbatirukovanjelasom,bičemimačem.

– Ne shvaćam zašto se trudimo učiti ono što ničemu ne služi,pobuni se Diego jednog dana, nakon što je satima ponavljao istupjesmunalatinskom.

– Sve jednomdobrodođe, odgovorimuBernardo. – To je poputmačevanja.Vjerojatnonikadnećubitidragun,alinijenaodmetnaučitiga.

UGornjojKaliforniji rijetkisuznaličitati ipisati,osimmisionara,koji su, iako neuglađeni i mahom seljačkog podrijetla, stekli baremzerukulture.Nijebiloknjiga,akadbizalutalokakvopismo,zacijeloje donosilo loše vijesti, pa se naslovnik nije odveć žurio odnijeti ganekom fratru na odgonetanje, ali Alejandro de la Vega bijaše željanznanja i godinama se trsio dovesti učitelja iz Meksika. Los Angelestadavišenijebioselosčetiriulicekojejevidioupovojima;postaojeobvezatno putničko konačište, odmorište za pomorce, trgovačkosredište pokrajine. Glavni grad Monterrey bio je tako daleko da sevećina upravnih pitanja pretresala u Los Angelesu. Izuzevši vlasti ivojne časnike, stanovništvo je bilo mješovito i nazivalo se ljudimarazuma,nebi li serazlikovaloodčistokrvnih Indijanaca i služinčadi.Poseban stalež tvorili su Španjolci dobre krvi. Selo je već dobiloograđenprostorzaborbusbikovimainovunovcatujavnukućustrimestizeneprocijenjenih vrlina i bujnommulatkinjom iz Paname čijacijena bijaše stalna i povisoka. Postojalo je posebno zdanje zavijećanje,kojejeuztoslužilokaosudnicaikazalište,gdjesedavahuzarzuele{14}, ćudoredna i domoljubna djela. Na Plaži de Armaspodignutajesjenicazaglazbenike,kojisuoživljavaliposlijepodnevauvrijeme šetnje, kad se, pod roditeljskom paskom, mladež oba spolašepirilauskupinama,djevojke idućiu jednomamomciusuprotnompravcu.Hotela, pak, još nije bilo; zapravo, proći će još deset godinaprije gradnje prvog; putnici su odsjedali u imućnim kućama, gdjenikad nije manjkalo hrane ni postelja za svakog tko bi zatražiogostoprimstvo. S obzirom na tolik napredak, Alejandro je smatraonužnim da selo ima i školu, iako nitko nije dijelio njegov nemir.Vlastitimnovcem,saminasvojurukuuspjeosnovatiprvuupokrajini,kojaćemnogogodinabitiijedina.

Škola otvori svoja vrata upravo kada je Diego navršio devetgodina,aotacMendozaobjaviodagajevećnaučiosveštozna,osimsluženja mise i istjerivanja zloduha. Bijaše to kućerak mračan i

prašnjavpoput zatvora, smještennauglu glavnog trga i opremljen sdesetak željeznih klupa i sedmokrakim bičem obješenim uz ploču.Učitelj se pokaza jedan od onih beznačajnih čovječuljaka koje inajmanjitračakmoćipretvarausurovabića.Diegajezapalanesrećada bude jedan od njegovih prvih učenika, uz šačicu drugih dječaka,izdanaka uvaženih seoskih obitelji. Bernardo nije mogao pohađatinastavu, premda je Diego preklinjao oca neka mu dopusti učiti.AlejandrodelaVegacijeniojedječakovutežnju,aliodlučidanesmijupraviti iznimke, jer, akogaprime,morat ćedopustiti upis i drugimapoputnjega, aučitelj jeposve jasnonajaviodakaniotići ako ijedanIndijanac pomoli nos u njegov – častan hram znanja. Nužnostpodučavanja Bernarda, kao i sedmokraki bič, naveli su Diega dapozornoslušanasatu.

Među učenicima je bio Garcia, sin nekog španjolskog vojnika ivlasnicekrčme,gojazanineosobitobistardječakspuštenihstopalaibudalasta osmijeha, omiljena žrtva učitelja i ostalih đaka, koji su gakinjili bez predaha. Iz žudnje za pravdom koju ni sam nije umioobjasniti, Diego posta njegov branitelj, pobuđujući u debeljkuushićenodivljenje.

Zaokupljenu obrađivanjem zemlje, napasanjem stoke ipokrštavanjemIndijanaca,ocuMendozisuprolazilegodineadanijepopraviocrkvenikrov,oštećentijekomTovpurnijinanapada.Tomsuprigodom zaustavili ustanike zapalivši barut koji je zdanje uzdrmaodo temelja.Kadbipodigaohostijuda jeposvetinamisi,misionarbineminovnoupropogledu klimave grede i, uzbunjen, obećaobi sebipopravitiihprijenegosestropoštajunanjegovumalenuzajednicu,aliposlije bi semorao posvetiti drugim obvezama i zaboravio bi svojenakane do idućemise.Dotle su termiti proždirali drvo i na kraju sedogodizlokojegsemisionartolikobojao.Srećom,nijesezbilokadajelađabilapuna,štobibilokobno,većzajedneodmnogihtamošnjihtrešnja, zbog nečeg se rijeka zvala Jesus de los Temblores{15}. Krovpoklopi jednu jedinu žrtvu, oca Alveara, svetog muža koji jedoputovao iz Perua da upozna San Gabriel. Trijesak urušavanja ioblak prašine privukoše pokrštenike, koji se sjate i umah prionu nauklanjanjeruševinanebiliotkopalizlosretnogposjetioca.Pronađošegazgnječenapoputžoharaispodglavnegrede.Posvojlogicimoraojebiti mrtav, jer trebao im je dobar dio večeri da ga izbave, dok je

siromah nemilice gubio krv, ali Bog je učinio čudo, kako reče otacMendoza, i, kad ga napokon izvukoše iz razvaline, još je disao.Misionaru je dostajao jedan pogled da shvati kako sa svojim slabimpoznavanjem medicine neće uspjeti spasiti ranjenika, ma kolikopomagalabožanskamoć.Nečasećičasa,poslanekogpokrštenikadasdva konja ode po Bijelu Šumsku Ušaru. S godinama se mogaoosvjedočiti da je duboko domorodačko štovanje te žene posveopravdano.

Slučilosedasu,dannakonpotresa,Diego iBernardodošliuSanGabriel,dovodećičistokrvneatoveštoihjeAlejandrodelaVegaslaomisionarimanadar.Kakonijebilonikogtkobiihdočekaoizahvalioim, jer svi bijahu zauzeti raščišćavanjem ruševina i ublažavanjemmuka oca Alveara, dječaci privezaše konje i priključiše se neobičnuprizoru.ItakosubiliprisutnikadjenajzadstiglaBijelaŠumskaUšara,jurećizapokrštenikomkojijeotišaoponju.Unatočlicuišaranunovimboramaijošsjedojkuštravojkosi,malosepromijenilatihgodina,bilaje ona ista jedra i vječno mlada žena koja je deset godina prijeprispjela na de la Vegin posjed spasiti Reginu od smrti. Sada je, sasvojom vrećom ljekovita bilja, došla po sličnu zadatku. Kako jeIndijankaodbijalanaučitikastiljski,amisionarovjerječniknanjezinujeziku bio vrlo oskudan, Diego se ponudi kao tumač. Položili suranjenika na dug neotesan stol blagovaonice i oko njega se okupišežiteljiSanGabriela.BijelaŠumskaUšarapomnopregledarane,kojejeotac Mendoza previo, ali ih se nije usudio zašiti, jer ispod bijahuskrhanekosti.Vidaricavičnimprstimaopipacijelotijelo,pamtećištovaljapopraviti.

– Reci bijelcu da svemu ima lijeka, osim ovoj nozi, koja je trula.Prvoćujeodrezati,zatimsepobrinutizaostalo,objaviunuku.

Diegojeprevodionetrudećisestišatiglas,jerotacAlvearionakoje već gotovo bio pokojan, no jedva ponovi bakinu presudu, kadsamrtnikširomotvoriužagreneoči.

–Prokletstvo,radijećuumrijeti,rečečvrstimglasom.Indijanka se ni ne obazre, a misionar nasilu otvori siromahova

usta, kako je činio djeci koja nisu htjela piti mlijeko, i gurnu u njihčuvenilijevak.Tudamudadošedviježlicegustasirupabojehrdeštoga je vidarica izvadila iz vreće. Dok su oprali lugom pilu za drvo iizrezalikrpeuzavoje,otacAlvearutonuojeuduboksanizkojegćese

probuditi deset sati poslije, bistar i miran, kad njegov patrljak većbude prestao krvariti. Bijela Šumska Ušara pokrpa mu tijelo nizomšavova i ovi ga paučinom, tajnovitim mastima i zavojima. OtacMendoza,pak,rasporedipokrštenikekakobinaizmjencedanonoćnomolili, sve dok bolesnik ne ozdravi. Postupak je urodio plodom.Protivno svim očekivanjima, otac Alvear se prilično brzo oporavio isedam tjedana poslije, putujući u ručnoj nosiljci, mogao se brodomvratitiuPeru.

Bernardo nikad neće zaboraviti grozotu odrezane noge ocaAlveara,aDiegobajkovitumoćbakinasirupa.Idućihmjesecičestojuje posjećivao u zaselku i molio je neka mu otkrije tajnu onogpripravka, ali onauvijek iznovaodbijaše s razumnimobrazloženjemdatajčudotvoranlijeknesmijedospjetiurukenestašnudječarcu,kojibi ga sigurno zlorabio. U naglu porivu, poput tolikih koje je poslijeplaćao batinama,Diego ukrade tikvu s eliksirom sna, obećajući sebida ga neće rabiti za odsijecanje ljudskih udova nego u kakvu dobrusvrhu, no, čim se dočepao blaga, poče smišljati kako se njimeokoristiti.PrilikasepružinekogvrućegsrpanjskogpodnevakadsesBernardomvraćao s plivanja, jedinog sporta u kojem je ovaj dalekoprednjačio, jer bio je izdržljiviji, smireniji i snažniji. Dok se Diegoiscrpljivaodahtavimlamatanjemovalove,Bernardobisatimaodržaopolaganritamdisanjaizamaha,puštajućidaganosetajnovitestrujesdnamora.Akobi stigli dupini, uskorobi ga okružili, kako su činili ikonji, čak najdivljiji. Kad se više nitko ne bi usudio približiti serazbješnjelupastuhu,Bernardobimuopreznoprišao,priljubioliceuznjegovouho i šaptaomu tajneriječidokganebiumirio.Ucijelomekraju nije bilo nikog tko bi brže i bolje ukrotio pastuha od togindijanskog dječaka. Onoga podneva izdaleka začuše užasnuteGarcijine krikove, jer opet su ga mučili školski nasilnici. Bijahupetorica, predvođeni Carlosom Alcazarom, najvećim i najgorim odsvihučenika.Imaojeumnesposobnostijedneuši,nodostajalesumuza iznalaženje uvijek novih okrutnosti. Taj put su Garciju svukli,privezali ga za stablo i od glave do pete namazalimedom.Garcia jekričao iz petnih žila, dok su njegovi krvnici opčinjeno piljili u oblakkomaracaimravljepovorkekojegavećnapadahu.DiegoiBernardohitroprocijeneokolnostiishvatišedasuuočitonepovoljnupoložaju.NisusemoglipotućisCarlosominjegovimprirepcima,anisumoglini

potražiti pomoć, jer ispali bi kukavice. Diego im priđe smiješeći se,dokjeBernardoizanjegovihledastiskaozubeišake.

–Štotoradite?–upitaih,kaodatonijebilojasno.– Nije te briga, glupane, osim ako ne želiš završiti kao Garcia,

otreseseCarlos,praćengrohotomsvojebande.– I nije me briga, ali mislio sam uzeti debeljka kao meku za

medvjeda. Šteta je trošiti to dobro salo na mrave, ravnodušno ćeDiego.

–Zamedvjeda?–progunđaCarlos.– Dam timedvjeda za Garciju, nehajno predloži Diego, štapićem

čistećinokte.–Aodakletebimedvjed?–upitaganasilnik.–To jemojastvar.Dovestćutigaživa isašeširomnaglavi.Ako

želiš,mogu ti gapokloniti, Carlose, ali za tomi trebaGarcia, odvratiDiego.

Dječacisetihoposavjetovaše,dokjeGarcijuoblijevaoledenznoj,aBernardosečeškaopoglavi,držećida jeDiegoovajputpretjerao.Uobičajen postupak za hvatanje živih medvjeda, koje su koristili zaborbu s bikovima, iziskivao je snagu, vještinu i dobre konje. Višeiskusnih jahača ulovilo bi zvijer lasom i svladalo je konjima, dok bijedankravar išaonaprijedkaovabac,mameći je.Takobigavodiliuobor,nozabavajeznalaskupostajati,jerkatkadbisemedvjed,kojijemogao trčati brže od svakog konja, uspio osloboditi i nasrnuo bi naonogtkomujebionajbliži.

–Tkoćetipomoći?–upitaCarlos.–Bernardo.–TajblesaviIndijanac?–Mi tomožemo sami izvesti, ako namGarcia posluži kaomeka,

rečeDiego.Začas pade dogovor i krvopije otidoše, dok su Diego i Bernardo

odvezivaliGarcijuipomagalimuspratimedibaleurijeci.–Kakoćemoulovitiživogmedvjeda?–upitaBernardo.–Neznamjoš,moramrazmisliti,odgovorimuDiegoinjegovbrat

nijesumnjaodaćenaćirješenje.Ostatak tjedna protekao je u pripravi oruđa potrebnog za ludost

kojućeučiniti.Medvjedanijebiloteškonaći;privučenimirisommesa,nadesetkeihseokupljalonamjestimagdjeseklalastoka,nomoglisu

se sukobiti samo s jednim, osobito ako je to ženka s mladuncima.Moralisunaćisamotnamedvjeda,ainjihjeljetibilomnogo.Garciaseproglasibolesniminijeizlazioizkuće,aliDiegoiBernardoprinudegadaihpratisnepobitnimobrazloženjemkakoće inačeopetzavršitiurukamaCarlosovihdripaca.Diegomuušalirečedaćeimstvarnobitivabac, no, vidjevši da Garciji klecaju koljena, smilova se i izložimunaumkojijeskovaosBernardom.

DječarcisukazalimajkamadaćeprespavatiuSanGabrielu,gdjeje, kao svake godine, otac Mendoza slavio Ivanje. Opskrbljenireatama{16}, krenuli su u zoru na niskoj dvokolici vučenoj dvjemastarimmulama.Garciajeumiraoodstraha,Bernardojebiozabrinut,aDiegojefićukao.Čimsuostavilizasobomposjedničkukućuiskrenulis glavnog puta, zadoše u šumu po Stazi triješća koju su Indijancismatrali začaranom.Starostmula i razlokano tlosilili su ihdasporonapreduju, pa su imali vremena ravnati se po tragovima šapa iogrebotinamanakoridrveća. StizahuupilanuAlejandrade laVege,koji je dobavljao drvo za kuće i brodove na popravku, kad ihprestravljeno njakanje mula upozori na prisutnost medvjeda.DrvosječesuotišlinaproslavuIvanjapauokolonijebiloniživeduše,tek napuštene pile i sjekire i gomile trupaca oko proste daščare.Ispreglisumuleiodvukliihunastambu,daihzaštite.ZatimseDiegoiBernardo latiše postavljanja zamke, dok je Garcia držao stražunadomak utočišta. Ponio je obilnu užinu i, kako su ga živciizgladnjivali, nije prestao žvakati od ranog jutra. Ukopan u svomskrovištu, promatrao je dječake, koji su prebacili užad prekonajdebljih grana dvaju stabala, položili lasa na način kravara i usredini, što su bolje mogli, namjestili malo granja prekrita jelenjomkožom,koju sunosiliu lovus Indijancima.Podkožugurnuše svježezečjemesoikuglumekenatopljenumakovimsirupom.PotomotiđuudaščarupodijelitiGarcijinuužinu.

Prijatelji su računali da će ondje prenoćiti, ali nisumorali tolikočekati, jer uskoro se pojavi medvjed najavljen njakanjem. Bio je topovelikstarimužjak.Kretaosepoputdrhtavemasesalaimrkakrzna,začudno se lako i ljupko njišući lijevo-desno. Momčići se nisu dalizavaratiprividnomkrotkomznatiželjomzvijeri,znalisuštojeustanjuučinitiimolilisudajojpovjetaracnedonesemirisljudiimula.Navalili na nastambu, vrata neće izdržati. Medvjed malo prošeta uokolo i

odjednomspazinepomičnajelena.Podižesenastražnjenogepasugadjeca vidjela cijelog, bijaše div visok osam stopa. Strahovito riknu,prijetećizalamatašapamaiučassvomtežinomsrnunakožu,drobećislabašan kostur koji ju je držao. Tresnu na zemlju ne znajući što sezbilo,noodmahsepribra iusta. Iznova jenapao lažnog jelena i tadotkrimamacskrivenispodiprogutagaudvazalogaja.Rastrgakožutražeći znatniji obrok, a kad ga nije našao, opet se uspravi, smeten.Zakoračiistadeusredomči,pokrećućizamku.Užadseuhipuzategnui medvjed osta visjeti naglavce između dva stabla. Dječaci silnimpoklicima proslaviše vrlo kratku pobjedu, jer grane popuste podtežinomklatećeživotinje.Uplašeni,stisnuseudaščariuzmule,tražećinešto čime bi se obranili, dok se vani medvjed, raskrečen na tlu,upinjaoosloboditinoguizomče,kojagajejošuvijekvezivalazajednuslomljenugranu.Podugosekoprcao,svezamršenijiiljući,no,kakosenijemogaoizbaviti,podevukućigranu.

–Štosad?–upitaBernardo,hinećimir.–Čekatćemo,odvratiDiego.Osjetivši nešto toplomeđu nogama i ugledavšimrlju kojamu se

širila po hlačama, Garcia izgubi glavu i zarida na sav glas. Bernardoskočinanjipoklopimuusta,alivećjebilokasno.Medvjedgaječuo.Uputi se k nastambi i zalupa po vratima, tako potresajući krhkugrađevinu da nekoliko dasaka popada s krova. Diego je čekao izavrata s bičem u ruci, a Bernardo je zamahivao željeznom polugom.Srećomponjih,zvijerjebilaizubijanaodpadaiizmučenazboggraneprivezane o nogu. Još jednom bezvoljno lupi po vratima i udalji seposrćućiupravcušume,alineodmaknudaleko, jergranasezaglavimeđutrupcimapilane,naglojezaustavljajući.Djecajevišenisumoglavidjeti, no dugo su slušala očajno rikanje, koje se potomprorijedi upomireneuzdaheinajzadposveutihnu.

–Ištosad?–opetupitaBernardo.–Sadgatrebastrpatiukola,objaviDiego.–Zarsipoludio?Nesmijemovanodavde!–zavapiGarcia,sadas

ukaljanimismradnimhlačama.– Ne znam koliko će dugo spavati. Jako je velik, a bakin

uspavljujućinapitak je,posvojprilici,odmjerenzačovjeka.Moramopožuriti,jer,akoseprobudi,nadrapalismo,rečeimDiego.

Bernardoga je,kaouvijek, slijedione tražećiobjašnjenja,dokse

Garciaskutrioulokvivlastiteprljavštineijadikovaosonomalodahaštomujepreostalo.Medvjedazatekošenaleđima,kakogajeoboriomalj opijata, nadomak daščare. Diego je bio predvidio da će zaspativiseći sa stabla, pa će ispod dovesti dvokolicu i spustiti ga u nju. Aovako sudivamorali dignuti. Izdaleka gabockahu štapom, a kad senije pomakao, odvažiše se prići. Bio je stariji nego što su mislili:izgubio jedvijepandžena jednoj šapi, imao jeviše slomljenih zubi ibiojeposutrazderotinamaistarimožiljcima.Zmajskizadahsunuimulice,alisadnijebilouzmaka,paseprimišeposlaisvezašemunjuškuinoge uzetima. Isprva su poduzimali mjere opreza, koje bi bileuzaludnedasezvijerprobudila,no,uvjerivšisedaspavakaozaklana,požurilisu.Ubrzosujesapeliipotomotišlipojadnemule,oduzeteodužasa. Bernardo im je šaptao na uho, kao što je činio s vatrenimkonjima, pa ga poslušaše. Kada je bio siguran da medvjed stvarnohrče,Garciaimopreznopriđe,nosavsetresaoitolikojevonjaodasuga poslali neka se opere u potoku.Dječaci se poslužiše uobičajenimkravarskimpostupkompodizanja bačvi: pričvrstili su reate za jedankraj nagnute dvokolice, provukli ih ispod životinje i potegnuli usuprotnomsmjeru,zatimsukrajeveprivezalizamuleipotjeraliih.Udrugompokušaju pokrenušemedvjeda i, kotrljajući ga, postupno gapopnunakola.Ostalisubezdahaodstrašnognapora,aliuspjelisuunaumu.Zagrlišeseskačućipoputluđaka,ponosnikakojošnikadnisubili. Upregli sumule i spremili se za povrataku selo, noDiegoprijedonije limenku s katranom, uzetim iz ležišta pakline blizu njegovekuće, i prilijepi meksički šešir medvjedu na glavu. Bijahu iznureni,okupani znojem i prožeti smradom zvijeri; Garcia je, pak, bio savmokariusplahiren,jedvasedržaonanogamaijošjevonjaopokocu.Pothvatimjeoduzeovelikdioposlijepodneva,ali,kadsunaposljetkuupravilimulepoStazitriješća,suncejošnijezašlo.Potjerašeihkasomi stigoše na Kraljevski put netom prije noći; odande strpljive mulenastave po osjećaju, dok je medvjed dahtao u kavezu od užeta.ProbudioseizobamrlostiizazvaneopijatomBijeleŠumskeUšare,nojošjebioomamljen.

Bio je već mrkli mrak kada su ušli u Los Angeles. Pri svjetlostiuljaniceodvezalisuzvijeristražnjenogeidražilijedoknijeskočilasdvokoliceiuspravilase,smućena,alinetaknutabijesa.Počešeglasnodozivati i učas iz kuća izvire ljudi s bakljama i svjetiljkama.Ulica se

ispuni radoznalcima zadivljenim neviđenim prizorom: Diego de laVegaišaojenaprijedvukućilasomgolemamedvjedakojisegegaonadvije noge sa sombrerom na glavi, dok su ga Bernardo i Garciapodbadali straga. Pljesak i klicanje tjednima će odjekivati u ušimatriju momčića. Dotad će već imati dovoljno vremena da razmisle osvojoj lakoumnosti i oporave se od zaslužene kazne. Ali ništa nijemoglopomutitisjajnupobjedutepustolovine.Carlosinjegoviprirepcinisuimvišedodijavali.

Zgoda smedvjedom, preuveličana i iskićena do krajnjih granica,putovalajeodustadoustaisvremenomje,prekotrgovacavidrinimkrznom,preplovilaBeringovprolazistiglauRusiju.Diego,BernardoiGarcia nisu izbjegli batine, ali nitko im nije mogao osporiti naslovprvaka. Ipak,dobrosupazilidanespomenumakovpripravakBijeleŠumske Ušare. Njihov trofej bio je nekoliko dana u oboru, izloženporugama i kamenju radoznalaca, dok su tražili najboljeg bika zaborbu s njim, no dječaci se smilovaše zatočeniku i noć prije borbepustišeganaslobodu.

Ulistopadu,kadseuselujošuvijekjedinootomegovorilo,napalisu morski razbojnici. Zaskočili su ga iznenada, s dugogodišnjimiskustvomopačine,neopazicepristavšiuzobaluubrikuopremljenusčetrnaest lakih topova, kojim su doputovali iz Južne Amerike,skrenuvšipremaHavajimakakobiiskoristilivjetroveštosuihpognalik Gornjoj Kaliforniji. Bijahu u lovu na brodove krcate američkogblaga, namijenjena kraljevskoj riznici u Španjolskoj. Rijetko sunapadalinakopnu, jervažnisusegradovimogliobraniti, adrugisubilipresiromašni,novećsucijeluvječnostplovilibezsrećeiposadaježudjela opskrbiti se svježomvodom imalo se izdivljati. Zapovjednikodluči posjetiti Los Angeles, iako se ondje nije nadao ničemzanimljivom, tekhrani, žestici i razbibrizi za svojemomke.Računalisudanećenaićinaotpor,jerprethodioimjezaoglaskojisusesamitrudili proširiti, jezovite priče o krvi i pepelu, o muškarcimaisjeckanimnakomadiće,orasporenimtrudnicama,odjecinabodenojnakukeipovješanojojarbole.Odgovaraoimjetajčudovišniugled.Zaprepadajedostajalonajavitisetopovskimhicimailinagrnutiurlajućipa da se žitelji razbježe na sve strane, a oni bi pokupili plijen bezgnjavažesborbom.Usidreseispremezanapad.Topovisbrikabijahuovdje beskorisni, jer nisu dosezali Los Angeles. Iskrcali su se u

barčicama, s noževima u zubima i sabljama u rukama, poput hordezloduha. Na pola puta naiđu na de la Vegin posjed. Velika kuća odćerpičascrvenimkrovovimaizidovimaobraslimzagasitoljubičastimpenjačicama,svrtomnaranačaiugodnimozračjemblagostanjaimiraneodoljivo privuče te prostačke pomorce, koji su se dugo hranilizelenomvodom,smrdljivomslaninomiucrvljenimdvopekomtvrdimkaokamen.Zapovjednikništanijepostigaozagrmjevšidajeciljselo;njegoviljudipojurišenaimanje,šutajućipseipucajućibezoklijevanjanadvaindijanskavrtlarakojisuimsezlosretnonašlinaputu.

Alejandro de la Vega boravio je tih dana u gradu Meksiku,kupujućidražesnijepokućstvoodonihkućnihgrdosija,zlaćanibaršunza zastore, težak srebrni jedaći pribor, englesko posude i kristalnečašeizAustrije.TimfaraonskimdarommisliojeganutiReginu,nebilise već jednom okanila urođeničkih običaja i prikonila se europskojistančanosti,kojuježeliozasvojuobitelj.Poslovisumunapredovalisvjetrom u krmu i mogao si je priuštiti da prvi put živi kako priličičovjekunjegova roda.Nijeni slutioda, u trenutkudok seon cjenkaokoturskihsagova,tridesetišestbezdušnikanasrćenanjegovdom.

Reginuprobudisablažnjivolajanjepasa.Njenaspavaonicabijašeumalenu tornju, jedinoj smjelosti u niskoj i teškoj arhitekturi kuće.Blaga svjetlost svitanja obasjavala je nebo narančastim preljevima iprodirala kroz nezastrt prozor. Ogrnu se rupcem i bosa izađe nabalkon provjeriti što je s psima, upravo kad su prvi napadači lomilidrvena vrtna vrata. Nije joj sinulo da su gusari, jer nikad ih nijevidjela,alinezastautvrditi tkosu.Diego,koji jeudesetojgodini jošdijelioposteljusmajkomkadbiotacbionaputu,ugledajekakojuriuspavaćici. Regina u trku dohvatimač i bodež obješene na zidu, kojinisukorišteniotkadsenjezinmužpovukao izvojske,noredovitosuihoštrih,istrčanizstubištekrikomdozivajućislužinčad.Diegoiskočiiz postelje i krenu za njom. Kućna vrata bila su od hrastovine i zaodsutnosti Alejandra de la Vege zakračunali bi ih iznutra teškomželjeznompolugom. Gusarska navala klonu pred tomnepovredivomzaprekom, omogućujući Regini da podijeli vatreno oružje čuvano uškrinjamaipripraviobranu.

Još bunovan, Diego se nađe pred strankinjom koja mu se jedvadoimala maglovito poznata. Njegova se majka u hipu preobrazila uVučju Kći. Nakostriješena kosa i zvjerski sjaj u očima pridavahu joj

pomamanizgled,kesilajezube,pjenećisepoputbijesnapsa,dokjenamaterinjemjezikulajalazapovijedislugama.Vitlalajemačemujednojibodežomudrugojrucikadpopusterebrenice,kojesuštitileprozoreu prizemlju, i prvi gusari nahrupe u kuću. Unatoč gromotu napadaDiego dospje čuti krik, s više likovanja nego strave, kako izbija izzemlje, struji majčinim tijelom i potresa zidove. Pogled na tu ženujedvaprekritu tankomtkaninomspavaćice,koja im jepošlaususretrazmahujući oštricom sa žestinom nepojmljivom u nekom njezinastasa,zatečenačasrazbojnike.Toslugamaomogućidazapucaju.Dvagusara padoše potrbuške i treći se zanije, ali nije bilo vremena zaponovno punjenje oružja, već se drugih deset penjalo kroz prozor.Diego zgrabi težak željezni svijećnjak i pohrli braniti majku, dok jeona uzmicala k dvorani. Izgubila je mač i držala je bodež objemarukama, naslijepo ranjavajući barbare koji su je opkolili. Diegojednomgurnusvijećnjakmedunoge isrušiganapod,nonestižegatresnuti,jergadivljačkiudaracnogomuprsazavitlaozid.Nikadnijedoznao koliko je ondje sjedio ošamućen, jer su potonje inačiceprepadabileproturječne.Jednisugovorilidajetrajaosatima,adrugidasurazbojnicizamaločasakapobili iliranilisvekojisuimstalinaput,uništilionoštonisumoglipokrastii,prijepohodanaLosAngeles,zapalilipokućstvo.

KadseDiegoosvijestio,zlotvorisu jošobilazilikućuupotrazizaplijenom,adimjevećprodiraokrozpukotine.Ustaojesgroznomboliu grudima, koja ga je silila da diše u srkovima, i oteturao kašljući idozivajućimajku.Nade je ispodvelikogstolaudvorani,ubatistenojkošulji natopljenoj krvlju, ali prisebnu i otvorenih očiju. – Skrij se,sine!–rečemučvrstimglasomionesvijestise.Diegojeuhvatizarukei s titanskim naporom, jer rebra mu bijahu nagnječena od udarca,oteglijedokamina.Uspjeućiutajniprolaziodvućijeunutra.Zatvorivratašca i osta ondje, u mraku, s majčinom glavom u krilu, mama,mama, plačući i moleći Boga i duhove njenog plemena neka joj nedopusteumrijeti.

I Bernardo je bio u postelji kad je započeo napad. Spavao je smajkomu jednojod služinskih soba,nadrugomkrajukuće.Njihovabijašeprostranijaodćelijabezprozoraostalihslugu,jerkoristilaseizaglačanje,posaokojiAnanijeustupala.AlejandrodelaVegatražiojedanaborinjegovihkošuljabudubesprijekorniiponosilasetimešto

ihosobnoglača.Osimuskepostelje sa slamaricom ioronule škrinje,gdje su držali oskudnu imovinu, u prostoriji je bio dug radni stol iželjeznaposudazaugljevlje,kao idvagolemakošasčistimrubljem,kojejeAnakanilaizglačatisutradan.Podjebiozemljan;vunenipončopričvršćenzadovratakzamjenjivaojevrata;svjetlostizrakulazilisukrozdvaprozorčića.

Bernardanisuprobudilipokličigusaranipucnjeviizdrugogkrajakuće,negoAninopotresanje.Pomislidazemljadrhti,kaotolikoputa,no onamu ne dade vremena da nagađa, uze ga za ruku, podiže gasnagom vjetruštine i u jednom koraku odvede na drugi kraj sobe.Grubo ga gurnuvši, zagnjuri ga u veliki koš. – Ostani tu ma što sedogodilo, jesi li razumio? – Glas joj je bio toliko odrješit, da seBernardu učini da mu govori s pritajenommržnjom. Nikada je nijevidiouzrujanu.Njegovajemajkabilačuvenasasvojeblagosti,uvijekkrotka i vedra, iako nije imala odviše razloga za sreću. Predala sesvim srcem obožavanju sina i služenju gospodarima, zadovoljnasvojim skromnim životom i bez nemira u duši, ali u tom trenutku,posljednjemkoji će dijeliti s Bernardom, otvrdnupostojanošću leda.Dohvati svežanj odjeće i pokri dječaka, tiskajući ga na dno koša.Ovijen bijelom tminom tkanina, gušeći se odmirisa škroba i strave,Bernardočukriku,psovkeigrohotljudikojibanušeusobu,gdjeihjeAna čekala sa smrću ispisanom na čelu, spremna zabaviti ih kolikobudepotrebnodanenadunjenogsina.

Gusarimasežurilo idostajao im je jedanpogleddauvidekakoutoj služinskoj sobi nema ničeg vrijednog. Možda bi samo zavirili spraga iokrenuli se, ali tamobijaše tamladadomorotkinjakoja ih jeizazivala podbočenih ruku i samoubilački odlučna, okrugla lica, snoćnom koprenom kose, darežljivih bedara i jedrih grudi. Godinu ičetiri mjeseca plovili su oceanom bez čvrsta uporišta i bez utjehepogleda na ženu. Načas povjerovaše da je priviđenje, poput tolikihkojasuihmučilanapučini,noondadonjihdoprijeAninsladakmirisizaboravišenažurbu. Jednimpotezomstrgnugrubuplatnenukošuljuštojojjezastiralatijeloinasrnunanju.Anasenijeotimala.Izdržalajeugrobnommukusveštoimseprohtjeloučinitisnjom.Kadjepalanapod,njenaglavaostatakoblizuBernardovukošudajemogaobrojititankemajčinejauke,zasjenjenesurovimdahtanjemnasilnika.

Dječaksenijenipomakaopodbrdomrubljakojegajeprekrivalo;

ondje je,oduzetodužasa,proživiosvemajčinemuke.Sklupčaoseukošu, prazna uma, znojeći žuč, potresan mučninom. Nakonbeskonačnavremenazamijetigluhu tišinu ivonjdima.Malopočeka,dok više nijemogao, jer gušio se, i tiho zazvaAnu.Ne bi odgovora.Zazvajezaludjošdva-triputainajzadseodvažipomolitiglavu.Krozotvor vrata kuljao je dim, ali požar nije sezao donde. Odrvenio odnapetostiinepokretnosti,Bernardosnapo1romizađeizkoša.Ugledamajkutamogdjesujespljoštilimuškarci,golu,dugevranekoserasutepoput lepeze na podu i grla rasječena od uha do uha. Tih i miran,dječaksjedeuznju iprimi jeza ruku.Godinamanećeprogovoritiniriječi.

Tako su ga našli, nijema i umrljana majčinom krvlju, satimaposlije, kad su razbojnici već plovili daleko. Žitelji Los Angelesaoplakivali su svoje mrtve i gasili požare; nitko se nije sjetio otići ipogledatištosezbilonadelaVeginomimanju,svedokotacMendoza,uzbunjentakoživomslutnjomdajenijemogaozanemariti,nepohitaonamo s pet-šest pokrštenika. Plamen je sažgao pokućstvo i liznuonekoliko greda, ali kuća je bila čvrsta i, kad je stigao, vatra se većsamagasila.Napadjeubraovišeranjenihipeteromrtvih,uključujućiAnu,kojunađošeonakokakosujeubojiceostavili.

– Bože, smiluj nam se! – uzviknu otac Mendoza, suočivši se stragedijom.

PokriAnino tijelo i podižeBernardakoščatim rukama.Dječak jebio skamenjen,ukočenapogleda i s grčemna licukojimu je sputaovilice.–GdjesudonaReginaiDiego?–upitamisionar,aliBernardonepokazadagačuje.Predagaunaručjejednojindijanskojsluškinji,kojaga zibaše u krilu kao djetešce, pjevušeći mu tužnu litaniju na svomjeziku,dokjeoniznovaobilaziokućutražećionekojinedostaju.

Vrijeme je jednolično protjecalo u tajnome prolazu, jer onamo nijedopiralo danje svjetlo, u toj vječnoj tmuši bilo je nemoguće odreditikoliko je sati. Diego nijemogao odgonetnuti što se zbiva u kući, jernisuprodiralinizvučinidimpožara.Čekaojeneznajućištočeka,dokje Regina dolazila svijesti i gubila je, iznemogla. Nepomičan da neuznemiri majku, unatoč patnji zbog ozljede koja mu je pri svakomudisajuzarivalabodežuprsaigroznimžmarcimauutrnulimnogama,

dječakječekao.Katkadbigasvladaoumor,noodmahbiseprobudio,okružensjenama,omamljenodmuke.Osjećaojedasesmrzavaivišejeputapokušaoprotrestiudove,noobuzelabiganeodoljivatromostiopet bi zadrijemao, tonući u pamučastu maglu. U toj obamrlostiprotekao je dobar dio dana, sve dok Regina napokon ne zastenja ipomaknuse, tadseuplašenrazbudi.Uvidjevšida jemajkaživa,učaspovratisnaguicijeloggazapljusnuvalsrećedokseprigibaoprekritijoj lice mahnitim poljupcima. Beskrajno pomno uze njenu glavu,hladnupoputmramora, i položi jena tlo.Malo jepotrajalodoknijeovladaonogama,ondaotpuzaposvijećekojesuBernardoionskrivaliza prizivanjeOkauea. Bakin glas upita ga kojih je pet bitnih vrlina inijesemogaosjetitinijedne,osimhrabrosti.

Pri svjetlosti svijeće Regina otvori oči i shvati da je sa sinomzakopanaušpilji.Nijeimalasnagepitatigaštosedogodilonitješitigalažnim riječima, samo mu dade znak neka joj razdere spavaćicu ipoveže ranu na grudima. Diego to učini dršćućim prstima i otkri damajka imadubokuposjekotinu ispod ramena.Nije znao štodaljepanastavičekati.

– Iskrvarit ću, Diego, moraš ići po pomoć, najzad promrmljaRegina.

Dječak pomisli kako kroz špilje može dospjeti do žala i odandeneopaziceotrčatipopomoć,alitobipotrajalo.Unagluporivuodlučida vrijedi izložiti se opasnosti, izviriti iz kamina i provjeriti stanje ukući. Vratašca bijahu dobro zaklonjena gomilom klada i moći ćepogledatiuokolo,akoibudeljudiudvorani.

Otvorivšiih,osjetijedakvonjpaljevineinaletgustadima.Ustuknu,noondashvatidaćemutopomoćidaseboljeskrije.Nečujanpoputmačke,napusti tajniprolaz i šćućurise izaklada.Stolice i sagbili suogaravljeni,uljesvetogaAntunaposvespaljeno,zidoviikrovnegredesusedimili,aliplamenseugasio.Ukući jevladaoneprirodanmuk ipovjerovakakonemavišenikog,togaohrabridapodedalje.Suzećiikašljući, oprezno je klizio uza zidove i, jednu po jednu, obišao sveprostorije u prizemlju. Nije mogao dokučiti što se zbilo, jesu li svimrtvi ili suuspjeliuteći.U razvalinipredvorjavidjekršbrodoloma imrlje krvi, no ne i tijela ljudi koji su pali u zoru. Smućenneizvjesnošću, pomisli da je utonuo u jeziv košmar, iz kojeg će gaprobuditinježanAninglaspozivajućiganazajutrak.

Nastavi istraživati u pravcu služinskih soba, gušeći se od sivemagluštinepožaraštobimušiknulaulicekadbiotvoriokojavratailizaokrenuookougla.Sjetisemajke,kakobespomoćnoumire,zaključida nema više što izgubiti i, zaboravljajući na sav oprez, gotovonaslijepo pojuri beskonačnim hodnicima kućerine, dok iznenada netresnuonekočvrstotijeloidvijegasnažnerukezgrabiše.Kriknuodstrahaiodbolinapuklihrebara,osjetikakomusevraćamučninaitekšto se nije onesvijestio. – Diego! Blagoslovljen budi Bože! – začugromkiglasocaMendoze,omirisanjegovustarumantiju iosjeti lošeobrijan obraz na čelu i tad se prepusti, kao dijete koje je još bio,neutješnoplačućiipovraćajući.

MisionarjebioposlaopreživjeleuSanGabriel.JedinoobjašnjenjezanestanakRegineinjenogsinakojemsedosjetiobilojedasuihoteligusari, premda ondje nikad nije čuo za takvo što. Znao je da nadrugimmorimahvatajutaocekakobidobiliotkupninuiliihprodaliuroblje,alitosenikadnijedogodilonatojdalekojameričkojobali.NijemogaozamislitikakoćeAlejandrupriopćitistrašnuvijest.Uzpomoćdva franjevcakojisuživjeliumisijiučinisvešto jemogaodaolakšaranjenima i utješi ostale žrtve napada. Sutra će morati otići u LosAngeles, gdje ga je čekala mučna dužnost pokapanja mrtvih iutvrđivanja počinjene štete. Bijaše iznuren, no osjećao je takavnespokoj da nije pošao s drugima, nego radije osta još jednompretražitikuću.PritomejebiokadseDiegozaletiounj.

Regina je preživjela zahvaljujući ocu Mendozi, koji ju je oviopokrivačima,odniousvojarasklimanakola iodvezaouSanGabriel.Nije bilo vremena da pozovu Bijelu Šumsku Ušaru, jer iz dubokeposjekline sveudilj je izvirala krv i žena je naočigled kopnjela. Prisvjetlostisvijećamisionarijeprvoopišerumom,aondaisprašeranuikliještima za svijanje žice izvukoše vrh gusarskog bodeža zariven uključnu kost. Zatim ranu spale usijanim željezom, dok je ona grizlakomad drva, kao za poroda. Diego začepi uši da ne čuje prigušenostenjanje,pritisnutkrivnjomistidomjerjenabalavuigrarijupotratiouspavljujućinapitakkojibiReginupoštedio tihmuka.Majčina jebolbilanjegovastrašnakaznazakradučudotvornoglijeka.

Kada su Diegu svukli košulju, vidješe da mu je od udarca tijelopomodrjelo od vrata do prepona. Otac Mendoza zaključi da mu jenekolikorebaranagnječenoisammunapravisteznikodkravljekože

učvršćenprutovimaodlijane,dagaučininepokretnim.Dječaksenijemogao sagnuti ni podići ruke, no, zahvaljujući stezniku, za malotjedana opet je disao punim plućima. Bernardo se, naprotiv, nijeoporavioodsvojihudaraca,jerbijahumnogoozbiljniji.Proveojevišedana u onom skamenjenom stanju u kojem ga je našao misionar,ukočena pogleda i tako stisnutih zubi, da su morali pribjeći lijevkukakobiganahranilikukuruznomkašicom.Prisustvovao jeskupnompogrebugusarskihžrtavaipratiojebezsuzasilazakujamusandukasmajčinim tijelom. Dok su ostali zamijetili da Bernardo već tjednimanijeprogovorio,Diego,kojijeuzanjbiodaninoćininačasakganijeostavljaosamog,većjeprihvationespornučinjenicudamoždanikadineće. Indijancirekošeda jeprogutao jezik.OtacMendozaprinudigagrgljatimisnovinoipčelinjimed;potommugrloobojiboraksom,ovimu vrat toplim oblozima i dade mu jesti mljevene kotrljane. Kakonijedan od tih improviziranih lijekova protiv nijemosti nije urodioplodom,odluči sezakrajnjesredstvoegzorcizma.Nikadaga jošnijezapaloistjerivatizloduhei,iakojepoznavaopostupak,nijeseosjećaoosposobljenza tako težakzadatak,aliondjenijebilonikog tkobi toumio učiniti. Morao bi otputovati u Meksiko da nade egzorcistaovlaštenaodinkvizicije,a, iskreno,misionar jesmatraodanevrijeditruda. Pomno je proučio odgovarajuće štivo, dva je dana postiopripravljajućiseizatimsesBernardomzatvoriucrkvukakobiseočiuoči borio sa Sotonom. Sveuzalud. Poražen, otacMendoza zaključida je jadno dijete oglupavjelo od traume i presta mu poklanjatipozornost. Gnjavažu hranjenja lijevkom prepusti nekoj pokrštenici ivrati se svom poslu. Bio je zaokupljen obvezama u San Gabrielu,pružanjem duhovne potpore žiteljima Los Angelesa u oporavku odnesreća, i birokratskim potankostima što su ih zahtijevalipretpostavljeniuMeksiku,uvijeknajmučnijimdijelomslužbe.Ljudisuveć otpisali Bernarda kao slaboumna, kad se pojavi Bijela ŠumskaUšaraodvestigausvojzaselak.Misionargapreda,jernijeznaoštobisnjim,premdajesumnjaodaćeindijanskečarolijedonijetiizlječenjekoje on nije postigao istjerivanjem zloduha. Diego je žudio poći sbratom po mlijeku, ali nije imao srca napustiti majku, još uvijekvezanuzabolesničkupostelju,aiotacMendozamuzabranijahatisasteznikom.Prviputodrođenja,dječaciserazdvojiše.

Vidarica ustanovi da Bernardo nije progutao jezik – bio mu je

netaknutuustima–izaključikakojetanijemostoblikžalovanja:nijegovorio jer nije htio. Nasluti da pod potmulim gnjevom koji izjedadječakaležibeskrajanoceantuge.Nijepokušalautješitiganiizliječiti,jerdržalajedaBernardoimasvepravoovogasvijetaostatinijem,alinauči gaopćiti smajčinimduhompomoćupromatranja zvijezda, a snjegovimbližnjimaznakovnimjezikomkojimsuseIndijanciizraznihplemenaslužiliutrgovini.Naučiga isviratikrhkusviraluodtrske.Svremenom i vježbom dječak će iz tog jednostavna glazbala izvućigotovotolikozvukovakolikoihstvaraljudskiglas.Čimsugaostavilinamiru,Bernardoživnu.Prviznakbiojevučjitek,višeganijetrebalohranitiokrutnimpostupcima,adrugistidljivoprijateljstvokojerazvisMunjom U Noći. Djevojčica bijaše dvije godine starija od njega, anazvalisujetakojerserodilajedneolujnenoći.Bilajesitnazasvojudob, lišćaprijaznakaouvjeverice.Prirodnojeprihvatiladječaka,neobazirući se na njegov muk, i posta mu vjerna družica, nehoticezamjenjujući Diega. Odvojili bi se tek navečer, kad je on odlaziospavati u kolibu Bijele Šumske Ušare, a ona u kolibu svoje obitelji.Munja U Noći odvela bi ga do rijeke, svukla se do gola i naglavcebućnulauvodu,dok jeBernardotražionaštobisvrnuooči, jersuudesetoj godini na njega već djelovale misionarove pouke oiskušenjimaputi. Slijediobi jeuhlačama, začuđenšto iona jednakoizdržljivoplivapoputribeuhladnojvodi.

MunjaUNoćiznalajenaizustmitskupovijestsvojegnarodainijejuzamaralopripovijedatimuje,kaoštonjeganijezamaraloslušatije.Djevojčičinglasbiojezanjmelem,slušaogajeočaran,nesvjestandaljubav prema njoj polako otapa ledenjak njegova srca. Opet seponašao kao svaki dječarac te dobi, iako nije govorio ni plakao.Zajedno bi svratili k Bijeloj Šumskoj Ušari, pomagali joj u raduvidarice i šamana, brali ljekovito bilje i slagali pripravke. Kada jeBernardavidjelanasmiješenog,bakazaključikakonemoženištavišeučinitizanjidajevrijemedasevratinadelaVeginposjed.Moralaseposvetiti obredima i svečanostimakoje će obilježiti prvumjesečnicuMunje U Noći, jer ona je tih dana naglo zašla u prvu mladost. TajnenadanprijelaznijedjevojčicuudaljioodBernarda,naprotiv,kaodaih je još više zbližio. Za oproštaj, još jednom ga povede do rijeke imjesečnom krvlju narisa na stijeni dvije ptice u letu. – To smo mi,uvijekćemoletjetizajedno,rečemu.Unagluporivumomčićjepoljubi

uobrazipobježe,savuvatri.Diego,kojijeiščekivaoBernardastugomosirotjelapsića,opaziga

izdaleka i potrča mu u susret razdragano klikćući, ali, kad se nadeprednjim,shvatidajenjegovbratpomlijekudrugičovjek.Jahaojenaposuđenukonju,sazavežljajemnaleđima,većiiogrubio,dugekose,scrtamaodraslaIndijancaisjasnimsvjetlomtajneljubaviuzjenicama.Diego smeten zasta, no tadBernardo sjaha i zagrli ga, dižući ga bezmukeuvis,iopetsubilinerazdvojniblizancikaoprije.Diegoosjetidamusevratilopoladuše.Nijenimalomariozabratovmuk,jernikadimnisubilenužneriječidabiznalištoonajdrugimisli.

Bernardaiznenadidasutihmjeseciposveobnovilikućuspaljenuupožaru. Alejandro de la Vega bio je naumio izbrisati svaki tragprolaskamorskih razbojnika i iskoristiti onu nesreću za poboljšanjesvogboravišta.Kadase,šest tjedananakonprepada,vratiouGornjuKaliforniju s tovarom raskošnih potrepština kojima se nadaorazveselitiženu,vidiojedanemanipsakojibimuzalajao;kućajebilanapuštena, njen sadržaj spaljen, a obitelj odsutna. Dočekao ga jejedinootacMendoza,kojimuispripovjedištosedogodiloiodvedegauSanGabriel,gdjejeReginatekpočinjalahodati,jošovijenazavojimaisrukomupovoju.Iskustvosusretasasmrćuugrabilojojjesvježinu.Alejandro je ostaviomladu suprugu, a nedugo poslije našao se predženom od samo trideset i pet godina, ali već zrelom, kose protkanesijedim pramenovima, koja ne pokaza nimalo zanimanja za turskesagoveijedaćipriborodsrebrnafiligrana.

Vijesti su bile loše, no, kako rečemisionar,mogle su bitimnogogore. De la Vega odluči okrenuti list, budući da nije bilo mogućekazniti razbojnike, koji su već zacijelo preplovili pola puta doKineskogmora, i lati se obnove obiteljske kuće. UMeksiku je vidiokakoživekoljenovićiiodlučiugledatiseunjih,neizrazmetanjanego,štojenavodiokaoisprikuzarasipnost,daDiegojednogdananaslijedilijepdomiispunigaunucima.NaručigrađuiposlauDonjuKalifornijupoobrtnike–kovače,keramičare,rezbare,ličioce–kojikućuuskoroukrasiše novim katom, dugim hodnicima s lukovima, podovimapopločenim majolikom, balkonom blagovaonice i sjenicom zaglazbenike u dvorištu, malimmaurskim vodoskocima, ogradama odkovanaželjeza,izrezbarenimvratimaioslikanimprozorima.Uglavnivrtpostavišekipove, kameneklupe,ptičjekrletke, cvjetneposude i

mramorni vodoskok okrunjen Neptunom i trima sirenama, koji suindijanski rezbari vjerno prenijeli s neke talijanske slike. Kad seBernardo vratio, kuća je već dobila crveni krov i drugi premazbojebreskve,ipočelisuotvaratisandukesopremomdovezeneizMeksika.–ČimReginaozdravi,proslavitćemouseljenjezabavomkojućeselopamtitistogodina,objaviAlejandro;alinatajsedandugočekalo,jernjegovojženinikadnijemanjkalonovihizlikadaodgodislavlje.

Bernardo nauči Diega indijanski znakovni jezik, koji obogatiševlastitim umotvorinama, a služili su se njime kad bi ih iznevjerilatelepatija ili glazba svirale. Katkad, kad su htjeli izraziti štogodzamršenije, pribjegli bi kredi i pločici, nomorali su to činiti krišomkako ne bi bilo doživljeno kao umišljenost. Uz pomoć sedmokrakogbiča,školskijeučiteljuspioutuvitiabecedušačicipovlaštenihdječakaizsela,aliodatledotečnogčitanjazjapiojeponor,aIndijanceionakonisu primali na nastavu. Sebi usprkos, Diego na kraju posta dobaručenik, i tada je prvi put razumio očevu opsjednutost naobrazbom.Počeoječitatisveštobimudošlopodruku.RaspravaomačevanjuipriručnikzadvobojmaestraManuelaEscalantearazotkrišemusekaozbirka misli izrazito sličnih Okaueu, jer i one bijahu o časti,pravednosti,poštovanju,dostojanstvuihrabrosti.Prijejesamoupijaoočeve poduke iz mačevanja i oponašao pokrete narisane nastranicamapriručnika,no,kadgajepočeočitati,spoznadamačevanjenijetekumijećerukovanjafloretom,mačemisabljom,negoiduhovnavještina.Tihdanakapetan JoseDiazdarovaAlejandrukovčegknjigašto ga je neki putnik zaboravio na njegovu brodu kod Ekvadora.Stigaojeukućučvrstozatvoren,akadsugaotvorili,otkrišebajkovitsadržajepskihpoemairomana,pohabanežućkastesveskesmirisommeda i voska.Diego ih je žudno gutao, iako je njegov otac preziraoromanekaonižuvrstu,prepununedosljednosti,osnovnihpogrešakaiosobnih drama koje ga se ne tiču. Dječaci su razvili ovisnost o timknjigama, iščitavajući ih toliko puta da su ih naposljetku znalinapamet. Svijet u kojem su živjeli posta skučen i počeše sanjariti ozemljamaipustolovinamaonkrajobzorja.

Diego je u trinaestoj još izgledao kao dijete, dok je Bernardo,poputmnogihdječakasvojerase,dosegaokonačanstaskojićeimatikao odrastao. Bešćutnost njegova bakrenastog lica ublažila bi sejedino u trenucima prisnosti s Diegom, kad je milovao konje ili u

brojnimprigodamakadbiutekaoposjetitiMunjuuNoći.Djevojkajemalonarasla kroz to vrijeme, bila je niska i vitka, nezaboravna lica.Pročulasepovedriniiljepotii,kadajenavršilapetnaestu,otimahuseza nju najbolji ratnici iz više plemena. Bernardo je živio s groznomzebnjomda je jednog dana neće zateći u selu, jer će otići s drugim.Mladićevo obličje bijaše varljivo, nije bio odveć visok nimišićav, noodlikovaoseiznenađujućomsnagomivolovskomizdržljivošćuuradu.Injegovajenijemostbilavarljiva, jersmatralisugaglupim,iktomesedoimao tužan.Zapravo tonijebio,alimogaobinabrojitinaprstejednerukesebibliskeljude,kojisugaznaliudušuikojisučulinjegovsmijeh. Uvijek se odijevao u platnene hlače i košulju pokrštenika, stkanimpojasom i raznobojnimpončomzimi.Vrpcanačelusapinjalajegustuspletenukosuštomujesezaladopolaleđa.Biojeponosannasvojurasu.

Dočim je Diego, unatoč gipkom stasu i preplanuloj puti, imaovarljivizgledgospodičića.Odmajkejenaslijedioočiibuntovnost;odoca duge kosti, kao isklesane crte, prirodnu otmjenost i želju zaznanjem. Od oboje je dobio živu smionost, što je katkad graničila smahnitošću; no tko zna odakle je izvukao šaljivu prpošnost, kojunijedanodnjegovihmahommučaljivihpredakanikadanijepokazao.NasuprotčudesnospokojnomBernardu,Diegonijemogaodugoostatimiran,sinulobimutolikozamisliuistimahdaihzaživotanebistigaoostvariti.Utojjedobivećpobjeđivaoocaumačevanjuinenadmašnoje rukovaobičem.Bernardomu je ispleo jedanodbikovekože, kojimu je uvijek smotan visio o pasu. Nije propuštao priliku za vježbu.Vrškombičaumio jeotrgnuti čitav cvijet iliugasiti svijeću,umiobi iskinuticigarusočevihusananetaknuvšimulice,alitakvadrskostmunikadanijepalanaum.Premaocuseophodiosastrahopoštovanjem,oslovljavaoga jesvašamilosti inikadmusenije izravnousprotivio,iako bi gotovo uvijek njemu iza leda učinio što ga je volja, više iznestašluka nego iz buntovnosti, jer slijepo se divio ocu i usvojio jenjegove stroge pouke o časti. Bio je ponosan potomak CidaCampeadora,vrlogplemića,nonikadnijezatajiosvojudomorodačkustranu, jer ponosio se i majčinom ratničkom prošlošću. Dok jeAlejandro de la Vega, uvijek svjestan svog staleža i čistoće krvi,nastojao prikriti sinovo polutanstvo, on ga je nosio uzdignuta čela.Diegov odnos s majkom bio je prisan i nježan, ali nju nije mogao

zavarati, kao katkad oca. Regina je imala treće oko na zatiljku ikamenučvrstoćupredneposluhom.

Zbog načelničkih dužnosti Alejandro je morao često putovati usjedištevladeuMonterreyu.Reginaiskoristijednoodtihizbivanjadamomčiće odvede u zaselakBijele ŠumskeUšare, zaključivši kako suvećudobidapostanumuškarci,ali to,kaotolikotoga,nijepovjerilamužu, da izbjegne neprilike. S godinama su se razlike među njimanaglasile,zapomirbuvišenisudostajalinoćnizagrljaji.Tekčežnjazanegdašnjomljubavipomagašeimdaostanuzajedno, iakosuživjeliuvrlodalekimsvjetovimaimaloštosusi jošimalireći.PrvihjegodinaAlejandrov ljubavni zanos bio tako prešan, da nije jednom okrenuokonja na putu i jurio više liga ne bi li još koji sat proveo sa ženom.Neumorno se divio njenoj kraljevskoj ljepoti, koja bi mu uvijekrazdragala duh i razbuktala želju, no istodobno se stidio njenogpoložajamestize. Iz ponosa je hinio da previđa kako je uskogrudnokolonijalno društvo odbacuje, ali s vremenom poče nju kriviti za topodcjenjivanje, jer nije se nimalo trudila da joj oproste nečistu krv,bilajenedruželjubivaiprkosna.Reginajeisprvanastojalaprilagoditise muževim običajima, njegovu jeziku oporih suglasnika, krutimnazorima imračnoj vjeri, debelimkućnim zidovima, tijesnoj odjeći ičizmicama od jareće kože, no bijaše to herkulska zadaća i najzadprizna poraz. Iz ljubavi je pokušala odreći se svojih korijena ipreobratiti se u Španjolku, ali nije uspjela, jer uvijek je sanjala namaterinjem jeziku. Regina prešuti dječacima razlog putovanja uindijanski zaselak, nije ih htjela uplašiti prije vremena, no oninaslutišedajeriječonečemtajnomiosobitom,štonemoguniskimpodijeliti,akamolisAlejandromdelaVegom.

Bijela Šumska Ušara čekala ih je na pola puta. Pleme semoralopovući jer su ga bijelci, sveudilj prisvajajući zemlju, potisnuli kplaninama. Doseljenici bijahu sve brojniji i nezasitniji. NepreglednodjevičanskopodručjeGornjeKalifornijepostajalojemalenozatolikustoku i toliku pohlepu. Prije je brežuljke prekrivala vječno zelenatrava, visoka poput čovjeka, svagdje su žuborili izvori i rječice, uproljećebisepoljaosulacvijećem,alikravedošljakaizgazilesutloibregovi su se osušili. Na jednom od šamanskih putovanja BijelaŠumskaUšaravidjelajebudućnost,znalajedajeosvajačenemogućezaustaviti, njezin će narod uskoro nestati. Savjetovala je plemenu

nekapotražidrugepašnjake,dalekoodbijelaca,isamajepredvodilaseobuzaselka.ZaDiegaiBernardabakajepripravilapotpunijiobredod ratničkog junačenja. Nije smatrala nužnim objesiti ih o stablo skukamaprovučenimkrozprsnemišiće, jerza tosubilipremladi,a inije trebala iskušati njihovu srčanost. Zauzvrat, naumi ih dovesti udoticajsVelikimDuhom,kakobiimotkriosudbine.Reginaseoprostisdječacimasuobičajenomtrezvenošću,rekavšidaćedoćiponjihzašesnaestdana,kadaprijeđučetiristupnjainicijacije.

Bijela Šumska Ušara prebaci preko ramena šamansku vreću sglazbalima, lulama, ljekovitimbiljem i čarobnimmoćima, i zaputi sedugim korakom putnika prema djevičanskim brežuljcima. Nosećisamo vunene pokrivače, dječaci su je slijedili bez pitanja. U prvomdijeluputovanjahodalisučetiridanakrozguštaru,održavajućiseteks nekoliko gutljaja vode, dok ih glad i iscrpljenost ne dovedoše učudnovato stanje bistrine. Priroda im se razotkri u svoj svojojtajanstvenoj krasoti, prvi put zamijete beskrajnu raznolikost šume,glazbupovjetarca,bliskuprisutnostdivljihživotinja,kojesuihkatkaddugo pratile. U početku su patili zbog ogrebotina i posjeklina odgranja, zbog nadnaravna umora kostiju i neizmjerne praznine uželucu, no četvrtogdana lebdjeli suumagli. Baka tad zaključi da suspremnizadrugidioobredairečeimnekaiskopajuudubinudubokupolatijela,spromjeromjednog.Dokjeložilavatrudaugrijekamenje,dječaci suodsjekli iogulili tankegrane inadudubinompodigli svodkojizastriješepokrivačima.U tojokruglojnastambi, znamenuMajkeZemlje, morat će se očistiti i, vođeni duhovima, krenuti na put upotrazi za ukazanjem. Bijela Šumska Ušara rasplamsa Sveti Oganjokruženstijenama,kaopredočenjestvaralačkesnageživota.Svetrojepopijuvodeipojedupregrštorahaisušenavoća,zatimimbakarečeneka se svuku i, uz zvuke bubnja i čegrtaljke, navede ih da satimapomamnoplešu,doknisupaliodiznemoglosti.Odvelaihjeuutočište,kamosustaviliužarenokamenje,idalaimpitibućkurišodkužnjaka.Momčići zaroniše u paru vlažnih stijena, u dim lula, u mirisčudotvornih trava i slike što ih je prizivao opijat. Iduća četiri danaizašli bi tu i tamo udahnuti svjež zrak, obnoviti Sveti Oganj, ugrijatikamenjeipojestikojezrnožita.Katkadbizaspali,oznojeni.Diegobisanjao da pliva u hladnom oceanu s dupinima, a Bernardo zaraznismijehMunjeUNoći.Bakaihjevodilaumolitvamaipjevanju,doksu

vani duhovi svih vremena vršljali oko kolibe. Danju bi se približilijeleni,zečevi,pumeimedvjedi;noćusuzavijalivukoviikojoti.Jedanorao jedrio je nebom, neumorno bdijući nad njima, dok se nepripravišezatrećidioobreda,tadiščeznu.

Indijankasvakomdadenož,dopusti imponijetipokrivače iposlaihusuprotnimpravcima,jednognaistokadrugognazapad,uputivšiihneka jedusveštomogunaći iuloviti,osimgljivabilokojevrste, inekasevratezačetiridana.OdredilitakoVelikiDuh,rečeim,dotadćedoživjetiukazanje, anedogodi li se toovomprigodom,morat ćepočekati četiri godine prije negoli iznova pokušaju. Kada se vrate,ostaje im još četiri dana za odmor i oporavak, prije povratka uzaselak.Diego iBernardo su se tijekomobreda toliko iznurili da se,ugledavšisenadivnujutarnjemsvjetlu,nisuprepoznali.Osušeni,očijuupalihuduplještosuplamtjelekaoubunilu,pepeljastekoženapeteprekokostiju,doimahusetakobijednodaih,usprkostežinirastanka,spopadesmijeh.Zagrlišeseganutiikrenušesvakinasvojustranu.

Besciljnosulutali,neznajućištotraže,gladniiuplašeni,hranećisemladim korijenjem i sjemenkama, dok ih glad ne nagna da lukom istrijelama načinjenim od pruća lovemiševe i ptice. Kad bi immrakonemogućiodaljnjekretanje,naložilibivatruileglidrhturećiodzime,okruženiduhovima i šumskimzvijerima.Probudilibi seukrućeniodmraza i bolnih kostiju, s onom zapanjujućom pronicljivošću što jeizazivljekrajnjapremorenost.

NakonmalosatihodaBernardoopazidaganetkoslijedi,ali,kadseosvrnuo,vidjejedinostabla,kojagačuvahupoputtihihdivova.Bioje u šumi, obgrljen paprati sjajnih listova, okružen usukanimhrastovimaimiomirisnimjelama,umirnuzelenomprostoruobasjanupjegama svjetlosti što je prosijavala kroz lišće. Mjesto bijaše sveto.Proći će velik dio toga dana dok se njegov stidljivi pratilac ne budepokazao.Biojetoždrepčićbezmajke,takomladdasumusenogejošsvijale, crn kao noć. Unatoč krhkosti i beskrajnoj osamljenostisiročeta,moglo se naslutiti kakav će veličanstven primjerak postati.Bernardoshvatida je taživotinjačarobna.Konji suuvijekukrdima,na livadama, što će on sam u šumi? Pozva ga naljepšim zvucimasvirale, no ždrijebac zasta podalje, nepovjerljiva pogleda, raširenihnozdrva, klecavih nogu, ne usuđujući se približiti. Momčić ubrapregršt vlažne trave, sjede na stijenu, stavi je u usta i poče žvakati,

zatim je životinjiciponudinadlanu.Potrajalo jedok senijeodlučilaučinitinekolikokolebljivihkoraka.Najzadpruži vrat i priđeonjušitizelen kupić, motreći dječaka čistim pogledom kestenjastih očiju,procjenjujući ga, pazeći na uzmak u slučaju nužde. Bit će da joj sesvidjelo što vidi, jer ubrzo je baršunasta njuška doticala ispruženuruku kušajući neobičan zalogaj. – Nije isto što i majčinomijeko, aliposlužit će, šapnuBernardo.Bijahu toprve riječikoje je izgovoriouposljednjetrigodine.Osjetikakomusesvakaoblikujeuutrobi,kakopoput kuglice pamuka uzlazi uz grlo, kotrlja se časak po ustima ipotom izlazi kroz zube prožvakana, poput trave za ždrijepca. Neštomuseprelomiugrudima,težakglinenisud,isavnjegovgnjev,krivnjai zakletve o strašnoj osveti izliše se u nezadrživoj bujici. Pade nakoljena plačući i povraćajući gorak zelen kal, potresan ustrajnimsjećanjem na ono kobno jutro u kojem je izgubiomajku, a s njom idjetinjstvo. Grčevi mu izvrnu želudac i ostave ga prazna i čista.Ždrepčić,preplašen,ustuknu,alinijeotišaoi,kadsedječaknapokonsmirio, kad jeustao ipotražio lokvuvodeda seopere, slijedioga jeizbliza.Od tog časanisu se višeodvajali iduća tri dana.Bernardoganaučikopkatikopitomkakobinašaonajnježnijevlati,podupirašegadokmusenogenisuučvrstile idoknijepočeokaskati,noćubigausnu zagrlio da ga ugrije, razonodio ga je sviranjem. – Zvat ćeš seTornado,akotisesviđatoime,kakobijuriopoputvjetra,predložimusviralom, jer, nakon one jedine rečenice, opet se sklonio u šutnju.Naumio je ukrotiti ga i darovati Diegu, ne domišljajući se boljojsudbini za to plemenito biće, ali, kada se četvrtog dana probudio,ždrijepca nije bilo. Magla se razišla i sunce je milovalo bregovebijelom svjetlošću svitanja.Momčić je uzalud tražioTornada, zovućiga glasom muklim od nekorištenja, dok ne shvati da ždrijebe nijedošloknjemuupotrazizagospodarom,negodamupokažeputkojimće ići u životu. Odgonetnu da je konj njegov duh vodič i da trebarazvijatinjegovevrline:odanost,snaguiizdržljivost.Odlučidaćemuplanetbiti sunce, apočelobrežuljci, pokojimaTornado sad zacijelokaskapridružujućisesvomkrdu.

DiegoseslabijesnalaziouprostoruodBernardaiubrzojezalutao,a bio je i manje vješt u lovu i uhvatio je tek sićušna miša, koji se,oderan,sveonasnopićbijednihkoščica.Nakrajujejeomrave,crveiguštere. Izmoždenuodgladi i zahtjevaproteklihosamdana,nijemu

ostalosnagezapredviđanjeopasnostištosuprijetile,aličvrstoodlučinepopustitiporivudasevrati.BijelaŠumskaUšaraobjasnilajekakoje svrha te duge kušnje ostaviti djetinjstvo i postati muškarac, nijekanioiznevjeritibakunapolaputa,paipak,željazaplačemnagrizašenjegovu postojanost. Nije poznavao samoću. Rastao je poredBernarda,okruženprijateljimailjudimakojisugauznosili,uvijekuzbezuvjetnumajčinuprisutnost.Prviputsenašaosam,amoralogajedopastibašusredtedivljeprirode.StrepiojedasenećeznativratitiumajušnoutočišteBijeleŠumskeUšare,sinumudabimogaoprovestita četiri dana sjedeći pod istim stablom, no prirođena nestrpljivostpotjeragadalje.Uskorose izgubiubeskonačnostibregova.Naišavšina izvor, napi se i okupa, poslije utaži glad nepoznatim plodovimaotrgnutim sa stabala. Tri gavrana, ptice štovane umajčinu plemenu,više mu puta proletješe tik nad glavom; protumači to kao povoljanznamen, što ga ohrabri da nastavi. Kad je zanoćalo, nađe udubinuzaštićenudvjemastijenama,zapalivatru,umotaseupokrivač iučasusnu,moleći neka ga ne iznevjeri sretna zvijezda koja ga je, premaBernardovumišljenju,uvijekobasjavala,jernebibilonimalozgodnostići tako daleko i stradati od pumine pandže. U gluho doba noćiprobudigatrpakokuspojedenihplodovaibliskozavijanjekojota.Odvatrejeostaotekpalucavžar,kojirazgorisuharcima,svjestandatajsmiješni plamen neće dostajati za zaštitu od zvijeri. Sjeti se da suprethodnihdanasretaliraznegrabežljivce,kojisuihmirnoobilazili,iusrdno zamoli neka ga ne napadnu sada, kad je sam. Uto spazicrvenkaste oči što su sablasno zurile u nj. Pograbi nož, vjerujući dapripadajukakvusmionuvuku,no,ustavši,vidjeboljeishvatidajetolisac.Začudiganjegovanepomičnost,doimaosepoputmačkakojisegrijekod žerave. Zazvaga, ali životinja senepribliži, a kad jeon tohtioučiniti, oprezno sepovuče, održavajući isti razmakmeđunjima.Diego je neko vrijeme brinuo o vatri, dok ga, usprkos upornuzavijanjukojota,nesvladašeumor i san.Namahovesenaglobudio,ne znajući gdje je, i uvijek bi vidio čudnovatog lisca, poput bdijućegduha. Noć se otegnula u beskraj, dok najzad prva svjetlost zore neotkriobriseplanina.Liscavišenijebilo.

IdućihdananijesezbiloništaštobiDiegomogaoprotumačitikaoukazanje, osim nazočnosti lisca, koji bi se pojavio u sumrak i, tih ipozoran, ostao s njim do svitanja. Trećeg dana, ojađen i klonuo od

gladi,uzalud je tražioputpovratka.Zaključikako jenemogućenaićina Bijelu Šumsku Ušaru, no, spusti li se niz bregove, prije ili poslijestići će do oceana, a onuda vodi Kraljevski put. Krenu misleći nabakinu i majčinu razočaranost kada doznaju da mu silni napori tihdananisudonijeliotkrivenjesudbinenegojedinomalodušnost,iupitase je li Bernardo bio bolje sreće. Nije dospio daleko, jer, prelazećiprekoprevaljenadebla,stadenazmiju.Ugrizegazagležanjitekkojičasakposliječu jedinstvenočegrtanjerožnatihprstenova ipojmištosedogodilo.Nijebilosumnje:gujinvratbiojetanak,glavatrokutastaa vjeđe mrzovoljne. Strah ga tresnu u želudac poput nezaboravnagusarovogudarca.Uzmaknu,udaljujućiseodčegrtuše,dokjeprizivaousjećanjesvojemaglovitoznanjeonjoj.Znao jedaotrovnijeuvijeksmrtonosan,ovisioubrizganojkoličini,alionjebiooslabljeninalaziosetolikodalekoodsvakepomoćidasesmrtčinilavrloizgledna,akoneodotrova,ondaodgladi.Pamtiojekravarakogajetajgmazposlaonadrugisvijet;čovjekje legaonasjenikodspavatipijanstvoivišesenije probudio. Kako je rekao otacMendoza, pomoću savršena spojaalkohola i otrovaBogga je odniou svoje svetokrilo, gdje višenećetući ženu. Prisjeti se i surovih postupaka za te slučajeve: duboko seporezati nožem ili ranicu spaliti užarenimugljenom. Zamijeti damunoga postaje modra, osjeti slinu u ustima i trnce po licu i rukama,tresaoseugroznici.Shvatidapadaubuniloodpanikeidamorabrzodonijetinekuodluku,prijenegomusemisliposvesmute:bude li sekretao, zmijski otrov će brže kružiti tijelom, a ostane li na mjestu,tamo će i umrijeti. Radije pode dalje, iako sumu koljena klecala, avjedetolikonatekledanijemogaogledati.Pohitanizbrdo,dozivajućibakumjesečarskimglasom,doknijeiscrpiosvusnagu.

Padepotrbuške.Spolakimidugimnaporomokrenuseiostalicemprema nebu, pod blještavim jutarnjim suncem. Soptao je mučennaglom žedi i znojio živo vapno, a istodobno je drhtao od grobnestudeni. Prokle kršćanskog Boga, jer ga je napustio, i VelikogDuha,kojimuse,umjestodaganagradiukazanjem,kakav jebiodogovor,rugao tom nedoličnom podvalom. Izgubi dodir sa stvarnošću, kao istrah.Lebdiojeuvrućojvjetruštini,kaodagačudesnestrujezavojitouzdižuksvjetlu.Odjednomgarazgalimogućnostsmrtiiprepustisesbeskrajnimmirom.Gorućikovitlacveć jedosezaonebo,kadvjetroviokrenuše i poput kamena ga zavitlaše u bezdan. Prije utonuća u

posvemašnjebunilo,vidjepri iskricisvijesti liščevecrvenkasteočice,kojegagledahuizsmrti.

Idućih sati Diego se praćakao u katranu košmara, a kad senapokon uspje otrgnuti i izaći na površinu, sjećao se jedino strašnežedi i liščevih nepomičnih očiju. Probudi se omotan pokrivačem,obasjanplamenomognjišta,poredbake iBernarda.Potrajalo jedoknijedošaoksebi,pobrojiosvojeboliiizveozaključak.

–Ubilamečegrtuša,protisnu.–Nisimrtav,sine,alimalojenedostajalo,nasmiješiseIndijanka.–Nisamprošaokušnju,bako,rečejojdječak.–Jesi,prošaosije,Diego,odvrationa.Bernardogajenašaoidonioonamo.MaliIndijanacvećjekrenuo

natrag,kadprednjimiskrsnulisac.Nazrojeutomznak,jernikadniječuo da bi se taj noćni stvor zapleo kome o noge u pol bijela dana.Oprijevšiseporivudagaulovi,zastapromotritiga.Lisacnijeutekao,sjeo je podalje gledajući ga naćuljenih ušiju i treperave njuške.Bernardobi inačesamozapazionjegovoneobičnoponašanje,alisadbijaše u prijemčivu stanju, napregnutih osjetila i srca otvorenaslutnjama. Bez oklijevanja ga poče slijediti kamo ga je lisac htioodvesti,dokmaloposlijenenaiđenaDiegovonepokretnotijelo.Vidjebratovučudovišnooteklunoguishvatištosezbilo.Nijesmiogubitiničaska, uprti ga poput vreće i pohrli k utočištu Bijele Šumske Ušare,koja unukovunogu ovi travama i nagna ga da iznoji otrov, dok nijeotvoriooči.

– Lisac te je spasio. On'je tvoja totemska životinja, tvoj duhovnivođa,objasnimubaka.–Trebašnjegovatinjegovuspretnost,lukavostioštroumlje.Tvojamajka jemjesec,akućašpilje.Poput lisca,moratćeš gonetati što se krije umraku, hiniti, pritajiti se danju i djelovatinoću.

–Zašto?–upitaDiego,zbunjen.–Jednogdanaćešdoznati,nevaljapožurivatiVelikogDuha.Nego

nastojbitispremankadastignetajdan,podučigaIndijanka.Dječaci razborito zadržaše u tajnosti obred koji je predvodila

Bijela Šumska Ušara. Španjolska kolonija smatrala je indijanskeobičajebesmislenimizrazimaneznanja,akoneidivljaštva.Diegoniježeliodadoocadopruprimjedbe.Neulazećiupotankosti,ispripovjediRegini čudnovato iskustvo s liscem. Bernardu nitko nije postavljao

pitanja, jer nijemost ga je učinila nevidljivim, neslućeno povoljanpoložaj. Ljudi su pred njim govorili i djelovali kao da ne postoji,omogućujućimudapromatra i uči oprijetvornosti čovječjeprirode.Izvještio se u umijeću čitanja govora tijela i otkrio je da riječi neodgovaraju uvijek nakanama. Zaključi kako je nasilnike uglavnomlako slomiti, kako su goropadnici najneiskreniji, da je bahatostsvojstvena neznalicama, da su ulizice obično podle. Potajnim isustavnimpromatranjemnaučipronicatiutuđunaravisvojespoznajeprimijeni na štićenje Diega, koji bijaše povjerljive prirode, jer nijeumiozamislitiudrugimanedostatkekojesamnijeimao.Momčićivišenisusrelicrnogždrijepcanilisca.BernardusekatkadčinilodanazireTornada kako juri usred divljeg krda, a Diego je jednom u šetnjinaišao na brlog s tek rođenim liščićima, no nisu tomogli povezati sukazanjimapripisanimVelikomDuhu.

Kakogod,indijanskiobredobilježiojenjihovoodrastanje.Imalisudojam da su prešli prag i ostavili za sobom djetinjstvo. Nisu se jošosjećali muškarcima, ali znali su da čine prve korake po tegobnomputumuškosti. U obojici se razbuktaše prešni zahtjevi putene želje,mnogo nepodnošljiviji od slatke i maglovite privlačnosti koju jeBernardooddesetegodineosjećaopremaMunjiUNoći.Nijeimpalona pamet utažiti žudnju među ugodijivima Indijankama iz plemenaBijeleŠumskeUšare,gdjenisuvladalaograničenjaštosuihmisionarinametnuli pokrštenicama, jer Diega je sputavalo duboko štovanjebake,aBernardazanesenostMunjomUNoći.Nijesenadaodaćemubitiuzvraćeno,shvaćaojeda jeonagotovažena,spet-šestudvaračakoji joj izdalekadonosedarove,dok jojon,nespretanmladac,nemaštoponuditi,iktomejejošnijemkaozec.NisupribjeglinimestizamaikrasnojmulatkinjiizkuplerajauLosAngelesu,jerbojahuihsevišenego razjarena bika; bile su bića druge vrste, usana namazanihkarminom i prodorna mirisa mrtvih jasmina. Poput svih vršnjaka –osimCarlosaAlcazara,kojisehvaliodajeprošaokušnju–gledahuteženeizdaleka,sobožavanjemistrahom.DiegojesdrugimplemićkimsinovimaodlazionaPlažudeArmas{17}uvrijemešetnje.Prisvakomzaokretu oko trga mimoišli bi se s istim djevojčicama svoje dobi istaleža, koje su se blijedo smiješile motreći ih ispod oka, licapoluzastrta lepezom ili koprenom, dok su se oni u nedjeljnimodijelimaznojiliodneostvarive ljubavi.Nebiniprogovorili,noneki

su, oni najsmioniji, molili načelnika da im odobri podoknicu podbalkonomnajdražedjevojčice,pomisaoprikojojbiDiegouzdrhtaoodstida,dijelomjerjenačelnikbionjegovotac.Ipak,zaslučajdajednombude prinuđen uteći se tom postupku, danomice je vježbaoromantičnepjesmenamandolini.

AlejandrodelaVegasneizmjernimjezadovoljstvomgledaokakotajsin,kogajesmatraonepopravljivimzgubidanom,napokonpostajenasljednikokojem jesanjaootkadseonrodio.Vrati sezamislimaogospodskomodgoju, odgođenimukovitlacuobnoveobiteljske kuće.KaniojeposlatigaukatoličkuškoluuMeksiku,jerjestanjeuEuropijošuvijekbiloneizvjesno, sadakrivnjomNapoleonaBonapartea, ali,pri pomisli na rastanak od Diega, Regina dignu takvu galamu da topitanjeidućedvijegodinenisuspominjali.DotlejeAlejandrouključiosinauupravljanjeimanjemiuvidjedajemnogobistrijinegoštosutonjegove ocjene dale naslutiti. Od prve je proniknuo u roj bilježaka ibrojeva u računovodstvenim knjigama, i uz to je povećao prihodeobitelji usavršujući naputke za sapun i za sušenomeso, koje je otacdobio nakon bezbrojnih mirisnih dimljava. Diego dokinu kaustičnusodu sapuna, doda mu skorup i predloži neka ga daju kušatigospođama iz naselja, koje su te proizvodepribavljale od američkihpomoraca,kršećiograničenjaštoihjeŠpanjolskanametalatrgoviniukolonijama. Nije bilo važno što su krijumčareni, svi su pred timzatvarali oči, ali brodove je trebalo predugo čekati. Mliječni sapunipolučiše uspjeh, baš kao i dimljeno meso, kad mu je Diego ublažiomagarećismrad.Alejandrosepremasinupočeodnositispoštovanjemisavjetovatisesnjimunekimpitanjima.

TihdanaBernardoispripovjediDiegunanjihovujezikuznakovaibilježakanapločicidajejedanodstočara,JuanAlcazar,Carlosovotac,proširio svoju zemlju prekomeđaunijetih u isprave. Španjolac je sastokomzaposjeobrdaukojasesklonilo jednoodmnogihprognanihplemena. Diego se pridruži bratu i stigoše na vrijeme da vide kakonadglednici, potpomognuti odredom vojnika, spaljuju kolibe. Odzaselka osta samo pepeo. Usprkos užasu što ga je prizor u njimapobudio,momčićipojureumiješati se.Posvenagonski, stanu izmeđukonjanapadačaitijelažrtava.Bilibiihzgazilibezmilostidanetkoneprepozna sina don Alejandra de la Vege. Ipak ih otjeraše bičem. Sastanovite udaljenosti, dječaci u strahu gledahu kako šibama krote

šačicubuntovnih Indijanaca i potom,kaoopomenuostalima, vješajustarog poglavicu o stablo. Porobili sumuškarce sposobne za rad napoljuilizavojnuslužbuiodveliihsvezanepoputmarve.Starce,ženeidjecuostavišeosuđenena lutanjepošumama,naglad iočaj.Nije tobila nikakva novost, događalo se sve češće, a nitko se nije usuđivaouplesti se,osimocaMendoze,alinjegovi suprosvjedipadaliugluheušisporeidalekešpanjolskebirokracije.Ispravesuplovilegodinama,gubile se u prašnjavim pisaćim stolovima sudaca koji nikada nisunogom stupili u Ameriku, zapletale se u raspredanju fiškalčića, i nakraju, ako bi se i donijela presuda u korist domorodaca, nije bilonikog tko bi sproveo pravdu s ove strane oceana. Namjesnik uMonterreyu zanemarivao je pritužbe jer Indijanci nisu bili njegovprioritet. Viši časnici u utvrdama bijahu dio nevolje, jer stavljali suvojnike u službu bijelim naseljenicima. Nisu sumnjali u moralnunadmoćŠpanjolaca,kojisu,poputnjih,doputovali izdalekasjedinimnaumom da uljude i pokrste te divlje krajeve. Diego se obrati ocu.Zateče ga pri omiljenoj popodnevnoj razonodi, kako u knjižurinamaproučava stare bitke, jedini još živi trag vojničkih težnji njegovemladosti. Sukladno opisima, na dugom stolu razvijao bi redoveolovnihvojnika, strastkojunijeuspiousaditi sinu.Momčićbezdahaispripovjedi što je netom doživio s Bernardom, ali njegovo seogorčenjeslominaAlejandrovuravnodušju.

–Štopredlažetedaučinim,sine?–Vašamilostjenačelnik...–Razdiobazemljenijeumojojnadležnosti,Diego,inisamovlašten

nadzirativojnike.–Ali gospodinAlcazar je pobio i porobio Indijance!Oprostitemi

zbogupornosti,vašamilosti,alikakomožetedopustititezloporabe?–promucaDiegogušećise.

– Razgovarat ću s Alcazarom, no sumnjam da će me poslušati,odgovorimuotac,pomičućiredolovnihvojnikanaploči.

Alejandro održa obećanje. Učini više od razgovora sa stočarom,otiđepožalitiseuvojarnu,napisaizvješćenamjesnikuiposlaprijavuu Španjolsku. Obavještavao je sina o svakom koraku, jer činio je tosamozbognjega.Ipredobrojepoznavaosustavstaleža,adabigajioikakvunadudaćepopravitizlo.PodDiegovimpritiskom,nastojaojepomoćižrtvama,pretvorenimubijedneskitnice,nudećiimzaštituna

svomimanju.Kaošto jepretpostavljao,pritužbevlastimanenaidošena odaziv. Juan Alcazar pripoji indijansku zemlju svojoj, plemeiščeznu bez traga i stvar se više nije spominjala. Diego de la Veganikadnijezaboraviopouku;gorakokusnepravdeurezamuseudnodušeiuvijekćeiznovaiskrsavati,određujućitijeknjegovaživota.

Proslava Diegova petnaestog rođendana bila je povod prvomprijamu u velikoj posjedničkoj kući. Regina, koja se uvijek opiralaotvaranjunjenihvrata,zaključikakojetosavršenaprigodadazačepiusta svjetini koja ju je tolike godine s užitkom prezirala. Dopustisuprugu da pozove koga god želi i sama se prihvati priređivanjaslavlja. Prvi put u životu posjeti krijumčarske brodove kako bi seopskrbilasvimpotrebnimizaposlidesetakženašivanjemivezenjem.

Diegonijesmetnuosumadaje iBernardurođendan,aliotacmureče da, iako je dječak poput člana obitelji, ne može uvrijeditiuzvanike posjedajući ga za isti stol s njima. Bernardo će jednommoratizauzetisvojemjestomeđuindijanskomslužinčadi,odredi.Nijebilo potrebe za daljnjom raspravom, jer momčić doskočibespogovornoj odluci napisavši na pločici da kani posjetiti zaselakBijele Šumske Ušare. Diego ga nije kušao odgovoriti jer znao je dabrat želi vidjeti Munju U Noći, a nije ni mogao tražiti kruha prekopogače, jer Alejandro je već pristao da Bernardo pođe s njim uŠpanjolsku.

NaumoDiegovuškolovanjuuMeksikupromijeniosesdolaskompisma Tomasa de Romeua, najstarijeg Alejandrova prijatelja. UmladostisuzajednoratovaliuItalijiitijekomvišeoddvadesetgodinaodržavahuvezupovremenimpismima.DokjeAlejandroslijediosvojuzvijezdu u Americi, Tomas se oženio katalonskom baštinicom iposvetioseživotnimužicima,svedonjezinesmrtiuporodu,kadmunepreostadrugodolistaložitiseipobrinutizadvijekćeriizaostatakženinaimetka.UpismuTomasnapomenukakojeBarcelonajošuvijeknajzanimljiviji grad u Španjolskoj, zemlji koja pruža najboljeobrazovanjezajednogmladića.Živeuvremenuzanosa.Godine1808.Napoleon je prodro u Španjolsku sa sto pedeset tisuća ljudi, oteozakonitog kralja i nagnao ga na odricanje od krune u korist svogrođenog brata, Josepha Bonapartea, što se Alejandru doimalo kaonepojmljivobezakonje,svedoknijeprimioprijateljevopismo.Tomasobjasnidase jedinodomoljubljeneukogpuka,štogapodjarujeniski

klerišačicafanatika,možeopiratislobodarskimnazorimaFrancuza,koji teže okončati feudalizam i vjersko tlačenje. Jer francuski jeutjecaj, reče, poput svježeg vjetra obnove koji pomećesrednjovjekovneustanove,kakve su inkvizicija iplemićke i časničkepovlastice.TomasdeRomeuponudiprimitiDiegapodsvojkrov,gdjeće ga paziti i voljeti kao sina, kako bi upotpunio naobrazbu uHumanističkoj gimnaziji, koja, premda je vode svećenici – a on nijeprijateljmantija–uživa izvrstanugled.Kaošećernakraju,dometnuda će mladić moći učiti kod glasovitog mačevaoca ManuelaEscalantea,kojise,nakonštojeobišaocijeluEuropuprenosećisvojeumijeće, skrasio u Barceloni. Diegu dostajaše to posljednje da takoustrajno moli oca neka mu dopusti poći na put, da Alejandronaposljetku popusti, više od umora nego iz uvjerenja, jer nikakvaopravdanja prijatelja Tomasa nisumogla umanjiti njegovo gnušanjepripomislida sumudomovinuzaposjeli stranci.Otac i sindobro supazilidaneizlanupredReginomkakojeŠpanjolskapoharanaizboggerila, krvava oblika borbe koji je narod iznašao za suzbijanjeNapoleonovih četa, i ako njima nije uspio vratiti osvojena područja,ujedahuneprijateljapoputosa,iscrpljujućimusredstvaistrpljenje.

RođendanskoslavljezapočebogoslužjemocaMendoze,konjskimutrkama i koridom, u kojoj sam Diego izvede nekoliko kretnji splastom, prije negoli je stručnimatador ušaona borilište; nastavi sepredstavom putujućih pelivana i doseže vrhunac vatrometom iplesom. Bilo je hrane za tri dana za petsto osoba, razvrstanih postaležima: čistokrvni Španjolci za glavnim stolovima sa stolnjacimaizvezenim na Tenerifeu, pod divljom lozom prepunom grožđa, ljudirazumaunajsvečanijemruhuzapokrajnjimstolovimausjeni,indiadapodjarkimsuncemudvorištu,gdjesepeklomeso,pržilesetortille iključaliloncičilijaimolea{18}.Uzvaniciprispješesčetiristranesvijetai prvi put u povijesti pokrajine nasta gužva kočija na Kraljevskomputu. Nije izostala nijedna djevojčica iz uvaženih obitelji, jer sve sumajkebacileokona jedinogbaštinikaAlejandrade laVege,usprkosnjegovojčetvrtiniindijanskekrvi.MeđunjihseubrajalaLolitaPulido,nećakinja don Juana Alcazara, nježna i koketna četrnaestogodišnjamladica,nimalosličnabratićuCarlosu,koji jebiozaljubljenunjuoddjetinjstva. Iako Alejandro nije podnosio Alcazara od onog izgreda,moraogajepozvatiscijelomobitelji,kaojednogodistaknutihljudiu

selu. Diego ne pozdravi stočara ni njegova sina, ali bio je pažljivprema Loliti, smatrajući da djevojčica nije kriva za stričeve grijehe.Usto, cijelumu je godinu slala ljubavne poruke po svojoj pratilji, nakoje nije odgovorio iz stidljivosti i jer se radije držao što dalje odsvakog člana obitelji Alcazar. Majke mladih udavača grdno serazočaraše shvativši da Diego ni otprilike nije dorastao zarazmišljanje o zarukama, bio je mnogo nezreliji nego što bi tonjegovih petnaest godina dalo naslutiti. U dobi kad su sinovi drugihdonova njegovali brk i svirali podoknice, on se još nije brijao izanijemiobipredjednomgospođicom.

Namjesnik je doputovao izMonterreya dovodeći sa sobomgrofaOrlova, rođaka ruske carice zaduženog za područje Aljaske, koji sepojavi u sjajnoj husarskoj odori, sav u grimizu, zagrnut kaputićemobrubljenim bijelim krznom, grudi ispruganih zlatnim gajtanima i sdvorogim šeširom s perjem. Visok gotovo sedam stopa, čudesnomodrih očiju, bio je nedvojbenonajzgodnijimuškarac ikada viđenutomkraju.OrlovjeuMoskvičuopričuodvabijelamedvjedakojejeDiegodelaVegauhvatioživeiodjenuoihuženskuodjeću,kadmujejedvabiloosamgodina.Dieguseniječiniloprikladnoukazatimunazabludu, no Alejandro, sa svojom suvišnom težnjom za točnošću,požuriseobjasnitikakonisubiladvamedvjedanegojedanitomrkeboje,drugihuKaliforniji inema;dagaDiegonijeuloviosamnegosdvaprijatelja;dasumukatranomprilijepilišešir,idajemomčićuutodoba bilo deset godina, a ne osam, kako kazuje legenda. Carlos injegovi prirepci, sada već poznati nasilnici, prošli su gotovonezamijećeniumnoštvuuzvanika,alineiGarcia,kojije,pretjeravšispićem, ronio suze od očaja zbog Diegova skorog odlaska. Tih jegodina krčrharov sin skupio više sala od jednog bivola, no ostao jeonaj isti bojažljivi dječak, još jednako očaran Diegom. Prisutnostkrasnog ruskog plemića i rasipnost gozbe privremeno ušutkaše zlejezike kolonije. Regina je s užitkom gledala kako se oni skorojevićikoji je prije prezirahu saginju poljubiti joj ruku. Nesvjestan tihkukavnosti, Alejandro de la Vega šetao jemeđu gostima zadovoljansvojim društvenim položajem, imanjem i sinom i, jednom konačno,ponosan na svoju ženu, koja se na slavlju pojavila odjevena poputvojvotkinje,umodrubaršunastomruhuipodkoprenomodbriselskečipke.

Bernardo jedvadana jahaouzplaninuuplemenskizaselakkakobiseoprostiosMunjomUNoći.Onagajeočekivala,jerjeindijanskapoštavećprenijelavijestonjegovuputovanjusDiegom.Primigazaruku iodvededo rijekepitajući što je sone straneoceana ikada semislivratiti.Momakštapićemnarisagrubcrtežnatlu,alinijejojumiodočaratigolemeudaljenostikojerazdvajajunjezinzaselakodmitskeŠpanjolske, jer ih ni samnije poimao.OtacMendoza pokazaomu jezemljovid, no ta obojena kugla nije mu mogla pružiti predodžbustvarnosti. U vezi s povratkom, objasni joj znakovima da ne znapouzdano,alibitćezamnogogodina.–Ondaželimdaponesešneštokao uspomenu na mene, reče Munja U Noći. Blistavih očiju i spogledom tisućljetnemudrosti, djevojka skinu ogrlice od sjemenki iperja, crveni pojas, čizme od zečjeg krzna, tuniku od jareće kože, iostanagauzlaćanojsvjetlostikoja je točkastoprosijavalakroz lišće.Bernardo osjeti kakomu se krv pretvara umelasu, kako se guši odčuda i zahvalnosti,kakomuduša iščezavauuzdasima.Nijeznaoštoučinitipredtimiznimimbićem,tolikorazličitimodnjega,takodivnim,kojemusenudilokaonajdragocjenijidar.MunjaUNoćiuzenjegovurukuistavijenasvojegrudi,adrugupoložinastruk,potomraspletekose, što joj se poput slapa gavranova perja prospu po ramenima.Bernardozajecaipromrmljanjenoime,MunjaUNoći,prveriječikoječuodnjega.Onapoljupcemubratezvukeiljubišegaioblijevašemuliceuranjenimsuzama,jervećjojjenedostajao.Satimaposlije,kadseBernardo probudio iz duboke sreće u koju ga je uronila ljubav iuzmogaomisliti,odvažisepredložitidjevojcinepojmljivo:dazauvijekostanu zajedno. Ona se veselo nasmija i primijeti kako je još uvijekzelen,moždaćemuputovanjepomoćidapostanemuškarac.

Bernardojeproveovišetjedanasasvojimplemenomiutomsusevremenu zbili bitni događaji njegova života, ali nije mi ih htioispripovjediti. Onomalo što znamo tome reklami jeMunjaUNoći.Premda lako mogu zamisliti ostalo, neću to učiniti, iz poštovanjapremanjegovojuzdržanojnaravi.Neželimgauvrijediti.Vratiosenaimanje u dobar čas da pomogne Diegu složiti stvari u one kovčegekoje jeEulaliadeCallisposlalamnogogodinaprije.ČimjeBernardostupio preda nj, Diego shvati da se nešto temeljito promijenilo ubratovuživotu,no,kadhtjededoznatišto,zaustaviganjegovkamenipogled.Zaključida je tajnapovezanasMunjomUNoći ivišeganije

ispitivao. Prvi put u njihovu životu postojalo je nešto što nisumoglidijeliti.

AlejandrodelaVeganaručiojeizMeksikaprinčevskuopremuzasina, koju dopuni pištoljima za dvoboj optočenim sedefom i svilompodstavljenim crnim plastom s toledskim pucetima od srebrnafiligrana, Eulalijinimdarovima.Diego pridoda svojumandolinu, vrlokorisnoglazbalosvlada li stidljivostpredženama,nekoćočev floret,bičodbikovekožeiknjigumaestraEscalantea.DočimseBernardovaprtljaga sastojala od onog što je odjenuo, dvije presvlake, crnakastiljskog ogrtača i čizama razmjernih njegovim širokim stopalima,oproštajnogdaraocaMendoze,kojijesmatraodauŠpanjolskojnebismiohodatibos.

Dan prije polaska, došla je Bijela Šumska Ušara. Odbila je ući ukuću,znajućidaseAlejandrostidisvojepunice i jer jeReginuhtjelapoštedjeti neugodnosti. Smomčićima se sasta u dvorištu, daleko odtuđih ušiju, i preda im darove koje je donijela za njih. Diegu dadepoveliku bocumakova sirupa, uz napomenu neka ga rabi jedino zaspasljudskihživota.Poizrazunjenoglica,unukshvatidaonaznadajojjepetgodinaprijeukraočudotvorannapitaki,zajapurenodstida,rečejojdamožebitimirna, jer izvukaojepouku,čuvatćepripravakkao blago i neće više krasti. Bernardu je Indijanka donijela kožnatuvrećicuspletenicomcrnekose.PoslalajujeMunjaUNoći,poručujućimunekaodeumiruipostanemuškaracbezžurbe, jer,makarprošlimnogiuštapi,kadasevrati,onaćegadočekatisnenačetomljubavlju.Ganut do srži, mladić znakovima upita baku kako je moguće danajljepšadjevojkanasvijetuvolibašnjega,kojijeobičangoljo,aonaodgovoridanezna,dasuženečudnabića.Nestašnonamignuvši,dodakako bi svaka žena podlegla muškarcu koji jedino njoj govori.Bernardoovjesivrećicuokovrata,ispodkošuljeiblizusrca.

Supružnici de la Vega sa svojim slugama i otac Mendoza spokrštenicimaotpratišemomčićenažal.PokupiihbarkaiodvezedoSante Lucije, lakog jedrenjaka s tri jarbola pod zapovjedništvomkapetana Josea Diaza, koji je obećao prevesti ih žive i zdrave doPaname,prvidiodugogputovanjauEuropu.PosljednještosuDiegoiBernardovidjeliprijeukrcajanabrod,bio jegordi likBijeleŠumskeUšare,sogrtačemodzečjegkrznaineukrotivekosenošenevjetrom,kojaimjemahalasastjenovitartanadomakindijanskihsvetihšpilja.

DIODRUGI

Barcelona,1810-1812.

Odvažujemsenastavitilakimkorakom,budućidastepročitalidovde.Ono što slijedi važnije je od prethodnog. Djetinjstvo lika nije lakoispripovjediti, no morala sam to učiniti kako bih vam dala jasnupredodžbuoZorrou.Djetinjstvojenesretnodoba,punoneosnovanihbojazni,poputstrahaodizmišljenihčudovištailiruganja.Sknjiževnetočke gledišta, nedostajemuuzbudljivost, jer, čast iznimkama, djecasuobičnomalkopraznjikava.Osimtoga,nemajumoć,odrasliodlučujuza njih i čine to loše, usađujući im vlastito pogrešno poimanjestvarnosti,kojegseklinciposlije cijeli životnastojeosloboditi.Ali tonije bio slučaj Diega de la Vege, našeg Zorroa, jer odmalih nogu ječinio više-manje što mu se prohtjelo. Imao je sreću da su njegoviukućani, posvećeni svojim strastima i obvezama, zanemarili nadzornad njim. Stigao je do petnaeste bez velikih poroka i vrlina, izuzevprekomjerne pravdoljubivosti, za koju ne znam pripada li prvom ilidrugom redu; recimo da je jednostavno neodvojiva crta njegovaznačaja. Mogla bih dodati kako je druga crta taština, ali odveć bihpožurila, jer to mu se razvilo poslije, kad je uvidio da se umnažajunjegovi protivnici, što je uvijek dobar znak, kao i poklonici, osobitoženskogroda.Sadajenaočitmuškarac–takobaremmeniizgleda–alispetnaestgodina,kadjedošaouBarcelonu,bioje jošuvijekmladacklempavih ušiju i tanka glasa. Nevolja s ušesima ponukala ga je dapočnenositi krinku, koja služi dvostrukoj svrsi skrivanja identiteta itih faunskih dodataka. Da ih jeMoncada vidio na Zorrou, odmah bishvatiodajenjegovzakletineprijateljDiegodelaVega.

I dobro, dopustite li, nastavit ću s pripoviješću, koja sad postajezanimljiva,baremmeni,jerutodobasamupoznalanašegjunaka.

Trgovački brod Santa Lucia – koji su mornari zvali Adelita, odmilja i jer su im dodijale lađe s imenima svetica – prevalio je putizmeđu Los Angelesa i grada Paname za jedan tjedan. Kapetan JoseDiaz već je osam godina plovio duž američke obale Tihog oceana ikroz to je vrijeme skupio malo bogatstvo, kojim je kanio osvojititrideset godina mlađu suprugu i uskoro se povući u svoje selo uMurciji.AlejandrodelaVegapovjerimusinasblagomzabrinutošću,jersmatraogaječovjekomsavitljivamorala,govorkalosedajenovac

zaradio krijumčarenjem i trgovinom lakim ženama. ZamamnaPanamka, čija nesputana životna radost obasjavaše noći gospode uLos Angelesu, stigla je na palubi Sante Lucije; no čemu cjepidlačiti,zaključi Alejandro, Diegu će biti bolje u rukama znanca, koliko godpoganbio,negodasamplovisvijetom.Momcićebitijediniputnicinabrodu i uzdao se da će ih zapovjednik brižno paziti. Jedrenjakom jeupravljalo dvanaest vičnih pomoraca, podijeljenih u dvije smjene,zvane babor i estribor{19} kako bi ih razlikovali, iako su u ovomslučaju ta imena gubila smisao. Dok je jedna skupina odrađivalačetverosatnu smjenu, druga se odmarala i kartala. Kada su Diego iBernardo uspjeli svladati mučninu i priviknuti se na stalno gibanje,uključe se u život na brodu. Sprijatelje se s mornarima, koji su seprema njima odnosili zaštitnički nježno, i svoje vrijeme rasporedepoput njih. Zapovjednik je veći dio dana provodio u kabini,pocupkujući s nekommestizom, i ne sluteći damomčići nanjegovojbrizi skačukao jopcipo jarbolima idasvakičasmogupasti i razbitiglavu.

Diegosepokazajednakovještuizvođenjuvratolomijadržećisezauže jednom rukom ili stopalom, kao u igri. Pratila ga je sreća uvučenju karata i bio je zadivljujuće nadaren za varanje. S izrazomnajvećegnevinašcaperušaojeteiskusnekartaše,kojibi,dasuulagalikovanice,paliuočaj,alikoristilisutekslanutakiškoljke.Nabrodujenovacbiozabranjen,daseposadanepokoljezbogkartaškihdugova.Bernardu se razotkri dotad nepoznato svojstvo njegova brata pomlijeku.

–Ha,štokažeš,Bernardo,nećemogladovatiuEuropi,jeruvijekćunekogmoćipobijediti,a tadaćemo igratiuzlatnike,aneuslanutak.Zaboga,čovječe,negledajmetako,kaodasamubionekog.Nevoljajestobomštositakavčistunac.Zarnevidišdasmokonačnoslobodni?Daleko je otac Mendoza sa svojim paklom, smijao se Diego, većnaučengovoritiBernarduisamsebiodgovarati.

NadomakAcapulcamornariposumnjašedaihDiegovučezanosizaprijetišemudaćegazapovjednikuizaleđabacitiumore,alikitoviimodvratepozornost.Stigloihjenadesetke,orijaškastvorenjakojauzborušapćuoljubaviiburkajumorestrastvenimpljuskanjemrepom.Iznenadabi izronilinapovršinui takoblizuokružiliSantuLucifu,dasu immogli prebrojiti kamene žućkaste ljuskavce pripijene uz hrpt.

Mrka koža posuta krastama nosila je utisnutu cijelu povijest svakogod tih divova i njihovih predaka od davnina. Odjednom bi se jedanvinuo u zrak, okrenuo se oko sebe i ljupko pao. Njegovo štrcanjepoprskalo bi brod svježom kišicom. U naporu uklanjanja kitovima iuzbuđenjuzbog lukeAcapulca,mornarioprosteDiegu,aliupozorišeganekasečuva,jerlakšejeumrijetikaovaralicanegouratu.Ktomemu Bernardo nije dao predahnuti svojim telepatskim obzirima, svedokneobećadasenećeslužititimnovimumijećemzabogaćenjenaračuntuđepropasti,kakojekanio.

Ononajboljenaplovidbi,uznapredovanjepremaodredištu,bijašeslobodakojusumomčići imalizauvježbavanjeatletskihpodviga,štoih jedino prekaljeni pomorci i sajmišna čuda umiju izvoditi. Udjetinjstvususenaglavcevješaliokućnustrehu,učemusuihReginaiAna uzalud nastojale obeshrabritimetlom. Na brodu nije bilo nikogtko bi im branio izlagati se opasnosti, pa to iskoristiše za razvijanjeokretnostikojajeunjimabilapritajenaodmalenaikojaćeimtolikovrijeditinaovomesvijetu.Naučilisuprevrtatiseuzraku,veratiseposnastipoputpauka,njihatisenavisiniodosamdesetstopa,spuštatisesvrha jarbolapriljubljeniuzkonope iklizitiduž labavaužetaborećise s valovima. Nitko na njih nije obraćao pozornost i nitko zapravonije mario hoće li se polomiti. Mornari ih upute u osnovne stvari.Naučeihvezatiraznovrsnečvorove,pjevatikakobiuvećalisnaguprisvakom radu, kuckati dvopekom da ispadnu crvići žitnog žiška,nikadanefućkatinapučini,jertobunivjetar,spavatinamahove,kaonovorođenčad, i piti rum s barutom da iskušaju muškost. Tuposljednjukušnjunijedannijeprošao,Diegugrdnopozli,aBernardoje cijelu noć plakao jermu se prikazalamajka. Prvi časnik, Skot poprezimenu McFerrin, mnogo potkovaniji u brodarenju odzapovjednika,dadeimnajvažnijisavjet:jednarukazaplovidbu,drugaza sebe. Uvijek, čak i za utihe,moraju se čvrsto držati. Bernardo tonačaszaboravi,kadsenakrminagnuoprovjeriti slijede li ihmorskipsi. Nije ih bilo na vidiku, no intuitivno bi se pojavili čim bi kuharistresaootpatkeprekoograde.Bludiojepogledompopovršinioceanakadliganenadanabibavicabaciuvodu.Biojeodličanplivači,srećomponjega,netkogaspaziidignuuzbunu,inačebiostaoondje,jerčakniutimokolnostimanijeuspiodatiglasaodsebe.Toizazvaneugodanispad.KapetanJoseDiazsmatraojedanevrijeditrudazaustavljatisei

ponjegaslatičamac,sposljedičnimneprilikamaigubitkomvremena.DajepaoAlejandrovsinmoždanebitolikooklijevao,aliupitanjujebio samo jedannijemi Indijanac, i to,premanjegovumišljenju, glup.Jasno, jer inačenebi završioumoru, obrazloži.Dok seondvoumiopod pritiskom McFerrina i posade, za koje izbaviti nesretnika kojipadnesbrodabijašeneotuđivonačeloplovidbe,Diegopohrliupomoćbratu. Zažmiri i skoči bez mnogo razmišljanja, jer viđena odozgo,visinasedoimalagolema.Nijezaboravionimorskepse,kojise,akoihutomtrenuinijebilo,nikadnebiodvećudaljili.Srazsvodomnačasga ošamuti, no Bernardo ga u nekoliko zamaha dostiže i pridrža snosom iznad površine. Vidjevši da bi njegov glavni putnik mogaozavršiti proždrt ako se brzo ne odluči, Jose Diaz odobri spašavanje.Skotijoštrojicavećsuspustiličamac,kadsepojavišeprvimorskipsii započeše veseo kružni ples oko brodolomaca. Diego se derao izsvegaglasaigutaovodu,dokgajeBernardojednomrukomsmirenodržaoadrugomplivao.McFerrinopaliizpištoljananajbližupsinuipovodi se u hipu razli uzbibana riđa mrlja. To privuče ostalegrabežljivce,kojinasrnunaranjenikaočitogaželećiposlužitisebizaobjed, i omogućimornarima izbaviti prijatelje. Jednodušan pljesak izvižduciproslavišepothvat.

Dok su spustili čamac, pronašli brodolomce, nalupali veslimanajdrskije morske pse i vratili se na palubu, izgubilo se dostavremena. Zapovjednik doživje kao osobnu uvredu to što je Diego,tjerajući svoje, skočio u more, i iz osvete mu zabrani verati se pojarbolima, ali već je bilo kasno, jer stigli su pred Panamu, gdje jetrebao ostaviti putnike. Momčići se sa žaljenjem oproste od posadeSante Lucije i siđu na kopno dobro naoružani pištoljima za dvoboj,mačem i Diegovimbičem, pogubnimpoput topa, kao i Bernardovimnožem,oružjemzamnoge svrhe, od čišćenjanokata i rezanjakruhado lova na visoku divljač. Alejandro ih je upozorio neka nikom nevjeruju.Domorocepratiglaslopova,zatomorajuspavatinaizmjence,ninačasakneispuštajućikovčegeizvida.

Diegu i Bernardu se grad Panama učini veličanstven, što je uusporedbi sa seocetom Los Angelesom svako mjesto jamačno bilo.Onuda su već tri stoljeća prolazila američka blaga na putu zakraljevsku riznicu u Španjolskoj. Iz Paname bi ih povorke mazgiprenijele preko planina i potom bi ih rijekom Chagres prevezli do

Karipskogmora. Važnost te luke, kao i one Portobela, na atlantskojobaliprevlake,smanjivalaseuistojmjeriukojojjeponestajalozlataisrebrakolonija.IzTihogoceanamožesestićiuAtlantskiiplovećiokorta Horna, na krajnjem jugu kontineta, no dostaje ovlaš pogledatizemljovidkakobi seuvidjeloda je tajputbeskonačan.Kako jeotacMendoza objasnio dječacima, rt Horn leži ondje gdje završava Božjisvijet i počinje svijet sablasti. Prelazeći uzak pojas Panamskeprevlake,putovanjeodsvegadva-tridana,uštedesemjeseciplovidbe,stoga je carKarlo i., još 1534., sanjao o otvaranju prokopa kojimbipovezao oceane, bedastoća, poput tolikih što puhnu u glavustanovitim vladarima. Najveći nedostatak toga kraja su mijazmi,kužnaisparavanjakojasešireiztrulaprašumskograslinjaiizriječnihkaljuža, uzrokujući jezive pošasti. Zastrašujuć broj putnika skončazgromljenžutomgroznicom,koleromilisrdoboljom.Kakovele,nekičakšenupameću,alitosuvjerojatnoljudibujnemašte,nepodobnizabazanje po tropima. U pomorima zaglave toliki, da grobari nezatrpavajuzajedničkegrobnice,gdjesegomilajutrupla,znajućidaćeih u idućim satima stići još. Da momčiće zaštiti od tih pogibelji,misionar im jedaomedaljice svetogaKristofora, zaštitnikaputnika ipomoraca.Talismanipolučišečudesanučinak iobojicasupreživjela.Svasreća,jerinačenebibiloovepripovijesti.Jedvasudisaliodpasjevrućine imorali su cipelamaubijati komarce,no, što seostalog tiče,odličnosuseproveli.Diego jebioushićen timgradom,gdje ihnitkonije nadzirao i koji je nudio obilje iskušenja. Jedino ga Bernardovobogomoljstvospriječidanezavršiutajnimkartašnicamailiunaručjukakveženedobrevoljeinazluglasu,gdjebimoždastradaoodnožailiegzotičnihbolesti.Bernardonijesklopiookatenoći,netolikozbogobraneodrazbojnika,kolikoodbrigezaDiega.

Braćapomlijekuvečerašeujednojlučkojgostioniciiprenoćišeuzajedničkoj spavaonici nekog svratišta, gdje su se putnici smještalikako sumogli po strunjačamanapodu. Plativši dvostruko, dobili suvisaljkeiprljavekomarnike,takobijahudoneklezaštićeniodmiševaižohara. Sutradan su prešli preko planina i uputili se u Cruces podobrojcestiodklesanakamena,širinedvijumazgi,kojusuŠpanjolci,sasebisvojstvenomnedosjetljivošćuudavanjuimena,zvaliKraljevskiput.Gorejezrakbiorjeđiimanjevlažannegouniziniiprizorkojisepružaopodnjihovimnogamabio jeuistinu rajski.U jarkomzelenilu

prašumetreperilesupoputčarobnihpotezakistompticeblistavekaodragulji i leptirisvihboja.Ispostavisedasudomorociizrazitočestitiljudi i, umjestoda seokoristeprostodušnošćumomčića,ponudiše ihribom s prženim bananama i ukonačiše ih te noći u kolibi koja jevrvjelagamadu,alibaremihještitilaodprolomaoblaka.Savjetovalisuimnekaseklonetarantulaiizvjesnihzelenihkrastača,štopljujuuoči i osljepljuju, kao i jedne vrste oraha koja pali zubnu caklinu iizazivasmrtonosnegrčeveuželucu.

RijekaChagresdoimljesegdjegodgustommočvarom,nodrugdjeje kristalno čista. Plovi se njome kanuima ili čunovima, koji moguponijetiosamdodesetputnikasprtljagom.Diego iBernardomoralisu čekati cijeli dan dok se nije skupilo dovoljno ljudi da ispunebarčicu.Htjeli suzaronitiu rijekudaseosvježe–omara jeomamilazmije i ušutkala majmune – ali, čim su zagazili u vodu, probudišekajmane, koji su, skriveni u mulju, drijemali ispod površine. Malcižustro odskoče, usred grohota domorodaca. Ne usuđujući se pitizelenkastu vodu s punoglavcima kojom su ih nutkali prijaznidomaćini, trpjeli su žeđ sve dok drugi putnici, sirovi trgovci ipustolovi, ne podijeliše s njima svoje boce vina i piva. Prihvatili sutakopožudno i pili s takvom slašćuda se poslije nijedannije sjećaotoga dijela putovanja, osim osebujnog načina plovidbe domorodaca.Šest ljudi opskrbljenih dugim motkama hodalo je po razmi s objestranečuna.Počevšiodkrme,žarilibivrhovemotkiuriječnokoritoihitro krenuli k pramcu odgurujući se cijelim tijelom, tako sunapredovali,čakiprotivstruje.Zbogvrućinebijahugoli.Putovanjejetrajalo osamnaestak sati, koje su Diego i Bernardo proveli u pijanubunilu, izvaljeni ispodzaslonakoji ih je štitioodužarene lave suncaiznadnjihovihglava.Kadsustiglinaodredište,suputniciih,koškajućiseismijući,izgurašeizbarčice.Takosu,udvanaestligaizmeđuušćarijeke i gradaPortobela, izgubili jedanodkovčegasvelikimdijelomprinčevskihopravaštoihjeAlejandrodelaVegapribaviozasina.Bioje to, zapravo, sretan slučaj, jer do Kalifornije još nije doprlaposljednja europskamoda u odijevanju. Diegovo ruho bilo je doistasmiješno.

Portobelo, osnovan tisuću petstote u Zaljevu Darienu, bio jeključangrad, jerondjesuseukrcavaledragocjenostizaŠpanjolsku ionamo je stizala europska roba za Ameriku. Premamišljenju starih

kapetana,nijebilouIndijama{20}boljeisigurnijeluke.Oslanjalasenavišeobrambenihutvrda,uznesvladivegrebene.Španjolci su tvrđaveizgradiliodkoraljaizvađenihsmorskogdna,podatnihdoksuvlažni,ali takootpornihposušenjudabi ih topovskekugle jedvaokrhnule.Jednom na godinu, kad bi doplovilo Brodovlje riznice, upriličili bičetrdesetodnevni sajam i stanovništvo bi tada poraslo s tisućamaposjetilaca.DiegoiBernardočulisudaseuKraljevskomeraruzlatnepolugegomilajupoputcjepanica,norazočarašese, jerposljednjih jegodinagradpropao,djelomicezboggusarskihprepada,alipoglavitozato jer američke kolonije više nisu bile toliko probitačne zaŠpanjolsku kao prije. Kamene i drvene kuće isprale su kiše, javnazdanja i skladištabijahu zaraslaukorov, utvrde suvenuleu vječnojsiesti.Usprkos tome,u luci je stajalovišebrodova imnoštvo robovautovarivalo jeplemenitekovine,pamuk,duhan,kakao, i istovarivalosandukezakolonije.MedulađamaseisticalaMadredeDios,nakojojćemomčićipreplovitiAtlantik.

Tajjedrenjak,sagrađenpolastoljećaprije,alijošuvijekuodličnustanju,imaojetrijarbolaičetverokutnajedra.Biojeveći,sporijiitežiodSanteLucijeipogodnijizaputovanjaprekooceana.Okrunjivalagajegizdavapolenauoblikusirene.Mornarisuvjerovalidagolegrudiumirujumore, a prsa te sfinge bijahu obilata. Zapovjednik, Santiagode Leon, pokaza se čovjek jedinstvene osobnosti. Bio je oniži isuhonjav, crta izdjeljanih na licu opaljenumnogimmorima.Hramaoje,kaoposljedicazlosretnazahvatadamuse iznoge izvadipuščanozrno,kojekirurgnijeumioizvući,noupokušajugajebolnoobogaljioza cijeli život. Čovjek nije bio sklon jadanju, stiskao je zube, piolaudanuminastojaoseraspoložitizbirkomizmaštanihzemljovida.Nanjima bijahu prikazana mjesta koja su ustrajni putnici stoljećimauzalud tražili, poput El Dorada, grada od suhog zlata, Atlantide,potonulogkontinentačijisužiteljiljudskabića,alisaškrgama,poputriba, i tajanstvenih otoka Luquebaralideauxa, na Divljem moru,napučenihgolemimkobasicamaoštrihzuba,nobezkostiju,štokružeujatimaihranesepotocimagorušicekoja,vjerujese,možeiscijelitiinajteže rane. Zapovjednik se zabavljao precrtavajući zemljovide iobogaćujućiihmjestimavlastiteuobrazilje,spotankimobjašnjenjima,a potom ih je skupo prodavao londonskim starinarima. Nije kaniovarati,uvijekbiihpotpisaoidodaozagonetnurečenicu,kojujesvatko

upućen poznavao: Numerirano djelo iz Enciklopedije želja, cjelovitprikaz.

Upetakjetovarbioukrcan,aliMadredeDiosnijediglasidrojerIsus je umro u petak. To je loš dan za početak plovidbe. U subotučetrdeset članova posade odbi krenuti, jer je na molu prošlo mimonjihnekocrvenokosočeljadeimrtavjepelikanpaonabrodskimost,dvazlogukaznamena.NajzadunedjeljuSantiagodeLeonnagnaljudeda razviju jedra. Jedini putnici bili su Diego, Bernardo, nekiračunovođa koji se iz Meksika vraćao u zavičaj, i njegovatridesetogodišnja kći, ružna i cendrava. Gospođica se zaljubila usvakogpojedinogsirovamornara,alionisubježaliodnjekaovragodtamjana, jer svi živi znaju da poštene žene na brodu privlačenevrijeme i druge strahote. Ipak, zaključiše da se njezino poštenjeduguje tome što nije umogućnosti zgriješiti, prije negoli prirođenojkreposti. Računovođa i njegova kći dobili su sićušnu kajitu, dok suDiego i Bernardo, poput posade, spavali u mrežama obješenim navonjavojdonjojpalubi.Zapovjednikovakabinanakrmislužilajekaoradnasoba,ured,blagovaonicaiodmorištezačasnikeiputnike.Vratainamještaj sklapahu sepremapotrebi, kao i većina stvarinabrodu,gdje je prostor predstavljao najveću raskoš. Tih tjedana na pučinimomčići ni na trenutak nisu ostajali sami, čak se velika nuždaobavljala naočigled svima, u kabao, ako je puhao jak vjetar, ili, usuprotnom, sjedeći na dasci s rupom ravno iznad oceana.Nitko nijeznaokakosesnašlastidljivaračunovođinakći,jernikadjenisuvidjeliprazniti noćnu posudu. Padale su oklade oko toga, isprva usredsmijeha,aposlijeustrahu,jertatvrdokornazačepljenostslutilajenavradžbine. Osim stalnog gibanja i tijesnog suživota, najzamjetljivijabijaše buka. Drvo je škripalo, kovine kloptale, bačve se kotrljale,konopicviljeli,avalovizapljuskivalilađu.ZaDiegaiBernarda,naviklena samoću, prostranstvo i duboku tišinu Kalifornije, prilagodba napomorskiživotnijebilalagana.

Diego se dosjeti sjediti na ramenima pramčane polene, savršenumjestu za promatranje beskrajna obzorja, prskanje slanom vodom ipozdravljanjedupina.Obujmiobiglavudrvenedjeve inaslonionogena njene bradavice. S obzirom na dječakovu okretnost, zapovjednikjedinozatražinekaseokopasaprivežeuzetom, jerpadneliodande,brodćegapregaziti;alimuposlije,kadgajezatekaonavrhunajvećeg

jarbola,navisinivećojodstostopa,nerečeništa.Zaključida,akomuje suđeno umrijeti mlad, on to ne može spriječiti. Na jedrenjaku jeuvijekvladaloradnoozračje,čakinoću,noglavnidioposlaobavljaosedanju.Zaprvusmjenuzvoniloseupodne,kadjesuncebilouzenituizapovjednikjeprvimmjerenjemodređivaopoložaj.Utajjesatkuhardijelio pintu limunade po čovjeku, da preduhitre skorbut, a drugičasnikrumiduhan,jedineporokedopuštenenabrodu,gdjejekartatizanovac, tući se, zaljubiti, čakpsovatibilozabranjeno.Upomorskojsudnevici, tom tajanstvenom času sutona i svitanja kad zvijezdetrepere na nebeskom svodu, no još je vidljiva crta obzora,zapovjednik bi iznova mjerio sekstantom, odčitavao kronometre islužio se knjižurinom efemerida, koje kazuju gdje se u svakomtrenutku nalaze zvijezde. Diega opčine te geometrijske radnje, jernjemuse sve zvijezdedoimahu jednake i, kamogodgledao, vidiobivazda isti ocalni ocean i isto bijelo nebo, ali ubrzo nauči promatratiokom moreplovca. Zapovjednik je ovisio i o barometru, jer bi mupromjene tlaka zraka nagovijestile oluje i dane kad će ga noga jačeboljeti.

Prvih dana sladili su semlijekom,mesom i svježim povrćem, noprijeistekatjednamoralisuseograničitinamahunarke,rižu,sušenovoće i vječit kameni dvopek prepun žitnih žižaka. Imali su i soljenomeso,kojebikuhardvadananamakaouvodisoctomprijenegoštobi ga bacio u lonac, da mu ublaži tvrdoću konjskog sedla. Diegopomislikakobinjegovotacmogaonapravitisjajanposaosdimljenimmesom, ali Bernardo mu reče da ni u snu ne bi uspjeli dopremitidovoljnu količinu u Portobelo. Za de Leonovim stolom, za koji suDiego,računovođainjegovakćibiliuvijekpozvani,noneiBernardo,posluživani su uz to marinirani goveđi jezici, masline, sirmanchego{21}ivino.Zapovjednikstaviputnicimanaraspolaganjesvojšahisnopkarata,kaoisvežanjknjiga,kojesuzanimalejedinoDiega,iunjimanađedva-triogledaoneovisnostikolonija.DivioseprimjerusjevernihAmerikanaca,kojisuzbaciliengleskijaram,ali,svedoknijepročitaoonetiskovine,nikadmunijesinulodajeitežnjazaslobodomšpanjolskihkolonijauAmericidostojnahvale.

Ispostaviseda jeSantiagodeLeon izrazitozanimljivsugovornik,pa Diego žrtvova sate veselih vratolomija po snasti na razgovore snjim i proučavanje izmaštanih zemljovida. Samotni zapovjednik

uživaojedijelećisvojespoznajestimmladimiradoznalimumom.Bioje pravi knjiški moljac, nosio je sa sobom sanduke knjiga, koje jemijenjaozadrugeusvakoj luci.Višeputajeoploviosvijet,poznavaoje zemlje čudnovate poput onih opisanih u njegovim bajkovitimzemljovidimaitolikojeputagledaosmrtiuočidajeizgubiostrahodživota.Najvećeotkriće zaDiega,naučenognaneupitne istine,bijašetoštojetajčovjekrenesansnogduhasumnjaougotovosveonoštojetvorilomisaoni imoralnitemeljAlejandrade laVege,ocaMendozeinjegovaškolskogučitelja.Diegasukatkadsalijetalapitanjaokrutimobrascimakojimasugaodrođenjakljucaliumozak,alinikadsenijeusudio glasno im se usprotiviti. Kad bi ga pravila odveć uznemirila,potajice bi ih prekršio, no nije se otvoreno bunio. Sa Santiagom deLeonom odvaži se govoriti o temama koje s ocem nikada ne bidotaknuo. Spozna, zapanjen, da postoji bezbroj različitih načinamišljenja. De Leonmu ukaza kako ne vjeruju samo Španjolci da subolji od ostatka ljudskog roda, svi narodi pate od iste tlapnje; kakoŠpanjolci u ratu čine navlas iste grozote kao Francuzi ili bilo kojavojska: siluju, pljačkaju,muče i ubijaju; kakokršćani,Mauri i Zidovijednako tvrde da je njihov Bog jedini istinski i preziru druge vjere.Zapovjednik je bio pristaša ukidanjamonarhije i odvajanja kolonija,dvijerevolucionarnemislizaDiega,kojijebioodgojenuuvjerenjudaje kralj svet i da je prirodna obveza svakog Španjolca osvajati ipokrštavatidrugezemlje.SantiagodeLeonzanesenojebranionačelajednakosti,slobodeibratstvaFrancuskerevolucije,alinijesemiriostimštosuFrancuzizaposjeliŠpanjolsku.Utompitanjupokazaznakežestoka domoljublja: draža mu je domovina utonula u mračnjaštvoSrednjegvijeka,reče,negopobjedanaprednihnazoraakoihnamećustranci.NijeopraštaoNapoleonuštoješpanjolskogkraljaprinudiodase odrekne prijestolja i onda na nj posjeo svog brata, JosephaBonapartea,kogajenarodprozvaoPepeBotellas.{22}

– Svako ugnjetavanje je gnusno,mladiću, zaključi zapovjednik. –Napoleon je silnik.Čemu je služila revolucijaako jekraljazamijeniocar?Zemljamatrebavladativijećeprosvijećenihljudi,odgovornihzasvojepostupkeprednarodom.

– Kraljevska vlast dolazi od Boga, slabašno pripomenu Diego,ponavljajućiočeveriječi,ineznajućidobroštogovori.

–Tkotojamči?Kolikojaznam,mladidelaVego,stimuveziBog

senijeizjasnio.–PremaSvetompismu...– Jeste li ga pročitali? – živo ga prekinu de Leon. – Sveto pismo

nigdje ne kaže da Burbonimoraju vladati Španjolskom ili NapoleonFrancuskom.Osimtoga,Svetopismonijenimalosveto,napisalisugaljudianeBog.

Spustila se noć i šetali su pomostiću.More bijašemirno i usredvječiteškripe lađezadivljujuće jasnočulaseBernardovasvirala,kojijetražiomajkuiMunjuuNoćiuzvijezdama.

–VjerujetelidaBogpostoji?–upitagazapovjednik.–Panaravno!Santiago de Leon širokim pokretom pokaza tamno nebo osuto

zviježđima.–AkoBogpostoji,sigurnoganezanimaimenovatikraljevesvakog

nebeskogtijela...–primijeti.Diegouplašenouzviknu.PosumnjatiuBogabilo jeposljednješto

bimu palo na um, tisuću puta gore od sumnje u božansko poslanjemonarhije.Zamnogojemanjegrijehenesmiljenainkvizicijaspaljivalaljude na zloglasnim lomačama, ali to kao da nije nimalo brinulozapovjednika.

Kadmujedosadilokartanjemosvajatislanutak iškoljkice,Diegose, nadahnut de Leonovim knjigama i zamišljenim zemljovidima iutječući se svojoj raskošnoj mašti, lati plašenja mornara jezovitimpričama o divovskim hobotnicama koje krakovima mogu smrskatilađu poput Madre de Dios, o daždevnjacima mesojedima veličinekitova, o sirenama koje se izdaleka doimlju kao putene djevice, azapravosučudovištas jezikomuoblikuguje.Nikada imsenesmijupribližiti, upozori ih, jer pružaju mekušne ruke, obgrle neoprezne,poljubeihitadsenjihovipogubnijezicizavukuugrlonesretnežrtveiproždirujeiznutra,ostavljajućitekkosturprekritkožom.

–Jeste lividjelionasvjetlaštokatkadpalucajunavodi,azovuihlutajućioganj}Naravno,znatedanavješćujuprisutnostživihmrtvaca.To su kršćanski mornari koji su pretrpjeli brodolom u napadimaturskihgusara.Nisustiglidobitioproštenjegrijeha injihovedušenenalazeputučistilište.Zarobljenisuuolupinamalađanadnuoceana,bez svijesti da su većmrtvi. U noćima poput ove te izgubljene dušeizranjajunapovršinu.Akosekojibrodzlosretnozatekneondje, živimrtvaci se uspnu na nj i pokradu sve što im dode pod ruku, sidro,

kormilo, zapovjednikove sprave, užad, čak jarbole. No to nije ononajgore, prijatelji, nego su im potrebni i mornari. Onog koga uspijuuhvatitiodvlačesasobomuoceanskedubinedaimpomogneizbavitilađe i otploviti ka kršćanskim obalama. Nadam se da nas to nećezadesitinaovomputovanju,alimoramootvoritičetvereoči.Pojavelisenečujnecrnespodobe,znajtedasu toživimrtvaci.Poznatćete ihpo plaštevima, koje nose kako bi prigušili škljocanje svojih bijednihkostiju.

Ushićeno otkri da njegova rječitost izazivlje opći užas.Pripovijedao je te priče noću, poslije večere, kad su ljudi pijuckalipintu ruma i žvakali duhan, jermu je u polutmini bilomnogo lakšeuliti im strah u kosti. Nakon što ih je tijekom više dana dobroisprepadao, pripravi se zadati konačan udarac. Sav u crnom, srukavicama i plastom s toledskim pucetima, nenadano bi i načasiskrsnuo u najmračnijim zakutcima. U toj je opravi bio noću gotovonevidljiv, izuzev lica,noBernardosedosjetizastrtigacrnimrupcemnakojemjenačiniodvaotvorazaoči.Višemornaravidjelojebaremjednog živogmrtvaca. U tren oka pronije se glas da je brod uklet iokriviše računovodinu kćer, koju je jamačno opsjeo nečastivi, jer sene služi noćnom posudom. Jedino ona može biti odgovorna zaprivlačenje sablasti. Rogoborenje doprije do živčane usidjelice iprouzroči joj takostrašnuglavobolju,da ju jezapovjednikmoraonadva dana omamiti izdašnim obrocima laudanuma. Doznavši što sedogodilo, Santiago de Leon okupi mornare na brodskom mostu izaprijeti imsvimaodredadokinuti žesticu iduhannastave librbljatigluposti. Lutajući oganj, reče, prirodna je pojava koja nastajeizgaranjem gnjilećih algi, a one tobožnje utvare su im se naprostoprividjele. Nitko mu nije vjerovao, ali zapovjednik nametnu red.Uspostavivši donekle mir među posadom, odvuče Diega za uho usvojukajituiopomenugadaćega,budelijoškojiživimrtvacvršljaopoMadredeDios,bezimaloustručavanjaišibati.

–Raspolažemživotomismrćunaovombrodu,timvišepravomdavam zauvijek obilježim leđa. Razumijemo li se, mladi de la Vego? –promrsi,naglašavajućisvakuriječ.

Bilo je jasnokaosunce,aliDiegoneodgovori, jerodvratiomu jepozornost zlatni i srebrni medaljon izrezbaren čudnovatimznamenjem, koji je zapovjedniku visio oko vrata. Opazivši da ga je

momčić vidio, de Leon ga hitro sakri i zakopča kaput. Učini to takonaglo,daseDiegoneusudiupitatigazaznačenjeprivjeska.Ispuhavšise,zapovjedniksesmekša.

–Akonasvjetarposlužiinenamjerimosenagusare,plovidbaćetrajatišesttjedana.Vremenajenapretek,mladiću.Umjestodaplašitemojeljudedjetinjarijama,radijeseposvetiteučenju.Životjekratak,aznanjeneiscrpno.

Diegoprosudikakojevećpročitaogotovosvezanimljivonabrodui ovladao sekstantom, čvorovima i jedrima, no spremno prista, jerimaojedrugunaukunaumu.Uputiseuzagušljivopotpalublje,gdjejekuhar spravljaonedjeljnu slasticu,pudingodšećerna sirupa ioraha,koji bi posada cijeli tjedan željno iščekivala. Bio je Ðenovljanin, apriključiosešpanjolskojtrgovačkojmornaricidaizbjegnezatvor,gdjejepopravdi trebaobiti jer je sjekiromubio svojuženu. Imao je imeneprikladno za jednogmoreplovca:GalileoTempesta{23}. Prije negošto jepostaokuharnaMadredeDios,Tempesta jebiomađioničar izarađivao je za život obilazeći tržnice i sajmove s opsjenarskimsmicalicama.Imaojeizražajnolice,prodoranpoglediviloviterukesprstima poput ticala. Umio je tako vješto ukloniti kovanicu ispredočiju, da je na pedalj udaljenosti bilo nemoguće otkriti kako to,dovraga, izvodi. Uvježbavao se u trenucima predaha od kuhinjskihposlova;akonijeprevrtaopoprstimakovanice,karteibodeže,šivaoje tajne džepove u šeširima, čizmama, podstavama i orukavljukaputića,zaskrivanješarenihrubacaiživihkunića.

–Šaljemezapovjednik,gospodineTempesto,damenaučitesvemuštoznate,objavimuDiegoiznebuha.

–Neznammnogookuhanju,mladiću.–Misliosamnamagiju...– Ona se ne uči na riječima, nego na djelu, otpovrnu Galileo

Tempesta.Otadseposvetipodučavanjumomčićasvojimsmicalicama,izistog

razloga iz kojeg mu je zapovjednik pripovijedao o putovanjima ipokazivao mu zemljovide: jer ti ljudi nikada nisu uživali tolikupozornostkolikuimjeDiegopoklanjao.Prikrajuplovidbe,četrdesetijedan dan poslije, Diego je, pored drugih rijetkih umijeća, mogaoprogutati španjolski zlatnik i izvući ganetaknuta iz jednogod svojihdojmljivihušesa.

MadredeDiosnapustigradPortobeloi,koristećizaljevskestruje,upraviseuzobalupremasjeveru.UvisiniBermudapreploviAtlantikinekolikotjedanaposlijezaustavisenaAzorimaopskrbitisevodomisvježimnamirnicama.VulkanskootočjeuvlasništvuPortugalabilojeobvezatna postaja za kitolovce raznih narodnosti. Pristaše na otokuFloresu, dobro nazvanu, jer bio je prekrit hortenzijama i ružama,upravo na dan državnog praznika. Nauživši se vina i krepke pučkejuhe, posada se malo zabavi šakanjem s američkim i norveškimkitolovcima i, da zaokruži savršen kraj tjedna, nagrnu sudjelovati uopćoj veselici s bikovima. Otočka muškadija i mornari posjetiocipojuriše ispred bikova po strmim seoskim ulicama, naslađujući sesočnim psovkama koje je kapetan Santiago de Leon zabranio nabrodu. Prelijepe otočanke, kosa i poprsja urešenih cvijećem, bodrilesu ih s razborite udaljenosti, dok su svećenik i dvije-tri redovnicepripravljalizavojeiposljednjupomastzaranjeneiumiruće.Diegojeznao da je svaki bik brži od najžustrijeg čovjeka, ali, kako nasrćezaslijepljen bijesom, moguće ga je nasamariti. Toliko ih je u svomkratkom životu vidio da ih se nije odveć bojao. Zahvaljujući tomespasizadlakuGalileaTempestu,kadseparrogovaspremaoprobostimustražnjicu.Momčićpotrčaošinutimrcinuprutomnebilijenagnaoda skrene, dok se, usred pljeska i grohota prisutnih, mađioničarnaglavce bacao u grm hortenzija. Onda Diega zapade poletjeti kaostrijela, s bikom za petama. Iako se skupio dovoljan broj masnica inagnječenja,tegodinenitkonijestradaoodroga.BiojetoprvitakavslučajupovijestiižiteljiAzoranisuznalijelitodobarznameniliznakzlekobi.Vrijemećepokazati.Kakogod,borbasbikovimaprometnuDiega u junaka. Zahvalni Tempesta darovamumarokanski bodež stajnomoprugom,kojajesječivouvlačilaudržak.

Tjeran vjetrom, jedrenjak nastavi plovidbu još nekoliko tjedana,dotaknu obalu Španjolske prolazeći pored Cadiza i uputi se kGibraltarskomtjesnacu,vratimazaSredozemnomore,podnadzoromEngleza, španjolskih saveznika iNapoleonovihneprijatelja. Plovio jebezvećihnezgodadužobale,nepristajućiniukojojluci,inajzadstižeuBarcelonu,gdjejezavršavaloDiegovoiBernardovoputovanje.Starakatalonska lukaukazasenjihovimočimakaošumajarbola i jedrilja.Bilojeondjelađanajraznolikijihoblika,veličinaipodrijetla.AkojenamomčićedjelovalamajušnaPanama,zamislitekakavjedojamunjima

izazvala Barcelona. Obrisi grada ocrtavahu se silni i veličajni podolovnim nebom, sa svojim zidinama, zvonicima i kulama. S vode segraddoimaodivan,alitesevečerineboprovaliloiizgledBarcelonesepromijeni.Nisusemogliiskrcatisvedoidućegjutra,kadSantiagodeLeonspustičamcedaprevezenestrpljivuposaduiputnike.Nastotinešalupakružilojemedubrodovljemusredzamašćenamoraibezbrojagalebovaštosuispunjalizrakkrikovima.

Momčići se oprostiše od zapovjednika, Galilea Tempeste imornara, koji su se gurali u čamac da čim prije potroše plaću nažesticu i žene, dok je računovođa držao u staračkom naručju kćerobeznanjenuodsmrada.Nijeničudo.Dočekala ih je lijepa iživahnaluka, ali nezdrava, zastrta smećem, gdje sumeđu nogama užurbanamnoštva vršlja-li štakori veličine pasa. Kužnim jarcima tekle suotpadne vode po kojima su šljapkala bosonoga djeca, a s prozoragornjihkatovabacalisunaulicusadržajnoćnihposudauzpovik idevoda!Prolaznici su semorali sklanjati da ihnenakvasimokraća. Sasvojih sto pedeset tisuća stanovnika, Barcelona bijaše jedan odnajgušće naseljenih gradova na svijetu. Opasana debelim zidinama,podpaskomzloguke tvrđaveLaCiudadele i zatočena izmeđumora iplanina,nije imalakamorasti,osimuvisinu.Kućesunadograđivanepotkrovicamaaprostorijedijeljeneu tijesne sobičke, gdje su stanaritavorili bez zraka i čiste vode. Po gatovima su se vrzli stranci uslikovitim nošnjama, psujući jedni druge na nerazumljivim jezicima,mornari s frigijskim kapama i papigom na ramenu, lučki radnicireumatični od teglenja tereta, prostački trgovci koji su izvikivalikobasice i kolače, ušljivi prosjaci posuti gnojnim mjehurićima,probisvijeti laki na nožu i zdvojnih očiju. Nije manjkalo ni bijednihuličarki, dok bi se bludnice skorojevićke izvele u šetnju kočijama,natječućiseusjajusuglednimgospođama.Francuskivojniciišlisuuskupinama i iz zabave gurkali prolaznike kundacima mušketa. Izanjihovih leda žene bi pljunule i pokazale – roge. Pa ipak, ništa nijemoglopomutitineusporedivuotmjenostgradaokupanasrebrnastommorskom svjetlošću. Dospjevši na obalu, Diego i Bernardo umalopadošenatlo,kaoštoimsedogodiloinaotokuFloresu,jerodučilisuseodhodanjapozemlji.Moralisusepoduprijetijedanodrugogdoknisuovladaliklecavimkoljenimaiuravnotežilivid.

– I što sad,Bernardo?Dobro,prvoćemounajmitikola ipotražiti

don Tomasovu kuću. Kažeš da prije trebamo pokupiti ostatakprtljage?Jasno,imašpravo...

Takosuseprobijalikrozmnoštvo,Diegogovorećisamsasobom,aBernardo korak iza na oprezu, jer plašio se da tko ne otme torbunjegovu rastresenom bratu. Prošli su uz tržnicu, gdje neke ženetinenuđahumorskeplodove,ulijepljeneutrobamaiglavamaribakojesumrcvarilenatluusredrojamuha.Uto ihustavivisokmuškaracnaliknakopca iodjevenumodrukadifu,koji jeuDiegovimočimamoraobiti admiral, sudeći po zlatnim širitima kaputića i trorogu na bijelojvlasulji. Pozdravi ga dubokim naklonom, metući kaldrmu svojimkalifornijskimšeširom.

–GospodindonDiegodelaVega?–upitaneznanac,vidnosmeten.–Vamanaslužbu,viteže,odvratiDiego.–Nisamvitez,negoJordi,kočijašdonTomasadeRomeua.Poslali

sumepovas.Poslijećudoćipovašuprtljagu,objasničovjeksrditogapogledavši,jermisliojedamusebalavacizIndijaruga.

Diego porumenje do ušiju i, nabivši šešir, krenu za njim, dok seBernardo gušio od smijeha. Jordi ih odvede do pomalo oguljenadvoprega, gdje ih je čekao obiteljski dvornik. Pošli su zavojitimkamenitim ulicama, udaljujući se od luke, i uskoro stigli u četvrtgospodstvenih zdanja. Uđoše u dvorište prebivališta de Romeuovih,stare trokatnice što se uzdizala između dvije crkve. Dvorniknapomenu kako ih više ne uznemiruje zvonjava u nevrijeme, jerFrancuzisuskinuliklatnasazvona,kaoodmazdasvećenicimakojineosuđuju gerilu. Osupnuti veličinom kuće, momčići i ne zamijetišekoliko je oronula. Jordi je odveo Bernarda u dio za služinčad, advornik povede Diega vanjskim stubištem do plemenita ili glavnogkata.Prošlisukrozdvoraneuvječnojpolutminiiledenehodnike,gdjesuvisjeleizlizanetapiserijeioružjeizdobaKrižarskihratova.Najzadstigoše u prašnjavu knjižnicu, slabo osvijetljenu s nekoliko svijeća itinjajućom vatricom u kaminu. Ondje ih je čekao don Tomas, kojiDiegaprimisočinskimzagrljajem,kaodagaoduvijekpoznaje.

– Počašćen sam što mi je moj dobri prijatelj Alejandro povjeriosina,obznani.–Odovogtrenapripadateobitelji,Diego.Mojekćeriijabdjetćemonadvašomudobnošćuizadovoljstvom.

Bio je punokrvan i trbušast muškarac od kojih pedeset godina,gromkaglasaigustihzalisakaiobrva.Usnesumuseizvijalenagoreu

nehotičan osmijeh, ublažujući njegov pomalo ohol izgled. Pušio jecigaruidržaočašujerezauruci.PostaviDieguvišeuljudnihpitanjaoputovanju i obitelji uKaliforniji, i začas povuče svilenuuzicu zovućibrencanjem dvornika, kome na katalonskom naloži neka gostaodvedeunjegoveodaje.

– Večera je u deset. Ne morate se svečano odjenuti, bit ćemo ukruguobitelji,rečemu.

Tevečeriublagovaonici,golemojdvoranisprastarimpokućstvomkoje jeslužilonekolikimnaraštajima,DiegoupoznaTomasovekćeri.Dostajaše mu jedan pogled da zaključi kako je Juliana, starija,najljepša žena na svijetu. Vjerojatno je pretjerao, no, kako god,mladicasepročulakaojednaodbarcelonskihkrasotica,upoređivahujesglasovitommadamedeRecamierunjenimnajsjajnijimtrenucima.Julianinootmjenodržanje,klasičnecrte iopreka izmeđuvranekose,mliječneputi iočijuzelenihpoputzadabili sunezaboravni. Imala jetoliko prosaca, da im obitelj i znatiželjnici nisu znali ni broja. Zli sujezicigovorkalikakosusviodbijeni jernjezinčastohlepanotackanipopeti se po društvenoj ljestvici udajući je za kraljevića. Griješili su,Tomas de Romeu nije bio kadar za takve računice. Uza svoje bajnoobličje, mladica bijaše učena, kreposna i osjećajna, svirala je harfutreperavim vilinskim prstima i činila milosrdna djela međusiromasima.Kadsepojavilaublagovaoniciubijelojempirehaljiniodtanana muslina, zahvaćenoj ispod grudi baršunastom vrpcom bojedinje, koja je obnažila dugi vrat i oble alabasterne ruke, u atlasnimcipelicamaisbisernimvjenčićemmeđucrnimuvojcima,Diegoosjetikakoganogeizdajuimutimusepamet.Sagnuvšisepoljubitijojruku,odusplahirenosti je poprska slinom.Užasnutopromuca ispriku, dokseJulianasmiješilapoputanđela ikrišombrisalanadlanicuohaljinunimfe.

Isabel je,pak,bila takoslabozamjetljiva,dasečinilodanije istekrvikaonjenaočaravajućasestra.Bilojojjejedanaestgodinailošeihjenosila,zubijojjošnisusjelinasvojamjestaikostisujojstršalenasve strane. Katkad bi joj jedno oko pobjeglo, što joj je pridavalorastresen i varljivo sladak izraz, jer bijaše prije paprene naravi.Buntovangrmkestenjastekosejedvasemogaosvladativrpcama,žutahaljina bila joj je pretijesna i, da se zaokruži njen izgled siročeta,nosila ječizmice.Kako jeDiegoposlijerekaoBernardu, jadna Isabel

bijašemršava kao čačkalica i imala je dovoljno kose za dvije glave.ZabliještenJulianom,Diegojujetijekomcijelevečerijedvapogledao,no ona ga je netremice promatrala, strogo pobrajajući njegovozastarjelo odijelo, neobičan naglasak, ophođenje staromodno poputodjećei,dakako,istaknutaušesa.PresudidajetajmomakizIndijaludakosenadazadivitinjenusestru,štojebiloočitoiznjegovakomičnogvladanja. Isabeluzdahnurazmišljajućikako jeDiegopothvatnadugirok,valjatćegagotovoposvepromijeniti,no,srećom,računalajenadobrusirovinu:simpatičnost,skladanstasiteočibojejantara.

Večerasesastojalaodjuheodgljiva,slasnogjelamarimuntanya,u kojem se riba nadmetala smesom, salata, sireva i, za kraj, cremecatalane{24}, sve zalijevano crnim vinom iz obiteljskog vinogorja.Diego zaključi kako uz takvu prehranu don Tomas neće doživjetistarost, a njegove će kćeri završiti gojazne poput oca. Narod jegladovao u Španjolskoj tih godina, no trpeza imućnih bijaše uvijekdobro opskrbljena. Nakon večere prijedoše u jednu odnegostoljubivih dvorana, gdje su do iza ponoći uživali u Julianinojharfi, na jedvite jade praćenoj cviljenjem što ga je Isabel izvlačila izneugođena čembala. U taj sat, za Barcelonu ran a strašno kasan zaDiega,dođeNuria,domaćicakuće,podsjetitidabidjevojčicemoralepoći na spavanje. Bila je žena od četrdesetak godina, uspravna kaosvijeća i plemenitih crta lica, nagrdena krutošću i silnom strogošćuoprave.Nosila jecrnuhaljinuuškrobljenaovratnika ikapu isteboje,svezanu satenskom vrpcom ispod brade. Šuštanje podsuknji,zveckanje ključeva i škriputanje čizama najavili bi je unaprijed.PozdraviDiegalakimnaklonom,prijekornogaodmjerivšiodglavedopete.

– Što mi je činiti s onim koga zovu Bernardo, indianom{25} izAmerika?–upitadonTomasa.

–Ako jemoguće,gospodine, želiobihdaBernardodijeli sobusamnom.Zapravosmopoputbraće,uskočiDiego.

– Naravno, mladiću. Učini što je potrebno, Nurijo, naloži deRomeu,malkoiznenađen.

Čim je Julianaotišla,Diegoosjetimaljnakupljenaumora i težinuvečere u želucu, ali morade ostati još sat, slušajući o domaćinovimpolitičkimpogledima.

–JosephBonaparteprosvijećenjeiiskrenčovjek,dovoljnoječuti

da čak govori kastiljski i prisustvuje borbama s bikovima, reče deRomeu.

– Ali prisvojio je prijestolje zakonitog kralja Španjolske,pripomenuDiego.

–KraljKarloIV.pokazaosenedostojanpotomaktakoznamenitihljudikakvisubilinekinjegovipreci.Kraljicajelakoumna,anasljednikFernandoneposobnjakovićukogaseneuzdajunivlastitiroditelji.Nezaslužujukrunu.DočimsuFrancuzidonijelinaprednenazore.Kadbidopustili vladati Josephu I., umjesto da ratuju s njim, ova bi zemljaizašla iz zaostalosti. Francuska vojska je nepobjediva, dok je naša urasulu,nemakonjanioružjaničizama,vojniciživeokruhuivodi...

– Pa ipak, španjolski narod već dvije godine odolijeva osvajaču,prekinugaDiego.

– Da, naoružana rulja koja vodi bezumnu gerilu. Huškanafanaticima i neukim popovima. Puk se bori slijepo, bez uvjerenja,samoizmržnje.

–SlušaosamookrutnostiFrancuza.– Obje strane čine grozote, mladi de la Vego. Gerilci ne ubijaju

samo Francuze, nego i španjolske građane koji odbiju pomoći im.Kataloncisunajgori,nepojmljivo jezakakvesuokrutnostisposobni.Majstor Francisco Goya naslikao je te strahote. Zna li se za njegovodjelouAmerici?

–Nevjerujem,gospodine.– Trebate vidjeti njegove slike, don Diego, pa ćete shvatiti da u

ovomratunemadobrih, jedino loših, uzdahnudeRomeu i predenadrugapitanja,dokseDiegunesklopišeoči.

Idućih je mjeseci Diego de la Vega donekle razabrao koliko jenepostojanoisloženopostalostanjeuŠpanjolskojikolikojenjegovaobiteljslaboobaviještena.Otac jesvodiopolitikunacrnoibijelo, jertakojebilouKaliforniji,aliueuropskojpometnjiprevladavalisusivitonovi. U prvom pismu Diego ispripovjedi ocu o putovanju i svojimdojmovimaoBarceloniiKataloncima,kojeopisakaoslobodoljubiveižestoke ljude, osjetljive u pitanjima časti i radine poput tovarnihmazgi. Oni sami njeguju svoj glas škrtaca, reče, no s prijateljima suvelikodušni.Nadoda kako ih ništa ne ljuti toliko kaoporezi, osobitokad ih moraju plaćati Francuzima. Opisa i obitelj de Romeu,prešućujući svoju bezglavu ljubav prema Juliani, koja bi se mogla

protumačitikaopovredagostoprimstva.Udrugommupismupokušaobjasnitipolitičkazbivanja,iakojeslutiodaćese,dokganjegovotac,zavišemjeseci,primi,svepromijeniti.

Vašamilosti:Dobrosamimnogoučim,osobitofilozofijuilatinskiu Humanističkoj gimnaziji. Radovat će vas čuti da me je maestroManuel Escalante primio u svoju školu i ukazao mi čast svojimprijateljstvom, nezasluženo, dakako. Dopustite mi da vam kažemneštoostanjuuzemlji.Vašvoljeniprijatelj,donTomasdeRomeu,je–pofrancužen. Ima i drugih slobodara poput njega, koji dijele istepolitičkenazore,alimrzeFrancuze.BojesedaćeNapoleonpretvoritiŠpanjolsku u francusku podanicu, na što bi don Tomas vjerojatnoblagonoklonogledao.

Tremazapovijedivašemilosti,posjetiosamNjezinupreuzvišenost,donu Eulaliju de Callis. Od nje sam doznao da plemstvo, Katoličkacrkva i narod iščekuju povratak kralja Fernarda vn. / nazivaju ga –Željeni. Narod, koji podjednako zazire od Francuza, slobodara,plemića isvakepromjene,naumioje istjeratiosvajače iboriseonimštoima:sjekirama,toljagama,noževima,kopljimaipijucima.

Ta su ga pitanja zanimala, o drugom se nije ni govorilo uHumanističkojgimnazijiiukućideRomeu,alinisumuoduzimalasan.Bavio se s tisuću različitih stvari, od kojih je najvažnija bilapromatranje Juliane. U toj staroj kućerini, koja se nije mogla niosvijetliti ni zagrijati, obitelj je koristila samo neke dvoraneplemenitog i jedno krilo drugog kata. Bernardo je više puta zatekaoDiega kako poputmuhe visi s balkona uhodeći Julianu dok bi šila sNurijom ili učila. Djevojčice su se oslobodile samostana, gdje seškolovahu kćeri otmjenih obitelji, zahvaljujući očevoj odbojnostispramcrkve.Tomas je govorioda su iza samostanskih zidova jadnedjeve izvrgnute pakosnim redovnicama, koje im pune glavuzlodusima, i izopačenim popovima, koji ih pipaju pod izlikomispovijedi. Dodijelio im je kućnog učitelja, nekog kržljavca kozičavalica koji bi sav klonuo u Julianinoj prisutnosti i na koga je Nuriamotrilapoputjastreba.IIsabeljepohađalanastavu,premdajeučiteljtakoslabomariozanjudajojnikadnijeupamtioime.

JulianasesDiegomophodilakaosraspamećenimmlađimbratom.Zvala ga je krsnim imenom i govorilamu ti, ugledavši se na Isabel,koja se prema njemu od početka odnosila prisno i nježno. Mnogo

poslije, kada će im se život svima zamrsiti i zajedno će proći teškavremena,iNuriaćegaoslovljavatisti, jerzavoljetćegakaonećaka,no u to ga je doba još uvijek zvala don Diego, jer se prisan izrazkoristio jedino među rođacima ili u obraćanju podređenoj osobi.JulianadugonijenislutiladajeDieguslomilasrce,kaoštonikadnijezamijetila da je isto učinila nesretnom učitelju. Kad joj je Isabelukazala na to, razdragano se nasmija; srećom, on će to doznati tekgodinamaposlije.

Diego ubrzo shvati da Tomas de Romeu nije ni tako plemenit nitako bogat kako mu se isprva činilo. Kuća i zemlja pripadali sunjegovojpokojnojsupruzi, jedinojbaštinicigrađanskeobiteljikojajeimetak stekla proizvodnjom svile. Po tast ovoj smrti poslovi supovjereniTomasu,alionnije imaotrgovačkogdara ipočeo jegubitinaslijeđeno. Protivno predodžbi o Kataloncima, znao je galantnotrošiti, aline iprivrediti. Izgodineugodinusmanjivali su senjegoviprihodii,nastavilisetako,uskoroćebitiprinuđenprodatikućuisićinanižudruštvenuprečku.MeđuJulianinebrojneudvaračeuvrštaoseRafael Moncada, plemić znatna imetka. Savez s njim izvukao biTomasaiznevolje,nomoramorećidamuslužinačastštonikadnijesilio kćer daprihvatiMoncadu.Diegoprocijeni da očev kalifornijskiposjedvrijedinekolikoputavišeoddeRomeuoveimovineipitašesebiliJulianahtjelapoćisnjimuNovisvijet.IznijetoBernardu,kojimu,na njihovu osobnom jeziku, reče kako ćemu, ne požuri li se, drugizreliji, zgodniji i zanimljiviji snubok ugrabiti djevu. Obiknut nabratovu zajedljivost, Diego se nije pokunjio, ali odluči čim prijeokončati školovanje.Zudno je iščekivaodankadaćepostatibidalgo.Saživioseskatalonskim,kojimusedoimaovrlomilozvučan,pohađaoje gimnaziju i svakodnevno išao na satove u Školu mačevanja zapodukuplemićaivitezovamaestraManuelaEscalantea.

Slika koju je Diego sebi stvorio o glasovitom maestru nije senimalo poklapala sa stvarnošću. Proučivši njegov priručnik doposljednjeg zareza, zamišljao ga je poputApolona, kao skupvrlina imuževne ljepote. Ispostavi se da je neugodan čovječuljak, sitničav,njegovan, isposničkalica,prezrivihusanainauljenihbrčića,zakojegkaoda jemačevanjebilo jedinavaljanavjera.Njegoviučenicibijahučistokrvniplemići, osimDiegade laVege,kogaprimine tolikozbogpreporukeTomasadeRomeua,negojerjesodlikomprošaoprijamni

ispit.–Engarde,monsieur!–zapovjediojemaestro.Diegozauzedrugipoložaj:desnostopalomaloudaljenoodlijevog,

vrhoviupravomkutu,koljenamalkosvijena,tijeloustranuiokomitonakukove,pogledpremanaprijed,rukeopuštene.

– Promjena stava unaprijed! Do dna! Promjena stava unatrag!Papciunutra!Terenistav!Pružanjeruke!Coupe!

Uskoromumaestroprestadavatiupute.Shinjenjabrzoprijeđošena napade, ubode do dna, kose zasjeke i poprečne udarce, poputžestokaigrozomornaplesa.Diegoseraspaliipočesetućikaodamuježivotupitanju,splahovitošćubliskomsrdžbi.Escalanteosjetikakomuprviputumnogogodinaznojcurinizčeloinatapakošulju.Biojezadovoljan i lak smiješak poče mu se ocrtavati na tankim usnama.Nikada nikog nije obasipao pohvalama, no zadivile su gamladićevabrzina,točnostisnaga.

–Gdjesteononaučilimačevati,viteže?–upitanakonšto jenekovrijemeukrštaofloretsnjim.

–Smojimocem,uKaliforniji,maestro.–Kaliforniji?–SjevernoodMeksika...– Ne morate mi objašnjavati, vidio sam zemljovid, suho će

Escalante.– Oprostite, maestro. Proučio sam vašu knjigu i godinama

vježbao...–promucaDiego.– Da, očito ste marljiv učenik. Nedostaju vam strpljivost i

otmjenost. Stil vam je kao u gusara, no to se može popraviti. Prvapouka:Mir.Nikadsenesmijeboritiugnjevu.Čvrstoća ipostojanostoštriceoviseostaloženostiduha.

Upamtite to. Primat ću vas od ponedjeljka do subote u osamujutro,izostanetelisamojednom,netrebateseviševratiti.Doviđenja,viteže.

Stimgaotpravi.Diegose jedvasuzdržadanezavrištiodveselja,ali naulici je skakaookoBernarda, koji ga je s konjima čekaopredvratima.

–Postatćemonajboljimačevaocinasvijetu,Bernardo.Da,brate,dobro si čuo, naučit ćeš što i ja. Slažem se,maestro te neće primiti,prava je cjepidlaka. Da zna da imam četvrtinu indijanske krvi, uz

ćuškebimeizbacioizškole.Alinebrini,pokazatćutisveštonaučim.Kažemaestrodaminedostajestil.Stolimujeto?

ManuelEscalanteodržaobećanjedaće istesatiDiega,aonodržasvoje da će znanje prenijeti Bernardu. Danomice su vježbalimačevanje u jednoj od velikih praznih dvorana kuće de Romeu,gotovouvijeksIsabel.PremaNuriji,tumalusuvraškimamilemuškestvari,nozataškalabinjenenestašlukejerodgajalajujeotkadjeprirođenjuizgubilamajku.Isabelnagovorimomkedajenaučerukovatifloretomijahatiopkoračke,kakočineženeuKaliforniji.Uzmaestrovpriručnik satima je vježbala pred zrcalom, pod strpljivim pogledomsestre i Nurije, koje su križićima vezle tapiserije. Diego se s njenimdruštvompomiri iz koristi, jer uvjerila ga je da se kod Julianemožezaložiti za nj, što nikada nije učinila. Dočim bi Bernardo uvijekpokazaodajeushićennjenomnazočnošću.

Bernardozauzimašenejasnomjestouporetkukuće,gdjeježivjeloosamdesetak ljudi: služinčadi, namještenika, tajnika i domaćih, kakosu nazivali siromašne rođake koje je Tomas de Romeu primio podsvoj krov. Spavao je u jednoj od triju odaja stavljenih Diegu naraspolaganje, ali nije smio ući u dvorane obitelji, osim kad bi gapozvali, i jeojeukuhinji.Bezodređenihobveza,imaojevremenanapretek za lutanje gradom i dobro je upoznao različita lica nemirneBarcelone, od gospodstvenih zdanja katalonskog plemstva dozagušljivih sirotinjskih izbi, punih štakora i buha, gdje su neumitnoizbijale svađe i pošasti; od stare četvrti katedrale, podignute narimskim ruševinama, s njezinim labirintom zavojitih uličica kuda bijedva prošao magarac, do pučkih tržnica, obrtničkih radnji, turskihdućana s drangulijama i gatova, koji su vazda vrvjeli šarolikimmnoštvom. Nedjeljom nakon bogoslužja vrzmao bi se oko crkava idivio se skupinama što su plesale tankoćutne sardane, koje mu sedoimahu kao savršen odraz solidarnosti, reda i nerazmetljivostiBarcelonaca. I on nauči katalonski, kako bi znao što se zbiva okonjega.Kastiljskimifrancuskimslužiloseuvladiiuvisokomdruštvu,latinskimzaakademskeivjerskestvari,katalonskimzaostalo.Svojimmukom i dostojanstvenošću zadobi poštovanje ukućana. Služinčad,kojagajeodmiljazvalaindiano,nijeprovjerilajeli igluh,držećidajest, pa je nesmotreno govorila pred njim, što mu omogući doznatimnogotoga.DeRomeunikadnijeuzeouobzirnjegovuprisutnost,za

nj sluge bijahu nevidljive. Nuriju zagolica činjenica da je Indijanac,prvi kojeg vidi uživo. Misleći da je ne razumije, prvih mu se danaobraćalakreveljeći sepoput jopice ineprirodnimpokretima,nokadjedoznaladanijegluh,počemugovoriti.Ičimčudajekršten,omiljejoj.Nikadanije imalapozornijegslušatelja.UvjerenadaBernardonemože odati njene ispovijesti, uobičaji pripovijedati mu svoje snove,prave bajkovite epopeje, i pozivati ga na Julianina čitanja u vrijemečokolade. Juliana mu se, pak, obraćala s istom blagošću kojomdarivaše sve žive. Shvatila je da nije Diegov sluga nego brat pomlijeku,alinepotrudisesporazumjetisesnjim,pretpostavivšidasinemajubogznaštoreći.DočimIsabeliBernardopostanajboljiprijateljisaveznik.

Naučilajeindijanskiznakovnijezik,kaoitumačitiizvijanjazvukanjegovesvirale,nonijeumjelasudjelovatiutelepatskimrazgovorimakojejeslakoćomvodiosDiegom.Usvakomslučaju,kakoimnisubilenužneriječi, savršenosuserazumjeli.Tolikosezavolješe,daćesesvremenomIsabelnadmetatisDiegomzadrugomjestouBernardovusrcu.PrvojeuvijekpripadaloMunjiUNoći.

Uproljeće,kadajegradskizrakmirisaopomoruicvijeću,izašlebiestudiantine{26} razgaliti glazbom večer i zaljubljeni pjevatipodoknice, pod paskom udaljenih francuskih vojnika, jer čak je i tabezazlena razonodamogla skrivati zlokobnenakanegerile.Diego jevježbao pjesme na mandolini, no bilo bi smiješno stati pod Julianinprozor i otpjevati joj podoknicukad su živjeli u istoj kući.Htio ju jepratitinavečernjimkoncertima, aliona jebilavrsnaharfistica, aontako traljav na svom glazbalu, kao Isabel na čembalu, da jeslušateljima sve zvonilo u ušima. Preosta mu zabavljati jeopsjenarskim smicalicama naučenim od Galilea Tempeste,obogaćenim i usavršenim dugom vježbom. Na dan kad je progutaoTempestinmarokanskibodež, Juliani se zamaglipredočima iumalose sruši na pod, dok je Isabel razgledala oružje tražeći oprugu kojaoštricu uvlači u držak. Nuria upozori Diega da ćemu, napravi li joškakvučarobnjačkuspačkuprednjenimdjevojčicama, samazariti tajturskinožugrlo.Prvihmujetjedanaženaobjavilatihiratživaca,jerodnekud je doznala da je mestik. Činilo joj se nepojmljivo da jegospodarukriloobiteljiprimiotogamladićakojinijedobrekrviijošimadrskostizaljubiti seu Julianu.Nočim je toDiegonaumio,osvoji

oporo gazdaričino srce sitnim znacima pažnje, marcipanom,svetačkomslikom,ružomštobimukaočarolijomosvanulanadlanu.

Iako mu je i dalje odgovarala mrzovoljno i jetko, morala bi sekrišomnasmijatikadbijeizazivaokomedijanjem.

Jedne večeri Diego se nađe na mukama čuvši Rafaela Moncadukako,upratnjivišeglazbenika,pjevapodoknicunaulici.Osvjedočise,ogorčen, da njegov suparnik nema samo umilan tenorski glas, negojoš i pjeva na talijanskom. Pokuša ga ismijati pred Julianom, ali neuspjemu,jernjukaodajeprviputganuonekiMoncadinpotez.Tajječovjek budio u mladici zamršene osjećaje, spoj nagonskanepovjerenja i oprezne znatiželje. Pored njega se osjećala jadno iogoljeno, no privlačila ju je samosvijest kojom je odisao. Nije joj sesviđao prezriv ili okrutan izraz što bi ga katkad zatekla na njegovulicu, izraz u neskladu s velikodušnošću s kojom je dijelio kovaniceprosjacimaokupljenimpred crkvenimvratima.Kakogod,poklonikusubiledvadesetitrigodineivećjojjemjesecimaudvarao,uskoroćemu morati dati odgovor. Moncada bijaše bogat, besprijekornapodrijetla i na sve je ostavljao dobar dojam, osim na njenu sestruIsabel, koja ga se gnušala otvoreno i bez objašnjenja. Bilo je čvrstihargumenata u prilog tome udvaraču, kočila ju je jedino neshvatljivazla slutnja. On ju je dotle obzirno salijetao, bojeći se da će ona nanajmanji pritisak uteći. Viđahu se na bogoslužju, na koncertima, ukazalištu, u šetnjama perivojima i na ulici. Često joj je slao darove inježna pisma, ali ništa obvezujuće. Nije postigao da ga don Tomaspozoveukuću,nitidanjegovatetaEulaliadeCallispristaneuključitide Romeuove u svoje društvo. Nepokolebljiva kao uvijek, izjavila jekakojeJulianaočajanizbor.–Njezinjeotacpofrancužen,izdajica,taobitelj nema ni položaj ni imetak, ništa za ponuditi, glasila jejezgrovita presuda.NoMoncada je već neko vrijeme imao Julianu uvidu,gledaojujekakocvjetaizaključiojedajeonajedinaženakojagajedostojna.UzdaosedaćetetaEulalianaposljetkupopustitipreddjevojčinim nespornim vrlinama, valja samo spretno postupati. Nijebio voljan odreći se Juliane, ali ni svog nasljedstva i nikad nijesumnjaodaćedobitioboje.

Rafael Moncada prerastao je dob za podoknice i bio je odvećponosit za tu vrstu izlaganja, no dosjetio se duhovitu načinu da toizvede. Kad je Juliana provirila na balkon, ugleda ga prerušena u

firentinskogkraljevića,ubrokatuisviliodglavedopete,sazobunomurešenim vidrinim krznom, nojevim perjem na šeširu i lutnjom urukama. Više slugu osvjetljavalo ga je otmjenim kristalnimsvjetiljkama,aglazbeniciokićenipoputpaževa izoperete izvlačilisublage suzvuke iz svojih glazbala. Ono najbolje u prizoru bijašenedvojbenoMoncadin izvanredan glas. Skriven iza zastora, Diego jetrpio poniženje, znajući da Juliana uspoređuje savršeno Moncadinotreperenje s kolebljivommandolinomkojom ju je on kušao zadiviti.Tihojemrsiokletve,kadizniknuBernardoidademuznaknekauzmemačislijediga.Odvedeganaslužinskikat,kamoDiegojošnijestupionogom,premdajevećgotovogodinuživioutojkući,iodandenaulicukroz vratašca za poslugu. Pripijeni uza zid, neopazice stigoše domjesta gdje se njegov suparnik šepirio baladama na talijanskom.BernardopokazanavežuizaMoncadinihleđaiDiegotadosjetikakomusebijespretvarauđavolskozadovoljstvo,jernijesuparnikpjevao,negodrugičovjekskrivenusjeni.

Pričekalisukrajpodoknice.Skupinaseraziđe,krećućiudvije-trikočije, dok je posljednji sluga pružao nekoliko kovanica pravomtenoru.Uvjerivšisedajepjevačsam,mladićigapresretoše.Neznanaczasiktapoputzmijeiposegnuzajataganom,štogajespremnanosioopasu,aliDiegomustavivršakmačanagrlo.Čovjekzapanjujućegipkouzmaknu,noBernardomupodmetnunogu iobori gana tlo.PsovkamuseotesusanakadjeiznovaosjetiobritkuDiegovuoštricu.Utajjesatsvjetlostnaulicipotjecalaodstidljivamjesecaikućnihsvjetiljaka,dovoljno da vide kako je riječ o crnomanjastu i snažnu Romu, samimišići,tetiveikosti.

–Kog' vragahoćešodmene? –drsko seokomio, zvjerska izrazalica.

–Samotvojeime.Možešzadržatitajprljavnovac,odgovoriDiego.–Štoćetimojeime?–Ime!–zahtijevaojeDiego,upirućimačemdoknijepoteklakrv.–Pelavo,rečeRom.Diego povuče mač i čovjek se osovi i začas iščeznu u uličnim

sjenama,nečujanihitarpoputmačke.– Upamtimo to ime, Bernardo. Vjerujem da ćemo opet sresti tu

hulju.NemoguništarećiJuliani,jermislitćedagovorimizkukavnostiili ljubomore.Moram joj na drugi način otkriti da onaj glas nije bio

Moncadin. Pada li ti što na um? Dobro, kad bude, reci mi, zaključiDiego.

Jedan od stalnih posjetilaca kuće de Romeu bio je povjerenik zaNapoleonoveposloveuBarceloni,vitezRolandDuchamp,poznatkaoChevalier. Bio je siva sjena službene vlasti, utjecajniji, kako segovorilo, od samoga kralja Josepha I. Napoleon je oduzimao moćbratu, jer više mu nije bio potreban za očuvanje vladarske obiteljiBonaparte, sada je imao sina, slabašno djetešce zvano Orlić iopterećeno od rane dobi naslovom rimskog kralja. Chevalier jeupravljaoširokommrežomuhoda,kojagajeizvještavalaonaumimanjegovihneprijateljaprijenegolibiihoniiuobličili.Biojenapoložajuveleposlanika,alizapravomujepolagaloračunečakivrhovnovojnozapovjedništvo. Njegov život u tom gradu, gdje Francuzi bijahuomraženi, nije bio lagodan. Visoko društvo ga je osamilo, iako seplesovima, prijamima i kazališnim predstavama ulagivaodobrostojećimobiteljima, jednakokao što jenastojaopridobiti ruljudijeleći kruh i odobravajući borbe s bikovima, koje su prije bilezabranjene. Nitko nije htio djelovati pofrancuženo. Plemstvo, poputEulalije de Callis, nije se usuđivalo uskratiti mu pozdrav, ali nije niprihvaćalo njegove pozive. Dočim se Tomas de Romeu dičio timprijateljstvom, jer divio se svemu što je dolazilo iz Francuske, odfilozofskih ideja i istančanosti do samog Napoleona, koga jeuspoređivao s Aleksandrom Velikim. Znao je za Chevalierovupovezanost s tajnom policijom, alt nije vjerovao glasinama da je onodgovoran zamučenja i pogubljenja u La Ciudadeli. Doimalomu senemoguće da bi se jedna tako uglađena i učena osoba plela unečovječnosti koje su pripisivane vojnicima. Raspravljali su oumjetnosti, o knjigama, o novim znanstvenim otkrićima, o razvitkuastronomije; osvrnuli bi se na stanje u kolonijama u Americi,Venecueli,Čileuidrugima,kojesuproglasileneovisnost.

Doksudvagospodinaprovodilaugodnesateuzčašicufrancuskogkonjaka i kubanske cigare, Agnes Duchamp, Chevalierova kći,zabavljala se s Julianom čitajući francuske romane iza leđaTomasu,kojitakvoštivonikadanebidopustio.Smrtnobiihražalostiletrnoviteljubavi likova i uzdisahu od olakšanja pri sretnim svršecima.RomantizamjošnijebioumodiuŠpanjolskojiprijeAgnesinepojaveu Julianinu životu, ona je poznavala tek izvjesne klasične autore iz

obiteljskeknjižnice,kojejenjenotacbiraoimajućinaumupoučnost.Isabel iNuriaprisustvovalesučitanjima.Prvaserugala,nogutala jesvakuriječ,aNuriabiplakalakaokišnagodina.Objasnišejojkakoseništa od toga ne događa u zbilji, to su samo piščeve laži, ali nije imvjerovala. Nesreće likova toliko bi je zabrinule, da su mladicemijenjale sadržaj romana da joj ne zagorčaju život. Domaćica nijeznala čitati, no osjećala je duboko poštovanje prema tiskanoj riječi.Kupovala je od svoje plaće ilustrirane sveščiće o životima svetaca,prave zbirke divljaštava, koje su joj djevojčicemorale uvijek iznovačitati.Bijašeuvjerenada su svioniubogi zemljaci koje sugranadskiMauribacilinamuke.Uzaludsujojgovoriledajerimskikolosejondjegdjemuimekazuje,uRimu.KaodobraŠpanjolka,vjerovalajeikakoje Isus umro na križu za ljudski rod općenito, ali posebno zaŠpanjolsku. Napoleonu i Francuzima najviše je zamjerala njihovobezboštvo, zato je nakon svakog posjeta blagoslovljenom vodomprskala naslonjač u kojem je sjedio Chevalier. Činjenicu da ni njengospodarnevjerujeuBogaopravdavala jepreranomsmrćunjegovesupruge. Sudila je da don Tomas privremeno pati od toga; nasamrtničkoj postelji prosvijetlit će mu se pamet i vapit će zaispovjednikomkojibimuoprostiogrijehe,kakosu,konačno,činilisvi,makolikimsebezbožnicimaproglašavaliuzdravlju.

Agnesbijašesitna,bodraivesela,nježneputi,vragolastapogledais jamicama na obrazima, prstima i laktovima. Uz romane je sazrelaprijevremenaiudobikaddrugedjevojčicenisuizlazileizkuće,onajevodila život odrasle žene. Prateći oca na društvene događaje,odijevala se u najsmionije pariške oprave. Pohodila je plesove uvlažnimhaljinama,kakobijojsetkaninapripilauztijeloikakonitkone bi previdio njene oble bokove i bradavice odvažne djevice. Odprvog susreta zapazi Diega, koji je te godine ostavio za sobom jadeprvemladosti i znatno se istegao;bio jevisokgotovokaoTomasdeRomeui,uzobilnekatalonskeobrokeiNurijinotetošenje,dobiojenatežini,štomujestvarnobilopotrebno.Licemujepostalomuževnoi,naIsabelinprijedlog,pustiojekosudamupokrijeuši.Agnesseučiniprilično zgodan,bio je egzotičan, zamišljala ga jeudivljiniAmerika,okruženagolim ipokornim Indijancima.Neumornoga je ispitivalaoKaliforni j i,brkajući jesnekimvrućimtajanstvenimotokom,poputonoga gdje se rodila neprispodobiva Josefina Bonaparte, koju

nastojašeoponašatiprozirnimhaljinama imirisom ljubica.UpoznalajujeuParizu,naNapoleonovudvoru,kaodesetogodišnjakinja.Dokjecar bio u nekom ratu, Josefina je Chevaliera počastila gotovoljubavnimprijateljstvom.Agnesseutisnulaupamćenjeslika težene,koja se,premdani lijepanimlada,doimala takozbog lelujavahoda,snenaglasa i snovitamiomirisa.Otad jeprošlovišeod četiri godine.Josefina više nije bila francuska carica, jerNapoleon ju je zamijenionekom blijedom austrijskom kraljevnom čija jedina draž, premaAgnes, bijaše to što je rodila sina. Kako je plodnost priprosta!Doznavši da je Diego jedini baštinik Alejandra de la Vege, vlasnikastočarskog imanja veličine manje zemlje, lako zamisli sebe kaogospodaricu zamka u onom bajoslovnu kraju. Pričekala je pogodantrenutak i šapnu mu iza lepeze neka joj dođe u posjet, da mogunasamo razgovarati, jer u kući de Romeu uvijek su pod Nurijinimnadzorom; u Parizu nitko nema pratilju, taj je običaj vrhunacstaromodnosti, dometnu. Kako bi zapečatila poziv, predamu čipkanrupčić izvezen njenim punim imenom i namirisan ljubicama. Diegonijeznaoštobijojrekao.JedantjedantrudioseizazvatiljubomoruuJulianigovorećijojoAgnesimašućirupčićempozraku,noobilomuseoglavu,jerljepoticaprijaznoponudipomoćimuuljubavi.Uztosuga Isabel iNuriabezdušnopeckale,panakrajurupčićbaciusmeće.Bernardogapokupiispremi,vjeransvojojteorijidasvemožejednomposlužiti.

DiegoječestosretaoAgnesDuchamp,kojajepostalastalnagošćau kući. Bila je mlada od Juliane, no nadmašivala ju je živošću iiskustvom. Da su okolnosti bile drukčije, Agnes se ne bi spustila nanjegovanje prijateljstva s djevojkom jednostavnompoput Juliane, aliočevpoložajzatvoriojojjemnogavratailišiojeprijateljica.KtomejeJulianiišaouprilogugledkrasoticejer,iakoseAgnesisprvaklonilatevrste suparništva, ubrzo zamijeti da već Julianino ime privlačizanimanjegospode,štoje,usput,injojpogodovalo.NebiliutekaoodAgnesinih čuvstvenih aluzija, sve češćih i izrazitijih, Diego nastojašepromijeniti slikukoju jemladica stvorilaonjemu.Ništaodvatrenogvlastelina što, opasan mačem, jezdi kalifornijskim dolinama;spominjao je, zauzvrat, tobožnja očeva pisma koja, među drugimstrahotama, navješćuju skori gospodarski slom obitelji. Nije tada nislutio koliko će, za malo godina, te laži biti blizu istini. Kao kruna

svega, ugleda se na ljupko držanje i pripijene hlače Julianina iIsabelinaučiteljaplesa.NaAgnesine romantičnepogledeuzvratiobiprenemaganjem i iznenadnom glavoboljom, sve dok u djevojčici neusadi sumnju da je pomalo ženskast. Ta dvostruka igra savršeno jeodgovarala njegovoj histrionskoj prirodi. – Zašto izigravaš idiota? –upitalabiga Isabel, čija jeotvorenostkatkadgraničila sa surovošću.Juliana, lebdeći kao uvijek u svom svijetu sanja, nikad nije uočilakolikoseDiegomijenjauAgnesinojprisutnosti.UusporedbisIsabel,kojojjetoglumatanjebiloprovidno,Julianinaprostodušnosttjeralajeuočaj.

Tomas de Romeu poče pozivati Diega na čašicu s Chevalieromposlije večere, zamijetivši da ovoga zanima njegov mladi gost.Chevalier se propitivao o djelatnostima učenika u Humanističkojgimnaziji, o političkim sklonostima mladeži, o govorkanju na ulici imeđuslužinčadi,aliDiegojeznaodagapratizaoglasibudnojepaziošto će odgovoriti. Kaže li istinu,mogao bimnoge dovesti u škripac,osobito svoje drugove i profesore, ogorčene neprijatelje Francuza,premdasevećinaslagalasreformamakojesuuveli.IzoprezajepredChevalierom hinio isto usiljeno vladanje i pileći mozak što bi ihpoprimiopredAgnes,s tolikomuspjehomdagaovajnakrajuotpisakao gnjavatora bez kičme. Francuzu je bilo teško razumjeti kćerinozanimanje za Diega de la Vegu. Smatrao je da možebitan mladićevimetak ne nadoknađuje njegovu zamornu lakoumnost. Chevalierbijašeželjezničovjek,inačenebimogaoonakopodjarmitiKataloniju,i ubrzomudojadiDiegovaplitkost. Presta ga ispitivati i katkad je unjegovojnazočnostidavaoprimjedbekojebi,dajeonjemuimaoboljemišljenje,bioprešutio.

–Jučer,napovratkuizGerone,vidiosamraskomadanatijelakojasugerilcipovješalipodrvećuinabolinakoplja.Strvinarisusedobropogostili.Jošnisamspraosmrad...–primijetiChevalier.

– Kako znate da je to djelo gerilaca, a ne francuskih vojnika? –upitagadeRomeu.

–Dobrosamobaviješten,prijatelju.UKatalonijijegerilazvjerska.Krozovajgradoružjesekrijumčarinatisuće,držegačakucrkvenimispovjedaonicama. Gerilci presjecaju opskrbne putove i stanovništvogladuje,jernemapovrćanikruha.

–Nek'onda jedukolače,osmjehnuseDiego,ponavljajućičuvenu

rečenicu kraljice Marije Antoanete i grickajući čokoladni bombon sbademom.

– Stanje je ozbiljno, nije vrijeme za šalu, mladiću, zlovoljnootpovrnuChevalier.–Odsutraćebitizabranjenonositisvjetiljke, jerkoriste ih za davanje znakova, kao i plastove, ispod kojih skrivajukremenjače i noževe. Dovoljno je čuti, gospodo, da kane zarazitiboginjamabludnicekojeslužefrancuskimčetama!

–Molimvas,ChevalierDuchamp!–uzviknuDiego,snebivajućise.–Ženeipopoviskrivajuoružjeuodjeći,adjecaimprenoseporuke

i podmeću požare u barutanama.Morat ćemo pretražiti bolnicu, jerdržeoružjepodpokrivačimatobožnjihrodilja.

Sat poslije Diego upozori ravnatelja bolnice da će Francuzi stićisvakičas.ZahvaljujućiobavijestimadobivenimodChevaliera,uspiojeizbavitivišedrugovaizHumanističkegimnazijeisusjedaupogibelji.Sdruge strane, posla Chevalieru anonimnu poruku doznavši da suotrovali kruh namijenjen nekoj vojarni. Time je osujećen atentat ispašeno je trideset neprijateljskih vojnika. Diego nije bio siguran usvoje razloge; gnušao se svih oblika izdaje i podmuklosti, osim togavolio je igru i okus opasnosti. Osjećaše jednako gađenje nadpostupcimagerilaca,kaoinadonimaosvajačkihčeta.

– Uzaludno je tražiti pravdu u ovom slučaju, jer nigdje je nema.Možemo jedino spriječiti veće nasilje. Dozlogrdiomi je sav taj užas.Nemaničegplemenitogniuzvišenoguratu,rečeBernardu.

Gerila je nemilice kinjila Francuze i podjarivala narod. Seljaci,pekari,zidari,obrtnici, trgovci, tijekomdanaobični ljudi,borilisusenoću. Građani su ih štitili, opskrbljivali ih, pribavljali im obavijesti,glasonoše,tajnebolniceigrobišta.Ustrajannarodniotporrazjedaojeosvajačkečete,ali iopustošiozemlju, jersunašpanjolskogeslorat imačFrancuziodgovaraliistovjetnomokrutnošću.

Satovi mačevanja bijahu Diegu važniji od svega i nikada nijezakasnio, jerznao jedabigamaestrozauvijekotpravio.Učetvrtdoosam došao bi pred školska vrata, pet minuta poslije sluga bi muotvorio i točnouosamstajao je s floretomu rucipredučiteljem.Posvršetkupodukeonbigapozvaonekajošmaloostaneirazgovaralibioplemenitostimačevalačkogumijeća,oponosupripasivanjamača,oratničkojslaviŠpanjolske,oprijekojpotrebisvakogvrlogvitezadaseboriudvobojuzačastsvojegimena,iakosudvobojibilizabranjeni.S

tihtemaskrenušenadruge,dubljeitajnadmeničovječuljak,ufitiljenaobličja fićfirića, do ludosti osjetljiv u pitanjima časti i dostojanstva,polako je otkrivao naličje svog značaja. Manuel Escalante bio jetrgovčev sin, no izbjegao je skromnu sudbinu svoje braće jer bijašegenijsmačem.Mačevanjegajeuzdignulo,omogućilomuiznaćinovuosobnost i proputovati Europu družeći se s plemstvom i gospodom.Nije bio opsjednut povijesnim ubodima mačem ni plemićkimnaslovima, kako se doimalo u prvi mah, nego pravdom. Nazro je uDiegu istu skrb, premda je on još nije znao imenovati. Tad osjeti danjegov život napokon ima višu svrhu: povesti toga mladića svojimputem, stvoriti od njega zatočnika plemenitih pobuda. Podučavao jestotine vitezova, ali nijedan se nije pokazao dostojan te časti.NedostajaoimježarkiplamenkojiuDieguumahprepozna,jerinjegajegrijao.Zatomivšipočetniushit,odlučiboljegaupoznatiiiskušatigaprijenegoligauvedeusvojetajne.Tijekomtihkratkihrazgovorauzkavugajeispitivao.Diego,uvijeksklonotvoritise,pripovijedaomujeo djetinjstvu u Kaliforniji, o nestašluku s medvjedom i šeširom, ogusarskomprepadu i Bernardovoj nijemosti, o danu kada su vojnicispaliliindijanskizaselak.Podrhtavaomujeglasdokseprisjećaokakosu objesili starog plemenskog poglavicu, išibalimuškarce i odveli ihdaradezabijelce.

Za jednog od učtivih posjeta palačici Eulalije de Callis, Diego jesreoRafaelaMoncadu.Posjećivao jedamusvremenanavrijemeponalogu roditelja, više nego od svoje volje. Prebivala je u ulici SantaEulalia i Diego je u početku vjerovao da su ulicu nazvali po tojgospođi.TekgodinuposlijedoznatkojebilamitskaEulalia,omiljenabarcelonskasvetica,mučenadjevica,kojojsu,premalegendi,odrezaligrudi i zakotrljali je u bačvi s krhotinama stakla, prije negoli će jeraspeti. Kuća negdašnje kalifornijske namjesnice bijaše jedan odgraditeljskihdraguljagrada,ukrašena iznutraspretjeranomraskoši,sablažnjivomzauzdržljiveKatalonce,kojimajerazmetanjenedvojbenznak neukusa. Eulalia je dugo živjela u Meksiku i zarazila sebaroknom kićenošću. Na njezinu osobnom dvoru obitavalo je višestotinaljudi,kojisuuglavnomživjeliodkakaa.Prijenegojeumroodkapi, Eulalijin muž pokrenuo je na Antilima trgovinu za opskrbušpanjolskih slastičarnica, što je povećalo obiteljski imetak. PlemićkinaslovidoneEulalijenisubiliniodvećstariniodvećdojmljivi, ali je

njezin novac velikodušno nadoknađivao ono što joj je manjkalo urodoslovlju. Dok je vlastela gubila prihode, povlastice, zemlju inadarbine, ona je bivala sve bogatija zahvaljujući beskonačnojmirisnoj rijeci čokolade što je iz Amerike tekla ravno u njenublagajnu.Nekoćbiplemstvoboljegroda,onokoje jemoglodokazatiplavukrvprije1400.godine,preziraloEulaliju,pripadnicuplemićkogpuka, no prošla su vremena velikaškog prenemaganja. Sada seračunaonovac,višenegopodrijetlo, aonaga je imalamnogo.Drugizemljoposjednici žalili su se da njihovi seljaci odbijaju plaćati daće izakupnine,aliona jedoskočila tojpoteškoći,oslonivšisenaskupinugrlatih delija zaduženih za utjerivanje. K tome je glavnina njenihprihoda potjecala iz inozemstva. Dona Eulalia postala je jedna odnajviđenijih ličnosti u gradu. Kretala se uvijek, čak i kad bi išla ucrkvu, sa svitom slugu i pasa u više kočija. Služinčad je odjenula uplavetneodoresašeširimaurešenimperjanicama,štoihje,nadahnutaoperom,samaosmislila.Sgodinamaseugojilaiizgubilajeosebujnost,pretvorila se u proždrljivu poglavaricu u crnini, okruženumantijašima, bogomoljkama i čivavama, koje su podsjećale naoderane štakore imokrile po zastorima. Posve se oslobodila dobrihstrastištosujemorileudivnojmladosti,kadjebojilakosuucrvenoikupala se u mlijeku. Sada ju je jedino zanimalo obraniti svojepodrijetlo, prodavati čokoladu, osigurati sebi mjesto u raju i svimmogućim sredstvima poduprijeti povratak Fernanda VII. našpanjolskoprijestolje.Mrzilajeliberalnereforme.

Po očevim zapovijedima i iz zahvalnosti što se ta gospođa lijepoponijelapremanjegovojmajci,Diegonaumipovremenojeposjećivati,iako mu je ta obveza predstavljala pravu muku. Nije imao što rećiudovici, osim tri i pol uvriježene uljudne rečenice, i nikad nije znaokojimslijedomvaljauzimatižličice ivilicesnjenogstola.Znao jedaEulaliadeCallisne trpidonTomasa izdva jaka razloga:prvo, jer jepofrancužen,idrugo,jerjeJulianinotac,ukojuje,nanesreću,njezinnajdraži nećak i glavni nasljednik, Rafael Moncada, bio zaljubljen.EulaliajevidjelaJulianunamisiimoralajepriznatidanijeružna,aliona je za nećaka imala mnogo častohlepnije zamisli. Potiho jeugovaralabrak s jednomodkćeri vojvodeodMedinacelija. Zelja daspriječiRafaelovuženidbusJulianombijašejedinoučemubiseDiegomogaosložitisgospodom.

ZačetvrtogposjetapalačicidoneEulalije,nekolikomjesecinakonzgode spodoknicom,Diegu sepružiprilikadaboljeupoznaRafaelaMoncadu.Sreobigakatkadnadruštvenimisportskimdogađajima,nosamo bi se pozdravili lakim naklonom. Moncada je Diega smatraonezanimljivim žutokljuncem, čija je jedina draž to što živi u kućiJulianedeRomeu.Nijevidiozaštobiga inače razlikovaoodšarenasagu. Te večeri se Diego iznenadi ugledavši bogato osvijetljenoprebivalištedoneEulalijeidesetkekočijananizanihudvorištu.Dotadga jeonapozivala teknadomjenkesumjetnicima ina jednuvečeruudvoje,tijekomkojegajeispitivalaoRegini.Diegojevjerovaodagasestidi,netolikojerjedošaoizkolonija,negojerjemestik.Eulaliaseu Kaliforniji vrlo lijepo ophodila s njegovom majkom, premda jeReginabilaprijeIndijankanegobjelkinja,no,vrativšiseuŠpanjolsku,usvojilajeprijezirzažiteljeNovogasvijeta.Govorilosekakosu,zbogpodnebljaimiješanjasurođenicima,kreoliprirodnosklonidivljaštvui izopačenosti. Prije negoli će ga predstaviti probranim prijateljima,Eulaliaježeljeladobitijasnuslikuonjemu.Dajeneosramoti,prvojeprovjerila doimlje li se bijelcem, je li dobro odjeven i vlada li sedolično.

Tom prigodom Diega odvedu u prekrasnu dvoranu, gdje seokupljaocvijetkatalonskogplemstva,podbudnimokompoglavarice,vazdaucrnubaršunu,kaovječnakorotazaPedromFagesom,iosutedijamantima,posjednuteunaslonjač sbiskupskomnebnicom.Drugebi se udovice žive zakopale pod tamnom koprenom, koja ih jepokrivala od kape do lakata, ali ne i ona. Eulalia je prostirala svojedraguljepobujnimprsimauhranjenekokoši.Izrezhaljineotkrivaojepočetak grudi, golemih i mekušnih poput prezrelih dinja, od kojihDiego nije mogao odvojiti pogled, omamljen sjajem dijamanata iobiljem mesa. Dama mu pruži tustu ruku, koju on je poljubi kakopriliči, upita ga za roditelje i, ne pričekavši odgovor, otpravi gatromomkretnjom.

Većina gospode razgovarala je o politici i poslovima u zasebnimodajama, dok su mladi parovi plesali uz zvuke orkestra, podnadzorom majki djevojaka. U jednoj dvorani bilo je više igraćihstolova, omiljena razonoda europskih dvorova, gdje se nije imalokako drukčije razbiti dosadu, osim spletkama, lovom i ljubakanjem.Ulagalasusebogatstvaiprofesionalnikockariputovahuodpalačedo

palače perušajući dokone plemiće, koji su, ako za to ne bi našlidruštvo iz vlastita staleža, gubili novac među ološem u kartaškimjazbinama,kojihjeuBarcelonibilonastotine.Diegozajednimstolomspazi Rafaela Moncadu kako igra ventiunu real{27} s drugomgospodom. JedanodnjihbijašegrofOrlov.Diegogaumahprepoznapo veličanstvenoj pojavi i onim modrim očima što su rasplamsalemaštutolikihženazanjegovaposjetaLosAngelesu,alinijesenadaoda će ga se ruski vlastelin sjetiti. Vidio ga je tek jednom, dok je biodječak. – De la Vego! – uskliknu Orlov i, ustavši, srdačno ga zagrli.MoncadaiznenađenodižepogledskarataikonačnospoznadaDiegopostoji. Odmjeri ga od glave do pete, dok je naočiti grof gromkopripovijedaokakojetajmomakulovionekolikomedvjedadokjejošbio majušan derančić. Ovaj put nije bilo Alejandra de la Vege daispravi njegovu epsku inačicu. Prisutni prijazno zapljeskaju i odmahsevratekartama.Diegoostapromatratipotankostiigre,neusuđujućisezamolitizadopuštenjedaimsepridruži,iakobijahuosrednjiigrači,jer nije raspolagao svotama koje su se ondje ulagale. Otac mu jeredovitoslaonovac,alinijebiodarežljiv,smatraojedaoskudicačelicičovjeka.DiegujedostajalopetminutadashvatidaMoncadavara,jerutomejeisambioiznimnovješt,idrugihpetdaodlučikakoga,akoga već ne može razotkriti bez izazivanja sablazni, koju mu donaEulalia ne bi oprostila, može barem omesti. Napast da ponizisuparnika bijaše neodoljiva. Stade tik uzMoncadu gledajući ga takouporno,daseovajnaposljetkuuznemiri.

–Zaštoneodeteplesatisljepoticamaudrugojdvorani?–upitagasočitomdrskošću.

–Neobičnome zanima vaš osobit način igre, Preuzvišenosti, bezsumnje mogu mnogo naučiti od vas... – odvrati Diego, smiješeći sejednakodrsko.

Grof Orlov učas proniknu u smisao tih riječi i, zarivši pogled uMoncadu, reče mu, glasom ledenim poput stepa svoje zemlje, da jenjegovasrećanakartamauistinučudesna.Moncadaneodgovori, aliotad više nije mogao varati, jer suigrači su ga pomno proučavali.Diego osta uz njega još sat, nadzirući ga, sve dok igra nije završila.GrofOrlovpozdravikucnuvšipetamaipovučesesmalimbogatstvomukesi,nakanostataknoćiprovestiplešući.Znaojedasu,svedojedne,ženenazabavizapazilenjegovootmjenodržanje,safirneočiicarsku

odoru.Bila je jednaodonih tmurnihbarcelonskihnoći, hladna i vlažna.

Bernardo je čekao Diega u dvorištu dijeleći mijeh vina i tvrdi sir sJoanetom, jednim od mnogih lakaja koji su čuvali kočije. Grijali sunogecupkajućipokamenimpločama. Joanet,nepopravljivbrbljavac,najzadjenašaoosobukojagaslušašeneprekidajućiga.PredstavisekaoMoncadinsluga,štojeBernardovećznaoizatomujepristupio,irazveza priču bez kraja i konca prepunu ogovaranja, čije jepojedinosti Bernardo razvrstavao i pamtio. Uvjerio se da svakipodatak,makako tričav,može jednomdobrodoći.Uto izađeRafaelMoncadai,vrlozlovoljan,zatražikočiju.

–Zabraniosamtidarazgovarašsdrugimslugama!–otresesenaJoaneta.

–TojesamojedanIndijanacizAmerika,Preuzvišenosti,slugadonDiegadelaVege.

IzosvetničkogporivaprotivDiega,kojiga jepritjeraouzazidzaigraćim stolom, Moncada se vrati, podiže štap i opali po leđimaBernarda,kojipadenakoljena,višeiznenađennegolištodrugo.Stlagačukakozapovijeda JoanetunekaodepoPelava.Moncadasenijedospiosmjestitiukočiji,jerDiegosepojavioudvorištunavrijemedavidištosezbilo.Odgurnulakaja,zadržavratašcaisuočisesnjim.

–Stoželite?–upitaMoncada,smeten.–UdarilisteBernarda!–uzviknuDiego,mrtvačkiblijed.–Koga?MislitenatogIndijanca?Uskratiomijepoštovanje,povisio

jeglas.– Bernardo ne može povisiti glas ni samom đavlu, jer je nijem.

Dugujetemuispriku,gospodine,zahtijevaojeDiego.–Poludjeliste!–povičeovajunevjerici.–UdarivšiBernarda,vistemeuvrijedili.Morateopozvatisvojčin

ilićeteprimitimojeposrednike,otpovrnuDiego.Moncadaseodsrcanasmija.Nijemogaovjerovatida je tajkreol

bezškoleistaležapripravantućisesnjim.Zalupivratašcaizapovjedikočijašudakrene.BernardouhvatiDiegazarukuizaustaviga,molećigapogledomneka se smiri, ta čemupraviti takvu strku, aliDiego jebio izvan sebe, dršćući od ogorčenja. Ote se bratu, uzjaha konja ipojurikprebivalištuManuelaEscalantea.

Unatoč neprimjerenosti kasnog sata, Diego je kucao štapom po

vratimaEscalanteovekućesvedokmuneotvorionajstarislugakojiihjeposluživaokavomnakonpoduke.Odvedeganadrugikat,gdjejemoraočekatipolasatadoknijedošaomaestro.Escalantejevećnekovrijeme bio u postelji, no pojavi se dotjeran kao uvijek, u kućnomhaljetku i brčića ulijepljenih mirisnom masti. Diego mu bez dahaispripovjedi što se dogodilo i zamoli ga da mu bude posrednik.Raspolagao je s dvadeset i četiri sata za utanačenje dvoboja, što jevaljalo učiniti potiho, vlastima iza leđa, jer kažnjavalo se kao svakoubojstvo.Jedinosusevelikašimoglitućibezposljedica,budućidasunjihovizločiniuživalistanovitunepovredivost,kojuDiegonijeimao.

– Dvoboj je ozbiljna stvar, radi se o plemićkoj časti. Ima svojceremonijal i vrlo stroga pravila. Vitez se ne bori u dvoboju zbogsluge,rečemuEscalante.

–Bernardojemojbrat,maestro,anemojsluga.Alidai jest,nijepravednodaMoncadazlostavljagolorukačovjeka.

–Nijepravedno,kažete?Zarvidoistamislitedaježivotpravedan,gospodinedelaVego?

–Ne,maestro,alikanimučinitisveštojeumojojmoćidatobude,odvratiDiego.

Postupak je ispao mnogo složeniji nego što je Diegopretpostavljao. Prvo mu Manuel Escalante reče neka napiše pismotražeći zadovoljštinu i potom ga osobno odnije uvreditelju. Od togtrena maestro se dogovarao s Moncadinim posrednicima, koji su, uskladu sa svojom dužnosti, zdušno nastojali spriječiti dvoboj, alinijedan seprotivniknijehtiopovući.Osimposrednika sobje strane,bio je potreban i pouzdan liječnik i dva nepristrana i hladnokrvnasvjedoka,kojipoznajupravila,iEscalantepreuzenasebedaihnađe.

–Kolikovamjegodina,donDiego?–upitagamaestro.–Uskoroćunavršitisedamnaest.–Ondanistedovoljnostarizadvoboj.–Maestro,lijepovasmolim,nepravimoslonaodtogmišića.Zarje

važankojimjesecviše ilimanje?Upitanju jemoja čast, aonanemadobi.

–Dobro,alidonTomasdeRomeumorabitiobaviješten,inačećetega uvrijediti, jer on vam je ukazao čast svojim povjerenjem igostoprimstvom.

ItakoTomasbiodređenzadrugogDiegovaposrednika.Učinisve

što jemogao da ga odgovori, jer, bude li rasplet koban zamladića,nećeznatikakotoobjasnitiAlejandru,alinijeuspio.Biojenazočannadva sata mačevanja u Escalanteovoj školi i uzdao se u Diegovuokretnost,alinjegovrazmjeranmirotiđekvragukadaimMoncadiniposrednicipriopćišedajeovajnedavnouganuonoguinemožesetućimačem.Bitćetodvobojpištoljima.

Zakazali su sastanak u šumi Montjuica u pet ujutro, kad se većdaniloismjelosekretatigradom,jerutojedobaprestajaopolicijskisat. Tanana izmaglica izvijala se s tla i blaga svjetlost svitanjaprosijavala jekrozkrošnje.Krajolikbijašetakoubavdasetajokršajdoimao još groteskniji, ali nitko odprisutnih, osimBernarda, nije toopažao.Usvompoložajusluge,Indijanacsedržaopodalje,bezudjelaukrutomeobredu.Sukladnoobičaju,protivnicisepozdraveisvjedociihpotompregledajukakobiseuvjerilidanenosezaštituodmetaka.IzvlačilisuždrijebdavidetkoćestajatilicempremasuncuiizgubiojeDiego,nopomislidaćedobrimvidomnadoknadititajnedostatak.Kaouvrijeđeni,DiegojemogaoodabratipištoljeiuzeoneštoihjeEulaliade Callis poslala njegovu ocu u Kaliforniju mnogo godina prije,očišćene i netom nauljene za tu prigodu. Osmjehnu se ironiji da jeupravo Eulalijin nećak prvi koji će se njima poslužiti. Svjedoci iposrednicipregledašeoružjeinabišega.Složilisusedadvobojnećebiti do prve krvi, oba borca moći će naizmjence pucati, pa bili iranjeni, sve dok to liječnik bude odobravao.Moncada izabra pištolj,jeroružjenijebilonjegovo,zatimsuiznovaždrijebalidaodlučetkoćepucatiprvi–opetMoncada– iodmjerilipetnaestkorakaudaljenostikojaćerazdvajatiprotivnike.

RafaelMoncadaiDiegodelaVeganajzadsesučeliše.Ni jedannidruginisubilikukavice,nobijahublijedi,košuljapromočenihledenimznojem.DiegojestigaodotetočkeizgnjevaaMoncadaizponosa,većjebilokasno,nisumoglinipomišljatinauzmak.Utomčasushvatedaće staviti život na kocku bez prave svijesti o uzroku. Kako je rekaoBernardo,dvobojnijebiozbogMoncadinaudarcaštapomnegozbogJuliane,i,iakojetoDiegogorljivoporicao,udnujedušeznaodaimapravo. Jedna zatvorena kola čekahudvjesto lakata dalje kako bi štoneupadljivije odvezla gubitnikovo truplo. Diego nije pomislio naroditelje ni na Julianu. Dok je zauzimao položaj postrance, da izložištomanjidiotijela,likBijeleŠumskeUšareukazamusetakojasnoda

jevidjeporedBernarda.Zagrnutaogrtačemodzečjegkrzna,njegovačudnovata baka držala se jednako kao onda kad ih je ispraćala nažalu. Indijanka dignu šamanski štap gordim, njemu dobro znanimpokretom i čvrsto ga protrese u zraku. Tad se oćuti neranjiv, strahnestakaočarolijomimogaojepogledatiMoncadiuoči.

Jedan svjedok, imenovan ravnateljem borbe, pljesnu rukama uznakdasepripreme.Diegodubokoudahnui,netrepnuvši,motriojekako se protivnikov pištolj podiže. Ravnateljeve ruke pljesnuše dvaputa za nišanjenje. Iščekujući pucanj, Diego se nasmiješi baki iBernardu.Rukepljesnuše triputa ividjeblijesak, čuprasakbaruta iosjetižestokuboluljevici.

Diegosezaljuljaijedandugtrenutakčinilosedaćesesrušiti,dokse rukav košulje natapao krvlju. U tom magličastu osvitu, nježnuakvarelu,gdje suplinuliobrisidrveća i ljudi, crvenamrljablistala jepoput pokosti. Ravnatelj podsjeti Diega da ima samo minutu zauzvraćanjehica.Onkimnuistadeupoložajzapucanje,dokmuje izobamrle ljevicekapalakrv.Sučelicenjemu,Moncadase,napregnut iuzdrhtao, okrenu u stranu, zatvorenih očiju. Ravnatelj pljesnu jedanput i Diego podiže oružje; dva puta i nanišani; tri puta. Na petnaestkorakaudaljenostiRafaelMoncadazačupucanjinjegovotijeloprimiudar topovskog hica. Pade na koljena i prođe više časaka dok neshvatida jeneozlijeđen:Diego jepucaou tlo.Tadpovrati, tresućisekaougroznici.Njegovippstideniposrednicipomogošemuustatiitihogaupozorenekasepribere.

Dotleliječnik,uzBernardovuimaestrovupomoć,rasparakošuljuDiegu, koji se držao na nogama i prividno mirno. Metak mu jeokrznuostražnjidiorukenedotičućikostineozljeđujućiodvećmišić.Liječnikmupreviranudazaustavikrvarenje,dokjenebudemogaoumiruopratiizašiti.Kakojenalagaoobičaj,borciserukovaše.Obranilisučast,namirilisezasveuvrede.

–Hvalanebesimada jevašarana laka,viteže,rečeMoncada,većposveovladavšiživcima.–Ioprostitemištosamudariovašegslugu.

–Opraštamvam,gospodine, ipodsjećamvasda jeBernardomojbrat,odvratiDiego.

Bernardogapoduprijeozdravurukuigotovogaodnijeukočiju.PoslijegaTomasupita zašto je izazvaoMoncaduakonijebiovoljanpucati u njega. Diegomu odgovori kako nije nimislio imati na duši

mrtvacakojibimuuništiosan,htiogajesamoponiziti.Dogovoriše se da Juliani i Isabel neće spominjati dvoboj, to je

muškastvarinesmijesepovrijeditiženskutankoćutnost,alinijednadjevojčicanijevjerovalapričioDiegovupaduskonja.IsabeljetolikognjavilaBernarda,da jojovajnaposljetku ispripovjedi što sezbilo. –Nikad nisam razumjela to smuškom časti. Čovjekmora stvarno bitiblesav da se igra životom zbog sitnice, primijeti mala, no bila jeganuta,kakoBernardoocijeni,jerbiprisnažnimosjećajimagledalaukriž. Od tog su se trena Juliana, Isabel, čak i Nuria otimale zapovlasticu da Diegu nose jelo. Liječnik mu je rekao neka nekolikodanamiruje, damu se stanje ne pogorša. Bijahu to četiri najsretnijadanaumladićevuživotu:dragevoljebise jednomnatjedantukaoudvoboju ako bi time zadobio Julianinu pozornost. Soba se ispunjalanadnaravnom svjetlošću kad bi ona ušla. Čekao ju je u otmjenukućnom haljetku, zavaljen u naslonjač, sa zbirkom soneta u krilu,hinećidačita,azapravojebrojiominutenjeneodsutnosti.Utimbigaprigodama tolikoboljela rukadaga je Julianamoralahraniti juhom,oplahnjivati mu čelo vodicom od narančina cvijeta i satima garazonoditiharfom,čitanjemiigromdame.

RastresenzbogDiegove rane, koja je, iako laka, iziskivalaoprez,BernardosmetnusumadajeMoncadaspomenuoPelava,svedokojidanposlije,kadodslužinčadidoznadasugrofaOrlovaorobiliunoćizabavekodEulalijedeCallis.Ruskiplemićostaojeupalačicidositnihsati, potom je uzeo kočiju kako bi se vratio u prebivalište što ga jeiznajmio za kratka boravka u gradu. Na putu je skupina razbojnikanaoružanih kremenjačama presrela kola u nekom prolazu, začassvladalačetirilakajai,ošamutivšigrofastrahotnimudarcem,otelamukesu,nakitiplaštodčinčilinakrzna.Napadjepripisangerili,premdatodotadnijebionjezinnačindjelovanja.OpćizaključakbijašedajeuBarceloni nestalo svakog reda. Čemu služi imati propusnicu zapolicijskisatakopristojni ljudivišenemoguićiulicom?Nepojmljivoje da ti Francuzi nisu u stanju održati ni zeru sigurnosti! BernardoobavijestiDiegada jeukradenavrećicasadržavalazlatokoje jegrofOrlovdobioodRafaelaMoncadezaigraćimstolom.

– Jesi li siguran da si ga čuo kako spominje Pelava? Znam štomisliš,Bernardo.DajeMoncadaupletenuprepadnagrofa.Nonijelito preozbiljna optužba? Nemamo dokaze, ali slažem se da je

podudarnost velika. Čak i da Moncada s tim nema nikakve veze,svejedno je varalica. Ne bih ga želio vidjeti u Julianinoj blizini, a neznamkakotospriječiti,odgovorimuDiego.

U ožujku 1812. Španjolci su u Cadizu donijeli slobodarski UstavzasnovannanačelimaFrancuskerevolucije,nos tomrazlikomda jeRimokatoličku crkvu proglasio službenom i zabranio sve drugevjeroispovijesti. Kako reče Tomas de Romeu, čemu se toliko boreprotivNapoleonaakoseukonačnicislažuubitnome.–Ostatćemrtvoslovonapapiru,jerŠpanjolskanijezrelazaprosvjetiteljskenazore,–prosudi Chevalier i, nestrpljivo odmahnuvši, doda kako toj zemljitrebajošpedesetgodinadauđeudevetnaestostoljeće.

Dok je Diego provodio duge sate učeći u prastarim dvoranamaHumanističke gimnazije, vježbajući mačevanje i smišljajući noveopsjenarskesmicalicenebi lizaveoneosjetljivu Julianu,kojase,čimmujeranazacijelila,opetophodilasnjimkaosbratom,BernardojelutaoBarcelonom,vukućiteškečizmeocaMendozenakojesenikadnije privikao. Vazda je nosio na grudima čarobnu vrećicu s crnompletenicomMunjeUNoći,kojajevećpoprimilatoplinuimirisnjegovekože,postaladionjegovatijela,privjesaknjegovasrca.Nijemostštojuje sebinametnuo izoštrilamu jedrugaosjetila,mogao se ravnati ponjuhu i sluhu. Po prirodi samotnik, u svojstvu stranca bio je jošosamljeniji, no volio je to.Mnoštvo ga nije tištilo, jer bi usred vreveuvijek pronašao miran kutak za svoju dušu. Ceznuo je zaprostranstvom gdje je prije živio, ali sviđao mu se i taj grad svjekovnom patinom, uskim ulicama, kamenim zdanjima i mračnimcrkvama,kojegapodsjećahunavjeruocaMendoze.Najdražamu jebilalučkačetvrt,gdjejemogaogledatimoreirazgovaratisdupinimadalekih voda. Besciljno je šetao, tih, nevidljiv, okružen ljudima,osluškujući bilo Barcelone i zemlje. Tijekom jedne od tih skitnjaiznovajesreoPelava.

Kod ulaza u neku krčmu postavila se prljava i krasna Romkinjamamiti prolaznike otkrivanjem sudbina, što ih je umjela iščitati izkarata ili crteža na dlanu, kako obznanjivaše na svom zamršenukastiljskom.Koji trenutakprije izutjehe jeproreklapijanumornaruda ga na dalekom žalu čeka blago, iako je na njegovu dlanu vidjela

križ smrti. Došavši do kraja ulice, čovjek opazi da mu je nestalavrećicasnovcemizaključidajujeJeđupkaukrala.Vratiseposvoje.Imao je staklast pogled i pjenio se poput bijesna psa kad tobožnjukradljivicu zgrabi za kosu i poče je tresti. Njeni jauci i kletveprivukoše župljane iz krčme, koji ga uzeše bodriti bjesomučnimporugama,jerakoještoujedinjavalosvežive,tojebilaslijepamržnjapremaRomima, a usto, u tim ratnim godinama dostajao je najmanjipovod da svjetina počini izgrede. Okrivljavali su ih za sva zla što ihljudskirodpoznaje,čakizatodaotimajušpanjolskudjecukakobiihprodali u Egipat. Djedovi i bake još su pamtili živahne pučkesvečanosti za kojih je inkvizicija jednako spaljivala krivovjerce,vještice iRome.Učasukad jemornarrasklapaonoždaženiobilježilice,upleoseBernardo i snažnimgaudarcemoborina tlo,gdjeostakoprcajući se u ustrajnim alkoholnim parama. Prije negoli su seprisutnisnašli,BernardouhvatiRomkinjuzarukuipojurisnjomnizulicu.NisustalisvedočetvrtiBarcelonete,gdjebijahudoneklesigurniodrazjarenegomile.Ondje jeBernardopusti ihtjedeseoprostiti,alionazatražinekajeotpratijošpetstotinjakmetaradopokrivenihkolanevjesto oslikanih arabeskama i zodijačkim znacima, koja je vukaotužan peršeronac krupnih nogu, a stajala su u pokrajnjoj uličici.Iznutra je to vozilo, izobličeno od zloporabe više naraštaja nomada,bilo prava turska pećina, pretrpano čudnovatim predmetima, saslapom raznobojnih rubaca, metežom zvončića i zbirkom vjerskihkalendara islikazalijepljenihčakpostropu.Mirisalo jepopačuliju istarim krpama. Strunjača s preuzetnim jastucima od izblijedjelabrokatačinilajepokućstvo.ŽenapozvaBernardadasesmjestiisjedesučelice njemu skupljenih nogu, promatrajući ga tvrdim pogledom.Izvadibočicužestice,otpigutljajipružimuje,jošzadihanaodtrčanja.Imala jetamnuput,mišićavotijelo,divljeoči ikosuobojenuprahomkaline.Bilajebosa,odjevenautridugesuknjesvolanima,izblijedjelubluzu, kratak prsluk svezan naprijed izukrižanim vrpcama, okoramena šal s resama i oko glave rubac, znak udatih žena njezinaplemena, iako onabijaše udovica.Oko zglavaka zveckalo je desetakgrivna, oko gležnjeva više srebrnih zvončića, a na čelu zlatniciprišiveninarubac.

Koristila je ime Amalia medu gadjeima, to jest, onima koji nisuRomi. Odmajke je pri rođenju dobila drugo ime, koje je jedino ona

znalaičijajesvrhabilasmestizleduhove,držećipraviidentitetcuriceu tajnosti. Imala je i treće ime, kojim se služila uplemenu.Ramona,čovjeka njenog života, zatukli su pijucima i lopatama neki težaci natržnici u Leridi, optuživši ga za krađu kokoši. Voljela ga je oddjetinjstva.Njihove suobiteljiugovorilevjenčanjekad joj jebilo tekjedanaest godina.Njegovi roditelji platili su za nju visoku cijenu, jerbijašedobrazdravljaičvrstaznačaja,vičnakućanskimposlovimaiktome još istinskadrabardi, rodila se sprirodnimdaromodgonetanjausuda i liječenja čaranjem i travama. U toj je dobi sličila mršavojmački, ali ljepota nije bila nimalo važna pri izboru supruge. Njezinmuž se ugodno iznenadio kada se ona hrpa kostiju preobrazila uprivlačnuženu,no,sdrugestrane,teškogajepogodiloštoAmalianemože roditi. Njihovo pleme smatralo je djecu blagoslovom, jalovautroba bila je razlog za rastavu, ali Ramon ju je odviše volio. Smuževomsmrćuutonulajeudubokutugu,kojunikadnećeprebroditi.Nijemu smjela spominjati ime, da ga ne dozove s onoga svijeta, nokrišomjeplakalazanjimsvakenoći.

Već stoljećima se njezin narod potucao po svijetu, progonjen iomražen. Preci plemena napustili su Indiju tisuću godina prije iproputovali su cijelu Aziju i Europu prije nego što su završili uŠpanjolskoj, gdje se s njima postupalo jednako loše kao drugdje, alipodneblje jebilomalopogodnijezaskitalačkiživot.Skrasilisusenajugu, gdje je ostala još šačica pastirskih obitelji, kakva je bilaAmalijina. Ti su ljudi pretrpjeli toliko razočaranja da se više nisuuzdaliniuvlastitusjenu,stoganenadanoBernardovoupletanjeganuRomkinjinu dušu. S gadfeama je mogla doći u doticaj jedino raditrgovine, inače bi ugrozila čistoću svoje rase i predaja. Iz šušterazboritosti Romi su živjeli na rubu društva, nikada nisu vjerovalistrancima i čuvali su odanost samo za rod, ali njoj se učini da tajmladić zapravo nije gadje, stigao je iz drugog svijeta i svagdje jetuđinac.MoždajeRomizkakvaizgubljenaplemena.

IspostavisedajeAmaliaPelavovasestra,štoBernardootkriistogdana,kadjeovajušaoukola.PelavoneprepoznaIndijanca,jeronejevečerikadsugazateklikako,poMoncadinunalogu,pjeva Julianinatalijanskom imao oči samo zaDiega, čiji ga jemač draškao po grlu.Amalia objasni Pelavu što se dogodilo, na romskom jeziku krhkihzvukova, izvedenom iz sanskrta.Zamoli ga zaoprost jer jeprekršila

tabupovezivanja s gadjeima.Taj težakprijestupmogaobi je osuditina marime, stanje okaljanosti, koje je zavređivalo izopćenje izzajednice, ali pretpostavljala je da su se pravila ublažila od početkarata.Rod jemnogopropatio tih godina, obitelji su se razišle. Pelavodođedoistogzaključkai,umjestodajoštroukorisestru,kakavjebioobičaj, jednostavno zahvali Bernardu. Bio je jednako iznenađenIndijančevom dobrotom, jer nijedan se stranac nije nikada lijepoponioprenianjima.BratisestrashvatišedajeBernardonijem,alinisupali u opću zabludu da ga smatraju i gluhim ili duševno zaostalim.Pripadahu skupini koja je jedva sastavljala kraj s krajem sa svakimposlom što bi im dospio u ruke,mahom prodajući i kroteći konje, iliječeći ih ako bi bili bolesni ili ozlijeđeni. Zarađivali su za život sasvojim malim vignjevima, oblikujući kovine, željezo, zlato, srebro.Izrađivali su sve, od potkova do mačeva i nakita. Rat bi ih čestootjerao, ali im je i pogodovao, jer su u žaru međusobna ubijanja iFrancuzi i Španjolci zaboravljali na njih. Nedjeljom i blagdanimapodigli bi dronjav šator na nekom trgu i davali cirkuske predstave.Bernardo će uskoro upoznati ostatak skupine, u kojoj se isticaoRodolfo, div prekrit tetovažama, koji je omatao debelu zmiju okovratairukamapodizaokonja.Prevalioješezdesetu,bijašenajstarijiubrojnoj obitelji i stoga najštovaniji. Petrina je važnom točkompridonosila dirljivu nedjeljnom cirkusu. Ta majušnadevetogodišnjakinja savila bi se poput rupčića i cijela ušla u ćup zamasline.Pelavojeizvodiovratolomijejurećinajednomilidvakonja,a drugi članovi obitelji ushićivali su gledaoce gađajući se svezanihočiju noževima. Amalia je prodavala srećke, čitala horoskop iproricala sudbinu na uvriježenoj staklenoj kugli, s tako jasnomintuicijomdabisesamaprestrašilasvojihpronicljivihotkrića;uviđašedajedarodgonetanjabudućnostizapravoprokletstvo,jernemoželičovjekpromijenitionoštoćesezbiti,boljemujeineznati.

ČimjeDiegočuodaseBernardosprijateljiosRomima,zaiskadaih upozna, jer htio je istražiti u kakvom su dosluhu Pelavo i RafaelMoncada.Nijenislutiodaćegaočaratiidaćesetakodobroosjećatiunjihovudruštvu.UtosudobaromskaplemenauŠpanjolskojvećbilapretežitosjedilačka.Razapelibisvoječergeuokoliciselaigradova.Svremenom bi postali dio krajolika i mještani bi se navikli na njih iprestaliihkinjiti,iakoihnikadnisuprihvaćali.NouKatalonijinijebilo

stalnih čergi, tamošnji Romi bijahu nomadi. Amalijino i Pelavovoplemebilojeprvokojesenaselilouželjidaostane,većsutrigodineživjeli na istom mjestu. Diego od prvog trena shvati da ih ne valjaispitivati oMoncadi i ni o čemudrugom, jer ti su ljudi imali valjanerazloge za nepovjerljivost i čuvanje tajni. Kada mu je rana posvezaraslaikadmujePelavooprostioonajubodugrlo,Diegoihzamolineka imdopustepriključitisecirkusu.Pokazalisusvojeumijeće,štonijeispalotakoblistavokakosuočekivali,jerDiegovajerukajošbilaslaba, ali dostajaše da ih prime kao pelivane. Uz pomoć družineizradili su domišljatu guštaru stupova, užadi i visećih vratila,nadahnutu snasti Madre de Dios. Mladići bi se na stazi pojavilizagrnuticrnimplaštevimaiskinuliiholimpskomkretnjom,ostajućiutrikouisteboje.Takvibiletjelizrakombezosobitezaštite,jerčinilisuto prije po brodskom jedrilju, na dvostruko većoj visini i njišući seiznadvalova.PoslijebiDiegohitroskriomrtvukokošizačasjevadioživu iz izreza Amalijine haljine ili bi bičem ugasio svijeću na glavidivovskog Rodolfa, ne dotičući mu kosu. Tu razonodu nisu nikadspominjaliizvankrugaRoma,jersnošljivostTomasadeRomeuaimalajegranicuizacijelojenebiodobrio.Mnogoštotajplemenitigospodinnijeznaoosvommladomgostu.

Jedneod tihnedjeljaBernardoprovirikrozzastorzaumjetnike ispazimedugledaocimaJulianuiIsabel,zajednospratiljom.Vraćajućise sbogoslužja, kamo ih jeNuriaupornovodila, iako tonijebilopoćudidonTomasu,djevojčice^suvidjelecirkusinagovorilejedauđu.Skrpljenodžućkastihkomada jedaraodbačenihu luci, šator je imaosredišnjustazuprekrituslamom,drveneklupicezauglednegledaoceiprostor u dnu za stojeću svjetinu. U slamnatu krugu div je podizaokonja,Amalia stavljalaPetrinuu ćupzamasline, aDiego iBernardoverahusepovisećimvratilima.Navečersuseondjeodržavaleborbepijetlova,kojebiupriličioPelavo.NijetobilomjestogdjebiTomasdeRomeu želio vidjeti svoje kćeri, ali Nuria bijaše nemoćna kad bi seJulianaiIsabeludružiledajepridobiju.

– Dozna li don Tomas da se bavimo ovim, poslat će nas prvimbrodomnatraguKaliforniju,šapnuDiegobratu,ugledavšidjevojčice.

BernardosesjetikrinkekojomsuseslužilizaplašenjemornaranaMadredeDios.NačiniotvorezaočinadvaAmalijinarupcaipokrišelica moleći da ih sestre de Romeu ne prepoznaju. Diego odluči

uzdržati se od opsjenarstva, jer te je smicalice često izvodio prednjima.Kakogod, stekao jedojamda sugaprepoznale, svedok togaposlijepodneva ne ču Julianu kako Agnes opisuje pojedinostipredstave. Iza leđa Nuriji šaptaše joj o dva neustrašiva pelivana ucrnom, koji se igraju vatrom na visećim vratilima, i doda kako biobojicupoljubilasamodaimvidilica.

Diegonijebio istesrećes Isabel.Smijaosešali sBernardomkadmala, kao obično, uđe u sobu bez kucanja, usprkos očevoj strogojzabranidabudepreprisnasDiegom.Ustobočiseprednjima iobjavidaznatkosuoniplesačinaužetuikaniihodatiakojeidućenedjeljene upoznaju s romskom družinom. Htjela se osvjedočiti onepatvorenosti divovih tetovaža, jer doimale su se naslikano, idremljivezmije,kojajemoglabitiibalzamirana.

Idućih jemjeseci Diego, čija je krv vrela s plahovitošću njegovihsedamnaest godina, našao utjehu u Amalijinu krilu. Sastajahu sepotajice, uz golemu opasnost. Vodeći ljubav s gadjeom ona je kršilatemeljnitabuimoglajetoskupoplatiti.Udalasekaodjevica,kakavjebio običaj među ženama njezina naroda, i bila je vjerna mužu dosmrti.Udovištvojujeostavilouneizvjesnustanju,jerjošjebilamlada,a ophodili su se s njom kao s bakom, sve dok Pelavo, koji će jojpotražiti drugogmuža kada isplače sve suze žalosti, ne bude izvršiosvojudužnost.Uroduježivotprotjecaonaočigledsvima.Amalianijeimala ni vremena ni prostora za osamljivanje, no katkad bi Dieguuspjela zakazati sastanak u udaljenu prolazu i onda ga je zibala unaručju,uvijeksmučnomstrepnjomdaćeihzateći.Nijegazapletalaromantičnimzahtjevima,jerjujedivljačkomuževoubojstvozauvijekpomirilo sa samoćom.BijašedvostrukostarijaodDiega iudanavišeoddvadesetgodina,alinijebilaiskusnauputenosti.SRamonomjujespajala duboka i odana ljubav, bez izljeva strasti. Vjenčali su se ujednostavnu obredu, dijeleći komad kruha pomazan s nekoliko kapinjihovekrvi.Tojebilodovoljno.Samačinjenicadadvojeodlučiživjetizajednoposvećivalajebrak,noonisupriredilidarežljivpir,sglazbomi plesom, koji je trajao puna tri dana. Potom su se smjestili u kutuzajedničke čerge. Otad se više nisu razdvajali, lutali su putovimaEurope, gladovali u vremenimanajveće oskudice, bježali odmnogihnasilja iradovalisesretnimtrenucima.KakojeAmaliakazalaDiegu,njezinježivotbiodobar.ZnalajedajeRamonnegdječekanetaknut,

čudesnoiscijeljenodmučeništva.Kaajevidjelanjegovoizmrcvarenotijelo,unjoj jeutrnuoplamenkoji ju jeobasjavao iznutra inijevišepomišljala na čulnu nasladu ni na utjehu zagrljaja. Diega je u svojakolapozvalaizčistogprijateljstva.Zamijetilajenjegovnespokojzbognedostatka žene i sjetila se olakšati mu, to je bilo sve. Postojala jeopasnostdajeposjetimuževduh,pretvorenumuloa, ikazni jezbogte posmrtne nevjere, ali nadala se da Ramon shvaća njene pobude:nije to činila iz požude, nego iz velikodušnosti. Bijaše stidljivaljubavnica,koja je ljubavvodilaumraku,nerazodjenuvšise.Katkadbi tiho plakala. Tad bi joj Diego, ganut do srži, nježnim poljupcimaotiraosuze, i takonaučipronicatiuneke tajneženskogsrca.Unatočromskim strogim spolnim pravilima, možda bi Amalia iz plemenitesklonostiiBernarduučinilaistuuslugu,dajujeikadpotaknuonato,alionjeuvijekumislimabiosMunjomUNoći.

ManuelEscalantedugojeproučavaoDiegadelaVeguprijenegojeodlučiogovoritimuoonomštomujenajvažnijenasvijetu. Isprva jezazirao od mladićeve neodoljive simpatičnosti. Taj smrtno ozbiljančovjekvidio jeuDiegovoj lakoći slabost značaja,nobio jeprinuđenpreispitatisvojsudkadjeprisustvovaodvobojusMoncadom.Znaojedaciljdvobojanijepobijediti,negoplemenitosesuočitisasmrćukakobisespoznalakakvoćavlastiteduše.Zamaestrajemačevanje–atimviše dvoboj – bio nepogrešiv način upoznavanja ljudi. U žaru borbeotkrila bi se sama bit osobnosti; malo vrijedi biti vrstanmačevalac,akousrcunemahrabrostiismirenostidaseopasnostipogledauoči.Shvatidaudvadeset ipetgodinakoliko jepodučavaosvojeumijećenije imao učenika kakav je Diego. Bilo ih je jednako darovitih ipredanih, ali nijedan sa srcem čvrstim poput ruke koja potežemač.Divljenještogajeosjećaozamladićaprotkasedragošćuimačevanjesepretvoriuizlikudagasvakidanvidi.Čekaobigaspremanmnogoprijeosam,ali izstege iponosanebisepojavioudvoraniniminutuprije.Poduka seuvijekodvijala silnoukočeno i gotovou tišini,nourazgovorima koje su vodili poslije povjeravao je Diegu svojemisli iskrovite težnje. Po svršetku sata otrli bi se vlažnim ručnikom,preodjenuli se i popeli na drugi kat, gdje je maestro stanovao. Utamnojiskromnojprostorijisjelibinaneudobneizrezbarenestolice,okruženi knjigama na starinskim policama i osvjetlanim oružjemizloženimpo zidovima.Onaj stari sluga, koji je neprestanomrmljao,

kaouvječnojusrdnojmolitvi,poslužiobi ih crnomkavomurokokošaličicama. Uskoro s mačevanja prijeđu na druge teme. Maestrovaobitelj, premda španjolska i katolička u četiri naraštaja, nije se semogla pohvaliti čistoćom krvi, jer bijaše židovskog podrijetla. Daizbjegnu progone, njegovi pradjedovi i prabake promijenili su ime iobratili se na kršćanstvo. Uspjeli su se sačuvati od nesmiljeneinkvizicije, no pritom su izgubili imetak stečen u više od sto godinadobrihposlova iumjerenaživota.KadaseManuelrodio, jedva je jošpostojalo maglovito sjećanje na prošlost blagostanja i istančanosti;ništanije ostaloodposjeda, umjetničkihdjela, dragulja.NjegovotacradiojeutrgoviniciuAsturiasu,dvabratabijahuobrtnici,atrećemusezameotragusjevernojAfrici.Činjenicadanjegovibliskirođaciživeod trgovanja i rukotvorstva ispunjala ga je stidom. Smatrao je da sujedina zanimanja dostojna jednog gospodina neproizvodna. Nije biojedini.UŠpanjolskojsutihgodinaradilisamosiromašniseljaci;svakije hranio više od trideset danguba. Diego će omaestrovoj prošlostidoznatimnogoposlije.Kadmu jegovoriooLa Justiciji iprviputmupokazao medaljon, ništa nije rekao o svom židovskom podrijetlu.Togasudana,kaosvakogjutra,pilikavuudvorani.Escalanteskinusvrata lančić s ključem, uputi se k brončanu kovčežiću na pisaćemstolu, svečano ga otvori i pokaza njegov sadržaj učeniku: zlatni isrebrnimedaljon.

–Vidiosamtoveć,maestro...–promrmljaDiego,prepoznajućiga.–Gdje?– Nosio ga je Santiago de Leon, zapovjednik broda kojim sam

doploviouŠpanjolsku.– Poznajem kapetana de Leona. Pripada, poput mene, La

Justiciji2*.BijašetojednoodmnogihtajnihdruštavautadašnjojEuropi.Bilo

jeosnovanodvjestogodinaprijeizotporamoćiinkvizicije,strahotneruke Crkve, koja je od 1478. branila duhovno jedinstvo katolikaprogoneći Zidove, luterane, krivovjerce, skotološce, bogohulnike,čarobnjake, proricatelje, prizivaoce zloduha, vješce, astrologe ialkemičare, kao i one koji su čitali zabranjene knjige. Imovinaosuđenih prelazila je u ruke tužitelja, pa sumnoge žrtve gorjele nalomači zbog svojeg bogatstva, a ne iz drugih razloga. Više od tristogodinavjerskagorljivostnarodaslavilajeautosdefe{28},javneorgije

okrutnosti na kojima su osuđenici pogubljivani, no u 18. stoljećuzapoče pad inkvizicije. Suđenja su se još neko vrijeme nastavila izazatvorenih vrata, dok je nisu dokinuli. Zadaća La Justicije bila jespasitioptužene, izvući ih izzemlje ipomoći imotpočetinovživotutuđini.Dijelilisuhranuiodjeću,pribavljalilažneispravei,akojebilomoguće,plaćaliotkupninu.DodobakadjeManuelEscalanteunovačioDiega,usmjerenostLaJusticijesepromijenila,višesenijeborilasamoprotivvjerskezaludenostinegoiprotivdrugihoblikatlačenja,poputfrancuskog u Španjolskoj i ropstva drugdje. Bijaše to udruženje sastrogimporetkomivojnomstegom,kojenijeprimaložene.Stupnjeviposvećenosti obilježavali su se bojama i zamenjem, obredi seodržavahu po skrovitim mjestima i jedini način prihvaćanja bilo jeposredstvom nekog člana, koji je igrao ulogu kuma. Sudionici biprisegnuli da će staviti život u službu plemenitih pobuda koje je LaJusticiaprigrlila,danećeuzimatinikakvuplaćuzasvojeusluge,daćepo svaku cijenu čuvati tajnu i slušati zapovijedi pretpostavljenih.Prisega jebilaotmjeno jednostavna: tražitipravdu,nahranitigladne,odjenutigole,štititiudovice isiročad,ugostitistranca ineprolijevatikrvnevinih.

Maestro lako nagovori Diega da podnese molbu La Justiciji.Tajanstvenost i pustolovine bijahu za nj neodoljiva iskušenja; jedinadvojba odnosila se na slijepu poslušnost, ali kad se uvjerio da munitko neće zapovjediti nešto protiv njegovih načela, svlada tuprepreku. Proučio je tekstove u ključu i prionuo na uvježbavanjejedinstvene borilačke vještine, koja je iziskivala brz um i iznimnuokretnost.Sastojalaseododređenanizapokretasmačemibodežima,štosuseizvodilinacrtežunatlu,zvanomMajstorskikrug.Tajjecrtežbio urezan u zlatne i srebrne medaljone, znakove raspoznavanjamedu članovima društva. Diego prvo upamti slijed i način borbe,potom jemjesecima vježbao s Bernardom, dok nije naučio boriti sebez razmišljanja. Kako mu reče maestro, bit će pripravan tek ondakadnehajnomkretnjombudemogaouhvatitimuhuuletu.Jedinotakomože pobijediti starog člana La Justicije, što ćemorati učiniti da gaprime.

Najzad je stigao dan kad je Diego bio spreman za obredposvećenja. Manuel Escalante povede ga mjestima neznanim> čak igraditeljima, koji su se hvalili da grad poznaju kao svoj džep.

Barcelona je izrasla na uzastopnim slojevima razvalina; prošli suonuda Feničani i Grci bez znatna traga, onda su došli Rimljani iutisnuli svoj pečat, zamijenili su ih Goti i naposljetku su je osvojiliSaraceni,kojisuunjojostalivišestoljeća.Svisuonipridonijelinjenojsloženosti; s arheološke točke gledišta, Barcelona je torta s tisućulistova.Zidovisuprokopaliboravišta ihodnikenebi liseskloniliodslužbenika inkvizicije. Poslije su ti tajanstveni prolazi pretvoreni urazbojničke jazbine, sve dok La Justicia i druge tajne sljedbe nisupostupno prisvojile utrobu grada. Diego i maestro prevalili sunedohod vijugavih uličica, duboko zašli u staru četvrt, prošli krozskrovite veže, spustili se stubištima nagrizenim zubom vremena,prodrli u podzemne zavijutke, probili se kroz zjapeće ruševine iprokope, kuda nije tekla voda nego neka tamna žitka tekućina smirisom trula voća. Konačno stigoše pred vrata obilježenakabalističkimznacima,kojaseotvorekadjemaestrorekaolozinku,iobrešeseudvoranispreuzetnimizgledomegipatskoghrama.Okružiihdvadesetakmuškaracauhaljamajarkihbojaiukrašenihraznolikimznamenjem.SvisunosilimedaljonesličneEscalanteovuideLeonovu.Bilisuusvetištusljedbe,usamomsrcuLaJusticije.

Obred se protegnu cijelu noć i tijekom tih dugih sati Diego jeredomprolazio kušnje kojima su ga podvrgavali. Na podu obližnjegprostora,možda razvaline rimskoghrama, bio je uklesanMajstorskikrug. Neki muškarac istupi ogledati se s Diegom, a drugi stadošeuokolo, poput sudaca. Predstavi se kao Julije Cezar, svojim tajnimimenom. Svukli su košulje i izuli obuću, ostajući samo u hlačama.Borbajezahtijevalatočnost,hitrinuihladnokrvnost.Srnulibisoštrimbodežima,kaoda jedandrugogkanesmrtnoraniti.Svakiudaracbioje do dna, no u posljednjem časumorali su ga zaustaviti u zraku. Inajmanja ogrebotina značila je trenutačno isključenje. Nisu smjeliizaći izcrtežana tlu.Pobjednikćebitionajkojiprotivnikapritisnesoba ramena na pod, u samom središtu kruga. Diego je vježbaomjesecimaidubokoseuzdaousvojuokretnosti izdržljivost,no,čimje borba započela, uvidje da nije nimalo nadmoćan suparniku. JulijuCezarubiloječetrdesetakgodina,bijaševitakinižiodDiega,alivrlosnažan.Stojećirazmaknutihstopalailaktova,napetavrata,obnaženihmišića trupa i ruku, nabreklih žila, s blistavim bodežom u desnici iposvemirnalica,biojestrašanprotivnik.Nazapovijedpočešekružiti

unutar crteža, tražeći najbolji kut za napad. Diego navali prvi, noCezarskoči,prevrnuseuzraku,kaoda leti, idočekasenanoge izanjega,jedvamudajućivremenadaseokreneisagnekakobiizbjegaosječivo što se okomilo nanj.Nakon tri-četiri tobožnja udarca, Cezaruhvati bodež ljevicom. I Diego je bio jednako vješt s obje ruke, alinikad ga nije dopalo sučeliti se s nekim takvim i načas se smete.Suparniktoiskoristiioborigaudarcemnogeugrudi,noDiegožustroodskoči i u naletu uperi oštricu ravno u njegovo grlo te bi ga, da jeokršajbiostvaran,zaklao,nozaustavirukutikpredciljem,vjerujućidagajeranio.Kakosesucinisuupleli,pretpostavidajeneozlijeđen,ali nije to mogao provjeriti, jer protivnik se već ustremio na nj.Zapletošeseuborbiprsaoprsa,branećiseodtuđerukesbodežom,doksuslobodnomrukominogamanastojalisrušitisuparnikanaleda.Diego se uspje osloboditi i opet su kružili, pripravljajući se za novnapad.Diegoosjetidagori,savsezajapurioioblioga jeznoj,dočimseCezarnijenizapuhao injegovo je licebilomirnokaonapočetku.Maestroveriječi iskrsnušemuusjećanju:nikadasenetućiugnjevu.Više puta duboko udahnu smirujući se i ne gubeći iz vida nijedanprotivnikovpokret.RazbistrimuseumishvatidaničlanLaJusticijene očekuje borca jednako vješta s obje ruke. Brzinom koju suiziskivaleTempestineopsjenarskesmicalicepograbibodežljevicomisrnuprijenegoštosesuparniksnašao.Ustuknu,zatečen,noDiegomupodmetnu nogu i izgubi ravnotežu. Čim je pao,mladić skoči na nj ispljošti ga, pritišćući ga desnom rukom, dok se lijevom branio odnjegova bodeža. Dugu minutu hrvali su se svom snagom, mišićazategnutihpoputčeličneužadi,očijuzarivenihuprotivničke,stisnutihzubi. Diego ga nije morao samo zadržati na tlu nego i odvući ga usredište Kruga, težak zadatak, jer ovaj nije bio voljan dopustiti mu.Krajičkom oka odmjeri udaljenost, koja se doimala golema, nikadjedanlakatnijebiotakodug.Postojaojetekjedannačindatoučini.Prevrnu se porebarke i Julije Cezar nade se na njemu. Nije mogaozatomiti radostan uzvik, videći da je u konačnoj premoći. SnadljudskimnaporomDiegoseiznovaprevrnuinjegovsuparnikostatočnonabiljegukojijeoznačavaosredišteKruga.Cezarovasmirenostjedva se zamjetno naruši, no dostajalo je da Diego shvati da jepobijedio.Posljednjimtrzajempribimuramenanapod.

–Svakačast,rečeCezarsosmijehom,ispuštajućibodež.

Potom semorao boritimačem s drugomdvojicom. Zavezašemurukuzabalčakkakobidaliprednostprotivnicima,jernijedannijebiotoliko vičan mačevanju kao on. Manuel Escalante odlično ga jepripremioisvladaihzamanjeoddesetminuta.Zatjelesnimkušnjamaslijedilesuduhovne.NakonštojepokazaodadobropoznajepovijestLaJusticije,dalisumusloženezadatkezakojejetrebaonaćiizvornarješenja, što su zahtijevala domišljatost, srčanost i znanje. Na kraju,kad je prošao sve provjere, odvedoše ga do oltara. Ondje je biloizloženoznamenjekojećeštovati:pogača, tezulja,mač,kalež i ruža.Pogača je predstavljala obvezu pomaganja siromašnima, tezuljaodlučnostuborbizapravdu,mačjeutjelovljivaohrabrost,ukaležujebionapitaksamilosti,aružaječlanovetajnogadruštvapodsjećaladaživotnijesamožrtvairad,uztojedivaniupravogazatovaljabraniti.Po svršetku obreda maestro, u svojstvu kuma, ovjesi mladićumedaljonokovrata.

–Kojećebitivašetajnoime?–upitaUzvišenizaštitnikhrama.–Zorro,odgovoriDiegobezoklijevanja.Nijemislio na to, ali u tom se trenu savršeno jasno sjeti liščevih

crvenkastih očiju, koje je vidio u drugom obredu posvećenja,godinamaprije,ukalifornijskojšumi.

–Dobro došao, Zorro, pozdravi gaUzvišeni zaštitnik hrama i svičlanoviuzboruponovenjegovoime.

Diego bijaše tako blažen zbog svladanih kušnji, tako zbunjendostojanstvenošću članova sljedbe i tako omamljen zamršenimkoracima obreda i visokoparnim imenima starješina – Vitez sunca,Hramovnik Nila, Poglavar križa, Čuvar zmije – da nijemogao jasnomisliti.Slagaosespostavkamaudruženja ibio jepočašćenštosugaprimili. Tek poslije, kad se prisjećao potankosti i pripovijedao ihBernardu,ocijeniobredpomalodjetinjastim.Pokušasenarugatisebijergajeshvatiotakoozbiljno,alibratsenijesmijaonegomuukazanatokolikosunačelaLaJusticijesličnaonimaOkaueanjihovaplemena.

Jedanmjesec nakon što ga je vijeće La Justicije prihvatilo, Diegoiznenadi maestra bezglavom zamisli: kanio je osloboditi skupinutalaca.SvakinapadgerilacaizazvaobitrenutačnuodmazduFrancuza.Uzeli bi određen broj talaca, četverostruko veći od broja njihovihpoginulih, i objesili ih ili strijeljali na javnom mjestu. Taj prijekipostupak nije obeshrabrio Španjolce, samo bi podjario mržnju, ali

ranjavaojedušunesretnihobiteljiuhvaćenihusukobu.– Ovaj put je riječ o pet žena, dva muškarca i jednom

osmogodišnjem dječaku, koji moraju ispaštati zbog pogibije dvafrancuska vojnika, maestro. Župnika su već ubili na vratima crkve.Držeihutvrđaviistrijeljatćeihunedjeljuupodne,objasniDiego.

–Znam,donDiego,vidiosamproglasepocijelomgradu,odgovoriEscalante.

–Trebaihspasiti,maestro.– To što predlažete je ludost. La Ciudadela je neosvojiva. Osim

toga, kad bi vam to kojim čudom i uspjelo, vjerujte da bi Francuzismaknulidvostrukoilitrostrukovišetalaca.

–ŠtočiniLaJusticia{29}uovakvomslučaju,maestro?–Katkadjedinopreostajepomiritisesneminovnim.Uratuumire

mnogonevinih.–Zapamtitćuto.Diegonijebiovoljanpomiritise,jerje,izmeđuostalog,Amaliabila

jedna od osuđenih i nije jumogao prepustiti sudbini. Zbog jedne odonih pogrešaka usuda, na koju su je karte zaboravile upozoriti,Romkinjasezateklanaulicitijekomfrancuskeracijeibilajeuhićenas drugim osobama nedužnim poput nje. Kad mu je Bernardo doniološe vijesti, Diego nije uzeo u obzir prepreke s kojima će semoratisuočiti nego jedino potrebu da se uplete i očaravajuću slastpustolovine.

– Kako nije moguće ušuljati se u La Ciudadelu, ući ću uChevalierovu palačicu. Želim nasamo razgovarati s njim. Što kažeš,Bernardo?Vidimda ti se zamisao ne sviđa, ali drugami ne pada naum.Znamštomisliš:dase junačimkaoondasmedvjedom,kadsmobili mali. Ne, ovaj put je ozbiljno, u pitanju su ljudski životi. Nemožemo dopustiti da strijeljaju Amaliju. Prijateljica nam je. Dobro,menijeivišenegoprijateljica,notosadnijevažno.Nažalost,nemoguračunatinaLaJusticiju,pamijepotrebnatvojapomoć,brate.Opasnoje,alinijetolikokolikosečini.Slušaj...

Bernardodignurukeuznakdasepredajeipristapomoćimu,štojeuvijekčinio.Katkad,utrenucimavećegumoraiosamljenosti,misliobi kako je vrijeme da se vrate u Kaliforniju i prihvate neopozivučinjenicu da je djetinjstvo za obojicu završilo. Diego se doimaovječnim dječakom. Pitao se kako mogu biti tako različiti, a ipak se

tolikovoljeti.Dokjeonosjećaosudbinunaplećima,njegovbratbijašekao ptica nebeska. Amalia, koja je znala odgonetati zagonetkezvijezda,protumačiimnjihoveoprečneosobnosti.Rečedapripadajurazličitimzodijačkimznakovima,iakosuserodiliuistojkućii istogatjedna. Diego je blizanac a on bik, i to određuje njihove naravi.Bernardo sa sebi svojstvenom strpljivošću sasluša Diegov naum, neodajući sumnje koje su ga salijetale, jer u biti se uzdao u bratovunepojmljivusreću.Dometnuvlastitezamisliizatimselatišeposla.

Bernardouspjesklopitiprijateljstvosnekimfrancuskimvojnikomi onda ga opijati dok se ovaj nije onesvijestio. Svuče mu odoru iodjenu je, modar kaput visoka tamnocrvena ovratnika, hlačedokoljeniceibijelaprsa,crnegamašeivisokukapu.Takoodjevenuđeuvrtovepalačicevodećidvakonja inepobuđujućipozornostnoćnestraže. Nadzor u velebnom Chevalierovu prebivalištu nije bio odvećstrog, jer nitko se ne bi usudio napasti ga. Navečer bi se stražaripostavilisasvjetiljkama,noučamnuprotjecanjusatiopustiobiimseduh.Savucrnom,zagrnutplastomipodkrinkom,opravakojujezvaoZorrovomkrabuljom,Diegoseprikrazdanjuuokriljusjena.Priiskrinadahnuća prilijepio je brčić, dobiven iz škrinje cirkuskih krabulja,crnpotezkistomnadusnama.Krinkamujezastiralasamogornjidiolica i plašio seda će gaChevalierprepoznati; tanak jebrkodvraćaopozornost i zbunjivao.Pomoćubičauspesenabalkondrugogkata ilakonadekriloosobnihodajaobitelji, jerpratio je Julianu i Isabeluviše posjeta. Bilo je oko tri ujutro, kasan sat kad su se sluge većpovukle, a vojnici drijemali na straži. Kuća nije imala nimalošpanjolske strogosti, bijaše ukrašena po francuskom ukusu, s tolikozastora, pokućstva, biljaka i kipova da ju jeDiegomogao neopazicecijeluobići.Morao jeprevaliti bezbrojhodnika i otvoritidvadesetakvrata prije nego što će pronaći Chevalierovu spavaonicu, začudnojednostavnuzanekognjegovemoćiiroda.

Napoleonov predstavnik spavao je na tvrdoj vojničkoj postelji, ugotovopraznojprostoriji,osvijetljenojtrokrakimsvijećnjakomukutu.Iz Agnesinih nesmotrenih primjedaba, Diego je znao da njezin otacpati od nesanice i utječe se opijumu kako bi se odmorio. Sat prijesobarmujepomogaorazodjenutise,doniomujerezilulu,ipotomje,kao uvijek, zasjeo u naslonjač u hodniku, ako bi gospodaru noćuzatrebao.Bio je lakna snu,nonijeosjetioda jenetkoprošaopored

njega dotičući ga. Dospijevši u Chevalierovu sobu, Diego pokušaovladatiduhompoputčlanovaLaJusticije,jersrcemujedivljekucaloi čelo se orosilo. Otkriju li ga, može se oprostiti od života. PolitičkizatvorenicizauvijekbiiščezliupodzemnimtamnicamaLaCiudadele,bilojeboljenemislitinapričeomučenjimakojesukolale.Najednomga sjećanje na oca presiječe poput mača. Umre li, Alejandro nikadneće doznati zašto, znat će jedino da su njegova sina zatekli kaolopova u tuđoj kući. Počeka časak, dok se nije smirio, i kad je biosigurandamunećezadrhtativolja,glasniruka,priđeuskojpostelji,gdje je Duchamp počivao u opijumskoj obamrlosti. Usprkos omami,Francuzseuhipurazbudi,ali,prijenegolijedospioviknuti,Diegomurukavicompoklopiusta.

–Tiho,ilićeteumrijetikaoštakor,Preuzvišenosti,šapnu.Upromujevršakmačaugrudi.Chevaliersepridižekolikomuje

mač dopuštao i kimnu u znak da je razumio. Diego mu u po glasaizložištoželi.

– Pripisujete mi odviše moći. Naredim li oslobađanje talaca,zapovjedniktvrđavesutraćeuzetidruge,odgovoriChevalierjednakotiho.

–Nadamsedaneće.Agnes jekrasnadjevojčica ibilobinamžaoda pati, ali, kao što Vaša preuzvišenost zna, u ratu umire mnogonevinih,rečemuDiego.

Prinio je ruku svilenuprsluku, izvadio čipkan rupčić s izvezenimimenomAgnesDuchamp,štoga jeBernardosačuvao, imahnunjimepodnosomChevalieru,kojiga,unatočslabomsvjetlu,umahprepoznaponezamjenjivumirisuljubica.

– Savjetujem vam da ne zovete stražu, Preuzvišenosti, jer mojiljudi su sad već u spavaonici vaše kćeri. Dogodi limi se što, više jenećete vidjeti živu. Povući će se samo na moj znak, reče Diegonajprijaznijim glasom na svijetu, mirišući rupčić i spremajući ga uprsluk.

–Moždanoćasizvučeteživuglavu,aliuhvatitćemovasitadaćetepožalitištosteserodili.Znamogdjećemovasnaći,promrsiChevalier.

–Sumnjam,Preuzvišenosti,jerjanisamgerilac,nitiimamčastbitivašosobnineprijatelj,nasmiješiseDiego.

–Tkosteonda?–Pssst!Tiše,sjetitesedajeAgnesudobromdruštvu...Mojeimeje

Zorro,vamanaslužbu,šapnuDiego.Podbodenmačem,Francuzseuputikpisaćemstoluinaosobnom

papirunapisakratkuporuku,naređujućioslobađanjetalaca.– Bio bih vam zahvalan da otisnete svoj službeni pečat,

Preuzvišenosti,upozorigaDiego.Ovaj nevoljko posluša i zatim pozva sobara, koji proviri s praga.

Iza vrataDiego je uperio oštricu u nj, pripravanprobosti ga na prviznakuzbune.

– Pošalji jednog stražara s ovomporukomu La Ciudadelu i kažimu nekami je odmah donese natrag sa zapovjednikovim potpisom,kakobihbiosigurandaće izvršitinalog. Jesi lirazumio?–zapovjediChevalier.

–Da,Preuzvišenosti,odgovoričovjekižurnokrenu.Diego savjetova Chevalieru neka se vrati u postelju, da se ne

prehladi:noćjestudena,ačekanjesemožeodužiti.Zalištoseovakonametnuo, doda, ali morat će mu praviti društvo dok ne donesupotpisanu poruku. Nema li šah ili karte da im vrijeme brže prođe?Francuz seneudostojaodgovoriti.Bijesno se zavučepodpokrivače,podbudnimokomzakrabuljenog,koji se smjestiudnupostelje,kaodasumeđuprisnimprijateljima.Trpjeli su jedandrugogu tišinivišeoddva sata iupravokad seDiegopobojaoda jeneštopošlopozlu,sobar pokuca na vrata i preda gospodaru list s potpisom nekogsatnikaFugueta.

–Doviđenja,Preuzvišenosti.Molimvas,prenesitemojepozdravelijepojAgnes,oprostiseZorro.

Nadaoseda jeChevalierpovjerovaoprijetnji idanećedići strkuprijevremena,no izoprezagasveza izačepimuusta.VrškommačaurezauzidvelikoslovoZ,pozdravigauzpodrugljivnaklonizačassespusti s balkona. Nađe konja, kopita ovijenih krpama, kako ga čekaondjegdjegajeBernardoostavio.NesmetanoodjahajerutajsatuliceBarcelonebijahupuste.Sutradanvojnicioblijepišeproglasimazidovejavnihzdanja,objavljujućidasu,kaoznakdobrevolje,vlastioprostiletaocima. Istodobno otpoče tajna hajka na drznika koji sebe nazivaZorroom.Toničimuzrokovanopomilovanjebilo jeposljednje štobivođegerileočekivaleitolikoihsmete,dauKatalonijicijelitjedannisuzabilježeninovinapadinaFrancuze.

Chevalier nije mogao spriječiti da se, prvo među slugama i

stražarima palačice, potom svagdje, pročuje kako je neki obijestanrazbojnik prodro u njegovu spavaonicu. Katalonci su se grohotomsmijali toj zgodi i ime tajanstvenogZorroa išlo jedanimaodustadousta,dokdrugidogađajinezaokupišenarodipalojeuzaborav.Diegoga ču u Humanističkoj gimnaziji, u krčmama i u kući obitelji deRomeu. Svrbio ga je jezik od silne želje da se javno pohvali iispripovjedisvojpothvatAmaliji.Romkinja jevjerovaladasespasilazahvaljujući čudesnoj moći hamajlija i zapisa i blagovremenuupletanjumuževaduha.

DIOTREĆI

Barcelona,1812-1814.

Mogu vam podrobnije opisati Diegov odnos s Amalijom. Čulna jeljubav vid legende o Zorrou koji me on nije ovlastio razglasiti, netoliko zbog bojazni od ruganja ili da će ga tko osporiti, nego izviteštva.Poznatojedasenijedanmuškaracomiljenmeduženamanehvalisvojimljubavnimpodvizima.Onikoji točine, lažu.A inevolimkopati po tuđoj intimi. Očekujete li od mene golicave stranice,iznevjeritćuvas.RećićuvamjedinodajeDiegovosrce,udobakadjepocupkivao sAmalijom,biloodano Juliani.Kakvi subili ti zagrljaji sromskom udovicom? Možemo ih samo zamisliti. Ona bi moždasklopila oči i mislila na ubijenog muža, dok se on prazna umaprepuštaočasovituužitku.TitajnisusretinisupomućivaličistosjećajštogaječednaJulianapobuđivalauDiegu;bijahurazdvojeniodjeljci,usporednecrtekojesenikadanisukrižale.BojimsedajetobiočestslučajuZorroovuživotu.PromatralasamgatridesetljećaipoznajemgagotovojednakodobrokaoBernarda,zatoseusuđujemtoustvrditi.Zahvaljujući svojim prirođenim čarima – a one nisu male – izapanjujućoj sreći, zaveo je, katkad i nehotice, desetke žena. Nekadvosmislenariječ,poglediskosa,jedanodnjegovihblistavihosmijehamahomdostajudagačakonegospeštouživajuglaskreposnihpozovudaseuspnenanjihovbalkonuzagonetnodobanoći.AliZorrosenevežezanjih, jerdražesumuneostvariveromanse.Zaklelabihseda,čimsidesbalkona i stanenazemlju, zaboravi ženukoju je časprijedržao u naručju. Ni sam ne zna koliko se puta tukao u dvoboju sogorčenimmužemiliuvrijeđenimocem,nojabilježim,neizzavistiililjubomore,nego izpomnosti ljetopisca.Diegopamti jedinooneženekoje su ga izmučile svojim ravnodušjem, poput neprispodobiveJuliane.Mnogaodnjegovihjunačkihdjelatihgodinabilisupomamnipokušaji da gane mladičino srce. Pred njom nije glumio malodušnaslabića, čime je obmanjivao Agnes Duchamp, Chevaliera i druge; unjenojnazočnostiraširiobisvesvojepaunskoperje.Zametnuobibojsa zmajem zbog nje, ali njih nije bilo u Barceloni pa se moraozadovoljiti RafaelomMoncadom.Kad ga već spominjemo, činimi sepravednoodatipočasttomeliku.Huljajenužnausvakojpripovijesti,jernema junakabezneprijateljakoji su imdorasli. Zorrou sedoista

nasmiješilasrećakadasesukobiosMoncadom,inačejanebihimalabogznaštopripovijedatinaovimstranicama.

JulianaiDiegospavalisupodistimkrovom,novodilisuodvojeneživote i nije bilo odviše prigoda za susrete u onoj kući prepunojpraznih prostorija. Rijetko bi se našli nasamo jer Nuria je nadziralaJulianu, a Isabel uhodila Diega. Katkad ju je on satima iščekivao uhodnikunebilijeotprationekolikokorakabezsvjedoka.Viđalisuseu blagovaonici u vrijeme večere, u velikoj dvorani gdje je sviralaharfu,nedjeljomnabogoslužjuiukazalištukadbiizvodilidjelaLopeade Vege ili Moliereove komedije, koje su ushićivale don Tomasa.Muškarciiženebiucrkviikazalištusjeliodvojeno,pajeDiegomogaotekizdalekapromatratizatiljaksvoje ljubljene.Živio jeunjenojkućiduže od četiri godine, progoneći je s beskrajnom ustrajnošću lovca,bezspomenavrijednauspjeha,svedokobiteljnijepogodilatragedijaijezičac vage nagnuo se u prilog Diegu. Dotad je Juliana primalanjegove ljubaznosti s takvim spokojem da se doimalo kao da ga nevidi, ali on bi i s malim raspirio svoje tlapnje. Vjerovao je kako jenjezino ravnodušje varkakojomprikriva istinska čuvstva.Netkomujerekaodaženetočestočine.Sirotičovjek,bijašegažalosnogledati,boljebibilodaga je Julianamrzila.Srce jećudljivobićekojeseznaposveprevjeriti,alimlakasestrinskadragostredovitojepostojana.

DeRomeuovisuodlazilina izleteuSantaFe,gdjesuposjedovalipoluzapušteno imanje. Starješinska kućabila je četvrtasta zgradanavrhulitice,odaklesudjedibakapokojnesuprugeTomasadeRomeuavladali nad svojomdjecom i podanicima. Pogled je bio veličanstven.Prije su tibrežuljcibili zasađenivinovom lozom,koja jedavalavinošto se moglo mjeriti s najboljim vinima Francuske, no u ratnimgodinama nitko o njoj nije brinuo i pretvorila se u sasušeno icrvotočno trsje. Kuću su zaposjeli čuvenimiševi Santa Fea, krupne izloćudne životinje, koje su seljaci u oskudnim vremenima kuhali. Sčešnjakom iporilukomsuukusni.Dva tjednaprijeposjetaTomasbiposlao odred slugu da prodime prostorije, kako se jedino mogloprivremeno otjerati glodavce. Ti izleti bijahu sve rjeđi jer putovi supostaliodvećnesigurni.Mržnjapukaosjećalaseuuzduhupoputteškadaha, zloguka dahtanja koje je ježilo vlasište. Kao mnogizemljoposjednici,TomasdeRomeunije seusuđivao izaći izgrada, akamoli pokušati ubrati godišnji prihod od zakupaca uz pogibelj da

osvane zaklan.Ondje bi Juliana čitala, svirala i nastojala približiti seseljanimapoputdobrevilenebi listeklanjihovunaklonost.Nuriaseborila s počelima i jadala zbog svega. Isabel se razonodila slikajućivodenim bojama krajolik i ljude. Jesam li spomenula da je lijepocrtala? Čini se da sam zaboravila, neoprostiv propust, jer bio je tonjezinjedinidar.TimebimahomprijepridobilaponiznenegoJulianasvimsvojimmilosrđem.Postizalajeznatnusličnost,nouljepšalabiih,naslikalabiimvišezubi,manjeboraidostojanstvenizrazkojimsuserijetkoodlikovali.

AlivratimoseuBarcelonu,gdjeseDiegozaokupionastavom,LaJusticijom, krčmama u kojima su se okupljali učenici i svojimpustolovinama de capa y espadai{30}, kako ih je zvao iz romantičnažara.Julianajedotleživjeladokonimživotomgospođicatihgodina.Ninaispovijednijemoglaotićibezpratilje,Nuriabijašenjezinasjena.Uzto,nijesmjelanasamorazgovarati smuškarcemmlađimodšezdesetgodina.Socemjepohodilabalove,akatkadbiimsepridružioDiego,kogasupredstavljalikaorođakaizIndija.Julianikaodasenijenimaložurilo udati se, iako su zaljubljenici čekali u redu. Otac je moraougovoriti dobar brak za nju, no nije umio izabrati zeta dostojna tečarobne kćeri. Za koju godinu navršit će dvadesetu, krajnja dob zazaruke,jernebudelidotadisprošena,izgledizaudajusmanjivatćeseizmjesecaumjesec.Diego je, u svojoj nepokolebljivoj bodrosti, većpromisliootomeizaključiojekakomuvrijemeidenaruku,jer,kadonauvididaćeocvasti,udatćesezanjdaneostaneusidjelica.Stimčudnim obrazloženjem trudio se uvjeriti Bernarda, jedinog koji jeimao dovoljno strpljivosti slušati ga kako svaki čas bulazni o svojojočajničkojljubavi.

Potkraj godine 1812. Napoleon Bonaparte doživio je poraz uRusiji. Car je otpočeo vojnu na tu golemu zemlju sa svojom GrandeArmee od gotovo dvjesto tisuća ljudi. Nepobjediva francuska vojskabila je pod željeznom stegom i kretala se hitro, mnogo brže odneprijatelja, jer nosila je malo tereta, živeći od osvojenih područja.Kako je napredovala u unutrašnjost Rusije sela bi opustjela, žiteljiiščeznuli, seljaci spaljivahu usjeve. Za Napoleonom je ostajalapoharana zemlja. Osvajači su pobjednički ušli u Moskvu, gdje ih jedočekao kuljajući dim vatrene stihije i osamljeni pucnjevi boracaskrivenih u ruševinama, pripravnih umrijeti ubijajući. Po uzoru na

junačneseljake,Moskovljanisuposjedezapaliliprijeodlaskaizgrada.Nije bilo nikog tko bi Napoleonu predao ključeve, nijednog ruskogvojnika kojeg bi ponizili, tek nekoliko bludnica pomirenih s tim daugađaju pobjednicima jer su njihovi uobičajeni posjetioci nestali.Napoleonsenašaosamusredgomilepepela.Čekao jeneznajućištočeka i tako je proteklo ljeto. Kada je odlučio vratiti se u Francusku,većsupočelekišeiubrzoćeruskotlobitiprekrivenosnijegomtvrdimpoput granita. Car nije ni slutio kakve će strahovite kušnje njegoviljudi morati podnijeti. Čarkanju kozaka i seljačkim zasjedamapridružiše se glad i mjesečeva studen, koju ti vojnici nisu nikadaiskusili. Tisuće Francuza pretvorenih u kipove od vječna ledaostavljane su duž sramna puta uzmaka. Bili su prisiljeni jesti konje,čizme, katkad čak trupla drugova. Samo deset tisuća ljudi, satrtihbijedomibeznađem,vratiloseudomovinu.Vidjevšiuništenuvojsku,Napoleon je spoznao da je zvijezda koja ga je obasjavala tijekomnjegovačudesnausponanavlastpočelagasnuti.Moraojepovućičete,koje su zaposjele dobar dio Europe. Odstupile su dvije trećine onihraspoređenihpoŠpanjolskoj.Nakongodinakrvavogotpora,Španjolcisu konačno nazreli sretan ishod, no dan pobjede osvanut će tek zašesnaestmjeseci.

Tegodine,uistodobakadjeNapoleonlizaorane,donaEulaliadeCallisposlanećakaRafaelanaAntilesazadatkomdaproširitrgovinukakaom. Kanila je prodavati čokoladu, bademov nadjev, ušećereneorahe i mirisan slador slastičarima i proizvođačima bombonjera uEuropi i Sjedinjenim Državama. Čula je da Amerikanci obožavajuslatkiše.Nećakjetrebaoisplestimrežutrgovačkihvezaunajvažnijimgradovima,odWashingtonadoPariza.Moskvu jezasadzaobišla, jerbijaše razorena,nouzdala sedaćedimratauskoro izvjetriti idaćeruskaprijestolnicabitiobnovljenauprijašnjojdivoti.RafaelMoncadaputovaojejedanaestmjeseci,plovećiprekooceanaimeljućibubregeuvječitujahanjunebiliutemeljiomirisnobratstvočokoladeštogajeEulaliazamislila.

Ne rekavši tetini riječo svojemnaumu,prijeodlaska zamolio jeTomasadeRomeua za razgovor.Ovaj ganijeprimioukućinegonanepristranutluFilozofskogizemljopisnadruštva,čijijebiočlanikojeje držalo izvrstan restoran na drugom katu. De Romeuovo divljenjepremaFrancuskojnijeseprotezalonanjenuistančanukuhinju,kakvi

kanarinčevijezici,bilasumudražakrepkakatalonskajela:escudella,lonac koji bi mrtvog digao iz groba, estofat de toro, prava mesnabomba i neizreciva butifarra del obispo, kobasica od krvi crnja idebljaoddrugih.Sjedećizastolom,sučelicedomaćinu ibrdumesa imasti,RafaelMoncadamalko jeproblijedio. Jedva jeokusio jelo, jerimao jeosjetljivželudac ibio jeuzrujan.Ocrtasvojpoložaj Julianinuocu,odplemićkihnaslovadoplaćevnesposobnosti.

– Duboko žalim, gospodine de Romeu, što smo se upoznalinesretnom prigodom dvoboja protiv Diega de la Vege. On je nagaomladića,morampriznati, i ja samčesto takav.Pale sugrube riječi izavršilismonapoljučasti.Srećom,bezteškihposljedica.Nadamsedato ne utječe nepovoljno na mišljenje vaše milosti o meni..., rečeprosac.

– Nikako, viteže. Svrha dvoboja je spiranje ljage. Kada se dvaplemića potuku, među njima više nema kivnosti, uljudno odgovoriTomasDeRomeu,premdanijezaboraviopotankostidogađaja.

Kadsuposlužilimenjarblanc,kojijeutomerestoranusadržavaotoliko šećera da se lijepio za kutnjake, Moncada izrazi želju da popovratku s putovanja dobije Julianinu ruku. Tomas je dugo, neuplećući se, promatrao kćerin čudnovat odnos s tim upornimudvaračem. Libio se govoriti o osjećajima i nikad se nije potrudiopribližitisekćerima,ženskaposlabigasmelairadijeihjepovjeravaoNuriji. Gledao je Julianu kako, kao dijete, posrče po kamenimhodnicimanjihoveledenekuće,kakomijenjazube,kakorasteiplovipo godinama bez draži ranemladosti. Jednog dana pojavila se prednjim s dječjim pletenicama i tijelom žene, u haljini raspuknutihšavova, tad jenaložioNurijineka joj sašijeprikladnuodjeću,zaposliučiteljaplesa ineka jeninačasnegubi izvida.Sadamu jepristupioRafael Moncada, među drugom gospodom iz visokog društva, izaprosioJulianu,aonnijeznaoštobimurekao.Takavbrakzvučaojesavršeno,svakibiseotacunjegovupoložajuradovao,noonnijebiosklon Moncadi, ne toliko jer su se razilazili u političkim stavovimakolikozboguznemirujućihglasinakoje ječuoonaravi togačovjeka.Opće mišljenje bilo je da brak počiva na društvenu i ekonomskomugovoru, u kojemosjećaji nisubitni, oni se većprilagode, ali nije seslagao.Onseoženioizljubaviibiojevrlosretan,tolikodanikadnijehtio potražiti drugu suprugu. Juliana bijaše iste prirode i uz to si je

glavunapunilaromantikom.Kočilogajedubokopoštovanještogajekćipobuđivalaunjemu.Moraobijojslomitivoljudapristaneudatisebezljubavi,azatonijeimaosnage;želiojedabudesretnaisumnjaoje da bi Moncada mogao tome pridonijeti. Čekao ga je razgovor sJulianom,nonijeznaokakogapovesti,jersugaplašilenjenaljepotaivrline.OsjećaoselagodnijesIsabel,kojaje,zbogočitihnesavršenosti,bila mnogo pristupačnija. Shvati da ne može odgađati i te večeripriopći kćeriMoncadinubračnuponudu.Ona slegnu ramenima i, negubećiritamigleuvezu,primijetikakomnogoljudiumireodmalarijenaAntilima,panemapotrebebrzatisodlukom.

Diego jebio sretan.Odlazak togopasnogsuparnikapružiomu jejedinstvenu priliku za stjecanje prednosti u utrci za Julianinu ruku.Djevojka se nije uzbudila zbog Moncadina izbivanja, niti je opažalaDiegove poteze. Ophodila se s njim s vječitom trpeljivom irastresenomnježnošću,nepokazujućinimalozanimanjazamladićevetajanstvenedjelatnosti.Nebijeganuleninjegovepjesme,jerbijašejojteško uzeti ozbiljno biserne zube, smaragdne oči i usne od rubina.Kako bi što više vremena provodio s njom, Diego odluči pohađatisatoveplesaipostatćeotmjenipoletanplesač.ČakjenaveoNurijudaprotresekostiuzzvukefandanga,iakomunijeuspjelodasezaložizanj kod Juliane, u toj je točki dobra duša uvijek bila bešćutna poputIsabel. Želeći zadiviti ukućanke, Diego je jednim udarcem floretasjekaosvijećenapola,takovještodaplamennebizatitraoaodrezanidioostaobinasvojemmjestu.Umioihjeigasitivrškombiča.Usavršioje umijeće kojem ga je podučio Galileo Tempesta i činio je čuda skartama.Ktomejehvataouzrakugorućebakljeibezpomoćiizlazioiz kovčega pod katancem. Iscrpivši sve smicalice, kušao je ushititiljubljenu svojim pustolovinama, čak onima za koje je obećaoBernardu ili maestru Escalanteu da ih nikada neće spominjati. Utrenutku slabosti čak joj dade naslutiti postojanje tajnog društvakojemusamoodabranipripadaju.Onamučestita,mislećidagovoriokakvoj estudiantini što luta ulicama svirajući čeznutljive pjesme.Julianinodržanjenijebioprijezir,jervrlogajecijenila,nitizloba,kojajoj bijaše strana, nego romantična rastresenost. Čekala je junaka izsvojih romana, hrabra i tragična, koji će je izbaviti iz svagdanjejednoličnosti, i nije joj palo na um da bi onmogao biti Diego de laVega.NijebioniRafaelMoncada.

UŠpanjolskojsusepolitičkeprilikepočelemijenjati.Danomicejebivalosve jasnijedasebližikraj rata.EulaliadeCallisnestrpljivosepripravljala za taj trenutak, dok je njezin nećak razvijao trgovinu uinozemstvu. Malarija nije riješila Moncadino pitanje za Julianu i ustudenom1813.vratiosebogatijinegoprije, jertetamujedodijelilavisokpostotakodprodaječokoladnihbombona.Požnjeo jeuspjehunajboljim europskim i američkim salonima, upoznao je samogThomasa Jeffersona i predložio mu neka u Virdžiniji posadi kakao.Čim je stresaoputnuprašinu,MoncadapotražiTomasadeRomeua iponovimu nakanu da zaprosi Julianu. Već je godinama čekao da seona izjasni i nije bio voljan prihvatiti nov izgovor. Dva sata poslijeTomas pozva kćer u obiteljsku knjižnicu, gdje je rješavao većinusvojihposlovaibistrioživotnedvojbeuzčašicukonjaka,iprenijejojzaljubljenikovuporuku.

– U dobi ste za udaju, kćeri moja. Vrijeme prolazi za sve,napomenu.–RafaelMoncadajeozbiljanmladići,nakontetinesmrti,postat će jedan od najbogatijih ljudi u Kataloniji. Znate da neprosuđujemosobepremanjihovu imovnomstanju, alimorammislitinavašusigurnost.

–Nesretanbrakzaženujegoriodsmrti,gospodine.Nemaizlaza.Pomisao o poslušnosti i služenjumuškarcu užasna je ako ne postojipovjerenjeiljubav.

–Toserađaposlijevjenčanja,Juliano.–Neuvijek,gospodine.Atrebauzetiuobzirivašepotrebeimoju

dužnost.Tkoćevasnjegovatikadaostarite?Isabelnijetogkova.– Zaboga, Juliano! Nikad nisam rekao da me kćeri moraju

njegovatiustarosti.Želimdasedobroudateipodaritemiunuke.Nemogumirnoumrijetidoknebudetezbrinute.

–NeznamjeliRafaelMoncadačovjekzamene.Nemoguzamislitinikakvuprisnostsnjim,promrmljaonarumeneći.

–U tome sene razlikujeteoddrugihdjeva, kćeri.Kojakreposnamladicamožetozamisliti?–odvratiTomasdeRomeu,zažarenpoputnje.

Nadao se da o tom pitanju neće nikada razgovarati s kćerima.VjerovaojedaćeimNuria,kadbudevrijeme,objasnitisvepotrebno,premda jedomaćica zacijelobila jednakoneupućenau tokao ione.Nije ni slutio da Juliana govori o tome s Agnes Duchamp i da se

upoznalaspojedinostimausvojimljubavnimromančićima.–Moramjošmalorazmisliti,gospodine,usrdnogazamolikći.Tomas pomisli kako mu nikad nije više nedostajala pokojna

supruga,kojabistvarriješilamudroičvrsteruke,kakotomajkečine.Bio je umoran od tolikog natezanja. Razgovarao je s Moncadom izamoliogazanovuodgoduiovajjemoraopristati.PotomrečeJulianinekaprespavaprijeodluke,anebudeliimalaodgovorzadvatjedna,on ćeprihvatitiMoncadinuponudu i točka.To jenjegovaposljednjariječ, zaključi, ali glas mu nije bio čvrst. Dotad je dugo Moncadinooblijetanjevećdoseglorazinuosobna izazova;uotmjenimsalonima,kao i u služinskim dvorištima, govorkalo se kako ta mladica bezimetkaiplemićkihnaslovaponizujenajpoželjnijegženikauBarceloni.Budelisenjegovakćiidaljedalamoliti,TomasdeRomeuizložitćeseozbiljnusporusMoncadom,no jamačnobinastaviootezatida jedančudnovatdogađajnijeubrzaorasplet.

Toga su dana djevojčice de Romeu otišle s Nurijom dijelitimilodare, kao svakog prvog petka umjesecu. U gradu je bilo tisućupetstopriznatihprosjakaijošnekolikotisućasiromaha,kojesenitkonije trudioprebrojiti.Većpetgodina,uvijek istogdana iu istodoba,moglo se vidjeti Julianu, zaštićenu s boka krutim pratiljinim likom,kako posjećuje ubožnice. Iz poštovanja i da ne uvrijede znacimarazmetljivosti, pokrile bi se od glave do pete tamnim koprenama ikaputima i četvrt obilazile pješice; Jordi ih je čekao sa zatvorenomkočijomnaobližnjemtrgu,ublažujućičamubočicomžestice.Tajbiimizlet uzeo cijelo poslijepodne, jer uz davanje potpore bosjacima,posjećivalesuiredovnicezaduženezasirotišta.TeihjegodinepočelapratitiiIsabel,kojajeupetnaestojvećbilaudobizamilosrdnadjela,umjestodagubi vrijemeuhodećiDiega i tukući se sama sa sobomudvoboju pred zrcalom, kako je govorila Nuria. Morale su ići uskimuličicama četvrti opore bijede, gdje i mačke bijahu na oprezu, izstraha da ne završe u loncu. Juliana se s uzornom strogošćupodvrgavalatojjunačkojpokori,aliIsabelbisesmučilo,nesamozatojer se grozila rana i gnojnih čireva, dronjaka i štaka, bezubih usta isifilisomizjedenihnosovatogazlosretnogmnoštva,okojemjenjenasestrabrinulapoputmisionarke,negojerjojjetakvomilosrđesličilona porugu. Uviđala je da su novčići iz Julianine vreće kap u morubijede.–Boljeijednakap,odgovorilabijojsestra.

Započele su obilazak pola sata prije i posjetile su tek jednosirotište, kadli na nekom uglu iskrsnuše pred njima tri jezovitespodobe. Jedva su im se vidjele oči, jer nabili su šešire do obrva irupcimazastrli lica.Usprkoszabraninošenjaplašteva,najvišiodnjihzagrnuoseogrtačem.Bijašetihodobasieste,kadgradzamre.Uličicusu opasivale debele kamene zidine crkve i samostana, nije bilonijednihvratakojabiimpružilautočište.Nuriaprestravljenozavrišta,no tako je pljusnuše, da se sruši i zanijemje. Juliana pokuša skritivrećusnovcempodskutkaputa,dokjeIsabelzvjeralauokolotražećipomoć. Jedan razbojnik ote vreću Juliani a drugi htjede strgnuti jojbisernenaušnice,kadihodjednomuzbunitopotkopita.Isabelpovičeizsvegaglasa ičasakposlijepojavisebožanskomprovidnošćunitkodrugi doli RafaelMoncada. U jednom tako gusto napučenom gradu,njegovdolazakbiojegotovočudo.Moncadijedostajaojedanpogledda procijeni okolnosti, hitro isuče mač i sučeli se s onim ološem.Dvojica su već posegnu za jataganima, no dva-tri udarca mačem iodlučno ihMoncadino držanje pokoleba. Na atu se doimao golem iplemenit: sjajne crne čizme u srebrnim stremenima, uskesnježnobijelehlače, zagasitozelenbaršunastkaputić sorukavljemodastrahana, duga oštrica sa zlatom optočenim balčakom. S visine bilako otpremio na onaj svijet i više protivnika, ali kao da je uživaostrašećiih.Sokrutnimsmiješkomnausnamaimačemštoseljeskaouuzduhu,mogao je biti središnji lik na kakvoj slici bitke.Oni davli susoptali,dokih jeonboodozgonedajući impredahnuti. Izbezumljenokršajemkonjsepropeinačassečinilodaćezbacitijahača,noupeose nogama. Bijaše poput čudnovata i divljeg plesa. Usred krugajataganaatseokretaookosebe,njištećiodužasa,dokgajeMoncadajednom rukom obuzdavao a drugom vitlao mačem, opkoljenrazbojnicimakojivrebahuprilikudagaprobodu,alineusuđujućisedoćimu na dohvat. Isabelinoj krici pridruži se Nurijina i ubrzo višesusjedaprovirinaulicu,novidjevšiblistavooružjeublijedojsvjetlostidana, držahu se podalje. Neki dječak odjuri po redare, ali nije bilonade da će pomoć stići na vrijeme. Iskoristivši gužvu, Isabel istrgnuvrećuizrukučovjekasogrtačem,zatimsestruiNurijuuhvatizauhonebi li ihnaveladapobjegnu,noobjestajahukaoprikovane.Sukobpotrajatri-četiriminute,kojesumililesočajnomsporošćukošmara,inajzadMoncadauspjeizbitinožizrukejednogodnapadača,naštoovi

shvatišedaimjeboljepodbrusitipete.Vitezvećhtjedepoćizanjima,ali odusta pri pogledu na tjeskobu žena i sjaha pomoći im. Crvenamrljaširilasebijelomtkaninomnjegovihhlača.Dršćućipoputzečića,Julianamupohitaunaručje.

–Ranjeniste!–uzviknuspazivšikrv.–Tojesamoogrebotina,odgovorion.Bilojetoodvišeuzbuđenjazamladicu.Zamaglijojsepredočimai

koljenajojzaklecaše,no,prijenegoćepastinatlo,podigošejebrižneMoncadineruke.Isabelnestrpljivoprimijetikakojejošjedinosestrinanesvjesticanedostajalapadaseprizorzaokruži.Moncadaprečužalaci, malko hramljući, ali bez posrtanja, odnije Julianu do trga. Nuria iIsabel slijedile su ga vodeći konja za uzdu, usred nagrnulihradoznalaca, od kojih je svaki stvorio osobit sudodogađaju i svi suželjeli imati posljednju riječ.Ugledavši povorku, Jordi siđe s visokogsjedala i pomožeMoncadi smjestiti Julianu u kočiju. Zaori se buranpljesak okupljenih. Rijetko bi se zbilo nešto tako donkihotsko iromantičnonabarcelonskimulicama;bitćetemezavišedana.Nipolasataposlije Jordi je stizaoukućnodvorištedeRomeuovih, upratnjiMoncade na konju. Juliana je uzrujano plakala, Nuria je jezikombrojilazuberasklimaneodpljuske,aIsabeljekipjelaodbijesa.Tomasde Romeu nije bio čovjek koga bi se odveć dojmila imena srodoslovljem,jernadaosedaćeplemstvobitiizbrisanoslicazemlje,ni Moncadin imetak, jer bijaše široke ruke, ali ganu se do suzadoznavšida je tajmladić, koji jeod Julianedoživio tolikoponiženja,stavioživotnakockukakobinjegovekćerizaštitioodnepopravljivazla.Premdajeispovijedaobezboštvo,odsrcasesložisNurijomdajesam Bog poslao Moncadu na vrijeme da ih spasi. Zahtijevao je dajunakdanapočine,dokJordiodepoliječnikakojićemuprevitiranu,noonseradijepotihopovuče.Osimmalkonemirnadisanja,ništanijeodavalo njegovu patnju. Svi primijetiše kako je ta hladnokrvnost ubolizadivljućapoputonesrčanostiupogibelji.Isabeljedinanepokazani znaka zahvalnosti. Umjesto da se pridruži obiteljskom izljevučuvstava,dopustisiprezrivozacoktati,štojebilovrlološeprimljeno.Otac joj zabrani da pomoli nos iz svoje sobe dok se ne ispriča zbogneuljudnosti.

Diego je s jedva zatomljenom nestrpljivošću slušao Julianinupotankupričuonapadu,uznagađanjaotomeštobisedogodilodase

spasiteljnijepojavionavrijeme.Mladica jošnikadnijebilau takvojopasnosti, lik RafaelaMonca-de porastao je u njenim očima, urešenvrlinamakojeprijenijezamijetila:snažanjeilijep,imaskladnerukeigustu valovitu kosu. Kosmati su muškarci u velikoj prednosti naovomesvijetu.Odjednomuočidasličiomiljenušpanjolskomborcusbikovima,rodomizCordobe,dugihnoguivatrenihočiju.Zgodanjetajprosac, zaključi.No ipak joj jekreševoprouzročilovrućicu i rano jeotišla leći. Te ju je večeri liječnikmorao umiriti, nakon što jeNurijidaokuglicemoravke,jerlicejojjeoteklopoputtikve.

Budući da krasoticu neće vidjeti na večeri, i Diego se povuče usvojeodaje,gdjegaječekaoBernardo.Djevojčiceizpristojnostinisusmjelepohoditikrilokućeukojemusuboravili,jedinaiznimkabijašedokseDiegooporavljaoodraneizdvoboja,aliIsabelnikadnijeodvećmarila za to pravilo, baš kao što se nije strogo pokoravala očevimkaznama. Te se večeri ogluši o zapovijed da se osami u svojojspavaoniciibanuuDiegovubezkucanja,kaoobično.

–Nisamlitirekaodapokucašnavrata?Jednogdanaćešmezatećigolog,prigovorijojon.

–Nevjerujemdabimesedubokodojmilo,otpovrnulajeona.Sjede na njegovu postelju s prepredenim izrazomnekog tko zna

vijestinemislijereći,očekujućidajemole,aliDiegoseiznačelanijehtio hvatati na njenemamce, a Bernardo je bio zabavljen uzlanjemnekogužeta.Protečedugaminutaionanaposljetkupodlegnuželjidaim,slikovitimjezikomkojimseslužiladalekoodNurijinihušiju,kažekako je njena sestra glupa kao noć ako ne sumnja u Moncadu.Dometnudacijelastvarsmrdikaokuga,jerjedanodnapadačabiojeRodolfo, div iz cirkusa. Diego skoči kao oparen, a Bernardo ispustiuže.

– Jesi li sigurna? Zar niste rekle da su ti nitkovi prekrili licarupcima?–ukorijeDiego.

–Jesu,itajsejošomotaoogrtačem,alibiojesilnovisoki,doksammuotimalavreću,vidjelasammuruke.Istetoviranesu.

–Moždajemornar.Mnogiimajutetovaže,Isabel,napomenuon.–Ove subile iste kaouRoma iz cirkusa, navlas iste, pamibolje

vjeruj,odgovorilaje.Odandedozaključkadasu Jeđupciupleteni,bio je samokorak, i

mladići ga začas pređoše. Već su odavno znali da Pelavo i njegovi

prijatelji obavljaju prljave posliće za Moncadu, ali nisu to moglidokazati. Nikad se nisu odvažili načeti to pitanje s Romom, koji jeionakobiodogrla zakopčan i ništa imnebipriznao.NiAmalianijepopuštala pred Diegovim lukavim ispitivanjima; čak i u trenucimanajveće prisnosti, čuvala je obiteljske tajne. Diego se nije mogaoobratiti Tomasu de Romeuu sa sličnom sumnjom, a da ne budeprinuđenodatimuvlastitetajnevezesromskimplemenom,noodlučiumiješatise.KakorečeIsabel,nemogudopustitidamladicazavršiubrakusMoncadomzbogneosnovanezahvalnosti.

SutradanuvjerišeJulianudaustaneizpostelje,smiriživceipodesnjima u četvrt gdje je Amalia običavala proricati sudbinuprolaznicima.Nuriaihotprati, jerbila jetonjenadužnost, iakojoj jeliceizgledalomnogogorenegovečerprije.Jedanobrazjepomodrioavjeđe joj bijahu toliko natečene da je podsjećala na žabu. Amalijupronađu za manje od pola sata. Dok su djevojke i pratilja čekale ukočiji, Diego je, s rječitošću koja je i njega iznenadila, preklinjaoRomkinjunekaspasiJulianuodzlekobi.

– Jedna tvoja riječ može spriječiti tragediju braka bez ljubaviizmeđu nevine djeve i bezdušnika. Moraš joj reći istinu, kazao jedramatično.

–Neznamočemugovoriš,otpovrnuona.–Da,znaš.Napalisuihtvojisuplemenici.JedanodnjihjeRodolfo.

Vjerujemda jeMoncada smislio taj prizor kako bi ispao junak preddjevojčicamadeRomeu.Svejebilodogovoreno,zarne?–ustrajaojeDiego.

–Zaljubljensiunju?–prostodušnoupitaAmalia.Zatečen, Diego morade priznati da jest. Ona ga primi za ruke,

promotri ih sa zagonetnim osmijehom i onda ovlaži prst slinom inacrtamuznakkrižanadlanovima.

–Stotoradiš?Jelitoproklinjanje?–uplašenoćeDiego.–Ne,proročanstvo.Nikadjenećešoženiti.–ZarćeseJulianaudatizaMoncadu?–Toneznam.Učinitćuštoželiš,alinemojsezanositi, jertažena

moraostvaritisvojusudbinu,baškaoitisvoju,inijednamojariječnemožepromijenitionoštojezapisanouzvijezdama.

Amaliasepopeukočiju,kimnuIsabel,koju jevišeputavidjelauDiegovu i Bernardovu društvu, i sjede sučelice Juliani. Nuria

suspregnu dah, prestrašena, jer bila je uvjerena da suRomiKainovipotomci i svi odreda lupeži. Juliana otpravi sestru i pratilju i onenevoljko otidoše. Ostavši same, dvije se žene promatrahu cijeluminutu.Amaliadobroodmjerimladicu:klasičnoliceuokvirenocrnimkovrčama, zelene mačje oči, tanak vrat, krznena kapuljača, mekečizmiceodjarećekože.Juliana,pak,znatiželjnoproučiRomkinju, jerbijaše prva koju vidi tako izbliza. Da je voljela Diega, nagonski biosjetiladajojjesuparnica,alitamisaojojnijepalanaum.Svidjejojsenjezin miris po dimu, lice istaknutih jagodica, široke suknje izveckanjesrebrnanakita.Učinijojseprelijepa.Unježnuporivusvučerukavice i primi je za ruke. –Hvala vam što ste došli razgovarati samnom, reče jednostavno. Razoružana njenom spontanošću, Amaliaodlučiprekršitiosnovnoplemenskopravilo:nikadasenepouzdatiugadjea,akamoliakotomožeugrozitirod.UkratkoopisaMoncadinonaličje,priznajojdajenapaddoistabiosmišljen,Isabel ionanisuninačasbileuopasnosti,mrljanaMoncadinimhlačamanijepoteklaodrane nego od crijeva ispunjena kokošjom krvlju. Reče kako nekinjezini suplemenici katkad izvršavaju Moncadine naloge, mahomsitnice, tekurijetkimprigodamapočinili suozbiljanprijestup,poputprepadanagrofaOrlova.–Minismozločinci,objasniidometnudaimje žao što su ozlijedili Rusa i Nuriju, jer nasilje je u plemenuzabranjeno. Kao konačan udarac, otkri joj da je onomad Pelavopjevao podoknice, jer Moncadin glas para uši. Juliana bez pitanjasaslušacijeluispovijed.PozdravišeselakimnaklonomiAmaliasiđeskočije,tadmladicabrižnuuplač.

Toga je poslijepodneva Tomas de Romeu propisno primio usvojem prebivalištu Rafaela Moncadu, koji je poslao pisamceporučujući da se oporavio od gubitka krvi i želio bi iskazati svojepoštovanjeJuliani.Ujutrojelakajdoniostručakcvijećazanjuikutijubademova turronail{31} za Isabel, tankoćutni i nerazmetljivi znacipažnje što ih je Tomas zabilježio u prilog proscu.Moncada je došaobesprijekornootmjenoodjevenioslanjajućiseoštap.Tomasgaprimiu glavnoj dvorani, oprašenoj u čast budućeg zeta, i, ponudivši gajerezom, još jednommuzahvalinapravodobnojpomoći.Zatimdadepozvati kćeri. Juliana se pojavi iznurena i u redovničkoj opravi,neprimjerenoj važnosti te prigode. Užagrenih očiju i podrugljivaizraza,Isabeljetakočvrstodržašepodrukudasedoimalokaodaje

vuče.MoncadaJulianinobljedilopripisaživcima.–Nijeničudo,nakononog što ste pretrpjele..., dospje reći, prije nego što će ga onaprekinuti i, drhtavim glasom ali željezne volje, priopćitimuda se nimrtvanebiudalazanj.

SobziromnaJulianinoodrješitone,RafaelMoncadapovuče iz tekućemrtvačkiblijed,iakovladajućisobom.Usvojihdvadesetisedamgodina suočio se s nekim poteškoćama, ali nikad nije doživioneuspjeh.Nijekaniopriznatiporaz,ostalomujejoškarataurukavu,za to je imao društveni položaj, imetak i poznanstva. Radije nijezatražio objašnjenje, predosjetivši da se nešto grdno izjalovilo unjegovojigri.Onajesuvišeznalainijesemogaoizložitiopasnostidato kaže. Ako Juliana sluti da je prepadbio farsa, postoji samo jedanrazlog:Pelavo.Sumnjaojedabiseonusudioizdatiga, jertimeništanijedobivao,alimoždaseneopreznoizlanuo.UBarcelonisetajnanijemogla predugo čuvati; služinčad je tvorila mnogo uspješnijuobavještajnumrežuodfrancuskihuhodauLaCiudadeli.Dostajalabijedna neumjesna primjedba nekog od upletenih da stvar dopre doJulianinihušiju.Moncada seposlužioRomimauvišenavrataupravozato jer su nomadi, dolazili su i odlazili ne zbližavajući se ni s kimizvan plemena, nisu imali prijatelje ni poznanike u gradu, bijahupovučeni iznužde.Uvrijemedok jebionaputu, izgubio jedoticaj sPelavomidoneklejeodahnuozbogtoga.Osjećaosenelagodnozbogodnosa s tim ljudima. Vrativši se, mislio je da može okrenuti list,zaboraviti greščiće prošlosti i početi iznova, daleko od onogapolusvijeta plaćene opačine, ali želja da se popravi bijaše kratkavijeka.KadjeJulianazamolilajošdvatjednazaodgovornaprosidbu,Moncadupreplavistrah,vrločudnozačovjekakojisehvaliodavladačakičudovištimasvojihkošmara.Tijekomizbivanjaposlaojojjevišepisama,nakojanijeodgovorila.Pripisao je tajmukstidljivosti, jerudobi u kojoj su druge žene već majke, Juliana se ponašala poputnovakinje.Onjeutojbezazlenostividiomladičinunajvećuvrlinu,jerjamčilajedaće,kadamusepreda,učinititoupotpunosti.Nonjegovopouzdanje klonu pred novom odgodom i tad odluči pritisnuti je.Prosudidaće jedanromantičančin,poputonih iznjezinih ljubavnihromana,najvišepogodovatinjegovimnakanama,alinijemogaočekatidaseprilikasamaukaže,moraojujestvoriti.Postićićeonoštoželinenaudivšinikom;tozapravoinijeobmana,jerkadbirazbojnicidoista

napali Julianu – ili koju god čestitu ženu – on bi je bez oklijevanjaobranio. Dakako, nije mu se činilo potrebno obrazlagati to Pelavu,samomujeizdaozapovijedi,aovajihjeglatkoizvršio.PrizorkojisuRomiizveli ispaojekraćiodzamišljenog, jerubrzosu,vidjevšidaseMoncadin mač ne šali, dali petama vjetra. Onemogućili su muzablistati u dramatičnoj uzvišenosti, zato je, kad je Pelavo došao poplaću, smatrao pravednim cjenkati se oko dogovorena iznosa.Raspravljali su iRom jenakrajupristaonamanje, aliMoncadi ostatrpakokusnanepcu;tajčovjeksuvišeznaimogaobidoćiuiskušenjeda ga ucjenjuje. Konačno, zaključi, zar da ga jedan nikogović, bezzakonaimorala,držiušahu?Moragaštoprijeskinutisvrata,njegaicijelonjegovopleme.

Bernardoje,pak,dobropoznavaogustotkivoogovaranjakojegsuse ljudi Moncadina kova toliko bojali. Sa svojim grobnim mukom,obličjem dostojanstvena Indijanca i susretljivošću sprijateljio se smnogimljudima,prodavačimastržnice,lučkimradnicima,obrtnicimaiz pučkih četvrti, kočijašima, lakajima i sluškinjama iz bogataškihkuća.Prikupljaojeobavijestiusvomčudesnompamćenju,podijeljenuu odjeljke, poput golema arhiva, gdje je čuvao razvrstane podatke,spremnezauporabuuprikladnutrenutku.UpoznaojeJoaneta,jednogodMoncadinih slugu, u dvorištu palačice Eulalije de Callis, one noćikadga jeMoncadaudario štapom.Unjegovuarhivu tanoćnije bilazapamćenapodobivenomudarcu,negopoprepadunagrofaOrlova.Povremeno se viđao s Joanetom, tako je mogao izdaleka nadziratiMoncadu.BijašeonvrloneukimrziojesvakogtkonijeKatalonac,notrpiojeBernardajerganijeprekidaoijerjebiokršten.KadjeAmaliapriznalaMoncadindosluhsRomima,Bernardoodlučidoznatištogodviše o njemu. Posjeti Joaneta i donije mu na dar najbolji konjakTomasadeRomeua,kojimujeIsabelpribavilaznajućidaćeposlužitiu plemenitu svrhu. Čovjeku bi se i bez žestice razvezao jezik, alisvejednozahvali idomalomupripovijedašenajnovijevijesti:onsamje odnio gospodarevu poruku zapovjedniku La Ciudadele, u kojoj jeMoncada optužio romsko pleme za unošenje krijumčarena oružja ugradizakovanjeuroteprotivvlasti.

–Ciganisuzauvijekprokleti jersunapravili čavleza Isusovkriž.Zavređuju da ih sve do jednoga spale na lomači, glasio je Joanetovzaključak.

BernardojeznaogdjećenaćiDiegautajsat.Nečasećičasa,uputisekpustopoljini izvanbarcelonskihzidina,gdjesuRomidržalisvoječađavečergeitrošnakola.Utrigodinekolikosuživjeliondje,naseljeje poprimilo izgled krpena zaselka. Diego nije obnovio ljubovanje sAmalijom,jeronasebojaladaćesezauvijekupropastiti.Spasilaseodpogubljenja,očitdokazdaRamonovduhbdijenadnjomsOneStrane.Čemuizazivatinjegovgnjevliježućismladimgadjeom.UtjecalajenanjuiDiegovaispovijedoljubavipremaJuliani, jertojeznačilodasuobojenevjerni,onapokojnikovojuspomeni,aon tojčednojdjevojci.Kao što je Bernardo mislio, Diego je došao pomoći prijateljimapodignuti cirkuski šator, koji tom prigodom neće postaviti u gradu,kao obično, nego upravo ondje. Ostalo im je još nekoliko sati, jerpredstava je počinjala u četiri poslije podne. Pjevušeći neku pjesmunaučenu odmornara sMadre de Dios, pritezao je smomcima užadrazapinjući jedreninu, kad stiže Bernardo. Diego ga je čekao, jermogaojeizdalekaosjetitinjegovemisli.Iprijenegoćevidjetibratovturoban izraz, znao je da je nešto pošlo po zlu. Kad ču što je kazaoJoanet, nesta smiješka koji bi mu uvijek ozario lice i odmah sazvapleme.

–Akojevijesttočna,uvelikojsteopasnosti.Pitamsezaštovasjošnisuuhitili,rečeim.

–Sigurnoćedoćizavrijemepredstave,kadsvibudemoovdje,imiigledaoci.Francuzivolezastrašnekazne,takosuimgrađanipokorni,amismodušudalizato,odgovorimuRodolfo.

Okupilisudjecuiživotinjeiutišini,stajnošćuvjekovnihprogonaiskitalačkogživota,spremiliuzavežljajeononajnužnije,uzjahalikonjei,prijeistekapolasata,većsuiščeznuliupravcuplanina.Opraštajućise, Diego zamoli neka idućeg dana pošalju nekog u katedralu starečetvrti.–Imatćuneštozavas,rečeimidodadaćenastojatizadržativojnike da uspiju pobjeći. Romi su sve izgubili. Iza je ostaloopustošeno naselje, tužan cirkuski šator, kola bez konja, još toplaognjišta, napuštene čerge i zbrka glinena posuda, slamarica i prnja.Dotle su Diego i Bernardo stupali obližnjim ulicama s klaunskimšeširimaibubnjajućidozivaližupljane,kojiihpočešeslijeditiucirkus.Uskoro ih se dovoljno sabra pod šatorom. Nestrpljivo zviždanjedočekaDiega,kojisepojaviprerušenuZorroa,skrinkomibrčićem,bacajućiuzraktrigorućebaklje,štoihjehvataouletu,provlačiokroz

noge i iza leda prije nego će ih iznova hitnuti. Okupljenih se to nijeodveć dojmilo i počeše mu dovikivati šaljive primjedbe. Bernardoodnijebaklje,aDiegozatražidragovoljcazasilnonapetutočku,kakoje najavio. Istupi neki kršan i izazovan mornar i, prema uputama,stadenapetkorakaudaljenostiscigaromuustima.Diegodva-triputazapucketabičemnatlu iondamuzadaspretanudarac.Začuvši fijukprednosom,čovjekpocrvenjeodgnjeva,alikadduhanodletiadamubičnijeokrznuolice,zagrohota,praćenopćimsmijehom.UtosenetkosjetipričeoZorrouštojekolalagradom,crnomneznancuskrinkomkoji se drznuo izvući Chevaliera iz postelje da spasi skupinu talaca.Zorro...Zorro?...kojiZorro?...utrenokasepronijeglasinetkopokazanaDiega,kojisedubokonakloniizačasseuzverauzužaddovisećegvratila. U trenu kad mu je Bernardo davao znak, ču konjski topot.Čekao ih je.Prevrnuseuzraku iostavisjetinaglavce,njišući senadglavamaokupljenih.

Domalo u šator nahrupiše francuski vojnici s nataknutimbajunetama, izačasnikakoji jeurlaoprijetnje.Zavladapanika, i,doksu ljudi pokušavali izaći, Diego kliznu niz uže na tlo. Odjeknu višepucnjeva uzrokujući opći urnebes, gledaoci pohrle k izlazu gazećivojnike. Prije no što su ovi dospjeli do njega, Diego šmugnu poputlasiceisBernardomžustroposiječekonopekojiizvanadržahušator.Platnopoklopiuzbunjenomnoštvo, ivojnike igrađane,omogućujućimladićimadauzjašuipojurekakućiTomasadeRomeua.Diegoseusedlu oslobodi plašta, šešira, krinke i brčića. Uzdali su se da ćepotrajati dok se vojnici iskobeljaju ispod šatora, shvate da su Romiutekli i krenuupotjeru.Diego je znaoda ćeZorroovo imesutradanopetbitinasvimusnama.Bernardomuskonjauputirječitprijekoranpogled,hvastavostgajemoglaskupostajati,jerFrancuzićeprevrnutinebo i zemlju da nađu toga obješenjaka. Stigli su na odredište nepobudivši pozornost, ušli kroz vrata za poslugu i, koji časak poslije,sladili su se čokoladom i kolačićima u Julianinu i Isabelinu društvu.Nisu ni slutili da se u isto vrijeme romsko naselje pretvara u dim.Vojnici su zapalili slamnatu stazu, koja planupoput buktinje i ubrzozahvatistarujedreninu.

IdućegpodnevaDiegosepostaviupokrajnjulađukatedrale.GlasoZorroovojponovnojpojaviobišaojecijeluBarcelonuivećjestigaodonjegovihušiju.Za samo jedandanzagonetni je junak rasplamsao

pučku maštu. Veliko Z osvanulo je urezano nožem na više zidova,djelomomčića koji su ushićeno oponašali Zorroa. – Upravo to namtreba,Bernardo,mnogolisacakojićezbunitilovce,prosudiojeDiego.U taj satprvostolnicabijašeprazna, tekdva crkvenjakamijenjala sucvijećenaglavnomoltaru.Vladaojemirihladnapolutminagrobnice,onamonijedopiralosurovosunčevosvjetloniuličnižamor.Diego ječekaosjedećinaklupi,okruženomašnimsvecima,udišući jedinstvenkovinastmiristamjanašto jeprožimaostijene.Krozstarinskevitrajeprosijavali su stidljivi odsjevi boja, kupajući prostor nestvarnomsvjetlošću.Spokojtrenutkapotaknuunjemusjećanjenamajku.Ništanije znao o njoj, kao da je u zemlju propala. Čudilo ga je što je ninjegov otac ni otac Mendoza ne spominju u pismima i što mu onanikadnijeposlalakoji redak, alinijebiozabrinut.Vjerovao jedabi,kadabimajkusnašlokakvozlo,osjetiotoukostima.Satposlije,kadjeveć htio krenuti, uvjeren da nitko neće doći na sastanak, iskrsnuporednjega,popututvare,vitakAmalijinlik.Pozdravišesepogledom,nedotičućise.

–Štoćesadbitisvama?–šapnuDiego.– Nestat ćemo dok se stvar ne stiša, ubrzo će zaboraviti na nas,

odgovoriona.–Spalilisučerge,ostalistebezičega.– Nije to ništa novo, Diego. Mi Romi naučili smo sve izgubiti,

događaloseprijeidogoditćeseopet.–Hoćulitejoškadvidjeti,Amalijo?– Ne znam, nemam staklenu kuglu, osmjehnula se, sliježući

ramenima.Diego joj dade ono što je uspio skupiti u tih malo sati: veći dio

novca koji mu je ostao od nedavne očeve pošiljke i onaj što su gapribavile djevojčice de Romeu kada su čule što se zbilo. Po nalogustarijepredajojneštouvijenourupčić.

–Julianamezamoliladatiovodamzauspomenu,reče.Amalia razdriješi zamotak i ugleda tanak biserni vjenčić, koji je

mladicaradonosilaukosi,biojenjenanajvećadragocjenost.–Zašto?–upitaženaiznenađeno.–Bitćejersijespasilaodbraka

sMoncadom.–Tkozna,moždajojjesuđenoipakseudatizanj...–Nikada!Sadjojjejasnokakavjeonpodlac,prekinujeDiego.

– Srce je hirovito, otpovrnula je. Sakri vjenčić u vrećicu, medunabore širokih slojevitih suknji, mahnu Diegu prstima i iščeznu usjenamakatedrale.Koji časakposlijehitala jeuličicamastarečetvrtipremaRamblasu.

NedugonakonbijegaRomaiprijeBožićastiglojepismoocaMendoze.MisionarimjesvakihšestmjesecislaovijestioobiteljiiSanGabrielu.Pisao je, primjerice, da su se dupini vratili na obalu, da je vino tegodineciknulo,dasuvojniciuhitiliBijeluŠumskuUšarujerještapomnasrnulananjihbranećinekogIndijanca,nopustilisujedelaVeginimposredstvom. Otada više nisu vidjeli vidaricu u onom kraju. SvojimjezgrovitimikrepkimstilomganuobiDiegamnogovišeodAlejandrade la Vege, čija pisma bijahu propovijedi protkane moralnimsavjetima.MalosuserazlikovalaoduobičajenogAlejandrovatonauodnosusasinom.AliovajputpismoocaMendozenijebilonaslovljenonaDieganegonaBernarda, idošlo jezapečaćenovoskom.Bernardonožem slomi pečat i stade kod prozora pročitati ga. Diego, koji gapromatraše iz sredine sobe, vidje kako blijedi dok očima prelijećemisionarovuglastrukopis.PročitagadvaputaizatimgapružiDiegu.

Jučer, drugoga kolovoza tisuću osamsto trinaeste, posjetilame jeuSanGabrielumladadomorotkinja izplemenaBijeleŠumskeUšare.Donijelajesina,malostarijegoddvijegodine,kogazovejednostavnoDječak.Ponudiosamkrstitiga,kakojered,iobjasniojojdajeinačedušatognedužnogdjetetauopasnosti jer, pozove li je Bog k sebi, neće moći otići nanebo,negoćeostatizatočenaulimbu.Indijankanijepristalanakrštenje.Rekla jedačekapovratakoca,kojićeodabratiime.OdbilajeičutiKristoveriječiipriključitisemisiji,gdjebi ona i njezin sin vodili uljuđen život. Dalami je jednakoobrazloženje: da će, kad se dječakov otac vrati, odlučiti otome. Nisam ustrajao, jer naučio sam strpljivo čekati dadomoroci dodu ovamo od svoje volje, inače je njihovoobraćenje na Istinsku Vjeru samo privid. Ženino ime jeMunja U Noći. Neka te Bog blagoslovi i uvijek te vodi natvojemputu,sinemoj.

GrliteuKristuNašemGospodinu,otacMendoza.

Diegovratipismobratuiutonušeutišinu,dokjedanjesvjetlogasnulouprozoru.Bernardo,čijejeliceizpotrebesporazumijevanjabilovrloizražajno, sad se doimao isklesan u granitu. Zasvira neku sjetnumelodiju, utječući se okrilju svirale da ne mora ništa objašnjavati.Diego to nije ni tražio, jer u vlastitim je grudima ćutio otkucajebratovasrca.Stigao ječasrastanka.Bernardovišenijemogaoživjetikaomomak,zvalisuganjegovikorijeni,želiojevratitiseuKalifornijuipreuzetisvojeodgovornosti.Nikadsenijeosjećaougodnodalekoodsvoje zemlje. Živio je nekoliko godina brojeći dane i sate u tomkamenomgradu studenih zima, iz dubokeodanosti koja ga vezivašezaDiega,alinijemogaoviše,prazninaunjegovimgrudimapostajalaje bezdan. Bezuvjetna ljubav prema Munji U Noći zadobila je sadaužasnuhitnost,jernijenimalodvojiodajetajdječaknjegovsin.Diegostegnutasrcaprihvatinečujnaobrazloženja iodgovoribujicomriječiizduše.Moratćešpoćisam,brate,jertekzakojimjesecpolažemispitzrelosti,adotadmislimprivoljetiJulianudaseudazamene,noprijenegolijojizjavimljubavizatražimnjenurukuoddonTomasa,morampričekati da se oporavi od razočaranosti Rafaelom Moncadom.Oprosti,brate,groznosamsebičan,opettegnjavimsvojimljubavnimsanjama, umjesto da govorim o tebi. Ovih sam se godina zabavljaopoputobijesnadjeteta,dokjetebeizjedalačežnjazaMunjomUNoći,inisičakniznaodatijerodilasina.Kakositolikoizdržao?Teškomijerastati se, ali tvoje mjesto je u Kaliforniji, u to nema sumnje. Sadshvaćam ono što stemi otac i ti uvijek govorili, da su naše sudbinerazličite;jasamserodiosimetkomipovlasticamakojetinemaš.Nijepravedno, Bernardo, jer braća smo. Jednog dana ću naslijediti de laVegino imanje i onda ću ti dati polovicu koja ti pripada, a dotad ćupisati ocu i zamoliti ga neka te dovoljno opskrbi da se sa ženom isinommožeš nastaniti gdje ti želiš, nemoraš živjeti u San Gabrielu.Obećajem ti da, dok ja budemmogao, tvoja obitelj neće ni u čemuoskudijevati. Ne znam zašto plačem poput djeteta, valjda mi većnedostaješ.Stoću jabeztebe?Ineslutiškolikomi jepotrebnatvojasnagaimudrost,Bernardo.

Zagrlišese,prvoganuti,aondasusiljenimsmijehom, jerdičilisu

setimeštonisulakinasuzama.Završiojejedandiomladosti.Bernardo nije mogao odmah otputovati, kako je želio. Tek u

siječnju je našao trgovačku fregatu koja će ga odvesti u Ameriku.Imao je vrlo malo novca, no pristali su uzeti ga zamornara. OstaviDiegupismo sopomenomneka se čuvaZorroa,ne samozato jer gamoguotkriti,negojerćetajliknakrajuzagospodaritinjime.–NemojzaboravitidasitiDiegodelaVega,čovjekodkrviimesa,dokjeZorrosamoplodtvojemašte,napisamu.TeškasrcaserastaosIsabel,kojuje zavolio poput mlade sestre, jer bojao se da je više neće vidjeti,premdamujestoputaobećaladaćegaposjetitiuKalifornijičimjojotacdopusti.

– Vidjet ćemo se mi još, Bernardo, oženio Diego Julianu ili ne.Zemlja je okrugla i ako je oplovim, jednom ću stići do tvoje kuće,uvjeravašegaIsabel,useknjujućiseisrditootirućisuze.

Godina1814.-navijestila se punanade za Španjolce.Napoleon je biooslabljen porazima u Europi i unutarnjim prilikama u Francuskoj.Valencavskiugovorvratio jekrunuFernanduvn.,koji sepripravljaoza povratak u domovinu. Chevalier je u siječnju dao nalog dvornikunekasložiukovčegeiškrinjesadržajpalačice,nimalolakzadatak,jerselio se s prinčevskim sjajem. Predosjećao je da su Napoleonovojvlastidaniodbrojeni,automslučaju injegova jesudbinaneizvjesnajer,kaocarevpouzdanik,ostajebezbudućnostiusvakojvladikojaćega zamijeniti. Da ne uznemiri kćer, prikaza joj putovanje kaopromaknuće: napokon se vraćaju u Pariz. Agnes ga ushićeno zagrli.Dojadili su joj sumorni Španjolci, nijemi zvonici, ulice mrtve zbogredarstvenogsata,a,osobito,dajojbacajusmećeukočijuivrijeđajuje.Mrzila je rat, oskudicu, katalonsku štedljivost i cijelu Španjolsku.Dade se na pomamne pripreme za put. Tijekom posjeta Julianiuzbuđenoječavrljalaofrancuskomdruštvenomživotuirazonodama.– Morateme posjetiti na ljeto, to je najljepše doba u Parizu. Dotadćemotatai javećbitismještenikakodolikuje.ŽivjetćemovrloblizupalačiLouvre.–UsputpozvaugosteiDiega,jersmatralajedasenemoževratitikućidokneupoznaPariz.Sveštojevažnorađaseondje,moda, umjetnost i misli, reče mu, čak su se američki prevratniciizgradili u Francuskoj. Nije li Kalifornija španjolska kolonija? Ah!

Onda je treba osloboditi. Možda se u Parizu Diego izliječi odprenavljanjaiglavoboljaipostaneslavanratnik,poputonogizJužneAmerikekogazovuLibertadori{32}.SimonBolivarilitakonekako.

DotlejeuknjižniciChevalierDuchamppijuckaoposljednjikonjaks Tomasom de Romeuom, jedinim prijateljem kojeg je stekao ugodinama proživljenim u tome dušmanskom gradu. Ne odajućistrateškepodatke,ocrtamupolitičkeprilike ipredložineka iskoristitaj trenutak i otputuje s kćerima u inozemstvo. Djevojčice su usavršenojdobizaotkrivanjeFirenceiVenecije,reče,svatkotkocijenikulturumoraupoznatitegradove.Tomasodgovoridaćerazmisliti,nezvučiloše,moždatoučinenaljeto.

–CarjeodobriopovratakFernandavn.uŠpanjolsku.Možesezbitisvakičas.Bilobiuputnodavasnezatekneovdje,natuknuChevalier.

–Zašto,Preuzvišenosti?Viznatekolikomeveselifrancuskiutjecaju Španjolskoj, ali vjerujem da će povratak Željenog okončati gerilu,koja traje već šest godina, i omogućiti ovoj zemlji da se preustroji.Kralj će morati vladati sa slobodarskim Ustavom iz 1812., odvratiTomasdeRomeu.

–Nadam se, za dobro Španjolske i za vaše dobro, prijateljumoj,zaključiChevalier.

Nedugo poslije Duchamp se vratio u Francusku s kćeri Agnes.Povorku njegovih kočija presrela je podno Pirineja družinaraspaljenihgerilaca, jednaodrijetkihkojesujošpreostale.Napadačisu bili dobro obaviješteni, znali su da je otmjeni putnik sivaeminencija La Ciudadele, odgovoran za bezbrojna mučenja ipogubljenja. Nisu se uspjeli osvetiti, kako su kanili, jer Chevalier jeputovao zaštićen odredom do zuba naoružanih čuvara, koji ihdočekašesnabitimmušketama.PaljbaostavivišeŠpanjolacau lokvikrvi, a drugo učine sablje. Okršaj je trajao manje od deset minuta.Preživjeligerilciserazbježaše,napuštajućiranjenike,kojibijahubezmilosti probodeni. Chevalier se ne makne iz kočije, djelujući prijeugnjavljenonegouplašeno, ibiobi lakozaboraviotučarkuda jedanzalutalimetakneraniAgnes.Okrznujojliceismrskaobrazidionosa.Grozna brazgotina izmijenit će djevojčin život. Povukla se na nizgodinanaobiteljskoladanjeuSaint-Mauriceu.Isprvajepalaudubokupotištenostzbogizgubljeneljepote,nosvremenomjeprestalaplakatii počela je čitati neštovišeod sladunjavih romana što ih jedijelila s

Julianom de Romeu. Jednu po jednu pročita sve knjige iz očeveknjižnice i onda ga zamoli za još. Tijekom samotnih poslijepodnevasvoje mladosti, osakaćena onim kobnim metkom, učila je filozofiju,povijestipolitiku.Potomjepočelapisatipodmuškimpseudonimomidanas,mnogogodinaposlije, njezinodjelopoznato jediljem svijeta;alitonijenašapripovijest.VratimoseuŠpanjolskuiudobakojenaszanima.

Usprkos Bernardovoj opomeni, te godine se Diego de la Vegazapleoudogađajekoji ćegazauvijekpretvoritiuZorroa.Francuskečete napustile su Španjolsku, neke brodom, a druge usiljenimkorakompokopnu,poputteškebeštije,usredgrdnjiikamenjapuka.U ožujku se vratio Fernando vii. iz svojega zlatnog progonstva uFrancuskoj.KraljevskasvitasaŽeljenimprešla jegranicuu travnju iušlauzemljukrozKataloniju.Napokonjezavršiladugaborbanarodaprotiv osvajača. Razdraganost u početku bijaše beskrajna ibezuvjetna. Svi su, od plemstva do posljednjeg seljaka, uključujućivećinu prosvijećenih poput Tomasa de Romeua, radosno dočekalipovratakkraljaizaboravilinjegovstrahovitoslabznačaj,pokazanodranedobi.Vjerovahuda ćeuprogonstvu tajneukikraljević sazreti iizliječiti se od jala, kukavnosti i strasti za dvorskim spletkama.Prevarili su se. Fernando vn. ostao je malodušan čovjek, koji jesvagdjevidioneprijateljeiokruživaoseulizicama.

Mjesec poslije, Napoleon Bonaparte bio je prinuđen odreći sefrancuskog prijestolja. Najmoćnijega europskog vladara porazilo jevelebno ujedinjenje političkih i vojnih snaga. Ustanku pokorenihzemalja,kakvajebilaŠpanjolska,pridružiosesavezPruske,Austrije,Velike Britanije i Rusije. Prognan je na otok Elbu, no dopustiše muzadržati sada ironičan carski naslov. Idućeg dana Napoleon sepokušaoubiti.

UŠpanjolskojseopćeoduševljenjezbogpovratkaŽeljenoguskoroprometnulo u nasilje. Okružen katoličkim svećenstvom inajkonzervativnijim snagama plemstva, vojske i javne uprave,novopečenijekraljopozvaoustaviz1812.iliberalnereforme,čimejezemljuzamalomjesecivratiou feudalnodoba.Ponovno jeuvedenainkvizicija,kaoiplemićke,svećeničkeivojničkepovlastice,iotpočelisu nesmiljeni progoni odmetnika i oporbenjaka, slobodara,pofrancuženih i bivših suradnika vlade Josepha Bonapartea.

Namjesnici,ministri i poslanici bačeni su u tamnicu, dvanaest tisućaobiteljimoralojeotićiizzemljeipotražitiutočišteutuđini,azatiranjeje uzelo tolikog maha da više nitko nije bio siguran, dostajala jenajmanja sumnja ili neosnovana optužba da čovjeka uhite i pokratkompostupkupogube.

EulaliadeCallisbijašeudevetomnebu.Dugojeiščekivalakraljevdolazak kako bi povratila svoj negdašnji položaj. Nisu joj se sviđalidrskostpuka inered,više jevoljelasamovlademonarha,pabioon iograničena duha. Govorila je: jedno mjesto za svakog i svatko nasvojem mjestu. A njezino je, dakako, bilo pri vrhu. Za razliku oddrugihplemića,koji su tihprevratničkihgodina izgubili imetakzbogodanostistarimobičajima,onasebezustručavanjauteklagrađanskimnačinima bogaćenja. Imala je njuh za poslove. Bila je bogatija negoikada,moćna, sprijateljimanadvoruFernandavn. i radapozdravitisustavnouništavanje slobodarskihnazora, koji suugrozili dobardioonoga što je podupiralo njeno opstojanje. No tračak prijašnjevelikodušnosti još se zadržao u prijevojima njezina bujnog njedrilja,jer, vidjevši oko sebe toliku patnju, odriješila je kesu i pružila rukugladnima, ne pitajući ih kojem taboru pripadaju. Na kraju skloni nasvoja seoska imanja ili se domišljaše kako poslati u Francusku višeizbjegličkihobitelji.

Premdatonijemorao,jerpoložajmujeionakobioizvrstan,RafaelMoncada odmah je ušao u časnički zbor vojske, gdje su mu tetiniplemićki naslovi i poznanstva jamčili brz uspon. Stekao je ugledobjavljujućinasvečetiristranekakonajzadmožeslužitiŠpanjolskojukraljevskoj, katoličkoj i starodrevnoj vojsci. Teta se slagala, jersmatralajedainajvećabudaladobroizgledauodori.

Tomas de Romeu tada spozna s kolikim mu je pravom prijateljChevalier savjetovao neka s kćerima ode u inozemstvo. Sazvaknjigovođe ne bi li utvrdio stanje svoje imovine i otkri da njegovgodišnji prihod ne dostaje za pristojan život u drugoj zemlji. Osimtoga,bojaosedaće,osamilisedrugdje,vladaFernandavn.zaplijenitiposjede koji su mu još preostali. Nakon što je cijeli život očitovaoprijezir sprammaterijalnog, sada jemorao prionuti uz svoja dobra.Užasavao se siromaštva. Nije ga odveć zabrinjavalo sustavnosmanjivanje imetkanaslijeđenogodžene, jerpretpostavljao jeda ćeuvijek biti dovoljno za život na koji je navikao. Nikad nije ozbiljno

razmotriomogućnostgubitkadruštvenogpoložaja.Nijehtiozamišljatisvoje kćeri lišene udobnosti koju su uvijek uživale. Prosudi kako binajboljebilootići daleko i pričekatida jenja valnasilja i progona.Usvojojdobivećjesvaštadoživio,znaojedasepolitičkoklatnoprijeiliposlijezanjišeusuprotnompravcu;valjasetekpritajitidoksestanjene smiri. Ladanje u Santa Feu nije dolazilo u obzir, jer ondje je bioodveć poznat i omražen, no sjeti se neke ženine zemlje na putu zaLeridu,kojujošnikadnijeposjetio.Toimanje,kojemunijedonosiloprihodnegojedinopoteškoće,moglobisadbitinjegovspas.Sastojalose od brežuljaka s nasadima starih maslina, gdje je živjela šačicaubogihivrlozaostalihseljačkihobitelji,kojetolikodugonisuvidjelegazdu da su vjerovale kako ga nemaju. Na posjedu se kočilagrozomorna i ruševna kućerina, sagrađena oko tisuću petstote,zbijena kocka zatvorena poput groba ne bi li stanare očuvala odpogibelji Saracena, vojnika i razbojnika što su stoljećima harali timkrajem,aliTomaszaključidamu je ipakdražaodtamnice.Ondjećemoći nekoliko mjeseci boraviti s kćerima. Otpustio je veći dioslužinčadi, katancem zaključao pola kuće u Barceloni a ostatakpovjerio dvorniku, i otputio se s više kola, jer morao je prevestipotrebnopokućstvo.

Diegoprisustvovašeseobiobitelji sazlomslutnjom,noTomasgaumiri obrazloženjem da nije radio u napoleonskoj upravi a rijetkiznaju za njegovo prijateljstvo s Chevalierom, pa nema razloga zastrah. – Eto, konačno me veseli što sam sitna riba, nasmiješi seopraštajućise. Julianai Isabelnisu imale jasnupreododžbuosvojempoložaju i pošle su na put kao da idu na čudnovate praznike. Nisushvaćalezaštoihotacodvodiuonuzabit,alibilesunaučeneslušatiinisupostavljalepitanja.DiegopoljubiJulianuuobaobrazaišapnujojneka ne očajava, jer rastanak će biti kratak. Ona mu odgovorizbunjenim pogledom. Kao tolike njegove izjave, i ta joj bijašenedokučiva.

Diegobinajradijebiootpratioobiteljnaselo,kakoga jezamolioTomasdeRomeu.PomisaodanekovrijemeprovededalekoodsvijetaiuJulianinudruštvubilajevrloprimamljiva,alinijesemogaoudaljitiizBarcelone.ČlanoviLa Justicije imali supunerukeposla,morali suumnožitisredstvadapomognumnoštvuizbjeglicakojejepokušavaloizaćiizŠpanjolske.Trebaloihjeposakrivati,naćiprijevoz,odvestiihu

FrancuskukrozPirinejeiliposlatiudrugeeuropskezemlje.Engleska,koja se gorljivo borila protiv Napoleona dok ga nije porazila,podupirala jekraljaFernandaVII. i,osimurijetkimslučajevima,nijepružala utočište neprijateljima njegove vlade. Kako reče ManuelEscalante, La Justicia jemogla svaki časbiti otkrivena. Inkvizicija sevratila jača nego prije, sa svim ovlastima da po svaku cijenu branikatoličkuvjeru,nokakojerazdjelnicaizmeđukrivovjeracaivladinihoporbenjakabilanejasna, svatko jemogaopastiunjezinepandže.Ugodinama dok je bila dokinuta, članovi La Justicije zanemarili sumjereopreza,uvjerenidaumodernomsvijetunemamjestavjerskojzaluđenosti. Smatrali su da je vrijeme spaljivanja ljudi na lomačizauvijek prevladano. Sada su snosili posljedice pretjeranogoptimizma. Diego bijaše toliko zaokupljen radom La Justicije da jeprestaopohađatiHumanističkugimnaziju,gdje jenaobrazba,kao iucijeloj zemlji, bila osuđena. Mnogi njegovi profesori i drugoviutamničeni su zbog izražavanja svojeg mišljenja. Tih je danasamodopadni rektor Sveučilišta Cervera izgovorio pred kraljemrečenicukojajetočnoocrtavalaakademskiživotuŠpanjolskoj:–Štodaljeodnaspogubnamanijarazmišljanja.

Početkom rujna uhvatiše jednog člana La Justicije, koji se višetjedana skrivao u Escalanteovoj kući. Kao ruka Crkve, inkvizicijaradije nije prolijevala krv. Njezini najučestaliji načini preslušavanjabili su razglobiti žrtvuna ljestvama rastezačama ili paliti jeusijanimželjezom.Nesretnizatočenikodaimenaonihkojisumupružilipomoćidomalojemaestrobiouhićen.Prijenegoštosugaodvukliuzlogukaredarska kola, dospio je obavijestiti slugu, koji Diegu odnije lošuvijest.SutradanujutrodoznadaEscalanteanisuodveliuLaCiudadelu,gdje bi mahom završili politički zatvorenici, nego u neku vojarnu ulučkoj četvrti, odakle će ga idućih dana sprovesti u Toledo, sjedištezloglasneinkvizicijskebirokracije.DiegoodmahstupiuvezusJulijemCezarom, čovjekom s kojim se borio u svetištu tajnoga društvatijekomobredaposvećenja.

–Tojevrlonezgodno.Mogunassvepohvatati,rečeovaj.– Nikad neće izvući priznanje iz maestra Escalantea, sudio je

Diego.–Koristenepogrešivemetode,razvijanestoljećima.Uhitilisuviše

naših ljudi i znaju većmnogo. Obruč se steže oko nas. Morat ćemo

privremenoraspustitidruštvo.–AdonManuelEscalante?–Nadam se, za dobro svih nas, da će uspjeti okončati svoj život

prijenegogabacenamuke,uzdahnuCezar.– Maestra drže u vojarni u luci a ne u La Ciudadeli, moramo

pokušatiizbavitiga,rečemuDiego.–Izbavitiga?Nemoguće!– Teško, ali nije nemoguće. Bit će mi potrebna La Justicijina

pomoć. Učinit ćemo to večeras, odvrati Diego i izloži mu svojuzamisao.

– Zvuči mi kao ludost, ali vrijedi pokušati. Pomoći ćemo vam,odlučinjegovdrug.

–Maestratrebaodmahizvućiizgrada.–Naravno.Ulucićečekatibarkaspouzdanimveslačem.Vjerujemdaćemomoćiizmaknutinadzoru.Onćemaestraodvesti

nabrodkojisutrauzorupolazizaNapulj.Ondjećebitinasigurnom.Diego uzdahnu misleći kako mu je Bernardo rijetko kad više

nedostajao.TakušnjabitćeozbiljnijaodupadaupalačicuChevalieraDuchampa.Niješalanapastijednuvojarnu,svladatistražare–kolike,nije znao–osloboditi zatvorenika i odvesti ga čitavadobarke,prijenegoštogadograbepandžezakona.

Odjaha k prebivalištu Eulalije de Callis, čiji se raspored trudioproučitiprigodomsvakogposjeta.Ostavikonjanaulici,neopaziceseprikra kroz vrtove i uputi se u služinsko dvorište, gdje su domaćeživotinje vršljale između velikih stolova za klanje svinja i peradi,koritazapranje,lonacazaiskuhavanjeplahtiižicanakojimasesušilorublje.Udnustajahuspremištazakočije ikonjušnice.Posvudavidjekočijaše, lakaje i sluškinje, svakog pri svojem poslu. Nitko ga ni nepogleda. Ušulja se u jedno spremište, krijući se medu kočijama,odabraprikladnuiskutriseunjoj,križajućiprstedagakonjušarineotkriju.Znao jedaupetzvonompozivajuslužinčadukuhinju, samaEulaliamujetorekla.Utajbisatpoglavaricapočastilaužinomsvojuvojskuslugu:zdjelicamapjenušavečokoladesmlijekomikruhomzaumakanje.PolasataposlijeDiegočuzvonjavuidvorištezatiličasakopustje.Povjetaracdoneseslastanmirisčokolade inavremuslinauusta.Otkadjeobiteljotišlanaselo,slabosehranioukućideRomeu.Svjestan da raspolaže tek s deset-petnaestminuta, hitro skinu grb s

vratašcakočijeiprisvojidvakaputićaotmjenelakajskeodore,kojisuvisjeli na vješalicama. Bijahu od plavetna baršuna, s grimiznimovratnikom i podstavom, zlatnim pucetima i gajtanima. Opravu biupotpunili čipkan ovratnik, bijele hlače, crne lakirane cipele sasrebrnim kopčama i pojas od crvena brokata. Kako je govorio donTomas, ni Napoleon Bonaparte nije se odijevao tako raskošno kaoEulalijine sluge. Provjerivši je li dvorište prazno, Diego se izgubi splijenomuokriljudrvećaipotražikonja.Domalojekasaonizulicu.

UkućideRomeuovihostalajerasklimanaobiteljskakočija,odvećkrhka i stara da bi je uzeli na selo. U usporedbi sa svakom doneEulalije, bila je prava krntija, noDiego senadaodaumraku i žurbinitko neće zamijetiti njen oronuo izgled.Morao je pričekati zalazaksunca i pomno odmjeriti vrijeme, o tome je ovisio uspjeh pothvata.Pribivši grb na kočiju, otiđe do vinskog podruma, koji je dvornikuvijek držao pod ključem, sitna prepreka za nj, jer naučio jeprovaljivati svakojake brave. Otvori podrum, izvadi bačvu vina iotkotrljajenaočigledslugu,kojeganisuništapitale,vjerujućidamujedonTomasprijeodlaskadaoključ.

Više od četiri godine Diego je čuvao kao blago bocu makovasirupa,oproštajnidarbakeBijeleŠumskeUšare,kojojjeobećaorabitigajedinozaspasljudskihživota.Upravozatogajenamijenio.Mnogogodina prije, otacMendoza je pomoću tog pripravka odrezao jednunogu,aonomamiomedvjeda.Nijeznaokolikoćeopijatbiti jakkadga rastopi u toj količini vina,možda neće polučiti željeni učinak, alimorao je pokušati. Izli sadržaj boce u bačvu i zakotrlja ju da sepromiješa. Uskoro stigoše dva sudionika iz La Justicije, koji navukubijele lakajske vlasulje i kaputiće odore kuće de Callis. Diego seodjenu poput kraljevića, u svoje najbolje odijelo, baršunast kaputićbojekaveopšivenzlatnimisrebrnimnitima,skrznenimovratnikomiširokom kravatom s bisernom iglom, hlače boje maslaca, kicoškecipelespozlaćenimkopčamaivisokšešir.Takvoggadrugoviodvezuu kočiji do vojarne. Bio je mrkli mrak kad se pojavio pred slaboosvijetljenim ulazom. Zvonkim glasom čovjeka koji je naviknutzapovijedati,naložistražarimanekapozovusvojegpretpostavljenog.Bijašetomladpotporučniksjakimandalužanskimnaglaskom,kogasedubokodojmiDiegovanadmoćnaotmjenostigrbnakočiji.

– Njezina preuzvišenost, dona Eulalia de Callis, šalje vam bačvu

najboljeg vina iz svojih podruma, da joj nazdravite s vašim ljudima.Danasjojjerođendan,objaviDiegosvisoka.

–Čudime...,dospjepromucatizatečenipotporučnik.–Čudi?ZacijelostenoviuBarceloni!–prekinugaDiego.–Njezina

preuzvišenost uvijek je slala vino u vojarnu na svoj rođendan, akamolinećesada,kadjedomovinaslobodnaodbezbožnogsilnika.

SmetenipotporučnikzapovjedipodčinjenimanekaodnesubačvuičakpozvaDiegadapije s njima, ali on se ispriča, napominjući kakomorarazdatisličnedaroveuLaCiudadeli.

–Njezinapreuzvišenostuskoroćevamposlatisvojenajmilijejelo,svinjskenožicesrepom.Kolikoustaimaovdje?–upitaDiego.

–Devetnaest.–Dobro.Lakunoć.–Vašeime,gospodine,molimvas...–JasamdonRafaelMoncada,nećakNjezinepreuzvišenosti,done

Eulalije de Callis, odgovori mu Diego i kucnuvši štapom o vratašcakočije,naložilažnomkočijašunekakrene.

U tri u noći, kada je grad spavao i ulice su opustjele, Diego sepripravi provesti u djelo drugi dio nauma. Uzdao se da su vojnicidotadvećpopilivinoi,akonisupozaspali,baremihjeošamutilo.Toće biti njegova jedina prednost. Preodjenu se u Zorroovu krabulju.Uzebič,pištoljisvojmačoštarpoputbritve.Danepobudipozornosttopotomkopitanakaldrmi, pođepješice.Klizećiuza zidove stižedouličicanadomakvojarneividjedaonaistadvastražara,zijevajućiodumora, stoje pod svjetiljkama.Očito nisu imali priliku kušati vino.UsjeninekogtrijemačekalisugaJulijeCezaridrugičlanoviLaJusticije,prerušeni u mornare, kakav je bio dogovor. Diego im dade upute,zajednosastrogomzapovijedidamu,štogodsedogodilo,nepriteknuu pomoć. Svatko treba brinuti o sebi. Požele si sreću u Božje ime irazdvojese.

Mornari su hinili pijanu prepirku blizu vojarne, dok je Diegovrebaoprigoduuokriljutmine.Svađaprivučestražare,kojinakratkonapustesvojamjestadaprovjereuzroktegalame.Prišlisutobožnjimpijancima upozoriti ih neka se udalje ili će biti uhićeni, no ovi senastaviše nespretno ćuškati, kao da ih ne čuju. Toliko su teturali imumljalibedastoće,dasestražariodsrcanasmiju,alikadsuihhtjelirastjerati kundacima, pijanci čudom povrate ravnotežu i navale na

njih.Zapanjenivojnicinisusenisjetilibraniti.Začassuihonesvijestili,uhvatiliihzanogeibezmnogoobziraodvukliupokrajnjiprolaz,gdjeu jednoj veži bijahu skrivena sićušna vratašca. Pokucali su tri puta,otklopio se zirak, rekli su lozinku i neka šezdesetogodišnjakinja ucrnini im otvori. Ušli su pognuti, da ne udare glavama o silno nizakdovratak, i unijeli nepomične zarobljenike u spremište za ugljen.Ondjeihostavišesvezanihrukuizakukuljene,nakonštosuimsvukliodjeću.Odjenuodore ivratesepredulazuvojarnudržatistražu.Zatihmalominuta koliko je pothvat trajao,Diego se ušulja u zgradu smačemipištoljemuruci.

Iznutra se mjesto doimalo pusto, vladala je grobna tišina ipolutmina, jerupolovicisvjetiljakaulje jedogorjelo.Nevidljivpoputduha–samo jesjajoštriceodavaonjegovuprisutnost–Zorroprođekrozpredvorje.Opreznogurnu jednavrata iproviriuoružnicu,gdjesubezsumnjerazdijelilisadržajbačve,jernapodujehrkalopet-šestvojnika, među njima i potporučnik. Uvjeri se da svi spavaju i ondazirnuubačvu.Ispraznilisujedoposljednjekapi.

–Nazdravlje,gospodo!–uzviknuzadovoljnoiunestašnuporivustri poteza mačem ureza u zid slovo Z. Bernardova opomena da ćeZorrona kraju zagospodariti njime iskrsnumuu sjećanju, no već jebilokasno.

Hitrozaplijenivatrenooružjeisablje,zgrnuihuvelikimškrinjamapredvorja i odmah nastavi istraživati zgradu, gaseći pred sobomsvjetiljke.Sjenesuoduvijekbilenjegovenajboljesaveznice.VidjejoštrivojnikasvladanapripravkomBijeleŠumskeUšareiizračunakakoih,akomunisuslagali,ostajejošosam.Nadaosepronaćizatvoreničkećelijebezsukobasnjima,noodjednomublizinizačuglasoveishvatida se mora brzo skriti. Nalazio se u prostranoj, gotovo praznojdvorani.Nijeseimaokamoskloniti,anećenistićiugasitidvijebakljena suprotnom zidu, udaljene petnaest koraka. Osvrnu se uokolo ijedino štomu jemoglo poslužiti bijahudebele stropne grede, odvećvisokeda ihdosegneu skoku.Vratimačukorice, zadjenupištolj zapojas, razmota bič i jednim trzajem zglavka ovi vršak oko grede,pritegnu ga da se napne i uzvera se u tren oka, kao toliko puta použadi jarbola i u romskom cirkusu. Skupivši bič, pripi se uz gredu,miranjeronamonijedopiralasvjetlostbaklji.Utouđošedvavojnikaurazgovoru,koji,sudećipoživahnosti,nisudobilisvojobrokvina.

Diegoodlučipresrestiihprijenegolidospijuuoružnicu,gdjesusenjihovi drugovi izvalili u slatku snu. Počeka da prođu ispod grede iskoči odozgo poput goleme crne ptice, plašta raširena u lepezu i sbičemu ruci. Skamenjeni, vojnici kasno isukaše sablje, omogućujućimudaihopleteokonogusdvavještaudarca.

– Dobra vam večer, gospodo! – pozdravi uz podrugljiv naklonsvoje klečeće žrtve. – Zamolio bih vas da polako odložite sablje napod.

Zapucketa bičem u znak upozorenja i izvadi pištolj. Vojnici gaposlušašenezucnuvšiionšutnusabljeukut.

– No, hoćete li mi pomoći, vaše milosti? Vjerojatno ne želiteumrijeti,animenisenedaubitivas.Gdjevasmoguzatvoritidaminedosađujete?–upitaihironično.

Vojnicisugazbunjenogledali,neshvaćajućiočemugovori.Bijahusirovi seljaci unovačeni za vojsku,momci koji su u svojem kratkomživotuvidjeli grozote, preživjeli ratnepokolje i naužili se gladi.Nisubili za zagonetke. Zorro pojednostavi pitanje, podcrtavajući riječipucketanjembiča.Jedanodnjih,zanijemioodstraha,pokazanavratakrozkojasuušli.Zakrabuljeniimrečenekasepomole,jerće,prevareliga,umrijeti.Vratasuvodilaudugipusthodnik,kojimpođošejedanza drugim, zarobljenici ispred a on iza. Hodnik se na kraju račvao,desno su stajala okrhana vrata, a lijevo jedna u boljem stanju i sbravom što se otključavala s druge strane. Zorro naloži vojnicimaneka otvore ona desno. Ukaza se gnusan nužnik, četiri jame puneizmetina, nekoliko vjedara vode i svjetiljka upljuvana od muha. Sdvorištemgajepovezivalotekokancesaželjeznimšipkama.

–Savršeno!Žalimštomiomirisnijeodruža.Moždaćeteubudućepažljiviječistiti,primijetiimahnuimpištoljemdaudu.

Zakračunavšizahod izvana,Zorroseuputikdrugimvratima,čijabravabijaševrlojednostavna;začasjeobičeličnompribadačom,kojujeuvijeknosioušavučizmezasvojeopsjenarskesmicalice.Opreznootvori i bešumno siđe niz kratko stubište. Pretpostavio je da vodi upodzemlje,gdje jezacijelo tamnica.Prionuouzazid,ogledasesdnastubišta.Jednajedinabakljaosvjetljavalajezagušljivopredvorje,podnadzoromosamljena čuvara, koji očitonije okusiomakovo vino, jerslagao je pasijans otrcanim kartama, sjedeći na podu prekriženihnogu.Ostavio jepuškunadohvatruke,alinije justigaopograbiti, jer

Zorrose iznenadapojaviprednjim i tresnuganogomubraduda jepaopoleđuške,ondadalekozavitlaoružje.Vonjalojetakoužasnodapoželje uzmaknuti, no nije bio trenutak za prenemaganje. Skinubaklju i zaviri u malene ćelije, nezdrave udubine, vlažne i okuženegamadi,gdjesuseuznicitiskaliutmuši.Biloihjepotri-četiriusvakoji morali su stajati ili naizmjence sjediti. Nalikovahu kosturima,luđačkih očiju. Smradan zrak treperio je pri sipljivu disanjunesretnika. Zakrabuljeni zazva Manuela Escalantea i jedan mu glasodgovori iz ćelije. Podiže baklju i ugleda čovjeka koji se uhvatio zašipke, takopretučenadamu je lice postalo bezobličnamodramasa,gdjesenisurazabiralecrte.

– Ako ste krvnik, dobrodošli, reče zatvorenik i tad ga, podostojanstvenudržanjuičvrstoćiglasa,prepozna.

–Dolazimvasosloboditi,maestro,jasamZorro.–Odlično!Ključevivisekodvrata.Uzgred,bilobiuputnopobrinuti

sezačuvara,jervećsebudi...,mirnootpovrnuManuelEscalante.Njegov učenik donije kolut ključeva i otvori rešetku. Zatočenici

koji su s njimdijelili ćeliju pohrle van, gurajući se i spotičući, poputživotinja,sluđenistravomiočajnomnadom.Zorrouperipištoljunjih.

–Polako,gospodo,prvoćetepomoćisvojimdrugovima,zapovjediim.

Prijeteća cijev pištolja uspje im vratiti dio izgubljene ljudskosti.Dok su se natezali s ključevima i bravama, Diego strpa čuvara uispražnjenućeliju, aEscalanteprisvojipušku.Kada su sve ćelijebileotključane, povedoše prema izlazu one bijedne sablasti u ritama,raščupane, prekrite sasušenom krvlju, prljavštinom i bljuvotinom.Uspelisusestubištem,prošlikrozhodnikidvoranugdjeseDiegobiouzverao na gredu, i dospjeli blizu oružnice, kad banu pred njihskupinačuvara,uzbunjenihbukomutamnici.Dojurilisusmačevimau ruci. Zorro ispali jedini metak iz svog oružja, pogađajući jednogčuvara, koji pade kao pokošen, no Escalante shvati da je njegovapuška prazna, a nije bilo vremena za punjenje. Zgrabi ju za cijev istušti senanjihpoputvjetruštine,mlatećina svestrane.Zorro isučemač i pridruži mu se. Uspje načas zadržati protivnike, omogućujućiEscalanteu da dohvati jednu od sablji oduzetih vojnicimazakračunatimunužniku.Njihdvojicapravilasuvećubukuištetuodcijelesatnije.Diegojedanomicemačevaojošoddjetinjstva,alinikad

senijemoraoboriti zaozbiljno.Njegov jedini dvoboj do smrti bio jepištoljima i mnogo čišći. Uvidje kako nema ničeg časna u stvarnojbitci, gdje pravila gube svu važnost. Jedino je pravilo pobijediti, bezobziranasve.Sječivanisuzveckalauotmjenuplesu,kaonasatovimamačevanja, nego bi sijevnula ravno u neprijatelja da ga probodu.Viteštvo je iščeznulo, udarci bijahu surovi i nikog se nije štedjelo.Dojam što ga je pružao čelik zarivajući se u ljudsko tijelo bio jeneizreciv.Zavladanjimespojnesmiljenazanosa,gađenja i likovanja,izgubipojamozbilji ipretvori seuzvijer. Jauci iokrvavljenaodjećaprotivnikapobudišeunjemupoštovanjezaborilačkuvještinučlanovaLa Justicije,nepogrešivuuMajstorskomkrugu,kao iu slijepojborbiprsa o prsa. Poslije, kad je uzmogaomisliti, oćutje zahvalnost zbogdugihvježbisBernardom,kojebigatolikoiscrpiledasejedvadržaona nogama. Tijekom tih mjeseci razvio je hitre reflekse i kružnogledanje,nagonskibiosjetioštosezbivaizanjegovihleđa.Umiojeutrenu predvidjeti istodobne pokrete više suparnika, procijenitiudaljenosti,odreditibrzinuipravacsvakogzamaha,zaštitise,napasti.

ManuelEscalantepokazaosedjelotvoranpoputučenika,usprkossvojoj dobi i strašnim batinama koje je pretrpio u rukama krvnika.Nije imao Zorroovu snagu i žustrinu, no iskustvom i smirenošćuobilatojenadoknađivaotenedostatke.Užaruokršajamladićabioblioznoj i ostao bi bez daha, dok je maestro vitlao sabljom jednakoodrješito,alimnogootmjenije.Zamaločasakasvladalisu,razoružaliili ranili čuvare. Tek kad je bojno polje bilo osvojeno, izbavljenizatočenici odvažiše se prići. Nijedan nije imao srčanosti pomoćispasiteljima, ali sada su orno odvlačili poražene neprijatelje utamnicu,gdjesukojuminutuprijeoničamili,ipozatvaraliihuzgrdnjei udarce. Istom tad se Zorro osvijesti i pogleda oko sebe. Krv ulokvama na podu, krv poprskana po zidovima, krv na tijelimaodnošenihranjenika,krvnanjegovumaču,posvudakrv.

–SvetaMajkoBožja!–uzviknuprestrašen.–Hajdemo,nijesadtrenutakzaobzire,upozorigaEscalante.Izašli su iz vojarne ne naišavši na otpor. Bjegunci se rasprše po

mračnimulicamagrada.Nekićeseuspjetispasitibijegomutuđinuilidugogodišnjimskrivanjem,adrugećeponovnouhvatiti ipodvrgnutiihmukamaprijepogubljenja,nebilipriznalikakosuutekli.Nitkoodnjihnijeumio reći tko jebioonaj smjeli čovjek s krinkomkoji ih je

oslobodio, jer nisu znali. Čuli su samo njegovo ime: Zorro, što sepoklapalosaslovomZurezanimuzidoružnice.

Proteklo je četrdeset minuta od časa kad su tobožnji pijanciodvratili pozornost stražara do trena kad je Zorro izbavio maestra.Vani su ih čekali članovi La Justicije, još u vojnoj odori, koji ćebjeguncaodvestiuprogonstvo.Narastanku,DiegoiManuelEscalantezagrlišeseprviiposljednjiput.

U zoru, kada su se vojnici oporavili od utjecaja opijata i uzmoglisabrati se i pružiti pomoć ranjenima, siroti potporučnik morao jepoložiti račun pretpostavljenima. Jedina olakotna okolnost bijaše tošto, unatoč svemu što se zbilo, nijedan od njegovih podčinjenih nijepoginuoukreševu.Izvijestiihdasu,kolikozna,donaEulaliadeCallisiRafaelMoncadaupleteniudogađaj, jerodnjih jepoteklazlokobnabačvavinakojejeotrovaloodred.

Istog poslijepodneva sumnjivce posjeti neki satnik, u oružanojpratnji četvorice vojnika, ali snishodljiva držanja i s niskom laski navrhujezika.EulaliaiRafaelprimišegakaopodanika,zahtijevajućidase ispriča što ihuznemirujeglupostima.Damagaposlaukonjušnicekakobi seosvjedočioda jes jednenjezinekočijestrgnutgrb,dokazkojisesatnikuučininedostatan,alineusudisereći.Uodorikraljevihčasnika Rafael Moncada ulijevao je tolik strah da ga ne zatražiobjašnjenja. Moncada nije imao alibi, no s njegovim društvenimpoložajem nijemu ni trebao. S dvoje odličnika u hipu je otklonjenasvakasumnja.

–Časnikkojisedaonatajnačinprevaritiobičanjeidiotitrebagaprimjerno kazniti. Želim znati što znači ono Z napisano na ziduvojarne i tko je taj razbojnik koji se drznuo poslužiti se mojim inećakovimimenomzasvojazlodjela.Jestelimerazumjeli?–okomiseEulalianačasnika.

–Vjerujte da ćemoučiniti sve štomožemokakobismo razjasnilitajnesretan izgred,Preuzvišenosti, obeća joj satnik,uzmičućipremavratima i duboko se klanjajući. U listopadu Rafael Moncada odlučikako je vrijeme da Juliana osjeti njegov autoritet, budući daudvornošću i strpljivošću nije ništa postigao. Možda ona sluti da jeprepadnaulicibionjegovodjelo,alinemadokaze,aonikojibijojihmogli dati, Romi, daleko su i neće se odvažiti vratiti u Barcelonu.Moncada je utvrdio daTomas deRomeunemože podmirivati svoje

dugove.Vremenasusepromijenila,taobiteljvišenijeupoložajudasedade moliti. Njegove su, pak, prilike izvrsne, jedino mu Juliananedostaje kako bi držao kormilo sudbine u svojim rukama. Doduše,nijedobiopristanakEulalijedeCallisdazaprosimladicu,nozaključikako je već prestar za pokoravanje zahtjevnoj teti. Ali kad se htionajavitideRomeuuipriopćitimusvojenakane,vratišemupisamceuzobjašnjenjedaizbivaizgradaskćerima.Nisumuznalirećigdjeje,noMoncada je imao načina da to dozna. Sluči se da ga je istog danapozvalaEulaliakakobiutanačilikadaćegapredstavitikćerivojvodeodMedinacelija.

–Zaomije,teto,alinejemoguoženiti,makolikobiloprobitačno.ViznatedavolimJulianudeRomeu,objavisasvomčvrstinomkojujeuspioskupiti.

– Izbijsi tucuruizglave,Rafaele,opomenugaEulalia.–Nikadtinijebilapar,nosadajetoravnodruštvenomsamoubojstvu.Zarmislišdaćejeprimitinadvorukadčujudajojjeotacpofrancužen?

–Voljansamizložitisetojopasnosti.Onajejedinaženakojamejeuživotuzanimala.

– Tvoj život tek počinje. Želiš je jer te povrijedila i ni zbog čegadrugog.Dajetvoja,većbijesezasitio.Potrebnatijesuprugadostojnatebe,Rafaele,netkotkoćetipomoćiizdignutise.DeRomeuovajedvavrijedikaoljubavnica.

–NegovoritetakooJuliani!–uzviknuMoncada.– Zašto ne? Govorim kako mi se prohtije, a osobito kada imam

pravo, otpovrnu poglavarica bespogovornim tonom. – S plemićkimnaslovima Medinacelijeve i mojim imetkommožeš daleko dogurati.Odsmrtimogjadnogsinatisimijedinirod,zatoseophodimstobomobzirnopoputmajke,aliimojastrpljivostimagranicu,Rafaele.

–Koliko znam, ni vaš pokojnimuž, nekamudušuBog pomiluje,nijebiovelikašnibogatkadstegaupoznali,napomenunećak.

– Istina, ali Pedro Fages je bio hrabar, s besprijekornimcurriculumomuvojsciibiojespremanjestiguštereuNovomesvijetunebi li stekao imetak.Dočim je Julianarazmaženabalavica,anjezinotac nitko i ništa. Želiš li uništiti svoj život s njom, mene možešzaboraviti,jelitojasno?

–Savršenojasno,teto.Dovidenja.Kucnuvšipetama,Moncadasenakloniinapustidvoranu.Izgledao

jedivnoučasničkojodori,sulaštenimčizmamaimačemsrojtamaopasu.DonaEulalianinetrepnu.Poznavalajeljudskunaraviuzdalaseu pobjedu častohleplja nad svakim ljubavnim bezumljem. Nećakovslučajnijeimaozbogčegabitiizniman.

Malo danaposlije Juliana, Isabel iNuria vratiše se uBarcelonu sJordijem, koji je bjesomučno šibao konje i s dva lakaja kao svompratnjom.TopotkopitaistrkaudvorištuuzbuneDiega,kojijeupravobio na odlasku. Tri žene pojaviše se iznurene i prekrite prašinom, sviješću da je Tomas de Romeu uhićen. Odred vojnika upao je ukućerinu u zaselku rušeći sve pred sobom i odveo ga ne dajućimuvremenanidauzmekaput.DjevojčicesuznalejedinodajeoptuženzaizdajuidagasprovodeustrašnuLaCiudadelu.

KadsuuhitilidonTomasa,IsabeljestalanačeloobiteljijerjeJuliana,četirigodinestarija,izgubilaglavu.Sazrelošćuštojedotadniučemunije pokazala, Isabel zapovjedi neka se složi za putovanje ononajnužnije i kuća zatvori. Zamanje od tri sata hitala je s Nurijom isestromnatraguBarcelonu.Putemspoznakakoseusvojempoložajunemožeoslonitininajednogsaveznika.Njenotac,kojijevjerovaodanikad nikomnije učinio nažao, sada je imao samo protivnike. Nitkonije htio navući nevolju na vrat pružajući ruku žrtvama državnogprogona. Jedinaosobakojojsusemogleutećinijebilaprijateljnegoneprijatelj,nonijeseninačasdvoumila.Julianaćemoratipastiničicepred Rafaelom Moncadom, ako je potrebno; nijedno poniženje nijenepodnošljivokad jeupitanjuočevživot, reče joj.Melodrama iline,imala je pravo. Juliana se složi i poslije je Diego morao prihvatitiodluku, jer ni deset Zorroa ne bi uspjelo izbaviti nekog iz LaCiudadele. Tvrđava bijaše neosvojiva. Jedno je bilo ušuljati se uobližnju vojarnu pod zapovjedništvom golobrada potporučnika, aneštoposvedrugosukobitisesglavninomkraljevihčetauBarceloni.NoogorčigapomisaodaJulianaodepreklinjatiMoncadu.Tražiojedaontoučini.

–Nebudinaivan,Diego, Julianaje jedinakojamoženeštopostićikodtogačovjeka.Timunemašštoponuditi,odrezaIsabel.

Sastavilajepisamcenajavljujućisestrinposjetiposlalagaposluziustrajnom udvaraču, zatim reče sestri neka se okupa i odjene svoje

najljepšeruho.JulianajezahtijevaladajepratisamoNuria,jerIsabelbi se lako ražestila, a Diego nije bio član obitelji. Osim toga, on iMoncada su se mrzili. Koji sat poslije, još izlomljena od napornogputovanja, Juliana pokuca na vrata muškarca koga se gnušala,prkoseći vjekovnompravilu pristojnosti. Jedinobi se žena višenegosumnjivamoralaosmjelilaposjetitikućusamca,bezobziranastrogupratilju. Pod crnim ogrtačemnosila je ljetnu opravu, premda su većpuhali jesenji vjetrovi, prozračnu haljinu boje kukuruza, kratakkaputićizvezengorušicamaizlatnožutšeširsvezansvilenomzelenomvrpcom i urešen bijelim nojevim perjem. Izdaleka je podsjećala naegzotičnu pticu, a izbliza bijaše krasnija nego ikada. Nuria osta upredvorju, dok je sluga poveo mladicu u dvoranu gdje ju je čekaozaljubljenik.

Rafael je vidje kako ulazi lebdeći poput vile vodarice u utihiposlijepodneva i shvati da već četiri godine iščekuje taj trenutak.Obuzegaželjada jojnaplatisvaponiženja,alinaslutidanesmije ićipredaleko; takrhkagolubicazacijelo jena izmakusnaga.Posljednještobimupalonaumjestda jekrhkagolubicasposobnapogađatisepoputTurčinastržnice.Nitkonijepravoznaokakosupregovarali,jerposlije jeJulianatekukratkoizvijestilaopostignutudogovoru:onćeizbavitiTomasadeRomeua,aonaćesezauzvratudatizanj.Nijedanpokret, nijedna suvišna riječ nisu odali njezina čuvstva. Pola sataposlijenapustidvoranusavršenomirna,uMoncadinojpratnji,koji jujelakodržaopodruku.KimnuNurijiiuputisekakolima,gdjejeJordizaspaoodiscrpljenostinakočijaškomsjedalu.Otišlajeineosvrnuvšisenačovjekakomejeobećalaruku.

Više od tri tjedna sestre de Romeu čekale su ishod Moncadinaposredovanja. Kroz to vrijeme odlazile su samo u crkvu, molitiEulaliju, gradsku sveticu, da im pomogne. – Da je barem Bernardoovdje!–govorilajeIsabeltihdana,uvjerenadabionuspiodoznatiukakvu je stanju njen otac, čak mu doturiti poruku. Ono što se nijemogloodozgo,Bernardobičestopostigaosvojimvezama.

–Da,bilobidobrodajest,alidragomiještojeotišao.KonačnojesMunjomUNoći,gdjejeuvijekželiobiti,rečejojDiego.

–Jesilidobiovijestiodnjega?Pismo?–Nejoš,onadugoputuju.–Pakakoondaznaš?

Diego slegnu ramenima.Nije joj umioobjasniti u čemuse sastojionoštosubijelciuKalifornijinazivali indijanskompoštom.Glatko jedjelovalo između Bernarda i njega; odmalena su se moglisporazumijevati bez riječi i nije bilo razloga da to sad ne čine.Razdvajaoihjetekocean,nobijahuustalnudoticaju,kaouvijek.

Nuria kupi komad grube smeđe vune i prione na šivanjehodočasničkih halja. Ne bi li pojačala utjecaj svete Eulalije nanebeskomdvoru,obratiseiSantiagudeComposteli.Zavjetovamudaće, puste li gospodara, s djevojčicama pješice pohoditi njegovosvetište. Nije imala blagog pojma koliko će liga morati prijeći, alipretpostavidaih,akoljudidolazečakizFrancuske,nemamnogo.

Obitelj je bila u očajnom položaju. Dvornik ih je napustio bezobjašnjenja čim je čuo da su uhitili gospodara. Ono malo preostaleslužinčadivrzlosepokućiobješenanosaidrskoodgovaralonasvakinalog,jerizgubilisunadudaćeimisplatitizakašnjeleplaće.Akonisuotišli,bijašezatojernisuimalikamo.Knjigovođeifiškalikojisuvodilibrigu o imovini don Tomasa odbiše primiti njegove kćeri kada susvratile zatražiti novac za svagdašnje izdatke. Diego im nije mogaopomoći,jergotovosveštojeimaodaojeRomima;očekivaojeočevupošiljku, ali nije još stigla. Dotle se utjecao vezama zemaljskijim odNurijinihnebi li doznaou kakvu je stanju zatočenik. La Justiciamuvišenijemoglapomoći,njezini su se članovi raspršili.Bilo je toprviput u dva stoljeća da je tajno društvo obustavilo rad, jer čak se i unajgorim trenucima povijesti održalo. Neki članovi pobjegli su izzemlje, drugi su se skrivali, a oni najnesretniji pali su u pandžeinkvizicije, koja više nije spaljivala uhićene, radije ih se potihorješavala.

PotkrajlistopadadošaojeRafaelMoncadarazgovaratisJulianom.Doimao se poražen. U ta tri tjedna otkrio je da je njegova moćograničenija nego što jemislio, reče joj. Ispostavilo se damože vrlomaloprotivtromedržavnebirokracije.OdjuriojeuMadridzaložitiseosobnopredkraljem,noovaj ga je otpravio svojem tajniku, jednomodnajmoćnijih ljudinadvoru,supozorenjemnekaganeometaradisitnica.Kodtajnikaništanijepostigaolijepimriječima,anijeseusudiopodmititigajer,daseprevario,skupobigastajalo.Priopćilisumudaće Tomas de Romeu, zajedno sa šačicom izdajnika, biti strijeljan.Tajnik ga je opomenuo neka ne rasiplje svoj utjecaj braneći jednog

strvinara, jer mogao bi to požaliti. Prijetnja je bila savršeno jasna.Vrativši se u Barcelonu, na brzinu se oprao i požurio izvijestitidjevojčice, koje ga slušahu blijede, ali prisebne. Da ih utješi,uvjeravaše ihkakonekanipriznatiporaz,učinit će sve štomožedapreinačepresudu.

–Usvakomslučaju,vašemilostinećeostatisamenasvijetu.Uvijekćetesemoćipouzdatiumojepoštovanjeizaštitu,dometnuojađeno.

–Vidjetćemo,odgovoriJuliana,suhihočiju.Doznavšitragičnevijesti,Diegoje,budućidaimsvetaEulalianije

bilakadrapomoći,odlučioobratitisenjenojimenjakinji.– Ta gospođa je vrlomoćna. Znamnoge tajne, i boje je se. Osim

toga, u ovom gradu novac je važniji od ičega. Otići ćemo sve trojerazgovaratisnjom,rečeim.

– Eulalia de Callis ne poznaje našeg oca i čula sam da ne trpiJulianu,upozorigaIsabel,alionjemoraopokušati.

Opreka između te palačice krcate ukrasa, poput najraskošnijih izzlatnogdobaMeksika,istrogostiBarcelone,anaposekućedeRomeu,bijaše osupnjujuća. Diego, Juliana i Isabel prošli su kroz golemedvorane, zidova oslikanih freskama ili prekritih flandrijskimtapiserijama,uljimaplemenitihpredakaislikamaepskihbitaka.Predsvakim vratima stajali su sluge u livreji, a dvorkinje urešenenizozemskimčipkamapazilesunagroznečivave,poničućipogledompri prolasku osoba višeg roda. Dona Eulalia primi posjetioce naprijestolju s biskupskom nebnicom, odjevena kao za bal, premdauvijek u strogoj koroti.Nalikovala je na tustamorskog lava, ovijenasusljednim slojevima sala, sitne glave i divnih očiju dugih trepavica,blistavih poputmaslina. Ako ih je stara gospoda kanila preplašiti, upotpunosti joj je uspjelo. Mladi su se gušili od stida u pamučastuuzduhupalačice,nikadsenisunašliusličnupoložaju,bijahurođenizadavanje,nezatraženje.

Eulalia je vidjela Julianu tek iz daljine i osjećala je stanovituznatiželju da je pobliže prouči. Nije mogla poreći da je djevojkaljupka,alitonijeopravdavaloludostkojujenjezinnećakhtioučiniti.Podsjeti se svojih mladenačkih godina i prosudi kako je bila lijepapoput de Romeuove. Osim plamene kose, imala je tijelo amazonke.

Ispod sala, koje joj je sada smetalo pri hodu, ostala je netaknutauspomena na ženu kakva je nekoć bila, čulna, maštovita, prepunaživota.ZbognečegjujePedroFagesljubiosneiscrpnomstrašćuibioizvorzavisti tolikihmuškaraca. Julianase,naprotiv,držikaoranjenagazela. Sto li Rafael vidi u toj nježnoj i blijedoj djevi, koja će se upostelji jamačno vladati poput koludrice? Muškarci su blesavi,zaključi. Malecka de Romeu, kako se ono zove?, učini joj sezanimljivija,jernijesedoimalastidljiva,alinjezinizgledbijašedalekood poželjnog, osobito u usporedbi s Julianinim. Baš joj se nijeposrećilo, imati glasovitu krasoticu za sestru, pomisli. U običnimokolnostimaponudilabiposjetiocebaremjerezomizakuskom,nitkojojnijemogaopredbacitiškrtostnajelu,njenakućabilajepoznatapodobrojkuhinji;alinijehtjeladaseosjećajuugodno,moralajeočuvatiprednostzapogađanje,kojejenedvojbenočeka.

Diegouzeriječiopisapoložajocadjevojčica,netajećidajeRafaelMoncada otputovao u Madrid kako bi posredovao za nj. Eulalia jenijemo slušala, promatrajući ih prodornim pogledom i izvodećivlastitezaključke.NaslutikakavjesporazumJulianasklopilasnjenimnećakom, jer inače ne bi izlagao opasnosti svoj ugled zagovarajućislobodaraoptuženazaizdaju.Tajnespretanpotezmogaobigakoštatikraljevemilosti.NačasseporadovaštoRafaelnijeuspiounaumu,noonda vidje suze u očima djevojčica i staro je srce još jednom izda.Cesto bi joj se dogodilo da se njen poslovni duh i zdrav razumspotaknuoosjećaje.Tojeimalosvojucijenu,aliradojedarivala,jertinastupi sućuti bijahu posljednji tragovi izgubljene mladosti. NakonDiegovaizlaganjauslijedidugastanka.Najzadimpoglavarica,ganutasebiusprkos,rečekakoimajuvrlopretjeranupredodožbuonjezinojmoći. Ona ne može spasiti Tomasa de Romeua. Rafael je već svepokušao, osimpodmićivanja tamničara, da obzirno postupaju s njimdo časa pogubljenja. Moraju shvatiti da za Julianu i Isabel uŠpanjolskoj nema budućnosti, reče. Kćeri su izdajnika, a kad njihovotacumre,postatćekćerizločinca iprezimeće imbitiobeščašćeno.Krunaćezaplijenitinjihovuimovinu,završitćenaulici,bezsredstavazaživotutojzemljiilibilogdjeuEuropi.Štoćebitisnjima?Moratćezarađivativezućiplahtezanevjesteiliodgajajućituđudjecu.Doduše,Juliana bi se mogla potruditi uloviti kakva neoprezna ženika, čakRafaelaMoncadu,nonadasedaćenjezinnećak,kojinijenimaloglup,

pri donošenju tako ozbiljne odluke staviti na vagu svoju karijeru idruštveni položaj. Juliana nije na njegovoj razini. Osim toga, nemagoreg tereta od odveć lijepe žene, primijeti. Nijednommuškarcu nepogoduje oženiti je, privlači svakojake nevolje. Nadoda kako je uŠpanjolskoj krasoticama bez imetka suđeno kazalište ili da ihizdržavaju dobročinitelji, kao što je poznato. Od svega srca želi daJuliana izbjegne tu sudbinu. Dok je poglavarica govorila, mladica jegubila vlast nad sobom, koju se trsila sačuvati tijekom tog užasnograzgovora,ipotoksuzazalijojobrazeigrudi.Diegojesmatraodasudovoljno čuli i požali štodonaEulalianijemuškarac, jerbi seondjebiopotukaosnjom.Uhvatisestrepodrukui,neoprostivšise,poguraihpremaizlazu.Nisudospjelidovrata,zadržaihEulalijinglas.

– Kako rekoh, ne mogu pomoći Tomasu de Romeuu, ali za vasmoguneštoučiniti.

Ponudiimotkupitiobiteljskeposjede,odoronulekućeugradudodalekihzapuštenihimanjaupokrajini,podobrojcijeniiodmah,takoćedjevojčicedobitidovoljnonovcadaotpočnunovživotnegdjegdjeih nitko ne poznaje. Sutradan može poslati bilježnika, koji ćepregledati vlasničke isprave i sastaviti ugovore. Ona će od vojnogzapovjednikaBarceloneishoditidaimdopustiposljednjiputposjetitioca, oprostiti se od njega i datimu da potpiše papire o prodaji, štotrebaučinitiprijenegoliseupletuvlastiizaplijeneimimovinu.

–Vašasepreuzvišenostzapravoželiriješitimojesestre,daseneudazaRafaelaMoncadu!–optužijeIsabel,dršćućiodbijesa.

Eulalia doživje uvredu poput ćuške. Nije navikla da joj povisujuglas,odsmrtinjenogmužanitkotoniječinio.Nekolikotrenutakanijemogla disati, no s godinama je naučila obuzdavati naprasitu ćud icijeniti istinukadbi je vidjelaprednosom. Izbroji u sebido tridesetprijeodgovora.

– Niste u položaju da odbijete moju ponudu. Dogovor jejednostavanijasan:čimbudeteisplaćene,otputovatćete,odvrati.

– Vaš nećak je ucijeniomoju sestru da se uda za nj, a vi je sadaucjenjujetedatoneučini!

– Dosta, Isabel, molim te, promrmlja Juliana, otirući suze. –Odlučilasam.Prihvaćamponuduizahvaljujemvamnavelikodušnosti,Preuzvišenosti.Kadaćemomoćividjetioca?

–Uskoro,djevojčice. Javitćuvamkad ishodimposjet,zadovoljno

ćeEulalia.– Sutra u jedanaest primit ćemo vašeg bilježnika. Zbogom,

gospodo.Eulalia savjesno održa obećanje. Točno u jedanaest idućeg dana

pojavesetrifiškalaukućideRomeuilatesekopanjapoTomasovimpapirima,prevrtanjasadržajapisaćegstola,pregledavanjaneurednogknjigovodstva i približne procjene imovine. Zaključiše da posjedujemnogomanje nego što se činilo i uz to je pritisnut dugovima. Kakostvaristoje,prihodidjevojčicanećedostajatizaživotkakavpoznaju.Nobilježnikjedoniojasneuputesvojegospodarice.Iznosećiponudu,Eulalia nije razmatrala vrijednost onog što će steći nego koliko jemladicamapotrebnozapristojanživot.Toimjeponudila.Njimanijezvučalo nimnogo nimalo, jer nisu znale koliko košta štruca kruha.Nisuumjelezamislitisvotukoju imjepoglavaricabilavoljnadati.NiDiego se nije razumio u cijene, a i nije tada imao ništa čime bipomogaoJulianiiIsabel.Sestrepristanunautvrđeniiznos,ineslutećida je dvostruko veći od stvarne vrijednosti očevih posjeda. Čim suodvjetnicisastaviliugovore,Eulaliaimishodiposjetzatvoru.

LaCiudadelabijašečudovišanpeterokutodkamena,drvaižbuke,kojije1715.osmislionekinizozemskigraditelj.Bilajesrcevojnemoćiburbonskih kraljeva u Kataloniji. Debele zidine, okrunjene kulom usvakom od pet kutova, opasivale su znatnu površinu. Odande sepružaopoglednacijeligrad.Radigradnjeneosvojivetvrđave,vojskakralja Filipa V. porušila je cijele četvrti, bolnice, samostane, tisućudvjestokućaiposjeklaokolnešume.Golemozdanjeinjegovaturobnapredaja nadvili su se nad Barcelonu poput tmasta oblaka. Bila ješpanjolskaBastille,simboltlačenja.Međunjezinimzidinamaživjelesurazne osvajačke vojske, a u tamnicama je ostavilo kosti na tisućezatočenika. S kula su, za pouku pučanstvu, visjela trupla obješenih.Kakosegovorilounarodu,lakšejebiloizbavitiseizpaklanegoizLaCiudadele.

JordijeDiega,JulianuiIsabelodvezaodoulazautvrđavu,gdjesupokazali propusnicu koju je pribavila Eulalia de Callis. Kočijaš jemorao pričekati vani a mladi su ušli pješice, u pratnji četvoricevojnika s puškama i nataknutim bajunetama. Put ih se zlosutnodojmio. Vani bijaše hladan, ali divan dan, bistro nebo i čist uzduh.Moresesrebrnastozrcalilo,asunčevasvjetlostoslikavala jeveselim

odsjajima bijele gradske zidove. Dočim je u tvrđavi vrijeme stalostoljeće prije i vladao je vječit zimski suton. Od ulaza do središnjegzdanja vodio je dugačak put, koji su prešli u tišini. Kročili su u tokobnomjestokrozpokrajnjahrastovavratasaželjeznimzakovicamaikrenulipustimhodnicima,gdjejejekavraćalazvukkoraka.Hujaojepropuh i lebdio onaj osobit miris vojnih posada. Vlaga je kapala sastropa, rišući po stijenama zelenkaste zemljovide. Prošli su višepragovaiuvijekbisezanjimazatvorilateškavrata.Osjećalisukakoih svaki taj trijesak sve više odvaja od svijeta slobodnih i poznatestvarnosti,dokzalazeuutrobudivovskezvijeri.Djevojčicesudrhtalea Diego se morao pitati hoće li živi izaći iz toga zlosretnog mjesta.Stigli su u predvorje, gdje su, pod paskom vojnika, podugo čekalistojeći.Najzadihpriminekičasnikuprostorijisgrubotesanimstolomi nekoliko stolica kao svim namještajem. Ovlaš pogleda propusnicuprovjeravajućipečat ipotpis,nozacijelonijeznaočitati.Vrati jebezriječi. Bio je to muškarac od četrdesetak godina, glatka lica, ocalnekose i čudnovato modrih, gotovo ljubičastih očiju. Obrati im se nakatalonskom, upozoravajući ih da mogu četvrt sata razgovarati sazatvorenikom na tri koraka udaljenosti, ne smiju mu se približiti.DiegoobjasnikakogospodindeRomeumorapotpisatinekepapire itrebatćemuvremenadaihpročita.

–Molim vas, gospodine časnice. Posljednji put ćemo vidjeti oca.Dopustite nam da ga zagrlimo, preklinjem vas, – zavapi Juliana sasuspregnutimjecajemugrudima,padajućinakoljenaprednjim.

Ozlovoljen i očaran, vojnik ustuknu, dok suDiego i Isabel kušaliprinuditiJulianudasedigne,alionabijašeprikovanazapod.

– Za ime Božje! Ustanite, gospođice! – oštro uzviknu časnik, nozačas se smekša i, primivši Julianu za ruke, blago je povuče premagore.–Nisambešćutan,djevojčice.Ijaimamdjecuirazumijemkolikojebolanvašpoložaj.Dobro,dajemvampolasatadabudetenasamosnjimipokažetemuteisprave.

Zapovjedičuvarudaodepozatvorenika.Julianajedotlenastojalasvladati ganuće i pripraviti se za susret.Malo poslije ude Tomas deRomeuupratnjidvačuvara.Bio jezarastaoubradu,prljav i ispijen,no skinuli sumuokove.Tih tjedananije semogaoobrijatinioprati,vonjao je poput prosjaka i gledao smućenim očima umobolnika.Mršavi tamnički obroci smanjili su njegov trbuh sladokusca, sav se

ušiljio, orlovski nos stršao je na požutjelu licu a nekoć punokrvniobrazi mlohavo su se ovjesili, prekriti rijetkom sivom bradom.Potrajalo je dok ga kćeri nisu prepoznale i plačući mu pohrlile uzagrljaj.Časniksepovučesčuvarima.Bolteobiteljibilajetakoteška,takoprisna,daDiegopoželjebitinevidljiv.Stisnuseuzazidspuštenapogleda,dubokopotresenprizorom.

–No,no,smiritese,djevojčice,neplačite,molimvas.Imamomalovremena,avaljanammnogotogaučiniti,kazaojedonTomas,otirućisuzenadlanicom.–Reklisumidatrebampotpisatinekepapire...

Diego ukratko iznije Eulalijinu ponudu i pružimu kupoprodajneugovore, uz molbu neka ih potpiše i spasi oskudnu baštinu svojihkćeri.

– To potvrđuje ono što znam. Neću živ izaći odavde, uzdahnuzatočenik.

Diegomurečeda,makarkraljevopomilovanjestiglonavrijeme,obitelj svejedno mora otići u tuđinu, a to može jedino s gotovimnovcem u kesi. Tomas de Romeu uze pero i tintarnicu i potpisaprijenossvihsvojihzemaljskihdobaranaimeEulalijedeCallis.PotomsmirenozamoliDieganekasepobrineza Julianu i Isabel iodvede ihdalekoodande,nekamogdjenitkoneznadaimjeotacsmaknutpoputzločinca.

–Ovihgodinanaučiosamuzdati seuvaskaousinakojegnisamimao.Budulimojekćeripodvašomzaštitom,moćićuumrijetiumiru.Odvedite ih u Kaliforniju i usrdno zamolitemog prijatelja Alejandranekaihpazikaodasunjegove.

– Ne očajavajte, oče,molim vas. RafaelMoncada obećao nam jeuložitisavsvojutjecajnebilipostigaodavasoslobode,zajecaJuliana.

– Pogubljenje je prekosutra, Juliano. Moncada neće ni prstommaknutidamipomogne,jeronjetajkojimejepotkazao.

–Oče!Jestelisigurni?–kriknumladica.– Nemam dokaze, ali to sam čuo od vojnika koji su me uhitili,

objasnioje.–AliRafaeljeotišaoizmolitivašepomilovanjeodkralja!– Ne vjerujem, dijete. Možda je otišao u Madrid, ali po drugom

poslu.–Ondajetomojakrivnja!– Niste krivi za tuđu zloću, kćeri. Niste odgovorni zamoju smrt.

Hajde,dostajebilosuza.De Romeu je vjerovao kako ga je Moncada odao ne toliko iz

političkihpobudailidaseosvetizaJulianinoomalovažavanje,negoizračunice.Kadaumre,njegovekćeriostatćenezbrinute imoratćeseutećiokriljuprvogkojiimgaponudi.Ondjećebition,čekajućidamuJulianapoputgrlicepadneu ruke, zbog toga jeDiegovauloga tolikovažna, reče.Mladić već htjede reći kako Juliana nikad neće dospjetipod Moncadinu vlast, jer on je obožava i na koljenima moli njenuruku, no suzdrža se. Juliana mu ničim nije pokazala da uzvraćanjegovu ljubav.Nije bio trenutak da to spominje. K tome se osjećaokao zadnji bijednik, nije mogao djevojčicama pružiti nimalosigurnosti. Njegova hrabrost, mač i ljubav malo su ondje vrijedili.Shvatidabezosloncaočevaimetkanemožezanjihništaučiniti.

–Ostajtesmirom,donTomase.Daobihživotzavašekćeri.Uvijekćubdjetinadnjima,rečejednostavno.

Dva dana poslije, u osvit, kada je morska magla zastirala gradprisnom i tajanstvenom koprenom, jedanaest političkih zatvorenikaoptuženih za suradnju s Francuzima pogubljeno je u jednom oddvorišta La Ciudadele. Pola sata prije svećenik im je ponudioposljednjupomast,danadrugisvijetpoduslobodniodgrijeha,poputnovorođenčadi, kako je kazao. Tomas de Romeu, koji je pedesetgodinasipaodrvljeikamenjepokleruicrkvenimdogmama,primiojeSveto otajstvo s drugim osuđenicima i čak se pričestio. – Nijenaodmet, oče, za svaki slučaj..., našali se. Bio je bolestan od strahaotkadsuvojniciupaliunjegovuladanjskukuću,nosadabijašemiran.Tjeskobejenestaloučasukadseoprostioskćerima.Idućedvijenoćispavao jebez snova idaneproveobodar.Predaosebliskoj smrti saspokojemkojinijepoznavaozaživota.Počelamusesviđatipomisaoda će svoje dane okončati hicem, a ne malo-pomalo, utonuo uneminovantijekstarenja.Moždajepomislionakćeri,prepuštenesebi,želećidaDiegodelaVegaodržiriječ.Osjećaoihjedaljimanegoikada.Utjednimazatočeništvapolakose lišavaouspomena ičuvstava, takoje stekao novu slobodu: više nije imao što izgubiti.Misleći na kćeri,nije imuspijevaoprizvati licani razlučitiglasove,bijahudvijecuricebezmajkeštosuseigralelutkamausjenovitimdvoranamakuće.Dvadanaprije,kadsugaposjetileuzatvoru,zadiviose timženamakojesuzamijenileonemalenesvrpcamaukosi,pregačicamaičizmicama

iznjegovihsjećanja.Bogamu,kakovrijemeleti,promrmljaugledavšiih. Oprostio se od njih bez tuge, iznenađen vlastitim ravnodušjem.JulianaiIsabelvoditćesvoježivotebeznjega,višeihnemožeštititi.Odtogtrenamogaojeuživatiusvojimposljednjimsatimairadoznalopromatratiobredsmaknuća.

U zoru svoje smrti, TomasdeRomeuprimio je u ćeliji posljednjidarEulalijedeCallis,košarusobilnomokrepom,bocombiranavinainajslasnijimčokoladnimbombonimaiznjenezbirke.Dopustilisumuopratise iobrijati,podpaskomčuvara, idonijelimučistuodjećuštosu jeposlale kćeri.Vedar i srčankoračao jedo stratišta, stao ispredokrvavljena stupa, gdje su ga svezali, i odbio povez za oči. Na čelustreljačkog vodabio je onaj isti časnikmodrih očiju koji je Julianu iIsabelprimiouLaCiudadeli.Njegajezapalopucatimuusljepoočnicukadseuvjeriodajesavizrešetan,ajošdiše.Posljednještojeosuđenikvidio prije nego što semetakmilosrđa rasprsnuo u njegovumozgu,bilajezlaćanasvjetlostsvitanjaumagli.

Premda se ne bi lako ganuo, jer proživio je rat i navikao se nasurovostivojarne i tamnice,časniknijemogaozaboravitigorkesuzedjevičanske Juliane, koja je kleknula preda nj. Prekršivši vlastitopraviloodvajanjadužnostiodosjećaja,vijestjojjeosobnoodnio.Nijehtiodajezatvorenikovekćeričujuizdrugogizvora.

–Nijesemučio,gospođice,šlagaim.Rafael Moncada u isto vrijeme dozna za smrt don Tomasa i za

lukavstvo kojim se Eulalia poslužila da izvuče Julianu iz Španjolske.Prvo je odgovaralo njegovim nakanama, no drugo ga razjari. Ipak,čuvao se sukoba s njom, jer nije se odrekao zamisli o zadobivanjumladice bez gubljenja nasljedstva. Zalio je što je teta tako dobrazdravlja;potjecala je izdugovjekeobitelji i nijebilonadedauskoroumre,ostavljajućigabogataislobodnaodlučitiosvojojsudbini.MoratćepostićidapoglavaricamilomprihvatiJulianu,tojejedinorješenje.Nigovoradajojvjenčanjeprikažekaogotovčin,jernikadmutonebioprostila,alistvoriosnovu,nadahnutpričomotomekako jeEulalia,kao žena kalifornijskog namjesnika, obratila opasna indijanskogratnika u uljuđenu kršćansku i španjolsku djevu. Nije ni slutio da jeriječ o majci Diega de la Vege, no priču je više puta čuo od sameEulalije,kojajepatilaodpotrebezaupravljanjemtuđimživotimaijošsetimehvalila.NaumismjernojezamolitinekadjevojčicedeRomeu

primi na svoj dvor u svojstvu štićenica, jer izgubile su oca i oslonacobitelji. Izbaviti ih iz okaljanosti i polučiti da ih iznova prihvate udruštvo, bit će joj zanimljiv izazov, baš poput one Indijanke uKaliforniji, dvadesetak godina prije. Kad dobra mamica otvori srceJulianiiIsabel,štoje,konačno,činilasgotovosvimživima,opetćejojspomenuti ženidbu. No ako se ta zamršena zamisao izjalovi, uvijekpostojiizlaznakojigajeuputilasamaEulalia.Tetineriječiusjeklesumuseudušu:JulianadeRomeumoglabimubiti ljubavnica.Bezocakojibdijenadnjom,mladicućenakraju izdržavatizaštitnik.Aon jekao stvoren za tu ulogu. Ne zvuči loše. Tako će dobiti suprugu odpoložaja, možda čak Medinacelijevu, ne odričući se Juliane. Sve semože učiniti s razboritošću, zaključi. S tim na umu pojavi se uprebivalištudeRomeuovih.

Kuća,kojamuseuvijekdoimalaoronula,sadjeizgledalauništeno.Za malo mjeseci, otkad su se u Španjolskoj promijenile političkeprilike a brige i dugovi sustigli don Tomasa, zdanje je poprimiloporaženo i zdvojno obličje svoga gospodara. Vrt je zaposjeo korov,patuljastepalmeipapratsahnulisuuteglama,uplemenitomdvorištuvidio je krkalo, smeće, kokoši i pse. Unutrašnjošću su zavladaliprašina i polutmina, mjesecima se nisu razmicali zastori ni ložilikamini.Činiloseda jestudendah jesenizarobljenunegostoljubivimdvoranama. Nije ga dočekao dvornik, umjesto njega dođe Nuria,mrzovoljnaisuhakaouvijek,iodvedegauknjižnicu.

Domaćica je nastojala zamijeniti dvornika i zdušno se borilaodržatinapovršini taj jedrenjakkoji tekštonijepotonuo,alinije seumjelanametnutiostalojslužinčadi.Aigotovinenijepretjecalo,jersui posljednjimaravedi{33} sačuvali za budućnost, jedinimiraz koji ćeJuliana i Isabel imati. Prema preporuci Eulalije de Callis, Diego jenjezinemjeniceodnionekomnovčaru,vrločestitučovjeku,kojimujedao protuvrijednost u dragom kamenju i zlatnicima, uz savjet nekablagoušijuupodsuknje.Objasniojedasu,tijekomvjekovnihprogona,Zidovi tako spašavali svoj imutak, jer lako se prenosi i svagdjejednako vrijedi. Djevojčice nisu mogle vjerovati da ta pregrštraznobojnihkristalićapredstavljasveštoobiteljposjeduje.

Dok je Moncada čekao u knjižnici, okružen svescima u kožnatuuvezukojibijahuosobnisvijetTomasadeRomeua,NuriajeotišlapoJulianu. Zateče je u spavaonici, umornu od plača i molitvi za očevu

dušu.– Ne moraš razgovarati s tim bezdušnikom, dijete, reče joj

domaćica.–Akoželiš,poslatćugakvragu.–Dodajmihaljinuboje trešnje i pomozimipočešljati se,Nurijo.

Nećudamevidiucrniniislomljenu,odlučimladica.Domalojeušlauknjižnicu,zanosnabaškaoudobravremena.Pri

palucavoj svjetlosti svijeća,Rafaelnijezamijetionjeneoči crveneodplačanibljediložalosti.Ustadeuskoku,ustreptalasrca,osvjedočujućise još jednom o nevjerojatnu utjecaju što ga ta djevojka ima nanjegovačula.Očekivaojenaćijesatrtutugom,aonastajašeprednjimkrasna,ponosita i uzbudljivakaouvijek.Najzadpročisti grlo i izraziduboko žaljenje zbog strašne tragedije koja je pogodila obitelj,napominjućida jekucaonasvavrata tražećipomoćzadonTomasa,aliuzalud.Poznatomuje,dometnu,dajojjenjegovatetasavjetovalaneka sa sestrom napusti Španjolsku, no on to ne smatra nužnim.Uvjeren jedaćeuskoropopustiti željezni stisakkojimFernandoVII.guši oporbu. Zemlja je opustošena, narod je pretrpio duge godinenasilja i vapi za kruhom, radom i mirom. Predloži Juliani neka seubuduće služe samo majčinim prezimenom, jer očevo je neopozivoukaljano, inekasezasadosame,dokneutihnuglasineoTomasudeRomeuu.Moždaćeseondamoćiiznovapojavitiudruštvu.Adotadćebitipodnjegovomzaštitom.

–Štotimeželitereći,gospodine?–opreznoupitaJuliana.Moncada joj ponovi kako ga ništa ne bi više usrećilo od braka s

njom idanjegovaponuda idaljevrijedi,no, sobziromnaokolnosti,moratćekojimjesecčuvatiprivid.Avalja im idoskočitiprotivljenjuEulalije de Callis, ali to nije nesvladiva prepreka. Kada je teta boljeupozna, nesumnjivo će promijeniti mišljenje. Nada se da je, nakontako teškihdogađaja, Julianapromislilao svojojbudućnosti.Premdajenijedostojan–nepostojimuškarackojibi jebioposvedostojan–polažesvojživoti imetakprednjenenoge.Uznjeganikadniučemunećeoskudijevati.Iakosevjenčanjemoraodgoditi,njojinjenojsestrimožepružitiblagostanjeisigurnost.Tonijepraznaponuda,pajemolinekajedobrorazmotri.

–Netražimodmahodgovor.Savršenorazumijemdasteužalostiimoždanijetrenutakdagovorimooljubavi...

– Nikada i nećemo govoriti o ljubavi, gospodine Moncado, ali

možemo govoriti o poslovima, prekinu ga Juliana. – Zbog vašegpotkazivanjaizgubilasamoca.

Rafaelosjetikakomukrvnavireuglavuiostajebezdaha.– Nemožeteme optužiti za takvu podlost! Vaš otac je sam sebi

iskopao grob, bez ičije pomoći. Opraštam vam uvredu jer ste izvansebe,zaslijepljeniboli.

–ČimećeteIsabelimeneodštetitizaočevusmrt?–ustrajalaje,upronicljivugnjevu.

Njezin glas bijaše toliko prezriv, daMoncadi pademrak na oči inajednomzaključikakonevrijeditrudahiniti jalovoviteštvo.Julianaje,posvojprilici,odonihženanakojeboljedjelujemuškaodrješitost.Zgrabi je za ruke i, grubo je tresući, poviče kako nije u položaju dapregovaranegodazahvaljuje,zarneshvaćadaonaisestrajojmoguzavršiti na ulici ili u zatvoru, gdje je skončao njihov izdajnički otac;redarstvo je upozoreno i, da se on nije pravodobno upleo, već bi ihuhitili, no to se može svaki čas dogoditi, jedino ih može spasiti odbijede i tamnice. Julianase trsila istrgnuti iuotimanju jojserazderarukav haljine, otkrivajući rame, a iz punde ispadnu ukosnice. Vraniuvojci prospu se po Moncadinim rukama. Ne mogavši se obuzdati,uroniihudjevojčinemirisnekose,povučejojglavuunatragipoljubijeravnouusta.

Diego je pratio prizor kroz pritvorena vrata, ponavljajući u sebi,poput molitve, savjet maestra Escalantea s prvog sata mačevanja:nikadasenetućiugnjevu.AlikadjeMoncadanavalionaJulianudajesilom poljubi, nije semogao suzdržati i uleti u knjižnicu smačem uruci,dahćućiodozlojedenosti.

Moncadaodgurnudjevojkuk zidu i isučemač.Mladići se sučele,prignutih koljena, s oružjemudesnici, u pravomekutuu odnosunatijelo, s ljevicom povrh ramena, za održavanje ravnoteže. Čim jezauzeotajstav,Diegovbijesiščeznuizamijenigapotpunmir.Dubokoudahnu, ispusti zrak iz pluća i zadovoljno se nasmiješi. Napokon jeovladao svojom vatrenošću, što jemaestro otpočetka zahtijevao.Negubitidah.Smirenduh,jasnemisli,čvrstaruka.

Taj hladan oćut, koji mu je poput zimskog vjetra strujao nizkralježnicu,morao jeprethoditiushituborbe.U tomstanjuumbi seočistioodmisli,atijelobisamoodgovaralo.SvrhastrogogvježbanjauLa Justiciji bilo je da osjećaj i umijeće vode pokrete. Dva-tri puta

ukrstišemačeve,ispitujućise,iMoncadanaglosrnunanj,noumahgazaustavi.Odprvihtobožnjihudaraca,Diegojemogaoprosuditikakvaprotivnika imapred sobom.Moncada jebiodobarmačevalac, ali onbijaše okretniji i pripravniji; nije zalud pretvoriomačevanje u svojeglavno zanimanje. Umjesto da žustro uzvrati, hinio je trapavost,branećiseiuzmičućidoknijeostaoleđimauzazid.Odbijaojeudarcesprividnimnaporom,očajnički,noovajgazapravonijeuspijevaonidotaknuti.

Poslije, kad se prisjećao sukoba, Diego spozna da nesvjesnoutjelovljujedvijerazličiteosobe,većpremaokolnostimaiodjećikojunosi. Tako bi oslabio neprijateljevu budnost. Znao je da ga RafaelMoncadaprezire,samsepobrinuozato,izigravajućiusiljenafićfirićaunjegovojnazočnosti.Činio je to iz istog razloga izkojeg je to činiopred Chevalierom i kćeri mu Agnes: iz opreza. Tijekom dvoboja sMoncadom, ovaj je mogao procijeniti njegovu hrabrost, ali zbogpovrijeđenaponosanastojaojetozaboraviti.Poslijesusesreliuvišeprigoda i Diego je u svakoj učvrstio suparnikovo nisko mišljenje onjemu, jer slutio je da je bezobziran čovjek. Odlučio je suprotstavitimu se lukavošću, prije nego junačenjem. Na očevu posjedu lisci biplesom privukli janjčiće, koji bi znatiželjno prišli i, pri prvompogrešnu koraku, završili proždrti. Lakrdijanjem je zavaravao izbunjivao Moncadu. Do tog trenutka nije bio posve svjestan svojedvostruke osobnosti, s jedne strane Diego de la Vega, otmjen isnebivljiv umišljeni bolesnik, a s druge Zorro, drzak i smionobješenjak.Pretpostavidajenegdjeizmeđunjegovapravapriroda,alinijeznaokakvaje,nijednaodtedvije,ilizbrojobiju.Upitasekakoga,primjerice, vide Juliana i Isabel i zaključi da nema pojma,možda seodveć zanio glumompa ga smatraju prijetvornim.No nije imao kadumovati o tome, jer životmu se zamrsio i trebalo je brzo djelovati.Prihvatidajedvijeosobeiodlučipretvorititouprednost.

Diego je trčkarao među pokućstvom, hineći da bježi odMoncadinihnapadaiuistigamahdražećipodrugljivimprimjedbama,doksupljuštaliudarci ibljeskaleoštrice.Uspjegarazjariti.Moncadaizgubi prisebnost, kojom se toliko dičio, i poče soptati. Znoj mu jecurionizčelo,zasljepljujućiga.Diegozaključikakogavećdržiušaci.Poputborbenihbikova,valjalogajeprvoizmoriti.

– Oprezno, Preuzvišenosti, možete nekog raniti tim mačem! –

uzviknu.Dotad se Juliana malo oporavila i vapila je iz svega glasa neka

odlože oružje, za ljubav Božju i iz poštovanja prema njenompokojnom ocu. Diego zada još dva-tri udarca i začas ispusti mač idignurukeuvis,predajućise.Biojetoopasanpotez,nouzdaosedaseMoncadanećeusuditi ubiti goloruka čovjekapred Julianom, ali ovajse, uz pobjednički poklik, žestoko okomi na nj. Diego se uklonisječivu,kojemuuprolazuokrznubok,iudvaskokadosežeprozorisakri se iza teška baršunasta zastora. Moncadin mač probi tkaninu,podižući oblak prašine, no zaplete se imorao je upeti da ga izvuče.Diegogapoklopizastoromiskočinamahagonijevstol.Dohvatinekuknjižurinu u kožnatu uvezu i zavitla je na nj, pogađajući ga u grudi.Moncadaposrnu,noodmahseuspravi i iznovanavali.Diego izbježedvije-tri finte,hitnu jošnekolikoknjiga,zatimdipnunapod izavučesepodstol.

– Milost, milost! Nemojte me probosti kao piceka! – zajauka sočitom porugom, šćućuren ispod stola, držeći knjigu poput štita ibranećiseodsuparnikovihslijepihnasrtaja.

Tikdostolicestajao ještapsdrškomodbjelokosti,okojisedonTomas oslanjao za nastupa kostobolje. Diego se posluži njime dazakvači Moncadin gležanj. Naglo potegnu i ovaj tresnu na tur, alibijaše gipkih udova i u hipu usta i opet se okomi. Dotle su Isabel iNuria pritekle na Julianine vapaje. Isabel učas shvati što se zbiva i,vjerujućidaseDiegucrnopiše,dokučinjegovmačibezoklijevanjasesučelisMoncadom.Prviputjojsepružilaprilikadaiskušaumješnoststečenuučetirigodinemačevanjapredzrcalom.

–Engarde,izazvaga,razdragana.RafaelMoncadanagonskizamahnunanju,uvjerendaćejeprvim

udarcem razoružati, no naiđe na odlučan otpor. Tad se pribrao,uviđajući,usprkosjarostištomujepomračivalaum,kakojeludotućisesklinkomitojošsasestromženekojuželiosvojiti.Odbacioružjeionobešumnopadenasag.

–Kanitelimehladnokrvnoubiti,Isabel?–upitajepodrugljivo.–Uzmitemač,kukavico!Kao sav odgovor prekrižio je ruke na grudima, prezirno se

smješkajući.–Isabel!Stotoradiš?–kriknuJulianauplašeno.

Sestra se ni ne obazre. Stavi oštricuMoncadi pod bradu, ali nijeznalaštodalje.Smiješnostprizorarazotkrijojseusvojsvojojveličini.

– Zaritimumač u grlo, što ovaj gospodin nedvojbeno zaslužuje,povlačizasobomnekezakonskeposljedice,Isabel.Nemožeseićiposvijetu ubijajući ljude. No nešto moramo učiniti s njim..., upleo seDiego,vadećirupčićizrukavaipotresajućigauzrakuprijenegoštoćeizvještačenomkretnjomotrtičelo.

Ti trenuci nepažnje dostajahuMoncadi da ščepa Isabelinu ruku iizvrneju,prinuđujućijedaispustioružje.Odgurnujetakosilovito,daje poletjela i lupila glavomo stol. Sruši semalkoomamljena, dok jeMoncadadohvaćaonjezinmačnebilisrnuonaDiega,kojibrže-boljeuzmaknu i izbježe više udaraca, domišljajući se kako razoružatineprijateljaizaplestisesnjimuborbuprsaoprsa.Isabelubrzoživnu,pograbiMoncadinmač i, uzpovikupozorenja, dobaci gaDiegu, kojigauspjeulovitiu letu.Naoružanosjetisesigurnimipovratiobijesnodržanje, što jemaločas toliko izbezumilo njegova protivnika. Hitrimudarcem lako ga rani u ljevicu, tek ogrebotina, ali točno na istommjestu gdje je on bio ranjen u dvoboju. Moncada jeknu odiznenađenjaiboli.

– Sad smo jednaki, reče mu Diego i razoruža ga poprečnimudarcem.

Neprijateljmu osta namilost i nemilost. Desnicom se uhvatio zaozlijeđenuruku,prekopoderotinenakaputiću,kojujevećmrljalanitkrvi.Problijediojeodjeda,prijenegoodzebnje.Diegomuuprijemačugrudi,kaodaćegaprobosti,no,umjestotoga,prijaznoseosmjehnu.

– Po drugi put imam čast poštedjeti vam život, gospodineMoncado.Prvi jebio zanašeg spomenavrijednadvoboja.Nadamsedatonećeprijećiunaviku,primijeti,spuštajućioštricu.

Nije bilo potrebe za dugom raspravom. I Diego i djevojčice deRomeu znali su da je Moncadina prijetnja istinita i da će kraljeveuhode uskoro banuti u kuću. Kucnuo je čas da krenu na put.Pripravljahu se za to otkad je Eulalia kupila obiteljske posjede aTomasdeRomeubiopogubljen,novjerovalisukakoćemoćiotićinaprednjavrata,umjestodabježepoputološa.Dalisusisvegapolasatadapodusonimšto imajuna sebi,uz zlato idraguljekoje su,premanovčarevusavjetu, ženeušileupodsuknje ipotom ihodjenule ispodhaljina.NuriasedosjetizatvoritiMoncaduuskrovituodajuknjižnice.

Izvadi neku knjigu, povuče polugu iza nje i niz polica polako opisapolukrug,otvarajućipogledususjednuprostoriju,potpunonepoznatuJulianiiIsabel.

–Vaš jeotac imaoneketajne,alinijednuzakoju janebihznala,objasniimdomaćica.

Bijaše to sobica bez prozora i bez drugog izlaza osim tih vratazaklonjenih policama. Upalili su svjetiljku i ugledali kutije konjaka iomiljenog duhana gospodara kuće, još polica krcatih knjiga ičudnovate slike ovješene o zid. Približivši se, vidješe kako je riječ ozbircišestcrtežatušemkojisupredočavalinajokrutnijeratneizgrede,čerečenja,silovanja,čakljudožderstvo,zakojedonTomasnijehtiodaihnjegovekćeriikadavide.

–Kojiužas!–dahnuJuliana.–Nacrtao ih jemajstorGoya!Vrijedemnogo,možemoihprodati,

predložiIsabel.–Tonijenaše.SveštojeuovojkućipripadadoniEulalijideCallis,

podsjetijesestra.Knjige, na raznim jezicima, bile su sve zabranjene, s Crkvina ili

vladinog crna popisa. Diego uze jedan svezak i pokaza se da je toilustrirana povijest inkvizicije, s vjernim crtežima njezinih načinamučenja. Žurno je sklopi, prije nego u nju zaviri Isabel, koja je većpomolilanosprekonjegovaramena.Zapaziidioposvećenputenosti,no nije ga imao kad razgledati. Hermetična odajica bila je savršenomjestozazatočenjeRafaelaMoncade.

–Jeste lisišlisuma?Paovdjećuseugušiti iliumrijetiodgladi!–kriknuovajprozrevšinjihovezlosutnenakane.

– Njegova preuzvišenost ima pravo, Nurijo. Takav vrli vitez nemožeopstatisamouzžesticuicigare.Molimvas,donesitemušunkuizkuhinje,dasenenaužigladi,iručnikzaranu,rečeDiego,gurajućigausobicu.

–Kakoćuizaćiodavde?–prestravljenozacvilizarobljenik.– Sigurnopostoji skrivenapolugakojavrataotvara iznutra. Imat

ćete vremena na pretek za traženje. S malo dovitljivosti i sreće,osloboditćetesedokkažešbritva,nasmiješiseDiego.

–Ostavitćemovamsvjetiljku,Moncado,alinepreporučujemvamdajeupalite, jerpotrošitćesavzrak.Stomisliš,Diego,kolikočovjekmožeovdježivjeti?–upitagaIsabel,ushićenanaumom.

– Nekoliko dana. Dovoljno da temeljito promisli omudroj izreci'ciljneopravdavasredstvo',odvratioje.

OstavišeMoncaduopskrbljenavodom,kruhomišunkom,kadamujeNuriaočistilaiprevilaposjeklinunaruci.–Štetaštonećeiskrvaritizbogtesitneogrebotine,prosudiIsabel.Upozoreganekanegubidahi snagu vičući, jer nitko ga neće čuti, onomalo preostalih slugu nijeonamozalazilo.Posljednjezatočenikoveriječi,prijenegosenizpolicaokrenuoiuroniogautišinuitmušu,bijahukakoćevećspoznatitkojeRafaelMoncadaipokajatiseštoganisuubili,daće izaći iz terupeiprijeiliposlijepronaćiJulianu,makarjeprogoniodosamogpakla.

–Nijepotrebnootićitakodaleko,idemouKaliforniju,oprostioseDiego.

Nažalost,moramprekinuti,jerostalasambezguščjihpera,kojimauvijek pišem, ali naručila sam ih još i uskoro ću moći završiti ovupripovijest. Ne volim pera običnih ptica, mrljaju listove i štivuoduzimljuotmjenost.Čula samdaneki izumitelji sanjareo stvaranjumehaničke sprave za pisanje, no uvjerena sam da taj nastran izumneće nikada zaživjeti. Stanovite radnje ne mogu se mehanizirati jeriziskujuljubav,apisanjejejednaodnjih.

Bojimsedamisepričaodužila,unatočsvemuštosamprešutjela.Kaousvimživotima, iuZorroovupostojesvijetli i tamni trenuci,noizmeđu tih krajnosti ima mnogo blijedih područja. Zamijetili ste,primjerice, da se ljeta 1813. našem junaku dogodilo vrlo malospomenavrijednoga.Zadubioseusvojebezjadaislastiinijenimalonapredovaou osvajanju Juliane.RafaelMoncadamorao se vratiti sasvoje čokoladneodisejedaovapripovijest iznovadobije krila.Kakorekoh,hulje,tolikoodbojneustvarnomživotu,prijekosupotrebneujednom romanu a ove stranice to jesu. Isprva sam kanila napisatiljetopis ili životopis, ali, pripovijedajući Zorroov život, neminovnozapadamu prezreni rod romana. Između svake njegove pustolovineteklasuduganezanimljivarazdoblja,kojasamizostaviladamožebitničitatelji ne umru od dosade. Iz istog razloga iskitila sam značajnezgode, izdašno ih posula pridjevima i dodala napetost pothvatima,iako nisamodveć uveličala njegove hvalevrijedne vrline. To se zovepjesnička sloboda i, ako sam dobro razumjela, valjanije je od pukelaži.

Kako god, prijatelji moji, ostaje mi još dosta grade. Na idućim

stranicama, kojih, računam, neće biti manje od sto, ispripovjedit ćuZorroovo putovanje s djevojčicama de Romeu i Nurijom preko polasvijetaiopasnostiskojimasusesuočilislijedećisvojezvijezde.Moguvamunaprijedreći,bezbojaznidaćunarušitikraj,daimnećepastinivlassglaveidaćebaremnekiodnjihstićiuGornjuKaliforniju,gdje,na nesreću, neće sve biti med i mlijeko. Zapravo, tek ondje počinjeprava Zorroova epopeja, koja ga je proslavila diljem svijeta. Pa vasmolimzajošmalostrpljivosti.

DIOČETVRTI

NabavilasamnovaguščjaperakakobihnastavilasaZorroovimranimdanima. Trebao im je čitavmjesec da stignu izMeksika i za to samvrijeme izgubilanitpisanja.Vidjet ćemohoću li jenaći.Ostavili smoDiega de la Vegu kako sa sestrama de Romeu i Nurijom bježi odMoncadekrozŠpanjolskuuzburkanupolitičkimzatiranjem,bijedominasiljem. Naši likovi bijahu na tešku raskrižju, no udvornog Zorroanisu rasanjivale vanjske pogibelji, nego srsi njegova odanog srca.Zaljubljenost je stanje koje zna pomutitimuškarčevu pamet, ali nijebeznadno,mahomdostajedajebolesnikuuzvraćenoivećseprizivaksvijesti i njuši zrak u potrazi za novom lovinom. Kao ljetopiscu ovepripovijesti,pričinjatćemipoteškoćeuvriježenikraj–vjenčalisuseisretnoživjeli.Noboljedasevratimpisanju,doksenisamsvasnuždila.

Kad su se zatvorila vrata zaklonjena policama knjižnice, RafaelMoncadaostasamutajnojodaji.Njegovipoziviupomoćnisudopiralivan,jersudebelizidovi,knjige,zastoriisagoviprigušivalizvukove.

–Krećemočimse smrači, rečeDiegoženama.–Uzet ćemosamonajnužnijezaput,kakosmosedogovorili.

–Jesilisigurandapostojipolugakojavrataotvaraiznutra?–upitagaJuliana.

–Nisam.– Ova šala je predaleko otišla, Diego. Nemožemo nositi na duši

Moncadinusmrt,akamolipolaganoigroznoumiranjeutomgrobu.–Alisjetisekakvunamjebolnanio!–uzviknuIsabel.–Nećemomuvratitiistommjerom,jermismoboljiljudiodnjega,

odsječnojojodgovorisestra.–Nebrini,Juliano,tvojsepokloniknećeugušiti,nasmijaseDiego.–Zaštone?–razočaranoćeIsabel.Diego je trknu laktom i objasni da će prije odlaska dati Jordiju

pisamcekojećezadvadanaosobnoodnijetiEulalijideCallis.Unjemuće biti ključevi kuće i upute za nalaženje i otvaranje sobice. AkoRafael dotad ne uspije otvoriti vrata, izbavit će ga teta. Obiteljskakuća, kao i svi posjedi deRomeuovih, sada je pripadala toj gospodi,kojaćesepobrinutizaspasnajdražegnećakaprijenegoliovajpopijesav konjak. Kako bi Jordi izvršio zadatak, dat će mu nekoliko

maravedija, uz nadu da će ga, kad primi poruku, dona Eulalianagraditisjoš.

Krenuli su noću, jednom od obiteljskih kočija. Juliana, Isabel iNuriaoprosteseposljednjimpogledomodvelikekućegdjesuproveleživot.Izasuostaleuspomenenasigurnoisretnodoba,kaoipredmetikojisusvjedočilioprolaskuTomasadeRomeuakrozovajsvijet.Kćeriganisumoglečestitopokopati,njegoviostacizavršilisuuzajedničkojgrobnici,sonimadrugihuznikastrijeljanihuLaCiudadeli.Sačuvalesutekmajušanportret,djelonekogkatalonskogumjetnika,nakojemjebiomlad,vitak,neprepoznatljiv.Ženesuslutiledasunaprekretniciida otpočinje nov život. Utihnule su, bojažljive i tužne. Nuria počepoluglasnomolitikrunicuiblagihjemrmorpratiodioputa,doknisuusnule. Na kočijaškom sjedalu Diego je tjerao konje i mislio naBernarda,kaogotovosvakidan.Tolikomujenedostajao,daseznaozateći kako govori sam sa sobom, što je uvijek činio dok su bilizajedno. Čeznuo je za bratovom tihom prisutnošću, za kamenompostojanošćuskojommuječuvaoledaibraniogaodsvakeopasnosti.Zapita se hoće li umjeti pomoći djevojčicama de Romeu ili ih,naprotiv,vodiupropast.NaumoputovanjukrozŠpanjolskumogaobiispasti i jedna od njegovih ludosti, izjedala ga je ta sumnja. Bijašeuplašenkaoisuputnice.Nijetobilaslatkabojazanštoprethodiborbi,onastisnutapestuvrhuželuca,oniledenitrnciuzatiljku,negotežakteret odgovornosti za koju nije bio spreman. Dogodi li se što timženama, osobito Juliani... Ne, radije nijemislio na to. Kriknu, zovućiBernardaibakuBijeluŠumskuUšarudamupriteknuupomoć,iglasseizgubiunoći,zasjenjenvjetromitopotomkopita.ZnaojedaćeihMoncada tražiti u Madridu i drugim važnim gradovima, da će datinadziratigranicusFrancuskomipregledatisvakijedrenjakkojipolaziizBarcelone ili izkojegodsredozemne luke,nopretpostavljao jedase neće sjetiti progoniti ih do druge obale. Kanio je izigrati ga iotplovitizaAmerikuizatlantskelukeLaCorune,jernitkoprizdravojpameti ne bi prevaljivao tolik put da se ukrca na brod. Kakomu jeukazala Juliana, teško da će se neki zapovjednik izložiti pogibeljiuzimajući bjegunce pod svoje okrilje, ali drugomu nije palo na um.Veććevidjetikakoriješitipitanjeprelaskaprekooceana,prijemorasvladati prepreke na kopnu. Odluči što više odmaknuti idućih sati izatimseosloboditikočije,jermoždaihjenetkovidiodoksuodlaziliiz

Barcelone.KonjiposlijeponoćipokazašeznakeumoraiDiegozaključidasu

sedovoljnoudaljili iz gradadamogumalopredahnuti.Namjesečiniskrenusputaipovedekolapremašumi,gdjeisprežekonjeipustiihpasti. Noć je bila jasna i hladna. Svi četvero odspavaše u kočiji,omotanipokrivačima,dokihdva-trisataposlije, jošzamraka,Diegoneprobudi,daseokrijepekruhomskobasicom.Nuriaimdadeodjećukojućenositidokrajaputovanja:hodočasničkoruhoštoga je samasašila za slučaj da Santiago de Compostela spasi život don Tomasu.Sastojaloseodhaljadopolalista,šeširaširokaoboda,dugihmotakailištapovazakrivljenavrha,skojihsuvisjeletikvezavodu.Kakobisezaštitili od studeni, zagrnu vunene ogrtače i navuku debeledokoljenke i rukavice. Nuria je, k tome, ponijela dvije-tri boce jakežestice,vrlokorisnezazaboravmuka.Domaćicanijenisanjaladaćetegrubehaljeposlužitizabijegostatakaobitelji,akamolidaćeonanakoncu održati riječ zadanu svecu, a da ovaj nije izvršio svoj diodogovora. Sala joj doimaše nedostojna tako ozbiljne osobe kakav jeapostol Jakov,nouzdalasedapostojineka tajnanakana,kojaće jojbiti blagovremeno otkrivena. Diegova zamisao isprva joj se činilamudra, ali, pogledavši zemljovid, shvati što znači propješačitiŠpanjolskuponjezinunajširemdijelu.Nije tobila šetnjanegopravaepopeja. Čekala su ih barem dva mjeseca hoda kroz nigdinu,preživljavanjaodmilodaraispavanjapodzvijezdama.Osimtoga,bioje studeni, svaki čas je kišilo i uskoro će tlo osvanuti smrznuto.Nijedanodnjihnije imaoobičajdugohodati, osobitoneu seljačkimsandalama. Nuria si dopusti tiho opsovati Santiaga i, uzgred, rećiDieguštomisliotombezglavupothvatu.

Kad su se presvukli i najeli,mladić odluči napustiti kočiju. Svakiuzesvoje,ovitopokrivačemizavežljajprivezanaleda,drugouprtišena konje. Isabel sakri u ruho očev pištolj. Diego u zavežljaju ponijeZorroovu krabulju, koje se nije mogao odreći, a pod haljom dvabiskajskadvosjeklabodeža, pedalj duga.Bičmu je visioopasu, kaouvijek. Morao je ostaviti mač, očev dar, od kojeg se dotad nijeodvajao, jerbiloga jenemogućeskriti.Romarinisunosilioružje.Poputovima su se namnožili razbojnici najgoreg soja, no rijetko su ihzanimali Santiagovi poklonici, jer zavjetovali bi se na siromaštvotijekomhodočašća.Nitkonebimogaozamislitidatiskromnipješaci

imajumalobogatstvoudragomkamenjuušitouodjeću.Nipočemusenisurazlikovalioduobičajenihpokajnika,kojisuhrlilipastiničicepred znamenitim apostolom, kome je pripisano čudo spašavanjaŠpanjolskeodmuslimanskihosvajača.Arapisustoljećimapobjeđivaliu bitkama zahvaljujući nesvladivoj ruci Muhamedovoj, koja ih jevodila, sve dok neki pastir nije u sretan čas našao Santiagove kosti,napuštene u galicijsku polju. Kako su iz Svete zemlje stigle onamo,bijaše dio čuda. Moći su ujedinile mala kršćanska kraljevstva togakraja i pokazale su se toliko uspješne u predvođenju španjolskihjunaka,dasuovi istjeraliMaure i zemljuvratilikršćanstvu.SantiagodeCompostelapostalo jenajvažnijesvetišteuEuropi.Barem je takokazivala Nuria, tek malčice kićenije. Domaćica je vjerovala da seapostolova glava sačuvala netaknuta i da svakog Velikog petka lijeprave suze.Navodniostacipočivahuu srebrnukovčegu ispodoltaraprvostolnice,no,želećiihzaštititiodprepadagusaraFrancisaDrakea,nekiihbiskupdadetakodobroskriti,daihdugonisumoglipronaći.Iztog razloga, zbog rata i zbog slabljenja vjere, smanjio se brojhodočasnika,kojijenekoćdosezaostotinetisuća.PutniciizFrancuskedolazili su sjevernim putem, kroz Baskiju, a njega izabraše i našiprijatelji.Vjekovimasucrkve,samostani,hospiciji,čakinajsiromašnijitežaci pružali konak i hranu romarima. Ta stara gostoljubivostpogodovala je skupinici predvođenoj Diegom, jer nije se moralaopterećivati namirnicama. Premda su hodočasnici u to doba godinebilirijetki–radijesuputovaliuproljeće i ljeto–prijateljisenadahudanećepobuditipozornost, jervjerskagorljivost jeporaslaotkadsuse Francuzi povukli iz zemlje, amnogi Španjolci obećali su pohoditisvecadobijulirat.

Svitalo je kad su uzeli put pod noge. Toga prvog dana hodali suviše od pet liga, dok Juliana i Nuria ne odustanu, jer stopala su imkrvarila i klonule su od gladi. Oko četiri poslije podne stali su kodnekekolibice,čijavlasnicabijašenesretnažena,kojajeuratuizgubilamuža. Kako im ispriča, nije stradao od francuske ruke nego su gazatukli Španjolci, optuživši ga da skriva hranu, umjesto da je predagerili. Zna tko su ubojice, dobro im je vidjela lica, seljaci poput nje,kojikoristezlavremenazasvojadivljaštva.Nisugerilci,negozločinci:silovali su njenu jadnukćer, ludu od rođenja, koja nikadnikomnijenaudila, i odveli joj stoku. Spasila se jedna koza, jer brsti po

bregovima,rečeim.Jednomodtihljudisifilisjeizjeonos,adrugiimadugubrazgotinunalicu,dobroihjeupamtilaisvakiihdanproklinjeivapi za osvetom. Jedino društvo pravi joj kći, koju drži svezanu zastolicu,dasenegrebe,dometnu.Unastambi,kockiodkamenaiblata,niskoj,vonjavoj ibezprozora,živjelesumajkaikćisčoporompasa.Težakinja je imala vrlo malo za dati i bila je umorna od primanjaprosjaka, ali nije ih htjela ostaviti bez krova nad glavom. Zboggostoprimstva uskraćena svetome Josipu i Djevici Mariji, Sin Božjirodioseujaslama,primijeti.Vjerovalajedaseodbijanjehodočasnikaplaćastoljećimapatnjiučistilištu.Okruženipsimapunimbuha,putnicisjedošenazemljanipod,malootpočinuti,dokježenapeklakrumpirenažeraviiiskapaladva-trilukaubijednupovrtnjaku.

–Nemamdrugo.Kćiijahranimosetimevećmjesecima,nomoždasutrauspijempomustikozu,rečeim.

–Bogćevamplatiti,gospođo,promrmljaDiego.Jedinasvjetlostukolibicidopiralajekrozotvorvrata,kojisenoću

prekrivao krutom konjskom kožom, i izmalog žeravnika gdje su sepekli krumpiri. Dok su oni jelimršav obrok, seljanka ih promatrašekrmeljivimočicama.Zapazimekebijeleruke,plemenita lica,naočitodržanje,sjetisedaputujusdvakonjaiizvedesvojezaključke.Nisujezanimale pojedinosti, mislila je – štomanje znam,manjoj se nevoljiizlažem;nisubilavremenazaljubopitljivost.Kadasugostipovečerali,da im nevjesto uštavljene janjeće kože i odvede ih u sušu, gdje ječuvala ogrjev i kukuruz. Ondje se smjeste. Nuria prosudi kako jedalekougodnijeodkućerka,sonimvonjempasaiurlanjemluđakinje.Podijeleprostorikožeipripravesezadugunoć.Polijegalisukakosumogli, kad se težakinja iznovapojavinoseći lončićmasti i preporučiimnekanjomenamazumodrice.Zagledaseu izmučenuskupinicuuistimahnepovjerljivoiradoznalo.

–Makakvihodočasnici.Vidisedasteotmjensvijet.Nezanimameod čega bježite, ali evo vam korisna savjeta. Ovuda semotamnogoprotuha.Ne trebasvakomvjerovati.Boljedanevidedjevojke.Nekabarempokrijulica,posavjetovaih,azatimseokrenuiotiđe.

Diegonijeznaokakoolakšatiženama,osobitoonojkojamujebilanajvažnija, Juliani.TomasdeRomeupovjeriomujekćeri i trebalo jevidjetiukakvomsustanjusirote.Obiknutenaperineivezeneplahte,sad su odmarale kosti na gomili klipova i objema rukama trijebile

buhe.Juliana ga je zadivila, ni jedan jedini put nije se požalila tijekom

toga tegobnog dana, čak je bez riječi pojela sirov luk za večeru.Morade priznati kako ni Nuria nije objesila nos, a o Isabel da negovori, doimala se ushićena pustolovinom. Diegova dragost rasla jedok ih je gledao tako ranjive i hrabre. Oćutje beskrajnu nježnostprematimozlijeđenimtijelimaižarkuželjudaimublažiumor,zaštitiihodstudeni, izbavi izsvakeopasnosti.Nijega tolikobrinula Isabel,jerbijašeizdržljivapoputždrebice,niNuria,kojasetješilagutljajimažestice, nego Juliana. Seljačke sandale posule su joj noge žuljevima,usprkosvunenimčarapama,ikožajojjebridjelaodtrenjahalje.Aštoje Juliana dotle mislila? Ne znam, no vjerojatno joj se, u gasnućojsvjetlostisutona,Diegoučinilijep.Nijesedvadanabrijaoimrkasjenabrade pridavaše mu grublji, muževan izgled. Više nije bio trapav,napregnut i mršav mladac, sav u osmijehu i ušesima, koji se četirigodineprijepojaviounjihovojkući.Bio jemuškarac.Zakojimjesecnavršit će dvadeset dobro proživljenih godina, okrupnio je i postaosmireniji.Bio jepriličnozgodan,a ivolio ju jeganutljivomodanošćušteneta. Juliana bi morala biti kamena srca da se ne smekša. Izlikaljekovita masla posluži Diegu da podugo miluje stopala ljubljene i,uzgred, odagna crne misli. Ubrzo prevlada njegova bodra ćud, paponudiistrljatijojilistove.–Diego,nebudirazvratan,oštrogaukoriIsabeliutrenurazbičaroliju.

Sestre su usnule, dok se on vraćao nespokoju. Zaključi kako ćejedina svijetla točka toga putovanja biti Juliana, sve ostalo je jad imuka.RafaelMoncadaidrugiudvaračinestalisuspozornice,najzadje dobio zlatnu priliku za osvajanje krasotice: tjedne i tjedne tijesnasuživota. Ondje je bila, udaljena manje od lakta, iscrpljena, prljava,bolnaikrhka.Mogaobiispružitirukuidotaknutijojobrazporumeniou snu, no nije se usuđivao. Iz noći u noć spavat će pored nje, poputčednih supružnika,dijelit će snjomsvaki časakdana.Bio je Julianinjedinioslonacnaovomesvijetu,položajkojimu je silnopogodovao.Naravno,nikadnećeiskoristitituprednost,jerjevitez,alinijemogaonezamijetitikolikosepromijenilaujednomdanu.Julianagagledašedrugimočima.Legla je sklupčana,drhturećipod janjećimkožama,ukutu suše, no uskoro se ugrije i pomoli glavu, meškoljeći se naklipovima. Kroz pukotine dasaka prodirala je plavetna mjesečina i

obasjavala njeno savršeno lice, opušteno u snu. Diego poželje da tohodočašćenikadanezavrši.Legnutakoblizunjedajemogaoosjetititopaodahimiomirisvranihkovrča.Dobraseljankaimapravo,trebaskritituljepotu,daneprivučezlukob.Zaskočiliihkakvarazbojničkadružina, teško će je sam obraniti, čak ni mač nema. Bilo je mnogorazlogazabrigu,alinijegrijehpustitimaštinavolju,paserazonodiozamišljajući djevu u strašnim pogliblima iz kojih je uvijek iznovaspašavanepobjediviZorro. –Akose sadnezaljubi, ondami stvarnonemapomoći,promrsi.

Julianu i Isabel probudi kukurikanje, i Nuria, koja im je donijelazdjelicunetompomuzenamlijeka.OnaiDiegonisuspavalimirnokaodjevojčice.Domaćicajesatimamolila,strepećiodbudućnosti,aonbiusnuo namahove, uzbuđen Julianinomblizinom, naćuljenih ušiju i srukomnabodežu,dajeobrani,dokstidljivzimskiosvitnijeokončaotu beskonačnu noć. Putnici se pripraviše za novi dan, ali Julianu iNuriju noge su jedva držale, poslije malo koraka morale su sepoduprijeti da se ne sruše. Dočim se Isabel živahno razgibavala,hvaleći se dugim satima što ih je provelamačevajući pred zrcalom.Diegoimsavjetovanekapočnuhodati,paćeugrijatimišićeiproćićeihukočenost,alinijebilotako,bolsamoojačainaposljetkusumoraleuzjahati konje, dok su on i Isabel prtili zavežljaje. Proteći će cijelitjedan prije nego će uspjeti prevaliti šest liga na dan, kako su upočetku zamislili. Prije odlaska zahvali težakinji na gostoprimstvu idadejojnekolikomaravedija,ukojesezapiljilaučudu,kaodanikadnijevidjelakovanice.

Put jegdjegodbiostazazamazge,adrugdje tek tanakzmijuljasttrag medu raslinjem. Nenadan preobražaj zbio se u četvero lažnihromara. Mir i tišina nagnaše ih da slušaju i drugim očima gledajustabla i planine, da otvore srce jedinstvenu iskustvu kroćenja potragovimatisućaljudi,kojisudevetstoljećaonudahodočastili.Fratriihnaučeravnatisepozvijezdama,poputsrednjovjekovnihputnika, ipo kamenju i međašima obilježenim Santiagovim pečatom,Jakovljevom kapicom, što su ih ostavili pređašnji romari. Tu i tamovidjelibirečeniceurezaneukomadedrvaili ispisanenaizblijedjelo]pergameni, poruke nade i dobre želje. Putovanje u Compostelupretvoriseuistraživanjevlastiteduše.Koračalisutihi,bolniiumorni,alizadovoljni.Nestalojepočetnogstrahaiuskorosmetnušesumada

bježe. Noću bi slušali vučje zavijanje i očekivali su razbojnike nasvakom zavoju puta, ali bijahu puni pouzdanja, kao da ih zakriljujenekavišnjaruka.NuriapočeopraštatiSantiagu,kogajeopsovalakadsu pogubili don Tomasa. Prolazili su kroz šume, prostrane ravnice,osamljenegore,uraznolikuiuvijekdivnukrajobrazu.Nikadimnisuuskratili konak. Katkad bi prespavali u kućama ratara, katkad usamostanimailižupnimdvorovima.Nikruhaijuheimnijemanjkalo,jerneznancisuihdijelilisnjima.Jednevečeriusnuucrkviiprobudese s gregorijanskim koralima, ovijeni gustom, plavičastom maglom,kaosdrugogsvijeta.Udrugojprigodipočinulisuuruševinikapelice,gdje se gnijezdilo na tisuće bijelih golubova, koje je, prema Nuriji,poslaoDuh Sveti. Kako ih je savjetovala seljanka koja ih je ugostilaprvenoći,djevojkebinadomaknaselja zastrle lica.Predzaselcima isvratištima sestre bi pričekale, dok bi Nuria i Diego otišli zatražitipomoć,predstavljajućisekaomajkaisin.OJulianiiIsabelgovorilisuuvijek u muškom rodu i objašnjavali da skrivaju lica izobličenagubom, tako ne bi pobudili zanimanje protuha, razbojnika i vojnihbjegunaca,kojiodpočetkaratalutahutimneobrađenimpoljima.

DiegojeračunaoudaljenostivrijemeštosuihodvajaliodlukeLaCoruneidodavaotojmatematičkojradnjisvojuspjehkodJuliane,kojinije bio blistav, ali mladica se barem osjećala sigurnom uza nj iophodila se snjimmanjeolako, i koketnije;oslonilabi seonjegovuruku,dopustilamumilovatijojstopala,prostrijetiležaj,čakihranitijejuhom kad bi bila premorena. Noću je Diego čekao da ostali usnu izatimbijojseprimaknuokolikojepristojnostdopuštala.Sanjaojujeibudioseudevetomnebu,obujmljujućijeokostruka.Onajehiniladaneopaža tu rastućuprisnost i danju se vladalakaoda senikadnisutaknuli,aliunoćnojtminiomogućilabidodir,dokseonpitaočinilitozbog hladnoće, iz straha ili zbog istog strastvena čuvstva koje njegapokreće.Iščekivaojetetrenutkespomamnomčežnjomikoristioihjedoklejesmio.Isabeljeznalazanoćnepohodeibezustručavanjaihjepeckala. Otkud tomalenoj, prava je zagonetka, jer prva bi zaspala iposljednjaseprobudila.

Onoga dana hodali su više sati i umoru se pridružilo kašnjenjezbogozljedenanozijednogkonja,kojagajeprinudilahramati.Sunceje zašlo, a još su bili daleko od samostana gdje su mislili prenoćiti.Vidješe dim što se izvijao iz obližnje kuće i zaključiše kako vrijedi

trudaprići.Diegopožuri,uzdajućiseudobardoček,jerčinilosedajegazdaimućan,baremuusporedbisdrugima.Prijenegolićepokucatinavrata,upozoridjevojčicenekasepokriju,usprkossumraku.Ovilesu lica rupcima s rupama za oči, već posivjelim od prašine, što impridavahu izgled gubavica. Otvori neki muškarac, koji se, leđimaokrenut svjetlu, doimao četvrtast, poput orangutana. Nisu moglirazabrati crte njegova lica, no, sudeći po držanju i neprijaznu glasu,nije im se obradovao. Odmah odbi primiti ih, pod izlikom da nijedužan pomagati hodočasnike, o njima brinu fratri i redovnice, zatoživeu izobilju.Dometnukako se, putuju li sdvakonja, zacijelonisuzavjetovalinasiromaštvo,pamogupodmiritisvojetroškove.Diegosemalo cjenkao i seljak najzad prista dati im večeru i ukonačiti ih uzamjenu za nekoliko kovanica, koje mu moraju isplatiti unaprijed.Odvedeihustaju,gdjejebilakravaidvaperšeroncazavuču,pokazaimkupslamegdjeće leći i rečedaćedonijeti jelo.Polasataposlije,kadsuvećgubilinadudaće ištaokusiti,muškaracsevratiupratnjidrugog. Staja je bila mračna poput špilje, no osvjetljavali su putfenjerom. Staviše na pod posudice krepke seljačke juhe, hljeb crnakruha i šest jaja. Diego i žene nato spaziše da je jednome liceizobličenobrazgotinom,štomujesjeklaokoiobraz,adadruginemanos.Bilisuoniži,snažni,glavenasađenenaramena,rukupoputkladaitakojezovitaobličja,daDiegoopipabodežeaIsabelpištolj.Doksugostisrkalijuhuikidalihljeb,zlogukespodobestajahukaoukopane,promatrajući s pakosnom znatiželjom Julianu i Isabel, koje su setrudilejestipodrupcem,neotkrivajućilica.

–Štojesovima?–upitajedan,pokazujućinadjevojčice.–Žutagroznica,odgovorimuNuria,kojaječulaDiegaspominjati

tupošast,nonijeznalakakvaje.–Tojetropskagroznicakojanagrizakožupoputkiselineirastače

jezikioči.Bilesunasamrti,aliapostolihjespasio.Zatohodočastimounjegovosvetište,zahvalitimu,pojasniDiego,žustroizmišljajući.

–Jelizarazna?–htiojeznatidomaćin.– Nije na daljinu, prenosi se dodirom. Ne smije ih se dirati,

otpovrnuon.Muškarcisenisubašdoimaliuvjereno,jervidjelisuzdraverukei

mlada tijeladjevojčica, koje grubehaljenisuuspijevale zastrti.Osimtoga, slutili su da ti romari nose sa sobom više novca nego što je

uobičajeno,aikonjisuimzapelizaoko.Iakojejedanmalkohramao,bijahu rasne životinje, nešto će vrijediti. Konačno se povuku sfenjerom,ostavljajućiihutonuleusjene.

–Moramootićiodavde,tiljudisugrozni,šapnuIsabel.– Nemožemo putovati noću, a i treba nam odmor. Ja ću biti na

straži,odgovorijojDiegojednakotiho.–Odspavatćudvasataiondatezamijeniti,predložilaje.Još su imali sirova jaja;Nuriana lupini četirijuprobiotvor,da ih

popiju,advasačuva.–Štetaštosebojimkrava,jermoglibismodobitimalo mlijeka, uzdahnu domaćica. Zatim zamoli Diega neka načasizađe, da se djevojke otru vlažnomkrpom.Naposljetku se smjeste spokrivačimanaslami iusnu.Proteklasutri-četirisata,dok jeDiego,mrtav umoran, kunjao sjedeći, s bodežima na dohvat ruke, trseći sedržatiočiotvorene.Najednomgaprenulavežishvatidajezaspao.Nakoliko dugo? Nije znao, ali san je bio zabranjen užitak u timokolnostima.Nebiliserazbudio,izađeizstaje,udišućipunimplućimastuden noćni zrak. Još se pušilo iz dimnjaka kuće i sjalo je svjetlo ujedinom prozorčiću tvrda kamena zida, pa pomisli kako vjerojatnonijespavaoodvećdugo.Odlučimaloseudaljitiiobavitinuždu.

Vraćajući se, nazre obrise u pokretu i zaključi kako se ona dvaseljakaprikradajustaji.Nosilisuneštotupo,moždapuške ili toljage.Shvatidaćeprotivtihnaoružanihsirovinabodežikratkadometabitiod slabe hasne. Razmota bič i umah osjeti trnce u zatiljku, koji gauvijekpripravljahuzaborbu.ZnaojedaIsabelimauzasenabitpištolj,aliostaviojujeusnului,usto,mladicajošnikadnijepucala.Računaojenaprednost iznenađenja,nonijemogaodjelovatiumraku.Molećidagapsineodaju,slijediojetežakeustaju.Nekolikočasakavladalaje mukla tišina, dok se zlotvori ne uvjeriše da nesretni gosti čvrstospavaju.Umireni,upalesvijećuividješeprilikepolegleposlami.Nisuuočilidajednanedostaje,jerzamijenilisuDiegovpokrivačsprekritimtijelom. Uto zarza konj i Isabel se preplašeno uspravi. Malko jepotrajalodoksenijesjetilagdjeje,opazilaonudvojicu,pojmilaštosezbivaiposeglapodpokrivačzapištoljem.Nijedovršilapokret,jerodnjihovarezanja ivitlanjakijačomsledi jojsekrvužilama.Dotlese iJulianaiNuriarasane.

–Štohoćete?,kriknuJuliana.–Vas,drolje,ivašnovac!–odvratijedan,dižućitoljagu.

I tad, pri trepetljivoj svjetlosti lojanice, bezdušnici ugledaju licasvojihžrtava.SvriskomdubokestravežurnouzmaknuinadusepredDiegom, koji je već držao ruku u zraku. Prije nego su se dospjelipribrati, bič uz suh fijuk osinu bližeg i iščupamubatinu i krik bola.DrugisrnunaDiega,kojiseuklonikijačiitresneganogomuželudac,presamićujući ga. No prvi se već oporavljao od udarca i zaskočimladića s okretnošću začudnomu nekom tako teškom, obarajući senanjpoputvrećekamenja.Bič jebeskoristanuborbiprsaoprsa, aseljakjezgrabioDiegazazglavakrukekojomjedržaobodež.Spljoštiga o pod, tresući mu naoružanu pest i tražeći grlo. Imao je moćneručetine i izvanrednu snagu. Smradan dah i gnusna slina zapahnušemladića, koji se očajnički branio, ne shvaćajući kako je tamrcina učasu postigla ono što vičan borac Julije Cezar nije mogao na ispituhrabrosti La Justicije. Krajičkomoka zamijeti da se onaj drugi uspioosoviti i sad dohvaća batinu. Svjetlost je živnula, jer svijeća seotkotrljala po podu i zapalila slamu. Uto odjeknu pucanj i čovjek sesruši ričući kao lav. To načas odvrati pozornost Diegovu napadaču,dovoljno da ga ovaj zbaci sa sebe divljim udarcem koljenom upreponu.

Od trzajapištolja Isabelpadenapod.Opalila jegotovonaslijepo,držeći oružje objema rukama, i sretnim slučajem smrskala koljenoseljaku.Nijemoglavjerovati.Pomisaoda lakpokretnjenogprstanaorozuimatakveposljedicejedvajojjeišlauglavu.Diegovaodrješitazapovijed prenu je iz zanosa. – Hajde! Staja gori! Treba izvestiživotinje! –Žene sepokrenušekakobi spasilekravu i konje, koji sunjištaliodužasa,dokjeDiegovukaovanrazbojnike,odkojihjejedansveudiljurlaoodbola,savokrvavljenikoljenapretvorenaukašu.

Stajabuknupoputgolemelomače,obasjavajućinoć.UtojsvjetlostiDiego vidje lica djevojčica, koja su toliko prepala napadače, i samkriknu od groze. Koža, žućkasta i izbrazdana poput krokodilove,gdjegdje se gnojno ljeskala a drugdje se sasušila kao kora, natežućicrte. Oči su se izobličile, usne iščeznule, Juliana i Isabel bijahučudovišta.

–Štosedogodilo?–povičeDiego.–Žutagroznica,nasmijaseIsabel.Zamisao je bilaNurijina. Predosjećala je dabi ih opaki domaćini

tijekom noći mogli napasti. Poznavala je njihovu zloću iz opisa

seljankečijegsumužaubili.Sjetilasestarognaputkaza ljepotuputi,naosnovižumanjaka,kojisuŠpanjolkenaučileodmaurskihžena,isdva jaja preostala od večere obojila je lica djevojčica. Osušivši se,pretvorilasuseuraspucaneobrazineogavneboje.–Ispiresevodomidivnoosvježavakožu,ponosnoobjasniNuria.

Previli su ranu protuhe s brazgotinom, koji se derao kao da gakolju,nebi libaremspriječili iskrvarenje,premda jebilomalonadeda će spasiti nogu rastrganuhicem.Drugoga čvrsto svezu za stolicu,no nisu mu začepili usta, da može zvati u pomoć. Kuća je stajalanadomakcesteiprolaznicićegalakočuti.–Okozaoko,zubzazub,sve se plaća u ovome životu ili u paklu, bijahu Nurijine oproštajneriječi. Uzeše šunku što je visjela s tavanice i oba peršeronca,nezgrapna i spora. Nisu bili jahaći konji, ali uvijek će biti bolji odpješačenja; a i nisu ih htjeli ostaviti tim nitkovima, da ih ne mogudostići.

Susret s čovjekom bez nosa i njegovim drugom rasječena licanagna putnike da budu oprezniji. Odluče konačiti samonamjestimaodvajkada namijenjenim romarima. Nakon više tjedana hoda posjevernimputovima,svičetverosuomršavjeliiprekaliloimsetijeloiduša.Kožaimpotamnjeodsuncai ispucaodsuhogzrakaimrazova.Nurijino lice prekri semreškama i godine joj se odjednom svale naleda. Ta nekoć jedra žena, prividno bez dobi, sad je vukla noge imalko se povila, no, daleko od toga je nagrdi, to ju je uljepšavalo.Ublažilasenjenakrutostiprocvjetalajojjebritkaduhovitostćudljivebake, što je prije nije pokazivala. Usto, jednostavno romarsko ruhobolje joj je stajalo od stroge crne odore i kape koje je nosila cijeliživot. Julianineoblinese istopiše,doimalasemanja imlađa,krupnihočijuirumenihobraza.Brižljivosemazalalanolinom,dasezaštitiodsunca, ali nije mogla izbjeći utjecaj nevremena. Isabel, jaka i vitka,najmanje jepatilanaputovanju.Ušiljile su joj secrte lica ikorak jojposta dug i čvrst, pridajući jojmuškobanjast izgled.Nikada nije bilasretnija, bijaše stvorena za slobodu. – Prokletstvo! Zašto se nisamrodilakaomuško?–uzviknujednom.Nuriajeuštipnu,uzopomenudajetakletvamožeodvestiravnoukotaonečastivog,noondaseveselonasmija i primijeti kako bi Isabel, da je muškarac, bila poputNapoleona, jer nikad ne da mira. Suživješe se s kolotečinomputovanja. Diego je prirodno preuzeo vodstvo, donosio je odluke i

branio ihodstranaca.Trudiosepružiti ženamabaremmalosamoćezanajskrovitijepotrebe,nonijeihgubioizvidanadužeodnekolikominuta.Tažilisužeđipraliseurijekama,zatosunosilitikve,znamenhodočasnika. Sa svakom prijeđenom ligom zaboravljahu prošleudobnosti, kriška hljeba imala je božanski okus, gutljaj vina bio jeblagoslov. U nekom samostanu dadoše im zdjelice guste i slatkečokolade, kojom su se polako sladili, sjedeći na klupi pod vedrimnebom. Idućih dana samo su na to mislili, ne pamteći da su ikadaosjetilipotpunijiužitakod tog toplog,mirisnogpićapodzvijezdama.Danju su se hranili ostacima večere iz konačišta: kruhom, tvrdimsirom,pokojimlukomilikomadomkobasice.Diegojeuvijekpriruciimaonovcaza slučajnužde,alinastojao jene trošiti ga;hodočasniciživeodmilosrđa.Akonijebilodrugenegoplatitizanešto,dugobisecjenkao, sve dok to gotovo ne bi dobio na dar, tako nije izazivaosumnju.

Prošli supolaBaskije,kadzima ljutostegnu.Odnaglihpljuskovapromrzli bi do kostiju, dršćući pod mokrim pokrivačima. Iscrpljenipodnebljem,konjisuišlikorakom.Noćisubileduže,maglagušća,hodsporiji,injedebljeiputovanjeteže,alikrajolikbijašečaroban.Zelenijoš zeleni, zeleni baršunasti brijezi, nepregledne šume u svimpreljevimazelene, slapovibistre smaragdnevode.Tragbi se zadugoizgubiou vlažnu tlu, a potom sepojaviou obliku ljupke stazemedudrvećemiliizlizanihpločadrevnerimskeceste.NuriauvjeriDiegadavrijeditrošitinažesticu,jedinoštobiihnoćuuspjelougrijatiinavestiihdazaboraveoskudicu.Katkadbipodva-tridanaostaliukonačištu,jer odveć bi kišilo, a i trebali su povratiti snagu. Tadbi slušali pričedrugih romara i redovnika, koji su upoznali tolike grešnike naSantiagovuputu.

Jednogadana,sredinomprosinca,bijahujošdalekoodprvogselaiveć podugo nisu vidjeli kuće, kadlimedu stablima nazreše palucavasvjetla,poputnejasnihognjeva.Odlučeopreznoprići, jermoglisu tobiti vojni bjegunci, opasniji od svakog zločinca. Mahom su skitali uskupinama,odrpani,naoružanidozubaispremninasve.Unajboljemslučaju,žiteljibiunajmiliteisluženeratnikebezposladase1borezaplaću,rješavajuzavade, izvršavajuosvete idrugeprljaveposlove,aliprihvatljivijeodrazbojstva.Oružjeječinilosavnjihovživotipomisaonaradbila imjestrana.UŠpanjolskojsuradili jedinoseljaci,kojisu

na znojnim plećima nosili golem teret carstva, od kralja doposljednjeg uhode, nadriodvjetnika, mantijaša, kockara, paža,bludniceiubogara.

Diego ostavi žene pod grmljem, zaštićene pištoljem, kojim seIsabel najzad naučila služiti, dok ne provjeri značenje onih dalekihodsjeva.Uskoroutvrdida jedoistariječovatrama.No,posumnjadaih je zapaliladružina razbojnika ili vojnihbjegunaca, jer ču tih zvukgitare.Srcemuživljezakucakad jeprepoznaotajnapjev,strastvenupjesmuoprkosu i žalu,nakoji jeAmalia čestoplesalauzvrtloženjesuknji i čegrtanje kastanjeta, dok bi pleme davalo ritam dairama idlanovima.Nijebilaizvorna,sviRomiizvodilisusličnepjesme.Priđekorakomnakonjuinašumskojčistinirazabračergeiognjišta.–Bože,pomozi!–šapne,itekštoneklikneodolakšanja,ugledavšiprijatelje.Bijaše ono Amalijina i Pelavova obitelj. Više suplemenika pođeprovjeriti tko je uljez i u sivoj sutonskoj svjetlosti spaze bradataredovnikauritama,kojiseuputioknjimanakrupnutežačkomkonju.Prepoznašegatekkadjesjahaoipotrčaoimususret, jerniusnusenisu nadali da će iznova vidjeti Diega de la Vegu, a kamoli uhodočasničkomruhu.

–Otkudtiovdje,čovječe?–uzviknuPelavo,srdačnogatapšućiporamenu, i Diego nije znao teku limu niz obraze suze ili nove kišnekapi.

Rom ga otprati po Nuriju i djevojčice. Smjestivši se oko ognjišta,putnici ukratko ispripovjede skorašnje doživljaje, od pogubljenjaTomasadeRomeuadoonogšto sedogodilo sRafaelomMoncadom,izostavljajućimanjezgodeinezgode,nevažnezapriču.

– Kao što vidite, nismo hodočasnici nego bjegunci. Moramo sedomoćiLaCoruneiondjesenekakoukrcatizaAmeriku,ateksmonapolovici puta i zima nam je za vratom. Možemo li dalje putovati svama?–upitaihDiego.

Romi još nikada nisu primili sličnu molbu od jednog gadjea. Oddavnine zazirahu od stranaca, naročito kad bi ovi pokazali dobrenakane,jerposvojprilicinosilibigujuurukavu,aliDiegasuupoznalido srži i cijenili su ga. Udalje se posavjetovati se. Ostave skupinugadjea da osuši odjeću na vatri i povuku se u čergu skrpljenu od

komada raznih tkanina, dronjavu i punu rupa, no koja ih je, unatočjadnu izgledu, štitila od hirovita podneblja. Plemensko vijećanje,zvanokris,otegnusedubokounoć.Vodioga jeRodolfo,Rombaro,najstariji muškarac, starješina, savjetnik i sudac, koji je poznavaoromske zakone. Ti zakoni nisubili zapisani ni usustavljeni, prenosilisu se iz naraštaja u naraštaj u pamćenju Roma baroa, koji su ihtumačili u skladu s uvjetima doba i mjesta. Jedino su muški smjelisudjelovati u donošenju odluka, ali običaji su se ublažili u timgodinamabijedeiženenisušutjele,osobitoAmalia,kojaihpodsjetidasuuBarceloniDiegovom zaslugom izvukli žive glave i k tome im jedao novac koji im je omogućio uteći i preživjeti. Neki članovi rodaipak su glasali protiv, smatrajući da je zabrana suživota s gadjeimauvijekjačaodzahvalnosti.Svakonetrgovačkozdruživanjesgadjeimadonosimarime,ilinesreću,rekoše.KonačnoseuspijusložitiiRodolforiješi pitanje besprizivnom odlukom. Iskusili su mnoga zla i izdaje,napomenu,itrebajucijenitikadaimtkopružiruku,kakonitkonebimogao reći da su Romi nezahvalni. Pelavo pođe priopćiti to Diegu.Zatečeihusnulenatlu,skutreneodhladnoće,jervatrasevećugasila.Nalikovahunadirljivopsećeleglo.

– Vijeće je pristalo da putujete s nama do mora, dok god živitepoputRomainekršitenijedannaštabu,obavijestiih.

Romi su bili siromašniji nego ikada. Izgubili su pokrivena kola,koja su godinu prije spalili francuski vojnici, i čerge su zamijenilidrugim, prnjavijima, no nabavili su konje, vignjeve, lonce i dvije-tridvokolice zaprijevoz imovine.Živjeli suuoskudici, ali bijahu svinaokupu,nijednodijetenijenedostajalo.JedinikojijeznatnooslabiobiojeRodolfo, div, koji je prije rukamapodizaokonja, a sad sedoimaosušičav.Amaliajeostalaista,noPetrinaserazvilaukrasnumladicuivišenijestalaućupzamasline,makolikosesvijala.Bilajezaručenasdaljimrođakomizdrugogplemena,koganikadnijevidjela.Vjenčatćesena ljeto,kadazaručnikovaobiteljplatidano,naknaduplemenuzagubitakPetrine.

Julianu,IsabeliNurijusmjestišeuženskišator.DomaćicajeisprvastrepjeladaRomikaneugrabitidjevojčicedeRomeuiprodatiihkaopriležniceMaurimanasjeveruAfrike.Proćićecijelitjedanprijenegoćeseusuditiodvojitipogledodnjihi još jedanprijenegouputeriječAmaliji, zaduženoj da ih uvede u običaje, kako bi izbjegle povrede

pravilapristojnosti.Dadeširokesuknje,bluzedubokaizrezaišalovesresamaizzajedničkeženskerušnice,svestaroiprljavo,alijarkihbojai ipak udobnije i toplije od romarskih halji. Romi su vjerovali da suženenečisteodstrukanadolje,pajepokazatinogepredstavljaloteškuuvredu; morale su se prati nizvodno, daleko od muških, osobito udanemjesečnice. Smatrane sumanjevrijednimbićima imuškarcimasu dugovale pokornost. Bijesne Isabeline raspre nisu ničem služile,svejednojemoralaprolaziti izamuških,nikadispred, inije ihsmjeladotaknuti,daihneokalja.Amaliaimobjasnikakosuuvijekokruženiduhovima,kojevaljaumiritičaranjem.Smrtjeprotuprirodandogađajkojirazjaruježrtvu,zatosetrebačuvatiosvetepokojnika.Rodolfojebiobolestan,čimejesilnozabrinuorod,naročitojersenedavnočulosovinohukanje, znamen smrti. Poslali su porukedalekoj rodbini, dadođeoprostiti seodnjegasdužnimpoštovanjemprijenegokreneusvijet duhova. Ode li Rodolfo kivan ili zlovoljan,mogao bi se vratitikaomulo.Zasvakislučaj,pripravišesezapogrebniobred,premdaimseonrugao,uvjerendaćepoživjetijoškojugodinu.Amaliaihjeučilačitati sudbinu izdlanova, listovačajevca i staklenekugle,nonijednagadje nije pokazala dar istinske drabardi. Zauzvrat, nauče uporabunekih ljekovitih biljaka i kuhati na romski način. Nuria osnovneplemenske naputke – pirjano povrće, kunić, srnetina, veprovina,dikobraz – obogati svojim poznavanjem katalonske kuhinje, sizvrsnim ishodom. Romi osuđivahu okrutnost prema životinjama,ubijali su ih jedino iz nužde. Vodili su sa sobom više pasa, ali ne imačke,jerpratioihjeglasnečistihstvorova.

DiegosemoraozadovoljititimedaizdalekagledaJulianu,jerbilobi vrlo nepristojno prići ženi bez određene svrhe. Vrijeme koje višenije ulagao u promatranje ljubljene iskoristi da nauči jahati poputpravog Roma. Još kao dječak jurio je prostranim ravnicama GornjeKalifornije i ponosio se svojim jahačkim umijećem, sve dok ga nisuzadivile vratolomije Pelava i njegovih suplemenika. U usporedbi snjimabiojepočetnik.Nitkonasvijetunijeokonjimaznaovišeodtihljudi.Uzgajalisuih,uvježbavaliiliječiliihkadbioboljeli,aumjelisuisporazumijevatisesnjimariječima,poputBernarda.NijedanRomnijese služio bičem, jer udariti životinju smatralo se najgorimkukavičlukom. Za sedam dana Diego nauči kliznuti na tlo u punomtrku, prevrnuti se u zraku i sjesti natraške na slabine ata;mogao je

skočitisjednogkonjanadrugog,kaoijuritistojećiizmeđunjih,držećise samozauzde.Nastojao je izvoditi tevratolomijepredženama ili,bolje rečeno, ondje gdje će ga Juliana vidjeti, ne bi limalko ublažioosjećajosujećenostijersurazdvojeni.NosiojePelavovuodjeću,hlačedokoljena,visokečizme,košuljuširokihrukava,kožnatprsluk,rubacokoglave–kojimu,nažalost, isticašeuši– imušketuprekoramena.Izgledao je takomuževno s novopečenim zaliscima, zlaćanom puti iočimabojeprženašećera,damusečakiJulianadivila.

Plemebivišedanaboravilonadomakkakvasela,gdjesumuškarcinudili usluge u kroćenju konja i obradi kovina, a žene proricalebudućnost i prodavale uvarke i ljekovito bilje. Kad bi ponestalokupaca, nastavljahu put do idućeg sela. Navečer bi jeli oko ognja apotom su se uvijek pripovijedale priče, sviralo se i plesalo. Utrenucima odmora, Pelavo bi naložio viganj i kovao mač što ga jeobećaoDiegu,osobitooružje,boljeodsvaketoledskesablje{34},kakomu reče, načinjeno od slitine čija tajna ima tisuću petsto godinapovijestiipotječeizIndije.

–Nekoćseoružje junakakaliloprobadajućitijelozarobljenikailirobaužarenimsječivom,tekizvađenimizvignja,primijetiPelavo.

–Dovoljnomijedamojeprekalimourijeci,otpovrnuDiego.–Tojenajdivnijidarkojisamikadadobio.ZvatćugaJustina,jeruvijekćebitiuslužbipravde.

DiegoinjegoveprijateljiceživjelisuiputovaliudruštvuRomadoveljače.Imalisudvakratkasusretasredarima,kojiulučišeprilikudapokažumoćidodijavajuRomima,nonisuzamijetilidauplemenuimastranaca. Diego zaključi kako ih nitko ne traži tako daleko odBarceloneidazamisaoobijeguupravcuAtlantikanijetakonesuvislakakvom se isprva činila. Najgori dio zime proveli su zaštićeni odpodneblja i putnih opasnosti u toplome krilu plemena, koje ih jeprihvatilo kao nikad nijednog gadjea. Diego nije morao branitidjevojke od muškaraca, jer mogućnost ženidbe strankinjom nije impadalanaum.AikaodaihsenijedojmilaJulianinaljepota,dočimimje privuklo pozornost što Isabel vježbamačevanje i trudi se naučitijahatikaomuško.UtimtjednimanašisuprijateljiproputovaliostatakBaskije i Galiciju, sve dok se napokonne nađupred La Corunom. Izčuvstvena žara, Nuria zatraži da joj dopuste otići u Compostelu,posjetiti katedralu i pokloniti se Santiagovu grobu. Na kraju se

sprijateljila s apostolom, dokučivši njegov uvrnut smisao za humor.Otpratijecijelopleme.

Grad, sa svojim uskim uličicama i prolazima, drevnim zdanjima,obrtničkimradnjama,svratištima,gostionicama,krčmama,trgovimaižupnimcrkvama,kružno seprostiraookogroba, jedneodduhovnihosi kršćanstva. Bio je jasan, vedar, okrepljujuće hladan dan.Prvostolnicaimseukazausvomsvojemtisućljetnusjaju,opčinjujućaiveličajna,slukovimaivitimzvonicima.

Jedupci naruše mir izvikujući iz svega glasa drangulije, načineproricanja i uvarke za liječenje bolesnih i uskrisivanjemrtvih.DotleDiego i njegove prijateljice, poput svih romara, kleknu pred oltarbazilike i polože ruke na podnožje kamena. Završili su hodočašće,stigli na kraj dugog puta. Zahvališe apostolu jer ih je zakriljivao izamolišegadaihjošnenapusti,nekaimpomogneprijećiocean.Nisujoš sve izrekli, kad Diego opazi nekog čovjeka koji je klečao malokorakadalje iodvećrevnosnomolio.Bio jeokrenutustranu i slaboosvijetljenraznobojnimodsjajimavitraja,noučasgaprepozna.BijašetoGalileoTempesta.Počekadasemornarprestaneudaratiugrudi idaseprekriži,iondamupriđe.TempestaseiznenadištomupristupatajRomgustihzalisakaibrkova.

–Tosamja,gospodineTempesto,DiegodelaVega...– Porca miseria! Diego!, kliknu kuhar i kamenim ga mišicama

podižepedaljodpodausrdačnuzagrljaju.–Pssst!Malopoštovanja,ucrkviste,ukoriihnekifratar.Izađoševan,razdragani,tapšućisepoleđima,jedvavjerujućisreći

da su se sreli, premda je ta slučajnost bila lako objašnjiva. GalileoTempestajošuvijekjeradiokaokuharnaMadredeDiosajedrenjaksuukotviliuLaCorufii,gdjesetovarilooružjezaMeksiko.Tempestajeiskoristioslobodnedanenakopnuzaposjetsvecu,kogapreklinjašenekagaoslobodizlaneizgovoriva imena.SaptompriznaDiegudasenaKaribimazaraziosramotnombolešću,Božjomkaznomzagrijehe,osobito zato jer je onomad sjekirom zviznuo svoju nesretnu ženu,žalostanispad,istina,iakojetozaslužila.Samogačudomožespasiti,dometnu.

– Ne znam bavi li se apostol tom vrstom čuda, gospodineTempesto,alimoždabivamAmaliamoglapomoći.

–TkojeAmalia?

– Jedna drabardi. Rodila se s darom iscjeljivanja i odgonetanjausuda.Njenisuljekovivrlodjelotvorni.

–BlagoslovljenbioSantiago,koji ju jedoveonamojput!Vidite likakonastajučuda,mladidelaVego?

–KadvećspominjemoSantiaga,štojeskapetanomSantiagomdeLeonom?–upitagaDiego.

–JošzapovijedanaMadredeDiosivećijeosobenjaknegoikada,alibitćemuvrlodragokadčujezavas.

–Tkozna,jersadsambjegunac...–Timviše.Čemuslužeprijateljiakonezatodapružeruku jedan

drugomkadiznevjerisreća?–prekinugakuhar.Diego ga odvede na ugao trga, gdje je više Romkinja gatalo, i

predstavigaAmaliji,kojasaslušanjegovu ispovijed iprista liječitigapopovisokojcijeni.DvadanaposlijeTempestamudogovorisusretsaSantiagomdeLeonomunekojkrčmiLaCorune.ČimsezapovjednikuvjeriodajetajRommladićkogajepetgodinaprijeprevezaolađom,pripravi se čuti cijelu priču. Diego mu sažeto opisa svoj život uBarceloniiispripovjedimuoJulianiiIsabeldeRomeu.

– Izdan jenalogzauhićenje tih sirotica.Uhvate li ih, završit ćeuzatvoruiliprognaneukolonije.

–Pakakvosuzlodjelopočiniletemalene?–Nikakvo.Žrtvesujedneogorčenehulje.Njihovotac,donTomas

deRomeu,povjeriomijeprijesmrtidaihodvedemuKaliforniju,gdjećebitipodzaštitommogoca,donAlejandradelaVege.MožetelinampomoćidadođemodoAmerike?

– Radim za španjolsku vladu, mladi de la Vego. Ne smijemprevozitibjegunce.

–Znamdastetovećčinili,kapetane...–Stoželitereći,gospodine?KaosavodgovorDiegootkopčakošulju ipokazamuLa Justicijin

medaljon,kojijeuvijeknosiookovrata.SantiagodeLeonpromotrigačasak-dva i Diego ga prvi put vidje nasmiješena. Njegovo licemučaljive ptice posve se izmijeni i glas mu se razvedri kad jeprepoznao druga. Iako je tajno društvo privremeno bilo raspušteno,sveudiljihjeobvezivalaprisegadaćeštititiprogonjene.DeLeonrečekako brod polazi za koji dan. Zima nije najbolje doba za plovidbuprekooceana,ali jošgore je ljeto,kadbjesneorkani.Morao jehitno

prevesti tovar oružja za suzbijanje pobune u Meksiku, tridesetrastavljenihtopova,tisućumušketa,milijunkomadaolovnaibarutnastreljiva.Zapovjednikježalioštoganjegovpozivinuždaprisiljavajuna to, jer smatrao je opravdanom borbu svih naroda za neovisnost.Španjolska, odlučna povratiti svoje kolonije, poslala je deset tisućaljudiuAmeriku.Kraljevesnage iznovasuosvojileVenecuelu iČileukrvavoj i okrutnoj vojni. Imeksički jeustanakbiougušen. –Danijemojeodaneposade,kojajeprovelasamnomtolikegodineitrebatajposao,napustiobihmore ibaviose isključivozemljovidima,objasni.Dogovore se da će seDiego i ženepopeti napalubuu okrilju noći iostati skriveni na brodu sve dok ne budu na pučini. Nitko, osimzapovjednikaiGalileaTempeste,nećeznatitkosuputnice.Diegomuganut zahvali, no de Leon odgovori kako samo vrši svoju dužnost.SvakibičlanLaJusticijeučinioisto.

Tjedan protekne u pripremama za putovanje. Morali su rašitipodsuknjedaizvadezlatnikejerželjelisudarovatineštoRomima,kojisu ihtako lijepoprimili,a ivaljalo jekupitiprikladnuodjećuidrugestvarizaput.Pregrštdraguljaopetjeušivenaunaboredonjegrublja.Kako im jekazaonovčar,bijaše tonajboljinačinprenošenjablagauteškim vremenima. Djevojke odaberu zgodne i jednostavne haljine,primjereneživotukojiihčeka,svecrne,jerkonačnosumogležalovatiza ocem. Skromne okolne trgovine nisu nudile bogat izbor, alinabavilesudioodjećeipriboranaengleskomjedrenjakuusidrenuuluci. Nuriji su se, pak, tijekom boravka s Romima osladile šarenekrpice, no i ona će baremgodinumorati nositi crninu, u spomennapokojnoggospodara.

Diego i njegove prijateljice oproste se od romskog plemena stugom,alinepokazujućiosjećaje, jerbilobi to lošeprimljenomeđutim ljudimaogrubjelimodstradanja.PelavopredaDiegumačkoji jeiskovao za nj, savršeno oružje, čvrsto, gipko i lagano, tako dobroujednačeno da se bez imalo napora moglo visoko zavitlati u zrak iuhvatiti za balčak. Amalia u zadnji čas htjede vratiti Juliani bisernivjenčić, no ova ga odbi uzeti, napominjući kako je on uspomena. –Sjećatćuvasseibeztoga,gotovoprezrivorečeRomkinja,aliipakgazadrža.

Ukrcalisusejednenoćipočetkomožujka,nekolikosatinakonštosu lučki stražari pregledali teret i odobrili zapovjedniku da razvije

jedra.GalileoTempestaiSantiagodeLeonodveduštićenikeunjihovekabine. Koju godinu prije preuredili su jedrenjak i bio je u boljemstanju nego za Diegove prve plovidbe; dobio je prostor na krmi začetiriputnikausobicamasbočnihstranačasničkedvorane.Svaka jeimala viseću drvenupostelju, stol, stolicu, škrinju i omanji ormar zaodjeću.Nisubileudobne,aliomogućilesuosamu,najvećuraskošnabrodu.Prvihdvadesetičetirisataplovidbeženesuproveleukajiti,neokusivši ni zalogaja, zelene od morske bolesti, uvjerene da nećepreživjeti užas višetjedna ljuljanja na valovima. Čim je španjolskaobala iščeznula u daljini, zapovjednik dopusti putnicima izaći, alidjevojke upozori neka se drže podalje od mornara, da izbjegnuneprilike.Članovimaposadenijedaoobjašnjenjaionisenisuusudilitražiti ih,nonjemu iza leđagunđahukakonijebilopametnodovestiženenabrod.

Idućeg jutra djevojčice de Romeu i Nuria probude se lake i bezmučnine,smuklimšumombosihnogumornarakojisusesmjenjivaliimirisomkave.Dotad suvećobiknulena zvono što je zvonilo svakihpolasata.Opralesusemorskomvodomasolotrlekrpomnamočenomu slatkoj, zatim se odjenu i posrćući izađu na palubu. U časničkojdvorani kočio se pravokutan stol s osam stolica, kamo je GalileoTempestadoniozajutrak.Kavazaslađenamelasom iojačanarumomvrati im dušu u tijelo. Zobena kaša s cimetom i klinčićem,zapovjednikovom ljubaznošću poslužena je s ezgotičnim američkimmedom.KrozpritvorenavratavidješedeLeona idvamladačasnikaza radnim stolom, kako pregledaju popise smjena i izvještaj ozalihama namirnica, ogrjeva i pitke vode, koje će valjati pomnoraspodijeliti da potraju do iduće luke. Na zidu je visio kompas,pokazujući smjer plovidbe, i živin barometar. Na stolu, u krasnojmahagonijevoj kutiji, bio je kronometar, koji je Santiago de Leončuvao kao svetinju. Kratko pozdravi gošće, ne čudeći se njihovumrtvačku bljedilu. Isabel ga upita za Diega i on joj ovlaš pokaza napalubu.

–Ako se ovih godinamladi de laVeganije promijenio, bit će navrhu najvećeg jarbola ili na pramčanoj puleni. Ne vjerujem da sedosađuje,alivamaćeovoputovanjebitivrlodugo,rekaoje.

Nonijebilotako,jeruskorosijesvakanašlazanimanje.Julianaseposveti vezu i čitanju zapovjednikovih knjiga. Isprva su joj se činile

dosadne, ali onda uvede junake i junakinje i tako ratovi, prevrati ifilozofskeraspravepoprimišeromantičnoobilježje.Mogla jepovoljitkatižarkeitrnoviteljubavii,usto,odlučivatiokraju.Dražisujojbilipotresnisvršeci,jervišeseplače.Pokazavšisvojdarzacrtanje,IsabelpostadeLeonovapomoćnicauizradiizmaštanihzemljovida,apotomgazamolineka jojdopustiportretiratiposadu.Zapovjedniknakrajupristaitakojezadobilapoštovanjemornara.Proučitajneplovidbe,odkorištenja sekstanta do načina određivanja podmorskih struja pomijenama boje vode ili po ponašanju riba. Razonodila se crtajućiradove na jedrenjaku, kojih je bilo mnogo: zapušivanje pukotina udrvuhrastovimvlaknima i paklinom, crpljenje vode što se skuplja udnubroda, krpanje jedara, spajanjepuknutih konopa, podmazivanjejarbola užeglommasti iz kuhinje, bojanje, struganje i pranje paluba.Članoviposaderadili susvevrijeme, jedinobi senedjeljomustaljenislijedublažioitadabipecali,rezbarililikoveudrvu,šišalise,uređivaliodjeću,tetoviraliseitrijebilijedandrugomeuši.Vonjalisukaozvijeri,jer rijetko bi se presvukli i smatrali su da je kupanje opasno pozdravlje.Nisurazumjelizaštotozapovjednikčinijednomnatjedan,akamolimanijusvakodnevnapranjačetveroputnika.NaMadredeDiosnijevladalakrutastega ratnihbrodova;SantiagodeLeonumio ih jenagnatinaposluhbezokrutnihkazni.Dopuštaojekartanjeikockanje,zabranjeno na drugim lađama, pod uvjetom da ne igraju za novac,nedjeljombiudvostručioobrokruma,nikadanijekasniosplaćama,akadbipristaliunekojluci,rasporediobismjenedasvimoguotićinakopnoizabavitise.Premdajenavidljivumjestuvisjelacrvenavrećasdevetokrakim bičem, još ga nikad nije upotrijebio. U najgoremslučaju,osudiobiprijestupnikenanekolikodanabezžestice.

Nuria je nametnula svoju prisutnost u kuhinji jer, prema njezinumišljenju,umijećeGalileaTempestebijašedalekoodpoželjnog.Svisu,od zapovjednika domalog na brodu, hvalili njene kuharske novine,pripravljene od vječitih oskudnih sastojaka. Domaćica se brzopriviknu namučan zapah namirnica, osobito sireva i usoljenamesa,nakuhanjeumutnojvodiinaribukojujeTempestastavljaonavrećedvopekanebi lisuzbiožitnežiške.Kadbiseucrvala,zamijeniobi jedrugom, tako je dvopek ostajaomanje-više čist. Nauči imusti koze.Nisubilejedineživotinjenajedrenjaku,bilojeondjeikokoši,patakaigusaka u kavezima i jedna krmača s mladima u oboru, osim

mornarskih ljubimaca–majmuna ipapiga– inezaobilaznihmačaka,bezkojihbibrodomzagospodarilimiševi.Nuriasedosjetilakakosveiskoristiti mlijeko i jaja, pa su svaki dan imali slastice. GalileoTempesta bio je težak čovjek i zamjerio joj je upad na njegovopodručje,alionavrlojednostavnoriješispor.Kadajeprviputpodigaoglas, opali ga kuhačom po čelu imirno nastavimiješati varivo. Šestsati poslije Ðenovljanin je zaprosi. Prizna joj kako Amalijini lijekovipočinjudjelovati i da jeuštediodevetsto američkihdolara, dovoljnozaotvaranjerestorananaKubiikraljevskiživot.Većjedanaestgodinačekapravuženu,rečejoj, inesmetamuštojemalostarijaodnjega.Nurianeudostojaodgovoriti.

Mornari koji su služili na brodu za Diegova prvog putovanjaprepoznašegatekkadjenakartamadobiopregrštslanutaka.Vrijemepomoracaimavlastitezakone,godineprotječubezoznakanaglatkojpovršininebaimora,stogaihosupnudajegolobradimladackojiihjejošjučerplašiopričamaoživimmrtvacimadanasgotovčovjek.Kamojenestalotihpet ljeta?Tješilo ih ješto, iakojenarastaoipromijeniose,jednakouživaunjihovudruštvu.Diegojedobardiodanaprovodiopomažućiimupravljatibrodom,osobitojedrima,kojasugaopčinjala.Tek bi predvečer nakratko otišao u kabinu, oprati se i gospodskiodjenutizaJulianu.Mornarisuodprvogdanashvatilidajezaljubljenudjevojkui,premdasugakatkadpeckali,pratilisutuprivrženostsaspojemčežnjezaonimštonikadanećeimatiiželjedadoznajurasplet.Juliana im se doimala nestvarna poput mitoloških sirena. Taprozračnaput,svijetleočiianđeoskaljupkostnisumoglibitiodovogasvijeta.

Tjeranaoceanskimstrujamaivoljomvjetra,MadredeDiosupravisepremajuguplovećiuzafričkuobalu,prođeporedKanaraistižedoKapverdskog otočja, gdje će se opskrbiti vodom i svježimnamirnicama prije početka plovidbe preko Atlantika, koja je moglapotrajati duže od tri tjedna, ovisno o vjetru. Ondje doznaše da jeNapoleon Bonaparte pobjegao iz progonstva na otoku Elbi i potompobjedonosno ušao u Francusku, gdje se vojska poslana da muprepriječiputuParizprevjerila.Povratiojevlastneispalivšinimetka,dok sedvor kralja Louisa xvin. skloniouGent, i pripravio se iznovaosvojitiEuropu.NaKapverdskimotocimaputnikeprimemjesnevlastii upriliče ples u čast zapovjednikovih kćeri, kako su predstavljene

djevojčicedeRomeu.SantiagodeLeonnadaosedaćetakoodagnatisumnje,uslučajuda jeuhidbeninalogstigaodonde.Mnogičinovnicioženili su prelijepe afričke žene, visoke i ponosite, koje se na plesupojavišeuveličanstvenusjaju.Uusporedbisnjima,Isabeljeizgledalapoputčupavapsića i čak je Julianabilagotovoneprimjetna.Tajprvidojam posve se izmijeni kada je, naDiegov nagovor, pristala sviratiharfu. Bijaše ondje cijeli orkestar, no čim je mladica prebrala postrunama, u dvorani zavladamuk. S dvije-tri starinske balade očarasveprisutne.OstatakvečeriDiegojemoraočekatiuredusgospodomkakobiplesaosnjom.

MadredeDiosuskoro je isplovila,ostavljajućiotočjeza sobom, inatodvamornaradonesu velik zavežljaj ovijen jedreninom i položega u časničku dvoranu, zapovjednikov dar Juliani. – Da smirujetevjetar i valove, reče, skidajući platno udvornomkretnjom. Bila je totalijanska harfa izrezbarena u obliku labuda. Otad su svakogposlijepodneva prenosili harfu na palubu i ona izmamljivašemornarimasuzesvojimskladbama.Imalajesluhaiumjelajeodsviratisvaku pjesmu koju su pjevušili. Domalo su iznikle gitare, usneharmonike, frule i sklepani bubnjevi, kao pratnja. Santiago de Leon,kojijeskrivaoviolinuukajitiinjomesekrišomtješioudugimnoćimakadmulaudanumnebiuspioublažitibolunozi,pridružisesastavuibrodseispuniglazbom.

Bili su usred jednog od tih koncerata, kad immorski povjetaracdonije tako ogavan smrad, da su morali obratiti pozornost na nj.Ubrzo u daljini nazreše obrise jedrenjaka. Zapovjednik uze durbinkakobi potvrdio ono što je već znao: prevozio je crno roblje.Međutrgovcimabijahudvije struje: čvrsti svežnjevi i labavi svežnjevi.Prvisu gomilali zarobljenike poput drvlja, u općoj zbrci, jedne na druge,svezanelancima,uronjeneuvlastitizmetibljuvotinu,zdravezajednos bolesnima, umirućima i truplima. Pola bi ih izdahnulo na pučini, apreživjele bi – ugojili – u odredišnoj luci i njihovom prodajomnadoknadiligubitke:uAmerikusustizalisamonajsnažnijiizanjihsedobivala lijepa svota. Trgovci labava svežnja prevozili su manjerobovauneštopodnošljivijimuvjetima,kako ihnebiodviše izgubilinaputovanju.

–Sudećipovonju,onojezacijelobrodčvrstasvežnja,primijetideLeon.

–Moramopomoćitimjadnimljudima,kapetane!–uzviknuDiego,zgrožen.

–BojimsedajeLaJusticiatunemoćna,prijateljumoj.–Naoružanismo,imamočetrdesetmornara,možemonapastilađu

iosloboditiih.– Trgovina robljem je protuzakonita, taj tovar je krijumčaren.

Približimo li im se, bacit će okovane robove u more, da odmahpotonu.Čakidaihuspijemoosloboditi,nebiimalikamootići.Afričkitrgovcipohvatali su ihunjihovojvlastitoj zemlji. Samicrnciprodajucrnce,nistetoznali?

U tjednima plovidbe Diego povrati prednost u osvajanju Juliane,izgubljenutijekomboravkasRomima,kadsusemoralirazdvojiti,neuživajućinikaduprisnosti.Sličnojebiloinabrodu,nonijemanjkalozalazakasuncaidrugihzanimljivosti,pabizajednopromatralimore,kaoštozaljubljeniodpamtivijekačine.Onbisetadodvažioobujmitikrasoticuokoramenailistruka,vrloobzirno,dajeneuplaši.Počestojoj je čitao ljubavne pjesme drugih autora, jer njegove bijahu tolikoslabeda ih se sam stidio.U LaCorurii je prije polaskamudrokupiozbirku-dvije, koje se pokazaše vrlo korisne. Ljupke metaforeraznježilebiJulianu,pripravljajućijezatrenutakkadćeprimitinjenuruku i zadržati je među svojima. Nažalost, ništa više. Ni pomisli opoljupcima, ne zbog nepoduzetnosti našega junaka, nego jer Isabel,Nuria, zapovjednik i četrdesetmornaranisuskidaliočijusnjih.Ona,usto,nijeomogućilasusrete izakakvihpritvorenihvrata,dijelom jerihnabroduinijebilomnogo,aizatojerjedvojilaokosvojihosjećaja,unatočtomeštojemjesecimaživjelasDiegomištonaobzorunijebilodrugihpoklonika.Objasnitosestriupovjerljivimrazgovorimakojesuvodile noću. Isabel bi prešutjela svoje mišljenje jer, što god rekla,moglo bi nagnuti jezičac ljubavne vage u prilog Diegu. To joj nijeodgovaralo.Nasvojnačin,voljelajemladićaodjedanaestegodine,alitoseneračuna,jerontonijenislutio.Diegojujejošuvijeksmatraomršavombalavicomskosomzadvijeglave,iakosesvremenommaloproljepšala,navršilajepetnaestuivišenijeizgledalaonakološe.

Nekolikoputavidješeudaljinilađe,kojihsezapovjednikrazboritoklonio, jer na pučini je bilomnogo neprijatelja, od gusara do hitrihameričkih brikova, radih prigrabiti tovar oružja. Amerikancima jetrebala svaka puška do koje su mogli doći za rat protiv Engleske.

SantiagodeLeonnijeseodvećobaziraonabarjakizvješennajarbolu,jer često bi ga promijenili da obmanu neoprezne; provjeravao jepodrijetlo po drugim znacima. Hvalio se kako poznaje sve brodovekojeplovetimputem.

Više zimskiholujapotreslo jeMadredeDios tijekom tih tjedana,nonikadihnisuiznenadile,jerzapovjednikbiihosjetiouzrakuprijenego što bi ih barometar navijestio. Naredio bi da skrate jedra,privežušto treba izatvoreživotinje.Posadabisežustropripravila i,dokbizapuhaovjetar ioceanseuzburkao,svebina jedrenjakubilodobroučvršćeno.Premauputama,ženebisezatvorileukabinedasene smoče i da izbjegnunesreće. Valovi se prelijevahupreko paluba,odnoseći sve što bi im se našlo na putu; bilo je lako okliznuti se izavršiti na dnu Atlantika. Poslije kupke brod bi ostao čist, svjež,mirisan po drvu, nebo i ocean bi se razvedrili, obzorje se činilo odčista srebra. Na površinu su izranjale raznolike ribe i mnoge biskončale u Galileovim i Nurijinim tavama. Zapovjednik bi vršiomjerenjadaodredismjerplovidbe,aposadapopravljalasitneštete ivraćala se svagdašnjim poslovima. Kišnica, prikupljena u razastrtojjedrenini i izlivena u bačve, pružila bi im užitak pranja sapunom,nemogućuslanojvodi.

Najzadstigošeukaripskevode.Vidjelisuvelikekornjače, iglune,prozirne meduze dugih lovki i goleme hobotnice. Podneblje sedoimaloblagim,alideLeonjebiozabrinut.Osjećaojepromjenutlakaunozi.Prethodnekratkeolujenisunašeprijateljepripravilezapravustihiju.KanilisuuputitisepremaPortoriku iodandeza Jamajkukadim zapovjednik priopći da nadolazi grdno nevrijeme. Nebo bijašemodro imoremirno,nozamanjeodpola sata to se izmijeni, tmastioblaci pomrače sunčevu svjetlost, zrak posta ljepljiv i sruči se kiša.Ubrzoprvemunjeproparašenebeski svod idigoše segolemivalovi,okrunjeni pjenom.Drvo je sablasno škripalo i činilo seda će jarbolisadnabitiiščupani.Mornarijedvadospijuskupitijedra.Zapovjednikikormilaritrsilisuseovladatibrodom.MedunjimabiojekršancrnacizSantoDominga,prekaljendvadesetogodišnjimplovljenjem,koji seborio s kormilom ne prestajući žvakati duhan, ravnodušan predzasljepljujućimnaletimavode.Jedrenjakjeglavinjaonavrhčudovišnihvalovaazatimbisrnuoutekućibezdan.Odnaglatrzajaotvoriseobori jedna koza odletje uvis poput repatice i iščeznu među oblacima.

Posadasepridržavalakakojemoglaupravljajućilađom,okliznućebiznačilo sigurnu smrt. Žene drhtahu u kajitama, bolesne od straha imučnine. Čak je i Diego, koji se hvalio kamenim želucem, povratio;nijebiojedini,višemornarajejednakoprošlo.Pomislikakosesamoljudska oholost usuđuje prkositi počelima, Madre de Dios bila jeorahovaljuskaimoglasesvakičasskrhati.

Santiago de Leon naloži neka učvrste teret, jer njegov gubitakdoniobiimpropast.Trpjelisuolujupunadvadanaikadsekonačnočinilo da jenjava, grom pogodi najveći jarbol. Udar odjeknu poputpucnja biča. Dug i težak jarbol, raskoljen po sredini, ljuljao senekoliko trenutaka, za prestrašenu posadu vječnih, i naposljetku seslomi i strovali s jedrima i zapletenom užadi u more, odvačeći sasobomdvamornara koji se nisu stigli skloniti. Lada se nagnu i ostavisjetinastranu,itekštosenijeprevrnula.DeLeondotrčaizvikujućinaredbe. Ljudi začas pohitaše sa sjekirama, presjeći konope što suvezivalislomljeni jarbolsbrodom,silnotežakzadatak jerpod jebiokos i klizak, vjetar ih je šibao, kiša zasljepljivala a valovi su melipalubu.Napokonuspijuodvojitijarbol,kojiseudaljiplutajući,doksebrodklatioiuspravljao.Nijebilonadezaspaspalihmornara,kojejeprogutaocrniocean.

Najzad se vjetar i valovimalo smire, ali kiša imunje trajahu dozore. Kad se razdanilo, mogli su pobrojiti štete. Osim utopljenihmornara, bilo ih je s podljevima i posjeklinama. Tempesta je,okliznuvši se, slomio ruku, no kako kost nije probila kožu,zapovjednik nije smatrao potrebnim odrezati je. Dade mu dvostrukobrok ruma i, uz Nurijinu pomoć, namjesti mu kosti i ruku učvrstidaščicama. Posada se lati crpljenja vode nakupljene u potpalublju iprerasporedatereta,dokjeSantiagodeLeonobilazioladuskrajanakrajprocjenjujućistanje.Bijašeodvećoštećenazapopravaknapučini.Budući da ih je oluja skrenula s pravca, udaljujući ih od Portorikaprema sjeveru, zapovjednik zaključi kako s dva jarbola i preostalimjedrimamogudoćidoKube.

Idući dani proteknu u polaganoj plovidbi bez najvećeg jarbola ipropuštajući vodu kroz više otvora. Ti smioni pomorci proživjeli suveć štošta ne klonuvši duhom, ali kad se pronio glas da su nesrećudonijeležene,počešerogoboriti.Zapovjednikimočitabukvicuiuspjespriječiti pobunu, no nije smanjio nezadovoljstvo. Nitko više nije

mislio na glazbu harfe, odbijali su okusiti Nurijina jela i skrivali supogledkadbiseputnicepojavilenapalubiprozračitise.Noćujebrodsporo napredovao opasnim vodama prema Kubi. Uskoro vidješemorskepse,plavedupineivelikekornjače,kaoigalebove,pelikaneipoletuše, koje su poput kamenja padale po palubi, spremne zaTempestinlonac.Mlakpovjetaracidalekmiriszrelavoćanavijesteimkopno.

UzorujeDiegoizašaoizkajiteudahnutizraka.Počelojesvitatiunarančastim preljevima i koprenasta maglica stapala je obrisepredmeta. Upaljene svjetiljke mutno su svijetlile u magli. Plovili suizmeđudvaotočićapodmangrovomšumom.Brodseblagozibaonavalovima i, osim vječite škripe drva, vladala je tišina. Diego ispružiruke,dubokoudahnedaserazbudiimahnukormilarukojijeišaonasvoje mjesto, a onda potrča, kao svakog jutra, razgibati ukočenemišiće. Posteljamu je bila prekratka i spavao je skutren; s nekolikokrugovapopalubirazbistriobimisliipripraviosezadan.Stigavšidopramca,izviripotapšatipuleninuglavu,svagdašnjiobredkojijevršiospraznovjernom točnošću. I tad spazi lik umagli.Učinimu sedabimogaobitijedrenjak,nonijebiosiguran.Kakogod,nalazioseblizupaipak upozori zapovjednika. Čas poslije Santiago de Leon pojavi sezakapčajućihlače,sdurbinomuruci.Dostajaomujejedanpogleddapozvoninauzbunu,alivećjebilokasno,morskirazbojniciveralisusepobokovimaMadredeDios.

Diego vidje rašljaste kuke kojima su se služili za prepad, no nijebilovremenadapresiječekonopce.Pojuripremakabinamanakrmi,krikomopominjućiJulianu,IsabeliNurijunekaostanuunutra,zgrabimač koji mu je iskovao Pelavo i pode braniti ih. Prvi napadači, sbodežimauzubima,domoglisusepalube.PosadaMadredeDiossjatise poputmiševa sa svih strana, naoružana onim što je našla, dok jezapovjednikuzaludurlaonaredbe,jeruhipunastapaklenagungulainitkoganiječuo.On iDiegoborili suserameuzrameprotivšačicerazbojnika, grozomornih bića obilježenih užasnim brazgotinama,kosmatih, s bodežima čaku čizmama, s dva-tri pištolja zapojasom ikratkimsabljama.Rikalisupoputtigrova,alituklisusesvišebukeisrčanosti nego vještine.Nijedan ne bimogao sam svladatiDiega, nozajedno ga natjeraše u škripac. Mladić uspje probiti obruč i ranititrojicu, zatim skoči i prionu uz krmenu sošnjaču, pope se po vrzi i,

dohvativši neki konop, zaljulja se i preleti preko palube, ne gubećpritomizvidaženskekajite.Vratasubilaslaba,otvoriobi ihudaracnogom.Mogaosesamonadatidanijednojnećepastinaumpomolitinos van. Njišući se na konopu odgurnu se i u čudesnu skoku paderavno pred čovjeka koji ga je, sa sabljom u ruci, mirno čekao. Zarazlikuodostalih,čoporadronjavihbezdušnika,ovajseodjenuokaokakavkraljević,savucrnom,sprstenjemizlatnimlancemokovrata,žutomsvilenomtrakomokopasa,čipkanimovratnikomiorukavljem,visokim mekim čizmama sa zlatnim kopčama. Bio je naočit, dugesjajne kose, glatka lica, izražajnih crnih očiju i podrugljiva smiješkašto je titrao na tankim usnama snježnobijelih zubi. Diego ga dospjeodmjeriti hitrim pogledom, no ne zasta provjeriti tko je, po njegovuruhu i držanjupretpostavida je razbojnički voda.Kicošpozdravinafrancuskom i zada mu prvi udarac, koji za dlaku izbježe. Ukrstišeoštrice i nakon tri-četiri minute shvatiše da su na isto brdo tkani,stvoreni jedan za drugog. Obojica bijahu vrsni mačevaoci. Usprkosokolnostimaosjetepotajniužitakštosetukusprotivnikomposvojojmjeriiprešutnozaključekakozavređujučasnuborbu,iakonaživotismrt. Dvoboj se doimao gotovo umjetničkom izvedbom; maestroEscalantebiobisavponosan.

Na Madre de Dios svatko se borio za sebe. Santiago de Leonosvrnu se uokolo i u trenu procijeni okolnosti. Razbojnika je bilodvostrukoilitrostrukoviše,bilisudobronaoružani,znalisusetućiiuhvatili su ih na prepad.Njegovi ljudi bijahumirnimornari, neki suvećčešljalisjedineisnatriliopovlačenjusmoraizasnivanjuobitelji,nijepravodaizgubeživotbranećituđiteret.Sasilnimnaporomodvojiseodnapadačaiudvaskokadosežezvonoipozvanapredaju.Posadaposluša i položi oružje, usred razbojničkih pobjedničkih poklika.JedinoDiegoinjegovotmjeniprotivniknisumarilizazvonoiborilisuse jošnekovrijeme,dokprvineuspje razoružatidrugogpoprečnimudarcem. J>iegova pobjeda bila je vrlo kratka, jer začas se nađeokružensabljamakojesumudraškalekožu.

–Pustitega,alinegubitegaizvida!Želimgaživa,naložigusarskivođa i zatim pozdravi Santiaga de Leona na savršenu kastiljskom. –JeanLafitte,vamanaslužbu,kapetane.

– Toga sam se i bojao, gospodine. Nije mogao biti drugi dolirazbojnikLafitte,otpovrnudeLeon,otirućiznojsačela.

–Razbojnik?Ne.IzdanamijedozvolazagusarenjeukolumbijskojCartageni.

–Svodisenaisto.Štomožemoočekivatiodvas?–Možeteočekivatipravedanpostupak.Neubijamo,osimakonije

nužno,jersvimanamvišeodgovaratrgovačkisporazum.Dogovorimosekaogospoda.Vašeime,molim.

–SantiagodeLeon,časniktrgovačkemornarice.–Zanimamesamovaštovar,kapetanedeLeone,kojije,akosam

dobroobaviješten,oružjeistreljivo.–Štoćebitismojomposadom?–Dobitćečamce.UzpovoljanvjetarstićićetedoBahamailiKube

zadva-tridana,svejepitanjesreće.Imalijoščeganabroduštobimemoglozanimati,osimoružja?

–Knjigeizemljovidi...,odgovorimuzapovjednik.Upravo u tom trenutku Isabel izađe iz kabine u noćnoj košulji,

bosaisočevimpištoljemuruci.PremaDiegovunalogudržalajevratapodključemsvedoknijeutihnuometež i topovskihici,noondavišenijemoglaizdržatitjeskobuiprovirividjetikakojebitkazavršila.

–Pardieu!Krasnelidame...–uzviknuLafitteugledavšije.Isabelposkočiodiznenađenjaispustioružje,jerbilojetoprviput

dajenetkoopisujetimpridjevom.Lafitte jojpriđenakorak,naklonise,ispružirukuionamunijemopredapištolj.

–Tomalootežavastvar...Kolikojeputnikanabrodu?–upitaojedeLeona.

– Dvije gospođice i njihova pratilja, koje putuju s Diegom de laVegom.

–Vrlozanimljivo.Zapovjednicisezatvoreraspravitiuvjetepredaje,doksunapalubi

dva-tri razbojnikadržalaDiegananišanua ostali osvajali jedrenjak.Naredivšiporaženimadalegnupotrbuškesrukamanazatiljku,obišlisulađuupotrazizaplijenom,utješiliranjenerumomizatimpoginulepobacali umore. Zarobljenike nisu uzimali, bila bi to gnjavaža. Vrlobrižnopreniješeranjenedrugoveubojnečamceiodandenagusarskibrod. Dotle je Diego smišljao kako se osloboditi i spasiti sestre deRomeu. Čak i da uspije doći do njih, nije vidio kako bi utekli.Neprijateljibijahusurovčopor,pomisaoda tko,odnjihstavi šapenadjevojčice izluđivala ga je.Morao je sačuvati hladnu glavu jer, da ih

izbavi iz nevolje, trebat će mu snalažljivosti i sreće, malo je tupomagalonjegovomačevalačkoumijeće.

SantiagodeLeon,dvačasnikaipreživjeličlanoviposadekupilisuslobodu četvrtinom svoje godišnje plaće, što je u tim slučajevimauobičajeno. Mornarima ponude da se priključe Lafitteovoj družini ineki prihvate.Gusar je znaoda ćedug zapovjednika i njegovih ljudibitiplaćen,kakojenalagalačast;onogtkotonebiučiniopreziralisučakinajboljiprijatelji.Bilajetočistaijednostavnapogodba.DeLeonjemoraopredati četveroputnika JeanuLafitteu, koji je kanio tražitiotkupninuzanjih.Objasnimuda sudjevojke sirote ibez imetka, aligusarodluči ipak ihpovestisasobom, jervladala jevelikapotražnjaza ženamau veselimkućamaNewOrleansa.DeLeongapreklinjašeneka poštuje kreposne djevojčice, koje su toliko propatile i nezaslužujutustrašnusudbinu,notakviobzirikosilisusesposlovima,što si Lafittenijemogaopriuštiti, austo, kakomu reče, za većinu ježenaživotkurtizanevrlougodan.Zapovjedniknapustisastanaksatrt.Nije mario za gubitak oružja, naprotiv, jedan od razloga zašto seonakobrzopredaobilaježeljadaseriješitogatereta,aliužasavaosepomisli da bi djevojčice de Romeu, koje je iskreno zavolio, moglezavršitiubludilištu.Priopćiputnicimakakvaihkobčeka,napominjućikako je jedini zakoga imanadedaostanenepovrijedenDiegode laVega,jerćenjegovotaczacijelosveučinitidagaspasi.

–MojotacćeplatitiotkupninuizaJulianu,IsabeliNuriju,akoimnitko ne naudi. Odmah ćemo mu poslati pismo u Kaliforniju, rečeDiegoLafitteu,nočimjetoizgovorio,osjetičudanpritisakugrudima,poputzleslutnje.

–Poštadugoputuje,paćetenekolikotjedana,moždaimjeseci,bitimoji gosti, sve dok ne dobijemo otkupninu. Djevojke će dotad bitipoštovane. Za dobro svih nas, nadam se da vaš otac neće otezati sodgovorom,odvratigusar,neskidajućiokasJuliane.

Žene, koje su se jedva stigle odjenuti, klonuše vidjevši nabrodskommostu onaj čopor jezivih bezdušnika, krv i ranjenike. AliJuliananijedrhtalasamoodgroze,kakosemoglopretpostaviti,negoizbogpogledaJeanaLafittea.

Razbojnici približe brik, postave duge daske između dvamosta ioblikuju ljudski lanac kakobi s jednog jedrenjakanadrugi prenijelilakteret,životinje,bačvepivaišunke.Nijeimsežurilo,jerMadrede

DiossadajepripadalaLafitteu.SantiagodeLeonhladnojepromatraotajrad,alisrcemuseparalo,jervoliojesvojulađukaozaručnicu.Naneprijateljskom jarboluvijorila je, poredkolumbijske zastave,drugacrvena,zvanajolierouge,znakdaćeporaženima,zaodređenusvotu,datislobodu.Togamaloumiri,znaojedaćemugusaripakdopustitispasiti posadu. Crni barjak, na kojem katkad bijahu lubanja i dvijeprekriženekosti,ukazivaobinaodlukudaćeseboritidoposljednjegčovjeka i poklati protivnike. Kada su završili s pretovarom, Lafitteodrža riječ i odobri zapovjednikudauzmepitke vode i hrane, kao isvoje sprave, bez kojih ne bi mogao odrediti položaj, i ukrca se sljudima.UtoizniknuGalileoTempesta,kojise,podizlikomslomljeneruke, skrivao tijekom bitke, i među prvima se smjesti u jedan odčamaca.DeLeonsečvrstimstiskomrukeoprostisDiegomiženama,uzobećanjedaćese iznovasresti.Poželje imsrećui,neosvrćućise,siđe u čamac. Nije htio gledati Madre de Dios, svoj jedni dom u tridesetljeća,urukamarazbojnika.

Na krcatome gusarskom brodu bilo je teško kretati se. Lafittenikadnijeboravionapučiniduljeoddva-tridana,zatojemogaozbitistopedesetčlanovaposadeuprostorgdjeihinačenebistalovišeodtrideset.BiojeutaborennaGrandeIsleu,nedalekoodNewOrleansa,otočićuumočvarnupodručjuZaljevaBaratarije.Ondjeječekaodamuuhode dojave blizinu mogućeg plijena kako bi srnuo u napad. Uokrilju magle ili noćnih sjena, kad bi brod usporio ili se zaustavio,kradom bi i žustro navalio na nj. Iznenađenje uvijek bijaše njegovanajveća prednost. Topovima se služio za zastrašivanje a ne zapotapljanje neprijateljske lađe, koju bi prigrabio i pripojio svojembrodovlju,sastavljenuodtrinaestbrikova,škunica,pulakaileuta.

Jean i njegov brat Pierre bili su gusari kojih su se pomorci tihgodinanajvišebojali,nonakopnuseprikazivahukaoposlovni ljudi.Njuorlianski gradonačelnik, sit krijumčarenja, trgovine robljem idrugihprotuzakonitihdjelatnostiLafitteovih,ucijeniojenjihoveglavena pet stotina dolara. Jean odgovori nudeći tisuću petsto zagradonačelnikovu.Biojetovrhunacdugogneprijateljstva.Jeanuspjepobjeći, ali Pierre je mjesecima čamio u tamnici, a Grande Isle jepoharanaisvajetrgovačkarobazaplijenjena.Nostanjesepromijenikada su braća Lafitte postala saveznici američkih četa. GeneralJackson stigao je u Nevv Orleans na čelu sirotinjskog i malarična

odreda,sazadatkomdaobraniodEnglezagolemopodručjeLuisiane.Nije mogao odbiti pomoć koju sumu ponudili gusari. Ti odmetnici,crni,smeđiibijeli,pokazalisusepresudniubitci.Jacksonsesukobiosneprijateljem 8. siječnja 1815., tri mjeseca prije nego što su našiprijatelji protiv svoje volje stigli u taj kraj. Rat između Engleske injezine bivše kolonije završio je dva tjedna prije, ali nijedna strananijetoznala.Sašačicomljudiraznihpodrijetala,kojinisudijeliličakni zajednički jezik, Jackson pobijedi ustrojenu i dobro naoružanuvojskuoddvadesettisućaEngleza.DoksuseonimeđusobnoubijaliuChalmetteu, malo liga od New Orleansa, žene i djeca molili su uUršulinskom samostanu. Nakon bitke, kad su prebrojavali mrtve,ustanovišedajeEngleskaizgubiladvijetisućevojnika,dokjeJacksonsamotrinaestoricuostavionabojištu.Najhrabrijiinajokrutnijibilisukreoli – obojeni, ali slobodni – i gusari. Nekoliko dana poslijeproslavljenajepobjedascvjetnimlukovimaidjevamaubijelom,kojesu, predstavljajući države Saveza, lovorom ovjenčale generalaJacksona. Među svečarima bijahu braća Lafitte s razbojničkomdružinom,promaknutiizodmetnikaujunake.

Tijekom četrdeset sati koliko je Lafitteov brik plovio do GrandeIslea, držali su Diega svezanog na palubi a žene zatvorene u malojkajitiuzzapovjednikovu.PierreLafitte,kojinijesudjelovaouprepaduna Madre de Dios, jer vodio je gusarski brod, bijaše čovjek posvedrukčijiodbrata,grublji,krupan,surov,svijetlekoseipolalicauzetaodizljevakrviumozak.Biojeizjelicaiispičuturaipopašannamladežene,noustegaoseodsalijetanja Juliane i Isabel jerbratgapodsjetida je posao ispred užitka. Te djevojke mogle bi im donijeti lijepusvotu.

JeanLafitteoviojesvojepodrijetlotajnom,nitkonijeznaoodakleje,nopriznavaojetridesetipetgodina.Ophodioseblagoiuglađeno,govorio je više jezika, među njima francuski, španjolski i engleski,voliojeglazbuiizdašnopomagaonjuorlianskuOperu.Unatočuspjehukod žena, nije hlepio za njima poput bratamu, radije ih je strpljivoosvajao;biojeudvoran,vedar,izvrstanplesačipripovjedačanegdota,mahom izmišljenih u trenutku. Bijaše čuven sa svoje sklonosti zaameričkustvar,zapovjednicinjegovabrodovljaznalisuda–onajtkonapadneameričkibrod,umire.Tritisućeljudipodnjegovimvodstvomzvale su gaboss.Okretao jemilijuneu trgovačkoj robi, prevozeći je

barkama ipirogamazamršenimrukavcimadelteMississippija.Nitkotaj predio nije poznavao kao on i njegovi ljudi, vlasti ih nisumoglenadzirati ni uloviti. Plod razbojstava prodavao je nadomak NewOrleansa, u negdašnju indijanskom svetišu, zvanom Hram.Veleposjednici, bogati i manje bogati kreoli, čak gradonačelnikovirođaci, kupovali su domile volje bez plaćanja poreza, po razumnojcijeni i u veselu sajamskom ozračju. Ondje su se održavale i dražberobija, koje je jeftino nabavljao na Kubi i skupo ga prodavao uameričkimdržavama, gdje je trgovina crncimabila zabranjena, iakoneiropstvo.Jeanbinavijestioprodajuoglasimanasvakomgradskomuglu:–DođitesvinaLafitteovsajamidražburobovauHramu!Odjeća,nakit,pokućstvoidrugipredmetisasedammora!

Gusarpozvataokinjedaseokrijepenabrodu,alioneodbišeizaćiizkajite.PoslaimpladanjsirevainarezakaidobrubocušpanjolskogvinasMadredeDios,uzsrdačnepozdrave.Julianaganijemoglaizbitiizglaveiumiralajeodželjedagaupozna,noprosudikakojemudrijeostatipodključem.

Diegojetihčetrdesetsatiproveopodvedrimnebom,svezanpoputkobasiceibezhrane.OduzelisumuLaJusticijinmedaljonionomalokovanicaizdžepa,tuitamodalibimuvodeitresnuliganogomakobise odveć uzvrpoljio. Jean Lafitte dva-tri puta priđe obećatimu većuudobnost kad stignu na otok i zamoliti ga neka oprosti za sirovostnjegovih ljudi. Rijetko su u gospodskom društvu, dometnu. Diegomorade progutati ironiju, gunđajući u sebi kako će prije ili poslijepotkresati krila tom bezdušniku. Bitno je ostati živ. Bez njega bidjevojčice de Romeu bile izgubljene. Čuo je za krvave orgije ujazbinama morskih razbojnika kad bi se ovi pobjednički vratili sharanja, za strašno bezakonje koje su trpjele uboge zarobljenice, zasilovanaiosakaćenatijelazakapanaupijesaktijekomtihbakanalija.Trudiosenemislitina tonegonanačinkakoćepobjeći,ali tesugaslikeprogonile.Osimtoga,nijeganapuštalaonacrnaslutnja.Ticalasenjegova oca, u to je bio siguran. Već tjednima nije mogao stupiti uvezu s Bernardom pa odluči pokušati za tih mrtvih sati. Sabra se izazvabrata,alimislinisuprenosilisnagomvolje,porukesuputovalebez njihova htijenja i nadzora. Ta duga šutnja, između njih takočudnovata,doimalamusevrlozloguka.PitaoseštosezbivauGornjojKaliforniji,štojesBernardominjegovimroditeljima.

Grande Isle, u Baratariji, gdje su Lafitteovi stvorili svoje carstvo,bijašemajušna,vlažna,ravnai,kaosavkrajoliktogapodručja, imalaje auru tajnovitosti i propadanja. Ta hirovita i vruća priroda, čiji seidiličanmirprometaou razorneorkane,poticala jenaburnestrasti.Sve se ondje brzo kvarilo, od raslinja do ljudske duše. Za lijepavremena,kakvojedočekalonašeprijatelje,topaopovjetaracdonosioje slatkast miris narančinih cvjetova, no čim bi vjetrić minuo,pritisnulabiomara.RazbojniciiskrcajuzarobljenikeisproveduihdoprebivalištaJeanaLafittea,podignutanartuiokruženašumompalmiiusukanih hrastova, sparušenih od morske rosulje. Gusarsko selo,zaštićeno od vjetra gustim grmljem, jedva se vidjelo među lišćem.Oleandrovi cvjetovi davali su tračak boje. Lafitteova kuća bila jedvokatnica u španjolskom stilu, prozora zastrtih rebrenicama i svelikom terasom nad morem, od opeke prekrite smjesom vapna ismrvljenih školjaka. Nimalo nalik razbojničkoj špilji, kako su jezarobljenici zamišljali, pokaza se čista, uredna, čak raskošna.Prostorije bijahu prostrane i svježe, pogled s balkona divan, svijetlidrvenipodovi sublistali, zidove sunetomobojili, a na svakomstolubilo je cvijeća, voća i vrčeva vina. Crne robinje odvedoše žene udodijeljenuimsobu.Diegusudonijelilavorvodedaseopere,dalimukave i poveli ga na terasu, gdje se Jean Lafitte odmarao u crvenojvisaljki,svirajućinekožičanoglazbalo,pogledaizgubljenanaobzoru,u društvu dviju papiga jarkih boja. Diego pomisli kako je začudnaoprekaizmeđuzlaglasaiprofinjenaizgledatogačovjeka.

– Izaberite, gospodine de la Vego, želite li biti zatočenik ili gost.Kaozatočenikimatepravonastojatipobjeći,ajaimampravospriječitivaskakomogu.Budetelimojgost,svamaćeseobzirnopostupatidokne stigne otkupnina, ali prema zakonima gostoprimstva morat ćetepoštovatiovukućuimojeupute.Jesmoliserazumjeli?

– Prije nego odgovorim, gospodine, želim znati što kanite sasestramadeRomeu,kojesunamojojbrizi,rečemuDiego.

– Bile su, gospodine, više nisu. Sada su na mojoj brizi. Njihovabudućnostovisioodgovoruvašegoca.

–Pristanemlibitivašgost,kakoćeteznatidanećuipakpokušatipobjeći?

–JernebisteostavilidjevojčicedeRomeui jerćetemidatisvojučasnuriječ,odvratigusar.

– Dajem vam je, kapetane Lafitte, reče Diego, pomiren sasudbinom.

– Odlično. Molim vas, pridružite mi se s vašim prijateljicama navečerizajedansat.Vjerujemdavasmojkuharnećerazočarati.

Dotle su Juliana, Isabel iNuriaproživljavalezbunjujuće trenutke.Nekoliko muškaraca donijelo je drvena korita u njihovu sobu inapunilo ihvodom;zatimsepojaviše trimladerobinjesasapunomičetkama, predvođene visokom krasnom ženom duga vrata i kaoisklesana lica, glave urešene velikim turbanom, koji joj je davao jošpedaljvisine.PredstavisenafrancuskomkaomadameOdiliaiobjasnidaonazapovijedauLafitteovojkući.Natoimrečenekaserazodjenu,jerćeihokupati.Nijednaodnjihnijesenikadaobnažila,sramežljivosusepralepod lakimpamučnimhaljama.Nurijinosnebivanjenagnarobinje u smijeh, a dama s turbanom primijeti kako još nitko nijeumroodkupanja.Isabeljezvučalorazumnopasvučeodjeću.Julianase ugleda na nju, objema rukama zaklanjajući stidne dijelove. ToizazvanovhihotAfrikanki,kojeuspoređivahusvojukožubojedrvasdjevojčinom, bijelom poput stolnog posuđa. Nuriju su moralezajednički svladati da je razgolite, dok je kricima potresala zidove.Uvele su ih u korita i nasapunale od glave do pete. Nakon prveprepasti, iskustvo nije ispalo tako strašno kako se isprva činilo iJuliana i Isabel ubrzo počeše uživati. Robinje su bez objašnjenjaodnijelenjihovuodjećuizauzvratdonijeleraskošnebrokatnehaljine,neprikladnezavrućepodneblje.Bilesuudobrustanju, iakosejasnovidjelodasuvećnošene,jednajenaobrubuimalamrljekrvi.Kakvojezlo snašlo njenu vlasnicu? Jesu li i nju zarobili? Bolje i nemisliti nanjezinu kob ili na onu koja njih čeka. Isabel zaključi kako hitnja skojom su ih razodjenule odgovara Lafltteovu nalogu, koji se htiouvjeriti da ništa ne skrivaju pod suknjama. Pripravile su se za tumogućnost.

Koristeći uvjetnu slobodu kojumu je dao gusar, Diego je otišaoprošetati prije večere.Razbojničko selopodigle su skitalačkeduše scijele kugle zemaljske. Neki su živjeli sa ženama i dječicom upalminimkolibama,doksusamcilutalibezstalnakrova.Bilojeondjegostionica sa slasnim francuskim i kreolskim jelima, krčmi i javnihkuća,kaoiobrtničkihradnji.Tiljudiraznihrasa,jezika,vjeraiobičajadijelilisudivljuslobodoljubivost,noprihvaćalisubaratarijskezakone,

jerdoimalisuimseprimjereni,aisustavjebiodemokratski.Osvemuseodlučivaloglasovanjem,čaksuimalipravobiratiismjenjivativode.Pravila bijahu jasna: onaj tko salijeće tuđu ženu, završit ćenapustuotočiću s pletenkom vode i nabitim pištoljem; krađa se kažnjavašibama, a ubojstvo vješanjem. Nije postojala slijepa pokornost vođi,osimnapučinitijekombitke,alivaljalojepoštovatipravilailisnositiposljedice. Nekoć su bili zločinci, pustolovi ili bjegunci s ratnihbrodova, uvijekna rubudruštva, a sada su seponosili štopripadajuzajednici. Plovili su samo najvještiji, ostali su radili u kovačnicama,kuhali, uzgajali životinje, popravljali barke i lađe, gradili kuće iribarili. Diego vidje žene i djecu, kao i bolesne i bogalje, i dozna daisluženigusari,siročadiudovicedobivajuzaštitu.Akobikojimornarnapučiniostaobeznogeiliruke,plaćalamuseodštetauzlatu.Plijense pravično dijelio međumuškarcima i nešto bi pripalo udovicama,ostale žene su malo značile. Bile su bludnice, robinje, zatočenice, aneke i odvažne slobodne žene, ne mnoge, koje su onamo stigle odsvojevolje.

Na žalu se Diego namjeri na dvadesetak pijanaca što su prisvjetlosti ognja iz obijesti zametali svađu i jurcali za ženama.Prepoznavši više članovaposadebrikakoji jenapaoMadredeDios,zaključikakojetoprigodadapovratiLaJusticijinmedaljon.

–Gospodo!Čujteme!,poviče.Uspije privući pozornost onih manje opijenih i oko njega nasta

krug,doksuženekoristilegužvudapokupeodjećuistrugnu.Nađeseokruženlicimapodbuhlimodpića,očimapodlivenimkrvlju,krezubimustimakoja sugapsovala, šapamašto suvećposezale zabodežima.Nijeimdaovremenadasepriberu.

–Htiobihsemalozabaviti.Usuđujelisetkoodvastućisamnom?–upitaih.

Ushićen zbor potvrdno mu odgovori i krug se suzi oko njega,zapahnjujućigaznojemizadahompožestici,duhanuičešnjaku.

– Jedan po jedan, molim. Počet ću s delijom koji mi je oteomedaljon,aondaćuvassveporeduizmlatiti.Kakovamsečini?

Nekolikorazbojnikapopadapožalu,valjajućiseodsmijeha.Ostalise posavjetuju i najzad jedan razdrlji prljavu košulju i pokaza mumedaljon, željan tučnjave s tim žgoljavcem ženskih ruku, koji jošmirišenamajčinomlijeko,kakojerekao.Diegohtjedeprovjeritijeli

to doista njegov privjesak. Čovjek ga skinu i mahnumu njime prednosom.

–Držiganaoku,prijatelju,jeruzetćutigaprvomprilikom,izazvagaon.

Razbojniknagloizvučejataganizateturaodomamljenosti,dokseostalirazmicahudaimnapravemjesta.SrnunaDiega,kojigaječekaočvrsto stojeći na pijesku. Nije zalud naučio La Justicijin tajni načinborbe.Primiprotivnikastriistodobnapokreta:odbiudarac,baciseustranu i sagnu, okrećući njegov nalet u svoju korist. Gusar izgubiravnotežuaDiegogasilovitoodgurnuramenom,takodaseprevrnuouzraku.Čimseprizemljio,stademunazglavak i istrgnunož.Potomselakonaklonigledaocima.

–Gdjejemojmedaljon?–upita,gledajućiihjednogpojednog.Priđe najvećem, udaljenu više koraka, i optuži ga da ga je skrio.

Čovjek pograbi bodež, ali on ga učas zaustavi i rečemu neka skinekapu,jerondjeje.Smušen,ovajposluša,aDiegozavučerukuukapuiizvadiprivjesak.Skamenjeniod iznenađenja,ostalinisuznalibi li sesmijali ilinavalilinanj,noodlučišesezaonoštoimjevišeunaravi:naučitipametitogdrskogbalavca.

–Sviprotiv jednog?Zarstekukavice?–podbode ihon,kružećisjataganomuruci,spremanzaskok.

– Gospodin ima pravo, bio bi to nedostojan kukavičluk, začu senekiglas.

BijašetoJeanLafitte,prijazaninasmiješen,kaodajeizašaomaloseprozračiti,alisrukomnapištolju.UhvatiDiegazamiškuimirnogaodvede,adaihnitkonepokušazadržati.

– Taj medaljon je zacijelo dragocjen kad se igrate vatrom zbognjega,primijeti.

– Darovala mi ga je bakica na samrtnoj postelji, podrugnu seDiego.–Sovimćukupitinašuslobodu,kapetane.

–Bojimsedanevrijeditoliko.–Tkoznahoćeliotkupninastići.Kalifornijajedaleko,naputuse

možedogoditinesreća.Dopustitelimi,otićićukartatiuNewOrleans.Uložitćumedaljonidobitidovoljnozanašuotkupninu.

–Aakoizgubite?– Onda ćetemorati čekati očev novac, no ja nikad ne gubim na

kartama.

– Vi ste vrlo osebujan momak, vjerujem da nam je štoštazajedničko,nasmijaserazbojnik.

Te je noći Diegu vraćena Justina, krasanmač kojimu je iskovaoPelavo, i kovčeg s njegovomodjećom.Taoci su večerali s Lafitteom,kojisepojaviovrlootmjen,savucrnom,obrijaninetomnakovrčanekose.Diegopomislikako je,premanjegovu,Zorroovoruhobijedno:morapreuzetinekezamisliodgusara,poputtrakeokopasaiširokihrukava košulje. Večera se sastojala od mimohoda jela afričkog,karipskog i cajun utjecaja, kako su zvali doseljenike iz Kanade:gumbo{35} od rakova, crveni grah s rižom, pržene kamenice, pečenipuransorasimaigrožđicama,začinjenaribaibiranavinaukradenasfrancuskihgaliona,nodomaćinihjedvaiokusi.Nadstolomjevisjeloplatnenovjetrilozazračenje i tjeranjemuhakoje je,povlačećiuzicu,pokretao crnmališan, a tri glazbenika svirahu na balkonu neodoljivspoj karipskog ritma i crnačkih pjesama. Tiha poput sjene,madameOdiliapogledomjeupravljalaspragarobinjamaštosuihposluživale.

Julianaprvi put izbliza vidje Jeana Lafittea.Kad se gusar nagnuopoljubitijojruku,spoznadadugoputovanjekojejujedoveloonamokonačno završava. Dokuči zašto se nije htjela udati ni za kojegpoklonika, zašto je odbijala Rafaela Moncadu dok ga nije izludila izbog čegapet godinanijeodgovaralanaDiegovepoteze.Cijeli životpripravljala se za ono što sunjeni ljubavni romančići tumačili kao –pogodak Amorove strijele. Jer kako drukčije opisati tu iznenadnuljubav?Bila jetostrijelaugrudima,oštrabol,rana.(Štovaničitatelji,oprostitemitajsmiješaneufemizam,aliuotrcanimizrazimakrijusevelike istine.)TamanLafitteovpogleduroniuzelenevode Julianinihočijuidugoprstarukaobujminjenu.Mladicasezanije,kaodaćepasti;ništa novo, često je gubila ravnotežu od ganuća. Isabel i Nuriapovjerujukakojetoodstrahapredgusarom,jerznacibijahuslični,noDiego umah shvati da nešto zauvijek izvrće naglavce njegov život.Rafael Moncada i svi drugi Julianini prosci bili su u usporedbi sLafitteombeznačajni.ImadameOdiliazamijetikolikosegusardojmiodjevojkei,poputDiega,naslutiozbiljnostonogštosezbilo.

Lafitteihpozvazastolisjedenačeloprijaznorazgovarati.Julianaga jeopčinjenogledala, ali on sehotimicenijeobaziraonanju te seIsabelčakzapita je li snjimsveuredu.Možda je izgubiomuškostunekoj bitci, to se zna dogoditi, dostaje jedan rastresen metak ili

nezgodan udarac i najzanimljiviji dio muškarca sveden je na suhusmokvu.Jerzaštobiinačebiotakoravnodušanpremanjenojsestri?

–Zahvaljujemonagostoprimstvu,gospodineLafitte,iakojesilomnametnuto, none činimi se da je ova zajednicamorskih razbojnikaprikladnomjestozagospođicedeRomeu,rečeDiego,smišljajućikakočimprijeizvućimladicuodande.

–Akojerješenjevinudite,gospodinedelaVego?–Čuo sam zaUršulinski samostanuNewOrleansu.Gospođice bi

mogleondječekatidoknestignuvijestiodmogoca...– Prije mrtva nego s tim redovnicama! Odavde me nitko neće

maknuti!–prekinugaJulianasdotadneviđenomžestinom.Sveseočiupriješeunju.Zažarilaseoduzrujanosti,znojećisepod

teškombrokatnomhaljinom.Izraznjezinalicanijedopuštaosumnju:bila je pripravna ubiti onog tko pokuša odvojiti je od gusara. Diegozausti,alinijeznaoštorećiiušuti,poražen.JeanLafitteprimiJulianinizljevkaoželjenu ibolnuporuku, gotovokaomilovanje.Nastojao jeklonitisemladice,ponavljajućiusebionoštojeuvijekgovoriobratuPierreu,dajeposaoispredužitka,noonaseočitozanijelakaoion.Taga je razorna privlačnost smućivala, jer dičio se svojim hladnimumom. Nije bio nagao čovjek i obiknuo je na društvo lijepih žena.Omiljelesumucuarteronei{36},mulatkinječuvenesasvojeljupkostiikrasote,uvježbanedaugodenajskrovitijimmuškimhirovima.

Bjelkinje je smatrao oholim i zamršenim, pobolijevale su, nisuumjeleplesatiimalosuvrijedileprivođenjuljubavi,zbogbrigedasene raskuštraju. Ali ta mlada Španjolka mačjih očiju bijaše drukčija.Ljepotomsemoglasemjeritisnajslavnijimnjuorlianskimkreolkamai, kako se činilo, njena čednost nije se kosila sa strastvenim srcem.Prigušiuzdah,trudećiseodoljetizamkamamašte.

Ostatakvečerisvikaodasusjedilinaiglama.Razgovorjesvakičaszapinjao.DiegojepromatraoJulianu,onaLafittea,adrugisusvelikimzanimanjempiljiliutanjur.Ukućijevladalasparinapaih,nakonjela,gusar pozva da se osvježe na terasi. Sa strehe je visjela lepeza odpalmina lišća koju je tromo pokretao rob. Lafitte dohvati gitaru izapjevaskladnimiugodnimglasom,dokDiegoneobjavidasuumorniiradijebisepovukli.Julianagaosinuubojitimpogledom,noneusudiseusprotiviti.

Nitkonijespavaotenoći.Uzžabljekreketanjeidalekobubnjanje,

satisumililiočajnosporo.Nemogavšivišeizdržati,mladicaispovjediNuriji i Isabel svoju tajnunakatalonskom,da jene razumije robinjakojaihjedvorila.

–Sadznamštojeljubav.ŽelimseudatizaJeana,rečeim.–BožeSveti,smilujnamse,promrmljaNuriakrižajućise.– Ti si mu zatočenica a ne zaručnica. Kako misliš riješiti taj

problemčić?–htjelajeznatiIsabel,priličnoljubomorna,jergusarjeinjuočarao.

– Spremna sam na sve, ne mogu živjeti bez njega, odgovori jojsestraluđačkapogleda.

–ToseDiegunećesvidjeti.–BrigamezaDiega!Otacsenegdjeokrećeugrobu,alinemarim!

–uzviknuJuliana.

Diego je nemoćno promatrao preobrazbu svoje ljubljene. Juliana sedrugog dana zatočeništva u Bratariji pojavi mirisna po sapunu,raspletenih kosa i u lakoj haljini, dobivenoj od robinja, koja jeotkrivala njene čari. Tako je idućeg podneva došla za stol, gdje jemadameOdiliaposlužilaobilatuužinu.JeanLafittejuječekaoisudećiposjajunjegovihočiju,tajneusiljenistilbiomujedražiodeuropskemode,utompodnebljunepodnošljive.Iznovajepozdravipoljupcemuruku, no osjetno izrazitijim od onog prethodnog dana. Sluškinjedoniješe voćne sokove s ledom, dovezenim rijekom u kutijama spiljevinomizdalekihplanina,raskoškojususebijedinobogatimoglipriuštiti. Juliana, obično slaba teka, ispi dvije čaše ledenog napitka ihalapljivo je jela od svega što je bilo na stolu, uzbuđena i pričljiva.Diegu i Isabeloteščadušadoksuona i gusar tihočavrljali.Nešto suuspjeli načuti iz razgovora i shvate da mladica istražuje područje,iskušavajućizavodničkooružjekojejojnikadprijenijebilopotrebno.U tommu je času, hihoćući i trepćući, govorila kako bi sestri i njojdobro došla stanovita udobnost. Za početak, harfa, glasovir i note, iknjige, pomogućnosti romani i zbirke pjesama, kao i ljetna odjeća.Izgubila je sve što je imala, a čijom krivnjom? upita uzvinuvšiobrvama. Osim toga, žele slobodno šetati okolicom i uživati malosamoće,smetaimstalninadzorrobinja.–Iuzgred,gospodineLafitte,moram vam reći da mrzim ropstvo, to je nečovječan običaj. – On

odvratidaće,budulisamešetalepootoku,naićinaprostakekojiseneznajuophoditi snježnimdjevamakakvesuona injezinasestra. Idoda da uloga sluškinja nije nadzirati ih, nego dvoriti i tjeratikomarce,miševeiguje,kojizalazeusobe.

– Dajtemimetlu i sama ću se pobrinuti za njih, otpovrnu ona sčarobnimosmijehom,kojiDiegonijepoznavao.

– U vezi s ostalim što tražite, gospođice,možda ćemo to naći namojemsajmu.Poslijesieste,kadmalozahladi,otićićemosviuHram.

–Nemamonovca, ali pretpostavljamda ćete vi platiti jer ste nassilomdoveliovamo,odgovorimukoketno.

–Bitćemičast,gospođice.–ZovitemeJuliana.Madame Odilia pratila je to očijukanje iz kuta dvorane pozorno

poput Diega i Isabel. Njezina prisutnost podsjeti Jeana da ne moženastaviti tim opasnim putem jer ima neizbježne obveze. Smogavšiodnekle snagu, odluči biti otvoren s Julianom. Pozva ljepoticu sturbanom i šapnu joj nešto na uho. Ona časkom nesta i vrati se sazavežljajemunaručju.

–MadameOdiliajemojapunicaaovojemojsinPierre,rečeJeanLafitte,problijedjevši.

DiegovrisnuodradostiaJulianaodužasa.IsabelustadeimadameOdiliajojpokazazavežljaj.Zarazlikuodvećinežena,kojesemahomraznježe pri pogledu na dijete, Isabel nije voljela klince, draži su jojbilipsi,nomoralajepriznatidajemališansimpatičan.Imaojeprćastnosiočeveoči.

–Nisamznaladasteoženjeni,gospodinerazbojnice...–primijetilaje.

–Gusaru,ispravijeLafitte.–Dobro,gusaru.Možemoliupoznativašusuprugu?–Bojimseda

ne.Isamjevećtjednimanemoguvidjeti,slabajeinikogneprima.–Kakosezove?–CatherineVillars.–Oprostite,vrlosamumorna...–klonulodahnuJuliana.Diegoodmaknunjenustolicuiotpratiježalostivalica,premdaga

je ushitio taj obrat. Čudesne li sreće! Juliana će morati promisliti osvojim osjećajima. Sad se ne radi samo o tome da je Lafittetridesetpetogodišnji starac, ženskar, zločinac, krijumčar i trgovac

robljem, što sve djevojčica poput Juliane može lako oprostiti, negoimaženuisina.Hvalati,Bože!Višeinijemogaotražiti.

PoslijepodneNuriaostastavljatihladneoblogenavreloJulianinočelo,doksuDiegoiIsabelpratiliLafitteauHram.Otisnušesebarkoms četiri veslača, koja zađe u nedohod vonjavihmočvara, na čijim suobalama drijemali deseci kajmana, dok su guje vijugale u vodi.Isabelinasekosaodvlagerastršanasvestrane,rudlastaigustapoputstrunjače. Rukavci su izgledali navlas isti, krajolik bijaše nizak, bezijednogbrežujkakojibi služiokaoputokazu toj travurini.Korijenjedrvećabilojeuvodi,asgranasuvisjelevlasuljemahovine.Razbojnicisupoznavalisvakuokuku,svakostablo,svakustijenutogakošmarnogkraja i plovili su bez oklijevanja. Stigavši doHrama, vidješe brodicekojimasugusariprevozilitrgovačkurobu,kaoipirogeibarkenekihkupaca, iako je većina dolazila kopnom, na konju ili u sjajnimkočijama. Okupio se ondje cvijet društva, od plemića do obojenihkurtizana. Robovi su razapeli zaslone od sunca kako bi gospodariotpočinuli i nudili su hranu i vino, dok su gospe šetale razgledajućiproizvode. Razbojnici izvikivahu robu, kineske tkanine, vrčeve odperuanskog srebra, bečko pokućstvo, nakit sa svih kontinenata,slastice, pribor za uljepšavanje, ničeg nije manjkalo na tom sajmu,gdje jecjenkanjebilodiorazonode.PierreLafitteveć jebioondje, skristalnom svjetiljkom u ruci, bučno objavljujući kako je sve narasprodaju, gotovo badava, kupite mesieurs et medames, nepropustiteovujedinstvenupriliku.DolazakJeanainjegovihpratilacaizazvaradoznaožamor.Višeženapriđenaočitomgusaru,tajanstvenihpod veselim suncobranima, među njima gradonačelnikova supruga.Gospoda zapaziše Isabel, razdragana njenom neukrotivom kosom,nalik na mahovinu s drveća. U bjelačkoj zajednici dolazila su dvamuškana jednu ženu i svakonovo licebilo jedobrodošlo, pa i takoneuobičajenokaoIsabelino.Jeanihpredstavi,nespominjućiniriječjukakojestekaotenove–prijatelje, iodmahpotražisvešto je Julianazaželjela,premdajeznaodajojnikakavdarnećemoćiublažitiudarackoji joj je zadao kazavši joj onako grubo za Catherinu. Nije bilodrugognačina,moraojepresjećiukorijenutuuzajamnuprivlačnost,prijenegoihobojeuništi.

U Baratariji, Juliana je ležala na postelji, utonula u kaljužuponiženjailudeljubavi.Lafittejezapaliounjojvražjiplamenisadse

moralasvomvoljomboritiprotivnapastidagaotmeCatheriniVillars.Jedino rješenje koje joj sinu bilo je ući kao novakinja u Uršulinskisamostan i završiti svoje dane njegujući oboljele od boginja u NewOrleansu, tako će barem udisati isti zrak kao taj čovjek. Više nikomnećemoćipogledatiuoči.Bijašesmućena,postiđena,nemirna,kaodajoj pod kožom vrvi milijun mrava, sjela bi, hodala, legla, vrtjela semeđu plahtama. Mislila je na dječaka, na malog Pierrea, i još jačeplakala. – Nijedno zlo ne traje dovijeka, dijetemoje, ta pomama ćemoratiproći,nitkorazumannezaljubljujeseurazbojnika,tješilajujeNuria.UtodođemadameOdiliaupitatikako jegospođici.Donijela jenapladnjučašujerezaisitnopecivo.Julianazaključikakojetonjenajedina prilika da provjeri pojedinosti i, progutavši ponos i suze,zapodjenurazgovorsnjom.

–Možetelimireći,madame,jeliCatherinerobinja?–Mojakćijeslobodna,poputmene.Mojamajkabilajesenegalska

kraljica i ondje bih i ja vladala. Moj otac i otac mojih kćeri bili subijelci, vlasnici nasada šećerne trske u Santo Domingu. Morali smopobjećitijekombunerobova,ponosnoodgovorimadameOdilia.

–Čulasamdasebijelcinemoguvjenčatisobojenima,ustrajalajeJuliana.

–Bijelci seženebjelkinjama,alinjihovepraveženesmomi.Nijenam potreban popovski blagoslov, dovoljna nam je ljubav. Jean iCatherinesevole.

Juliana iznova zarida.Nuria je uštipnuda se obuzda, no to samopojača djevojčinu tjeskobu. ZamolimadameOdiliju neka joj dopustiposjetitiCatherinu,mislećikakoćeondalakšeodoljetinavaliljubavi.

– To nijemoguće. Popijte jerez, gospođice, činit će vamdobro, itadseokrenuipovuče.

Silno ožednjevši, Juliana iskapi sadržaj čaše. Uskoro padeiscrpljena i spavala je trideset i šest sati kao mrtva. Uspavljujućinapitak nije ju izliječio od strasti, no, kao što je madame Odiliapretpostavljala, dao joj je snage za suočavanje s budućnošću.Probudila se bolnih kostiju, ali bistra uma, pripravna odreći seLafittea.

Igusarodluči iščupatimladicu izsrca ismjestiti jenegdjedalekood svoje kuće, gdje ga njezina blizina neće mučiti. Juliana ga seklonila,višesenijepojavljivalauvrijemejela,norazabiraojujekroz

zidove.Vjerovaojedavidinjenobrisuhodniku,dačujenjenglasnaterasi, daosjećanjenmiomiris, ali bilabi to samo sjena, ptica,mirismoraštogajedoniopovjetarac.Kaoprogonjenojživotinji,osjetilamubijahu uvijek napregnuta, tražeći je. Uršulinski samostan, koji jepredložioDiego,biojelošazamisao,gotovozatvor.

Poznavao je više kreolki u New Orleansu koje bi mogle ugostitimladicu,noizložiobiseopasnostidasedoznanjezinpoložajtaokinje.Doprelitodoušijuameričkihvlasti,naćićeseugadnojnevolji.Možepodmititi suca, ali ne i gradonačelnika; jedan pogrešan korak injegova će glava opet imati cijenu. Razmatrao je mogućnost dazaboravi na otkupninu i da zatočenike odmah pošalje u Kaliforniju,tako bi se izbavio iz te zbrke, no za to je trebao pristanak brataPierrea, zapovjednikabrodovlja i ostalih razbojnika; to jenezgoda sdemokracijom. Mislio je na Julianu, uspoređujući je s umiljatom ipokornom Catherinom, tom djevojčicom koja se udala za nj učetrnaestojgodiniirodilamusina.Catherinejezavrijedilabezuvjetnuljubav. Nedostajala mu je. Jedino je duga odvojenost koju su trpjelimogla objasniti njegovu zaljubljenost u Julianu; da je spavao grlećisvoju ženu, to se nikada ne bi dogodilo. Od dječakova rođenjaCatherine je naglo kopnjela. Kao posljednje utočište, majka ju jepovjerila brizi afričkih vidarica u New Orleansu. Lafitte se nijeprotivio,jerliječnicisujesmatraliizgubljenom.Tjedannakonporoda,kad je Catherine još uvijek gorjela u ognjici, madame Odilia jeustrajala da njena kći pati od uroka, koji je bacila neka ljubomornasuparnica,idajejedinilijekmagija.Odvelisurodilju,kojanijemoglastajatinanogama,kMarieLaveau,vrhovnojvudusvećenici.Zašlisuunajgušće šume, daleko od bjelačkih nasada šećerne trske, međuotočiće i močvare, gdje su bubnjevi prizivali duhove. Pri svjetlostiognjeva i baklji misnici su plesali pod životinjskim i zloduhimkrabuljama,tijelaoslikanihpijetlovomkrvlju.Moćnibubnjevitreperilisupotresajućišumuiburkajućikrvrobova.Čudesnasnagaspajalajeljude s bogovima i prirodom, sudionici su se stapali u jedno jedinobiće,nitkonije izbjegao čaroliji.U sredinikruga,nakutiji sa svetomzmijom, plesala je Marie Laveau, gorda, krasna, oblivena znojem,gotovonagaiudevetommjesecutrudnoće,netomprijeporoda.Kadjepalauzanos,udovisu jojsegrčevito tresli,uvijalase, trbuh jojseklatio amo-tamo i ispuštala je kišu riječi na davno zaboravljenim

jezicima.Svečanapjesmadizalaseispuštalapoputvelikihvalova,doksu posude sa žrtvenomkrvlju išle od ruku do ruku, kako bi svi pili.Bubnjanje se ubrzalo,muškarci i žene su, trzaj ući se, padali na tlo,preobražavali seu životinje,pasli travu, grizli i grebli, neki sugubilisvijest, drugi su u parovima odlazili u šumu.MadameOdilia objasnimu da u vjeri vudu, koja je u Novi svijet stigla u srcima robova izDahomeja i Yorube, postoje tri povezana područja: područje živih,mrtvih i onih koji još nisu rođeni. U obredima su se slavili preci,zazivali bogovi, vapilo se za slobodom. Svećenice, poput MarieLaveau, čarale su, probadale lutke pribadačama izazivljući bolesti ičudotvornim prascima gris-gris liječile razne boljetice, ali Catherininištaodtoganijepomoglo.

Usprkos položaju zarobljenika i Lafitteova suparnika u ljubavi,Diegomu semorao diviti. Kao gusar nije imao obzira nimilosti, nokadbipoprimiodržanjegospodina,nitkoganijemogaonadmašitiuuglađenosti, naobrazbi i šarmu. Ta dvostruka osobnost opčinjala jeDiega,jerisamjetežionečemsličnomsaZorroom.UstojeLafittebiojedan od najboljih mačevalaca koje je upoznao. Samo se ManuelEscalantemogaousporeditisnjim;Diegoseosjećaopočašćenimkadbi ga zatočitelj pozvao na vježbu mačevanja. Tih tjedana mladić jevidio kako djeluje demokracija, što je za nj dotad bio apstraktanpojam.Unovojameričkojnacijinadziralisujebijelci,naGrandeIsleusvi su sudjelovali u njoj, jasno, osim žena. Lafitteov osebujan načinrazmišljanja doimao mu se vrijedan pažnje. Čovjek je tvrdio damoćnici izmišljaju zakone kako bi očuvali povlastice i nadziralisiromašne i nezadovoljne, pa bi bilo vrlo glupo da ih ovi uvažavaju.Primjerice porezi, koje u konačnici plaćaju siromašni, a bogati ihvješto izbjegavaju. Tvrdio je da mu nitko, a ponajmanje vlada, nemože oduzeti ni mrvu imetka. Diego mu ukaza na stanovitaproturječja. Lafitte šibama kažnjava kradumedu svojim ljudima, alinjegovo se gospodarsko carstvo temelji na razbojstvu, najgoremoblikukrade.Gusarodvratikakonikadneotimaodsiromašnih,samood moćnika. Nije grijeh, nego vrlina, lišiti carske lađe onog što sukrvlju i bičem opljačkale u kolonijama. Prisvojio je oružje koje jekapetanSantiagodeLećnprevoziozakraljevuvojskuuMeksiku,dagapopovoljnojcijeniprodaustanicimatezemlje.Tajpothvatsmatrasavršenopravednim.

LafittejeodveoDiegauNewOrleans,gradkaostvorenzagusara,ponosan na svoj dekadentni značaj, pustolovan, predan životnimužicima, promjenjiv i uskovitlan. Trpio je ratove s Englezima iIndijancima, orkane, poplave, požare i pošasti, ali ništa nije moglosnužditi tog zavodljivog kicoša. Bio je jedna od glavnih američkihluka,kudasuodlaziliduhan,crniloišećeridolazilasvakovrsnaroba.Stanovništvo, građani svijeta, živjelo je ne hajući za žegu, komarce,močvare, a kamoli za zakon. Glazba, žestica, javne kuće, kartašnice,svega je bilo na tim ulicama gdje život počinje sa zalaskom sunca.Diegobi se smjestionaPlažudeArmaspromatratimnoštvo, crnceskoševimanaranača ibanana, ženekojeproričusudbinu inudevudufetiše, lutkare, plesače, svirače. Slastičarke s turbanima i modrimpregačama nosile su na pladnjevima kolače s đumbirom, medom,orasima. Kod lutajućih prodavača moglo se kupiti pivo, svježekamenice, jelaodškampa.Nijemanjkalonisablažnjivihpijanaca, tikdopristalegospode,veleposjednika,trgovaca,činovnika.Redovniceisvećenici stopili bi se s bludnicama, vojnicima, lupežima i robovima.Čuvene cuarterone blistahu u laganoj šetnji, primajući laskave riječigospode i mrke poglede suparnica. Nisu nosile nakit ni šešire,zabranjeneodredbomnebi li seudovoljilobjelkinjama,kojesenisumoglemjeritisnjima.Ibeznjihsuslovilezanajljepšeženenasvijetu,zlaćaneputi,skladnihcrta,krupnihvlažnihočiju,valovitekose.Uvijeksu ih pratilemajke ili pratilje, ne gubeći ih iz vida. CatherineVillarsbila je jedna od tih kreolskih krasotica. Lafitte ju je upoznao najednomodplesovakojebimajkeupriličiledakćeripredstavebogatimmuškarcima, jedan od mnogih načina nadmudrivanja besmislenihzakona, kako gusar objasniDiegu.Nedostajalo je bijelih i pretjecaloobojenih žena, nije bila nužnamatematika da se riješi to pitanje, alimješovitibrakovibijahuzabranjeni.Takosečuvaodruštveniporedak,jamčila se moć bijelaca i obojene se držalo u pokornosti, no tobijelcima nije priječilo da imaju kreolske priležnice. Cuarterone sunašlerješenjepogodnozasve.Podučavalesukćerivođenjukućanstvai umijeću zavođenja, o kojem bjelkinje nisu ni sanjale, stvarajući odnjihčudnovatspojdomaćiceikurtizane.Odijevalesuihvrloraskošno,ali učile su ih siti vlastite haljine. Bile su otmjene i radišne. Naplesovima, koje su pohodili jedino bijelci, majke bi združile kćeri snekimtkoćeimmoćipružiti lagodanživot.Uzdržavanjejedneodtih

divnihdjevojakasmatraloseodlikompravoggospodina;beženstvo iodricanje nisu bili na cijeni, osim među puritancima, no u NewOrleansu njih je bilo malo. Cuarterone su živjele u jednostavnimkućama, ali udobnim i lijepo uređenim, dvorili su ih robovi,obrazovalesusinoveunajboljimškolamaiusvomdomuodijevalesepoput kraljica, premda u javnosti bijahu skromne. Ti sporazumisklapalisusesukladnonekimprešutnimpravilima,doličnoisvečano.

– Ukratko, majke nude svoje kćeri muškarcima, zaključi Diego,sablažnjen.

–Nije li uvijek tako? Brak je sporazumputem kojeg žena služi irada djecu muškarcu koji je uzdržava. Bjelkinja ovdje ima manjusloboduizboraodkreolke,odvratiLafitte.

–Alikreolkagubizaštitukadnjezinljubavnikodlučioženitiseilizamijenitijedrugompriležnicom.

–Ostavljajojkućuigodišnjiprihod,iustoplaćatroškovezadjecu.Katkadonazasnivaobiteljsnekimkreolcem.Mnogiodtihkreolaca,sinovadrugihcuarterona,stručnjacisuškolovaniuFrancuskoj.

– A vi, kapetane Lafitte, biste li vi imali dvije obitelji? – upita gaDiego,mislećinaJulianuiCatherinu.

–Životjezamršen,svejemoguće,odgovorimurazbojnik.Lafitte pozva Diega u najbolje restorane, u kazalište, operu i

predstavigasvojimznancimakao–prijatelja izKalifornije.Većinomsubiliobojeni ljudi,obrtnici, trgovci,umjetnici, stručnjaci.PoznavaojenekeAmerikance, koji su se odkreolskog i francuskogpučanstvaodvojili zamišljenom crtom što je podijelila grad. Radije je nijeprelazio, jer onkraj je vladalo ćudoredno ozračje, koje mu nijeodgovaralo.Odveo jeDiegauvišekartašnica, kao štoga je zamolio.Mladićevo pouzdanje u dobitak učini mu se sumnjivim i upozori ganeka se čuva varanja, jer u New Orleansu taj se prijestup plaćabodežomurebra.

DiegosenijeobaziraonaLafitteovesavjete,jeronaskorašnjazlaslutnja samo je ojačala. Trebao je novac. Nije mogao čuti Bernardajasno kao uvijek, ali osjećao je da ga zove. Morao se vratiti uKaliforniju, ne tek kakobi spasio Julianuodpadau Lafitteove ruke,negojerjebiosigurandaseondjedogodiloneštoštoiziskujenjegovuprisutnost. S medaljonom kao početnim ulogom igrao je na raznimmjestima, da ne pobudi sumnju začudnim dobicima. Onako vičnom

opsjenarskimsmicalicama,bilomujevrlolakozamijenitijednukartudrugomilihitro jeukloniti.K tome je imaodobropamćenje idarzabrojeve,zamalominutaprozreobiprotivničkuigru.Takonijeizgubiomedaljonizauzvratjepuniokesu,timritmomuskoroćeskupitiosamtisuća američkihdolara otkupnine.Umio je suspregnuti se. Počeobigubeći, da zadobije povjerenje kartaša, zatim bi odredio vrijemezavršetkaigreiodmahbistaodobivati.Nikadnijepretjerivao.Čimbisesuigračiuzvrpoljili,promijeniobikartašnicu.Nojednogdanasrećamu je bila toliko sklona, da se nije htio povući i nastavio je ulagati.Protivnicisupopriličnopopili i jedvasuseuspijevaliusredotočitinakarte, ali ostalo im je još toliko svijesti da shvate kako Diego vara.Začas se razgalame i završe na ulici, izguravši mladića van uopravdanojnakanidagasmlave.ČimjeDiegouspionadglasatigraju,izazvaihneobičnimprijedlogom.

– Samo trenutak, gospodo! Voljan sam vratiti novac, koji sampošteno stekao, onom tkomožeglavomrazbiti onavrata, objavi im,pokazujući na teška drvena vrata s kovinastim zakovicama župnogdvora,kolonijalnogzdanjaštoseuzdizaloporedprvostolnice.

To umah privuče pozornost opijenih. Raspravljali su uvjetenatjecanja,kadsepojavinekinarednikkojije,umjestodauvedered,staopromatratiprizor.Zamolišegadabudesudacionradoprista.Izgostionica izađusvirači izasvirajuveselepjesme, trgseubrzo ispuniradoznalcima. Spuštao se mrak i narednik dade upaliti svjetiljke.Kartašima se pridruži nekoliko prolaznika željnih udjela u tojneviđenojtjelovježbi,zamisaoorazbijanjuvratalubanjomzvučalaimje silno zabavno.Diegoodlučida– tvrdoglavci –platepetdolara zaulazak u igru. Narednik u tren oka prikupi četrdeset i pet i postrojinatjecatelje. Svirači odbubnjaše i već je prvi čovo jurišao na vratažupnog dvora, glave svezane šalom. Pade kao pokošen. Podvig jepopraćengromkimpljeskom,grohotomizvižducima.Dvije-trikrasnekreolkebrižnopriteknuupomoćpalomesčašomborchate{37},dokjedrugi po redu koristio priliku da razbije glavu, s jednakim ishodom.Neki sudionici u posljednji se čas predomisle, no nisu im vratili petdolara.NakrajunijedannijeuspiorazbitivrataiDiegozadržanovacosvojen za igraćim stolom, uz trideset i pet prikupljenih dolara.Narednikdobidesetzasvojtrudisvisubilisretni.

UnoćisudovelirobovenaLafitteovposjed.Kriomicesuihiskrcali

nažaluizatvoriliihudrvenunastambu;bilojepetmladihmuškaracai dva starija, kao i dvije djevojke i žena s dječakom od kojih šestgodina,priljubljenimuznjenenoge,idojenčetomunaručju.Isabeljeizašla ovježiti se na terasu i nazrela obrise što se kretahu u noći,osvijetljeni bakljama. Ne mogavši odoljeti znatiželji, približi im se ividjetupovorkubijednihbićauritama.Djevojkesuplakale,amajkaje hodala šutke, ugasla pogleda, poput zombija; svi su vukli noge,iznureniigladni.NadziraloihjevišenaoružanihrazbojnikanačelusPierreom Lafitteom, koji – robu – ostavi u nastambi i odmah otiđeobavijestitibrata,dokjeIsabeltrčalarećiDiegu,JulianiiNurijištosezbiva. Diego je vidio oglase u gradu, znao je da će se za koji danodržatidražbarobijauHramu.

UBaratarijisuprijatelji imalivremenanapretekdaseraspitajuoropstvu. Nije se smjelo dovoziti robove iz Afrike, no ipak su ihprodavalii–uzgajali–uAmerici.PrviDiegovporivbiojepokušatiihosloboditi, ali prijateljice ga upozoriše kako, čak i da prodre unastambu,raskinelanceinagovoriteljudedauteknu,oninebiimalikamootići.Pohvatalibi ihspsima.NjihovajedinanadajedomoćiseKanade,nonikadtonećeuspjetisami.Diegoodlučibaremprovjeritiukakvusustanjuzatočenici.Nespominjući imsvojnaum,oprosti sesprijateljicama,odjenuZorroovukrabuljui,uokriljutmine,išuljaseizkuće.NaterasisurazgovaralabraćaLafitte,PierresčašomžesticeuruciiJeanpušeći,nonijeimmogaoprićiiprisluhnutibezopasnostidagaotkriju,paprodužidonastambe.Svjetlostbakljeobasjavala jetekjednogstražarasmušketomoramenu.Prikrasehtijućigauhvatitinaprepad, ali sam je bio zatečen, jer drugi razbojnik odjednom muiskrsnuizaleda.

–Dobravečer,boss,pozdraviga.Diegoseokrenu isuočisnjim,spremanzaborbu,nočovobijaše

opušten i prijazan. Shvati da ga je u mraku zamijenio s JeanomLafitteom,kojiseuvijekodijevaoucrno.Istražarpriđe.

–Dalismoimjestiisadseodmaraju,boss.Sutraćemoihopratiiobući. U dobru su stanju, osim bebe, koja gori. Ne vjerujem da ćedugo.

–Otvorite,želimihvidjeti,rečeDiegonafrancuskom,oponašajućigusarovglas.

Držaosesjenedoksuotkračunavalivrata,nepotrebanoprez, jer

razbojnicinisuništaposumnjali.Naloži imnekapričekajuvani iuđe.U kutu nastambe visjela je svjetiljka, dajući slabu svjetlost, nodostatnudarazaznasvakoodtihlicaštosuganijemoiprestravljenogledala.Svisu,osimdječakaidojenčeta,imaliželjeznikolutokovratai lance pričvršćene za stupove. Diego im se približi s umirujućimkretnjama,aliopazivšikrinku,robovipovjerujudajezloduhišćućuresekolikosuimlancidopuštali.Zaludimseobraćao,nisugarazumjeli.Shvatidasutekstigli izAfrike,bilisu–svježaroba,kakosugovorilitrgovcirobljem,nisujošdospjelinaučitijeziksvojihzatočitelja.Moždasu ihodvelinaKubu,gdjesu ihbraćaLafittekupilazapreprodajuuNew Orleansu. Preživjeli su putovanjemorem u groznim uvjetima ipretrpjelizlostavljanjenakopnu.Jesuliizistogsela,izisteobitelji?Nadražbićeihrazdvojitiivišesenećevidjeti.Patnjesuihsatrle,imalisuluđački izraz lica.Diego ihostavistegnutasrca.Većmu je jednom,uKaliforniji, ista kamena ploča pritisnula grudi, kada je s Bernardomgledao kako vojnici napadaju indijanski zaselak. Pamtio je onajosjećajnemoći,istovjetanovomkojigajesadgušio.

Vrati se u Lafitteovu kuću, presvuče i sasta s djevojčicama deRomeuiNurijomdaimispripovjedištojevidio.Biojeočajan.

–Kolikokoštajutirobovi,Diego?–upitaJuliana.– Ne znam točno, ali vidio sam popise dražbi u New Orleansu i,

računajući odoka, Lafitteovi mogu dobiti tisuću dolara za svakogmladogmuškarca,osamstozadrugudvojicu,šestozasvakudjevojkui, recimo, tisuću za majku i djecu. Ne znam mogu li djecu prodatiodvojeno,mlađasuodsedamgodina.

–Kolikojetoukupno?–Nekihosamtisućaosamstodolara.–Tojetekmalovišeodonogaštotražezanašuotkupninu.–Kakveveze...,zaustiDiego.– Imamo novca. Isabel, Nuria i ja odlučile smo za njih kupiti te

robove,rečemuJuliana.– Imate novca? – upita Diego, iznenađen. – Da, dragulje, zar si

zaboravio?–Misliosamdasuvamihrazbojnicioduzeli!–Sestremuobjasniše

kako su spasile blago. Dok su plovili gusarskim brodom, Nuria seizvrsno dosjeti da skriju drago kamenje, jer nađu li ih zatočitelji,zauvijek će ih izgubiti.Progutale su jedanpo jedan svinom.Prije ili

poslije,dijamanti,rubini ismaragdi izaćićenetaknutisdrugogkrajaprobavnog trakta, moraju samo pripaziti na sadržaj noćnih posuda.Nije to bilo ugodno rješenje, ali uspjelo je i sada su pomno opranidraguljibiliiznovaušiveniupodsuknje.

–Patimemožeteplatitiotkupninu!–uzviknuDiego.– Naravno, no radije ćemo osloboditi robove, jer, ako i novac

tvoga oca nikad ne stigne, znamo da ćeš ga ti dobiti na kartama,odgovorimuIsabel.

Jean Lafitte sjedio je na terasi, uz šalicu kave i tanjur beigneta,ukusnih francuskihuštipaka, ibilježiobrojkeuračunskuknjigu,kadseJulianapojavisrupčićemsvezanihkrajevaipoložiganastol.Gusarpodižepogledinjegovosrcesnažnozakucapredtommladicom,kojamu se svakenoćiukazivalau snu.Razdriješi smotuljak i nijemogaozatomitiuzvik.

–Stomislite,kolikoovovrijedi?–upitagaonarumenihobraza ipredložimuposaokojijeimalanaumu.

Gusaru jeprvo iznenađenjebilootkrićedasusestreumjeleskritidragulje, a drugo da su ih namijenile za kupnju robova umjestovlastiteslobode.StobiPierre idrugizapovjednicibrodovlja reklinato?Jedinoštoježeliobijašeizbrisatilošdojamkojijerazbojništvom,asad irobovima,ostaviona Julianu.Poprviputosjetistidzbogsvojihzlodjela, nedostojnost.Nije kanioosvojitimladičinu ljubav, jer i samnije bio slobodan ponuditi joj svoju, ali želio je barem njenopoštovanje. Novac mu tu nije bio nimalo važan, mogao ga jenadoknaditi, a k tome, imao je više nego dovoljno da začepi ustaortacima.

– To vrijedi mnogo, Juliano. Dostaje za kupnju robova, zaotkupninu svih vas i za putovanje uKaliforniju. A ostat će i za vaš isestrinmiraz,odgovori.

Juliana nije ni sanjala da bi ti raznobojni kamenčićimogli tolikovrijediti. Podijeli ih u dva kupica, jedan veći i jedanmanji, prvi ovirupčićem i stavi ga u izraz haljine, a drugi ostavi na stolu. Već jekrenulanatrag,kadon,uzbuđen,ustadeizadržajezaruku.

–Stoćeteučinitisrobovima?–Prijesvega,skinutiimokove,zatimćuvidjetikakoimpomoći.

– Dobro je. Slobodni ste, Juliano. Pobrinut ću se da uskorootputujete. Oprostite mi zbog jada koje sam vam zadao, i ne slutitekolikobih želioda smo seupoznali udrukčijimokolnostima.Molimvas,primiteovokaodarodmene,reče,pružajućijojdraguljekojejeostavilanastolu.

Mladicajejedvasmoglasnaguzasuočavanjestimčovjekomisadjetajčinposverazoruža.Nijepouzdanoznalaštoonznači,nonaslutidajojLafitteupotpunostiuzvraćaosjećajkojijesmućuje:darjeiskazljubavi.Gusar vidjedaoklijeva i bez razmišljanja je obujmi i poljubiravno u usta. Bio je to prvi Julianin poljubac i zacijelo najduži inajvatreniji koji će u životu dobiti. Kako god, uvijek će ga pamtiti,kakovećbivasprvim.Gusarovablizina,njegovzagrljaj,dah,toplina,muževanmiris, jezikunjenimustima,potresu jedosrži.Pripravljalase za taj trenutak sa stotinama ljubavnih romana, s godinamasnatrenja o muškarcu koji joj je suđen. Željela je Jeana s tekprobuđenom strašću, ali s dubokom i drevnom uvjerenošću. Nikadaneće voljeti drugog, ta zabranjena ljubav bit će jedina koju će naovome svijetu doživjeti. Pripi se uza nj, uhvativši ga za košulju, iuzvrati mu poljubac s jednakim žarom, dok se iznutra slamala, jerznalajedajetanježnostrastanak.Kadsusenajzadrazdvojili,naslonise na gusarove grudi, omamljena, nastojeći doći do daha i smiritipodivljalo srce, a on u dugumrmoru ponavljaše njeno ime, Juliana,Juliana.–Moramići,rečemu,uzmičući.

–Ljubimvassvomdušom, Juliano,alivolim iCatherinu.Nikad jenećunapustiti.Možetelitorazumjeti?

–Da,Jeane.Mojajenesrećaštosamsezaljubilauvas,aznamdanikadnećemobitizajedno.No jošviševasvolimzbogvaševjernostiCatherini.DajBožedabrzoozdraviidabudetesretni...

Lafitte je htjede iznova poljubiti, ali ona otrča. Onako smeteni,nijednonijezamijetilomadameOdiliju,kojajeizblizapratilaprizor.

Juliana nije sumnjala da je njen život završen. Čemu dalje živjetibez Jeana? Radije će umrijeti, poput tragičnih junakinja izknjiževnosti,nonijeznalakakonavućisušicu ilikojudruguotmjenuboljeticu, skončati od tifusa doimalo joj se nedostojno. Odagnapomisaoo samoubojstvu, jer kolikogodpatila, nije semoglaosuditinavječnemuke;čakniLafittenijezavrijediotolikužrtvu.Osimtoga,ubije li se,uznemirit će Isabel iNuriju.Zaredenje senaziralo sekao

jedinorješenje,alinošenjeodoreunjuorlianskojsparininijejuodvećmamilo.Zamišljalaještobirekaopokojniotac,kojijemilošćuBožjomuvijekbiobezbožnik,dadoznazanjennaum.TomasdeRomeuradijebijevidioudanuzamorskograzbojnikanegokaoredovnicu.Najboljećebitiotićiodandečimnađuprijevoz i završiti svojedaneskrbećioIndijancimauslužbiocaMendoze,kojije,premaDiegu,dobarčovjek.OčuvatćejasnuičistuuspomenunatajpoljubacinalikJeanaLafittea,na njegovo strastveno lice, oči crne kao ugljen, na dugu kosuzačešljanuunatrag, vrat i prsa sa zlatnim lancemšto sepomaljaju izcrnesvilenekošulje,načvrstzagrljaj.Nije jojbiladanautjehaplača.Presahnula je, potrošivši prethodnih dana cijelu zalihu suza, ivjerovalajekakovišenikadnećeplakati.

Pri tome je bila, gledajući žal kroz prozor i nijemo trpeći bolprepukla srca, kad osjeti nekog za leđima. Bijaše tomadameOdilia,bajnija nego ikada, sva u bijelu lanu, s bijelim turbanom, jantarnimogrlicama, narukvicama i zlatnim naušnicama. Senegalska kraljica,poputsvojemajke.

–ZaljubilasiseuJeana,kazalajebezbojno,prviputjojgovorećiti.–Nebrinite,madame,nikadnebihstalaizmeđuvašekćeriizeta.

Otićićuodavdeionćemezaboraviti,odgovorijojJuliana.–Zaštosikupilarobove?–Da ih oslobodim.Možete li imvi pomoći? Čula samda kvekeri

štiterobove iodvode ihuKanadu,alineznamkakodoćiudoticaj snjima.

–UNewOrleansuimamnogoslobodnih.Mogunaćiposaoiživjetiondje,jaćusezanjihpobrinuti,rečejojkraljica.

Podugo je šutjela, promatrajući mladicu očima lješnjakove boje,vrteći jantarna zrnaogrlica, proučavajući je, razmišljajući.Najzad senjezintvrdpogledmalkoublaži.

–HoćešlividjetiCatherinu?–upitaiznebuha.–Da,madame.Avoljelabihvidjetiidijeteiponijetisasobomsliku

oboje,dasiuKalifornijilakšepredočimJeanovusreću.MadameOdiliaodvedejeudrugokrilokuće,jednakočistoilijepo,

gdje je uredila jaslice za unuka. Nalikovahu odaji kakva europskogkraljevića, izuzmu li se vudu fetiši koji su ga štitili od uroka. Ubrončanoj kolijevci s čipkanimvolanima spavao je Pierre, u društvudojkinje, mlade crnkinje bujnih grudi i čeznutljivih očiju, i curice

zadužene za pokretanje vjetrila. Baka odigne komarnik i Juliana senagnevidjeti sina čovjekakoga jeobožavala.Učini joj sedivan.Nijepoznavalamnogodjeceskojimabigausporedila,nozaklelabisedaje najljepši na svijetu. Bio je nag, samo u povoju, i ležao na leđima,raširenihrukuinogu,uslatkusnu.MadameOdiliadadejojznakdagauzme u naručje. Kad ga je privila uza se i omirisala njegovu gotovoćelavuglavicu,vidjelabezubosmijeh,taknulacrvolikeprstiće,golemcrni kamen koji joj je pritiskao grudi kao da se smanjio, raspao,iščeznuo.Počegaposvuda ljubiti, golenožice, trbuščić s ispupčenimpupkom,kosicuvlažnuodznoja, itadjojpotoktoplihsuzaobli liceipokapadijete.Nijeplakala izzavistizbogonogštonikadneće imati,negoodnezatomljivenježnosti.BakavratiPierreaukolijevku i,bezriječi,pozvajenekajeslijedi.

Uputesekrozvrtnaranačaioleandara,udaljeodkućeistignunažal, gdje ih je već čekao veslač s barkom koji će ih odvesti u NewOrleans.Žustroprodošekrozsredišnjeulice iprekogroblja.Poplavesuonemogućavaledasemrtvepokapauzemlju,paseuzdizaoondjemalen grad grobnica, ukrašenihmramornim kipovima ili rešetkamaod kovana željeza, kupolama i zvonicima. Malo dalje vidješe ulicuvisokihiuskihkuća,posvejednakih,svratimausrediniiprozoromsasvake strane. Zvali su ih – pucnjevim, jer bimetak ispaljen u kućnavrata proletio kroz sve prostorije i izbio na dvorišna ne okrznuvšinijedan zid. Madame Odilia ude ne pokucavši. Unutra je vladalazaglušnagrajadjece raznihdobi, koju su čuvaledvije žene s tankimpamučnimpregačama.Kućabijašekrcatafetiša,bočicaspripravcima,snopova trava obješenih o strop, drvenih kipova nakostriješenihčavlima,krabulja ibezbrojpredmetasvojstvenihvuduu.Prožimaojujesladakiljepljivmiris,kaoodmelase.MadameOdiliapozdraviženeiuputiseujednuodsobica.Julianasenadepredtamnommulatkinjomdugihkosti i žutihočiju, kaoupantere, kožeblistaveodznoja, kosaspletenihusijasetpletenicaurešenihvrpcamaiobojenimkuglicama,koja je dojila novorođenče. Bila je to glasovita Marie Laveau,proročica koja je nedjeljomplesala s robovimanaTrguKongo, a zasvetihobredapadalauzanosiutjelovljivalabogove.

–Dovelasamtije,damikažešjelitoona,rečejojmadameOdilia.MarieLaveauustadeipriđeJulianisdjetetomnadojci.Nakanilaje

rađati svake godine dokle joj segne mladost i već je imala petero

djece.Stavi joj triprstanačelo idugo jegledašeuoči. Julianaosjetinevjerojatnu snagu, udar koji je potrese od glave do pete. Protečecijelaminuta.

–Onaje,kazaMarieLaveau.–Alibjelkinjaje,prigovorimadameOdilia.–Velimtidajetoona,–ponovisvećenicaizaključirazgovor.Senegalska kraljica povede Julianu natrag u pristanište, opet su

prešleprekogroblja iglavnogtrga, isastalesesveslačem,koji ih je,pušeći, strpljivo čekao. Čovjek ih poveze drugim putem, premamočvarnompodručju.Uskorozadošeunedohodmočvara,snjihovimrukavcima, mlakama, kaljužama i otočićima. Posvemašnja osamakrajolika, kužno isparavanje baruština, iznenadno pljuskanjekajmanova repa, ptičji krici, sve je stvaralo tajanstveno i pogubnoozračje. Juliana se sjeti da nikog nije obavijestila o odlasku. Sestra iNuria zacijelo je već traže. Sinu joj kako bi ta ženamogla imati zlenakane, konačno, ona je Catherinina majka, no odmah odagna tupomisao. Putovanje joj se činilo vrlo dugo i omara je uspavljivaše,ožednjela je,sunce jezalazilo izrakse ispuniokomarcima.Neusudise pitati kamo idu. Nakon podulje plovidbe, kad se već mračilo,pristanuuznekuobalu.Veslačostakodbarke,amadameOdiliaupalisvjetiljku,primiJulianuzarukuipovedejekroztravurinu,ukojojnijebilonikakvaputokaza.–Pazidanestanešnazmiju,upozorije.Dugosuhodale inajzadkraljicapronađeonošto je tražila.Bila je tomalačistina u trščaku, s dva visoka stabla osutamahovinom i obilježenakriževima. Križevi nisu bili kršćanski nego vudu; simbolizirali sustjecištedvajusvijetova,svijetaživihisvijetamrtvih.Krabuljeilikoviafričkihbogovaizrezbarenihudrvučuvalisutomjesto.Namjesečiniiprisvjetlostisvjetiljkeprizorbijašejezovit.

–Ovdjejemojakći,rečemadameOdilia,pokazujućinatlo.Catherine Villars umrla je od babinje groznice pet tjedana prije.

Nisu je uspjeli spasiti ni liječnička znanost ni kršćanske molitve ničaranjeitraveafričkemagije.Majkaidrugeženeovilesunjenotijelo,izmoždenozarazomikrvarenjem, iprenijeleganatosvetomjestoumočvari, gdje su ga privremeno pokopale, dok mlada pokojnica neukaženaosobukojaće jezamijeniti.CatherinenemožedopustitidanjezinsindospijeurukekakvegodženepoLafitteovuizboru,objasnisenegalska kraljica. Njena je majčinska dužnost pomoći joj u tome,

zatojezatajilakćerinusmrt.Catherinesadaprebivaumeđupodručju,vršljajući između dva svijeta. Zar Juliana nije čula njene korake uLafitteovojkući?Nijelijevidjelakakojojnoćustojiuzpostelju?Onajnarančin miris što lebdi na otoku njezin je miomiris, jer u svojemnovom stanju bdije nad malim Pierreom i traži mu dobru maćehu.MadameOdilijujezačudilodajeCatherineotišlanadrugikrajsvijetapoJulianuinijejojdragoštojeodabralabjelkinju,alitkojeonadasetomeprotivi?Izsvijetaduhova,njenakćimožeboljeodikogodlučitištojenajpogodnije.TakojetvrdilaMarieLaveau,kadjujeupitalazasavjet.–Kadasepojavipravažena,jaćujeumjetiprepoznati,obećalajesvećenica.MadameOdilianaslutilajedabitomoglabitiJulianakadjevidjelada je, iakovoli Jeana,pripravnaodrećigase izpoštovanjapremaCatherini,izatimkadsemladicasažalilanadzlomkobirobova.Zadovoljna je, reče joj, jer njena će sirota kći sadamirno počivati unebu i moći će je pokopati na groblju, odakle nabujale vode nećeodnijetinjenotijeloumore.

Morala jeponoviti nekepojedinosti, jer Juliana je jedva shvaćalašto joj govori. Nije mogla vjerovati da je ta žena pet tjedana tajilaistinupredJeanom.Kakoćemujesadreći?MadameOdiliaodgovorikakonemanikakvepotrebedanjezinzetsvedozna.Točannadnevaknijevažan,rećićemudajeCatherinepreminuladanprije.

–AliJeanćetražitidaviditijelo!–uzviknuJuliana.–Tonijemoguće.Jedinoženesmijuvidjetitrupla.Našajezadaća

donositidjecunasvijet i ispraćatimrtve. Jeanćetomoratiprihvatiti.PoslijeCatherininapogreba,tvojje,odvratikraljica.

–Moj...?–zbunjenopromucaJuliana.– Jedino što je ovdje bitno jestmoj unuk Pierre. Lafitte je samo

sredstvo kojim se Catherine poslužila da ti povjeri sina. Nas dvijećemobudnopaziti vršiš li svoju dužnost. Zato je nužnoda budeš uzdječakovaocaičinišgazadovoljnimimirnim.

– Jeannije čovjekkojimožebiti zadovoljan imiran, on je gusar,pustolov...

– Dat ću ti čarobne napitke i podučit ću te kako mu ugoditi upostelji,kaoštosampodučilaCatherinukadjenavršiladvanaestu.

–Nisamjatakvažena...,branilaseJuliana,rumeneći.–Bezbrige,bitćeš,iakonikadtakovještakaoCatherine,jermalo

siprestarazaučenjeiglavatijepunabedastoća,noJeannećeopaziti

razliku.Muškarcisutrapavi,zasljepljujeihstrast,maloznajuoužitku.–Nemoguseslužitismicalicamabludniceničarobnimnapitcima,

madame!–ŽelišliJeanailine,djevojčice?–Želim,priznaJuliana.–Ondaćešsemoratisvojskizaložiti.Prepustitomeni.Usrećitćeš

ga i možda ćeš i ti biti sretna, ali upozoravam te: Pierrea smatrajvlastitimsinomilimesečuvaj.Jesilirazumjela?

Štovani čitatelji, kako vam dočarati svu silovitost reakcijenesretnogDiegadelaVegekadajedoznaoštosezbilo?IdućibrodzaKubu polazio je iz New Orleansa za dva dana, kupio je karte i svepripravio kako bi odmaglio iz Lafitteova lovišta vukući Julianu sasobom.Ipakćespasitiljubljenu.Većmusevratiladušautijelo,akadono, ispalo jedajesuparnikudovac.BaciosepredJulianinenogenebi li je uvjerio kakvu ludost kani učiniti.Dobro,može se i tako reći.Ustaoje,ushodaosegore-dolje,mašućirukama,čupajućikose,vičući,dok ga je ona bešćutno gledala, s priglupim smiješkomna vilinskimusnama.Hajdetiurazumizaljubljenuženu!Diegojevjerovaodaćeseu Kaliforniji, daleko od gusara, mladica prizvati k svijesti, a onpovratitiizgubljenuprednost.Julianabistvarnobilakozakadsenebiohladilapremaprepredenjakukojitrgujerobljem.Uzdaosedaćeonana kraju znati cijeniti čovjeka kakav je on, zgodan i hrabar poputLafittea,alimnogomlađi, ičestit,čistasrca izdravihnakana,koji jojmožepružitilagodanživotbezprolijevanjanedužnekrviradipljačke.Onjegotovosavršeniobožavaje.Pobogu,paštojošhoće?Ničimnijezadovoljna! Ona je vreća bez dna! Jasno, to malo tjedana u vrućiniBaratarijejednimjepotezomizbrisalosveštojepostigaoupetgodinaudvaranja.Netkopronicljiviji zaključio bi da jemladica vjetrenjasta,noneiDiego.Taštinamujepriječilajasnovidjeti,kakomahombivastakvimudvaračima.

Isabel ih je zgranutopromatrala.Uposljednjih četerdeset i osamsatidogodilosetolikotoga,dasevećgubila.Recimodajebilomanje-višeovako:nakonštosurobovimaskinuliokove,nahraniliih,daliimodjećui,uzvelikepoteškoće,objasniliimdasusadslobodni,pribivalisubolnuprizorukada je izdahnulodjetešce,koje jedošlonasamrti.Bilasupotrebnatrimuškarcadaotrgnunepomičnotijelceodmajkeinikako jenisumogli smiriti, jošuvijek su se čuli njeni jauci, praćeni

lavežom otočkih pasa. Bijedni robovi nisu shvaćali razliku izmeđuslobode i neslobode, kad su ionako morali ostati u tome mrskomkraju. Jedino su željeli vratiti se u Afriku. Kako će preživjeti u tojhudojidivljojzemlji?Crnackoji jebiotumačnastojaoihjeupokojitiobećanjemda ćemoći zarađivati za život, uvijekmanjka razbojnikanaotoku;uzmalosreće,djevojkećenaćimuža,asirotumajkunaučitće kuhati i zaposliti je kod neke obitelji, neće semorati odvojiti oddječaka. Zaludu, uboga skupina ponavljaše poput litanije neka ihpošaljunatraguAfriku.

Juliana se vratila s dugog izleta smadameOdilijom preobraženabeskrajnom srećom i pripovijedajući priču od koje bi se inajtrezvenijemdiglakosanaglavi.NagnaDiega,IsabeliNurijudasezakunudanećerećiniriječi izatimizjavikakoCatherineVillarsnijebolesna, nego je neka vrst zombija i, osim toga, odabrala je nju zamaćehumalomPierreu.Udat će se za Jeana, samoon to još ne zna,reći će mu poslije Catherinina pogreba. Za svadbeni dar kani gazamolitinekasezauvijekodreknetrgovinerobljem,tojedinonemožepodnijeti,drugeopačinenisutolikovažne.Malkozajapurena,povjeriimidaćejemadameOdilianaučitivoditiljubavkakotogusarvoli.TuDieguprekipje.Julianajeočitosišlasuma.Nekamuhaprenosiludilo,sigurnojujeubola.Zarmislidaćejeostavitiurukamatogzločinca?Nije li obećao don Tomasu, počivao u miru, da će je živu i zdravuodvestiuKaliforniju?Održatćeriječ,makarjesilommoraoodvući.

Jeana Lafittea prožimala su tih satimnoga i raznorodna čuvstva.Poljubac ga je zapanjio. Odreći se Juliane bilo je najteže što ga jedopalouživotu, trebatćemusvahrabrost,kojanijemala,dasvladaočaj i osjećaj osujećenosti. Sasta se s bratom i zapovjednicimabrodovakakobiimpredaonjihovdioodprodajerobovaiotkupninezataoce,kojićeonipravednorazdijelitirazbojnicima.Novacpotječeiz njegove kese, bilo je sve objašnjenje koje im je dao. Začuđenizapovjednici ukazaše mu kako je to s trgovačkog gledišta posvebesmisleno, za kog' vraga dovodi roblje i taoce, uz dobro znanetroškove i gnjavažu, ako ih kani puštati badava. Pierre počeka dadrugiodukakobimurekaosvojemišljenje.SmatraojedaJeanvišeneumije voditi poslove,mutimu sepamet,možda je kucnuo časda gasmijene.

– U redu, Pierre. Stavit ćemo to na glasovanje, kakav je običaj.

Želišmezamijeniti?–izazvagaJean.A, povrh svega, koji sat poslije stiže punica i obavijesti ga da je

Catherineumrla.Ne,nemožejevidjeti.Sprovodćeseodržatizadva-tri dana u New Orleansu, uz nazočnost kreolske zajednice. Bit ćekratakkršćanski obred, daumirepopa, a potomafrička svečanost sgozbom, glazbom i plesom, kako dolikuje. Žena bijaše tužna, alispokojna,idovoljnočvrstadagatješikadjepoputdječačićabriznuouplač. Obožava Catherinu, bila mu je družica, jedina ljubav, jecao je.Madame Odilia dade mu gutljaj ruma i potapša ga po ramenu. Nijeodvećžalilaudovca, jerznala jedaćeuskorozaboravitiCatherinuudrugom naručju. Jean iz pristojnosti nije mogao odjuriti zaprositiJulianu, moralo je proći neko razumno vrijeme, ali zamisao se većzačela u njegovu umu i srcu, premda se još nije usuđivao izreći je.Gubitaksuprugebijašestrašan,nodaomujeneslućenuslobodu.Čakiu grobu,milaCatherineugađala jenjegovimnajskroviti]'im željama.BiojevoljanpromijenitiseradiJuliane.Godinebrzoprolaze,dodijaomu jeodmetnički život, spištoljemzapašom imogućnošćudasvakičasraspišutjeralicuzanjim.Tijekomgodinazgrnuojebogatstvo,otićićesJulianomimalimPierreomuTeksas,gdjesuprobisvijetimahomzavršavali, i baviti se manje opasnim, iako uvijek protuzakonitimdjelatnostima. Zaboravit će trgovinu robljem, jer ona očito ljutitankoćutnu Julianu. Lafitte nikad nije trpio da mu se žene pačaju uposlove i Juliana neće biti prva, ali nije mogao ni razoriti braksvađajući se oko toga.Da, otići ćeuTeksas, odluči. Ta zemljapružamnogemogućnostimuškarcusavitljivamoralaipustolovnaduha.Biojepripravanodrećisegusarenja,premdatonijeznačiloprometnutiseuuglednagrađanina,čemupretjerivati.

DIOPETI

GornjaKalifornija,1815.

U proljeće 1815. Diego, Isabel i Nuria ukrcaše se na jednu škunu unjuorlianskojluci.Julianaostaondje.Žalimštojetometako,jersvakise dobrodušan čitatelj nada ljubavnu raspletu u korist junaka.Shvaćam da vas je Julianina odluka razočarala, no nije moglo bitidrukčije, jer većina bi žena na njezinu mjestu učinila isto. Izvestigrešnikanapraviputneodoljiv jepothvat i Julianamuseposvetilasvjerskim žarom. Isabel je upita zašto to nikad nije pokušala sRafaelom Moncadom, a ona objasni kako ne bi vrijedilo truda, jerMoncadaniječovjeksjajnihporoka,kaoLafitte,negokukavnosti.–Anjima, kao što svi živi znaju, nema lijeka, doda krasotica. U to dobaZorrojošničimnijezaslužiodasenekaženapotrudipopravitiga.

Stigli smo do petoga i posljednjeg dijela knjige. Uskoro ćemo serastati, štovani čitatelji, jer pripovijest završava kada se junak,promijenjen pustolovinama i svladanim preprekama, vrati napolazište. To je uvriježeno u epskom pripovijedanju, od Odiseje dobajki,inećujabititakojauvodinovine.

SilnagalamakojujeDiegodigaočuvšidajeJulianaodlučilaostatiuNewOrleansusLafitteomnijeničemposlužila,jeronagajeotpirilakaokomarca.TkojeDiegodanjojzapovijeda?Nisučakniusrodstvu,rečemu.Osimtoga,dovoljnojestaradaznaštojedobrozanju.Kaoposljednje utočište, Diego izazva gusara na dvoboj – u obranu častigospođice de Romeu, kako je kazao, no ovaj ga obavijesti da su setoga jutra vjenčali u kreolskoj župnoj crkvi, s bratom Pierreom imadame Odilijom kao jedinim svjedocima. Učinili su to da izbjegnuneugodnosti koje bi im bez sumnje priredili oni koji ne razumijuprešnost ljubavi.Ništa se tunijemoglo,brak jebioozakonjen.TakoDiegozauvijekizgubisvojuljubljenui,zahvaćengroznomtjeskobom,zareče seda senikadneće ženiti.Nitkomunijevjerovao. Isabelmuukazakako,sobziromnasvojpogibeljannačinživota,Lafittenećejošdugo biti na ovome svijetu, i čim Juliana obudovi, može je opetprogonitidobesvijesti,aliDiegatoobrazloženjenijeuspjeloutješiti.

Nuria i Isabel oprostiše se s Julianom grcajući u suzama, unatočLafitteovuobećanjudaćeihuskoroposjetitiuKaliforniji.Nuria,kojaje djevojčice de Romeu voljela kao vlastite kćeri, dvoumila se bi li

ostalasJulianomištitilajeodrazbojnika,vuduaidrugihnevolja,štosu joj nedvojbeno suđene, ili bi otputovala s Isabel, koja je, premdaznatnomlađa,manjetreba.Julianariješitopitanjezahtijevajućinekaode,jerIsabelinaćečastbitizauvijekokaljanabudelisamaputovalasDiegomdelaVegom.Kaooproštajnidar,Lafittedadedomaćicizlatanlančićikomadnajfinijesvile.Nuriajeizbraucrnojboji,zbogkorote.

Skuna isplovi za jednog od toplih pljuskova što su se u to dobagodine danomice izlijevali, a Juliana stajaše oblivena suzama ipoprskana kišom, s malim Pierreom u naručju, u pratnjineprispodobivog gusara i senegalske kraljice, koja je postala njenaučiteljica i čuvarica. Mladica se odjenula jednostavno, po muževuukusu, i zračila je tolikomsrećom,da seDiego rasplakao.Nikadmunije izgledala tako lijepakaou časukad ju je gubio. Juliana i Lafittebijahudivanpar,onsavucrnomispapigomnaramenu,onaubijelumuslinu,obojedjelomicezaštićenikišobranomštosugadržaledvijemlade Afrikanke, prije robinje a sada slobodne. Nuria se zatvori ukajituda jene čujukakonariče,dok su imDiego i Isabel, neutješni,mahalidoknisuiščeznulisobzora.Diegojegutaosuzeizrazlogakojeznamo,aIsabeljerserastajalaodsestre.Ktomeje,valjareći,isamamaštalaoLafitteu,prvommuškarcukojijujenazvaokrasnom.Takavježivot,pukaironija.Novratimosemipripovijesti.

Brod je odveo naše likove na Kubu. Povijesni grad Havana, sasvojimkolonijalnimkućamaidugimgatom,oplakivanbistrimmoremiobasjančudesnomkaripskomsvjetlošću,nudiojedekadentneužitkekojima se nijedno nije znalo odati, Diego zbog očaja, Nuria jer seosjećala starom, a Isabel jer joj nisudopustili. Podnjihovimbudnimokom, mladica nije mogla posjećivati kockarnice ni sudjelovati umimohodimaveselihuličnihsvirača.Bogatiisiromašni,bijelci icrncijelisuugostionicamaikrčmama,ispijalibačverumaiplesalidozore.Dajojsepružilaprilika,Isabelbisebilaodreklašpanjolskekreposti,koja joj je dotad malo vrijedila, i uronila u karipsku putenost, jerdoimala joj semnogozanimljivija,noostapraznihruku.OdvlasnikahoteladobiševijestioSantiagudeLećnu.ZapovjednikjesretnostigaonaKubusdrugimpreživjelimaizgusarskognapadai,čimseoporaviood sunčanice i prepasti, ukrcao se za Englesku. Kanio je zatražitiodštetuipovućiseukućicunaselu,gdjećenastaviticrtatiizmaštanezemljovidezaskupljačerijetkosti.

TrojeprijateljaboravilojeuHavanivišedana,zakojihDiegodadesašitidvijepotpuneZorrooveoprave,pouzorunaLafitteovu.Vidjevšiseuzrcalukrojačnice,moraojepriznatidajesuparnikovaotmjenostneupitna.Promotri se sprijeda i sa strane, stavi jednurukunabokadrugunabalčakmača,podižebradu izadovoljnoseosmjehnu; imaoje savršene zube i rado ih je pokazivao. Pomisli kako izgledaveličanstveno.Prviputpožalizbogtedvostrukeosobnosti,voliobiseuvijek tako odijevati. – Konačno, ne može se sve imati u životu,uzdahnu. Manjkala mu je tek krinka da spljošti uši i brčić zazavaravanjeneprijateljaiZorrojebiospremanpojavitiseondjegdjeje njegova pomoć potrebna. – Uzgred, ljepotane, treba ti još jedanmač,reče likuuzrcalu.Nikadsenebirastaoodsvojedrage Justine,alijednaoštricanijebiladovoljna.Poslavšinovoruhouhotel,otiđeuobilazak lučkih oružarnica u potrazi za mačem sličnim Pelavovom.Nađe točno ono što je želio, a kupi i dva maurska bodeža, tanka isavitljiva, ali vrlo čvrsta.Novacstečenunjuorlianskimkartašnicamabrzomuiscurikrozprsteinekolikodanaposlije,kadsuisplovljavalizaPortobelo,biojesiromašankaoondakadgajeJeanLafitteoteo.

Budućidajevećprošaopanamskuprevlakuusuprotnompravcu,DiegutajdioputanijebiotakozanimljivkaoNurijiiIsabel,kojenikadprije nisu vidjele otrovne krastače, a kamoli nage urođenike. Nuriaužasnuto zari pogledu rijekuChagres, uvjerenada senjenenajgorebojazni o divljaštvu Amerika ostvaruju. Dočim Isabel iskoristi onusmotru golotinje da utaži staru znatiželju. Već godinama se pitalakakva li je razlika izmeđumuškaraca i žena. Razočara se, jer, kakorečedomaćici, ta bi razlikaudobno stala unjenu torbicu.Kako god,zahvaljujući Nurijinim krunicama sačuvali su se od malarije i ujedaotrovnica i bez poteškoća stigli u grad Panamu. U luci nađoše brodkojićeihodvestiuGornjuKaliforniju.

Brod se ukotvi u lučici San Pedro, nadomak Los Angelesa, iputnike barkom prevezu na žal. Nije bilo lako spustiti Nuriju nizljestve od konopa. Ne pitajući je za dopuštenje, neki mornar dobrevolje i jakih mišica obujmi je oko struka, prebaci preko ramena iodnije poput vreće šećera. Približivši se kopnu, spaze lik Indijancakoji im je domahivao. Časak poslije Diego i Isabel počeše radosnoklicatiprepoznavšiBernarda.

–Kakojeznaodaćemodoćidanas?–začuđenoupitaNuria.

–Jasammujavio,odgovorijojDiego,neobjašnjavajućikakojetoučinio.

Bernardo je iščekivao ondje duže od tjedna, kad je jasnopredosjetio da brat stiže. Nije dvojio o telepatskoj poruci i stao jebeskrajno strpljivomotritimore, siguran da će se prije ili poslije naobzorupojavitilađa.MisliojedaDiegoputujesam,no,pretpostavivšidaćedonijetidostaprtljage, izoprezajepoveosasobomvišekonja.TolikosepromijeniodaNuriautomkršnuIndijancujedvaprepoznatihog slugu koga je upoznala u Barceloni. Bernardo bijaše odjevensamouplatnenehlačepričvršćeneokopasatrakomodkravljekože.Biojesavpreplanuo,tamneputiidugespletenekose.Nosiojenožzapojasomimušketuoramenu.

–Kakosumojiroditelji?IMunjaUNoćiitvojsin?–bilajeDiegovaprvabriga.

BernardomuznakovimaodgovoridaimalošihvijestiidamorajuodmahotićiuSanGabriel,gdjećeimotacMendozasveispripovjediti.On samvećmjesecima živi s Indijancima i nijeupućenupotankosti.Privezalisudioprtljagenajednogkonja,aostatakzakopaliupijesakihumčićoznačilikamenjem,dagaposlijepokupe,zatimuzjašuikrenupremamisiji.DiegozamijetidaihBernardovodiprečicom,klonećiseKraljevskog puta i de la Vegina imanja. Uskoro ugledaše zemljištemisije.Dieguseoteuzvikiznenađenjakadvidjepoljazaraslaukorov,zjapeće krovove i zapuštene kolibe pokrštenika. Ozračje bijedevladalojenanekoćcvatućemposjedu.TopotkopitaprivučenekolikoIndijankisdjecomičasakposlijeudvorištusepojaviotacMendoza.Utih pet godina misionar je oronuo, izgledao je kao krhak starac, arijetkevlasinalubanjinisumogleprekritibrazgotinuodsječenoguha.ZnaojedaBernardoočekujebrataiuzdaoseutajpredosjećaj,pagaDiegovdolazaknije iznenadio.Raskrili ruke imladić skoči s konja ipotrčapozdravitiga.Diegu,sadazaglavuvišemodsvećenika,učiniseda grli tek kup kostiju i zazebe ga oko srca kad je spoznao kakovrijemeleti.

–Ovadjevojčica je Isabel,kćidonTomasadeRomeua,koganek'Bog drži sebi zdesna, a ova gospođa je Nuria, njena domaćica,predstaviih.

– Dobrodošle u misiju, kćeri moje. Putovanje je vjerojatno bilonaporno.Možeteseopratiiprileći,dokmirazgovaramo.Javitćuvam

kadvečerabudegotova,rečeimotacMendoza.Vijesti su bile gore nego što je Diego zamišljao. Njegovi roditelji

rastalisusepetgodinaprije:istogadanakadseotputionaškolovanjeuŠpanjolsku,Reginajeotišlaodkućenosećisamoonoštojeodjenula.OtadježivjelasplemenomBijeleŠumskeUšareivišejenisuvidjeliniuseluniumisiji;govorilosedaseodreklamanirašpanjolskegospeiprometnula u smionu Indijanku kakva je bila u mladosti. Bernardo,koji je živio u istomplemenu, potvrdi njegove riječi. Diegovamajkaslužilasesadadomorodačkimimenom,Tovpurnia,ipripravljalasedajednogdanazamijeniBijeluŠumskuUšarukaovidaricaišaman.Glasovidovitostidvijuženapronioseonkrajplanina i Indijanci izdrugihplemenadolažahu izdalekaupitati ihzasavjet.Dotle jeAlejandrodela Vega zabranio sam spomen ženina imena, no nikad se nije uspiopriviknutinanjenuodsutnost iostario jeod tuge.Kakonebimoraodavati objašnjenja uskogrudnoj bjelačkoj zajednici, zahvalio se nadužnostinačelnikaiposveseposvetioimanjuiposlovima,umnažajućisvojimetak.Alislabehasneodsvegrada,jerkojimjesecprije,upravokadjeDiegoputovaosRomimapoŠpanjolskoj,stigaojeuKalifornijuRafaelMoncada,usvojstvuovlaštenaposlanikakraljaFernandaVII.,sa službenom zadaćom izvješćivanja o političkom i gospodarskomstanju kolonije. Bio jemoćniji od namjesnika i zapovjednika utvrde.DiegonijesumnjaodajeMoncaditučastpriskrbioutjecajEulalijedeCallis i da je jedini razlognjegovaudaljavanja od španjolskogdvoranadadaćesedomoćiJuliane.RečetoocuMendozi.

–MoncadasezacijelogrdnorazočaraokadječuodagospođicadeRomeunijeovdje.

– Pretpostavio je da ste na putu, jer je ostao. Dotle nije gubiovrijeme,šuškasedazgrćebogatstvo,odvratimisionar.

– Taj me čovjek mrzi zbog mnogočega, a najviše zato jer samJulianipomogaouklonitisenjegovusalijetanju,objasnimumladić.

– Sad bolje razumijem to što se dogodilo, Diego. Pohlepa nijejedino što pokreće Moncadu, želio ti se i osvetiti... – uzdahnu otacMendoza.

RafaelMoncadazapočeojesvojuslužbuuKalifornijizapljenomdelaVeginaposjeda,nakonšto jedaouhititi vlasnika,optuživšigakaokolovođu ustanka za odvajanje Kalifornije odKraljevine Španjolske.Nepostojitakavpokret,rečemusvećenik,naseljenicimatamisaojoš

nepadanaum,premdajesjemepobunevećniklounekimzemljamaJužne Amerike i širi se poput požara cijelim kontinentom. Zbogneosnovaneoptužbeza izdaju,donAlejandrode laVegazavršio jeutamnici.Moncadasespratnjomsmjestionaimanju,pretvarajućigausvoje boravište i vojarnu. Misionar dometnu da je taj čovjek učiniomnogozlazakratkovrijeme.IsamjetrnuMoncadinuoku,jerbraniIndijance i usuđuje se skresati mu istinu u lice, no skupo to plaća:misija je uništena. Moncada mu uskraćuje uobičajenu potporu i ktomejeodveomuškarce,nijeostalorukuzaobrađivanjezemlje,samožene,djecaistarci.Domorodačkeobiteljisurazorene,ljudisuklonuliduhom. Kolaju glasine o lovu na bisernice, koji je pokrenuo RafaelMoncadakoristećiseprisilnimradomIndijanaca.Kalifornijskibiseri,vredniji od zlata i srebra drugih kolonija, dva su stoljeća punilišpanjolsku riznicu, dok ih naposljetku pretjerani izlov nije iscrpio,objasnimisionar.Tijekompedesetgodinasvisuzaboravilinanjih,pasu se školjke dospjele obnoviti. Zaokupljenim drugim poslovima izapletenim u birokraciju, vlastima je manjkalo poduzetnosti daotpočnu potragu. Pretpostavljalo se kako je novo stanište bisernicasjevernije,blizuLosAngelesa,alinitkosenijepotrudiotoutvrditi,svedok se nije pojavio Moncada s pomorskim kartama. Otac Mendozavjerovao je da je naumio doći do biserja bez znanja Španjolske, jerono u načelu pripada kruni. Za to se oslonio na Carlosa Alcazara,upraviteljastrašnogzatvoraElDiabla{38},kojijedobavljaorobovezaronjenje. Obojica su se brzo i u potaji bogatila. Nekoć su bisereizranjali Indijanci Yaquis iz Meksika, vrlo snažni ljudi koji sunaraštajimaradiliumoruimoglisuizdržatipodvodomgotovodvijeminute, no njihov premještaj u Gornju Kaliforniju pobudio bipozornost. Stoga ortaci odlučiše poslužiti se domaćim Indijancima,kojinisubilivičnironiociinikadasenebisamiponudilizatajkuluk.Tonijepredstavljalopoteškoću:uhitilibiihpodkakvomgodizlikomiizrabljivaliihdokimsenebirasprsnulapluća.Opilibiihilipremlatilii natopili im odjeću žesticom, zatim bi ih odvukli pred suca, koji jezatvarao oči. Tako bi nesretnici završili u El Diablu, unatočmisionarovuzdvojnomposredovanju.DiegogaupitajeliondjenjegovotaciotacMendozaodgovoridajest.DonAlejandrojebolestanislab,neće dugo preživjeti na takvu mjestu, reče mu. Najstariji je i jedinibijelac među uznicima, ostali su Indijanci i mestici. Nitko se živ ne

vraćaiztogpakla;posljednjihmjeseciumrloihjenekoliko.Svisebojegovoriti o onome što se zbiva unutar njegovih zidina, i čuvari iuhićeni;grobljanskimukovijaElDiablo.

–Nemoguvišečaknipružatiduhovnuutjehutimubogimdušama.Prije sam često odlazio služitimisu, no posvadio sam se s CarlosomAlcazaromizabraniomi jeulazak.UskoroćemezamijenitisvećenikizDonjeKalifornije.

–JelitajAlcazaronajnasilnikkogasmosesviplašilikaodjeca?–upitaDiego.

– Da, sinko. S godinama ćud mu postaje sve gora, okrutan je ikukavica. Dočim je njegova sestrična Lolita prava svetica. Djevojkame znala otpratiti u zatvor i odnijeti uznicima lijekove, hranu ipokrivače,ali,nažalost,nemamoćnadCarlosom.

– Sjećam se Lolite. Obitelj Pulido plemenita je i kreposna.Francisco,Lolitinbrat,školovaoseuMadridu.DopisivalismosedoksambiouBarceloni,primijetiDiego.

–Eto, sinemoj, donAlejandrovo stanje je vrloozbiljno.Ti simujedinanada,morašsehitnouplesti,zaključiotacMendoza.

Diegojevećpodugohodaoposobinastojećiobuzdatiogorčenost.Bernardojepratiorazgovoročijuuprtihubrata,šaljućimuduhovneporuke. Mladićev prvi poriv bio je potražiti Moncadu i potući se snjim, ali Bernardov pogled uvjeri ga da te okolnosti iziskuju višelukavostinegohrabrosti,tojezadatakzaZorroaitrebatćegaizvršitihladnokrvno. Izvadi čipkan rupčić i, uzdahnuvši, otre čeloizvještačenomkretnjom.

– Otići ću u Monterrey razgovarati s namjesnikom. On je očevprijatelj,predloži.

–Većsamtoučinio,Diego.KadajedonAlejandrouhićen,osobnosamrazgovarao snamjesnikom,noodgovoriomi jedanemaovlastinad Moncadom. I oglušio se kad sam ga zamolio neka istraži zaštoumiretolikozatvorenikauElDiablu,odvratimisionar.

–OndaćumoratiotićipotkraljuuMeksiko.–Toćetrajatimjesecima!,uzbuniseotacMendoza.Nije mogao vjerovati da se odvažan momčić koga je vlastitim

rukamadonionasvijetigledaogakakorasteprometnuougizdelina.Španjolska mu je smekšala um i mišice, kakva sramota. Toliko semoliodaseDiegovratinavrijemeispasioca,aodgovornanjegove

molitve je taj fićfirićsčipkanimrupčićem. Jedva jeprikrivaoprijezirkojijemladićunjemuizazvao.

Misionar obavijesti Isabel i Nuriju da večera čeka i svi peterosjednu za stol. Neka Indijanka donije glinenu posudu s kukuruznomkašomikomadimakuhanamesa,bljutavaitvrdapoputpotplata.Nijebilo kruha, vina ni povrća, čak ni kave, jedinog poroka koji je otacMendoza sebi dopuštao. Jeli su u tišini, kad začuše konjski topot iglasoveudvorištu,ačasakposlijenahrupiudvoranuskupinavojnikanačelusRafaelomMoncadom.

–Preuzvišenosti!Kakvoiznenađenje!–uzviknuDiegoneustajući.–Upravosamdoznaozavašdolazak,otpovrnuMoncada, tražeći

pogledomJulianu.– Tu smo, kao što smo vam obećali u Barceloni, gospodine

Moncado.Moguliznatikakosteizašliiztajneodaje?–podrugljivoćeIsabel.

–Gdjevamjesestra?–prekinujeMoncada.– Ah! U New Orleansu. Zadovoljstvo mi je priopćiti vam da se

Julianasretnoudala.–Udala!Nijemoguće!Zakoga?–kriknuočajniprosac.– Za jednog bogatog i zgodnog poslovnog čovjeka, koji ju je

osvojionaprvipogled,objasnimuIsabelsnajnedužnijimizrazomlica.RafaelMoncadatresnušakompostolu istisnuusnedane ispusti

pljusakpsovki.NijemogaovjerovatidamujeJulianaopetizmaklaizruku.Preploviojepolakuglezemaljske,ostaviosvojemjestonadvoruizbognjezapustiokarijeru.Obuzegatakavbijes,dabijebionajradijezadavio. Diego dotle priđe debelu i oznojenu naredniku, koji gagledašeočimakrotkapsa.

–Garcijo?–upita.– Don Diego de la Vego...prepoznajete me...kakva čast! –

promrmljadebeljko,ozaren.– Kako ne! Nezamjenjivi Garcia! – uzviknu Diego grleći ga. To

neprimjerenoočitovanjenaklonosti izmeđuDiega injegovavlastitognarednikasmelojenačasMoncadu.

–Koristimprigodudavasupitamzamogoca,Preuzvišenosti,rečemumladić.

–Onjeizdajnikikaotakavbitćekažnjen,prosiktaMoncada.– Izdajnik! Ne možete to reći o gospodinu de la Vegi,

Preuzvišenosti!Vistenoviuovomkraju,nepoznajeteljude.Ajasamse tu rodio i vjerujte mi da je obitelj de la Vega najčestitija inajuglednijaucijelojKaliforniji...–upleosenarednik,ojađen.

–Šuti,Garcijo!Nitkotenijepitaozamišljenje!–odsiječeMoncada,ošinuvšigaubojitimpogledom.

Izlaja zapovijed i oznojenom naredniku ne preosta drugo negopozdravitikucnuvšipetamaipovućisesvojnicima.Napraguzastai,okrećući se k Diegu, nemoćno slegnu ramenima, a onmu odgovoriprijateljskimmigom.

–Dopuštam si podsjetiti vas da jemoj otac, donAlejandro de laVega,španjolskiplemić,junakmnogihbitakaukraljevojslužbi.Samomuovlaštenšpanjolskisudmožesuditi,napomenuDiego.

–Njegov slučaj razmotrit ćenadležnevlasti uMeksiku.Dotad ćevaš otac biti dobro čuvan, da više ne može kovati urotu protivŠpanjolske.

–Suđenjećetrajatigodinama,adonAlejandrojestarac.NesmijeostatiuElDiablu,zauzeseotacMendoza.

–Prijenegolićeprekršitizakon,delaVegajetrebaomislitinatodastavljanakockusvojuslobodu i imovinu.Zbog lakoumnosti, starijegurnuosvojuobiteljubijedu,prezrivoćeMoncada.

Diegojevećpograbiomač,aliBernardogauhvatizarukuizadrža,podsjećajući ga da mora biti strpljiv. Moncada mu preporuči nekapotraži nov izvor prihoda jer više ne raspolaže očevim imetkom, azatimseokrenuiizađe.

Misionarsućutnopotapšamladićaporamenuiiznovagapozvadabude njegov gost. Život u misiji oskudan je i težak, reče, nemaudobnostinakojesuoninaučeni,nobaremćeimatikrovnadglavom.

–Hvala,oče. Jednomćuvamispričatištonamsesvedogodiloodsmrtimogsirotogoca.PropješačilismoŠpanjolsku,živjelisRomimaina kraju su nas oteli morski razbojnici. Nismo se jednom čudomspasili.Auvezisneudobnošću,vjerujtedasmoprekaljeni,osmjehnuseIsabel.

–Ioče,odsutraćusejapobrinutizakuhanje, jerhranitesegorenegouratu,dometnuNuria,mrštećise.

–Misijajevrlosiromašna,ispričaseotacMendoza.– S istim sastojcima i malo dosjetljivosti, jest ćemo kao ljudi,

otpovrnuona.

Te noći, dok su svi spavali, Diego i Bernardo iskradu se iz sobe,uzmudvakonjai,neosedlavšiih,odjašukindijanskimšpiljama,gdjesusetolikoputaigraliudjetinjstvu.OdlučilisuprvoizvućiAlejandrade la Vegu iz zatvora i skloniti ga na sigurno, gdje ga Moncada iAlcazar neće pronaći, a onda prionuti na tešku zadaću čišćenjanjegovaimenaodoptužbezaizdaju.Biojetjedannjihovihrođendana,rodili su se dvadeset godina prije. Diego je smatrao da je to bitantrenutakunjihovuživotuihtiogajeobilježitinečimosobitim,zatojepredložio bratu pomlijeku da odu u špilje. A usto, ako potresi nisuzatrpaliprolazkojiihjespajaosdelaVeginomposjedničkomkućom,moždaćemoćiuhoditiRafaelaMoncadu.

Diego je jedva razabirao put, no Bernardo ga bez oklijevanjaodvededoulaza, zakrivenagustimgrmljem.Kročivšiunutra,upališesvijećuipođošelabirintomhodnika,doknisustigliuglavnudvoranu.Žudno udisahu neopisiv miris podzemlja, koji su kao djeca tolikovoljeli.Diegosesjetikobnogadanakadsunjegovdomnapalimorskirazbojnici a on se skrio ondje s ranjenommajkom. Učini mu se daosjećaonajvonj,spojkrvi,znoja,strahaitamnazemljinamirisa.Svejebiloonakokakosuostavili,odlukovaistrijela,zalihasvijećaipetgodinastarihbočicasmedom,doČarobnogKotačakojisunačiniliodkamenja dok su težili Okaueu. Diego bakljama osvijetli kružnižrtvenik i u središte položi zavežljalj koji je donio, ovijen mrkomtkaninomipovezanuzetom.

– Brate, dugo sam čekao ovaj trenutak. Navršili smo dvadesetgodina i obojica smo spremni za ovo što ću ti predložiti, započeneočekivano svečano. – Sjećaš li se vrlinaOkauea?Čast, pravednost,poštovanje,dostojanstvo ihrabrost.Nastojaosamdameonevodeuživotu,atebeznamdasuvodile.

UcrvenkastusjajubakljiDiegoodriješizavežljaj,kojijesadržavaoZorroovuopravu–hlače,košulju,plašt,čizme,šeširikrinku–ipredagaBernardu.

– Želim da Zorro bude temelj mog života, brate. Posvetit ću seborbi za pravdu i pozivam te da mi se pridružiš. Postat ćemotisućostruki, zbunjivat ćemo neprijatelje. Bit će dva Zorroa, ti i ja, anikadihnećevidjetizajedno.

Govoriojetakoozbiljno,dakonačnojednomBernardonijedošaou napast uzvratitimu porugom. Shvati da je njegov brat pomlijeku

dobrorazmislio,nije tobioporivnikao izspoznajeoočevojnesreći,dokazivaše to crna krabulja koju je donio s puta. Mladi Indijanacsvučehlačei,svečanopoputDiega,polakoodjenucijeluopravu,doksenepreobraziuvjeranZorroovodraz.DiegotadisučemačštogajekupionaKubii,držećigaobjemarukama,pružimuga.

–Kunemsedaćuštititislabeiboritisezapravdu!–uzviknu.Primivšimač,Bernardonečujnoponovibratoveriječi.Mladići oprezno otvore tajna vratašca u kaminu velike dvorane

kuće, utvrđujući da, usprkos proteklim godinama, bešumno klize povodilici.Nekoćsupomnouljilikovinuiočitosejošuvijeknijesasušila.U kaminu ležahu one stare klade, sada prekrite debelim slojemprašine. Za sve to vrijeme nitko nije ložio vatru. Odaja bijašenetaknuta, isto pokućstvo koje je Alejandro de la Vega kupio uMeksiku ne bi li ugodio ženi, ista golema stropna svjetiljka sa stopedeset svijeća, isti drveni stol i ojastučene stolice, iste preuzetneslike. Sve je bilo kaoprije, pa ipak, kuća im se učinimanja i tužnijanegoštosu jepamtili.Nagrđivala ju jepatinazaborava,mrtva tišinavisjela je u zraku, zagušljiv vonj prljavštine prožimao je zidove.Odšuljaše se poput mačaka niz hodnike, slabo osvijetljene rijetkimfenjerima.Nekoćsudržalistarogslugučijijejediniposaobiobrinutiosvjetlu; danju je spavao a noću bdio nad svijećama i uljanicama.Zapitaše se žive li još taj starac i druga služinčadna imanju, ili ih jeMoncadazamijeniosvojimljudima.

Utajkasansatčakipsipočivahu,samojejedanvojnikstražariouprednjemdvorištu,spuškomoramenu,hrvućisesasnom.Otkrilisuvojničku spavaonicu i izbrojili dvanaest ležaja obješenih na raznimvisinama, jedni iznad drugih, iako su četiri bila prazna. U obližnjojprostoriji nađu skladište vatrenog oružja, baruta i sablji. Nisu seusudilidaljeistraživati,izbojaznidaihnezateknu,nokrozodškrinutavrata knjižnice nazreše Rafaela Moncadu, koji je nešto pisao iliračunao.Diegoprigušignjevanuzvikugledavšineprijateljazavaljenau očev naslonjač, kako se služi ft njegovim papirom i crnilom.Bernardogagurnelaktomdapodu,pohodjepostajaoopasan.Potihouzmaknudotajnogprolazaipuhnuugustuprašinukaminadaizbrišutragove.

Umisiju stigošeu cik zore iDiego,prviputotkad seprethodnogdanaiskrcaonažalu,osjetimaljnakupljenaumora.Svalisepotrbuške

upostelju ispavao jesvedoidućeg jutra,kadgaBernardoprobudi irečemu da su konji osedlani. Zamisao o posjetu Tovpurniji i molbineka impomogne izbavitiAlejandrade laVegubila jenjegova.Nisusreli oca Mendozu, koji je rano otišao u Los Angeles, ali Nuria imdonijekrepakzajutrakodgraha,rižeiprženihjaja.Isabelsepojavizastolomkose spleteneupletenicu, uputnoj suknji i platnenoj košulji,kakve nose pokrštenici, objavljujući da ide s njima jer želi upoznatiDiegovumajkuividjetiindijanskoselo.

–Onda ću i jamorati ići, progundaNuria, kojupomisaonadugojahanjeutojdivljojzemljinijenimalomamila.

–Ne.OtacMendozatetrebaovdje.Brzoćemosevratiti,otpovrnuIsabel,dajućijojutješanpoljubac.

Trojemladihotputesenanajboljimbjelašimaizmisije,vodećijošikonja s prtljagom. Morat će putovati cijeli taj dan, prespavati podzvijezdama i idućeg jutrazapočetiprijelazprekoplanina.Sklanjajućise od vojnika, pleme je otišlo što je daljemoglo i često se selilo, aliBernardogajeumiopronaći.Isabel,kojajenaučilajahatiopkoračke,nonikadnijeproveladannakonju,slijedila jeprijateljebez jadanja.Kadasunapokonstaliosvježitiseupotoku iužinati,shvatikoliko jeizlomljena.Diegojojsenarugajerjehodalakaopatak,aBernardojojdade biljnu mast, pripravak Bijele Šumske Ušare, da njome istrljabolneudove.

Idućeg podneva Bernardo im pokaza znakove na drveću koji sunavješćivaliblizinuplemena;takojavljahudrugimIndijancimakadbisesepreselili.Domaloihustavedvagotovonagamuškarca,oslikanihtijelainapetihlukova,no,prepoznavšiBernarda,spusteoružjeipriđupozdraviti. Zatim ih povedu kroz šumu do zaselka, bijedna skupaslamnatih kućerakamedukojima je vršljalonekolikopasa. Indijancizafućkaju i uskoro izrone niotkud žitelji toga sablasnog zaselka,dirljiva skupina domorodaca, nagih ili u ritama. Diego s užasomprepozna baku i majku. Potrajalo je časak dok se nije oporavio odtjeskobe što ih vidi tako oslabjele, skočio s konja i pohrlio im uzagrljaj. Zaboravio je bio koliko su Indijanci siromašni, ali nijezaboraviobakinmiomirispodimu i travama,kojimuzapahnudušu,kao i nov majčin miris. Regina je mirisala po mliječnom sapunu icvjetnojvodici,Tovpurniapokaduljiiznoju.

–Diego,kakosinarastao...,promrmljamajka.

Tovpurniamuseobratinadomorodačkomjeziku,prvimzvucimakoje je čuo u djetinjstvu. Na tome su se jeziku mogli milovati, našpanjolskomsuseophodiliuzdržano,nedotičućise.Prvi jezikbiojezačuvstva,drugizamisli.Tovpurnijinižuljevitidlanoviopipašesina,ruke, prsa, vrat, prepoznajući ga,mjereći ga, uplašena promjenama.Potom dođe red na baku damu poželi dobrodošlicu. Bijela ŠumskaUšaraodignumukosuiproučiuši,kaodajedinotakomožepouzdanoznati je li toon.Diego seod srcanasmija i, obujmivši jeoko struka,podiže je pedalj od tla. Bijaše laka kao pero, no ispod krpa i zečjegkrznaštosujeprekrivali,osjetinjezinožilavoitvrdotijelo,čistodrvo.Nijebilatakostaranitakokrhkakakomuseuprvimahučinilo.

Bernardo je imaooči samo zaMunjuUNoći i sina,malogDiega,petogodišnjeg dječačića brončane puti, čvrsta poput opeke,tamnosmeđih očiju i majčina smijeha, golog i naoružana majušnimlukomistrijelama.Diega,kojijeMunjuUNoćipoznavaoudjetinjstvu,iz posjeta bakinu zaselku, iz šturih Bernardovih opaski i iz jednogpisma oca Mendoze, duboko se dojmi njena ljepota. Uz nju i sinaBernardosečiniodrugičovjek,porastaobiisavseozario.

Kad se rasplinuo prvi ushit susreta, Diego se sjeti predstaviti imIsabel, koja iskraja promatraše prizor. Prema njegovim pričama omajci i baki, zamišljala ih je kao likove s epskih ulja, gdje sukonkvistadori naslikani u blistavim oklopima a američki domorocinalikujupernatimpolubogovima.Te silnomršave,kuštrave iprljavežene nisu nimalo sličile muzejskim slikama, ali bijahu jednakodostojanstvene. S bakomsenijemogla sporazumijevati, noubrzo sezbliži s Tovpurnijom.Naumi često je posjećivati, osjećajući damožemnogo naučiti od te čudnovate i mudre žene. Tako neukrotiva bihvoljela jabiti,pomisli.Naklonostbijašeuzajamna, jer iTovpurniji sesvidje razroka Spanjolčica. Vjerovala je kako to upućuje na moćviđenjaonogštodruginevide.

Odplemenajeostalabrojnaskupinadjece,ženaistaraca,alisamopetlovaca,kojisumoraliićidalekoupotrazizadivljači,jerbijelcisurazdijelili zemlju i čuvali je mecima. Katkad bi ih glad nagnala nakradu goveda, a ako bi ih zatekli, ispaštali su pod šibama ili navješalima. Većinamuških radila je na stočarskim posjedima, no rodBijeleŠumskeUšareiTovpurnijevišejevolioslobodu,uzasvunjenuneizvjesnost. Nije dolazio u sukobe s ratničkim plemenima,

zahvaljujući ugledu šamana i vidarica dviju žena. Neznanci su uzaselakstizali tražeći savjet i lijekove, iplaćali ihhranom ikrznima.Preživjeli su, ali otkad su se Rafael Moncada i Carlos Alcazar latiliuhićivanja mladića, nisu smjeli ostati na jednom mjestu. Skitalačkiživotiscrpiojezalihekukuruzaižita,moralisusezadovoljitigljivamaišumskimplodovima,ribomimesom,kadgajebilo.

Bernardo iMunja UNoći dovedu dar zaDiega, vranca pametnihočiju. Bijaše to Tornado, ždrijebac bez majke kojeg je Bernardoupoznao tijekomobreda posvećenja, sedam godina prije, aMunjaUNoći ga pripitomila i naučila slušati fućkanjem. Bio je plemenitaživotinja, divan drug. Diego ga pogladi po njušci i uroni lice u dugugrivu,ponavljajućinjegovoime.

– Morat ćemo te držati skrivena, Tornado. Jedino će te Zorrojahati,reče,akonjmuodgovorirzanjem.

Poslijepodne protekne u pečenju rakuna i ptica, koje su uspjeliuloviti, i upoznavanju s lošim vijestima. Kad je zanoćalo, Isabel se,iznurena, umota u pokrivač i usnu pored ognja. Tovpurnia, pak,slušašesinovupričuozlojkobiAlejandradelaVege.Priznamudajojnedostaje,biojejedinimuškarackojegjevoljela,nonijemoglaostatiubrakusnjim.Bijedanskitalačkiživotnjenogplemenabiojojjedražiod raskoši imanja, gdje se osjećala zatočenom.Djetinjstvo imladostprovela je podvedrimnebom,nije trpjela jaramzidovaod ćerpiča ikrova nad glavom, oholost običaja, neudobnost španjolskih haljina,breme kršćanstva. Alejandro je s godinama sve strože sudio obližnjima. Na kraju su se toliko otuđili da im, kada je sin otišao uŠpanjolsku i ohladila se strast mladosti, nije ostalo ništa. Pa ipak,kosnujemuževanesrećaiponudipomoćidagaseizbaviiztamniceiskrije duboko u prirodu. Kalifornija je vrlo prostrana a ona poznajegotovosvestaze.Potvrdilajemisionarovesumnje.

– Već dva-tri mjeseca drže usidrenu brodicu blizu područjabisernicaibarkamaprevozezatvorenike,reče.

IspripovjediDiegudasuodvelivišemladićaizplemenaiprinudujuihronitiod jutradomraka.Spuštaju ihnadnozavezanekonopom,skamenomkaoutegom ikošemzabranje školjaka.Kadpotegnuuže,izvlače ih u barku. Dnevna žetva prenosi se na brodicu, gdje drugiuznici otvaraju školjke tražeći bisere, rad koji uništava ruke.Tovpurnia jevjerovalakako jeAlejandroondje, jerbio jeprestarza

ronjenje.Dometnudazatvorenicispavajunažalu,okovaninapijesku,igladuju,jernitkonemožeživjetisamoodškoljaka.

–Teškoćešizbavitiocaiztogpakla,primijeti.Bilobinemogućedokjenabrodu,aliotacMendozapovjeriomuje

da će neki svećenik posjetiti zatvor. Budući da su lov na bisernicemorali držati u tajnosti, Moncada i Alcazar obustavili su ga nanekoliko dana kakobi uznici bili u ElDiablu kadapop stigne. To jemojajedinaprilika,rečeDiego.Shvatidamajciibakinemožezatajititko je Zorro, jer trebao ih je. Govoreći imo Zorrou i svojemnaumuuvidjekolikoteriječizvučebezumno,stogagaiznenadimirnoćažena,kao da je nošenje krinke i napad na El Diablo svagdašnja stvar.Obećaše čuvati tajnu. Dogovore se da će, za koji dan, Bernardo i trinajjačainajhrabrijamuškarcaizplemenadoćisvišekonjakodKrižalubanja,maloligaodElDiabla,naraskrižjegdjesunekoćobjesilidvarazbojnika. Njihove lubanje, izbijeljene kišom i suncem, bijahuizloženenadrvenukrižu. Indijancenećeuputitiupotankosti, jer štomanjeznaju,tobolje,uslučajudaihuhvate.

Diegouglavnimcrtama iznijezamisaoospašavanjuoca i,ako jemoguće,drugihzatvorenika.Mahomsudomoroci,dobropoznaju tajkraj i,budu li imalouprednosti, iščeznutćeuprirodi.BijelaŠumskaUšara rečemuda jemnogo Indijanaca radilona izgradnji ElDiabla,čakinjenbrat,kogabijelcizovuArsenio,nonjegovopravoimejeOči-koje-vide-u-Sjeni. Slijep je a Indijanci vjerujukakooni koji nemoguvidjetisunčevusvjetlost,videutami,poputšišmiša,iArseniojedobarprimjer. Ima zlatne ruke, izrađuje oruđe i umije popraviti svakuspravu.Poznajezatvorboljeodikog,vještosekrećeponjemu,jervećje četrdeset godina njegov jedini svijet. Služio je ondjemnogo prijeCarlosova dolaska i pohranio je u svojem čudesnom pamćenju sveuznike koji su prošli kroz El Diablo. Baka pruži Diegu snopić perjašumskeušare.

–Možda timoj bratmože pomoći. Vidiš li ga, recimu da simojunukidajmuovapera,takoćeznatidanelažeš,posavjetovaga.

U osvit idućeg dana Diego krenu natrag u misiju, uglavivši sBernardom gdje će se i kada sastati. On osta u zaselku načiniti dioopremeod sastojaka koje suuzeli izmisije, iza leđa ocuMendozi. –Ovo je jedan od rijetkih slučajeva kad cilj opravdava sredstva,ustvrdio je Diego, dok su premetali misionarov vinski podrum u

potrazizadugimkonopom,salitrom,cinčanimprahomistjenjevima.Prijepolaska,mladićupitamajkuzaštojeizabralazanjimeDiego.–Takosezvaomojotac,tvojšpanjolskidjed:DiegoSalazar.Bioje

hrabaridobarčovjek,irazumiojedušuIndijanaca.Utekaojesbrodajerjehtiobitislobodan,nikadsenijepomiriosaslijepomposlušnošćukojusuondjetražili.Cijeniojemojumajkuisaživiosesplemenskimobičajima.Naučiome jemnogo toga, izmeđuostalogkastiljski jezik.Zaštotetozanima?–odgovoriTovpurnia.

–Uvijekmejekopkalo.JesiliznaladaDiegoznači'utjelovitelj'?–Ne.Štojeto?–Onajkojiuzimatuđuulogu,objasnijojsin.DiegoseoprostisprijateljimaumisijiodlazećizaMonterrey,kako

je najavio. Zahtijevat će da namjesnik pravedno postupi s njegovimocem. Nije htio pratnju, jer putovat će polako, zaustavljajući se umisijama duž Kraljevskog puta. Otac Mendoza gledaše ga kako seudaljujenabjelašu,vodećikonjasprtljagom.Znaojedajeputovanjeuzaludno,gubitakvremenakojidonAlejandramožestajatiživota,jersvakidanštogastaracprovedeuElDiablu,mogaobibitiposljednji.Njegovouvjeravanjenijenimaloutjecalonamladića.

Čimsemisijaizgubilaizvida,Diegoskrenusputaipodekrozpoljepremajugu.UzdaosedajeBernardopripraviosvojeidagačekakodKriža lubanja. Satima poslije, kad je već bio nadomak ročišta,presvuče se. Odjenu okrpljenu mantiju, koju je ukrao dobromemisionaru,prilijepibradu,načinjenuodpramovakoseBijeleŠumskeUšare, ikrabuljuzaokružiNurijinimočalama.Domaćicaćeprevrnutinebo i zemlju tražeći ih. Stižena raskrižje gdje su razbojničke glavepozdravljale pribijene na grede križa i nije morao dugo čekati,odjednomiskrsnuBernardoitrimladadomoroca,pokritatekstidnimkrpama, naoružana lukovima i strijelama, tijela oslikanih za rat.Bernardoimneodaputnikovoimenitiištaobjasnikadajetobožnjemduhovnikupredaotorbesbombamaikonopom.Braćaizmijenišemig:sve je spremno.Među konjima koje su Indijanci doveli, Diego spaziTornada i nije mogao odoljeti da mu, prije rastanka, ne priđe ipomilujegapovratu.

Uzatvorseuputipješice,mislećidaćesetakodoimatibezazleno,dirljiv lik u bijelu sunčevom odsjaju. Jedan konj nosio je njegovuprtljagu a drugi opremukoju je Bernardopriredio, uključujući velik

drveni križ, visok pet pedalja. Uspevši se na vrh brežuljka, ugleda udaljini more i razazna crnu mrlju sumornog zdanja El Diabla,uzdignuta nad liticama. Ožednio je i sav se oznojio, ali pruži korak,željan čim prije vidjeti oca i otpočeti pustolovinu. Hodao jedvadesetakminuta, kad začu topot kopita i zamijeti prašinu koju jeuzvitlala neka kočija. Ote mu se ljutit uzvik, to će pomutiti njegovnaum, onuda nitko nije prolazio, osim ako bi išao u tvrđavu. Pognuglavu,popravikapuljačuiprovjerijelibradanasvojemmjestu.Znojju je mogao odlijepiti, premda se poslužio gustim ljepilom, odnajčvršće smole. Kola se zaustave i, na njegovo veliko iznenađenje,krozprozorčićizviriljepolikamladica.

– Vi ste zacijelo svećenik koji dolazi u zatvor, zar ne? Očekivalismovas,oče,pozdraviga.

Djevojka se čarobno osmjehnu i Diegovo hirovito srce življezakuca. Polako je jenjao očaj zbog Juliane imogao se diviti drugimženama,osobitojednojtakoljupkoj.Umalojezaboraviosvojuulogu.

– Da, kćeri, ja sam otac Aguilar, odgovori što je slabijim glasommogao.

–Uđiteukola,oče,dasemaloodmorite. I ja idemuElDiablo,uposjetbratiću,ponudimuona.

–Bogćetiplatiti,kćerimoja.Znači, takrasotica jeLolitaPulido!Onamršavacuricakojamuje

slala ljubavne poruke kadmu je bilo petnaest godina. Kakav sretanslučaj! Uistinu je bio, jer kad je Lolitina kočija stigla pred utvrdu, skonjimalažnogpopaprivezanimstraga,nijemoraoništaobjašnjavati.Čim je kočijaš najavio mladicu i oca Aguilara, stražari im otvore iprijaznoihdočekaju.Lolitabijašepoznatlik,vojnicisujeoslovljavaliimenomičakjojsedvauznikaukladamanasmiješe.–Dajtevodetimjadnicima, kuhaju se na suncu, usrdno zamoli čuvara, koji pohitaispuniti joj želju. Dotle je Diego promatrao zdanje i krišom brojiovojnike. S uzetom bi mogao kliznuti niz vanjski zid, ali nije imaopojma kako će izvući oca, zatvor se činio neosvojiv i vrvio jestražarima.

Posjetioce odmah odvedoše u Alcazarov ured, dvoranu s jednimstolom, stolicama i policama s matičnim knjigama kao svimpokućstvom.Utepohabaneknjižurinebilježilosesve,odizdatakazakrmudopreminulihuznika,izuzevbiserja,kojeje,bezvidljivatraga,

prelazilo iz školjaka ravno u Moncadine i Alcazarove škrinje. Ujednomkutu,kipDjeviceMarijeodobojenesadregaziojenečastivog.

–Dobrodošli,oče,pozdravigaCarlosAlcazar,poljubivšiuobrazesestričnu,ukoju je jošuvijekbiozaljubljen. –Očekivali smovas teksutra.

Nagnute glave, poničuća pogleda, unjkava glasa, Diego odverglana latinskom prvo što mu je palo na um i okruni to ushićenim,dojmljivim i, dakako, neumjesnim sursumcorda. Carlos blenu,mrtvijezicinikadmunisubilijačastrana.Jošjebiomlad,okodvadesetitriili dvadeset i četiri godine, ali doimao se stariji zbog cinična izraza.Imao je okrutne usne i štakorske oči. Diego pomisli kako Lolita nemože biti iz iste obitelji, ta djevojka zavrijedila je bolju sreću odsrodstvasCarlosomAlcazarom.

Utjelovitelj popa prihvati čašu vode i objavi da će idućeg danaslužitimisu,ispovjeditiipričestitionekojizatražeSvetootajstvo.Vrloje umoran, dometnu, no još danas želi posjetiti oboljele i kažnjeneuznike, uključujući onu dvojicu u kladama. Lolita mu se pridruži;donijekutijuslijekovimaistavijenaraspolaganjeocuAguilaru.

– Moja sestrična je odveć meka srca, oče. Rekao sam joj da ElDiablo nijemjesto za gospođice, ali ne slušame. Ne shvaća da su tiljudiiskvareneibešćutnezvijeri,kadreugristirukukojaihhrani.

–Nijedanmejošnijeugrizao,Carlose,odvratiLolita.– Uskoro ćemo večerati, oče. Ne očekujte gozbu, ovdje se živi

skromno,rečeAlcazar.– Ne brinite, sine, ja malo jedem, a ovaj tjedan i postim. Kruh i

voda bit će dovoljni. Radije bih užinao nasamo jer, nakon posjetabolesnicima,morammoliti.

–Arsenio!–pozvaAlcazar.Iz sjena izroni Indijanac. Stajao je sve vrijeme u.kutu, tako tih i

nepomičan, da ga Diego nije zamijetio. Prepozna ga po opisu BijeleŠumskeUšare.Očimubijahuzastrtebjeličastommrenom,nokretaoseslakoćom.

– Odvedi oca u njegovu sobu, da se okrijepi. Budimu na usluzi,čuješme?–naložiAlcazar.

–Da,gospodine.–Možeobićibolesnike.–ISebastiana,gospodine?

–Ne,togbijednikane.–Zašto?–upleteseDiego.–Onnijebolestan.Moralismogaišibati,ništaozbiljno,nebrinite,

oče.Lolitabrižnuuplač;bratićjojjeobećaoukinutitakvekazne.Diego

ihostavinekaraspravljajuipođezaArseniomudodijeljenumusobu,gdjegajenedirnutačekalaprtljaga,čakivelikikriž.

–Vinistečovjekcrkve,primijetiArsenio,zatvorivšivratagostovesobe.

Diego se ukipi od prepasti; ako slijepac može otkriti da jeprerušen,kakoćezavarationekojivide?

–Nemirišetekaopop,objasniArsenio.–Ne?Kakomirišem?–začuđenoćeDiego,jernosiojemantijuoca

Mendoze.– Po kosi Indijanke i po ljepilu za drvo, odgovorimu on.Mladić

taknu lažnu bradu i morade se nasmijati. Odluči ulučiti priliku, jerjamačno neće biti druge, i prizna Arseniju da dolazi po osobituzadatkuitrebanjegovupomoć.Stavimuurukebakinapera.Slijepacih opipa pronicavim prstima i na licu mu se ocrta ganuće kad jeprepoznaosestru.DiegomurečedajeunukBijeleŠumskeUšareitojedostajalodasestaracotvori;većgodinamanijeimaovijestionjoj.IspripovjedimukakojeElDiablonekoćbioutvrda,učijojjeizgradnjiionsudjelovao,apotomjeostaoslužitivojnikeisadatamničare.Životje uvijek bio težak medu tim zidinama, ali otkad Carlos Alcazarupravlja zatvorom, postao je pakao; lakomost i okrutnost togačovjekaneopisivesu,kazaoje.Alcazarnamećeuznicimaprisilniradisurove kazne, prisvaja novac određen za hranu i daje im ostatkevojničkihobroka.Trenutnojejedannasamrti,višenjihuvrućicizbogdoticaja s otrovnimmeduzama ili rasprsnutih pluća, krvare na nos iuši.

–AAlejandrodelaVega?–upitaDiegouzdrhtaleduše.– Neće dugo, izgubio je volju za život, više se gotovo ne miče.

Zatvorenici gahrane i radeumjestonjega,daganekazne,odgovorimuArsenio.

–Molimvas,Oči-koje-vide-u-Sjeni,odveditemeknjemu.Suncejošnijezašlo,nounutarzatvoravladašemrak.Debelizidovi

iuskaoknajedvasupropuštalisvjetlost.ArsenioprimiDiegazarukav

i bezoklijevanja gapovede sjenovitimhodnicima i uskim stubištimazdanja do tamnice, dograđene kada su tvrđavu odlučili koristiti kaozatvor.Ćelije subile ispod razinevode i zaplime jeprodirala vlaga,rišući zelenkaste mrlje po stijenama i uzrokujući mučan vonj.Tamničar, kozičavmestic tuljanskih brkova, otvori željeznu rešetkuhodnikaipredaArsenijukolutključeva.Diegaiznenaditišina.Znaojeda ima više uznika, no očito bijahu toliko iscrpljeni i slabi da nisudavali glasaod sebe.Arsenio seuputi k jednoj ćeliji, opipaključeve,odabrapravi i spretnootključa.Potrajalo je časak-dvadok seDiegonije privikao na tmušu i razabrao obrise naslonjene na zid i lik napodu.Staracupali svijeću ionkleknuporedoca, tako tronutdanijemogao izustitini riječi.Brižnopodižeočevuglavu ipoloži jeukrilo,uklanjajućimusčelaskrutnutepramenove.Prititravuplamičkuvidjeboljeineprepoznaga.Ništanijeostaloodpristalaiuznositaplemića,junaka starih bitaka, načelnika Los Angelesa i naprednogveleposjednika. Bio je sav prljav i strašno omršavio, ispucanezemljastekože,tresaoseugroznici,očisumuseslijepileodkrmeljaanizbradusecijedilanitsline.

– Don Alejandro, čujete li me? Ovo je otac Aguilar... – reče muArsenio.

– Došao sam vam pomoći, gospodine, izvući ćemo vas odavde,promrmljaDiego.

U očima trojice zatvorenika u ćeliji zaiskri zanimanje, no umahugasnu.Bilisuonkrajnade.

–Dajtemiposljednjupomast,oče.Kasnojezame,slabašnodahnubolesnik.

–Nijekasno.Hajdete,gospodine,sjednite...–preklinjašegaDiego.Uspje gaosoviti i napojiti, zatimmuočisti očinavlaženim rubom

mantije.– Pokušajte ustati, gospodine, jer, da biste izašli van, morate

hodati,ustrajaoje.–Pustiteme,oče,nećuživizaćiodavde.–Da,izaćićete.Vjerujtemidaćeteiznovavidjetisinainemislim

nanebu,negonaovomesvijetu...–Mogsina,kažete?– Ja sam, Diego, zar me ne prepoznajete, vaša milosti? – šapnu

redovnik,nastojećidagaostalinečuju.

AlejandrodelaVegapromotrigakojičasak,naprežućizamućeneoči, ali nenadepoznat liku tomzakukuljenu i rutavu fratru.Mladićmu potiho objasni da nosi mantiju i lažnu bradu jer nitko ne smijeznatidajeuElDiablu.

–Diego...Diego...Bogječuomojvapaj!Tolikosamsemoliodavasprijesmrtijošjednomvidim,sinemoj!

– Uvijek ste bili jak i srčan čovjek, vaša milosti. Nemojte meiznevjeriti,molimvas.Morateživjeti.Sadćuotići,alipripravitese,jeruskoroćevasdoćiizbavitijedanmojprijatelj.

–Recitevašemprijateljudane trebaosloboditimene,negomojedrugove.Tolikoimdugujem,otkidalisuodustadabimenahranili.

Diego se okrenu k uznicima, trojici Indijanaca prljavih i suhihpoputnjegovaoca,sistimizrazomdubokeklonulosti,alimladihijošuvijek zdravih. Po svemu sudeći, ti su ljudi u malo tjedana uspjeliizblijediti osjećaj nadmoćnosti o koji se španjolski bidalgo oslanjaocijelisvojvijek.Pomislinaživotneobrate.KapetanSantiagodeLeonkazaomu je jednom,dok sunapučini gledali zvijezde, kako čovjek,pozivilidugo,dospijepreispitatisvojestavoveiispravitineke.

– Izaći će s vama, vašamilosti, obećajemvam, rečemuDiegonarastanku.

Arsenioostavi tobožnjegsvećenikaunjegovojsobi imaloposlijedonijemu jednostavnuužinu: suhi kruh, vodenastu juhu i čašu vina.Diego shvati da je gladan kao vuk i požali što je slagaoAlcazaru daposti. Nije trebao otići toliko daleko s pretvaranjem. Pomisli kakoNuriasadazacijelopirjavolovskirepuSanGabrielu.

– Ja sam samo došao izvidjeti, Arsenio. Netko drugi pokušat ćeosloboditi zatvorenike i odvesti donAlejandrana sigurno.Radi se oZorrou,junačnomvitezuodjevenuucrnoipodkrinkomkojiseuvijekpojavljujekadvaljaizvršitipravdu,objasnislijepcu.

Arseniopovjerovadamuseruga.Nikadaniječuozatakvuosobu;već je pola stoljeća posvuda gledao nepravdu a da nitko nijespomenuo zakrabuljenog. Diego mu reče kako će se u Kalifornijistvaripromijeniti.VeććevidjetitkojeZorro!Slabićebitizaštićeni,aopakićekušatinjegovuoštricuibič.

Arsenio prasnuu smijeh, sad već uvjerendamomkunisu svenabroju.

– Zarmislite dabimeBijela ŠumskaUšaraposlala k vamada je

riječošali?–ljutitouzviknuDiego.To obrazloženje kao da je djelovalo na Indijanca, jer upita kako

dotičniZorrokaniizbavitiuznike,sobziromnatodanitkonikadnijepobjegao izElDiabla.Nemogubašmirno išetatikrozvratazatvora.Mladićmurečeda,makolikočovjekskrinkombioveličanstven,ipakto ne može učiniti sam, potrebna mu je pomoć. Starac se zamisli inajzadmupriopćikakopostojidrugi izlaz, aline zna je liudobromstanju. Tijekom gradnje tvrđave prokopali su podzemni prolaz zaslučajpožara.Uonodobabilisučestiprepadimorskihrazbojnika,aigovorilo se da Rusi kane prigrabiti Kaliforniju. Prolaz nikad nijekorišten i već su ga svi zaboravili, a vodi u obližnju gustu šumu, nazapad,ustaroindijanskosvetište.

–BlagoslovljenbudiBože!Upravotomi treba,hoćureći,Zorrou.Gdjepočinjeprolaz?

–DođelitajZorro,pokazatćumu,zajedljivoćeArsenio.Kada jeostaosam,Diegorastvori svoju torbu,koja je sadržavala

crno odijelo, bič i pištolj. U Bernardovim nađe konop, sidro i višeglinenih posuda. Bile su to dimne bombe, načinjene od nitrata icinčanog praha, prema uputama što ih je, zajedno s drugimzanimljivostima, prepisao iz de Leonovih knjiga. Htio je načinitibombukakobiprepaoBernarda,nijenisanjaodaćenjimaspašavatioca.Jedvastrgnubradu,grizućiusnedanezavičeodboli.Licemujebridjelo kao da se opekao, pa zaključi kako ne vrijedi truda lijepitibrk,dostajatćekrinka,alidaprijeiliposlijemorapustitibrkove.Oprase vodomkoju jeArsenio donio i preruši se u Zorroa. Zatim rastavivelik drveni križ i iznutra izvadi mač. Navuče kožnate rukavice iizvede nekoliko tobožnjih udaraca, iskušavajući gipkost čelika ičvrstoćumišica.Zadovoljnoseosmjehnu.

Provirikrozprozor, vidjeda sevani smračilo ipretpostavida suCarlos i Lolita već večerali i povukli se u svoje odaje. Zatvor jeutihnuo,kucnuoječaszapolazak.Zadjenubičipištoljzapojas,vratimačukoriceipripraviseizaći.–UimeBožje!–promrmljakrižajućiprste, ne bi li se božanski naum pridružio dobroj sreći. Upamtio jeraspored zdanja i prebrojio stube stubišta, da se može kretati bezsvjetla.Utamnojopravibio jeusjeninevidljivanadaosedanadzornijeodvećstrog.

Bešumno klizeći stiže na jednu od terasa i potraži skrovište za

bombe,kojećeprenositidvijepodvije.Bilesuteške inijesemogaoizložiti opasnosti da padnu. Na posljednjem prelasku prebaci prekoramenasmotanoužeisidro.Provjerivšijesulibombedobroskrivene,skoči s terasenaobodnuzidinu, koja je opasivala zatvor, sagrađenuod kamena i žbuke, dovoljno široku za ophodnju i osvijetljenubakljamasvakihpedesetkoraka.Izsvojegzaklonavidjekakoprolazistražaribrojiojeminutedoknijeprošaodrugi.Uvjerivšisedakružesamodvojica,zaključikakoćedotećivremenazaidućipotez.Pognutotrčak južnomkriluutvrde, gdje ga je čekaoBernardo, jer ondje jestjenovit obronakolakšavaopenjanje.Dobro supoznavali zatvorskuokolicu jer su je kao dječaci istraživali. Prispjevši na dogovorenomjesto,počekadaprođestražar,aondauzebakljuiopisanjomevišesvjetlosnihlukova;biojetoznakzaBernarda.Potomzakvačiželjeznukotvuzazidizavitlakonopac,molećidadopredotlaidagabratvidi.Morao se opet skriti, jer približavao se drugi stražar, koji zastapromatratinebodvapedljaodsidra.Savprotrnuiobligaznojkadjezamijetiodaovajstojitakoblizusidradagamožedotaknuti.Dogodilise to,morat će ga gurnuti i sunovratiti sa zidine, a gnušao se takvanasilja.Kako je jednomrekaobratu,najveći je izazov izvršitipravdune umrljavši savjest tuđomkrvlju. Bernardo, vazda čvrsto stojeći nazemlji,ukazaomujedatajidealnećeuvijekbitidostižan.

Stražar nastavi ophod u trenutku kad je Bernardo pritezao uže,pomičući kotvu. Zorrou se škripa učini zaglušna, no stražar je tekmalčice krzmao, zatimpopravi pušku i produži.Odahnuvši, čovjek skrinkomnagnu sepreko zida.Premdanije spaziodrugove, zategnutkonopgovoriomujedasusepočeliuspinjati.Kaoštosupredvidjeli,svačetvoricastigošegoreupravonavrijemedaseskrijuprijenegolisu začuli korake drugog stražara u obilasku. Zorro objasniIndijancimagdje završavapodzemniprolaz i zamoli dvojicuneka sespuste u zatvorsko dvorište i razjure konje kako ih vojnici ne bislijedili.Začassvatkopođezasvojimposlom.

Zorro se vrati na terasu gdje je skrio bombe i, izmijenivši sBernardomkratkokojotskozavijanje,dobacimuihjednupojednunaobodni zid. Zadrža dvije, za unutrašnjost zdanja. Bernardo zapalistjenjeve svojih i dade neke domorocu koji ga je pratio, pa obojicapotrčašenizzidinu,tihiihitrikaoulovu.Sklonesenarazličitamjestai, u trenu kad su stjenjevi dogorijevali a plamičci dosezali sadržaj

glinenih posuda, hitnu ih prema metama: konjušnici, oružarnici,vojarni, dvorištu. Kad je iz bombi prokuljao gust bijeli dim, Zorrorasprsne svoje na prvom i drugom katu glavne zgrade. Domalozavlada panika. Na povik – vatra! – vojnici nagrnuše spotičući se,navlačeći hlače i čizme, dok je zvonilo na uzbunu. Svi su priteklispasiti što mogu, jedni su od ruku do ruku dodavali vjedra vode iizlijevalijenaslijepo,gušećise,drugisutjeraliživotinjevanizkonjuš-nice.Dvorišteseispuniustravljenimkrdom,podjarujućivještičjekolo.DvaTovpurnijinaIndijanca,kojisukliznulinizazidičekali,uvrebašezgodudaotvorevelikavrata tvrđave i nagnajukonjeubijeg.Bili supitomiinisudalekoodmakli,paihlakodostignu.Dvauzjašuaostalepovedupremaročištuušumi,nadomakpodzemnogprolaza.

CarlosaAlcazaraprobudizvonoiizađeispitatiuzroktepometnje.Nastojao je smiriti ljude govoreći im da kameni zidovi ne gore, alinitkoganijeslušao,jerIndijancisuodapelizapaljenestrijeleuslamukonjušnice i izoblakadimasukljao jeplamen.Uzgradi jedotadvećpostalo nesnosno zagušljivo i Alcazar pohita spasiti ljubljenusestričnu, no naleti na nju usred hodnika. – Uznici! Treba spasitiuznike! – zavapi Lolita, ali njemu drugo bijaše na umu. Nije mogaodopustitidaupožarustradadragocjenobiserje.

UtatrimjesecazatvorenicisuizronilinatisućeškoljakaiMoncadaiAlcazar imalisuvećvišepregrštibisera.Urazdiobisudvije trećinepripadaleMoncadi, koji je ulagaou posao, a jedna trećinaAlcazaru,koji ga je vodio. Nisu ih uknjiživali, jer lov je bio nezakonit, noosmislili su sustav računanja. Biserje stavljahu kroz rupicu uzapečaćen kovčežić, pričvršćen kovinastim šipkama za pod, koji seotključavao s dva ključa. Svaki ortak čuvao je jedan i na krajurazdoblja sastat će se da ga otvore i podijele blago. Moncada jeodrediopouzdanačovjekazanadzoržetvenabroduizahtijevaojedaArsenio meće bisere u kovčežić. Sa svojim iznimnim opipnimpamćenjem, slijepac će se jedini sjećati točnog broja a, bude lipotrebno, možda će moći opisati oblik i veličinu svakog, obrazloži.Alcazar je zamrzio starca, jer držao je brojke u glavi i pokazao senepotkupljiv. Nije se usuđivao zlostavljati ga, jer bio je podMoncadinom zaštitom, ali u svakoj ga je prilici ponižavao. Zauzvrat,podmitio jenadzornikanabrodu i,uz razumnunaknadu,ovajmu jedopuštao izdvajati najoblije, najveće i najsjajnije bisere, koji neće

proći kroz Arseniove ruke ni dospjeti u kovčežić. Rafael Moncadanikadanećedoznatizanjih.

DoksuIndijanci izTovpurnijinaplemenasijalikaos ikralikonje,Bernardoseušuljauzgradu,gdjegadočekaZorroipovedeutamnicu.Prošlisuteknekolikometara,zastirući licemokrimrupcimakakobipodnijelidim,kadnetkouhvatiZorroazaruku.

–OčeAguilar!Slijediteme,ovudajebrže...Bijaše toArsenio, kojinijemogaoocijenitipreobrazbu tobožnjeg

svećenikauneprispodobivogZorroa,noprepoznao je glas.Nijebilonužnoukazatimunazabludu.Braćavećpoduzanjim,kadliAlcazarovlik izniknu u hodniku, preprječujući im put. Ugledavši dvojicuneznanaca, jednog onako slikovito odjevena, upravitelj zatvorapograbipištolj iopali.Bolankrikodjeknumeđuzidovimaimetaksezabi u tavanicu: Zorro mu je bičem istrgnuo oružje u času kad jepovlačiootponac.BernardoiArseniouputišeseutamnicu,dokjeon,s mačem u ruci, slijedio Alcazara uz stubište. Sinulo mu je kakoizbaviti oca Mendozu iz nevolje i, uzgred, ojaditi Moncadu. Stvarnosamgenij,zaključiutrku.

Alcazar uleti u ured i uspje zaključati vrata prije nego što ga jeneznanac dostigao. Dim nije prodro unutra. Zorro opali u bravu igurnu vrata, ali nisu popustila, jer bijahu zakračunata. Potrošio jejedinimetak,nećestićinabitipištoljavrijemejeodmicalo.Znaoje,jerbiojevećutojprostoriji,daprozorigledajunabalkon.Shvatikakoganemožedosećiuskokubezpogiblidaseskrhanapločamadvorišta,nosgornjegkatanadvijalosemaštovitobićeisklesanoukamenu.Ovioko njega vršak biča, pritegnu ga i, moleći da kipić izdrži njegovutežinu, zaljulja se, padajući ravno na balkon. U uredu se Alcazarzaokupiopunjenjempištolja kakobi raznioključanicukovčežića, panije vidio sjenu na prozoru. Zorro pričeka da ispali zrno i smrskakatanac, a onda banu unutra. Plaštmu se zaplete i načas ga zadrža,dovoljnodaAlcazarodbacisadabeskorisnooružjei isučemač.Togačovjeka, toliko okrutna sa slabima, obuzeo bi smrtan strah predvještimprotivnikom,austo,nijebiovičanmačevanju;zamanjeodtriminute njegova je oštrica odletjela u zrak, a on stajaše podignutihrukudokmujevršakneznančevamačadraškaogrudi.

–Mogao bih te ubiti, ali ne želim uprljati ruke pasjom krvlju. JasamZorroidošaosampobisere.

–BiseripripadajugospodinuMoncadi!–Pripadalisu.Sadsumoji.Otvorikovčežić.–Potrebnasudvaključa,ajaimamsamojedan.–Poslužisepištoljem.Alipazi,naprvisumnjivpokretprobostću

tebez imaloobzira.Zorro jevelikodušan,budeš liposlušan,darovatćetiživot,zaprijetimučovjekskrinkom.

Dršćući,Alcazarnabioružjeiraznijedrugikatanac.Podižedrvenpoklopaciukazaseblago,takobijeloiblještavodajemoraouronitiruku i pustiti damu sedivnobiserjeprospekrozprste. Zorronikadnije vidio nešto toliko vrijedno. U usporedbi s time, dragulji koje sudobiliuBarcelonizaposjedeTomasadeRomeuaizgledahuskromno.Utojkutijijebilopravobogatstvo.Naložiprotivnikunekajeisprazniunjegovutorbicu.

– Vatra će svaki čas dosegnuti barut i El Diablo će odletjeti upakao.Održatćuriječipoštedjetite,sretnotibilo,kazaoje.

Alcazarneodgovori.Umjestodapojuripremaizlazu,štobibilozaočekivati,ostauuredu.Zorrozamijetidakrišomzirkanadrugikrajprostorije,gdjesenakamenupostoljukočiokipDjeviceMarije.Ongaje očito zanimao više od vlastitog života. Uze torbicu s biserjem,otkračunavratainestauhodniku,alineotiđedaleko.Počekačasaki,kako Alcazar nije izlazio, vrati se u ured i zateče ga gdje drškompištoljarazbijaglavukipa.

–ZarsetakopostupasGospom?–uzviknu.Pozelenjevši od bijesa, ovaj se okrenu i hitne mu pištolj u lice,

debelo promašujući, a zatim dokučimač, koji je ležao na podu, dvakorakadalje.Nijesejošniuspravio,aneznanacjevećstaopredanj,dok je gust bijeli dim iz hodnika osvajao ured. Ukrštali su oštricenekolikočasaka,suzećiikašljući.Alcazaruzmicašekpisaćemstolui,u trenukad jedrugiput gubiomač, izvuče iz ladicenabitpištolj.Nedospje naciljati, jer ga strahovit udarac nogom razoruža i Zorromuumahobilježiobrazstrivrtoglavapotezaoštricom,oblikujućislovoZ.Alcazarzaurla,padenakoljenaizariliceudlanove.

–Hajde, nećeš umrijeti, to je Zorroov znak, dame ne zaboraviš,rečemučovjekskrinkom.

Napodu,međukrhotinamakipa,spazivrećicuodsemišaihitrojedohvatiprijenegolićeistrčativan.Mnogoposlije,kadjezaviriounju,otkri da sadrži sto tri čudesna bisera, vrednija od svih onih u

kovčežiću.Zorro je upamtio put i uskoro pronađe tamnicu. Podrum je bio

jedini dio zdanja u koji nije dopro dimni sablazan zvonjave, strke ikrike. Zatvorenici nisu znali što se vani zbiva dok nije došla Lolita iuzbunila ih.Mladica jedojurilabosa iunoćnojkošulji zahtijevatiodtamničara da spase ljude. Čuvši za požar, ovi skinu baklju sa zida ipobjegnu glavom bez obzira, i ne sjetivši se se uznika, a Lolita ostapipatiumrakuupotrazizaključevima.Užasnutizatočenicipočelisuzapomagati imahnito tresti rešetke. Uto stigošeArsenio i Bernardo.Prvi se spokojno uputi k ormariću gdje su držali svijeće i ključevećelija,dokjedrugipaliosvjetlainastojaosmiritiLolitu.

Časak poslije pojavi se Zorro. Lolita vrisne ugledavši neznanca ucrnom koji je vitlao okrvavljenim mačem, no strah se pretvori uradoznalost kad on utakne oštricu u korice i sagne se poljubiti jojruku.Bernardopotapšabrataporamenu:nijetrenutakzaočijukanje.

–Mir!To jesamodim! IditezaArseniom,onpoznajedrugi izlaz,rečeZorrouznicima,kojisepomaljahuizćelija.

ProstreplaštpopoduinanjpolegnuAlejandradelaVegu.ČetiriIndijancapodignuplaštzakrajeve,poputvisaljke,iodnesubolesnika.Drugipomognunesretnikukojijebioišibanisvi,čakiLolita,pođuzaslijepcem prema podzemnom prolazu, s Bernardom i Zorroom kaozaštitnicom. Ulaz je bio zaklonjen hrpom bačava i starudije, nehotimice, nego jer se nikad nije koristio i s vremenom se ondjenagomilalakrama.Očitonitkonijeznaozanj.Oslobodilisuvratašcaijedan po jedan uđoše u crni rov. Zorro objasni Loliti kako nemaopasnostiodpožara,dim jesamovarkadamogu izbaviti te,mahomnedužne,ljude.Onajejedvashvaćalaštojojgovori,nokimalajekaoopčinjena.Tkojetajzavodljivimladić?Moždajeodmetnikizatokrijelice,alitajemogućnostnesputa,dapače,ražarinjenuushićenost.Bilajepripravnaslijeditiganakrajsvijeta,noontonijezatražio,naprotiv,reče joj neka vrati bačve i starudiju pred vratašca kad svi udu uprolaz. K tome je morala zapaliti slamu u ćelijama, da stignu uteći.Puštajućimunavolju,Lolitakimnespriglupimsmiješkom,ali žarkapogleda.

–Hvala,gospođice,kazaoje.–Tkostevi?–MojeimejeZorro.

–Kakvajetobesmislica,gospodine?–Nije,vjerujtemi,Lolito.Nemoguvamsaddaljeobjašnjavati,jer

vrijemeleti,novidjetćemoseiznova,odgovorion.–Kada?–Uskoro.Nezatvarajteprozornabalkonuijedneodovihnoćiću

vasposjetiti.Prijedlogjevaljalodoživjetikaouvredu,alineznančevglasbioje

udvoran a zubi biserni. Lolita nije znala što reći i kad je njegovasnažnarukaobujmiokostruka,neodgurnuga,većsklopiočiiponudimuusne.Pomaloiznenađenkakobrzonapredujenatompolju,Diegojepoljubi bez traga stidljivosti koju je uvijekosjećaopred Julianom.SkrivenizaZorroovekrinkemogaojedatimahasvojojudvornosti.Sobziromnaokolnosti,poljubacjeispaopriličnodobar.Zapravo,biobisavršendaobojenisukašljalizbogdima.Mladićsesažaljenjemodvojiodnje i udeupodzemniprolaz. Loliti su trebale pune triminutedapovrati dah imoć rasuđivanja, i odmah se dade na izvršenje nalogaočaravajućeg neznanca, za koga je kanila udati se jednog ne odvećdalekogdana,većjeodlučila.Bilajetožustradjevojka.

Polasatanakonštosusebomberasprsnule,dimsepočerazilazitiidotadsuvojniciugasilivatruukonjušniciiborilisesonomućelijama,dok je Carlos Alcazar, zaustavljajući krpom krvarenje iz obraza,izdavaozapovijedi. Jošuvijeknije shvaćao što se zbilo.Njegovi ljudipronašli su strijele koje su izazvale požar, ali nitko nije vidioodgovorne.Sumnjaojedajeriječoindijanskomnapadu,posljednjijebio četvrt stoljeća prije, zacijelo je to varka onog Zorroa kako biukraobisere.Tekpodugoposlijedoznadasuzatvoreniciiščeznuli.

Podzemni prolaz, utvrđen daskama da se spriječi urušavanje,bijaše uzak, no jedan čovjek mogao je udobno proći. Zrak je biorazrijeđen,otvorizaprozračivanjezačepilisusesvremenomiZorrozaključidanesmiju trošitioskudankisikplamičcimasvijeća,morajuhodatiumraku.Arseniojeišaoprvi,sjedinomdopuštenomsvijećom,kaoznakostalima.Osjećajdasuživizakopaniipomisaodaihodronmožezauvijekondjezarobiti,bijahugrozni.Bernardojerijetkogubiomir, ali obiknuo je na prostranstvo a ondje se osjećao poput krtice;polako ga je hvatala panika. Nije mogao ni požuriti ni uzmaknuti,ponestajalomujezraka,gušiose,činilomusedagazipoštakorimaizmijama,vjerovaojekakoseprolazsvevišesužavaidanikadaneće

izaći.Kadbizamroodužasa,čvrstabratovarukana leđima injegovumirujućglasdavalisumusnage.Zorrojebiojediniuskupininakogatozatočenjenijeutjecalo,jerutonuojeumislioLoliti.KaoštomujeBijela Šumska Ušara kazala tijekom obreda posvećenja, špilje i noćliščevasupočela.

Prolaz im se doimao vrlo dug, iako je završavao nedaleko odtvrđave. Danju bi ih stražari zamijetili, no u okrilju noći bjegunciizbiše van bez opasnosti, zaštićeni krošnjama drveća. Izronišeprekriveni zemljom, žedni, žudeći udahnuti svjež zrak. Domorocisvuku uzničke prnje, stresu zemlju i, nagi, dignu ruke i lica k nebuslaveći taj prvi trenutak slobode. Spoznaja da su na svetomemjestuosokoliih:tojedobarznak.NečijizvižduciodgovorenaBernardoveidomalo se pojave Tovpurnijini Indijanci, vodeći ukradene i svojekonje,međunjimaTornada.Bjegunciuzjašupodvojicairaspršeseupravcu bregova. Bili su iz toga kraja i moći će se sresti sa svojimplemenimaprijenegoštovojnicikrenuupotjeru.Kanili sudržati sepodaljeodbijelacadoksestanjeuKalifornijinesredi.

Zorrootresezemlju,žalećištojenjegovaoprava,netomkupljenana Kubi, već prljava, i čestita si što je sve ispalo čak bolje odzamišljenog. Arsenio na sapima konja odvede išibanog zatvorenika,BernardonasvogsmjestiAlejandradelaVeguisjedeiza,podupirućiga.Putprekoplaninebiojestrmaputovatćeuglavnomnoću.Hladanzrak odagna starčevo mrtvilo i radost što je vidio sina udahnu munadu. Bernardo mu reče da će ga Tovpurnia i Bijela Šumska Ušaranjegovatidoksenebudemogaovratitinaposjed.

DotlejeZorrojurionaTornadupremamisijiSanGabriel.OtacMendozanoćimasebesanovrtioutrošnojpostelji.Čitaojei

moliosenenalazećispokojazasvojduhotkadjeotkriodajenestalanjegova presvlaka i stvari iz vinskog podruma. Imao je samo dvijemantije,kojejemijenjaosvakatritjedna,takootrcaneiritave,danijemogaozamislititkobidošaounapastuzetimujednu.Htiojetatudatiprilikudavratiukradeno,alisadjevećmoraoneštopoduzeti.

Pomisao na okupljanje pokrštenika, održavanje propovijedi otrećoj zapovijedi Božjoj i ispitivanje tko je odgovoran, nijemu noćudalaspavati.Znaojedanjegoviljudiživeuoskudici,nijebiotrenutakzakazne,alinijenatajprijestupsmiozažmiriti.Nijeshvaćaozaštosu,umjestodaukraduhranu,uzeliužad,nitrat,cinkimantiju;stvarnije

imalasmisla.Biojeumoranodtolikeborbe,radaisamoće,boljelesugakostiiduša.Vremenasusetolikopromijenila,davišenijepoznaosvijet, zavladala je pohlepa, svi su zaboravili Kristov nauk, više ganitkonije poštovao, pokrštenikenijemogao zaštititi od zlostavljanjabijelaca.KatkadsepitaonijeliIndijancimabiloboljeprije,kadasubiligospodari Kalifornije i živjeli na svoj način, sa svojim običajima ibogovima,noodmahbiseprekrižioimolioBogazaoprostzbogtolikakrivovjerja.–Gdjećemozavršitiakojasamsumnjamukršćanstvo?–skrušenobiuzdahnuo.

PrilikesusesilnopogoršaleoddolaskaRafaelaMoncade,koji jepredstavljaoononajgoreuosvajanju,došaojenabrzinuseobogatitiičim prije otići. Za njega su domoroci bili tegleća marva. U više oddvadeset godina proživljenih u San Gabrielu misionar je pretrpiomnogenevolje –potrese, pošasti, suše, čak jedan indijanski napad–alinikadnijeklonuoduhom, jervjerovao jedavršiBožjuzapovijed.SadajeosjećaokakogajeBognapustio.

Sunce je zašlo i u dvorištu su upalili baklje. Nakon cjelodnevnarada, otac Mendoza je, oznojen i zasukanih rukava, sjekao drva zakuhinju.Snaporom jedizaosjekiru, svakidančinilamusesve teža,svaki dan drvo je bilo sve tvrđe. Uto začu konjski topot. Zasta inapregnu oči, koje ga više nisu služile kaoprije, pitajući se tko li totako žuri onamo u taj kasan sat. Kad se konjanik približio, razabratamno odjevena muškarca lica zastrta krinkom, bez sumnje,razbojnika.Povičenauzbunu,kakobiseženeidjecasklonili, ipodepreda nj sa sjekirom u ruci i molitvom na usnama; nije imao kadpotražitisvojustarumušketu.Neznanacjošutrkuskočinatlo,zovućimisionarapoimenu.

– Ne bojte se, oče Mendozo, ja sam prijatelj! – Onda je krinkasuvišna.Tvojeime,sinko,otpovrnusvećenik.

– Zorro. Znam da zvuči čudno, oče, ali još je čudnije ono što ćuvamispričati.Uđimounutra,molimvas.

Misionar ga odvede u crkvicu, uzdajući se da se ondje možeosloniti na nebesku zaštitu i uvjeriti ga kako u misiji nema ničegvrijedna.Naoružanmačem,pištoljemibičem,neznanacjebiostrašan,nodoimaosemaglovitopoznat.Gdje li jevećčuotajglas?Zorromureče da nije pljačkaš i zatim potvrdi njegove sumnje o Alcazarovu iMoncadinulovunabisere.Pozakonuimjepripadalotekdesetposto,

ostatak blaga bio je španjolski. Koristili su domoroce kao roblje,znajućidase,osimocaMendoze,zanjihnitkonećezauzeti.

–Nemamsekomeobratiti,sine.NamjesnikjeslabčovjekibojiseMoncade,napomenumisionar.

–Ondasetrebatepožalitimeksičkimišpanjolskimvlastima,oče.–Skojimdokazima?Nitkominećevjerovati,pratimeglasstarog

sanjara,opsjednutadobrobitiIndijanaca.–Evodokaza,odvratiZorro,stavljajućimuteškutorbicuuruke.Misionar zaviri u nju i uzviknu od iznenađenja, ugledavši hrpu

biserja.–Odaklevamto,zaboga!–Tonijevažno.ZorromupredložinekaplijenodnesebiskupuuMeksikoiprijavi

što se zbiva, jedino će tako spriječiti porobljavanje pokrštenika.Odluči li Španjolska crpiti nalazišta bisernica, unajmit će IndijanceYaquis,kaonekoć.PotomgazamolinekaDiegadelaVeguobavijestidajenjegovotacslobodaninasigurnom.Misionarprimijetikolikogaje taj mladić razočarao, pravi je mlitavac, kao da nije Alejandrov iRegininsin.Opetzatražiposjetiocadaskinekrinku,inačemunemoževjerovati,moždajeriječozamci.Onodgovorikakonjegovoimemoraostatitajna,aliobećamudavišenećebitisamunastojanjudazaštitisiromašne, jer od sada Zorro bdije nad pravdom. Otac Mendoza seuzrujanonasmija;tipbimogaobitiluđak.

–Jošnešto,oče...Uovojvrećicisustotribisera,mnogoljepšaodostalih, vrijede cijelo bogatstvo. Vaši su. Ne morate ih nikomspominjati;jedinaosobakojaznadapostoje,nećeseusuditipitatizanjih.

–Slutimdasuukradeni.–Jesu,nozapravopripadajuonimakojisuihsposljednjimdahom

izroniliizmora.Vićeteihumjetikorisnoupotrijebiti.–Akosunepoštenostečeni,neželimihvidjeti,sinemoj.– I ne morate, oče, ali čuvajte ih, odvrati Zorro, s prijateljskim

migom.Misionar sakri vrećicu u nabore mantije i otprati posjetioca u

dvorište, gdje ga je, okružen misijskom djecom, čekao sjajnodlakivranac. Zorro uzjaha i, hoteći zabaviti mališane, zafućka atu da sepropne, zatim isučemačkoji bijesnupodbakljama i otpjeva stihove

što ih je, za duge dokolice u New Orleansu, sam sročio, o hrabrukonjaniku koji u noćima uštapa kreće u boj za pravdu, kazniti zle ioštricom urezati veliko Z. Potankost pjesmice očara djecu, no ipotkrijepibojazanocaMendozedajeovajšenuo.IsabeliNuria,kojesuvećinudanaprovodile šijućiu sobi,provireudvorištenavrijemedanazruuglađenlikštojeizvodiopiruetenacrnuatu,prijenegolićeiščeznuti. Upitaše tko je taj junak i misionar odgovori da ako nijezloduh,ondajezacijeloanđeokogajeBogposlaodamuosnaživjeru.

Te se noći Diego de la Vega vrati u misiju sav prašnjav,pripovijedajući kako je morao prekinuti putovanje jer umalo jestradaoodrazbojničkeruke.Spaziojeudaljinidvasumnjivcai,daihizbjegne,skrenuosKraljevskogputaiodjurioušumu,gdjeseizgubio.Probdio jenoćšćućuren ispodkrošanja,zaštićenodpljačkaša,alinamilostiinemilostimedvjedaivukova.UzorujepronašaoputiodlučiovratitiseuSanGabriel,bilobinerazboritonastavitisam.Jahaojecijelidanneokusivšinizalogaja,mrtavjeumoraniboligaglava.PoćićeuMonterrey za koji dan, no ovaj put će se dobro naoružati i povestipratnju. OtacMendozamu priopći kako posjet namjesniku više nijepotreban, jer je jedan smion neznanac izbavio don Alejandra de laVegu iz tamnice. Diegu preostaje tek dužnost vraćanja obiteljskihposjeda. Prešuti svoju dvojbu da će taj ufitiljeni kukavac to biti ustanjuučiniti.

–Tkojeizbaviomogoca?–upitagaDiego.–NazivaseZorroominosikrinku,rečemisionar.–Krinku?Zarjerazbojnik?–zanimalojemladića.–Ijasamgavidjela,Diego,izgledaodvećdobrozaodmetnika.Da

samoznaškakojezgodaniotmjen!Ajašekonjakojegjevaljdaplatiosuhimzlatom,razdraganoćeIsabel.

– Ti si uvijek imala bujnumaštu!, otpovrnu on. Nuria ih prekinunajavljujućivečeru.Usprkosstrašnojglavobolji,Diegoslasnopokusasvoje i na kraju čestita domaćici na ukusnom obroku. Isabel ganemilice ispitivaše, htjela je znati zašto njegovi konji nisu umorni,kako su izgledali navodni pljačkaši, dokle je stigao i zašto nijeprenoćioususjednojmisiji,udaljenojsamodanputa.Utonuoumisli,otacMendozanezamijetineodređenostodgovora. Jednom je rukomjeoadrugompipkaovrećicuodsemišaudžepu,procjenjujućikakobinjezin sadržaj mogao vratiti misiji staro blagostanje. Je li zgriješio

prihvativšitebisereokaljanepatnjomipohlepom?Ne.Nijezgriješio,ali mogli bi mu donijeti zlu sreću... Osmjehnu se uviđajući da sgodinamapostajepraznovjeran.

Dva dana poslije, kad je misionar već poslao izvješće o biserju uMeksikoispremaosezaputovanjesDiegom,stigošeRafaelMoncadai Carlos Alcazar na čelu odreda vojnika, medu njima gojaznognarednika Garcije. Preko Alcazarova obraza pružila se ružnabrazgotina,izobličujućimulice,ibiojezabrinutjernijeuspiouvjeritiortakaupričudasubiseriisparili.Istinamunijepomagala,jerizniobinavidjelosvojujadnuuloguuobranitvrđaveiblaga.Radijemurečekako je pedesetak Indijanaca zapalilo El Diablo, dok se družinaodmetnikapodvodstvomcrnogčovjekaskrinkom,kojisepredstaviokaoZorro,ušuljalauzgradu.Nakonžestokeborbe,ukojojjesambioranjen,napadači susvladalivojnike iodmaglili sbiserjem.Umetežusuzatvoreniciutekli.ZnaojedaMoncadanećemirovatidokneotkrijeistinu i pronađeblago. Lako zabjegunce,domorodačke radne snagebilojeuizobilju.

Čudnovat oblik posjekline na Alcazarovu obrazu – savršeno Z –podsjeti Moncadu na zakrabuljenog, čiji je opis odgovarao Zorrou,koji jesličnoslovourezaoupalačiciChevalieraDuchampaiu jednojbarcelonskoj vojarni. U obje prigode pobuda je bila oslobađanjeuznika, baš kao u El Diablu. K tome je još bio toliko drzak da seposlužinjegovimimenomiimenomEulalijedeCallis.Zarekaosedaćeispaštatizbogteuvrede,alinikadganisuuhvatili.Hitroizvučejedinimogućzaključak:DiegodelaVegaživiojeuBarceloniudobakadjenetkopisaoZ-ovepozidovimaičimjedoploviouKaliforniju,istimjeslovomobilježenoAlcazarovo lice.Tonijepuka slučajnost.ZorronemožebitidrugidoliDiego.Teškopovjerovauto,no,kakogod,biojetodobar izgovordamuseosveti za jadekojemu jezadao.Dojuriumisiju kao pomaman, bojeći se da bi žrtva mogla pobjeći, i zatečeDiegakakosjedipododrinom,pijuckajućilimunaduičitajućipjesme.ZapovjediGarcijidagauhiti isirotidebeljko,koji jepremaDiegujošosjećao bezuvjetno divljenje, teška srca posluša, ali otac Mendozanapomenu kako zakrabuljeni koji sebe naziva Zorroom nije nimalonalikDiegude laVegi. Isabelgapodrža:nislijepacnebipobrkaotu

dvojicu, reče, poznaje Diega kao brata, živjela je s njim pet godina,dobar jemladić,bezazlen,tankoćutan,boležljiv,nemaunjemuničegrazbojničkogakamolijunačkog.

– Hvala, uvrijeđeno odreza Diego, no opazi da se prijateljičinolutajućeokovrtipoputčigre.

–ZorrojepomogaoIndijancimajersunedužni,vitoznatejednakodobrokaoija,gospodineMoncado.Nijeukraobisere,uzeoihjekaodokazonogaštosezbivauElDiablu,kazaojemisionar.

–Okakvimbiserimagovorite?–uzrujanogaprekinuAlcazar, jernitko ih još nije spomenuo, a nije znao je li pop upućen u njegovesmicalice.

OtacMendozapriznadamujeZorropredaotorbicu,povjerivšimunekajeodnesenasuduMeksiku.RafaelMoncadaodahnu:povratiojeblago lakše nego što je zamišljao. Taj smiješni starac nije zapreka,može ga jednim dahom otpuhnuti sa zemljovida, žalosne nesrećedogađajusesvakomalo.Brižnaizrazazahvalimunarevnostiskojomječuvaobiserje,zatimzatražidamuihpreda,onćestvarpreuzetinase. Ako je Carlos Alcazar, kao upravitelj zatvora, počinio kažnjivadjela, postupit će prema zakonu, čemu gnjaviti meksičke suce?Svećenik jemoraoposlušati.NeusudiseoptužitigazasudioništvosAlcazarom,jerjedanpogrešankorakstajaobigaonogštomujebilonajvažnijenasvijetu:misije.Donijetorbicuipoložijunastol.

–OvopripadaŠpanjolskoj.Poslaosampismomojimnadređenimaiprovestćeistragu,rečeim.

–Pismo?Alibrodjošnijestigao...–uskočiAlcazar.–Imadrugihputova,bržihipouzdanijihodbroda.–Jesuliovdjesvibiseri?–upitaMoncada,ozlovoljen.–Odakledaznam?Nisambiotamokadsuihuzeli,neznamkoliko

ih je bilo. Jedino Carlos može odgovoriti na to pitanje, odvratimisionar.

Te riječi raspireMoncadinunepovjerljivostpremaortaku.Uhvatimisionara za ruku i silomgaodvedepred raspelo, koje je visjelonazidu.

– Zakunite se pred Isukrstovim križem da niste vidjeli drugebisere.Slažeteli,osuditćetesvojudušunavječnemuke,naložimu.

U dvorani nasta zloguk muk, svi suspregnuše dah, čak se zrakskameni.Silnoproblijedjevši,otacMendozase istrgnu izMoncadinih

šapa.–Kakoseusuđujete!–promrsi.–Zakunitese!–ponoviovaj.DiegoiIsabelhtjedošeposredovati,alimisionarihzaustavijednim

pokretomikleknunapodsrukomnagrudima,pogledauprtauIsusakojegsudomorociizrezbariliudrvu.Drhtaojeodgnjevazbognasiljakojembijašepodvrgnut,nonijesebojaodaćezavršitiupaklu,baremneiztograzloga.

– Kunem se pred križem da nisam vidio drugih bisera. Neka semojadušaosudiakolažem,kazaoječvrstimglasom.

Podugo nitko nije izustio ni riječi, ču se tek uzdah olakšanjaCarlosaAlcazara,čijiživotnebivrijedionicentavadaMoncadadoznada jeprisvojionajboljidioplijena.Pretpostavljao jeda jevrećicaodsemiša u rukama čovjeka s krinkom, ali nije shvaćao zašto je ostalobiserje predao popu, kad je mogao sve zadržati. Diego nasluti tijeknjegovihmisliipodsmjehnumuseubrk.Moncadajemoraoprihvatitizakletvu ocaMendoze, no sve ih podsjeti kako slučaj neće smatratizavršenim dok ne objesi krivca. – Garcijo! Uhiti de la Vegu!, opet jezapovjedio.Debeljkootrečelorukavomodoreinevoljkopođeizvršitinalog.–Žaomije,promuca,dajućiznakdvojicivojnikadagaodvedu.Isabel se, negodujući, ispriječi pred Moncadom, ali on je gruboodgurnu.

DiegodelaVegaprobdiojenoćzatvorenu jednojodbivšihsobazaslužinčadnarodnomeimanju.Sjećaosečaktkojeboraviounjojuvrijemekadježivioondjesroditeljima,meksičkaIndijankapoimenuRoberta,kojajenekoćkipućomčokoladomopeklapolalica.Gdjelijezavršila? No nije pamtio da su te prostorijice toliko bijedne, sobičcibez prozora, zemljana poda i neobojenih zidova od ćerpiča,namješteni tek slamaricom, stolcem i neotesanom škrinjom. Pomislikako je tako proteklo Bernardovo djetinjstvo, dok je, malo metaradalje, on spavao u brončanoj postelji sa zastorom od tila koji ga ještitioodpaukova,uodajiprepunojigračaka.Kakotonijeprijeuočio?Nevidljivacrtadijelila jekućunadvoje,razdvajajućipodručjeobiteljiod složenog svijeta posluge. Prvo, prostrano i raskošno, uređeno ukolonijalnom stilu, bilo je čudo reda, mira i čistoće, mirisalo je nakitice cvijeća i očevduhan.Drugi je vrvio životom:neprestan žagor,domaćeživotinje,prepirke, rad.Tajdiokućemirisao jepomljevenu

čiliju i tek ispečenu hljebu, po rublju namakanu u lugu, po smeću.Obiteljske terase, s oslikanim pločicama od majolike, penjačicama ivodoskocima, bijahu raj svježine, dok je služinska dvorišta ljetiprekrivalaprašina,azimiblato.

Diego je proležao nebrojene sate na slamarici, znojeći se usvibanjskojvrućini,bezdanjegsvjetla.Manjkalojezraka,grudisumugorjele. Nije mogao mjeriti vrijeme, no osjećao je da je ondje višedana.UstasumusesasušilaiplašiosedajeMoncadanaumiosatrtigažeđuiglađu.Katkadbisklopiooči inastojaousnuti,alibilo jeodvećneudobno.Odzidadozidamogaojetekdvaputakoraknuti,mišićisumusezgrčili.Pomnojepretražiosobunebilisekudaprovukaovan,ali uzalud. Na vratima je stajala teška željezna poluga, ni GalileoTempesta ne bi ih uspio otvoriti iznutra. Trsio se skinuti stropnedaske,nobijahučvrstopribijene;sobičaksuočitokoristilikaoćeliju.Mnogo poslije vrata njegova groba se otvore i na pragu osvanurumeno Garcijino lice. Iako oslabljen, Diego pomisli kako ga smalosile može omamiti, pritiskom na vrat koji mu je pokazao maestroEscalanteuvježbavajućigautajnojborbičlanovaLaJusticije,aliniježeliodovestistarogprijateljauneprilikupredMoncadom.Austo,takobimogao izaći izćelije,none ipobjeći s imanja;bilo jebolječekati.Debeljkostavinapodvrčvodeizdjelicugrahasrižom.

–Koliko je sati,prijatelju?–upitagaDiego,hineći raspoloženostkojunimalonijeosjećao.

Garciamuodgovorikrivećiliceimičućiprstima.–Utorak,devetujutro,kažeš?Toznačidasamovdjeproveodvije

noći i jedan dan. Baš sam se lijepo naspavao! Znaš li što smjeraMoncada?–Garciaodmahnuglavom.

– Što ti je? Zar su ti zabranili razgovarati sa mnom? Dobro, alismiješmeslušati,zarne?–Mhm,potvrdiovaj.

Diego se protegao, zijevnuo, ispio vodu i polako se sladio jelom,vrloukusnim,kakoprimijeti, čavrljajućiodavnimdanima:o sjajnimpustolovinama u djetinjstvu, o hrabrosti s kojom se Garcia uvijeksuprotstavljaoAlcazaruiulovioživogmedvjeda.Srazlogomsumusedivili školski derančići. Narednik se ponešto drukčije sjećao onogdoba,noteriječibijahumelemzanjegovuizmučenudušu.

–Uimenašegprijateljstva,Garcijo,morašmipomoćidauteknem,zaključiDiego.

–Voliobih,alijasamvojnikadužnostjenaprvommjestu,šaptomodgovoriovaj,osvrćućisedaprovjeričujeliihtko.

– Nikad ne bih tražio da zanemariš dužnost ili učiniš štonezakonito, Garcijo, no nitko te ne može okriviti ako vrata ostanupritvorena...

Morali su prekinuti razgovor, jer došao je neki vojnik javitinarednikudadonRafaelMoncadaočekujeuhićenog.Garciaporavnakaput, isprsi se i ratnički kucnu petama, ali namignuDiegu. Osovišezatvorenika i, primivši ga pod pazuha, gotovo ga odniješe u glavnudvoranu,doknijeuspiostatinautrnulenoge.Diegosestugomiznovaosvjedoči o promjenama, njegov dom izgledao je poput vojarne.Posjelisugaiprivezaliprekoprsazanasloniokogležnjevazanogestolice. Zapazi da narednik aljkavo vrši svoju dužnost, labavo jezategaoužei,uzmalospretnosti,mogaobigarazdriješiti,alisvagdjejevidioodore.–Trebammač,šapnuGarcijiučasukadsedrugivojnikudaljio. Debeljko se zamalo uguši od prepasti pred takvimprohtjevom, Diego pretjeruje, kako će mu dati oružje u timokolnostima? Platio bi to činom i s više dana u kladama. Nježno gapotapšaporamenuiodepokunjen,vukućinoge,dokjestražarstaoukutčuvatizatočenika.

Diego je sjedio ondje duže od dva sata, tijekom kojih krišomoslobodi ruke, no nije mogao odvezati gležnjeve, jer pobudio bipozornostvojnika,bešćutnamesticanaliknaastečkikip.Kušaogajeprimamiti hineći da se guši od kašlja, zatim ga zamoli cigaru, čašuvode,rupčić,aliovajnikakonijeprilazio.Kaosavodgovor,podigaobipuškuimotrionanjkamenimočicama,jedvavidljivimnadistaknutimjagodicama.Diegozaključida,akojeMoncadanakaniopotkresatimukrilaismekšativolju,očitomupolazizarukom.

Kasno poslije podne konačno se pojavi Rafael Moncada,ispričavajućiseštojeuznemiriotankoćutnuosobukakvajeDiegodela Vega. Ni u snu mu ne bi htio prirediti neugodnosti, reče, no sobzirom na okolnosti, drukčije nije mogao postupiti. Zna li Diegokoliko je dugo bio zatvoren u služinskoj sobi? Upravo onoliko satikolikoihjeonproveoutajnojodajiciTomasadeRomeua,prijenegoliga je izbavila teta. Čudnovata podudarnost. Iako sebe smatraduhovitim,onašalabila jepomaloneslana.Kakogod,zahvaljujemuštogajeoslobodioJuliane;braksaženomnižegdruštvenogpoložaja

naštetiobinjegovojkarijeri,kaoštogajemnogoputaupozorilateta,ali,najzad,nisuondjedabirazgovaralioJuliani,tajepričazavršena.Pretpostavlja da Diego – ili bi ga trebao zvati Zorro? – želi doznatikakavgakrajčeka.On jezlotvor istogsojakao iotacmu, jabukanepadadalekoodstabla.Ulovitćestaroga,utonemasumnje,osušitćese u tamnici. S najvećim bi užitkom sam objesio Zorroa, no to nijenjegova uloga. Poslat će ga u Španjolsku, u okovima i pod strogimnadzorom,damusudeondjegdjejezapočeosvojzločinačkiputigdjejeostaviodovoljnotragovazasmrtnupresudu.PodvlašćuFernandaVII.zakonseprimjenjuječvrstomrukom,anekaoukolonijama,gdjevlast služi za podsmijeh. Zlodjelima počinjenim u Španjolskoj,pribrojit će se ona iz Kalifornije: napao je zatvor El Diablo,podmetnuopožar,razoriovlasništvokraljevine,raniojednogvojnikaipotpomogaobijeguznika.

– Ako sam dobro razumio, začetnik tih izgreda je čovjek zvaniZorro.Ačinimiseidajeprisvojionekobiserje.IliVašapreuzvišenostradijenebiotome?–otpovrnuDiego.

–Zorrostevi,delaVego!–Voliobihbiti–čovjekjeočaravajuć–alimojekrhkozdravljene

dopuštami takvepustolovine.Patimod zaduhe, glavobolja i lupanjasrca.

RafaelMoncada tutnumupodnos ispravu, koju je, unedostatkupisara, sam sastavio i naložimuneka je potpiše. Zatočenik primijetikakobibilonerazboritopotpisatineštoneznajućiočemujeriječ.Sadjenemožepročitati,jerzaboraviojeočaleakratkovidanje,zarazlikuod Zorroa, za koga kažu da je vrstan strijelac imunjevitmačevalac,štonijedanočalinkonemožepostići.

–Dosta!–uzviknuMoncada,pljusnuvšiga.Premdajeočekivaožestokodgovor,Diegosejedvasuspregnuda

neskočinanj.Jošnijekucnuonjegovčas.Zadržarukestraga,dokmujekrviznosaiustamrljalakošulju.UtobanunarednikGarcia,kojise,ugledavšiprijateljaizdjetinjstvautomstanju,skameni,neznajućiuzkogapristati.Moncadinzapovjedničkiglastrgnugaizobamrlosti.

–Nisamtezvao,Garcijo!–Preuzvišenosti...DiegodelaVegajenedužan.Rekaosamvamda

on nije Zorro! Upravo smo vidjeli pravog Zorroa vani... – promucanarednik.

–Makog'vragagovoriš?–Stvarno,Preuzvišenosti,svismogavidjeli.Moncada poleti poput vjetra, praćen Garcijom, ali stražar osta u

dvorani,držećiDiegananišanu.Svrtnihvrata,MoncadaprviputvidjeZorroovupečatljiv lik, jasnoocrtanna ljubičastunebupredvečerja, inačaszastaučudu.

–Zanjim,idioti!–riknu,vadećipištoljipucajućinasumce.Nekoliko vojnika pohita po konje a drugi isprazne oružje, no

konjanikjevećodjurio.Narednik,kogajenajvišezanimalootkrititkoje Zorro, neočekivano gipko se vinu u sedlo, zari ostruge i krenu upotjeru, praćen šestoricom vojnika. Hitro iščeznuše u pravcu juga,jašući preko brežuljaka i kroz šume. Zakrabuljeni je dalekoodmaknuo idobro jepoznavaokraj,pa ipak, razmakmeđunjimasesmanjivao. Poslije polusatne jurnjave, kad su se konji već zapjenili,suncezašloavojnicitekštoganisusustigli,dospješedolitica:Zorrosenađeizmeđunjihimora.

Dotle se, u velikoj dvorani kuće, Diegu učini da se otvarajuskrovita vratašcau kaminu.Mogao je to biti samoBernardo, koji senekakouspiovratitinaimanje.Nijetočnoznaoštosevanidogađa,nopoMoncadinimpsovkama,graji,pucnjaviikonjskojnjisci,zaključidajebratzavaraoneprijatelje.Nebiliodvratiopozornoststražara,hinioje jak napad kašlja, onda se zaljulja, prevrnu stolicu i osta ležatinauznak.Mestic seustobočiuzanj inaredimudaseumiri ili ćemuprosuti mozak, ali glas mu zvučaše kolebljivo, možda ga nije smioubiti. KrajičkomokaDiego opazi sjenu koja se odvojila od kamina inečujno prilazila. Opet zakašlja, tresući se kao da se guši, dok ga jeastečkikipbopuškom,neznajućištoučiniti.Mladićrazdriješirukeistrahovitogatresneugoljenicu,noovajjevaljdabioodkremena,jerseinepomakne.Utajčasstražarosjeticijevpištoljanasljepoočniciiugledaneznancaskrinkomkojimusenijemosmiješio.

–Predajtese,dobričovječe,prijenegoštoZorroupobjegnezrno,posavjetovagaDiegospoda,žustrorazvezujućiužeokogležnjeva.

DrugiZorrorazoružavojnika,dobacipuškuDiegu,koji jeuloviuletu, i hitro uzmače u tmušu kamina, opraštajući se prijateljskimmigom.Mladićnedademesticuprilikuvidjetištosezbivaizanjegovihleđa, obori ga na pod suhim udarcem bridom ruke u vrat. Kad seonesvijestio,svezagaistimkonopcemkojimjesambiovezan,potom

nogom razbi prozor, pazeći da ne ostanu krhotine po rubovima, jerkanioseposlijeonudaprovući,ikliznukroztajnavratašcaušpilje.

Vrativšiseudvoranu,MoncadaotkridajedelaVegaisparioidavojnikzaduženzanjsjedinanjegovumjestu.Prozorjebiorazbijen,ajedino čega se ošamućeni stražar sjećao bila jemrka sjena i ledenastuden pištolja na sljepoočnici. – Idioti, beznadni idioti, zaključiMoncada. Pola njegovih ljudi progonilo je utvaru, dok je zatvorenikutekao njemu ispred nosa. Usprkos zornim dokazima, tvrdoglavo jevjerovaodasuZorroiDiegodelaVegaistaosoba.

U špilji se Diego, začudo, ne srete s Bernardom, no brat mu jeostaviovišeupaljenihlojanica,krabulju,mačikonja.

Tornadojenestrpljivofrktao, tresućibujnuvranugrivuistružućikopitompo tlu. –Već ćeš sepriviknuti na špilje, prijateljumoj, rečemumladić,gladećigapovratu.Nadeivinskumješinu,kruh,sirimed,da se okrijepi nakon minulih nedaća. Očito, brat je na sve mislio.Zadivigaivještinaskojomjeumakaopotjeriiiskrsnuokaočarolijomizbaviti ga u pravi čas. S kojom je tihom otmjenošću to izveo!Bernardo je jednako dobar Zorro kao i on, zajedno su nepobjedivi,zaključi. Nijemu se žurilo prijeći na idući potez,morao je pričekatigluhunoć,kadmetežukućijenja.Nasitivšise,maloserazgibai leženapočinakblizuTornada,blaženopoputčovjekakojijeobaviodobarposao.

Probudi se u noći, odmoren i vedar. Opra se i presvuče, stavikrinkuičaksepozabavibrkom.–Trebamizrcalo,nijelakolijepitigaposjećanju.Moratćupustitibrkove,štosemože.Ovojšpiljidobrobidošle stanovite udobnosti, to će olakšati naše pustolovine, zar ne? –reče Tornadu. Protrlja ruke ushićen raskošnom budućnošću; dokbude zdravlja i snage, nikad se neće dosađivati. Pomisli na Lolitu iosjetižmarceuželucu,sličneonimakojemujeprijeizazivalaJuliana,nonepovezaih.Zanimanjezatumladicubijašetakosvježe,kaodajeprvo i jedino u njegovu životu. Ali oprez! Ne smije zaboraviti da jeAlcazarovasestričnaistogasenemoguzaručiti.Zaručiti?Odsrcasenasmija:zauvijekćeostatislobodan,liscisusamotnezvjerke.

UtvrdidaJustinaslakoćomkliziukorice,popravišeširispremisezapolazak.PovedeTornadakizlazuizšpilja,koji jeBernardodobrozakloniokamenjemigrmljem,uzjaha izaputisepremaposjedničkojkući.Nije se htio izložiti opasnosti da otkriju tajna vratašca kamina.

Pomislikako jeponoćvećzacijeloprošla imoždasvi,osimstražara,spavaju. Ostavi Tornada pod obližnjim stablima, znajući da se nećemaknutidokganepozove,odličnojeupiopodukeMunjeUNoći.Iakosu udvostručili stražu, bez neprilika se prikra kući i proviri krozrazbijeniprozordvorane,jediniosvijetljen.Nastolujestajaotrokrakisvijećnjak, obasjavajući dio odaje, no ostatak je utonuo u mrak.Oprezno se uvuče unutra i, skrivajući se među pokućstvom što senizalodužzidova,odšuljasedokaminaišćućuriizavelikihklada.Nadrugomkraju dvoraneRafaelMoncada šetkao je pušeći, a narednikGarcia,ustavumirnoizurećipredase,nastojaojeobjasnitimuštosedogodilo. Jurili su zaZorroomdohridi, reče, ali kad su gavećhtjeliščepati, odmetnik je radije skočio u more. Bio je već suton pa nisumogliprićirubuizstrahadaseneskotrljajudolje.Premdanisuvidjelidno ponora, ispalili su sve metke, tako da se Zorro skrhao nastijenamaijošsugaizrešetali.

– Idiote! – ponovi Moncada po tko zna koji put. – Nitkov te jeobmanuoidotlejedelaVegautekao.

BezazlenizrazolakšanjazatitranačasnarumenuGarcijinomlicu,noumahnesta,prostrijeljengnjevnimpogledompretpostavljenoga.

–Sutraćešotićiumisijusosamvojnika.Zatekneš liondjeDiega,odmahgauhiti;budeliseopirao,ubijga.Akopaknijeondje,dovedimi oca Mendozu i Isabel de Romeu. Bit će moji taoci dok se tajrazbojniknepreda.Jesilimerazumio?

–Alikakoćemotoučinitiocu!Mislimda...–Nemisli,Garcijo!Preglupsizato.Šutiislušaj.–Da,Preuzvišenosti.Usvojemskrovištuumračnuognjištukamina,Diegosepitaokako

li jeBernarduuspjelobiti istodobnonadvamjesta.MoncadaopsovaGarciju i otpravi ga, zatim se posluži don Alejandrovim konjakom i,njišućisenastolici,nogupruženihnastolu,zadubiseumisli.Svesezamrsilo,morat će poduzetimjere opreza i ukloniti više ljudi, inačeneće moći zadržati bisere u tajnosti. Pijuckao je žesticu, proučioispravu koju je Diego trebao potpisati i naposljetku se uputi kaglomaznu ormaru i izvadi torbicu. Jedna svijeća dogorje i vosakpokapastolprijenegojeiznovaprebrojiobiserje.Zorropočekanekorazumno vrijeme a onda nečujno poput mačke izađe iz zaklona.Primicaoseklizećiuzazid,kadliMoncadaosjetidaganetkogleda i

nagloseokrenu.Uprijepogledulikzakriljensjenama,nevidećiga,nonagongaupozorinaopasnost.Dohvati sa stolice tanakmač srebrnabalčaka,urešenrojtamaodcrvenesvile.

–Tkojetamo?–upita.– Zorro. Moramo riješiti dvije-tri stvarčice... – odgovori ovaj,

pokazavšise.Moncada mu ne dade završiti, okomi se na nj s kivnim krikom,

žudeći probosti ga. Zorro izbježe sječivo kretnjom toreadora, čakprpošno zavijorivši plastom, i žustro uzmaknu, ali uvijek uglađen, sdesnicom na balčaku a ljevicom na boku, pozorna oka i blistavaosmijeha pod uvijenim brkom. Uklonivši se drugom udarcu, polakoisučemač,kaodaganeprijateljevakrvožednostzamara.

–Nevaljasetućiugnjevu,pecnuga.Jedvadižućioružjeodbitriraskolinei jedankosizasjek,zatimse

povučedaseprotivnikosmjeli,iovajbezzadrškeopetnasrnu.Zorrosehitrouspenastoliodozgose,gotovoplešući,branioodMoncadineoštrice.Časbimusijevnulakroznoge,časbijeizbjegaoprevrćućiseuzraku,ilibijetakožestokozaustavio,dasuprštaleiskre.Sidenapodiudaljisepreskačućistolice,sasverazjarenijimMoncadomzapetama.– Ne umarajte se, to nije dobro za srce, dražio ga je. Katkad biiščeznuousmušikutova,kamonijedopiralaslabasvjetlostsvijeća,no,umjestoda iskoristiprednost imučkiganapadne, iznikaobisdrugestrane, zovući ga zviždukom.Moncada je izvrsno vladaomačem i usportskojbiborbinamučiosvakogsuparnika,alisadgazasljepljivašežučljivamržnja. Nije mogao podnijeti tog drznika koji prkosi vlasti,remetiredirugasezakonu.Moragaubitiprijenegouništionoštoonnajvišecijeni:povlasticekojemupripadajuporođenju.

Dvoboj se nastavi istim ritmom, jedan je navaljivao u zdvojnojsrdžbiadrugiizmicaospodrugljivomlakoćom.KadMoncadatekštone bi pribio Zorroa na zid, ovaj bi se otkotrljao po podu ili bi sepelivanskompiruetomuzdigaozadva lakta.NajzadMoncadisinudane pobjeđuje nego gubi, i zakriča dozivajući svoje ljude, tada Zorrookonča igru. U tri duga koraka doseže vrata i zaključa ih, držećineprijateljanaodstojanju.Umahpograbimačljevicom,čimebiuvijeksmeo protivnika, bar na časak-dva. Opet skoči na stol, objesi se ogolemu stropnu svjetiljku i zanjiše, padajući iza Moncade usredpljuskastotinuipedesetzaprašenihsvijećaštosučamileondjeotkad

jekućasagrađena.Moncadasejošnijenisnašao,kadostagolorukisvrškomtuđegsječivanazatiljku.Protekaojetekkojičasak,avećsuvojnici kundacima i nogama kršili vrata i prodirali u dvoranu snabitimmušketama. (Barem tako kazuje Zorro i, kako ga nitko nijeosporio, moram mu vjerovati, premda je sklon lovačkim pričama.Oprostitezbogoveupadiceivratimoseudvoranu.)KažedasuvojnicinahrupilipodvodstvomnarednikaGarcije,kojijetekustaoizposteljei doletio je u gaćama, ali nataknuvši kapu na masne uvojke. Ljudinagaziše na svijeće i više njih ljosnu o pod. Jednom pobježe zrno,okrznu glavu Rafaela Moncade i pogodi sliku iznad kamina,probijajućiokokraljiciIsabeliKatoličkoj.

–Pazite,idioti!–dreknuMoncada.–Poslušajtega,prijatelji,prijaznoimpreporučiZorro.Garcianijemogaovjerovatisvojimočima.Okladiobiseudušuda

Zorro leži na stijenama podno litica, a evo ga ovdje uskrsla poputLazara i bocka šiju Njegove preuzvišenosti. Stanje je vrlo ozbiljno,zašto onda osjeća ugodno leptirovo lepršanje u vječito gladnojtrbušini? Reče ljudima neka se povuku, nimalo lak zadatak, jerspoticahuseosvijeće,akadsuizašli,zatvorivrataiostaunutra.

–Mušketaisablja,narednice,molimvas,zamoligaZorrojednakoprijazno.

Garcia se sumnjivo spremno odazva i začas se rakorači predvratima iprekrižirukenaprsima;dojmljiv,unatočgaćama.Nijebiloposve jasnobdije li nad zdravljempretpostavljenoga ili senaslađujeprizorom.

Zorro rečeMoncadi neka sjedne za stol i glasno pročita ispravu.Bijaše topriznanjeopoticanjunaseljenikanapobunuprotivkralja iproglašenje neovisnosti Kalifornije. Ta izdaja kažnjavala se smrću, aobiteljoptuženogizgubilabiposjedeičast.Listjebiodopolaispisan,nedostajaojetekpotpiskrivca.AlejandrodelaVegaočitogajeodbiopotpisati,odatleiziskivanjedatoučininjegovsin.

–Dobrosmišljeno,Moncado.Kaoštovidite,imajošmjestapridnustranice. Uzmite pero i napišite ovo što ću vam kazati, naloži muZorro.

RafaelMoncadabiojeprinuđendodatiispravilovnabisere,kaoizločinporobljavanjaIndijanaca.–Potpišite.

–Nikadtonećupotpisati!

–Zaštone?Napisanojevašomrukomisvetajeistina.Potpišite!–zapovjedimučovjekskrinkom.

Moncada ispusti pero i htjede ustati, no u tri žustra pokretaZorroovmač urezamu slovo Z u vrat, ispod lijevog uha. Krik boli ibijesa otemu se iz grudi. Prinije ruku rani i povuče ju okrvavljenu.Oštricagapodraškapogrkljanu ineprijateljevčvrstglasrečemudaćebrojitidotrii,nestavilisvojeimeipečat,snajvećimćegaužitkomprobosti.Jedan...dva...i...Moncadapotpišeispravu,zatimnaplamičkusvijećerastopipečatnivosak,pokapalistiutisnuprstensobiteljskimgrbom. Zorro pričeka da se crnilo osuši i vosak ohladi, onda pozvaGarciju i naložimuneka se potpiše kao svjedok.Debeljko s bolnomsporošću napisa svoje ime, pa smota ispravu i, nemogavši zatomitiosmijehzadovoljstva,pružijezakrabuljenom,kojijespremiunjedra.

–Odlično,Moncado.Ukrcat ćete sena idući brod i zauvijek otićiodavde.Pomnoćučuvatiovopriznanjeivratitelisekadovamo,stavitću nadnevak i predočiti ga sudu, inače ga nitko neće vidjeti. Samoćemonarednikijaznatidapostoji.

–Menenemojteupletati,molimvas,gospodineZorro,uplašenoćeGarcia.

–Zbogbiserasenemorateuznemiravati,jaćusezanjihpobrinuti.Budu li se vlasti raspitivale, narednik Garcia će reći istinu, da ih jeZorroodniosasobom.

Dohvati torbicu, uputi se k razbijenom prozoru i oštro zafućka.Domalo začu Tornadov kas u dvorištu, mahnu im i iskoči van.Moncadainarednikpojurezanjim,zovućivojnike.Ocrtananauštapu,ugledaju crni lik tajanstvenog neznanca s krinkom na veličanstvenuvrancu.

–Doviđenja,gospodo!–oprostiseZorro,neobazirućisenametkeštosufijukaliokonjega.

Dva dana poslije Rafael Moncada otplovi lađom Santa Luda sbrojnom prtljagom i služinčadi dovedenom iz Španjolske. Diego,IsabeliotacMendozaotprateganažalkakobiseuvjerilidaputuje,aidamuvidesrditolice.

Diegoganedužnoupitazaštoodlazitakonagloizaštomujevratpovijen.Moncadiseslikatogmladogkicoša,kojicuclapastileodanisaprotivglavoboljeikitisečipkanimrupčićem,nimalonijepoklapalasaZorroom,nočvrstojeprionuouzsumnjudasunjihdvojicaistaosoba.

PosljednještoimjekazaoprijeukrcajanabrodbijašedanidananećemirovatidokneraskrinkaZorroaiosvetise.

TesenoćiDiegoiBernardosretnuušpiljama.Nisusevidjeliotkadse onoBernardo pojavio na posjedu u pravi čas da ga spasi. Ušli sukroz kamin kuće, koju je Diego počeo obnavljati nakon zloporabevojničkerulje,smišljudaćeje,čimbudegotova,AlejandrodelaVegaponovnonastaniti.TovpurniaiBijelaŠumskaUšarabrinutćeonjemudok sin ne raščisti njegov pravni položaj. S Moncadom izvanpozornice, neće biti teško postići da ga namjesnik oslobodi krivnje.MladićisepripravljahupretvoritišpiljeuZorroovoutočište.

Diega je zanimalo kako je bratu pošlo za rukom pojaviti se naimanju, podugo juriti pred vojnicima, skočiti u ponor s hridi i, u istimah,osvanutiudvorani.Moraojeponovitipitanje, jerBernardonijerazumioočemugovori.Nijebioukući,rečemuznakovima,Diegusetovaljdaprisnilo.Bacioseumoreskonjem,jerdobropoznajekrajiznao je kamo treba pasti. Bila je već noć, no pomolio se mjesec iobasjaovodu,pajelakopronašaožal.Vrativšisenakopno,shvatiojedanemoževiše tražitiod iznurenogkonja ipustioga jenaslobodu.Morao je satima hodati da u zoru stigne u San Gabriel.Mnogo prijeostaviomu jeTornadau špilji, jerbio jeuvjerendaćeDiegouspjetiutećikadonodvratipozornostvojnika.

–VelimtidajeZorrodošaoukućupomoćimi.Akonisiti,tkojetoondabio?Jasnosamgavidio.

Bernardo nato zafućka i iz sjena izroni Zorro u svojoj krasnojopravi, sav u crnom, sa šeširom, krinkom i brkom, s plastomprebačenim preko ramena i desnicom na balčaku mača. Ništa nijemanjkalo besprijekornu junaku, čakmu je o pasu visio smotan bič.Ondje je bio, u prirodnoj veličini, osvijetljen mnoštvom lojanica idvjemabakljama,gord,otmjen,nezamjenjiv.

Diegosezaprepasti,doksuBernardoiZorro,likujući,suzdržavalismijeh. Ali zabuna potraja kraće nego što su željeli, jer opazi da jezakrabuljenirazrok.

–Isabel!Tosimoglabitisamoti!–uzvikne,prasnuvšiusmijeh.DjevojkagajeslijedilakadajeodjahaoušpiljesBernardom,one

noći kad su doplovili u Kaliforniju. Uhodila ih je kad je Diego daobratucrnoodijeloigovoriomuodvaZorroa,pasedosjetilakakobijoš bolja bila tri. Brzo je pridobila Bernarda, koji joj je u svemu

popuštao. Uz Nurijinu pomoć skrojila je komad crne svile, Lafitteovdar,isašilakrabulju.Diegoprigovorikakojetomuškiposao,noonagapodsjetidagajeizbavilaizMoncadinihšapa.

– Jedan borac za pravdu nije dovoljan, jer na svijetu imamnogozla,Diego.Ti ćešbitiZorro,aBernardo i ja ćemo tipomoći,presudiIsabel.

Nije bilo druge nego prihvatiti je u družbu, jer na kraju je čakzaprijetilaotkrititkojeZorroakojeisključe.

Braća stave krinke i tri Zorroa oblikuju krug unutar drevnogindijanskog Čarobnog Kotača, koji su u djetinjstvu napravili odkamenja.Bernardovimnožemzarezašezglavke.–Zapravdu!–složnouzviknu Diego i Isabel. Bernardo im se pridruži pokretom iz svojegznakovnogjezika.Iuto,dokjenjihovaizmiješanakrvkapalausredišekruga, učini im se da iz dna zemlje izbija jarki plamen i pleše uuzduhu.BiojetoznakOkauea,obećanjebakeBijeleŠumskeUšare.

KRATAKPOGOVORITOČKANAI

GornjaKalifornija,1840.

Osim ako ste vrlo rastreseni čitatelji, zacijelo ste pogodili da samljetopisacovepripovijesti ja, IsabeldeRomeu.Pišemtridesetgodinanakonštosam1810.,uočevojkući,upoznalaDiegadelaVegu,iotadse mnogo toga zbilo. Unatoč protijeku vremena, ne bojim se da ćupočiniti velikepogreške, jer godinama samvodila bilješke, a akomipamćenje zakaže, pitam Bernarda o zgodama u kojima je on bioprisutanmoralasampisatisastanovitomstrogošću,jernedopuštamitumačiti događaje na moj način. S drugima sam bila slobodnija.Katkadmemoj prijatelj izluđuje. Kažu da ljudi s vremenom postajuprilagodljiviji, ali ne i on; četrdeset i petmu je godina i nije izgubiokrutost. Zalud mu govorim da nema neupitnih istina, sve ovisi oočalama promatrača. Sjećanje je krhko i hirovito, svatko pamti izaboravljakakomuodgovara.Prošlost jebilježnicasmnogo listova,gdježivotbilježimotintomkojamijenjabojupremastanjuduha.Mojaje bilježnica nalik izmaštanim zemljovidima kapetana Santiaga deLeona i zaslužuje biti uvrštena u Enciklopediju želja, cjelovit prikaz.Dočim je Bernardova kao od olova. Pa ipak, ta mu je pomnjaomogućilaodgojitinekolikodjeceirazboritoupravljatidelaVeginimposjedom. Umnožio je svoj i Diegov imetak, jer ovaj je još uvijekzaokupljenpravdom,dijelomzbogplemenitogsrca,alivišeodsvegajergaushićujeprerušitiseuZorroaijuritizapustolovinamadecapayespada.Pištoljasebrzookanio;smatradavatrenooružje,osimštojenepouzdano,nepriliči junaku.ZaborbumudostajeJustina,mačkojivoli kao zaručnicu. Više nije u dobi za te djetinjarije, no, sudeći posvemu,mojprijateljsenikadnećeskrasiti.

Vjerojatnoželitedoznatiodrugimlikovimaovepripovijesti,nitkone voli kad ga ostave u neizvjesnosti nakon što je pročitao tolikostranica, zar ne? Ništa toliko ne ljuti kao kraj s nepoznanicama, tamodernasklonostpisanjuknjigadopola.Nuriaimabijelukosu,svelase na veličinu patuljka i diše vrlo šumno, poputmorskih lavova, alizdrava je.Nekaniumrijeti, kažeda ćemo jemorati zatući.Nedavnonas je zapalo pokopati Tovpurniju, s kojom sam izgradila divnoprijateljstvo. Nije se vratila medu bijelce, ostala je živjeti sa svojimplemenom, no katkad bi posjetila muža na imanju. Bijahu dobri

prijatelji.DevetgodinaprijepokopalismoAlejandradelaVeguiocaMendozu, preminule za pošasti gripe. Don Alejandro se nikad nijeposve oporavio od iskustva u El Diablu, ali do posljednjeg je danaupravljaoposjedomjašući.Biojepravistarješina,takvihmuževavišenema.

IndijanskapoštapronijelajevijestdajeotacMendozanasamrtiipristigla su cijela plemena ispratiti ga. Došli su iz Gornje i DonjeKalifornije,izArizoneiKolorada,Cumaši,Sošoniimnogidrugi.Daneinoćiplesalisupjevajućipogrebnepjesme,aprijeodlaska,položilisunanjegovgrobdaroveodškoljaka,perjaikostiju.Najstarijikazivahulegendu o biserju, kako ga jemisionar jednog dana našao na žalu aizronilisugadupinisdnaoceana,dapomognuIndijance.

O Juliani i Lafitteumožetedoznati izdrugih izvora,budućidamivišenestanenaovestranice.Ogusarusepisalounovinama,premdajenjegovsadašnjiživotovijenvelomtajne.NestaojeubrzonakonštosuAmerikanci,zakojesenijeujednojbitciborio,sravnilisazemljomnjegovocarstvonaGrandeIsleu.Moguvamjedinorećida je Juliana,danas jedra gospoda, vrlo osebujno ostala zaljubljena u muža. JeanLafittepromijeniojeime,kupiojestočarskiposjeduTeksasuivodisepod ugledan gospodin, iako će, milošću Božjom, u duši uvijek bitirazbojnik.Parimaosmerodjece,aunucimavišeineznambroja.

ORafaeluMoncadiradijenebih,tahuljanasnikadanećepustitinamiru, ali Carlosa Alcazara otpravili su na drugi svijet u nekoj krčmiSan Diega, nedugo nakon one zgode sa Zorroom. Krivci nisupronađeni, no kažu da su bili plaćeni ubojice. Tko ih je unajmio?VoljelabihvamrećiMoncada,kadjedoznaodagajeortakprevariosbiserjem,alibilabi toknjiževnavarkadasepripovijestzaokruži, jeronsevećvratiouŠpanjolskukadsuustrijeliliAlcazara.Njegovasmrt,dakako, posve zaslužena, otvorila jeDiegu de la Vegi put udvaranjaLoliti,kojojjemoraopriznatitkojeZorrokakobigaprihvatila.Brakjepotrajao tekdvijegodine, jerona jeslomilavratpripaduskonja.Zlasreća.Godinamaposlije,Diegojeoženiodrugumladicu,poimenuEsperanza, no i ona je poginula, ali njezina priča ne stane u ovupripovijest.

Damevidite,prijatelji,mislimdamenebisteprepoznali, iakosenisam mnogo promijenila. Lijepe žene s vremenom poružne. Ženepoput mene samo ostare, a neke se čak proljepšaju. Ja sam se s

godinamaublažila.Kosamijeposutasjedinama,inijemiotpala,kaoZorrou; još dostaje za dvije glave. Poneke bore čine mi liceizražajnijim, sačuvala sam gotovo sve zube, još uvijek sam snažna,koščatairazroka.Neizgledamlošezasvojedobroproživljenegodine.Toda,okitila samse svišeponosnihožiljakaod sablje imetka,doksampomagalaZorrouunjegovimpravedničkimpothvatima.

Pitat ćeteme, zacijelo, jesam li jošzaljubljenaunjega imoratćupriznatida jesam,nonepatimzbogtoga.Sjećamsekadsamgaprviput vidjela, njemu bijaše petnaesta a meni jedanaesta, bili smo dvabalavca. Ja sam odjenula žutu haljinu, u kojoj sam izgledala kaopokisaokanarinac.Zaljubilasamseunj iotad jemoja jedina ljubav,osim za kratka razdoblja kad sam se zanijela gusarom JeanomLafitteom,ali,kaoštoznate,njegamijeugrabilasestra.Toneznačidasam djevica, ni govora; nije mi nedostajalo ljubavnika dobre volje,jedniboljioddrugih,nonijedanzapamćenje.Srećom,nisamseludozaljubila u Zorroa, štomahom snađe žene kad ga upoznaju; u tomesam uvijek bila prisebna. Shvatila sam na vrijeme da je naš junakkadarvoljetisamoonekojemuneuzvraćajuiodlučilasambitijednaodnjih.Hoćemeoženitisvakiputkadgaiznevjerinekazaručnicailikadobudovi,iuvijekgaodbijem.Moždamezatosanjakadseprejede.Dapristanem,uskorobiseseosjetiozarobljenimimoralabihumrijetida ga oslobodim, kao njegove dvije supruge. Radije s beduinskomstrpljivošću čekam našu starost. Znam da ćemo biti zajedno kadapostaneklecavizaboravanstarac,kadgazamijenedrugi,mlađilisci,aunevjerojatnuslučajudamukakvagospaotvorisvojbaklon,nećesena nj moći popeti. Tad ću se osvetiti za sve jade koje mi je Zorrozadao!

I tu završava moja pripovijest, dragi čitatelji. Obećala samispripovjediti vamopostanku legende i održala samriječ, sadmoguprijeći na druge stvari. Zorroa sam se već zasitila i mislim da jevrijemedastavimtočkunai.

{1}Zorro-Lisac

{2}liga-jedinicaduljine,5,57km

{3}LaReinadelosAngeles-KraljicaAnđela

{4} hidalgo - niži španjolski plemić. Primjerice, don Quijote je biohidalgo.

{5} Cid Campeador - borac protiv Maura, junak kastiljskesrednjovjekovneepskepjesmeCantardeMioCid

{6}mestiza-kćibijelcaiIndijankeiliIndijancaibjelkinje

{7}MariadelaInmaculadaConcepcion-MarijaodBezgrešnogZačeća

{8}fandango-starinskišpanjolskiples,izvodiseuzpjevanjeipratnjugitareikastanjeta

{9}indiada-mnoštvoIndijanaca

{10}mezquite-vrstaakacije

{11}jerez-čuvenobijelovinoizokoliceJerezadelaFrontere

{12}rodeo-okupljanjekrupnestoke

{13}nuqueador-odnuca-šija

{14}zarzuela-španjolskaopereta

{15}JesusdelosTemblores-IsusodTrešnji

{16}reata-nazivzalasouMeksiku

{17} Plaža de Armas - Trg oružja, uobičajeno ime glavnog trga ukolonijalnojHispanoamerici

{18}mole-raguscrvenimčilijem

{19}baboriestribor-lijevaidesnastranabroda

{20} Indije - Španjolci i Portugalci nazivahu Ameriku ZapadnomIndijomiliIndijama,aazijskuIndijuIstočnom

{21}manchego-čuveniovčjisirizpokrajineLaManche

{22}PepeBotellas-PepićBocović

{23}tempesta-(tal.)oluja,vihor,nevrijeme

{24} crema catalana - gusta, odozgo zapečena krema od zaslađenihjajaimlijeka

{25}indiano-povratnikkojiseobogatiouAmerici

{26}estudiantine-skupinestudenatakojesvirajuipjevajupoulicama

{27}ventiunareal-kartaškaigragdjedobivaonajkojiprvipostigne21bod

{28}autodefe-javnoizvršavanjepresudainkvizicijskogsuda

{29}LaJusticia-Pravda

{30}Pokomedijiplaštaimača-comediadecapayespada-dramskimdjelimaoviteškimobičajimaušpanjolskomekazalištu17.st.

{31} turron - suha slastica od prženih badema, lješnjaka ili oraha smedomidrugimsastojcima

{32}Libertador-Osloboditelj

{33}maravedi-starišpanjolskinovac

{34} Najbolje sablje u srednjem vijeku kovale su se u Toledu iDamasku.

{35}gumbo-vrstacajunjuhesbamijomilirižom

{36} cuarterona - kći bijelca i mulatkinje, nazvana po četvrtinicrnačkekrvi

{37} horchata - osvježavajuće piće od badema ili posebna slatkogkorijena

{38}ElDiablo-Vrag