IRRI Projekt navodnjavanja - Srijem · udruge korisnika sustava za navodnjavanje iz Opatovca i Tompojevaca dok je sa strane Bosne i Hercegovine za provedbu zadužena Općina Odžak

STUDIJSKO ISTRAŽIVANJE O TRENUTNOM STANJU U NAVODNJAVANJU

PROVEDENO U OKVIRU AKTIVNOSTI PROJEKTA IRRI

Ova publikacija nastala je uz podršku Europske unije. Za sadržaj su odgovorne Općina Odžak i Općina Lovas i isti ne odražava

nužno stavove Europske unije.

Osigurano potporom EU

IRRI – Projekt navodnjavanja

IRRI – PROJEKT NAVODNJAVANJA Doprinos povećanju prinosa u poljoprivrednoj proizvodnji i povećanju prihoda poljoprivrednika u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini osnovni je cilj Projekta navodnjavanja IRRI koji se od kraja 2012. do sredine 2104. godine provodi na području općina Lovas i Tompojevci u Vukovarsko-srijemskoj županiji Republike Hrvatske te na području općina Odžak i Šamac u Bosni i Hercegovini. Projekt IRRI je financiran iz Europske unije sredstvima IPA II Prekograničnog programa Hrvatska – Bosna i Hercegovina. Ukupna vrijednost projekta iznosi 240,535.47 € (HR 127,191.97€, BIH 113,343.50€) od čega EU financira 85%. Nositelj projekta je Općina Lovas, a projektni partneri su Općina Tompojevci, Vukovarsko-srijemska županija te udruge korisnika sustava za navodnjavanje iz Opatovca i Tompojevaca dok je sa strane Bosne i Hercegovine za provedbu zadužena Općina Odžak s partnerima Općinom Šamac i Udruženjem Nezavisni biro za razvoj iz Gradačca. Kroz 18 mjeseci, koliko projekt traje, u cilju povećanja prinosa i prihoda poljoprivrednika nastojat će se podržati proizvodnja poljoprivrednih proizvođača uvođenjem sustava za navodnjavanje, raditi će se na unaprjeđivanju znanja i stručnosti poljoprivrednika te povećanju suradnje i svijesti javnosti o navodnjavanju promoviranjem korištenja sustava za navodnjavanje kao i njegovim racionalnim korištenjem. Projektom će se na demonstracijska polja postaviti odgovarajući sustavi za navodnjavanje gdje će tim stručnjaka, kroz jednu proizvodnu godinu, pratiti i analizirati rezultate napretka nasada i proizvodnje na različitim kulturama i područjima, kao i razlike u urodu s aspekta navodnjavanih i nenavodnjavanih kultura. Također su u sklopu projekta planirane i edukacije za poljoprivrednike kroz teorijski i praktični pristup iz područja upravljanja, postavljanja i praćenja sustava za navodnjavanje uključujući tehnike navodnjavanja i održavanje opreme.

A. STUDIJSKO ISTRAŽIVANJE O TRENUTNOM STANJU U NAVODNJAVANJU U BOSNI I HERCEGOVINI NA PODRUČJU OPĆINA ODŽAK I ŠAMAC

B. STUDIJSKO ISTRAŽIVANJE O TRENUTNOM STANJU U NAVODNJAVANJU U REPUBLICI HRVATSKOJ U VUKOVARSKO-SRIJEMSKOJ ŽUPANIJI


U BOSNI I HERCEGOVINI NA PODRUČJU OPĆINA ODŽAK I ŠAMAC

Prof. dr. Mihajlo Marković 19. travanj 2013.

3

Općina Odžak

A. Izvještaj o postojećem političkom, zakonskom i privrednom modelu upravljanja navodnjavanjem, barijerama, potencijalima i trenutnom stanju navodnjavanja u općini Odžak:

SADRŽAJ

1. Opšti podaci o navodnjavanju u Bosni i Hercegovini (BiH), sa osvrtom na Federaciju Bosne i Hercegovine (FBiH) 2. Politike i pravni okvir upravljanja vodama u Bosni i Hercegovini 2.1. Politike i vodno pravo u Federaciji BiH 2.2. Neke karakteristike novog pravno-institucionalnog okvira upravljanja vodama u Federaciji BiH 2.2.1. Vodno pravo kantona 2.3. Zakonska regulativa 2.3.1. Zakon o poljoprivrednom zemljištu 2.3.2. Zakon o poljoprivredi 2.3.3. Zakon o vodama 2.3.4. Zakon o koncesijama

3. Potencijali i trenutno stanje navodnjavanja opštine Odžak 3.1. Potrebe i razlozi navodnjavanja 3.2. Opšte karakteristike poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja 3.3. Stanje pogodnosti zemljišta za navodnjavanje opštine 3.4. Potencijali za navodnjavanje u opštini 3.4.1.Poljoprivredno zemljište 3.4.2.Voda 3.4.3. Stanovništvo i njegova zainteresiranost za poljoprivrednu proizvodnju i uvođenje navodnjavanja

4. Trenutno stanje navodnjavanja u opštini Odžak 4.1. Načini navodnjavanja općenito sa osvrtom na one u primijeni u navodnjavanja na području opštine Odžak

4.1.1. Sistem navodnjavanja „kap po kap“ (lokalizovano navodnjavanje) 4.1.2. Sistem navodnjavanja kišenjem (rasprskivačima) - tifon-sistem

5. Barijere (ograničenja) uspostavljanju održivog navodnjavanja na području opštine Odžak 6. Prijedlozi za uvođenje održivog navodnjavanja u opštini Odžak (generalne preporuke)

4

1. Opšti podaci o navodnjavanju u Bosni i Hercegovini (BiH), sa osvrtom na Federaciju Bosne i Hercegovine (FBiH) Navodnjavanje predstavlja vještačko dovođenje vode na poljoprivredno zemljište u cilju zadovoljenja potreba biljaka za vodom, tj. konstantno osiguravanje visokih prinosa poljoprivrednih kultura. Problem koji u posljednje vrijeme postaje sve izraženiji je zagađenje zemljišta i vodnih resursa zbog nestručne i neracionalne upotrebe đubriva. Nedostatak ili manjak vode izaziva sušne efekte i smanjuje ili sasvim uništava prinose kultura. Najveći su manjkovi na području Hercegovine, Posavine i Semberije. U svijetu se pridaje velika važnost navodnjavanju (265 miliona ha, 18% od ukupne obradive površine), a u BiH tradicija postoji jedino u dijelu Hercegovine (Gatačko polje, Ljubuško-Vitinsko polje). U BiH su prema podacima iz Strategije upravljanja vodama Federacije BiH , do 1992. godine, postojali sistemi za navodnjavanje na ukupno 19.570 ha, i to: (i) vodno područje rijeke Save – 12.600 ha, (Semberija-6.800 ha, srednja Posavina-800 ha i Lijevče polje-5.000 ha) i (ii) vodno područje Jadranskog mora – 6.970 ha, (sliv Neretve-5.540 ha, sliv Trebišnjice-1.130 ha i kraška polja-300 ha). Mnogi sistemi nisu ni bili u potpunoj funkciji. Nakon 1996. godine situacija je još teža uslijed ratnih oštećenja i zapuštenosti sistema. Ako se zna da je tada ukupna obradiva površina u BiH (bez prirodnih livada) bila oko 1.100.000 ha, znači da su sistemi za navodnjavanje bili izgrađeni na 1,8 % obradivih površina, a da se trebalo navodnjavati 191.620 ha ili 17,4% obradivih površina. Na području Federacije BiH se danas ne raspolaže službenim podacima o navodnjavanim površinama, niti o kulturama koje se navodnjavaju. Prema neslužbenim informacijama, sadašnje stanje navodnjavanja je: (i)vodno područje rijeke Save – ukupno oko 362,5 ha i (ii) vodno područje Jadranskog mora – ukupno oko 1.250 ha. To znači da, prema neslužbenim podacima, na području Federacije BiH se navodnjava ukupno tek 1.612,5 ha ili 0,2 % od obradivih površina. U Republici Srpskoj se barata podatkom da se trenutno navodnjava oko 1.700 ha ili oko 1% od potencijalno mogućih površina za navodnjavanje (158.000 ha) ili to iznosi oko 0,36% od ukupnih obradivih površina. 2. Politike i pravni okvir upravljanja vodama u Bosni i Hercegovini Današnje stanje vodnog prava Bosne i Hercegovine (BiH) ima izražene specifičnosti koje proizilaze, prije svega, iz ustavnog karaktera Bosne i Hercegovine koju čine entiteti: Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska, te Brčko Distrikt. Saglasno Ustavu BiH i ustavima Federacije BiH i Republike Srpske, te Arbitražnoj odluci o Brčko Distriktu, nadležnosti za upravljanje vodama (tj. za razvoj, zaštitu, korištenje, zaštitu od štetnog dejstva) u nadležnosti su entiteta i Brčko Distrikta. Zbog toga organi BiH nemaju nadležnost za uređivanje tih međuentitetskih odnosa. Pored toga, ne postoji pouzdan institucionalni i procesni sistem unutar koga bi se rješavali mogući nesporazumi i sporovi u upravljanju zajedničkim vodnim resursima. Istovremeno, vanjska politika BiH je u nadležnosti institucija BiH. Entiteti imaju pravo da uspostavljaju specijalne odnose sa susjednim državama, u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom BiH, a sa pristankom Parlamentarne skupštine BiH mogu zaključivati sporazume sa državama i međunarodnim organizacijama. Kad je riječ o upravljanju vodnim resursima BiH, to znači da je za zaključivanje odgovarajućih međunarodnih sporazuma (kako multilateralnih, tako i bilateralnih) nadležna jedino BiH, ali da su za njihovo izvršavanje nadležni entiteti i Distrikt.

5

Ovakvo ustavno rješenje omogućilo je da se uspostavi nadležnost Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH za obavljanje određenih poslova i zadataka. Sektor za prirodne resurse, energetiku i zaštitu životne sredine Ministarstva, u tom smislu je nadležan za obavljanje normativno pravnih, studijsko-analitičkih i informaciono-dokumentacionih poslova, koji se, između ostalog, odnose na:

izradu zakona i podzakonskih akata iz oblasti voda; izradu stručnih analiza, informacija i prijedloga u vezi sa stanjem u oblasti voda; utvrđivanje strategije i razvojne politike u oblasti voda; predlaganje mjera za poboljšanje stanja; prikupljanje, praćenje i analiziranje podataka o vodnim resursima; praćenje i implementiranje međunarodnih i domaćih inicijativa, konvencija, projekata

i programa u oblasti voda; izvještavanje institucija u zemlji i inostranstvu o stanju u oblasti voda; saradnju sa sličnim institucijama u inostranstvu i zemlji u raznim vidovima, ukoliko

je to uinteresu BiH; saradnju sa relevantnim institucijama na državnom i entitetskom nivou; analitičko praćenje i izradu stručnih analiza, informacija i mišljenja; koordinaciju mjera na planu racionalnog korištenja vodnih resursa, regionalno i

globalno; sve druge aktivnosti u okviru međunarodne i domaće saradnje koje se pokažu kao

neophodne za adekvatno praćenje stanja, provođenje politike i implementiranje potrebnih mjera i projekata u svrhu održivog upravljanja vodama.

Prostor BiH, pa time i Federacije BiH, pripada slivnim područjima Crnog i Jadranskog mora, u okviru kojih je već uspostavljena široka multilateralna saradnja u upravljanju vodama pripadajućih država. U tom smislu, nedvosmisleno je jasna potreba ažurnog izvršavanja obaveza BiH u skladu sa, naprimjer, Konvencijom o zaštiti i korištenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera (Helsinška konvencija), Konvencijom o saradnji na zaštiti i održivom korištenju rijeke Dunav, Okvirnim sporazumom o slivu rijeke Save i Protokolom o plovidbi uz taj Sporazum. Ti međunarodni okviri uspostavljeni su sa ciljem da se dostigne održivo upravljanje vodama, uključujući očuvanje, poboljšanje i racionalno korištenje površinskih i podzemnih voda u slivu Dunava. Multilateralna saradnja u cilju realizacije ovih zahteva ostvaruje se u okviru Međunarodne komisije za zaštitu rijeke Dunava (ICPDR) sa sjedištem u Beču, odnosno Savske komisije, sa sjedištem u Zagrebu. Osim ovih međunarodnih sporazuma, postoje i brojni drugi međunarodni sporazumi iz kojih proizilaze određene obaveze za BiH, a sa procesom pridruživanja Evropskoj uniji (EU), sve više će biti zahtjeva za prilagođavanjem i usklađivanjem domaćeg pravno institucionalnog okvira za upravljanje vodama sa zahtjevima EU, ali isto tako i za primjenu u praksi takvih normativnih opredjeljenja. 2.1. Politike i vodno pravo u Federaciji BiH Iz ustavno-pravnog okvira Federacije BiH i kantona mogu se formulisati određene specifičnosti koje se odnose na mogućnost zakonskog uređivanja pitanja upravljanja vodama u Federaciji BiH i kantonima. Naime, i organi Federacije BiH i organi kantona nadležni su za uređivanje politike zaštite životne sredine i korištenje prirodnih bogatstava. I pojam životne sredine i pojam prirodnog bogatstva obuhvataju vode, tako da se iz ovakvog ustavnog

6

opredjeljenja Federacije BiH, koje je doslijedno podržano odgovarajućim odredbama kantonalnih ustava, može nedvosmisleno vidjeti da su Federacija BiH i kantoni zajednički nadležni za ova pitanja. Ta zajednička nadležnost može se ostvarivati zajednički, odvojeno, ili od strane kantona, ili koordinirano od federalne vlasti. U vršenju ovih nadležnosti, organi federalne vlasti su Ustavom obavezani na takvo postupanje da uzimaju u obzir kantonalne nadležnosti, različite situacije u različitim pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnošću u provođenju. Federalna vlast je ovlaštena na utvrđivanje politike i donošenje zakona u pogledu na nadležnosti koje su zajedničke sa kantonalnim nadležnostima. Propisi o vodama Federacije BiH donose se i na nivou Federacije BiH, i na nivou kantona, a u skladu sa tako definisanim ustavnim okvirom. 2.2. Neke karakteristike novog pravno-institucionalnog okvira upravljanja vodama u Federaciji BiH Donošenjem novog Zakona o vodama Federacije BiH, 2006. godine, de jure je započeo proces strukturne promjene sistema upravljanja vodama i pravac u kome se promjene postojećeg sistema odvijaju jeste razvoj pravnog i institucionalnog okvira upravljanja vodama na principima i u skladu sa zahtjevima politike i prava Evropske unije. Osnovni instrument koji služi kao generalna paradigma, u odnosu na koji se domaći sistem razvija, jeste Okvirna direktiva o vodama (ODV), uz koju u obzir treba uzeti i desetine drugih propisa EU. Zakonom o vodama su sve površinske vode razvrstane u vode I kategorije (pri čemu je Federacija BiH vlasnik javnog vodnog dobra ovih voda) i vode II kategorije (gde je vlasnik javnog vodnog dobra grad ili opština, ako nije drugačije određeno kantonalnim propisom). Zakonom su uređena brojna pitanja koja se u BiH tradicionalno uređuju propisima vodnog prava, kao što su sloboda upotrebe voda, vodne službenosti, vodni objekti, određene zabrane i ograničenja itd. Teritorijalna osnova upravljanja vodama ovim Zakonom je definisana u okviru dvaju vodnih područja. Vodno područje rijeke Save čini dio međunarodnog riječnog bazena rijeke Dunav (koji je dio međunarodnog podbazena/podsliva Save) na teritoriji BiH, odnosno Federaciji BiH. Vodno područje Jadranskog mora obuhvata dijelove međunarodnih riječnih bazena Neretve sa Trebišnjicom, rijeka Cetine i Krke na teritoriji BiH, odnosno Federacije BiH. Zakonom su osnovane agencije za upravljanje vodama za ova vodna područja, sa sjedištima u Sarajevu i Mostaru, koje su, po svojoj pravnoj prirodi, javne ustanove i djeluju u skladu sa propisima kojima je uređen rad javnih ustanova. One su pravni sljedbenici ranijih javnih preduzeća koja su funkcionirala na vodnim područjima. U statusnom smislu, agencije za vode predstavljaju značajan kvalitativni pomak u organizaciji sistema upravljanja vodama, jer nisu profitne organizacije. Agencije imaju svoje područne urede, a njihovi zadaci su iscrpno regulisani Zakonom, kao organi upravljanja i sva druga statusna pitanja, s obzirom na činjenicu da ovdje Zakon ima svojstvo njihovog osnivačkog akta. Zakonom je ustanovljena obaveza osnivanja Savjetodavnog vijeća vodnih područja, koje čine predstavnici brojnih interesenata na vodnim područjima. Zakonom je propisana obaveza donošenja Strategije upravljanja vodama (Strategija) kojom se, u najširem smislu definiše politika upravljanja vodama Federacije BiH. Strategiju, na prijedlog Vlade, usvaja Parlament Federacije BiH na period od 12 godina. Strategija upravljanja vodama čini dio Strategije zaštite životne sredine. Za provođenje Strategije upravljanja vodama, Zakonom je propisana obaveza donošenja planova upravljanja vodama za svako od vodnih područja. Sadržaj ovih planova je definisan u skladu sa odgovarajućim zahtjevima Okvirne direktive o politici voda EU. Isto se odnosi i

7

na program mjera kojim se utvrđuju osnovne mjere potrebne za postizanje ciljeva u vezi sa zaštitom voda, uređenjem voda i zaštitom od štetnog djelovanja voda i korištenjem voda. Zakonom su, isto tako, utvrđeni i ciljevi zaštite životne sredine čije postizanje mora biti osigurano provođenjem vodnih planova i programa. Uloga javnosti u procesima planiranja takođe je definisana Zakonom. Korištenje voda, zaštita voda, uređenje vodotoka i drugih voda i zaštita od štetnog djelovanja voda, kao tradicionalni segmenti aktivnosti upravljanja vodama, uređeni su detaljno u posebnim poglavljima Zakona, uz nastojanje da se postojeći upravljački resursi očuvaju. U perspektivi, naročito onaj segment koji se odnosi na zaštitu od štetnog dejstva voda, trebalo bi da bude otvoren za daljnju transformaciju u pravcu transpozicije i primjene Direktive EU o poplavama i razvoja koncepta upravljanja poplavama, u skladu sa širim razvojnim trendovima na polju zaštite od elementarnih nepogoda (kao što je Hyogo Framework, naprimjer). Zakonom su, u posebnim poglavljima, uređena pitanja koja se odnose na vodni informacioni sistem, vodne akte, (prethodnu vodnu saglasnost, vodnu saglasnost i vodnu dozvolu), kojima se uređuju prava korištenja i obaveze po pitanjima zaštite voda. Finansiranje sistema upravljanja vodama Federacije BiH iscrpno je uređeno Zakonom, pri čemu jeod vitalne važnosti činjenica da je Zakonom utvrđen i kriterij za raspodjelu vodnih naknada iprihoda prikupljenih na osnovu zakupa javnog dobra I kategorije. Od prikupljenih sredstava, nadležnoj agenciji za vode raspoređuje se 40%, u korist budžeta kantona raspoređuje se 45%, a u korist Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH raspoređuje se 15%. Prihodi prikupljeni od zakupa javnog vodnog dobra na površinskim vodama II kategorije pripadaju budžetima kantona. U periodu od donošenja Zakona, obračunavanje, prikupljanje i kontrola opće i posebnih vodnih naknada se pokazalo kao praktičan problem, jer su ti poslovi, vodnim propisima (tj. podzakonskim aktom donijetim na osnovu Zakona o vodama) stavljeni u nadležnost Poreske uprave Federacije BiH. Međutim, po Zakonu o poreskoj upravi Federacije BiH, Poreska uprava nema nadležnost za ubiranje naknada, već samo poreza, doprinosa i taksa. Zbog toga, postoje inicijative da se napotreban način izvrše dopune Zakona o Poreskoj upravi Federacije BiH, jer se samo na taj način, u ovom trenutku razvoja, može osigurati sigurnost finansiranja sistema upravljanja vodama Federacije BiH, a time kontinuitet i zadovoljavajuća dinamika započete transformacije sistema i njegovog približavanja željenom modelu koji će biti u stanju da vodama Federacije BiH upravlja u skladu sa zahtjevima EU. Pored toga, jasnim uređenjem ovog pitanja i otklanjanjem ove vrste prepreke za angažiranje Poreske uprave na ovom poslovima, značajno se doprinosi redovnom funkcioniranju sistema upravljanja vodama i time sigurnosti stanovništva i materijalnih dobara na području Federacije BiH. 2.2.1. Vodno pravo kantona U periodu važenja Zakona o vodama Federacije BiH iz 1998. godine, kantoni su donijeli svoje prve zakone o vodama38 i druge propise o vodama iz svoje nadležnosti.39 U skladu sa Zakonom o vodama iz 2006. godine, kantoni imaju obavezu da odredbe kantonalnih zakona o vodama usklade sa odredbama Zakona. Ovim zakonom je utvrđen i obim ovlaštenja kantona za uređivanje tih pitanja svojim propisima. Naime, zakonima kantona regulišu se pitanja organizacije i načina obavljanja poslova koji su Zakonom o vodama Federacije BiH stavljeni u nadležnost kantonima. Kako nikakav mehanizam koordinacije i, eventualno, verifikacije i informisanja o aktivnostima u vezi sa ovim zahtjevom za usklađivanje kantonalnih vodnih propisa, nije predviđen Zakonom o vodama Federacije BiH, u narednom periodu bit će neophodno i ovakvu obavezu urediti zakonom kako bi se osigurali sigurniji i efikasniji osnovi koordinacije u donošenju vodnih propisa i njihovom izvršavanju.

8

Kad je riječ o kantonalnom pravu koji se odnosi na vode, ovdje je neophodno istaći strateški značaj opredjeljenja da su nadležnosti u pogledu osiguranja vode za stanovništvo podijeljeni između Federacije BiH i kantona na takav način da Federacija BiH donosi propise o kvalitetu vode za ljudsku upotrebu i propise u vezi sa efluentima, dok je razvoj i pravno uređivanje pitanja u vezi sa korištenjem i održavanjem infrastrukture za snabdijevanje stanovništva vodom za piće i za eliminaciju otpadnih voda u isključivoj nadležnosti kantona. Pitanje javno-privatnog partnerstva u upravljanju ovim infrastrukturnim objektima, jeste pitanje koje će u narednom periodu dobivati na značaju i kojem se mora pokloniti velika pažnja na nivou Federacije BiH kako bi se ciljevi politike u ovom pogledu ostvarivali na takav način da osiguraju jednak položaj svih građana Federacije BiH, odnosno, u koordinaciji sa organima Republike Srpske i Distrikta Brčko, svih građana BiH. U ovom kontekstu, pitanje vodnih koncesije je nezaobilazno. Usaglašavanje nadležnosti i propisa Federacije BiH i kantona koji se odnose na vodne koncesije je neophodno kako bi se izbjeglo nastajanje negativnih posljedica po vodne resurse i javnu infrastrukturu, koje su u proteklom periodu uočene, naročito kad je riječ o međusektorskim pitanjima, kakvo je recimo pitanje izgradnje hidroenergetskih objekata. U svakom slučaju, i međusektorsko (međuresorno) usaglašavanje, pored usaglašavanja navedenih pitanja između Federacije BiH i kantona, potrebno je osigurati, između ostalog, i kroz dosljednu i pravovremenu primjenu instrumenata upravljanja zaštitom životne sredine, kakvi su procjena utjecaja na životnu sredinu i strateška procjena utjecaja. I nadležni organi za zaštitu životne sredine, pored organa nadležnih za upravljanje vodama, kako na nivou kantona, tako i na nivou Federacije BiH, u svim postupcima davanja vodnih koncesija moraju imati mogućnost da utječu na donošenje odluke, odnosno da zaštite interes resursa za koje imaju zakonom utvrđene nadležnosti. 2.3. Zakonska regulativa Pregled zakona i podzakonskih akata koji se direktno i indirektno odnose na navodnjavanje i okrupnjavanje zemljišta u Federaciji Bosne i Hercegovine: • Zakon o poljoprivrednom zemljištu (Službene novine FBiH br. 2/09); • Zakon o poljoprivredi (Sl.novine Federacije BiH br. 90/07) • Zakon o komasaciji (Službeni list SR BiH br.24/85 i 26/90); • Zakon o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou FBiH (Službene novine br. 02/06); • Zakon o vodama (Službeni novine FBiH br. 70/06); • Zakon o koncesijama (Službene novine FBiH br. 40/02); • Zakon o premjeru i katastru nekretnina (Službeni list SR BiH 22/84,12/87,26/90, 36/90); • Zakon o zemljišnim knjigama (Službene novine FBiH br. 19/03 i 54/04); • Zakon o šumama (Službene novine FBiH br. 20/02); • Zakon o građevinskom zemljištu (Službeni list SRBiH br. 34/86, 1/90 i 29/90); • Zakon o eksproprijaciji (Službeni list SRBiH br. 34/86 i 26/90); • Zakon o zaštiti okoliša (Službene novine FBiH br. 33/03); • Zakon o zaštiti prirode (Službene novine FBiH br. 33/03). • Naputak o stručnim mjerilima za razvrstavanje zemljišta u kategorije • Naputak o obaveznoj jedinstvenoj metodologiji za pripremu i izradu prostornih i urbanističkih planova i urbanističkih redova

9

2.3.1. Zakon o poljoprivrednom zemljištu Zakona o poljoprivrednom zemljištu je donijelo Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Zakon određuje da je poljoprivredno zemljište prirodno bogatstvo i dobro od opšteg interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine i uživa posebnu zaštitu, koristi se za poljoprivrednu proizvodnju i ne može se koristiti u druge svrhe, osim u slučajevima i pod uslovima utvrđenim ovim zakonom. Osnovni cilj donošenja zakona je očuvanje, namjensko korištenje, povećanje proizvodne sposobnosti i unapređenje upravljanja poljoprivrednim zemljištem, kao ograničenog i neobnovljivog prirodnog resursa, bez obzira u čijem je vlasništvu, te usklađivanje interesa svih subjekata u korištenju poljoprivrednog zemljišta u privrednom i ekonomskom razvoju zemlje. Realizacija se navedenog cilja predviđa kroz Strategiju gospodarenja poljoprivrednim zemljištem, Programom unapređenja gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i kroz druge programe i projekte. Poljoprivredno je zemljište, u smislu ovoga zakona, zemljište koje se koristi za poljoprivrednu proizvodnju: oranice (njive), vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici, močvare i drugo zemljište koje bi se po svojim prirodnim i ekonomskim značajkama najbolje moglo koristiti za poljoprivrednu proizvodnju. Poljoprivrednim zemljištem smatraju se i zemljišta u inundacijski područjima (zemljišta između nasipa za obranu od voda i vodotoka rijeka), na udaljenosti većoj od 10 metara od nožice nasipa, a služe za poljoprivrednu proizvodnju. U ovom zakonu problematika navodnjavanja je tretirana članovima koji se odnose na navodnjavanje, komasaciju i na nadzor nad radnjama koje se koriste u ovim postupcima. Navodnjavanje Član 23. Zaštita poljoprivrednog zemljišta od gubitka raspoloživog površinskog i nenamjenskog korištenja provodi se kroz obvezu vlasnika, zakupca ili drugih korisnika da moraju: obrađivati poljoprivredno zemljište na propisan način, prilagoditi poljoprivrednu proizvodnju propisanim standardima, upotrebljavati metode koje su primjerene zemljištu, sprječavati sabijanje, erozije i zagađenja zemljišta te osigurati plodnost i produktivnost zemljišta. Poslovi zaštite, uređenja i korištenja poljoprivrednog zemljišta, u smislu ovoga Zakona, su:

1. izrada Strategije i Programa gospodarenja (zaštita, korištenje, uređenje, raspolaganje); 2. izrada Projekta višenamjenskog vrednovanja; 3. izrada karte uporabne vrijednosti zemljišta; 4. pedološki i drugi studijsko-istraživački radovi; 5. trajno praćenje stanja (monitoring) poljoprivrednog zemljišta; 6. uspostava i održavanje zemljišno- informacijskoga sistema; 7. kontrola plodnosti zemljišta; 8. poboljšanje kvaliteta obradivog poljoprivrednog zemljišta; 9. gradnja melioracionih sistema na poljoprivrednom zemljištu; 10. rekultivacija poljoprivrednog zemljišta koje je korišteno za eksploataciju mineralnih

tvoriva, odlaganje jalovine pepela i šljake; 11. utvrđivanje količina opasnih i štetnih tvari u poljoprivrednom zemljištu i vodi sistema

za navodnjavanje i odvodnjavanje; 12. pretvaranje neobradivog poljoprivrednog zemljišta u obradivo;

10

13. gradnja obrambenih nasipa; 14. zaštita zemljišta od erozije vodom i vjetrom; 15. zaštita od prirodnih nepogoda (poplave, vjetar, grad, oborine, suša, mraz, klizište,

masovna pojava životinjskih i biljnih bolesti); 16. program okrupnjavanja i zabrana usitnjavanja poljoprivrednih parcela; 17. edukacija i stručno osposobljavanje.

Član 53. Naknada se ne plaća kada se izdaje poljoprivredna saglasnost za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe za:

1. gradnju, adaptaciju i rekonstrukciju stambenih i pomoćnih objekata poljoprivrednog gazdinstva;

2. gradnju objekata koji služe za odbranu od poplava, za odvodnjavanje i navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta, za uređenje bujica i zaštitu poljoprivrednog zemljišta od erozije;

3. gradnju objekata namijenjenih isključivo za proizvodnju proizvoda biljne proizvodnje, stočarstva i ribarstva, te proizvoda prvog stepena njihove prerade;

4. pošumljavanje poljoprivrednog zemljišta pod nagibom i zemljišta male proizvodne sposobnosti, kada je obvezu pošumljavanja tih površina propisalo svojom odlukom kantonalno ministarstvo ili opštiinsko tijelo, odnosno kad pošumljavanje takvih zemljišta zatraži vlasnik;

5. proširenje pristupnih poljskih puteva u funkciji poljoprivredne proizvodnje; 6. gradnju poljozaštitnih pojaseva.

Član 72. Za poboljšanje uslova poljoprivredne proizvodnje, za povećanje plodnosti i proizvodnih sposobnosti poljoprivrednog zemljišta, a s ciljem racionalnije i ekonomičnije proizvodnje, provode se mjere uređenja zemljišta: komasacija, arondacija, melioracija (gradnja i održavanje sistema za odvodnju i navodnjavanje, poboljšanje kvalitete poljoprivrednog zemljišta, kultivacija livada i pašnjaka, pretvaranje neobradivog poljoprivrednog zemljišta u obradivo), protuerozijska zaštita, rekultivacija i dr. Mjere uređenja zemljišta iz stavka 1. ovoga člana provode se radi grupisanja razbacanih parcela s ciljem stvaranja većih parcela, pravilnih geometrijskih oblika, poboljšanja proizvodnih sposobnosti zemljišta pomoću primjene agrotehničkih, agromelioracionih i hidromelioracionih mjera, pristupa javnoj infrastrukturi, pošumljavanja zemljišta slabije kvalitete ili zagađenog zemljišta, uređivanja imovinsko-pravnih odnosa, premjera i ažuriranja katastra zemljišta. Mjere iz stavka 1. ovoga člana provode se na inicijativu vlasnika zemljišta ili korisnika zemljišta po ovlaštenju vlasnika i po sporazumu među vlasnicima poljoprivrednih zemljišta uz aktivno učešće mjerodavnih naučnih i stručnih institucija. Uputstvo o jedinstvenoj metodologiji za izradu projekata-programa uređenja zemljišta donosi federalni ministar. Komasacija Član 74. Uređenje poljoprivrednog zemljišta putem komasacije obavlja se s ciljem uređenja zemljišnih površina i stvaranja većih i pravilnijih zemljišnih parcela, da se njihovim grupisanjem i grupisanjem zemljišnih posjeda omogući efikasnija obrada i iskorištavanje zemljišta i

11

izvođenje drugih radova na uređenju zemljišta, na osnovi programa komasacije za koji Federalno ministarstvo daje saglasnost. Član 75. Program komasacije donosi opštiinsko vijeće ili kantonalna skupština na vlastitu inicijativu, na inicijativu vlasnika poljoprivrednog zemljišta koji imaju u vlasništvu više od 80 % površine zemljišta. Postupak i nadležnosti za sprovođenje komasacije uređeni su posebnim Zakonom o komasaciji. Član 76. Poslovi komasacije su od opšteg interesa. Opštii interes iz stavka 1. ovoga člana utvrđuje se u skladu sa Zakonom o komasaciji i odlukom opštiinskog vijeća ili kantonalne skupštine donesene na temelju zakona. Član 77. Odluka o odobravanju komasacije se javno objavljuje, a pravosnažna odluka upisuje se u zemljišni i katastarski registar. Član 85. Odvodnjavanje obuhvaća mjere, objekte i uređaje za reguliranje i očuvanje vodnog režima zemljišta, odvodnjom površinskih i podzemnih voda. Sistem za odvodnjavanje je sastavljen od uređaja za odvodnju (stanice, crpke, objekti i dr.), kanala za otjecanje vode, odvodne mreže (primarna, sekundarna i tercijarna) i drenaže. Navodnjavanje obuhvaća mjere, objekte i uređaje za osiguranje snabdijevanja vodom, njezinu distribuciju i uporabu s namjenom da se biljkama osigura optimalna vlaga u zemljištu. Sistem za navodnjavanje sastavljen je od kanala za dotok vode, dovodne mreže (primarna, sekundarna i tercijarna) i opreme za navodnjavanje (crpke, bunari, objekti, hidranti i dr.). Sistemi za odvodnjavanje i navodnjavanje dijele se na velike i male sisteme, oni koji su namijenjeni većem broju korisnika za zajedničku uporabu po rasporedu za navodnjavanje i koji su namijenjeni za jednog ili više korisnika koji upotrebljavaju sistem za navodnjavanje nezavisno jedan od drugoga. Član 87. Održavanje sistema za odvodnjavanje i navodnjavanje osiguravaju vlasnici, odnosno korisnici poljoprivrednog zemljišta. Ako se gradnja sistema za odvodnjavanje, odnosno navodnjavanje ne može riješiti na bolji ili racionalniji način, može se ustanoviti pravo služnosti odvodnje, odnosno dovođenja vode preko drugog zemljišta. Član 88. Vlasnici zemljišta u područjima za melioracije na zemljištu, obvezni su staviti svoje zemljište za aktivnosti melioracije, zadržavajući pravo vlasništva na zemljištu, uz pravo na naknadu za eventualno pričinjenu štetu. Melioracijski sitemi i uređaji upisuju se u katastar melioracijskih objekata i uređaja, koji vode kantonalna ministarstva i koji je povezan s bazom podataka zemljišnog katastra. Detaljnije propise o uvođenju, izvođenju, upravljanju, funkcioniranju i održavanju melioracijskih sistema donijet će federalni ministar. Federalni ministar donosi propis o obračunavanju i plaćanju naknade za melioracijsko odvodnje i navodnjavanje.

12

Član 89. Poljoprivredno zemljište na području na kojem je sagrađen sistem za navodnjavanje koristi se po godišnjem programu koji donosi pravna osoba koja upravlja sstemom za navodnjavanje, a koji sadrži: površinu zemljišta koje se može navodnjavati, dinamiku navodnjavanja pojedinih kultura, dužinu trajanja navodnjavanja i količinu vode za navodnjavanje. Godišnji program korištenja sistema za navodnjavanje donosi se uz saglasnost kantonalnog ministarstva. Pravna osoba koja upravlja sistemom za navodnjavanje dužna je izvijestiti korisnika poljoprivrednog zemljišta u sistemu za navodnjavanje o godišnjem programu korištenja sistema. Član 90. Korisnik poljoprivrednog zemljišta u sistemu za navodnjavanje dužan je koristiti sistem za navodnjavanje u skladu s programom iz članka 89. ovoga Zakona. Pravna osoba koja upravlja sistemom za navodnjavanje dužna je redovno održavati sistem za navodnjavanje (održavanje crpki, uništavanje korova, uklanjanje nanosa mulja, održavanje cjevovoda i dr.), kao i osigurati redovnu kontrolu kvaliteta vode na sadržaj opasnih i štetnih materija i o tome voditi evidenciju. Član 91. Međusobni odnosi pravnih osoba koje upravljaju sistemom za navodnjavanje i korisnika sitema uređuju se ugovorom o korištenju, održavanju i osiguravanju funkcioniranja tog sistema, kao i utvrđivanja naknade za korištenje vode iz sistema. Član 107. Poljoprivredno zemljište u vlasništvu države, zavisno o vrsti korištenja zemljišta, daje se u zakup na rok do 25 godina za podizanje nasada voćnjaka, vinograda i rasadnika, odnosno do 10 godina za drugo poljoprivredno iskorištavanje. Pri uzimanju poljoprivrednog zemljišta pod zakup utvrđuje se redoslijed prava prvenstva na osnovi članka 103. ovoga Zakona. Pravo prvenstva imat će zakupoprimci koji su vlasnici sistemaa za navodnju i odvodnjavanje, višegodišnjih zasada, ribnjaka, ili graniče s poljoprivrednim zemljištem u državnom vlasništvu koje se daje u zakup, ali pod uslovom da ponudi najvišu cijenu. Član 132. Kantonalni poljoprivredni inspektor ovlašten je i obvezan provoditi kontrolu nad svim poslovima, osim onim za koje je ovim Zakonom određeno da ih neposredno obavlja Federalna poljoprivredna inspekcija, a osobito:

- obrađuje li se obradivo poljoprivredno zemljište ne umanjujući njegovu vrijednost; - kontroliše postupak i radnje pravnih osoba koje obavljaju sistemsku kontrolu plodnosti

zemljišta; - zaštitu zemljišta od onečišćenja štetnim i opasnim tvarima; - kontroliše kvalitet mineralnih i organskih đubriva i supstrata za poboljšanje plodnosti

poljoprivrednog zemljišta; - korištenje poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe, ako takvo korištenje

nije dopušteno po ovom Zakonu ili propisu donesenom na temelju njega; - provođenje propisanih agrotehničkih mjera;

13

- održavanje dugogodišnjih zasada i višegodišnjih kultura podignutih radi zaštite od erozije;

- sprovođenje odredaba ovoga Zakona o promjeni namjene poljoprivrednog zemljišta; - namjensko korištenje sredstava prikupljenih na temelju ovoga Zakona, koja idu u - proračune kantona i opština; - raspolaganje i korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države; - sprovođenje mjera propisanih ovim Zakonom za ispitivanje dopuštenih količina

štetnih i opasnih tvari u zemljištu i vodi za navodnjavanje, kao i ispitivanje plodnosti zemljišta;

- način i uslove korištenja pašnjaka i pojilišta; - izdavanje urbanističkih saglasnosti u skladu s odredbama ovoga Zakona, odnosno

provjerava je li prethodno pribavljena poljoprivredna saglasnost i plaćena naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta;

- provjerava je li pribavljena saglasnost kantonalnog ministarstva za sprovođenje edukacijskog programa;

- vođenje evidencija koje u skladu s odredbama ovoga Zakona vode opštiinska tijela. - Kantonalni poljoprivredni inspektor preduzima i druge mjere, odnosno obavlja druge

radnje za koje je ovim i drugim zakonima i propisima ovlašten. -

Član 134. Ukoliko utvrdi da je prekršen ovaj Zakon ili propis donesen na temelju ovoga Zakona, kantonalni poljoprivredni inspektor ima pravo i obvezu:

- rješenjem narediti otklanjanje utvrđenih nedostataka, odnosno nepravilnosti u određenom roku;

- zabraniti upotrebu poljoprivrednog zemljišta za druge namjene, izuzev ako je po zakonu ili propisu izdanom po osnovi zakona, dopuštena upotreba za druge svrhe;

- zabraniti zagađivanje poljoprivrednog zemljišta pri njegovom korištenju i narediti povrat u prethodno stanje, o trošku onoga koji je prouzrokovao zagađenje;

- narediti sanaciju napuštenih iskopa pijeska i drugih kopova na poljoprivrednom zemljištu i sanaciju zemljišta privremeno korištenog za druge namjene;

- narediti izvođenje hidrotehničkih radova kojima će se uspostaviti prvobitni vodni režim u zemljštu;

- zabraniti odlaganje bilo koje vrste štetnih i opasnih tvari i vegetacijsko-proizvodnih ostataka na poljoprivrednom zemljištu;

- zabraniti korištenje poljoprivrednog zemljišta za gradnju ribnjaka, staklenika, ili drugih objekata, ako investitor nema poljoprivredne saglasnosti;

- zabraniti, odnosno ograničiti proizvodnju određenih vrsta poljoprivrednog bilja i upotrebu vode za navodnjavanje, ako rezultati analize pokažu da je to prijeko potrebno;

- zabraniti nomadsku ispašu stoke na poljoprivrednom zemljištu; - zabraniti uporabu gnojiva i hemijskih sredstava ukoliko se analizom utvrdi da su

narušena hemijska i biološka svojstva zemljišta i kvaliteta podzemnih voda; - podnijeti mjerodavnom tijelu zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka; - poduzeti i druge mjere, odnosno obavljati druge radnje za koje je posebnim propisima

ovlašten.

14

2.3.2.Zakon o poljoprivredi Ovim Zakonom (SN FBiH, br. 88/07), u Federaciji BiH uređuju se: ciljevi i mjere poljoprivredne politike, korisnici prava, definiše se poljoprivredno gazdinstvo, određuje pojam poljoprivrednika, institucionalna podrška, obavještavanje u poljoprivredi i vođenje registara, upravni i inspekcijski nadzor, kaznene odredbe kao i druga pitanja od značenja za poljoprivredu. Podrške investicijama u poljoprivredna gazdinstva Član 20. Podrške investicijama u poljoprivredna gazdinstva uvode se zbog povećanja tehničko tehnološkog nivoa i konkurentnosti proizvodnje, snižavanja proizvodnih troškova i poboljšanja kvaliteta poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i namijenjene su za: 1. izgradnju sistema za navodnjavanje, 2. podizanje višegodišnjih zasada u voćarstvu i vinogradarstvu, 3. uređenje zemljišta i okrupnjavanje posjeda, 4. izgradnju i opremanje u stočarskoj proizvodnji, 5. nabavku mehanizacije i opreme u poljoprivredi, 6. izgradnju novih te rekonstrukciju i opremanje postojećih ribnjaka, 7. ulaganja u proizvodnju, pripremu, čuvanje i plasman poljoprivrednih proizvoda (oprema, građevinski objekti i drugo), 8. unapređenje organske i integralne proizvodnje, 9. druge namjene određene zakonom. Član 27. Mjere zemljišne politike čini skup mjera kojima se utiče na pravilno i racionalno upravljanje poljoprivrednim zemljištem kao dobrom od interesa za Federaciju u skladu sa važećim propisima i uz sistemsku zaštitu okoliša. Mjere zemljišne politike su:

1. dodjela prava korištenja (koncesija i zakup) i prodaja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države poljoprivrednim gazdinstvima radi obavljanja poljoprivredne djelatnosti,

2. unaprjeđenje upravljanja poljoprivrednim zemljištem što podrazumijeva grupisanje zemljišta poljoprivrednih gazdinstava u veće i pravilnije čestice i izgradnju prateće infrastrukture (prometnice, hidrotehnički, hidromelioracijski i agromelioracijski zahvati oko uređenja zemljišta),

3. zaštita poljoprivrednog zemljišta od neracionalnog korištenja, infekcije, kontaminacije, degradacije i destrukcije,

4. zaštita zemljišta od erozije, 5. utvrđivanje namjene i pogodnosti korištenja poljoprivrednog zemljišta (jako strme

oranice pretvoriti u pašnjake ili pošumiti), odnosno promjena načina korištenja ovih zemljišta,

6. uspostavljanje sistemske kontrole plodnosti zemljišta, 7. donošenje programa poljoprivrednog zemljišta (odvodnjavanje, navodnjavanje,

komasacija i dr), 8. uvođenje zemljišnog monitoringa, odnosno praćenje stanja i promjena na zemljišta i u

zemljištu, 9. ostale mjere.

15

2.3.3. Zakon o vodama Zakonom o vodama (“Službene novine FBiH” broj 70/06), a vezano za navodnjavanje definisano je sljedeće: Član 14. Vrste objekata s obzirom na namjenu (1) Vodni objekti s obzirom na njihovu namjenu su:

1. zaštitni objekti – nasipi, obaloutvrde, uređena korita vodotoka, odvodni kanali, obodni (lateralni) kanali za zaštitu od vanjskih voda, odvodni tuneli, brane sakumulacijama,ustave, retencije, crpne stanice za odbranu od poplava i drugi pripadajući objekti, kao i objekti za zaštitu od erozija i bujica;

2. objekti za odvodnjavanje – osnovna i detaljna odvodna kanalska mreža, crpne stanice za odvodnjavanje i drugi pripadajući objekti;

3. objekti za iskorištavanje voda za: - vodosnabdijevanje (izuzev za opštu upotrebu voda) – brane i akumulacije,

vodozahvati, bunari, kaptaže s odgovarajućom opremom, postrojenja za prečišćavanje vode za piće, rezervoari i cjevovodi i drugi pripadajući objekti,

- snabdijevanje vodom privrednih subjekata - brane i akumulacije, vodozahvati, bunari, kaptaže s odgovarajućom opremom i cjevovodi i drugi pripadajući objekti,

- navodnjavanje – brane i akumulacije, dovodni kanali i tuneli, vodozahvatne građevine, crpne stanice, ustave, dovodna i razvodna mreža i drugi pripadajući objekti,

- korištenje vodnih snaga – brane i akumulacije, vodozahvati, dovodni i odvodni objekti i drugi pripadajući objekti i oprema,

- plovidbu – plovni putovi, prevodnice i ustave i drugi pripadajući objekti i oprema,

- ostale namjene - objekti za uzgoj riba, rekreacijski bazeni, jezera i dr.; 4. objekti za zaštitu voda od zagađivanja (u daljnjem tekstu: vodni objekti za zaštitu voda) – kolektori za prijem i transport otpadnih voda, postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, ispusti u prijamnik i drugi pripadajući objekti i oprema. (2) Vodni objekti iz stavka 1. ovoga članka mogu imati istovremeno i više namjena – višenamjenski vodni objekti. Član 44. Korištenje voda Korištenje voda, prema ovome zakonu, obuhvata: 1. zahvaćanje, crpljenje i upotrebu površinskih i podzemnih voda za različite namjene (snabdijevanje vodom za piće, sanitarne i tehnološke potrebe, navodnjavanje i dr.), 2. korištenje vodnih snaga za proizvodnju električne energije i druge pogonske namjene, 3. korištenje voda za uzgoj ribe, 4. korištenje voda za plovidbu, 5. korištenje voda za sport, kupanje, rekreaciju i druge slične namjene. Član 46. Opšta upotreba voda (1) Svakomu je dozvoljeno koristiti se vodom običnim načinom koji ne zahtijeva posebne naprave i ne isključuje druge od jednaka korištenja vode (opšta upotreba vode). (2) Opšta upotreba vode obuhvata naročito:

16

1. zahvaćanje vode bez posebnih naprava iz vodotoka i jezera za osnovne potrebe jednoga domaćinstva,

2. zahvaćanje podzemne vode (bunar na vlastitome zemljištu) ili vode s izvora na vlastitome zemljištu, koja se koristi za osnovne potrebe jednoga domaćinstva,

3. prikupljanje i korištenje oborinskih voda za osnovne potrebe jednoga domaćinstva, koje se skupljaju na vlastitome zemljištu,

4. rekreaciju na vodama. (3) Osnovnim se potrebama domaćinstva iz stavka 2. ovoga članka smatra korištenje vode za piće, održavanje čistoće i slične potrebe u domaćinstvu. Takvim se korištenjem ne smatra korištenje vode za navodnjavanje, te korištenje vode u tehnološkome procesu pri obavljanju privredne djelatnosti.

Član 51. Melioracioni sistemi

1. U svrhu građenja i/ili korištenja melioracionog sistema za navodnjavanje i/ili odvodnju od interesa za više vlasnika ili korisnika zemljišta može se osnovati posebno pravno lice (zadruga, udruženje i sl.).

2. Pravno lice iz stava 1. ovoga člana dužno je pribaviti pravo na korištenje vode. 3. Pravno lice iz stava 1. ovoga člana dužno je osigurati financijska sredstva za

održavanje i rad melioracionog sistema. 4. Pravno lice iz stava 1. ovoga člana, kojoj je preneseno pravo na upravljanje i

korištenje vodnih objekata iz članka 14. stavak 1. tačka. 2. i 3. alinej 3. ovoga zakona, a u svezi s člankom 16. st. 1. i 2. ovoga zakona, dužna je osigurati finansijska sredstva za održavanje i rad melioracionog sistema.

5. Pravno lice iz stava 1. ovoga člana može poslove tehničkoga održavanja melioracionog sistema povjeriti pravnom licu registrovanom za vršenje takve djelatnosti.

Član 170. Posebne vodne naknade (1) Posebne vodne naknade su : 1. Naknada za korištenje površinskih i podzemnih voda koja obuhvata zahvaćanje: - vode za javnu vodosnabdijevanje, - vode i mineralne vode koja se koristi za flaširanje vode, - vode za navodnjavanje, - vode za uzgajanje ribe u ribnjacima, - vode za industrijske procese, uključujući i termoelektrane, - vode za druge namjene. Naknada se iz tačke 1. stavka 1. ovoga članka obračunava na temelju količine zahvaćene vode izražene u m³. Visina ove naknade može biti različita, zavisno o namjeni i kvalitetu vode. Član 178. Korištenje prihoda (1) Prihodi iz člana 177. stav 1. točka 1. ovog Zakona koriste se za: 1. poslove i zadatke iz čl. 29. i 156. ovog Zakona, 2. održavanje zaštitnih objekata u vlasništvu Federacije, 3. druge poslove i aktivnosti koje su ovim Zakonom povjerene agenciji za vode i 4. financiranje rada agencije za vode.

17

(2) Prihodi iz člana 177. stav 1. točka 2. ovog Zakona koriste se za sufinansiranje izgradnje i održavanja vodnih objekata iz člana 14. stav 1. ovog Zakona, osim objekata iz tačke 3. alineje 2., 4., 5. i 6. tog člana, kao i ostale aktivnosti vezane za poslove upravljanja vodama (izrada tehničke dokumentacije, podloga za izdavanje koncesija i dr.), u skladu sa godišnjim planom i programom županijskog ministarstva nadležnog za vode. (3) Prihodi iz člana 177. stav 1. točka 3. ovog Zakona koriste se isključivo za provođenje zadataka koji su ovim Zakonom dati u nadležnost federalnom ministarstvu nadležnom za okolnu i za sufinanciranje infrastrukture za zaštitu voda od značaja za Federaciju. 2.3.4. Zakon o koncesijama Cilj ovog zakona („Službeni list FBiH“ broj 40/02, 61/06) je da stvori transparentan, nediskriminacijski i jasan pravni okvir za utvrđivanje uslova pod kojima se domaćim i stranim pravnim licima mogu dodjeljivati koncesije u Federaciji. Predmet koncesije Član 3 Predmet koncesije, prema odredbama ovog zakona, jeste:

1. izgradnja/dogradnja i korištenje ili korištenje: - autoputova, magistralnih putova, cesta i pripadajućih infrastrukturnih objekata, - željezničkih pruga, - plovnih kanala i luka i - aerodroma;

2. korištenje vodotoka i drugih voda; 3. izgradnja hidroenergetskih objekata; 4. izgradnja i korištenje ili korištenje hidroakumulacija; 5. istraživanje i/ili korištenje energetskih i drugih mineralnih sirovina, uključujući sve

vrste soli i solnih voda utvrđenih posebnim zakonom; 6. istraživanje i/ili korištenje, sirove nafte i zemnog gasa; 7. korištenje građevinskog zemljišta; 8. korištenje šuma i šumskog zemljišta; 9. lovstvo i ribolov; 10. izgradnja, korištenje i upravljanje cjevovodnim transportom nafte i gasa i skladištenje

u cjevovodima i terminalima; 11. igre na sreću; 12. putnički i teretni željeznički saobraćaj; 13. javni linijski prijevoz lica; 14. korištenje ljekovitih, termalnih i mineralnih voda; 15. istraživanje i/ili korištenje nemetalnih mineralnih sirovina, uključujući sve sekundarne

mineralne sirovine utvrđene posebnim zakonom; 16. hidromelioracioni sistemi i sistemi za vađenje materijala iz vodotoka i vodnih

površina; 17. korištenje poljoprivrednog zemljišta; 18. hoteli i ostali turistički objekti i 19. prostori i objekti prirodnog i graditeljskog naslijeđa.

Predmet koncesije može biti i pravo obavljanja djelatnosti komunalnih i drugih javnih službi što se utvrđuje propisom županije/kantona.

18

Iz ovog Zakona je vidljivo da se voda za navodnjavanje može isključivo koristiti na temelju koncesijskog ugovora. 3. Potencijali i trenutno stanje navodnjavanja opštine Odžak 3.1. Potrebe i razlozi navodnjavanja Navodnjavanje kao meliorativna mjera ima za cilj nadoknaditi nedostatak vode koji se javlja kod gajenja poljoprivrednih kultura, odnosno korigovanje prirodnog režima vlaženja vještačkim dodavanjem vode u trenutku podobnom za pravilan razvoj biljke. Navodnjavanje omogućava podizanje dostignutog praga u proizvodnji ratarskih kultura i u godinama koje su sušne - što je sve učestalija pojava u zadnjih 20 godina. Tendencija smanjenja godišnjih padavina (naročito tokom ekstremno sušnih 2011. i 2012. godine) pogotovo u vegetacionom periodu dovela je do povećanog interesa za navodnjavanjem na području BiH. Osiguranje vode za navodnjavanje u skladu s potrebama poljoprivredne proizvodnje, osnovni je zadatak vodoprivrednih organizacija u rješavanju problema navodnjavanja. Analize za šire područje (BiH i Hrvatska) pokazuju da se suše javljaju u prosjeku svake treće do pete godine, a zavisno od intenziteta i dužine trajanja mogu smanjiti prinose raznih kultura od 20-80%. Ove štete otvaraju pitanje koliko i kojim mjerama se one mogu izbjeći. Izostanak navodnjavanja jedno je od glavnih ograničenja razvoja i intenziviranja poljoprivredne proizvodnje na opštini. Pored sprečavanja suše, kao elementarne nepogode u poljoprivrednoj proizvodnji, navodnjavanjem se općenito povećavaju prinosi, povećava se stepen korištenja zemljišta a otvara se mogućnost druge sjetve, sa znatnim povećanjem kvalitete plodova. Područje opštine Odžak raspolaže sa dovoljnim količinama vode koja se može koristiti za navodnjavanje, iz samih rijeka i velikih kanala, kao iz podzemnih voda. Podzemne vode na ovom području se nalaze na dosta malim dubinama od 5 m do 15 m, a posebno na lokacijama pored rijeka Save i Bosne. Osnovni razlozi za navodnjavanje poljoprivrednih površina opštine Odžak su:

- povećanje prinosa biljnih kultura, stabilizacija proizvodnje u sušnim razdobljima i promjena strukture sjetve;

- orijentacija tržišnoj ekonomiji i visokoprofitabilnim kulturama; - smanjena ponuda povrća domaćih proizvođača; - globalne klimatske promjene - nestašica vode; - smanjenje raspoloživog prostora za proizvodnju hrane; - pristupačni raspoloživi vodni kapaciteti; - visok nivo podzemnih voda; - negativni vodni bilan u vegetacijskom periodu;

3.2. Opšte karakteristike poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja Ukupne obradive površine opštine Odžak su 12.367 ha čija struktura korišćenja je:

- 10.100 ha oranice - 1.867 ha livade - 400 ha bašte

19

Općenito se može ocijeniti da stanje poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja na području opštine ima sledeće karakteristike:

- najviše obradivih površina opštine se nalazi pod ratarskom proizvodnjom; - najčešće ratarske kulture su: kukuruz, pšenica, ječam, industrijsko i krmno bilje (soja,

suncokret, lucerka); - neznatne obradive površine su pod voćnim zasadima, kao i pod proizvodnjom

povrtarskih kultura, najčešće za vlastite potrebe. Neznatne površine se nalaze pod plasteničkom proizvodnjom povrća, namijenjenog za tržište;

- postoje pojedinačni primjeri tehnološki napredne i dohodovno isplative poljoprivredne proizvodnje. U pravilu se radi o pojedinačnim proizvođačima i to na ograničenim površinama. Njihov dalji napredak, kao i napredak potencijalnih novih proizvođača podstaknuti uspješnim primjerima, ograničen je zbog nedostatka proizvodne infrastrukture, u kojoj je osiguranje vode za navodnjavanje jedan od temeljnih elemenata;

- opština Odžak raspolaže sa dovoljnim količinama vode koja se može koristiti za navodnjavanje, kako iz samih rijeka i velikih kanala, kao iz podzemnih voda. Podzemne vode na ovom području se nalaze na dosta malim dubinama od 5 m do 15 m, a posebno na lokacijama pored rijeka Save i Bosne;

- sistemi zahvata vode i distribucije vode za navodnjavanje izuzetno su skupi i njihova ekonomska efikasnost u pravilu se temelji na ekonomičnosti proizvodnje;

- mali poljoprivredni proizvođači ne raspolažu niti znanjem niti sredstvima za izgradnju ovakvih sistema, pa je potrebna pomoć države ili lokalne zajednice;

- poljoprivredni proizvođači, koji i primjenjuju savremenu tehnologiju i proizvode dohodovno isplative kulture, uveli su navodnjavanje na svojim imanjima, ali najjednostavnije i najjeftinije oblike;

- odsustvo znanja o stručnoj primjeni navodnjavanja kao kompleksnom problemu koji obuhvata znanja iz oblasti zemljišta, fiziologije biljaka, kvaliteta vode i tehničkim referencama sistema navodnjavanja;

- voda koju koriste za navodnjavanje je najčešće podzemna, i ona se pumpama za vodu izbacuje na površinu, agregati koji se koriste za pumpe su pretežno na tečno gorivo, što u biti doprinosi povećanju troškova proizvodnje;

- zbog nedostatka infrastrukture za navodnjavanje proizvođači se snalaze na različite načine u osiguravanju vode za navodnjavanje. U takvoj situaciji nije iznenađujuće da se voda za navodnjavanje manjih površina koristi iz sistema za vodosnabdijevanje;

- kvalitetno rješavanje infrastrukture za navodnjavanje omogućiti će racionalno upravljanje vodnim resursima, što pozitivno utiče na namjensko korištenje izvorišta pitke vode i smanjenje cijene vode za navodnjavanje, odnosno troškova proizvodnje.

3.3. Stanje pogodnosti zemljišta za navodnjavanje opštine Procjenom pogodnosti zemljišta za navodnjavanje BiH izvršenom u studiji "Osnove uređenja zemljišta – program navodnjavanja i program okrupnjavanja posjeda u Federaciji Bosne i Hercegovine", iz 2011. godine područje opštine Odžak, odnosno Posavsku županiju svrstana je u prvu i malim dijelom u drugu proizvodnu agrozonu. Procjena pogodnosti zemljišta za navodnjavanje izvršena je prema FAO metodi (FAO 1976). Uvažavajući dominantnu sistematsku jedinicu zemljišta unutar sastava kartiranih jedinica, te osobine kartiranih jedinica zemljišta, utvrđena je pogodnost ili nepogodnost, stepen pogodnosti i vrste dominantnih ograničenja za primjenu navodnjavanja.

20

Procjenom pogodnosti sistematske jedinice zemljišta su svrstane u redove, klase i potklase pogodnosti. Redovi predstavljaju pogodnost (P) ili nepogodnost (N), klase stepen pogodnosti odnosno P-1 pogodna, P-2 umjereno pogodna, P-3 ograničeno pogodna, te N-1 privremeno nepogodna i N-2 trajno nepogodna zemljišta za navodnjavanje. Klasa P-1: pogodna zemljišta bez značajnih ograničenja za navodnjavanje ili s ograničenjima koja neće značajno uticati na produktivnost, dobit i primjenu navodnjavanja. Klasa P-2: umjereno pogodna zemljišta, s ograničenjima koja umjereno ugrožavaju produktivnost, dobit i primjenu navodnjavanja. Klasa P-3: ograničeno pogodna zemljišta, s ograničenjima koja znatno ugrožavaju produktivnost, dobit i primjenu navodnjavanja. Klasa N-1: privremeno nepogodna zemljišta, s ograničenjima koja u postojećem stanju isključuju tehnološki i/ili ekonomski opravdanu primjenu navodnjavanja. Klasa N-2: trajno nepogodna zemljišta, s ograničenjima koja isključuju bilo kakvu mogućnost tehnološki i/ili ekonomski opravdanu primjenu navodnjavanja. Zemljišta Posavske županije, u koju spadaju i površine opštine Odžak svrstana su u prvu i drugu proizviodnu agrozonu. Površine klasa pogodnosti) zemljišta za navodnjavanje prve agrozone Posavske županije izgledaju ovako:

- P-1 (pogodna) je 10.955,7 ha - P-2 (umjereno pogodna) je 1.792,1 ha - P-3 (ograničeno pogodna) je 3.608,9 7 ha - N-1 (privremeno nepogodna) je 7. 556,7 ha

Površina pogodnih zemljišta ove agrozone iznosi 23.913,4 ha. U P-1 klasi pogodnosti (pogodna), prve agrozone na opštini Odžak tipovi zemljišta koji dominiraju su eutrični kambisol i humofluvisol. U umjereno pogodna zemljišta P-2 klase pogodnosti svrstana su zemljišta osam tipova, u kojima dominiraju eutrični kambisoli, i luvisol, koji su veće ekološke dubine, na zaravnjenim dijelovima terena, bez stjenovitosti i kamenitosti. Površine klasa pogodnosti zemljišta za navodnjavanje druge agrozone Posavske županije izgledaju ovako:

- P-1 (pogodna) 24,3 ha - P-2 (umjereno pogodna) - - P-3 (ograničeno pogodna) 143,7 ha - N-1 (privremeno nepogodna) 103,9 ha - N-2 (trajno nepogodna) 42,7 ha

3.4. Potencijali za navodnjavanje u opštini Prema gore navedenom može se zaključiti da se potencijali za razvoj održivog upravljanja navodnjavanjem sumarno ogledaju u sledećem:

poljoprivredno zemljište; voda; stanovništvo i njegovo zanimanje za poljoprivrednu proizvodnju i uvođenje

navodnjavanja. 3.4.1. Poljoprivredno zemljište

21

Prema podacima dobijenim iz Službe za gospodarstvo i LER opštine Odžak, na području Opštine ima 12.367 ha obradivog zemljišta od čega su: -10.100 ha oranice, - 1.867 ha livade i - 400 ha vrtovi. Poljoprivredno zemljište opštine Odžak najvećim dijelom pripada I agrozoni sa površinom od 12.133,48 ha, dok II agrozoni pripada svega 204,66 ha, dok III agrozoni nema. Opština Odžak prema ovom potencijalu dominira u Posavskom kantonu. 3.4.2.Voda Vode ima u dovoljnim količinama za potrebe navodnjavanja poljoprivrednih površina u opštini Odžak. Voda se nalazi najviše rasprostranjena u podzemlju (resursi podzemnih voda), na dosta malim dubinama od površine zemljišta (5-15 m), ali takođe značajan izvor vode za navodnjavanje se nalazi u postojećim vodotocima, rijekama Savi, Bosni i postojećim kanalima. Tijelo podzemnih voda u vodnom području rijeke Save u općtini Odžak iznosi 41,52 km2. Voda se može zahvatati iz svih ovi potencijalnih resursa i koristiti za navodnjavanje. Posebno je važno istaći da iz vodotokova se uz manja ulaganja vode može zahvatati i koristiti a, posebno pored rijeka Save i Bosne kao i u samim rijekama i velikim kanalima. 3.4.3. Stanovništvo i njegova zainteresiranost za poljoprivrednu proizvodnju i uvođenje navodnjavanja Postoji velika zainteresiranost poljoprivrednih gospodarstava (PG) za navodnjavanje. Potrebe su velike, a mogućnosti zbog visokih cijena i agrotehničkih mjera koje treba uraditi prije navodnjavanju su male. Treba spomenuti i značajan potencijal pokrivanja domaćih potreba u hrani i sirovinama, te i izvozni potencijal za proizvedene viškove poljoprivrednih proizvoda, ostvarene primjenom dobrih praksi u navodnjavanju poljoprivrednih zemljišta i kultura. 4. Trenutno stanje navodnjavanja u opštini Odžak Od Službe za gospodarstvo i LER opštiine Odžak dobijen je odgovor da do sada nema izrađenog Registra subjekata koji koriste navodnjavanje. U sklopu ovog projekta je snimljeno postojeće stanje navodnjavanja na području opštine Odžak i napravljena inicijalna baza (registar), koji se nalazi kao Prilog 1. ovog Izvještaja. Navedena baza će se od strane Službe za gospodarstvo i LER opštine Odžak u narednom periodu održavati i dopunjavati. 4.1. Načini navodnjavanja općenito sa osvrtom na one u primijeni u navodnjavanja na području opštine Odžak Navodnjavanje je u osnovi uzgojna mjera u biljnoj proizvodnji kojom se zemljištu dodaju određene količine vode potrebne za optimalan rast i razvoj biljke. Postoje četiri metode navodnjavanja: • površinsko navodnjavanje,

22

• podzemno (subirigacija) navodnjavanje, • navodnjavanje kišenjem (orošavanje), • lokalizovano (mikronavodnjavanje) navodnjavanje. Površinsko navodnjavanje. Glavna karakteristika ovog navodnjavanja je da voda u tankom sloju stagnira ili teče po površini zemljišta, te infiltrirajući se u zemljište do dubine razvoja korijenovog sistema osigurava vodu za njen normalan rast i razvoj. Voda se do navodnjavane površine dovodi najčešće gravitacijom, ali je moguće i dovođenje pod pritiskom. Podzemno navodnjavanje ili subirigacija je metoda gdje se voda dovodi otvorenim kanalima i/ili podzemnim cijevima, te infiltrirajući se u zemljište i dizanjem uslijed kapilarnih sila osigurava vodu u zoni rizosfere. Navodnjavanje kišenjem je metoda koja se počela uvoditi s razvojem uređaja i crpki, te rasprskivača, početkom prošlog vijeka. Ova naprednija tehnička oprema omogućila je dovođenje vode na navodnjavanu površinu simulirajući prirodnu kišu. Voda je u sistemu kišenja pod pritiskom te izlazeći kroz rasprskivač prska zemljište i/ili biljke. Lokalizovano navodnjavanje je metoda kojom se voda pod manjim pritiskom dovodi na poljoprivrednu površinu gdje se vlaži samo jedan dio ukupne površine. Vlaži se samo mjesto gdje se razvija glavna masa korijena. Najviše se koristi u područjima gdje su zalihe vode za navodnjavanje ograničene ili/i gdje to zahtijevaju uzgajane kulture kao i tehnologija proizvodnje. Unutar navedene četiri metode ima više načina i sistema navodnjavanja. U poljoprivrednoj praksi razvijenih zemalja češće se primjenjuju načini i sistemi kišenja i lokalizovanog navodnjavanja. Ove dvije metode uglavnom se primjenjuju i u našoj poljoprivrednoj praksi danas, a očekuje se da će se i ubuduće sve više primjenjivati. Prema saznanjima sa terena i podacima iz izvještaja Tima za implementaciju IRRI Projekta o Odžaku, moe se zaključiti da se sada na području opštine koriste: - sistem navodnjavanja „kap po kap“ (u voćnjacima i plastenicima) i - sistem navodnjavanja kišenjem (rasprskivačima), u proizvodnji sjemenskog kukuruza

i to tifon sistem. 4.1.1. Sistem navodnjavanja „kap po kap“ (lokalizovano navodnjavanje) Sistem „kap po kap“ po svom načinu navodnjavanja spada u tzv. “lokalizovano navodnjavanje”. Njime se navodnjava samo dio proizvodne površine oko same biljke, te zona korijena biljke. Osnovne su prednosti ovoga sistema trošenje minimalne količine vode, strogo kontrolisano doziranje vode i vještačkih đubriva biljci, upravo onoliko koliko ona i treba. Tim sistemom navodnjavanja se ostvaruje višestruka ušteda energije, vode, đubriva, a zasađena biljka dobiva vodu neposredno uz korijen, u svrhu postizaanja optimalnog uroda. Osnovna šema razvodne mreže kapaljki je:

primarni cjevovod - dovod vode; sekundarni cjevovod - plastične, vinilske ili polietilenske cijevi, i razvod vode s lateralnim cijevima s ugrađenim kapaljkama, smještenim između

redova. Voda se pomoću fleksibilnih plastičnih cijevi, polivinilskih i vinilskih cijevi malog promjera dovodi i distrivuira na parceli. Laterali su postavljeni u redu kod višegodišnjih zasada i između redova kod okopavina. Mogu biti iznad površine zemlje, na samoj površini. Na

23

lateralnim cijevima postavljene su kapaljke, a ima i sistema gdje su laterali samo perforirani bez kapaljki. Prema saznanjima sa terena i podacima iz izvještaja Tima za implementaciju EU IPA IRRI Projekta u Odžaku se može zaključiti da sistem navodnjavanje "kap po kap" se koristi u voćnjacima i plastenicima a u proizvodnji sjemenskog kukuruzu se primjenjuje kišenje sistemom rasprskivača tj. tifon-sistem. 4.1.2. Sistem navodnjavanja kišenjem (rasprskivačima) - tifon-sistem Prema saznanjima iz izvještaja Tima za implementaciju EU IPA IRRI, u ratarskoj proizvodnji sjemenskog kukuruza primjenjuje se navodnjavanje kišenjem i to tifon-sistem za navodnjavanje (samohodna sektorska prskalica. Tifon sistem za navodnjavanje kišenjem

Tifon se u praksi upotrebljava za navodnjavanje svih poljoprivrednih biljaka. Dobra strana mu je u tome što je rasprskivač pokretljiv, što se skije sa rasprskivačem kreću po suvom zemljištu, a i premještanje uređaja na sledeći radni položaj se obavlja isto po suvom zemljištu. Potreba za radnom snagom je mala. Nedostaci ovoga sistema za navodnjavaje su: nepovoljan uticaj vjetra na ravnomjernost kišenja; visok radni potencijal, raspršivanje vode uglavnom u obliku krupnih kapi vode koje mogu štetno uticati na male nježne biljke, na radnoj poziciji gazi usjeve širine sanki, a za postavljanje uređaja potrebna je šira staza. Tifon sistem se sastoji:

od velikog vitla ili kalema na koji se pri radu namotava savitljivo polietilensko crijevo velike dužine, najčešće 300-400 m. Vitlo je postavljeno na šasiji u obliku prikolice.

rasprskivač velikog dometa i intenziteta kišenja postavljen je kraju polietilenske cijvi, koji je postavljen na pokretno postolje u obliku skija ili na točkovima

Prilokom navodnjavanja vitlo se lagano okreće i namotava crijevo, i na taj način se vitlu primiče i rasprskivač. Prilikom pomicanja rasprskivač zalijeva površinu polukružnog sektora. Kada rasprskivač stigne do vitla automatski se isključi dotok vode i prestaje da radi. Ukupna površina koja se zalije sa tifonom dužine oko 400 m u jednom položaju iznosi oko 2,5 ha, pa zbog tih kapaciteta pogodan je za zalijevanje velikih površina. 5. Barijere (ograničenja) uspostavljanju održivog navodnjavanja na području opštine Odžak Barijere ili ograničenja održivom upravljanju navodnjavanjem na području opštine Odžak mogu se sumirati kako slijedi:

- nedostatak planova upravljanja vodama za ovo vodno područje (nema izrađenoga plana, studije,...);

- neizrađen registar subjekata koji koriste sisteme za navodnjavanje; - ograničenje u finasijskoj moći poljoprivrednih gospodarstava; - ograničenja podrške: finansijske, spoljno-trgovinske i svake druge politike lokalne

zajednice, kantona, FBIH, države BiH pa čak i nekih segmenata i poticaja međunarodne zajednice;

24

- hidrogeološke barijere (mogu se nekad pojaviti) zbog postojanja slojeva pleistocenskih glina i ilovača, koji nekada mogu biti moćni i više desetina metara - one mogu dovesti do ometanja kretanja podzemnih voda, njihovog položaja, nivoa,.. kao i do otežanog zahvatanja podzemnih voda i njihovog korištenja za navodnjavanje;

- nepostojanje podzakonskih akata kojima se operacionaliziraju obaveze i zadaci u pogledu provođenja aktivnosti i mjera vezanih za zaštitu voda;

- usitnjenost posjeda i mali posjed; - neusaglašenost katastra i gruntovnice (zemljišnih knjiga); - ugroženost minama i minskim poljima, zatim i neeksplodiranim minskim sredatvima

predstavlja jedno od značajnih ograničenja u razvoju i primjeni navodnjavanja, pa se i o tome mora voditi računa pri planiranju korištenja prostora za ovu namjenu, kako na području općine Odžak, tako i cijele Federacije BiH i cijele BiH.

Drugih većih barijera trenutno nema, osim ako bi korisnici vode za navodnjavanje, prema Zakonu o koncesijama, morali plaćati naknadu za vodu iskorištenu u sistemu navodnjavanja. To bi otežalo priključivanje dodatnih članova - subjekata 6. Prijedlozi za uvođenje održivog navodnjavanja u opštini Ođžak (generalne preporuke) Kako bi se postigao Opšti cilj naveden u samom Prijedlogu ovog Projekta finansiranog od strane EU kroz sredstva IPA, koji glasi da će se njegovom realizacijom "doprinijeti povećanju proizvodnje usjeva i uvećanju prihoda poljoprivrednika u Hrvatskoj i BiH", te ostvarili i spomenuti Konkretni ciljevi: "Podržala proizvodnja poljoprivrednih proizvođača uvođenjem sistema navodnjavanja u poljoprivredi, unaprijedilo znanje poljoprivrednika i stručnost tehničara, te povećala suradnja i svijest javnosti o navodnjavanju promoviranjem nove vodne kulture, racionalnijim korišćenjem i uvođenjem sistema za upravljanje potrebama za vodom", odnosno kako bi se tokom realizacije samog ovog Projekta, ali i nakon njega organizovala savremena proizvodnja ratarskih, povrtaskih i voćaka, uključujući i sadni materijal, a što bi nesumnjivo rezultirao i većim prinosima ali i većim kvalitetom dobijenih proizvoda, te pristupačnijom i konkurentnijom na tržištu cijenom tih proizvoda, potrebno je otkolniti ili svesti na minimum prethodno spomenute barijere (ograničenja) na svim nivoima. To podrazumijeva da za održivo navodnjavanje u obje opštine treba težiti i ka ukrupnjavanju zemljišnih posjeda, uređenju zemljišta, rekonstrukciji postojećih i izgradnji novih sistema za odvodnjavanje, a poljoprivredu postepeno osavremeniti modernijom mehanizacijom, te podizanjem savremenih skladišnih prostora sa potrebnim rashladnim kapacitetima, kao i uz nabavku savremenijih linija za sortiranje, doradu, preradu i pakovanje dobijenih poljoprivrednih proizvoda.

25

Opština Šamac A. Izvještaj o postojećem političkom, zakonskom i privrednom modelu upravljanja navodnjavanjem, barijerama, potencijalima i trenutnom stanju navodnjavanja u opštini Šamac:

SADRŽAJ

1. Opšti podaci o navodnjavanju u Bosni i Hercegovini (BiH), sa osvrtom na Republiku Srpsku (RS) 2. Politike i pravni okvir upravljanja vodama u Bosni i Hercegovini, sa osvrtom na Republiku Srpsku 2.1. Zakonska regulativa (zakoni, uredbe, odluke i strateški dokumenti koji treturaju politiku voda, upravljanja voda, uređenja zemljišta, važnih za održivo navodnjavanje) 2.1.1. Zakon o poljoprivrednom zemljištu

2.1.2. Zakon o poljoprivredi

2.1.3. Zakon o obezbjeđivanju i usmjeravanju sredstava za podsticanje razvoja poljoprivrede i sela

2.1.4. Zakon o vodama

3. Potencijali za navodnjavanje površina u opštini Šamac 3.1. Potrebe i razlozi navodnjavanja 3.2. Opšte stanje poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja na području opštine Šamac 3.3. Stanje pogodnosti zemljišta opštine za navodnjavanje 3.4. Potencijali za navodnjavanje u opštini 3.4.1. Zemljište (poljoprivredno i obradivo)

3.4.2. Voda

3.4.3. Stanovništvo i njegova zainteresiranost za poljoprivrednu proizvodnju i uvođenje navodnjavanja

4.Trenutno stanje navodnjavanja u opštini Šamac 4.1. Načini navodnjavanja i primijenjeni načini navodnjavanja na području oštine Šamac sa Registrom 4.1.1 Lokalizovano navodnjavanje

4.1.2. Navodnjavanje kišenjem

5. Barijere (ograničenja) uspostavljanju održivog navodnjavanja na području opštine Šamac 6. Prijedlozi za uvođenje održivog navodnjavanja u opštini Šamac (generalne preporuke)

26

1. Opšti podaci o navodnjavanju u Bosni i Hercegovini (BiH), sa osvrtom na Republiku Srpsku (RS) Navodnjavanje predstavlja vještačko dovođenje vode na poljoprivredno zemljište u cilju zadovoljenja potreba biljaka za vodom, tj. konstantno osiguravanje visokih prinosa poljoprivrednih kultura. Problem koji u posljednje vrijeme postaje sve izraženiji je zagađenje zemljišta i vodnih resursa zbog nestručne i neracionalne upotrebe đubriva. Nedostatak ili manjak vode izaziva sušne efekte i smanjuje ili sasvim uništava prinose kultura. Najveći su manjkovi na području Hercegovine, Posavine i Semberije. U svijetu se pridaje velika važnost navodnjavanju (265 miliona ha, 18% od ukupne obradive površine), a u BiH tradicija postoji jedino u dijelu Hercegovine (Gatačko polje, Ljubuško-Vitinsko polje). U proteklih skoro 120 godina, tj. od 1894. godine, kada je na prostoru BiH izgrađen prvi sistem za navodnjavanje pa do danas, u oblasti irigacija nije bilo sistematskog i organizovanog finansiranja i izgradnje irigacionih sistema. Aktivnosti na izgradnji natapnih sistema, uvijek su bile pokretane sa nivoa vlasti i u vremenskim periodima kada je to odgovaralo interesima vladajućih struktura. Tako na primjer, karakterističan je period od 1949. godine do 1962. godine, kada su na području Hercegovine izgrađeni natapni sistemi na površinama od 8550 ha i period od 1972. godine do 1991. godine, kada je u slivu rijeke Save sistemima za irigaciju obuhvaćeno oko 11.600 ha poljoprivrednih površina. U postratnom periodu (poslije 1995. godine) započete su prve akcije na planu sređivanja postojećih i razvoju novih sistema. Istina, te aktivnosti na sređivanju postojećih i izgradnji novih sistema nisu posljedica organizovane i planske akcije odgovarajućih institucija Republike Srpske, već se radi o donatorskim sredstvima (Svjetska banka i Vlada Španije), kojima se te mjere realizuju u slivnom području rijeke Trebišnjice. Prioritet u svim aktivnostima u oblasti navodnjavanja je revitalizacija postojećih sistema za navodnjavanje koji trebaju da se korjenito revitalizuju sa poboljšanjem postojećih performansi, prije svega u domenu racionalizacije potrošnje vode. U Republici Srpskoj se barata podatkom da se sada aktivno navodnjava svega oko 1.700 ha ili oko 1% od potencijalno mogućih površina za navodnjavanje (158.000 ha) ili to iznosi oko 0,36% od ukupnih obradivih površina. Vlada RS zadnjih godina je ozbiljno shvatila problem i potrebu navodnjavanja i u tom smislu krenula u aktivnosti na realizaciji, praveći nekoliko strateških dokumenata i radnji u tom pogledu. 2. Politike i pravni okvir upravljanja vodama u Bosni i Hercegovini, sa osvrtom na Republiku Srpsku Današnje stanje vodnog prava Bosne i Hercegovine (BiH) ima izražene specifičnosti koje proizilaze, prije svega, iz ustavnog karaktera Bosne i Hercegovine koju čine entiteti: Republika Srpska, Federacija Bosne i Hercegovine , te Brčko Distrikt. Saglasno Ustavu BiH i ustavima Republike Srpske i Federacije BiH, te Arbitražnoj odluci o Brčko Distriktu, nadležnosti za upravljanje vodama (tj. za razvoj, zaštitu, korišćenje, zaštitu odštetnog dejstva) u nadležnosti su entiteta i Brčko Distrikta. Zbog toga organi BiH nemaju nadležnost za uređivanje tih međuentitetskih odnosa. Pored toga, ne postoji pouzdan institucionalni i procesni sistem unutar koga bi se rješavali mogući nesporazumi i sporovi u upravljanju zajedničkim vodnim resursima.

27

Istovremeno, vanjska politika BiH je u nadležnosti institucija BiH. Entiteti imaju pravo da uspostavljaju specijalne odnose sa susjednim državama, u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom BiH, a sa pristankom Parlamentarne skupštine BiH mogu zaključivati sporazume sa državama i međunarodnim organizacijama. Kad je riječ o upravljanju vodnim resursima BiH, to znači da je za zaključivanje odgovarajućih međunarodnih sporazuma (kako multilateralnih, tako i bilateralnih) nadležna jedino BiH, ali da su za njihovo izvršavanje nadležni entiteti i Distrikt. Ovakvo ustavno rješenje omogućilo je da se uspostavi nadležnost Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH za obavljanje određenih poslova i zadataka. Sektor za prirodne resurse, energetiku i zaštitu okoline Ministarstva, u tom smislu je nadležan za obavljanje normativno pravnih, studijsko-analitičkih i informaciono-dokumentacionih poslova, koji se, između ostalog, odnose na:

izradu zakona i podzakonskih akata iz oblasti voda; izradu stručnih analiza, informacija i prijedloga u vezi sa stanjem u oblasti voda; utvrđivanje strategije i razvojne politike u oblasti voda; predlaganje mjera za poboljšanje stanja; prikupljanje, praćenje i analiziranje podataka o vodnim resursima; praćenje i implementiranje međunarodnih i domaćih inicijativa, konvencija, projekata

i programa u oblasti voda; izvještavanje institucija u zemlji i inostranstvu o stanju u oblasti voda; saradnju sa sličnim institucijama u inostranstvu i zemlji u raznim vidovima, ukoliko je

to uinteresu BiH; saradnju sa relevantnim institucijama na državnom i entitetskom nivou; analitičko praćenje i izradu stručnih analiza, informacija i mišljenja; koordinaciju mjera na planu racionalnog korišćenja vodnih resursa, regionalno i

globalno; sve druge aktivnosti u okviru međunarodne i domaće saradnje koje se pokažu kao

neophodne za adekvatno praćenje stanja, provođenje politike i implementaciju potrebnih mjera i projekata u svrhu održivog upravljanja vodama.

Zadnjih godina naša zemlja prati evropske i svjetske tokove, uključujući se u međunarodne projekte i kroz potpisivanje međunarodnih konvencija, koje se odnose na problematiku borbe protiv dezertifikacije/degradacije zemljišta, kroz ublažavanje posljedica suše na poljoprivrednu proizvodnju, zatim klimatske promjene i zaštitu i očuvanja životne sredine, kroz zaštitu biodiverziteta. BiH je, između ostalog, potpisala pristupanje trema RIO UN konvencijama, a to su:

- UN Konvencija o klimatskim promjenama (UNFCCC), - UN Konvencija za borbu protiv degradacije zemljišta (UNCCD) i - UN Konvencija o zaštiti biodiverziteta (CBD).

Sekretari ove tri UN konvencije ističu jaku vezu između njih, oblasti koje one pokrivaju i potrebu jačanja sinergizma među njima, u svakoj zemlji, na subregionalnom, regionalnom kao i međunarodnom planu. UNCCD - UN konvencija za borbu protiv dezertifikacije/degradacije zemljišta u BiH Razvijena u rezultanti Rio samita, ova UN konvencija predstavlja jedinstven instrument koji obraća pažnju na degradaciju zemljišta, prvenstveno pod uticajem suše, ali i drugih vidova degradacije, što ugrožava ekosistene i čovječanstvo na Zemlji. Cilj je da se jača partnerstvo za

28

borbu protiv dezertifikacije/degradacije zemljišta i ublažavanje efekata suše u ugroženim područjima u pogledu smanjenja siromaštva i održivosti životne sredine. Svaka zemlja, vezano s tim, treba što hitnije da napravi svoj Akcioni plan za borbu protiv dezertifikacije/degradacije zemljišta (NAP) kao i Strategiju održivog upravljanja zemljištem (SLM). Drought Management Centre for Southeastern Europe - DMCSEE – Centar za upravljanje sušom u Jugoistočnoj Evropi – osnovan pod uticajem ideje Međunarodne Komisije za navodnjavanje i drenažu (International Commission on Irrigation and Drainage - ICID) i UNCCD, sa sjedištem u Ljubljani (Slovenija), uspostavljen radi koordinacije i olakšanja razvoja, procjene i primjene tehnika i politika upravljanja opasnostima izazvanim sušom u jugoistočnoj Evropi, sa ciljem poboljšanja pripravnosti protiv suše i smanjenja uticaja suše. Ovaj centar će se takođe fokusirati na praćenje i procjenu suše, te procjenu opasnosti od suše i ranjivosti u vezi sa sušom. UNCCD državni fokal pointi i državni stalni predstavnici u Svjetskoj meteorološkoj organizaciji (World Meteorological Organization - WMO) su se složili sa opravdanošću osnivanja ovog Centra i njegovim budućim aktivnostima. Donošenjem novog Zakona o vodama u Republici Srpskoj, 2006. godine, de jure je započeo proces strukturne promjene sistema upravljanja vodama i pravac u kome se promjene postojećeg sistema odvijaju jeste razvoj pravnog i institucionalnog okvira upravljanja vodama na principima i u skladu sa zahtjevima politike i prava Evropske unije. Osnovni instrument koji služi kao generalna paradigma, u odnosu na koji se domaći sistem razvija, jeste Okvirna direktiva o vodama (ODV), uz koju u obzir treba uzeti i desetine drugih propisa EU. Zakonom o vodama su sve površinske vode razvrstane u vode I kategorije pri čemu je Republika vlasnik javnog vodnog dobra ovih voda, i vode II kategorije javnog vodnog dobra grad ili opština Zakonom su uređena brojna pitanja koja se tradicionalno uređuju propisima vodnog prava, kao što su sloboda upotrebe voda, vodne službenosti, vodni objekti, određene zabrane i ograničenja itd U Republici Srpskoj nadležno ministarstvo po pitanju voda je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, koje je na osnovu zakona i podzakonskih akata organizovalo svoje djelovanje, kao i posebnim propisima u kojima su osnovane Agencije za vode kao teritorijalno, samostalne upravne organizacije u sastavu ministarstva i to: а) Agencija za vode oblasnog riječnog sliva Save-skraćeno Agencija ORS Save. b) Agencija za vode oblasnog riječnog sliva Trebišnjice - skraćeno Agencija ORS Trebišnjice. Sjedište agencija je Bijeljina i Trebinje. U cilju efikasnijeg rješavanja zadataka Agencija i bržem približavanju korisniku osnovane su područne jedinice za podsliv rijeka Vrbas u Banja Luci, za rijeku Unu u Prijedoru, za Bosnu u Doboju i Drinu u Višegradu. Agencije za vodu stručno i samostalno obavljaju poslove od opšteg interesa i druge poslove koji su definisani zakonom i podzakonskim propisima i drugim aktima donesenim na osnovu tih propisa. Zakonom je propisana obaveza donošenja Strategije upravljanja vodama (Strategija) kojom se, u najširem smislu definiše politika upravljanja vodama Republike Srpske. Strategiju, na prijedlog Vlade, usvaja Narodna skupština. Strategija upravljanja vodama čini dio Strategije zaštite životne sredine. Za provođenje Strategije upravljanja vodama, Zakonom je propisana obaveza donošenja planova upravljanja vodama za svako od vodnih područja. Sadržaj ovih planova je definisan u skladu sa odgovarajućim zahtjevima Okvirne direktive o politici voda EU. Isto se odnosi i na program mjera kojim se utvrđuju osnovne mjere potrebne za postizanje ciljeva u vezi sa

29

zaštitom voda, uređenjem voda i zaštitom od štetnog djelovanja voda i korišćenjem voda. Zakonom su, isto tako, utvrđeni i ciljevi zaštite životne sredine čije postizanje mora biti osigurano provođenjem vodnih planova i programa. Uloga javnosti u procesima planiranja takođe je definisana Zakonom. Korišćenje voda, zaštita voda, uređenje vodotoka i drugih voda i zaštita od štetnog djelovanja voda, kao tradicionalni segmenti aktivnosti upravljanja vodama, uređeni su detaljno u posebnim poglavljima Zakona, uz nastojanje da se postojeći upravljački resursi očuvaju. U perspektivi, naročito onaj segment koji se odnosi na zaštitu od štetnog dejstva voda, trebalo bi da bude otvoren za daljnju transformaciju u pravcu transpozicije i primjene Direktive EU o poplavama i razvoja koncepta upravljanja poplavama, u skladu sa širim razvojnim trendovima na polju zaštite od elementarnih nepogoda (kao što je Hyogo Framework, naprimjer). Zakonom su, u posebnim poglavljima, uređena pitanja koja se odnose na vodni informacioni sistem, vodne akte, (prethodnu vodnu saglasnost, vodnu saglasnost i vodnu dozvolu), kojima se uređuju prava korišćenja i obaveze po pitanjima zaštite voda. Finansiranje sistema upravljanja vodama Republike Srpske iscrpno je uređeno Zakonom, pri čemu je od vitalne važnosti činjenica da je Zakonom utvrđen i kriterij za raspodjelu prihoda prikupljenih od vodnih naknada tako da 70% sredstava odlazi na račun posebne namjene za vodu, (od toga 15% na račun posebne namjene za zaštitu životne sredine), a 30% sredstava na račun posebne namjene budžetu jedinice lokalne samouprave. Studija održivog razvoja irigacionih površina na području Republike Srpske urađena je 2007. godine, i u potpunosti je usklađena sa Strategijom razvoja poljoprivrede Republike Srpske. U okviru ove studije obuhvaćeno je 4.432 ha sanacije i revitalizacije postojećih sistema za navodnjavanje i oko 109.650 ha novih površina za navodnjavanje. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske uradilo je ,,Akcioni plan za realizaciju Studije održivog razvoja irigacionih površina na području Republike Srpske, 2008. godine“. Kroz Akcioni plan su sagledani ciljevi, način finansiranja i dinamika realizacije Studije te njeno usklađenje sa Strategijom razvoja sektora poljoprivrede (2007-2016) i Okvirnim planom razvoja vodoprivrede Republike Srpske za planski period 2007-2016. godine. 2.1. Zakonska regulativa (zakoni, uredbe, odluke i strateški dokumenti koja treturaju politiku voda, upravljanja voda, uređenja zemljišta, važnih za održivo navodnjavanje) Pregled zakona i podzakonskih akata koji se direktno i indirektno odnose na navodnjavanje i okrupnjavanje zemljišta u Republici Srpskoj.

• Zakon o poljoprivrednom zemljištu (Službrni glasnik RS br. 93/06); • Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Službeni

glasnik RS br.86/07); • Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Službeni

glasnik RS br. 14/10) ; • Zakon o poljoprivredi (Službeni glasnik RS br. 70/06) ; • Zakon o dopuni zakona o poljoprivredi (Službeni glasnik RS 20/07) ; • Zakon o izmjeni zakona o poljoprivredi (Službrni glasnik RS 86/07) ; • Zakon o izmjenama i dopunama zakona o poljoprivredi (Službeni glasnik RS 71/09) ; • Zakon o obezbjeđenju i usmjeravanju sredstava za podsticanje razvoja poljoprivrede i

sala (Službeni glasnik R S br.43/02 i 106/09) ; • Zakon o vodama (Službeni glasnik RS br. 50/06); • Uredba o klasifikaciji voda i ketegorizciji vodotoka (Službeni glasnik RS 42/01) ;

30

• Odluka o stopama posebnih vodnih naknada ( Službeni glasnik RS br.53/11) ; • Zakon o koncesijama (Službeni glasnik RS br. 55/03); • Zakon o katastru Republike Srpske (Službeni glasnik RS SR /11); • Zakon o šumama (Službeni glasnik RS br. br. 75/08); • Zakon o eksproprijaciji (Službeni glasnik RS br. 112/06 i 37/07); • Zakon o zaštiti prirode (Službeni glasnik RS br. 50/02). • Osnova zaštite, korišćenja i uređenja poljoprivrednog zemljiša, Republike Srpske,

2011. • Studija održivog razvoja irigacionih površina na području Republike Srpske, 2007.

2.1.1. Zakon o poljoprivrednom zemljištu Zakona o poljoprivrednom zemljištu je donijela je Skupština RS na prijedlog Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske. Zakon određuje da je poljoprivredno zemljište prirodno bogatstvo i dobro od opšteg interesa za Republiku Srpsku i uživa posebnu zaštitu, koristi se za poljoprivrednu proizvodnju i ne može se koristiti u druge svrhe, osim u slučajevima i pod uslovima utvrđenim ovim zakonom. Osnovni cilj donošenja zakona je očuvanje, namjensko korišćenje, povećanje proizvodne sposobnosti i unapređenje upravljanja poljoprivrednim zemljištem, kao ograničenog i neobnovljivog prirodnog resursa, bez obzira u čijem je vlasništvu, te usklađivanje interesa svih subjekata u korišćenju poljoprivrednog zemljišta u privrednom i ekonomskom razvoju zemlje. Realizacija navedenog cilja se predviđa kroz Osnovu zaštite, korišćenja i uređenja poljoprivrednog zemljiša. Program za izradu Osnove Republike priprema Ministarstvo, a program za izradu Osnove opštine nadležni opštinski organ uprave. Za sprovođenje Osnove Republike donosi se srednjoročni program zaštite, korišćenja i uređenja poljoprivrednog zemljišta. Poljoprivredno je zemljište, u smislu ovoga zakona, zemljište koje se koristi za poljoprivrednu proizvodnju: oranice (njive), bašte, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici, močvare i drugo zemljište koje bi se po svojim prirodnim i ekonomskim osobinama najbolje moglo koristiti za poljoprivrednu proizvodnju. Poljoprivrednim zemljištem smatraju se i zemljišta u inundacijski područjima (zemljišta između nasipa za obranu od voda i vodotoka rijeka), na udaljenosti većoj od 10 metara od nožice nasipa, a služe za poljoprivrednu proizvodnju. U ovom zakonu problematika navodnjavanja je tretirana članovima, koji se odnose na navodnjavanje, komasaciju i na nadzor nad radnjama koje se koriste u ovim postupcima. Zaštita poljoprivrednog zemljišta Uplata i korišćenje sredstava naknade Član 35.

1. Naplaćena naknada po osnovu promjene namjene poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe usmjerava se u odnosu 30% u budžet Republike Srpske, a 70% u budžet opštine, na čijem se području nalazi zemljište.

2. Sredstva od naplaćene naknade mogu se koristiti samo za osposobljavanje za poljoprivrednu proizvodnju drugog neplodnog zemljišta ili melioracije poljoprivrednog zemljišta slabijeg kvaliteta, za izradu osnova zaštite, uređenja i korišćenja poljoprivrednog zemljišta, ispitivanje plodnosti poljoprivrednog zemljišta

31

kod poljoprivrednih domaćinstava prema programu jedinice lokalne samouprave, kao i za podsticanje integralne i organske proizvodnje.

Oslobađanje od plaćanje naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta Član 36.

1. Naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta pod uslovom da su prethodno ispunjeni uslovi iz člana 27. st. 2. i 4. Zakona“. ne plaća se u slučaju:

a) izgradnje, adaptacije ili rekonstrukcije stambene zgrade porodičnog poljoprivrednog gazdinstva „površine do 500 m²“, radi poboljšanja uslova stanovanja članova tog gazdinstva ili u slučaju prirodnog razdvajanja porodičnog poljoprivrednog gazdinstva i izgradnje ekonomskih objekata koji se koriste za primarnu poljoprivrednu proizvodnju, odnosno koji su u funkciji primarne poljoprivredne proizvodnje;

b) određivanja lokacije za groblje ili proširenje groblja, kao i za izgradnju vjerskih objekata;

c) izgradnje objekata koji služe za odbranu od poplava, za odvodnjavanje i navodnjavanje zemljišta ili za uređenje bujica;

d) regulacije vodotoka u funkciji uređenja poljoprivrednog zemljišta; e) izgradnje i proširenja poljskih puteva koji doprinose racionalnijem korišćenju

poljoprivrednog zemljišta; f) pošumljavanja obradivog poljoprivrednog zemljišta VI, VII, i VIII katastarske klase,

ako je osnovama utvrđeno da će se ovo zemljište racionalnije koristiti ako se pošumi; g) epodizanja poljozaštitnih pojaseva; h) izgradnje putne i željezničke infrastrukture. i) izgradnje novih proizvodnih objekata u oblasti poljoprivrede “. j) izgradnje ili legalizacije stambenog objekta izbjeglica i raseljenih lica na zemljištu

površine do 500 m², pod uslovom da je nadležni organ utvrdio status izbjeglog i raseljenog lica i da izbjeglo i raseljeno lice nema riješeno stambeno pitanje i

k) izgradnja ili legalizacija stambenih objekata porodicama poginulih i nestalih boraca i ratnih vojnih invalida I i II kategorije na zemljištu površine do 500 m², poduslovom da je nadležni organ utvrdio status porodice poginulih i nestalih boraca i ratnih vojnih invalida I i II kategorije i da isti nemaju riješeno stambeno pitanje“.

2. Porodičnim poljoprivrednim gazdinstvom, u smislu ovog zakona, smatra se poljoprivredno gazdinstvo na kome fizičko lice – poljoprivrednik zajedno sa članovima svog domaćinstva obavlja poljoprivrednu proizvodnju i koje je upisano u registar poljoprivrednih gazdinstava..

3. Objekti koji se koriste za primarnu poljoprivrednu proizvodnju, odnosno koji su u funkciji primarne poljoprivredne proizvodnje u smislustava 1. tačka a) ovog člana su objekti za smještaj mehanizacije, repromaterijala i gotovih proizvoda, kao i staje za gajenje stoke i objekti za različite vidove proizvodnje u zaštićenim, odnosno zatvorenim prostorima.

4. Rješenje o oslobađanju od plaćanja naknade donosi nadležni organ lokalne samouprave.

Prava i obaveze vlasnika, odnosno korisnika zemljišta Član 38.

1. Vlasnici, odnosno korisnici poljoprivrednog zemljišta na području na kome se vrši uređenje poljoprivrednog zemljišta moraju dozvoliti pristup na svoja zemljišta

32

stručnjacima geodetskih, vodnih, poljoprivrednih i ostalih organizacija, koje obavljaju radove u vezi sa uređenjem poljoprivrednog zemljišta.

2. Vlasnici i korisnici zemljišta imaju pravo na naknadu za štetu prouzrokovanu radnjama iz stava 1. ovog člana.

3. Rješenje o naknadi iz stava 2. ovog člana, na zahtjev oštećenog donosi opštinski organ uprave.

4. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava izvršenje rješenja. Mjere uređenja poljoprivrednog zemljišta melioracijama Član 39. Mjere uređenja poljoprivrednog zemljišta melioracijama obuhvataju:

a. izgradnju i održavanje sistema za navodnjavanje i odvodnjavanje, b. melioraciju livada i pašnjaka, c. pretvaranje neobradivog poljoprivrednog zemljišta u obradivo, d. poboljšanje kvaliteta poljoprivrednog zemljišta (oglinjavanje, opjeskivanje,

kalcifikacija sa huminizacijom, popravka alkalnih zemljišta gipsovanjem i odstranjivanjem suvišnih lakorastvorljivih soli iz zemljišta, melioraciono đubrenje podrivanje i rigolovanje, rekultivacija oštećenih i uništenih zemljišta)

e. druge mjere uređenja poljoprivrednog zemljišta.

Izvođenje mjera uređenja poljoprivrednog zemljišta melioracijama Član 40.

1. Mjere uređenja poljoprivrednog zemljišta iz člana 39. ovog zakona izvode se prema posebnim projektima koje može da izrađuje preduzeće, druga organizacija ili ustanova koja je upisana u sudski registar za obavljanje ove djelatnosti, koja ima najmanje dva zaposlena lica sa visokom stručnom spremom poljoprivredne struke odgovarajućeg smjera, koja raspolaže sa odgovarajućom opremom za rad i koja ima ovlašćenje za rad koje je izdalo Ministarstvo.

2. Saglasnost za projekte uređenja poljoprivrednog zemljišta iz stava 1. ovog člana daje Ministarstvo.

Uređenje zemljišta posredstvom komasacije Član 41.

1. Uređenje poljoprivrednog zemljišta posredstvom komasacije vrši se radi stvaranja većih i pravilnijih zemljišnih parcela, njihovim grupisanjem i grupisanjem zemljišnih posjeda.

2. Komasacijom se omogućava ekonomičnija obrada i korišćenje poljoprivrednog zemljišta, te izvođenje drugih radova na uređenju zemljišta.

3. Poslovi komasacije su poslovi od opšteg interesa.

Zabrana usitnjavanja zemljišnih parcela Član 43.

1. Na zemljištu uređenom posredstvom komasacije ne može se vršiti usitnjavanje parcela osim u postupku izgradnje melioracionih sistema, izgradnje javnih objekata i vraćanja zemljišta po zakonskim propisima.

2. Na obradivom poljoprivrednom zemljištu koje nije uređeno posredstvom komasacije, fizička dioba parcela može se vršiti samo ako se obrazuje parcela od najmanje 0,5

33

hektara, a u kraškim predjelima 0,2 hektara, osim ako to zahtijeva opšti interes utvrđen ovim zakonom ili propisi o nasljeđivanju.

Koncesija za korišćenje poljoprivrednog zemljišta u svojini Republike Osnovne odredbe Član 71.

1. Koncesija za korišćenje poljoprivrednog zemljišta u svojini Republike može se dati domaćem i stranom pravnom licu na period do 30 godina, u svrhu:

a. biljne i stočarske proizvodnje i b. za dugogodišnje zasade. 2. Dodjela poljoprivrednog zemljišta na korišćenje po osnovu koncesije, vrši se u skladu

sa Zakonom o koncesijama Republike Srpske i Pravilima Komisije za koncesije. 3. Vlada Republike Srpske, posredstvom koncesije, donosi Odluku o dodjeli

poljoprivrednog zemljišta pravnom licu na korišćenje.

Osnovna odredba Član 73.

1. Upravni nadzor nad sprovođenjem ovog zakona vrši Ministarstvo. 2. Inspekcijski nadzor nad izvršavanjem ovog zakona i podzakonskih propisa donesenih

na osnovu njega, obavlja poljoprivredna inspekcija u sastavu Republičke uprave za inspekcijske poslove i poljoprivredna inspekcija u sastavu jedinica lokalne samouprave.

2.1.2. Zakon o poljoprivredi Ovim Zakonom (NS RS, br. 70/06), u Republici Srpskoj uređuju se: ciljevi i mjere poljoprivredne politike, korisnici prava, porodično poljoprivredno gazdinstvo, institucionalna podrška u poljoprivredi, vođenje registara, praćenje i izvještavanje u poljoprivredi, te upravni i inspekcijski nadzor. Ciljevi poljoprivredne politike Član 3. U svrhu sprovođenja ekonomskih, prostornih, ekoloških i socijalnih uslova poljoprivrede, kao i njenog održivog razvoja, ciljevi poljoprivredne politike Republike Srpske su:

a. obezbjeđenje prehrambene sigurnosti stanovništva u što većoj mjeri domaćim poljoprivrednim proizvodima,

b. povećanje poljoprivredne proizvodnje i izvoza radi jačanja konkurentnosti na domaćem i svjetskom tržištu,

c. obezbjeđenje adekvatnog nivoa proizvodnje, snabdijevanje kvalitetnom hranom po cijenama prihvatljivim za potrošače,

d. obezbjeđenje adekvatnog životnog standarda poljoprivrednika, korišćenjem savremenih tehničko-tehnoloških rješenja u proizvodnji, te obezbjeđenje stabilnogdohotka proizvođača,

e. razvoj i očuvanje ruralnih područja i ruralnih vrijednosti, f. racionalno korišćenje i očuvanje prirodnih resursa, zaštita okoline i unapređenje

integralne i organske poljoprivrede.

34

Strategija razvoja poljoprivrede Član 4.

a. Poljoprivredna politika se sprovodi prema Strategiji razvoja poljoprivrede Republike Srpske (u daljem tekstu: Poljoprivredna strategija).

b. Poljoprivredna strategija predstavlja skup bazičnih principa kojom seutvrđuju ciljevi, mjere i instrumenti svih agrarnih politika.

c. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske (udaljem tekstu: Ministarstvo) utvrđuje i priprema osnovne elemente za izradu Poljoprivredne strategije.

d. Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske (u daljem tekstu: ministar) imenuje ekspertnu komisiju za izradu Poljoprivredne strategije, nakon čega se Poljoprivredna strategija upućuje na javnu stručnu raspravu i dostavlja na razmatranje Vladi Republike Srpske.

e. Poljoprivrednu strategiju usvaja Narodna Skupština Republike Srpske na period od deset godina, nakon čega Ministarstvo donosi Akcioni plan za realizaciju Poljoprivredne strategije.

Mjere poljoprivredne politike Član 5.

1. Mjere poljoprivredne politike su ekonomske mjere koje Republika Srpska (u daljem tekstu: Republika) preduzima, a kojima se ostvaruju ciljevi poljoprivredne politike iz člana 3. ovog zakona.

2. Mjere poljoprivredne politike s obzirom na područje djelovanja, dijele se na: a) mjere politike tržišta i cijena, b) mjere strukturne politike, v) mjere zemljišne politike, g) mjere podsticanja u poljoprivredi.

3. Mjere poljoprivredne politike moraju biti međusobno usklađene i moraju se provoditi prema načelu ravnopravnosti i neutralnosti. Mjere podsticanja prodaje i potrošnje Član 12.

1. Mjere podsticanja prodaje i potrošnje donose se radi jačanja konkurentnosti domaće poljoprivrede i podsticanja potrošnje domaćih poljoprivrednih proizvoda.

2. Vlada Republike Srpske može na prijedlog Ministarstva radi podsticanja prodaje i potrošnje poljoprivrednih proizvoda uvesti sljedeće mjere: a) unapređenje prodaje i poboljšanje kvaliteta, b) podrške pripremi proizvoda za tržište, v) podrška potrošnji.

Mjere strukturne politike Član 13.

1. Mjere strukturne politike čini skup mjera kojima se podstiče efikasnost poljoprivredne proizvodnje radi obezbjeđenja stabilnog dohotka i zadovoljavajućeg standarda poljoprivrednika na seoskom području te ravnomjeran razvoj poljoprivrednih regija i seoskih područja.

2. Mjere strukturne politike su podrška:

35

a) područjima sa težim uslovima privređivanja u poljoprivredi, b) razvoju poljoprivrede koja ne zagađuje prirodnu okolinu i osigurava

očuvanje biodiverziteta, v) investicijama u poljoprivredna gazdinstva, g) stručnom osposobljavanju za rad u poljoprivredi, d) mladim poljoprivrednim proizvođačima, đ) regionalnom razvoju poljoprivrede, e) dopunskim aktivnostima na poljoprivrednim gazdinstvima, ž) podrška organizovanosti poljoprivrednika, z) podrška sistemu protivgradne zaštite i drugim mjerama zaštite usjeva.

Podrška područjima sa težim uslovima privređivanja Član 14.

1. Podrška područjima sa težim uslovima privređivanja u poljoprivredi podrazumijeva pravo na podsticajna sredstva, da bi se u tim područjima održala poljoprivredna proizvodnja i odnosi se na: a) brdsko - planinska područja i b) područja nepovoljnih pedoloških i hidroloških obilježja.

2. Podrškom iz stava 1. ovog člana obezbjeđuje se odgovarajući nivo dohotka i životnog standarda poljoprivrednim gazdinstvima sa tih područja, te poboljšava njihov ekonomski položaj i smanjuje depopulacija.

3. Propis kojim se utvrđuju područja iz stava 1. ovog člana, donosi VladaRepublike Srpske na prijedlog Ministarstva.

Podrška investicijama u poljoprivredna gazdinstva Član 16.

1. Podrška investicijama u poljoprivredna gazdinstva namijenjena je za: a) izgradnju sistema za navodnjavanje, b) podizanje višegodišnjih zasada u voćarstvu i vinogradarstvu, v) podizanje protivgradne mreže u voćarstvu i vinogradarstvu, g) uređenje zemljišta i ukrupnjavanje posjeda, d) izgradnju i opremanje u stočarskoj proizvodnji, đ) rekonstrukciju postojećih i izgradnju novih ribnjaka, e) nabavku mehanizacije i opreme za poljoprivredu, ž) ulaganja u poljoprivredno-prehrambenu proizvodnju (oprema,

građevinski objekti drugo), z) unapređenje organske i integralne proizvodnje.

2. Podrška investicijama u poljoprivredna gazdinstva ima za cilj: a) smanjenje proizvodnih troškova, b) povećanje obima proizvodnje i poboljšanje kvaliteta poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.

Mjere strukturne politike jedinica lokalne samouprave Član 22.

1. Jedinice lokalne samouprave mogu propisati dodatne mjere strukturne politike za svoja područja u skladu sa poljoprivrednom strategijom.

2. Novčane podrške iz stava 1. ovog člana obezbjeđuju se u budžetima jedinica lokalne

36

samouprave.

Mjere zemljišne politike Član 23.

1. Mjere zemljišne politike čini skup mjera kojima se utiče na uređenje, racionalno korišćenje i zaštitu poljoprivrednog zemljišta kao dobra od opšteg interesa za Republiku, a u skladu sa važećim propisima.

2. Mjere zemljišne politike su: a) donošenje programa uređenja poljoprivrednog zemljišta, b) uređenje zemljišnog monitoringa, odnosno praćenje stanja promjene

na zemljištu i u zemljištu, v) zaštita poljoprivrednog zemljišta od neracionalnog korišćenja,

kontaminacije, degradacije i destrukcije, g) zaštita zemljišta od erozije, d) unapređenje upravljanja poljoprivrednim zemljištem, đ) uspostavljanje sistema kontrole plodnosti zemljišta, e) utvrđivanje prava i način korišćenja i raspolaganja zemljištem u

svojini Republike.

Mjere podsticanja u poljoprivredi Član 25.

1. Mjere podsticanja u poljoprivredi su podsticajna sredstva iz Budžeta Republike Srpske koja imaju za cilj podsticanje poljoprivredne proizvodnje i razvoj sela.

2. Mjere podsticanja u poljoprivredi sprovode se u skladu sa Poljoprivrednom strategijom i ovim zakonom, do iznosa sredstava planiranih Budžetom Republike Srpske za te namjene, za određenu fiskalnu godinu.

2.1.3. Zakon o obezbjeđivanju i usmjeravanju sredstava za podsticanje razvoja poljoprivrede i sela Pravilnik o uslovima i načinu ostvarivanja novčanih podsticaja za razvoj poljoprivrede i sela Član 31

Tim Pravilnikom pravo na korišćenje podsticajnih sredstava, pod stavkom poboljšanje konkurentnosti poljoprivredne proizvodnje imaju pravo korisnici koji izvrše investiranje u tekućoj godini u navodnjavanje, odnosno g) unapređenje poljoprivrednog zemljišta (navodnjavanje)

Član 41

1. Pravo na podsticajna sredstva za izgradnju sistema za navodnjavanje imaju udruženja korisnika voda za navodnjavanje, fizička i pravna lica koja se bave poljoprivrednom proizvodnjom i koja izvrše ulaganja za navedenu namjenu.

2. Predmet podsticaja mogu biti izvršena ulaganja u nabavljenu pokretnu opremu za navodnjavanje (pumpe, cijevi, crijeva i slično) ili izvršeni radovi na izgradnji stalne infrastrukture za navodnjavanje (bušenje i izgradnja bunara, bazena, betonski kanali, objekti pumpnih stanica i tifoni za navodnjavanje).

37

3. Udruženja korisnika voda i fizička lica, korisnici sistema za navodnjavanje ostvaruju podsticajna sredstva na osnovu zahtjeva koji podnose Agenciji za agrarna plaćanja, uz koji prilažu sljedeću dokumentaciju:

a. vodoprivrednu saglasnost kojom je korisniku odobreno zahvatanje vodnog resursa koji koristi za navodnjavanje,

b. račune o izvršenoj nabavci opreme i usluga kao dokaz o visini izvršenih ulaganja koja su predmet subvencionisanja, a za tifone proizvedene u Republici Srpskoj račun pro-davca mora sadržavati ovjerenu napomenu o porijeklu tifona, nazivu proizvođača i serijski broj tifona i

c. carinsku dokumentaciju za opremu iz uvoza. 4. Pravna lica, korisnici sistema za navodnjavanje ostvaruju podsticajna sredstva na

osnovu zahtjeva koji podnose Agenciji, uz koji prilažu sljedeću dokumentaciju: a. rješenje o registraciji, b. kopiju projekta za izgradnju sistema za navodnjavanje izrađenog od ovlašćenog lica za

ulaganja veća od 20.000 KM, c. v) vodoprivrednu saglasnost kojom je korisniku odobreno zahvatanje vodnog resursa

koji koristi za navodnjavanje, d. račune o izvršenoj nabavci opreme i usluga kao dokaz o visini izvršenih ulaganja koja

su predmet subvencionisanja, a za tifone proizvedene u Republici Srpskoj račun pro-davca mora sadržavati ovjerenu napomenu o porijeklu tifona, naziv proizvođača i serijski broj tifona i

e. carinsku dokumentaciju za opremu iz uvoza. 5. Visina podsticajnih sredstva za namjenu iz ovog člana utvrđuje se u iznosu od 40% od

visine investiranih sredstava ili 50% za korisnike mlađe od 35 godina, koji su nosioci poljoprivrednih gazdinstava i ne može biti veća od 2.000 KM/ha.

6. Za tifone proizvedene u Republici Srpskoj visina podsticajnih sredstava iz stava 5. ovog člana uvećava se za 10%.

7. Maksimalan iznos podsticajnih sredstava koji podnosilac zahtjeva može ostvariti za namjenu iz ovog člana u tekućoj godini iznosi 70.000 KM.

8. Zahtjev za isplatu podsticajnih sredstava za namjenu iz ovog člana podnosi se najkasnije do 30. septembra tekuće godine.

2.1.4. Zakon o vodama Namjena vodnih objekata Član 15.

(1) Vodni objekti s obzirom na njihovu namjenu su: a. zaštitni vodni objekti u koje spadaju: nasipi, obaloutvrde,uređena korita-vodotoci,

odvodni kanali, obodni (lateralni) kanali za zaštitu od vanjskih voda, odvodni tuneli, brane sa akumulacijama, ustave, retenzije, crpne stanice za odbranu od poplava i drugi pripadajući objekti,

b. objekti za zaštitu od erozija i bujica, c. vodni objekti za odvodnjavanje u koje spadaju: osnovna i detaljna odvodna

kanalska mreža, crpne stanice za odvodnjavanje, i drugipripadajući objekti, d. vodni objekti za korišćenje i iskorišćavanje voda: 1. osnovni objekti za vodosnabdjevanje stanovništva i industrije, 2. zanavodnjavanje-akumulacije, dovodni kanali i tuneli,vodozahvatne građevine,

crpne stanice, ustave, dovodna i razvodna mreža, i drugi pripadajući objekti,

38

3. za korišćenje vodnih snaga-akumulacije, dovodni i odvodni tuneli i postrojenja, i drugi pripadajući objekti i oprema,

4. za plovidbu-plovni putevi, prevodnice i ustave, i drugi pripadajući objekti i oprema, 5. vještački ribnjaci, rekreacioni bazeni i jezera, kao i objekti za kavezni uzgoj riba. đ. vodni objekti za zaštitu voda od zagađivanja u koje spadaju: kolektori

za prijem i transport otpadnih voda, uređaji za prečišćavanje otpadnih voda, odlagališta za otpadne materije i ispusti u prijemnik, i drugi pripadajući objekti i oprema.

(2) Vodni objekti iz stava 1. ovog člana mogu služiti istovremeno i za više namjena-višenamjenski vodni objekti Vlasništvo nad objektima.

Član 16. (1) Vodni objekti iz člana 15. ovog zakona su dobra od interesa za RepublikuSrpsku i

detaljni podaci o njima, kao i radnje koje se sprovode, a odnose se nanjih, zbog značaja samih objekata, moraju biti propraćene posebnim mjeramabezbjednosti u skladu sa ovim zakonom i na osnovu njega donesenim podzakonskim propisima. Ovlašteni organi upravljanja i kontrolni organi, dužni su se odnositi prema podacima kojima raspolažu o objektima, adekvatno karakteru podataka.

(2) Zaštitni vodni objekti iz člana 15. stav 1. tačka a) ovog zakona su u vlasništvu Republike Srpske, a ostali ukoliko se to posebnom odlukom Ministarstva utvrdi.

(3) Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, vodni objekti iz člana 15. stav 1,tač. b), v), g) i d) mogu biti i u vlasništvu jedinice lokalne samouprave,odnosno u vlasništvu fizičkih i pravnih lica, koji imaju vlasništvo na dzemljištem na kome je izgrađen vodni objekat, što se utvrđuje posebnim aktima jedinice lokalne samouprave, vlasnika i Ministarstva. U zavisnosti od vrste i karaktera objekta, mogu se propisati posebne mjere bezbjednosti ukoliko su objekti i u vlasništvu opštine.

(4) Zaštitnim vodnim objektima iz stava 2. ovog člana upravljaju republičkeagencije za vode i javna preduzeća u skladu sa ovim zakonom i posebnim zakonom, podzakonskim propisima Ministarstva, kao i svojim planovima uskladu sa kriterijima o održavanju vodnih objekata, te se brinu njihovom čuvanju, održavanju i namjenskom korišćenju u skladu sa posebni mjerama bezbjednosti.

(5) Zaštitnim objektima iz stava 2. ovog člana, koji su u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, upravljaju od njih osnovana javna preduzeća u skladu sa svojim planom i kriterijima za održavanje vodnih objekata, sprovode njihovo održavanje, čuvanje i namjensko korišćenje u skladu sa posebnim mjerama bezbjednosti.

(6) Ovlaštenja i obaveze jedinice lokalne samouprave prema hidrotehničkim objektima u njihovom vlasništvu vrše javna preduzeća, na čijoj teritoriji se ti objekti nalaze.

(7) Odredbe st. 1. do 5. ovog člana, odnose se i na vodne objekte izgrađene do stupanja na snagu ovog zakona.

(8) Pravilnik kojim se utvrđuju elementi plana i kriteriji za održavanjevodnih objekata, donosi Ministarstvo, u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Upravljanje vodnim objektima Član 17.

39

(1) U slučajevima predviđenim u članu 15. stav 1, tač. v), g) i d), pojedinimvodnim objektima mogu da upravljaju, pored Republičke agencije za vode, jedinice lokalne samouprave i javnih preduzeća, odnosno fizičko lice kao vlasnik objekta ili po posebnom zakonu osnovano i registrovano pravno lice. Ministarstvo i jedinica lokalne samouprave mogu propisati posebne mjere bezbjednosti za takve objekte.

(2) Održavanje vodnih objekata iz čl. 11. i 12. ovog zakona, vrši se u skladu sapravilnikom iz stava 8. člana 16. ovog zakona, a po programu koji donosi subjekt koji upravlja tim objektom.

(3) Na program održavanja vodnih objekata iz stava 2. ovog člana, saglasnostdaje Ministarstvo, ukoliko program održavanja donosi Agencija za vode i Republičko javno preduzeće; Agencija za vode, ukoliko program održavanja donosi jedinica lokalne samouprave, i jedinica lokalne samouprave, ukoliko program održavanja donosi javno preduzeće koje je ona osnovala, odnosno fizičko lice kao vlasnik objekta ili po posebnom zakonu osnovano i registrovano pravno lice.

(4) Odredbe st. 1. do 3. ovog člana odnose se i na hidrotehničke objekteizgrađene do dana stupanja na snagu ovoga zakona.

Opšta upotreba voda Član 50.

(1) Svakome je dozvoljeno, u skladu s propisima, koristiti vode običnim načinom koji ne zahtijeva posebne naprave i ne isključuje druge od jednakog korišćenja (opšta upotreba voda).

(2) Opšta upotreba voda obuhvata naročito: a. zahvatanje vode, bez posebnih naprava, iz vodotoka i jezera za lične i potrebe

domaćinstva, b. zahvatanje podzemne vode ili vode sa izvora, koja se koristi iz bunara ili izvora na

vlastitom zemljištu, za lične i potrebe domaćinstva, c. prikupljanje i korišćenje voda od padavina za lične i potrebe domaćinstva koje se

sakupljaju na vlastitom zemljištu, d. korišćenje voda iz rijeka, jezera i drugih površinskih izvora za kupanje i rekreaciju. (3) Ličnim i potrebama domaćinstva iz stava 2. ovoga člana, smatra se korišćenje vode za

piće, održavanje čistoće i slične potrebe u domaćinstvu. Takvim korišćenjem, ne smatra se korišćenje vode za navodnjavanje i u tehnološkom procesu, ukoliko se te radnje obavljaju kao privredna djelatnost.

Vodna saglasnost ili dozvola za korišćenje vode Član 51.

(1) Za svako korišćenje voda koje prevazilazi obim opšte upotrebe iz člana 50. ovog zakona, potrebna je vodna saglasnost ili dozvola u skladu sa odredbama ovog zakona.

(2) Korišćenje voda za snabdijevanje stanovništva vodom za piće, sanitarnepotrebe i potrebe protivpožarne zaštite ima prvenstvo u odnosu na korišćenje voda za ostale namjene.

(3) Planom upravljanja vodama može se, zbog određenih specifičnih uslova i potreba, odrediti pravo prvenstva korišćenja voda za ostale namjene, uz obavezno davanje prednosti za namjene navedene u stavu 2. ovog člana. Kvalitet vode namijenjen za ljudsku upotrebu.

40

Korišćenje voda iz izvora i podzemnih voda Član 53.

(1) Korišćenje voda iz izvora i podzemnih voda, osim opšte upotrebe voda, može se odobriti samo ako su prethodno obavljeni vodoistražni radovi.

(2) Vodoistražnim radovima smatraju se radovi i ispitivanja hidrogeološka i druga, kojima se utvrđuje postojanje, rasprostranjenost, količine, hemijske i druge karakteristike propisane ovim zakonom, kao i kvalitet i pokretljivosti podzemnih voda na određenom području.

(3) Organ koji izdaje vodopravni akt, obavezan je cijeniti elemente iz stava 2.ovog člana i u pogledu obnovljivosti resursa.

(4) Podzakonskim propisom, Ministarstvo će, u saradnji sa ostalim ministarstvima, u roku od dvije godine po stupanju na snagu ovog zakona, donijeti podzakonski propis o vrstama podzemnih voda, njihovom karakterisanju, ispitivanju, evidenciji, i drugim neophodnim podacima za normalno praćenje i upravljanje.

Melioracioni sistemi Član 55.

(1) Za prostor jedne ili više katastarskih opština, osniva se od strane jedinica lokalne samouprave javno preduzeće za upravljanje melioracionim sistemima i objektima.

(2) U svrhu građenja ili korišćenja melioracionog sistema za navodnjavanje ili odvodnju, od interesa za više vlasnika ili korisnika zemljišta, mogu se osnivati i druga posebna pravna lica (zadruge, udruženja i sl.), u skladu sa posebnim zakonima.

(3) Pravna lica iz stava 2. ovog člana mogu ostariti pravo na korišćenje voda (koncesija, vodna dozvola).

(4) Pravna lica i osnivači iz st. 1. i 2. ovog člana, dužna su osigurati finansijska sredstva za održavanje i rad melioracionog sistema.

(5) Pravna lica iz stava 2. ovog člana, kojima je preneseno pravo na upravljanje i korišćenje vodnih objekata koji su u službi melioracionih sistema, i koji su definisani ovim zakonom, dužna su osigurati finansijska sredstva za održavanje i rad melioracionog sistema.

(6) Pravna lica iz stava 1. ovog člana mogu poslove tehničkog održavanja povjeriti institucijama i javnim preduzeđima registrovanim za vršenje takvih djelatnosti u oblasti zaštite od voda, što ih ne oslobađa odgovornosti po odredbama ovog zakona, kao ni subjekta na koje je ovlaštenje preneseno.

3. Potencijali za navodnjavanje površina u opštini Šamac 3.1. Potrebe i razlozi navodnjavanja Navodnjavanje kao meliorativna mjera ima za cilj nadoknaditi nedostatak vode koji se javlja kod uzgoja poljoprivrednih kultura, odnosno korigovanje prirodnog režima vlaženja vještačkim dodavanjem vode u trenutku podobnom za pravilan razvoj biljke. Navodnjavanje omogućava podizanje dostignutog praga u proizvodnji ratarskih kultura i u godinama koje su sušne - što je sve učestalija pojava u zadnjih 20 godina. Tendencija smanjenja godišnjih padavina (2011, 2012) pogotovo u vegetacionom periodu dovela je do povećanog interesa za navodnjavanjem na području BiH.

41

Osiguranje vode za navodnjavanje u skladu s potrebama poljoprivredne proizvodnje, osnovni je zadatak vodoprivrednih organizacija u rješavanju problema navodnjavanja. Analize za šire područje (BiH i Hrvatska) pokazuju da se suše javljaju u prosjeku svake treće do pete godine, a zavisno od intenziteta i dužine trajanja mogu smanjiti prinose raznih kultura od 20-80%. Ove štete otvaraju pitanje koliko i kojim mjerama se one mogu izbjeći. Područje opštine Šamac pripada klimatskom pojasu umjerenokontinentalne klime koja je karakteristična po dosta oštrim zimama i toplim ljetima. Suma padavina je oko 800 mm, s tim da su minimalne srednja mjesečne padavine u martu mjesecu i iznose 43 mm, a maksimalne srednje mjesečne padavine su u julu mjesecu i iznose oko 85 mm. Izostanak navodnjavanja jedno je od glavnih ograničenja razvoja i intenziviranja poljoprivredne proizvodnje na opštini, pogotovo ako se zna da je prosjek padavina na opštini oko 800 mm, s tim da one nisu pravilno raspoređene, pa se javlja manjak vode u vegetacionom periodu, odnosno negativan vodni bilans. Pored sprečavanja suše, kao elementarne nepogode u poljoprivrednoj proizvodnji, navodnjavanjem se općenito povećavaju prinosi, povećava se stepen korišćenja zemljišta a otvara se mogućnost druge sjetve, sa znatnim povećanjem kvaliteta plodova. Područje opštine Šamac raspolaže sa dovoljnim količinama vode koja se može koristiti za navodnjavanje, iz samih rijeka i velikih kanala, kao iz podzemnih voda. Podzemne vode na ovom području se nalaze na dosta malim dubinama (od 6 - 12 m i 18-24 m), a posebno na lokacijama pored rijeka Save i Bosne. U opštini Šamac postoje i prirodne i vještačke otvorene akumulacije za vodu, koje mogu da posluže kao vodozahvatišta za sisteme za navodnjavanje. Osnovni razlozi za navodnjavanje poljoprivrednih površina opštine Šamac su:

- povećanje prinosa biljnih kultura, stabilizacija proizvodnje u sušnim razdobljima i promjena strukture sjetve;

- orijentacija tržišnoj ekonomiji i visokoprofitabilnim kulturama; - smanjena ponuda povrća domaćih proizvođača; - globalne klimatske promjene - nestašica vode; - smanjenje raspoloživog prostora za proizvodnju hrane; - pristupačni raspoloživi vodni kapaciteti; - visok nivo podzemnih voda; - negativni vodni bilan u vegetacijskom periodu;

3.2. Opšte stanje poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja na području opštine Šamac Može se ocijeniti da stanje poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja na području opštine ima sledeće karakteristike:

- Samo oranične površine opštine Šamac iznose 12.990 ha ili oko 70,2 % od ukupne teritorije Opštine;

- najviše obradivih površina je zasijano tradicionalnim kulturama, kukuruzom, pšenicom i drugim žitima;

- zatim dolaze industrijsko i krmno bilje, s naznakom da se duvan kao tradicionalna kultura ovoga područja sve manje gaji zbog izostavljene podrške od strane Minitarstva poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede;

- neznatne obradive površine su pod voćnim zasadima, kao i pod proizvodnjom povrtlarskih kultura, najčešće za vlastite potrebe;

- manje površine se nalaze pod plasteničkom proizvodnjom povrća, namijenjenog za tržište;

42

- postoje pojedinačni primjeri tehnološki napredne i dohodovno isplative poljoprivredne proizvodnje. U pravilu se radi o pojedinačnim proizvođačima i, i to na ograničenim površinama. Njihov daljnji napredak, kao i napredak potencijalnih novih proizvođača podstaknuti uspješnim primjerima, ograničen je zbog nedostatka proizvodne infrastrukture, u kojoj je osiguranje vode za navodnjavanje jedan od temeljnih elemenata;

- opština Šamac raspolaže sa dovoljnim količinama vode koja se može koristiti za navodnjavanje, kako iz samih rijeka i velikih kanala, kao iz podzemnih voda. Podzemne vode na ovom području se nalaze na dosta malim dubinama 18-24 m i od 6-12 m, a posebno na lokacijama pored rijeka Save i Bosne;

- na opštini postoje i veće vještačke akumilacije vode pristupačne za navodnjavanje (šljunkare);

- sistemi zahvata vode i distribucije vode za navodnjavanje izuzetno su skupi i njihova ekonomska efikasnost u pravilu se bazira na ekonomičnosti proizvodnje;

- mali poljoprivredni proizvođači ne raspolažu niti znanjem niti sredstvima za izgradnju ovakvih sistema, pa je potrebna pomoć države ili lokalne zajednice;

- poljoprivredni proizvođači, koji i primjenjuju savremenu tehnologiju i proizvode dohodovno isplative kulture, uveli su navodnjavanje na svojim imanjima, ali najjednostavnije i najjeftinije oblike;

- odsustvo znanja o stručnoj primjeni navodnjavanja kao kompleksnom problemu koji obuhvata znanja iz oblasti zemljišta, fiziologije biljaka, kvaliteta vode i tehničkim referencama sistema navodnjavanja;

- voda koju koriste za navodnjavanje je najčešće podzemna, i ona se pumpama za vodu izbacuje na površinu, agregati koji se koriste za pumpe su pretežno na tečno gorivo, što u biti doprinosi povećanju troškova proizvodnje;

- zbog nedostatka infrastrukture za navodnjavanje proizvođači se snalaze na različite načine u osiguravanju vode za navodnjavanje. U takvoj situaciji nije iznenađujuće da se voda za navodnjavanje manjih površina koristi iz sistema za vodosnabdijevanje.

- kvalitetno rješavanje infrastrukture za navodnjavanje omogući će racionalno upravljanje vodnim resursima, što pozitivno utiče na namjensko korišćenje izvorišta pitke vode i smanjenje cijene vode za navodnjavanje, odnosno troškova poljoprivredne proizvodnje.

3.3. Stanje pogodnosti zemljišta opštine za navodnjavanje Procjena pogodnosti zemljišta za navodnjavanje Republike Srpske izvršena je u studiji " Održivog razvoja irigacionih površina na području Republike Srpske-pedokoške podloge” 2007. godine u kojoj je rađeno i na zemljištima opštine Šamac. Proizvodna vrijednost ili plodnost nekog zemljišta, u najširem smislu, se izražava visinom, stabilnošću i kvalitetom proizvedene biljne mase, sa jedinice površine, pa kao takva, ona predstavlja osnovnu i najvažniju funkciju zemljišta. Sva zemljišta, pogodna za poljoprivrednu bonitiranjem se svrstavaju, prema plodnosti, u osam bonitetnih klasa. Svrstavanje zemljišta u bonitetne klase (i podklase) vrši se na osnovu svojstava zemljišta, elemenata klime, elemenata reljefa, te određenih ostalih prirodnoh uslova za poljoprivrednu proizvodnju. Pogodnosti zemljišta, klime, reljefa i određenih ostalih prirodnoh uslova za poljoprivrednu proizvodnju, ocjenjuje se prema njihovim najpovoljnijim odnosima za utvrđivanje opšteg

43

stepena mogućnosti svestranog načina iskorišćavanja zemljišta, te za izbor odgovarajućeg (i najboljeg) načina tog iskorišćavanja. Prema osnovnim principima bonitiranja zemljišta se svrstavaju u osam bonitetnih klasa. U svakoj klasi može biti i podklasa. Inače, bonitiranje zemljišta može služiti za razne svrhe (za razne namjene). Prva bonitetna klasa obuhvata najbolja zemljišta, sa najpovoljnijim svojstvima samog zemljišta, ali i klime, reljefa, kao i ostalih određenih prirodnih uslova. Dijapazon iskorišćavanja zemljišta iz prve bonitetne klase je najveći, uz mogućnost gajenja svih biljnih vrsta (naravno to podrazumijeva da pored povoljnosti svih svojstava zemljišta, povoljan je i reljef i klima i ostali uslovi), koje uspijevaju u tom rejonu, uz mogućnost efikasne primjene mehanizacije. To znači mogućnost odvijanja intenzivne poljoprivredne proizvodnje. Idući od druge pa sve do osme bonitetne klase rastu ograničenja u pogledu svih elemenata boniteta, tako da osma klasa predstavlja drugu krajnost, odnosno neplodno zemljište ili i zemljište pod naseljima, industrijskim postrojenjima, goletima, itd. Između prve, kao najbolje i osme, kao najnepovoljnije bonitetne klase zemljišta su ostale, od druge do sedme (sa svojim podklasama) i porastom ograničenja za biljnu, poljoprivrednu proizvodnju. Pri određivanju klasa pogodnosti zemljišta za navodnjavanje zadržan je raniji kriterijum, da ima pet klasa, od kojih tri klase od tih pet su označene slovom „P“ i definišu pogodnost, a ostale dvije su označene slovom „N“ i ukazuju na nepogodnost pedosistematskih jedinica za navodnjavanje (tj. za primjenu navodnjavanja, koje je u našem slučaju, s obzirom da su dominantna hidromorfna zemljišta, u dolinama rijeka, a imajući u vidu svojstva tih zemljišta, kao i klimu tih područja, odnosno odnose PET i SET i pojavu viškova i manjkova vode, u pojedinim periodima godine, ima karakter „dopunskog navodnjavanja“). Pet klasa su sledeće: P-1 pogodna zemljišta za primjenu navodnjavanja, P-2 umjereno pogodna zemljišta, P-3 ograničeno pogodna, N-1 privremeno nepogodna i N-2 trajno nepogodna za navodnjavanje. Na teritoriji opštine Šamac zemljišta planirana za navodnjavanje u ovoj studiji pripadaju:

- klasi kambičnih zemljišta, A–(B)–C - tip: distrični kambisol (distrično smeđe zemljište);

- klasi glejnih zemljišta A-G profila - tipovi: humoglej (ritska crnica) i euglej (močvarno glejno zemljište);

- klasi nerazvijenih zemljišta A-C-G profila - tip: fluvijativno livadsko zemljište (humofluvisol) i

- klasi pseudoglejnih zemljišta, A-Ig-IIg i A-Eg-Bg-C profil - tip: pseudoglej.

Ovi tipovi zemljišta pripadaju klasi P-1 pogodna zemljišta za primjenu navodnjavanja i klasi P-2 umjereno pogodna zemljišta za primjenu navodnjavanja. Površina zemljiša opštine Šamac koja pripadaju dvjema klasama i koja se planiraju navodnjavati je 2.351 ha. Osim ovih zemljišta opština Šamac raspolaze sa puno većom površinom plodnog zemljišta pogodnog za navodnjavanje, što predstavlja veliki potencijal za razvoj poljoprivredne proizvodnje. Ograničavajući faktor za instalisanje velikih sistema za navodnjavanje je usitnjenost parcela, mala površina parcela, te nepostojanje odgovarajuće infrastruture. 3.4. Potencijali za navodnjavanje u opštini Šamac

44

Potencijali za razvoj održivog upravljanja navodnjavanjem na podrčju opštine Šamac sumarno se mogu prikazati u sledećem:

- zemljište (poljoprivredno i obradivo); - voda; - stanovništvo i njegovo zanimanje za poljoprivrednu proizvodnju i uvođenje

navodnjavanja. 3.4.1. Zemljište - poljoprivredno i obradivo Prema podacima iz Prostornog plana RS do 2015. godine, na području opštine Šamac od ukupnih površina od 18.515 ha, poljoprivredno zemljište zauzima skoro 90%, a od čega su: - 12.990 ha oranice ili preko 70% od ukupne teritorije Opštine, - 299 ha voćnjaci ili 1.6%, - 960 ha livade ili 5,2%, te - 446 ha ili 2,4% pašnjaci. Na osnovu gornjih podataka jasno se da zaključiti da se radi o izrazito poljoprivrednoj opštini, pri čemu je poljoprivreda jedna od glavnih grana privrednog razvoja Opštine. Poljoprivredno zemljište Šamca najvećim dijelom pripada P1 i P2 pogodnosti zemljišta za navodnjavanje. 3.4.2. Voda Vode na teritoriji Šamca ima u dovoljnim količinama, i za potrebe navodnjavanja poljoprivrednih površina. Voda je najviše rasprostranjena u podzemlju (resursi podzemnih voda), na dosta malim dubinama od površine zemljišta (5-15 m). Značajni izvori vode za navodnjavanje se nalaze i u postojećim površinskim tokovima - vodotocima, rijekama Savi i Bosni, njihovim pritokama, ali i postojećim kanalima. Dakle i voda iz spomenutih izvora se može zahvatati i predstavlja važan potencijal za organizovanje održivog navodnjavanja u ovoj opštini. Voda se iz korita vodotokova, uz manja ulaganja, može zahvatati i koristiti za navodnjavanje. Voda za navodnjavanje se može zahvatati iz iz postojećih šljunkara uz njihovo prethodno uređenje za tu namjenu. 3.4.3. Stanovništvo i njegova zainteresiranost za poljoprivrednu proizvodnju i uvođenje navodnjavanja I u Šamcu, kao i u Odžaku, postoji velika zainteresiranost poljoprivrednih domaćinstava za navodnjavanje. Potrebe su velike, a mogućnosti zbog visokih cijena i agrotehničkih mjera koje treba uraditi prije navodnjavanju su male. Za Šamac je takođe važno napomenuti da uvođenjem navodnjavanja i ostvarenjem većih prinosa poljoprivrednih proizvoda će se obezbijediti i značajan potencijal za pokrivanje domaćih potreba u hrani i sirovinama, ali isto tako i izvozni potencijal za proizvedene viškove poljoprivrednih proizvoda.

4.Trenutno stanje navodnjavanja u opštini Šamac 4.1. Načini navodnjavanja i primijenjeni načini navodnjavanja na području opštine Šamac sa Registrom

45

Navodnjavanje je u osnovi uzgojna mjera u biljnoj proizvodnji kojom se zemljištu dodaju određene količine vode potrebne za optimalan rast i razvoj biljke. Postoje četiri metode navodnjavanja:

• površinsko navodnjavanje; • podzemno (subirigacija) navodnjavanje; • navodnjavanje kišenjem (orošavanje); • lokalizovano (mikronavodnjavanje) navodnjavanje.

Površinsko navodnjavanje. Glavna karakteristika ovog navodnjavanja je da voda u tankom sloju stagnira ili teče po površini zemljišta, te infiltrirajući se u zemljište do dubine razvoja korijenovog sistema osigurava vodu za njen normalan rast i razvoj. Voda se do navodnjavane površine dovodi najčešće gravitacijom, ali je moguće i dovođenje pod pritiskom. Podzemno navodnjavanje ili subirigacija je metoda gdje se voda dovodi otvorenim kanalima i/ili podzemnim cijevima, te infiltrirajući se u zemljište i dizanjem uslijed kapilarnih sila osigurava vodu u zoni rizosfere. Navodnjavanje kišenjem je metoda koja se počela uvoditi s razvojem uređaja i crpki, te rasprskivača, početkom prošlog vijeka. Ova naprednija tehnička oprema omogućila je dovođenje vode na navodnjavanu površinu simulirajući prirodnu kišu. Voda je u sistemu kišenja pod pritiskom te izlazeći kroz rasprskivač prska zemljište i/ili biljke. Lokalizovano navodnjavanje je metoda kojom se voda pod manjim pritiskom dovodi na poljoprivrednu površinu gdje se vlaži samo jedan dio ukupne površine. Vlaži se samo mjesto gdje se razvija glavna masa korijena. Najviše se koristi u područjima gdje su zalihe vode za navodnjavanje ograničene ili/i gdje to zahtijevaju uzgajane kulture kao i tehnologija proizvodnje. Unutar navedene četiri metode ima više načina i sistema navodnjavanja. U poljoprivrednoj praksi razvijenih zemalja češće se primjenjuju načini i sistemi kišenja i lokalizovanog navodnjavanja. Ove dvije metode uglavnom se primjenjuju i u našoj poljoprivrednoj praksi danas, a očekuje se da će se i ubuduće sve više primjenjivati. Ukupna trenutno navodnjavana površina oštine Šamac prema podacima iz Registra korisnika sistema za navodnjavanje od 10.04.2013. godine (dostavljenog od strane opštine Šamac-kabinet Načelnika, Službe za lokalno-ekonomski razvoj poljoprivrede i sela), iznosi 23,80 ha. Navedenu površinu obrađuje devet poljoprivrednih proizvođača. Od ukupne registrovane navodnjavane površine na povrtarsku proizvodnju otpada 8-10 ha; na voćarsku proizvodnju 4-5 ha; na proizvodnju travnodjetelinskih smjesa i lucerke 5,7 ha; te na kukuruz i pšenicu 1,5 ha i na ljekovito bilje 0,9 ha. Izrađen registar subjekata koji koriste sisteme za navodnjavanje na području optine Šamac nalazi se u Prilogu broj 2 ovog Izvještaja. Prema saznanjima sa terena i podacima iz izvještaja Tima za implementaciju EU IPA IRRI Projekta o Šamcu, može se zaključiti da se na području opštine koriste:

Lokalizovano navodnjavanje: - sistem navodnjavanja „kap po kap“ koji je dominantan i - sistem navodnjavanja mini rasprskivačima ili tzv."mikrokišenje" (sporadičan); navodnjavanje kišenjem:

46

- prenosna kišna krila (dosta čest način navodnjavanja na ovim prostorima) - tifon sistem - samohodna sektorska prskalica (novijeg datuma pojave na ovim

prostorima, ali na većoj površini). 4.1.1 Lokalizovano navodnjavanje ("kap po kap" i mikrorasprskivačima) Sistem navodnjavanja „kap po kap“ Sistem „kap po kap“ po svom načinu navodnjavanja spada u tzv. “lokalizovano navodnjavanje”. Njime se navodnjava samo dio proizvodne površine oko same biljke, te zona korijena biljke. Osnovne su prednosti ovoga sistema trošenje minimalne količine vode, strogo kontrolisano doziranje vode i vještačkih đubriva biljci, upravo onoliko koliko ona i treba. Tim sistemom navodnjavanja se ostvaruje višestruka ušteda energije, vode, đubriva, a zasađena biljka dobiva vodu neposredno uz korijen, u svrhu postizaanja optimalnog uroda. Osnovna šema razvodne mreže kapaljki je:

primarni cjevovod - dovod vode; sekundarni cjevovod - plastične, vinilske ili polietilenske i aliminijske cijevi; razvod vode s lateralnim cijevima s ugrađenim kapaljkama, smještenim između

redova. Voda se pomoću fleksibilnih plastičnih cijevi, polivinilskih, vinilskih ili aluminijskih malog promjera dovodi i distribuira na parceli. Laterali su postavljeni u redu kod višegodišnjih zasada i između redova kod okopavina. Mogu biti iznad površine zemlje, na samoj površini. Na lateralnim cijevima postavljene su kapaljke, a ima i sistema gdje su laterali samo perforirani bez kapaljki. Sistem navodnjavanja mini rasprskivačima ("mikrokišnje") Navodnjavanje mini rasprskivačima takođ spada u načine i sistem lokalizovanog navodnjavanja, koji koriste proirvođači opštine Šamac u proizvodnji povrća i cvijeća. Nedostaci navodnjavanja kapanjem (moguća začepljenja kapaljki, nepoboljšana mikroklima proizvodne površine, otežana kretanja strojeva unutar proizvodne površine, kao i skupoća opreme), uticali su na razvoj i primjenu navodnjavanja mini rasprskivačima. Uređaji navodnjavanja rasprskivačima izrađuju se od polimernih materijala, te u stvari čine alternativu kapanju, odnosno noviji način lokalizovanog navodnjavanja. Ovdje se na lateralne cijevi umjesto kapaljki postavljaju mikrorasprskivači. Mikrorasprskivači su mali emiteri izrađeni od plastike i vrlo lako se postavljaju na lateral, posebnim šilom ubušuje se otvor na koji se postavljaju. Općenito, rasprskivači raspršuju vodu u obliku sitnih kapi, pod pritiskom do 3,5 bara, dometa do 5 m, a i više. Cijeli sistem je moguće vrlo brzo montirati, a na kraju sezone navodnjavanja, također brzo demontirati. Rasprskivači troše više vode nego sistem kapanja, ali su zbog većeg pritiska smanjene mogućnosti začepljenja sistema. Rasprskivači svojim prskanjem utiču na povećanje relativne vlažnosti vazduha na prostoru koji se navodnjava. 4.1.2. Navodnjavanje kišenjem Kišenje je takav način zalivanja kod koga se voda dovodi cijevima pod pritiskom i izbacuje pomoću prskača u atmosferu u obliku mlaza, razbija se u kapljice i kao vještačka kiša pada na zemljište i biljke. Kod ovakve tehnike zalivanja mogu se prihvatiti mnogobrojna specifična projektna rešenja, a koja se ne susreću kod površinskih zalivanja. Postoji veliki broj načina i sistema kišenja, ali svima su zajednički sljedeći osnovni dijelovi:

47

- Pumpa koja crpi vodu iz izvora, kao što je akumulacija, bušotina, kanal ili vodotok, te je pod potrebnim pritiskom uvodi u sistem za navodnjavanje. Pokreće je motor s unutrašnjim sagorijevanjem ili elektromotor. Pumpa nije potrebna ukoliko je voda u izvorištu pod pritiskom.

- Usisni cjevovod kojim se voda dovodi od izvora do pumpe. - Glavni cjevovod kroz koji se voda potiskuje od pumpe u razvodne cijevi. Kod

stabilnih sistema glavni cjevovod se najčešće ugrađuje pod površinu zemljišta, a prenosni sistem omogućavaju premještanje cjevovoda s jedne površine na drugu. Ukopani cjevovodi obično su izrađeni od čeličnih, aluminijskih, azbestno-cementnih ili plastičnih materijala. Na velikim površinama glavni cjevovod se još grana u jedan ili više cjevovoda koji imaju istu zadaću dovoda vode do razvodnih cijevi.

- Razvodne cijevi ili laterali dovode vodu iz glavnog cjevovoda do rasprskivača. Mogu biti prenosni ili stabilni, a izrađeni su od materijala sličnih onima za glavni cjevovod, samo su manjeg promjera. Kod samohodnih sistema, razvodne cijevi pokreću se tokom navodnjavanja.

- Rasprskivači raspršuju vodu po površini zemljišta, uz osnovni uslov ujednačenog prekrivanja. Rasprskivač je najvažniji dio sistema jer o njemu zavisi i učinak cijelog sistema. Glavni dijelovi rasprskivača su glava i mlaznica. Rasprskivač izbacuje vodu pod pritiskom kroz mali otvor ili mlaznicu. Promjer mlaznice i pritisak vode određuju intenzitet navodnjavanja. Većina rasprkivača vlaži zemljište u obliku kruga, iako ima i drugih tipova vlaženja

Navodnjavanje kišenjem može se, prema položaju rasprskivača, razvrstati u dvije skupine: stabilni i pokretni. U prvima rasprskivači tokom navodnjavanja ostaju u stalnom položaju, a kod pokretnih rasprskivači rade dok se laterali pomiču kružno ili pravolinijski. Stabilni sistemi mogu biti potpuno fiksni, ali ima i onih koji se premiještaju između navodnjavanja, dakle polustabilni ili prenosni, bilo ručno ili uz pomoć motora. Postoje različite izvedbe rasprskivača pogodnih za navodnjavanje velikog broja kultura i prilagodljivih većini tipova zemljišta. Kišenje se odlikuje niskim zahtjevima u pogledu zemljišnog reljefa i lako mu se prilagođava. Nezavisnost od reljefa terena je jedna od osnovnih dobrih strana ovog načina zalivanja, kako pri građenju, tako ipri korišćenju i održavanju. Ono ne zahtijeva veće troškove ravnanja zemljišta, koji su kod svih ostalih površinskih načina zalivanja znatni. Obim ravnanja zemljišta kod kišenja nije veći od onoga koji se koristi za njegovu normalnu obradu za gajenje kultura. Nagibi, lokalne neravnine i udubljenja su nepogodni pri površinsko-gravitacionim načinima zalivanja, a ne predstavljaju nikakvu smetnju kišenju. Nadalje, tu dolaze u obzir strma zemljišta gdje bi primjena površinskog zalivanja imala za rezultat suviše veliku eroziju ili suviše velike troškove. Isto tako izolovane visoravni i brežuljci, koji se ne mogu ekonomično dostići vodama površinsko-gravitacionog zalivanja, mogu se jedino zalivati kišenjem. Kišenje ne sabija zemljište, manje razara njegovu strukturu (kod malog intenziteta kiše i male veličine kišnih kapi) nego drugi načini površinskog zalivanja. Pokorica na zemljištu nije debela, brzo se suši i lakše uklanja. Zalivanje kišenjem se štedi voda. Troši se mnogo manja količina vode po jedinici površine, dok površinsko-gravitaciona zalivanja zahtevaju znatno veće količine vode. Prenosna kišna krila za navodnjavanje kišenjem Kišna krila su prenosni uređaji za kišenje, najjednostavnije konstrukcije, montažno-demontažnog tipa. Ručno se prenose sa jedne na drugu poziciju. Sastoje se od pojedinačnih cijevi najčešće dužine 6, 9 i 12 m, spojenih među sobom ekspresnim spojnicama Zaptivanje

48

se postiže pomoću gumenog prstena, koji osigurava potpunu nepropusnost vode. Cijev može da ima otvor za montažu vertikalnog produžetka razne visine, na kome se nalazi prskač Visina ove vertikale zavisi od kultura koje se zalivaju. Cijevi su aluminijumske, plastične i od pocinkovanog gvožđa i veoma su lagane za nošenje i prevoz, a jednostavne za montažu. Na kišnim krilima se koriste rasprskivačii niskog i srednjeg pritiska. Da bi se poboljšala ravnomjernost raspodele kiše, koriste se ponekad i prskači sa dve dizne, na suprotnom kraju, različitih karakteristika. Protoci rasprskivača se kreću od 0,6 m3/sat do 6,0 m3/sat, a razmak između njih je 6-27 m sa intenzitetom kišenja 4 do 20 mm/sat. Za vrijeme zalivanja kišna krila ostaju nepokretna na poziciji. Razmaci između rasprskivača, kao i između kišnih krila, odgovaraju dužinama cijevi ili njihovim umnošcima i biraju se u odnosu na njihove karakteristike i karakteristike zemljišta u cilju zadovoljenja ravnomernog vlaženja. Kada je data potrebna norma zalivanja na jednoj poziciji, tada radnik zatvara dovod vode i ne premešta se dok se zemljište ne prosuši.Premještanje je praktično nemoguće, dok je zemljište raskvašeno. Da bi se cijela deonica zalila, kišna krila se sukcesivno premeštaju sa jedne pozicije na drugu poslije određenog vremena prosušivanja. Načini vodozahvata i pumpe Način vodozahvata u većini slučajeva je sa cijevi koja prodire u zemlju do dubine na kojoj se pronalazi voda, dovoljnog kapaciteta za predviđene namjene, samo u dva slučaja vodozahvatanje je iz bunareva. Pumpe koje se koriste za distribuciju vode od vodozahvata do parcele, odnosno biljke, kod pomenutih proizvođača pokreću pretežno agregati, a ima i manji broj traktorskih pumpi. Ove pumpe rade na tečna goriva, pa prema tome takav način poskupljuje proizvodnju koja je po svom karateru skupa i rizična. Tifon sistem (samohodna sektorska prskalica) za navodnjavanje kišenjem Prema saznanjima sa terena i podacima iz izvještaja Tima za implementaciju IRRI, na površini od oko 200 ha jedne farme koristi se tifon sistem za navodnjavanje. Tifon se u praksi upotrebljava za navodnjavanje svih poljoprivrednih biljaka. Dobra strana mu je u tome što je rasprskivač pokretljiv, što se skije sa rasprskivačem kreću po suvom zemljištu, a i premještanje uređaja na sledeći radni položaj se obavlja isto po suvom zemljištu. Potreba za radnom snagom je mala. Nedostaci ovoga sistema za navodnjavaje su: nepovoljan uticaj vjetra na ravnomjernost kišenja; visok radni potencijal, raspršivanje vode uglavnom u obliku krupnih kapi vode koje mogu štetno uticati na male nježne biljke, na radnoj poziciji gazi usjeve širine sanki, a za postavljanje uređaja potrebna je šira staza. Tifon sistem se sastoji:

od velikog vitla ili kalema na koji se pri radu namotava savitljivo polietilensko crijevo velike dužine, najčešće 300-400 m. Vitlo je postavljeno na šasiji u obliku prikolice.

rasprskivač velikog dometa i intenziteta kišenja postavljen je kraju polietilenske cijvi, koji je postavljen na pokretno postolje u obliku skija ili na točkovima

Prilokom navodnjavanja vitlo se lagano okreće i namotava crijevo, i na taj način se vitlu primiče i rasprskivač. Prilikom pomicanja rasprskivač zalijeva površinu polukružnog sektora. Kada rasprskivač stigne do vitla automatski se isključi dotok vode i prestaje da radi. Ukupna površina koja se zalije sa tifonom dužine oko 400 m u jednom položaju iznosi oko 2,5 ha, pa zbog tih kapaciteta pogodan je za zalijevanje velikih površina.

49

5. Barijere (ograničenja) uspostavljanju održivog navodnjavanja na području opštine Šamac Ograničenja održivom upravljanju navodnjavanjem na području opštine Šamac mogu se sumirati kako slijedi:

- nedostatak planova upravljanja vodama za ovo vodno područje (nema izrađenoga plana, studije,...);

- ograničenje u finasijskoj moći poljoprivrednih domaćinstava; - ograničenja još uvijek nedovoljne podrške: finansijske, spoljno-trgovinske i svake

druge politike lokalne zajednice, RS i sa državnog nivoa BiH, pa čak i nekih segmenata i podsticaja međunarodne zajednice;

- hidrogeološke barijere (mogu se nekad pojaviti) zbog postojanja slojeva pleistocenskih glina i ilovača (naročito ispod pseudoglejnih zemljišta), koji nekada mogu biti moćni i više desetina metara - one mogu dovesti do ometanja kretanja podzemnih voda, njihovog položaja, nivoa,.. kao i do otežanog zahvatanja podzemnih voda i njihovog korišćenja za navodnjavanje;

- nepostojanje podzakonskih akata kojima se operacionaliziraju obaveze i zadaci u pogledu provođenja aktivnosti i mjera vezanih za zaštitu voda;

- usitnjenost posjeda i mali posjed; - neusaglašenost katastra u gruntovnice (zemljišne knjige); - ugroženost minama i minskim poljima, zatim i neeksplodiranim minskim sredatvima

predstavlja jedno od značajnih ograničenja u razvoju i primjeni navodnjavanja, pa se i o tome mora voditi računa pri planiranju korišćenja prostora za ovu namjenu, kako na području optine Šamac, tako i cijele Republike Srpske i cijele BiH.

Drugih većih barijera trenutno nema, osim ako bi korisnici vode za navodnjavanje, prema Zakonu o koncesijama, morali plaćati veliku naknadu za vodu korišćenu sistemima za navodnjavanje. To bi otežalo priključivanje dodatnih članova - subjekata koji će koristiti navodnjavanje na teritoriji ove opštine. 6. Prijedlozi za uvođenje održivog navodnjavanja u opštini Šamac (generalne preporuke ) Kako bi se postigao Opšti cilj naveden u samom Prijedlogu ovog Projekta finansiranog od strane EU kroz sredstva IPA, koji glasi da će se njegovom realizacijom "doprinijeti povećanju proizvodnje usjeva i uvećanju prihoda poljoprivrednika u Hrvatskoj i BiH", te ostvarili i spomenuti Konkretni ciljevi: "Podržala proizvodnja poljoprivrednih proizvođača uvođenjem sistema navodnjavanja u poljoprivredi, unaprijedilo znanje poljoprivrednika i stručnost tehničara, te povećala suradnja i svijest javnosti o navodnjavanju promoviranjem nove vodne kulture, racionalnijim korišćenjem i uvođenjem sistema za upravljanje potrebama za vodom", odnosno kako bi se tokom realizacije samog ovog Projekta ali i nakon njega organizovala savremena proizvodnja ratarskih, povrtaskih i voćaka, uključujući i sadni materijal, a što bi nesumnjivo rezultirao i većim prinosima ali i većim kvalitetom dobijenih proizvoda, te pristupačnijom i konkurentnijom na tržištu cijenom tih proizvoda, potrebno je otkolniti ili svesti na minimum prethodno spomenute barijere (ograničenja) na svim nivoima. To podrazumijeva da za održivo navodnjavanje u obje opštine treba težiti i ka ukrupnjavanju zemljišnih posjeda, uređenju zemljišta, rekonstrukciji postojećih i izgradnji novih sistema za

50

odvodnjavanje, a poljoprivredu postepeno osavremeniti modernijom mehanizacijom, te podizanjem savremenih skladišnih prostora sa potrebnim rashladnim kapacitetima, kao i uz nabavku savremenijih linija za sortiranje, doradu, preradu i pakovanje dobijenih poljoprivrednih proizvoda. Literatura: Prostorni plan Federacije Bosne i Hercegovine za period 2008.-2028. godine, prostorna osnova, Sarajevo,Mostar, juli/srpanj 2010 g. Prostorni plan Republike Srpske do 2015 godine, Banja Luka, 2008. Prvi državni izvještaj o provođenju UN konvencije za borbu protiv dezertifikacije/ degradacije zemljišta u BiH, 2007; Osnova zaštite, korištenja i uređenja poljoprivrednog zemljišta Republike Srpske kao komponente procesa planiranja korištenja zemljišta, 2009); Zakoni na nivou BiH, Zakoni FBiH, Zakoni RS koji tretitaju onlast voda, navodnjavanja i uređenja zemljišta.


U REPUBLICI HRVATSKOJ NA PODRUČJU VUKOVARSKO-SRIJEMSKE ŽUPANIJE

POLJOPRIVREDNI INSTITUT OSIJEK Dr.sc. Marko Josipović

24. kolovoz 2013.

2

SADRŽAJ str. 1. Postojeće stanje o političkom, pravnom i gospodarskom modelu upravljanja, prepreke i potencijali vezani za navodnjavanje u Republici Hrvatskoj ..............3 1.1. Opći podaci o navodnjavanju u Republici Hrvatskoj 1.2. Politički i pravni okvir upravljanja vodama u Republici Hrvatskoj 1.3. Politika i vodno pravo u Republici Hrvatskoj 1.4. Neke specifičnosti pravno-institucionalnog okvira upravljanja vodama u Republici Hrvatskoj

1.5. Zakonska regulativa 1.5.1. Zakon o poljoprivrednom zemljištu 1.5.2. Zakon o poljoprivredi 1.5.3. Zakon o vodama 1.5.4. Zakon o izmjenama i dopunama zakona o vodama 1.5.5. Zakon o koncesijama 1.5.6. Ostali zakoni i podzakonski akti vezani za navodnjavanje i vodno gospodarstvo

1.6. Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj (NAPNAV)

1.7. Načini, metode i sustavi navodnjavanja - općenito 2. Potencijali i trenutno stanje navodnjavanja u županiji Vukovarsko-srijemskoj ....26

2.1. Potrebe i razlozi navodnjavanja 2.2. Specifičnosti poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja 2.3. Zakonska regulativa značajna za regionalnu samoupravu - županija

2.3.1. Zakon o poljoprivrednom zemljištu 2.3.2. Zakon o poljoprivredi 2.3.3. Zakon o vodama 2.3.4. Zakon o koncesijama 2.3.5. Zakon o financiranju vodnog gospodarstva 2.3.6. Ostali zakoni i podzakonski akti vezani za navodnjavanje i vodno gospodarstvo

2.4. Stanje melioracijske odvodnje 2.5. Potencijali Županije za navodnjavanje

3.5.1. Poljoprivredno zemljište 3.5.2. Voda 3.5.3. Stanovništvo - zainteresiranost za poljoprivrednu proizvodnju i navodnjavanje 3.5.4. Trenutno stanje navodnjavanja

2.6. Sustavi navodnjavanja koji se primjenjuju na području Županije 2.7. Ograničenja uspostavljanju održivog navodnjavanja na području Županije 2.8. Prijedlozi za uvođenje održivog navodnjavanja u županiji Vukovarsko-srijemskoj

3. Potencijali i trenutno stanje navodnjavanja u općini Lovas ............47 3.1. Potrebe i razlozi navodnjavanja 3.2. Specifičnosti poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja 3.3. Stanje melioracijske odvodnje i planirani projekti iz melioracija 3.4. Potencijali za navodnjavanje 3.5. Sustavi navodnjavanja koji se primjenjuju na području općine 3.6. Ograničenja uspostavljanju održivog navodnjavanja na području općine 3.7. Prijedlozi za uvođenje održivog navodnjavanja u općini Lovas

4. Potencijali i trenutno stanje navodnjavanja u općini Tompojevci ............63 4.1. Potrebe i razlozi navodnjavanja 4.2. Specifičnosti poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja 4.3. Stanje melioracijske odvodnje i planirani projekti iz melioracija 4.4. Potencijali za navodnjavanje 4.5. Sustavi navodnjavanja koji se primjenjuju na području općine 4.6. Ograničenja uspostavljanju održivog navodnjavanja na području općine 4.7. Prijedlozi za uvođenje održivog navodnjavanja u općini Lovas

3

1. Postojeće stanje o političkom, pravnom i gospodarskom modelu upravljanja, prepreke i potencijali vezani za navodnjavanje u Republici Hrvatskoj 1.1. Opći podaci o navodnjavanju u Republici Hrvatskoj Opće je poznata činjenica u agronomskoj praksi da je navodnjavanje dodavanje vode poljoprivrednim kulturama (na poljoprivredno zemljište) u cilju zadovoljenja njihovih potreba za vodom kako bi se postigao što veći prinos. Kada je u pitanju sjemenska proizvodnja osim visokoga prinosa vrlo je važna i stabilnost odnosno sigurnost uroda. Prilično izražen problem, u posljednje vrijeme, je onečišćenje zemljišta i vodnih resursa zbog nedovoljno stručne i neracionalne upotrebe gnojiva, posebice dušičnih, kao nedostatak znanja pri navodnjavanju poljoprivrednih kultura. Prema dosadašnjim brojnim istraživanjima na području Hrvatske tijekom ljetnih mjeseci, posebice srpnja i kolovoza (često puta i lipnja) gotovo redovito nedostaje određena količina oborine za ostvarenje punog genetičkog potencijala poljoprivrednoga bilja. Nedostatak oborine je vrlo izražen na području istočne Hrvatske (nešto manje zapadne Hrvatske), cijelo područje Dalmacije i otoka kao i Istre. S agronomskog stajališta suša je pojava kada biljka tijekom vegetacijske sezone nema na raspolaganju dostatne količine vode, što se posljedično odražava na rast i razvoj uzgajane kulture, a u konačnici na smanjenje prinosa. U Hrvatskoj se suše javljaju u prosjeku svake treće do pete godine, a ovisno o intenzitetu i trajanju mogu smanjiti urode raznih kultura od 20 do 92%. Zadnjih godina posebice 2011. i 2012. god.) je suša rezultirala i velikim štetama u poljoprivredi te je u najjače pogođenim područjima Hrvatske proglašeno stanje elementarne nepogode. Različite metode dostupne su za analizu sušnih razdoblja. Jedna od njih je izračun indeksa suše koji je korišten za definiranje područja Hrvatske ugroženih sušama. Kada se analizira indeks suše za vegetacijsko razdoblje onda je područje istočne Hrvatske jedno od ugroženijih. Znanstvena istraživanja koja su provedena na pokušalištu Poljoprivrednog instituta Osijek u razdoblju od 2006. do 2012. godine temelj su za procjenu utjecaja navodnjavanja, kao mjere borbe protiv suša na području istočne Hrvatske za soju i kukuruz. Tako je ovim istraživanjima utvrđeno da se navodnjavanjem prosječno urod zrna kukuruza povećao za 29,9% (od 1,9% u 2010. vrlo vlažnoj godini do 47,4% u 2012. vrlo sušnoj godini). Urod zrna soje navodnjavanjem se prosječno povećao za 17,1% (od 1,2% u 2010. do 45,6% u 2012. godini). U istraživanjima je analizirana i uloga gnojidbe dušikom na prinos kukuruza te je za istraživano razdoblje utvrđeno prosječno povećanje od 33,5% (od 16,7% u 2007. do 59,6% u 2011.), dok je povećanje prinosa zrna soje iznosilo 7,5% (od 2,2% u 2010. do 14,8% u 2011.). Na provedenim istraživanjima analizirana je i otpornost na sušu različitih hibrida kukuruza te utvrđeno prosječno variranje od 14,8%, a sorte soje prosječno su varirale 6,5 %. Generalno je zaključeno da su navodnjavanje, gnojidba i genotip bitni čimbenici kojima možemo značajno povećati i stabilizirati urode zrna kukuruza i soje i u

4

klimatski vrlo nepovoljnim godinama na području istočne Hrvatske. Navedene činjenice su primjenjive i na druge poljoprivredne kulture. U svijetu se također pridaje veliki značaj navodnjavanju (cca 265 milijuna ha) gdje god ima površinske vode (rijeke, jezera i akumulacije), a brojni su primjeri posezanja za vodom u duboke slojeve podzemlja ili čak desalinizacija morske vode suvremenim tehnologijama. Prema više izvora se na području Hrvatske navodnjava od 22.000 do 25.000 ha, što je od 2,47% do 2,80% oraničnih površina (892 221 ha oranica, Statistički ljetopis RH 2012.). Prema Nacionalnom projektu navodnjavanja NAPNAV-u bismo do 2020 godine trebali navodnjavati oko 65.000 ha, 7,28% oranica. Navedeno upućuje da trebamo napredovati u tome pravcu bez obzira što imamo puno potencijala u smislu navodnjavanja. Vlada Republike Hrvatske je 2005. godine usvojila Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj (NAPNAV) koji će biti detaljnije opisan u posebnome poglavlju. 1.2. Politički i pravni okvir upravljanja vodama u Republici Hrvatskoj Ustav Republike Hrvatske ne sadrži nikakvu odredbu o pravnom statusu voda, iako se govoreći o vodi, u literaturi obično navodi odredba čl. 52. st. 1. Ustava („Narodne novine“, br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10 i 85/10), ona govori samo o posebnom pravnom statusu koji uživaju vode u Republici Hrvatskoj: „More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, te imaju njezinu osobitu zaštitu.“ 1.3. Politika i vodno pravo u Republici Hrvatskoj Područje voda pravno je uređeno Zakonom o vodama („Narodne novine“, br. 153/09, 63/11, 130/11 i 56/13, u daljnjem tekstu ZV), kojim se “uređuje pravni status voda i vodnog dobra, način i uvjeti upravljanja vodama, organiziranja i obavljanja poslova i zadataka kojima se ostvaruje upravljanje vodama; osnovni uvjeti za obavljanje djelatnosti vodnoga gospodarstva; ovlasti i dužnosti tijela državne uprave i drugih državnih subjekata, te druga pitanja značajna za upravljanje vodama”. Financiranje pak vodnoga gospodarstva uređeno je Zakonom o financiranju vodnog gospodarstva Narodne novine“, br. 153/09, 90/11 i 56/13). 1.4. Neke specifičnosti novog pravno-institucionalnog okvira upravljanja vodama u Republici Hrvatskoj Osim nabrojanih triju zakona, pojedinačne odredbe o vodama nalaze se i u zakonima kojima uređuju druga pravna područja. To su osobito: Zakon o zaštiti okoliša, čije se pojedine odredbe odnose na vode kao bitni dio okoliša, Zakon o zaštiti prirode koji se bavi zaštitom vodenih i kopnenih ekosustava i bio raznolikosti, Zakon o zaštiti od elementarnih nepogoda, koji se

5

odnosi i na poplave, erozijske nepogode i nagomilavanje leda na vodotocima, Zakon o plovidbi unutarnjim vodama, koji propisuje ovlasti i obveze u vezi s otvaranjem i obilježavanjem plovnih putova na unutarnjim vodama i njihovim tehničkim održavanjem, Zakon o komunalnom gospodarstvu, koji sadrži odredbe o komunalnim djelatnostima opskrbe pitkom vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda. U procesu planiranja treba uvažavati i djelokrug nadležnosti koje su utvrđene Zakonom o prostornom uređenju i gradnji, Zakonom o šumama, Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, Zakonom o izvlaštenju, Zakonom o slatkovodnom ribarstvu, Zakonom o energiji i drugim zakonima. Problematika mineralnih i geotermalnih voda iz kojih se mogu pridobivati mineralne sirovine ili iskorištavati akumulirana toplina u energetske svrhe uređenja je Zakonom o rudarstvu. Postupci utvrđivanja rezervi mineralnih sirovina toga tipa provode se po propisima koje donosi Ministarstvo gospodarstva. Prema Zakonu o vodama vode su opće dobro i imaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske. Također, vode u tijelima površinskih i podzemnih voda ne mogu biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava (čl. 7. ZV). Pravo na zahvaćanje vode radi iskorištavanja za različite namjene stječe se na temelju koncesije. Iznimka od toga jest pravo opće uporabe voda.

ZV u čl. 34. određuje kako su planski dokumenti upravljanja vodama Strategija upravljanja vodama, Plan upravljanja vodnim područjima, višegodišnji programi gradnje, financijski plan Hrvatskih voda, Plan upravljanja vodama i detaljni planovi uređeni tim Zakonom (v. pobliže čl. 35. do 39. ZV).

Člankom 156. Zakona o vodama iz 1995. godine određeno je kako je za obavljanje poslova kojima se ostvaruje upravljanje državnim i lokalnim vodama (danas imamo jedinstveni sustav voda koji čine vode I i II reda) osniva pravna osoba čija je tvrtka: "Hrvatske vode" - pravna osoba za upravljanje vodama (v. pobliže o djelokrugu i ustrojstvu Hrvatskih voda čl. 185. do 196. ZV).

ZV u čl. 6 navodi kako je Ministarstvo poljoprivrede nositelj vodne politike, dok su ostali ovlašteni i odgovorni nositelji poslova upravljanja vodama Hrvatski sabor, Vlada Republike Hrvatske, Nacionalno vijeće za vode, Hrvatske vode, te druga tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. 1.5. Zakonska regulativa U narednim poglavljima će se obraditi osnovni zakoni i različiti pod zakonski akti koji se direktno ili indirektno odnose na navodnjavanje i zemljište u Republici Hrvatskoj. 1.5.1. Zakon o poljoprivrednom zemljištu Na temelju članka 89 Ustava Republike Hrvatske Hrvatski Sabor je donio Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu (NN39/2013) u okviru poglavlja Općih odredbi uređuje: održavanje i zaštita poljoprivrednog zemljišta, korištenje poljoprivrednog zemljišta, promjena namjene poljoprivrednog zemljišta i naknada, raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: u vlasništvu države), Zemljišni fond, Agencija za poljoprivredno zemljište, upravni i inspekcijski nadzor te prekršajne odredbe.

6

U Zakonu je Poljoprivredno zemljište opisano kao dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu. Zakon o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ br. 39/13) spominje pojam „navodnjavanje“ svega dva puta i to:

- čl. 24. st. 1. „Investitor se oslobađa plaćanja naknade iz članka 21. (misli se na

jednokratnu naknadu za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku) ovoga Zakona u sljedećim slučajevima:

a) pri gradnji građevina koje služe za obranu od poplava, vodnih građevina odnosno sustava za melioracijsku odvodnju, vodnih građevina za zaštitu i korištenje voda, pri uređenju bujica, vodnih građevina odnosno sustava za navodnjavanje i drugih vodnih građevina prema posebnom propisu,...“

- čl. 29. st. 1. „Sudionik poziva za zakup i zakup za ribnjake mogu biti nositelji obiteljskog

poljoprivrednog gospodarstva, zadruge koje se bave poljoprivrednom djelatnošću, odnosno djelatnošću akvakulture, ili čiji su zadrugari poljoprivredni proizvođači i druge fizičke ili pravne osobe, koje su do isteka roka za podnošenje ponuda platile sve obveze s osnova korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, odnosno sve obveze s osnove naknade za koncesiju za gospodarsko korištenje voda, naknade za vodu za ribnjake (u daljnjem tekstu: naknada za vodu) i naknade za korištenje vode za navodnjavanje te protiv kojih se ne vodi postupak radi predaje u posjed poljoprivrednog zemljišta, o čemu dostavljaju izjavu uz ponudu na poziv.“ 1.5.2. Zakon o poljoprivredi Pročišćeni tekst Zakona o poljoprivredi (NN 149/09, 127/10, 50/12 i 120/12) je trenutno važeći Zakon iz navedenoga područja. Navedenim Zakonom se uređuju ciljevi i mjere poljoprivredne politike, korisnici prava, oblici djelovanja poljoprivrednoga gospodarstva, održivi razvoj poljoprivrede, institucijska potpora, administrativno praćenje i izvješćivanje u poljoprivredi te upravni i inspekcijski nadzor. Poljoprivreda je definirana kao strateška djelatnost koja svojom gospodarskom, ekološkom i socijalnom ulogom pridonosi održivom razvoju Republike Hrvatske. Zakon o poljoprivredi, nažalost niti jednom ne spominje pojam „navodnjavanje“. Navedeno ukazuje da je navodnjavanje još uvijek nema dovoljno Zakonskih uporišta u praksi i primjeni navodnjavanja, što je osnova da se određene mjere i planovi mogu uspješno provoditi. Zapravo bi to bilo neophodno jer se navodnjavanje obavlja na poljoprivrednoj površini, oranici, vrtu, pašnjaku voćnjaku, vinogradu (bilo da je koje namjene pojedina poljoprivredna proizvodnja). Od Općih odredbi do Prijelaznih i završnih Zakon ima 8 poglavlja Zakon sadrži 45 članaka i ostavlja prostor za djelovanje u poljoprivredi putem podzakonskih akata i u području navodnjavanja, ali to treba biti direktno i nedvojbeno napisano, ukoliko se navodnjavanje kao agrotehnička mjera želi postaviti na važnije mjesto u našoj poljoprivredi.

7

1.5.3. Zakon o vodama Zakon o vodama (NN 153/2009) Ovim se Zakonom uređuju pravni status voda, vodnoga dobra i vodnih građevina, upravljanje kakvoćom i količinom voda, zaštita od štetnog djelovanja voda, detaljna melioracijska odvodnja i navodnjavanje, djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje, posebne djelatnosti za potrebe upravljanja vodama, institucionalni ustroj obavljanja tih djelatnosti i druga pitanja vezana za vode i vodno dobro. Kao što je napisano u uvodnome dijelu između ostaloga Zakon uređuje detaljnu melioracijsku odvodnju i navodnjavanje. Svakako je bitno napomenuti da je uređena odvodnja poljoprivrednih površina preduvjet navodnjavanja.

VI. KORIŠTENJE VODA Korištenje voda za navodnjavanje regulirano je pod poglavljem 6. u okviru poglavlja VI. Korištenje voda, člankom 96.

6. Korištenje voda za navodnjavanje Članak 96.

Pravo na korištenje voda za potrebe navodnjavanja ostvaruje se sukladno ovom Zakonu, a radi ostvarenja ciljeva Nacionalnoga projekta navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj, planova i programa navodnjavanja jedinica područne (regionalne) samouprave te za zadovoljenje potreba za navodnjavanjem različitih korisnika za razne namjene. U svrhu građenja, održavanja i korištenja sustava za navodnjavanje od interesa za više vlasnika ili zakonitih posjednika zemljišta mogu se osnivati trgovačka društva, zadruge ili udruge korisnika voda (melioracijske vodne organizacije) u skladu s posebnim propisima. Bliže propise o upravljanju, tehničkim i drugim uvjetima uređenja sustava za navodnjavanje, obvezi izvještavanja o stanju i korištenju sustava, osnovama za utvrđivanje troškova održavanja sustava i načinu rasporeda tih troškova na korisnike donosi ministar. Temeljem gornjega odlomka doneseni su određeni pravilnici. – Propisi o vodnome gospodarstvu. Do stupanja na snagu propisa iz Zakona o vodama na snazi su propisi i drugi provedbeni akti doneseni na temelju Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 107/95. i 150/05.), i to: 1. Uredba o klasifikaciji voda (»Narodne novine«, br. 77/98. i 137/08.), 2. Uredba o opasnim tvarima u vodama (»Narodne novine«, br. 137/08.), 3. Uredba o uvjetima i postupku za dodjelu koncesija na vodama i javnom vodnom dobru (»Narodne novine«, br. 99/96. i 11/98.), 4. Državni plan za zaštitu voda (»Narodne novine«, br. 8/99.), 5. Državni plan obrane od poplava (»Narodne novine«, br. 8/97., 32/97., 43/98., 93/99., 14/03., 188/03., 2/05., 125/05. i 28/06.),

8

6. Odluka o popisu voda I. reda (»Narodne novine«, br. 97/07.), 7. Odluka o utvrđivanju granica vodnih područja (»Narodne novine«, br. 109/08.), 8. Odluka o utvrđivanju slivnih područja (»Narodne novine«, br. 20/96., 98/98. i 5/99.), 9. Odluka o načinu vođenja evidencije o izvršenim inspekcijskim pregledima u vodoprivredi (»Narodne novine«, br. 3/89.), 10. Odluka o visini i obračunu naknade za vađenje pijeska i šljunka (»Narodne novine«, br. 103/02.), osim u dijelu ukinutom člankom 126. točkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 150/05.), 11. Pravilnik o očevidniku zahvaćenih i crpljenih količina vode (»Narodne novine«, br. 57/96.), 12. Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje vodoopskrbne djelatnosti (»Narodne novine«, br. 82/96., 102/97. i 147/08.), 13. Pravilnik o vođenju očevidnika o količini i kakvoći izvađenih tvari (»Narodne novine«, br. 78/97.), 14. Pravilnik o posebnim uvjetima koje moraju ispunjavati pravne osobe koje obavljaju poslove osobito značajne za upravljanje vodama (»Narodne novine«, br. 43/08.), 15. Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati ovlašteni laboratoriji (»Narodne novine«, br. 78/97., 92/97. i 65/05.), 16. Pravilnik o tehničkim, gospodarskim i drugim uvjetima za uređenje sustava melioracijske odvodnje (»Narodne novine«, br. 4/98.), 17. Pravilnik o posebnim uvjetima koje moraju ispunjavati pravne osobe koje obavljaju djelatnosti odvodnje otpadnih voda (»Narodne novine«, br. 93/96., 53/97., 102/97., 145/08.), 18. Pravilnik o graničnim vrijednostima opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama (»Narodne novine«, br. 94/08.), 19. Pravilnik o službenoj iskaznici i znački vodopravnih inspektora (»Narodne novine«, br. 17/07.), 20. Pravilnik o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta (»Narodne novine«, br. 55/02.), 21. Pravilnik o vodnoj dokumentaciji (»Narodne novine«, br. 13/06.), 22. Pravilnik o izdavanju vodopravnih akata (»Narodne novine«, br. 28/06.), 23. Pravilnik o postupku i obavljanju obveznog informiranja javnosti i sudjelovanja korisnika voda u izradi planskih osnova upravljanja vodama (»Narodne novine«, br. 70/08.), 24. Pravilnik o izradi vodno gospodarske osnove Hrvatske (»Narodne novine«, br. 120/03.), 25. Sporazum o utvrđivanju crte razgraničenja kopnenih voda i voda mora (»Narodne novine«, br. 104/00.). 1.5.4. Zakon o izmjenama i dopunama zakona o vodama Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o vodama (NN 56/2013) su između ostaloga prihvaćeni zakoni i direktive Europske unije kako slijedi:

9

»Usklađenje s direktivama Europske unije Članak 1.a

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije: 1. Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (Okvirna direktiva o vodama) (SL L 327, 22. 12. 2000.), izmijenjena i dopunjena: – Odlukom br. 2455/2001/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2001. o popisu prioritetnih tvari u području vodne politike i o izmjeni Direktive 2000/60/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 331, 15. 12. 2001.), – Direktivom 2008/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o standardima kvalitete okoliša u području vodne politike i o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktiva Vijeća 82/176/EEZ, 83/513/EEZ, 84/156/EEZ, 84/491/EEZ, 86/280EEZ i izmjeni Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 348, 24. 12. 2008.) – članak 10., – Direktivom 2009/31/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o geološkom skladištenju ugljikovog dioksida i izmjenama i dopunama Direktive Vijeća 85/337/EEZ, Direktiva Europskoga parlamenta i Vijeća 2000/60/EZ, 2001/80/EZ, 2004/35/EZ, 2006/12/EZ, 2008/1/EZ i Uredbe (EZ) br. 1013/2006 (SL L 140, 5. 6. 2009.) – članak 32.; 2. Direktiva 2006/118/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja kakvoće (SL L 372, 27. 12. 2006.); 3. Direktiva 2007/60/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima (SL L 288, 6. 11. 2007.); 4. Direktiva Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL L 135, 30. 5. 1991.), dopunjena: – Direktivom Komisije 98/15/EZ od 27. veljače 1998. s obzirom na određene zahtjeve utvrđene u Dodatku I (Tekst značajan za EGP) (SL L 67, 7. 3. 1998.); 5. Direktiva 91/676/EEZ Vijeća od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja koje uzrokuju nitrati poljoprivrednog podrijetla (SL L 375, 31. 12. 1991.); 6. Direktiva 2006/11/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o onečišćenju određenim opasnim tvarima koje se ispuštaju u vodni okoliš Zajednice (SL L 64, 4. 3. 2006.); 7. Direktiva 2006/7/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o upravljanju kakvoćom vode za kupanje i ukidanju Direktive 76/160/EEZ (SL L 64, 4. 3. 2006.); 8. Direktiva 2006/44/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o kakvoći slatkih voda kojima je potrebna zaštita ili poboljšanje kako bi bile pogodne za život riba (SL L 264, 25. 9. 2006.); 9. Direktiva 2006/113/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o potrebnoj kakvoći vode za školjkaše (SL L 376, 27. 12. 2006.); 10. Direktiva Vijeća 80/68/EEZ od 17. prosinca 1979. o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja izazvanog određenim opasnim tvarima (SL L 20, 26. 1. 1980.); 11. Direktiva 2008/105/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o standardima kakvoće okoliša na području politike voda kojom se mijenjaju i slijedom toga ukidaju Direktive Vijeća 82/176/EEZ, 83/513/EEZ, 84/156/EEZ, 84/491/EEZ,

10

86/280/EEZ, te mijenja Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 348, 24. 12. 2008.); 12. Direktiva Komisije 2009/90/EZ od 31. srpnja 2009. kojom se, sukladno Direktivi 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, utvrđuju tehničke specifikacije za kemijsku analizu i praćenje stanja voda (SL L 201, 1. 8. 2009.); 13. Direktiva Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kakvoći vode namijenjenoj za ljudsku potrošnju (SL L 330, 5. 12. 1998.) – članci 1., 2.1. i 4.2.«. Osim gore navedenih promjena i prihvaćanja Zakona i direktiva EU za vodno gospodarstvo su bitni i slijedeći sadržaji u Izmjenama i dopunama Zakona o vodama (NN56/2013):

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Provedbeni propisi Vlade Republike Hrvatske

Članak 135. Vlada Republike Hrvatske donijet će uredbu iz članka 199. stavka 3. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.) do 31. prosinca 2013. U roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona Vlada Republike Hrvatske uskladit će s odredbama ovoga Zakona: 1. Uredbu o standardu kakvoće voda (»Narodne novine«, br. 89/10.), 2. Uredbu o uvjetima davanja koncesija za gospodarsko korištenje voda (»Narodne novine«, br. 89/10. i 46/12.) i 3. Uredbu o mjerilima ekonomičnog poslovanja isporučitelja vodnih usluga (»Narodne novine«, br. 112/10.). U roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, Vlada Republike Hrvatske donijet će uredbu iz članka 113. stavka 3. ovoga Zakona.

Provedbeni propisi Ministra Članak 136.

U roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, Ministar će uskladiti s odredbama ovoga Zakona: 1. Pravilnik o sadržaju, postupku i metodologiji donošenja Strategije upravljanja vodama i Plana upravljanja vodnim područjima, načinu konzultiranja i informiranja javnosti i sastavu Savjeta vodnog područja (»Narodne novine«, br. 3/11.), 2. Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda (»Narodne novine«, br. 87/10.), 3. Pravilnik o očevidniku vađenja šljunka i pijeska (»Narodne novine«, br. 80/10.), 4. Pravilnik o očevidniku deponiranog šljunka i pijeska (»Narodne novine«, br. 80/10.), 5. Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti vodoistražnih radova i drugih hidrogeoloških radova, preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava, te upravljanja detaljnim građevinama za melioracijsku odvodnju i vodnim građevinama za navodnjavanje (»Narodne novine«, br. 83/10. i 126/12.), 6. Pravilnik o upravljanju i uređenju sustava za navodnjavanje (»Narodne novine«, br. 83/10.), 7. Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe (»Narodne novine«, br. 28/11.),

11

8. Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje javne odvodnje (»Narodne novine«, br. 28/11.), 9. Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti uzimanja uzoraka i ispitivanja voda (»Narodne novine«, br. 20/11.), i 10. Pravilnik o izdavanju vodopravnih akata (»Narodne novine«, br. 78/10.). Ministar će donijeti pravilnik iz članka 36.a koji je dodan člankom 21. ovoga Zakona u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Prestanak važenja provedbenog propisa Članak 137.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Pravilnik o sadržaju Financijskog plana Hrvatskih voda (»Narodne novine«, br. 102/12.).

Djelomično stavljanje izvan snage odluka o priključenju Članak 138.

Jedinice lokalne samouprave dužne su u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona staviti izvan snage odluke o priključenju donesene na temelju članka 209. stavka 2. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.), u dijelu koji se odnosi na uvođenje, obračun i naplatu naknade za priključenje, kao i druge opće akte donesene na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu (»Narodne novine«, br. 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. – pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09. i 79/09.) koji se odnose na uvođenje, obračun i naplatu naknade za priključenje.

Primopredaja građevina za detaljnu melioracijsku odvodnju Članak 139.

Iznimno od odredbe članka 24. stavka 2. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.), Hrvatske vode upravljaju građevinama za detaljnu melioracijsku odvodnju u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave, na temelju Plana upravljanja vodama, u razdoblju od 3 godine od stupanja na snagu ovoga Zakona. Na to se upravljanje, na odgovarajući način, primjenjuju odredbe članka 24. stavka 6. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.). Unutar razdoblja iz stavka 1. ovoga članka Hrvatske vode su u obvezi osposobiti građevine za detaljnu melioracijsku odvodnju i predati ih u posjed i na upravljanje jedinicama područne (regionalne) samouprave, u stanju u kojoj te građevine mogu služiti svojoj svrsi, a jedinice područne (regionalne) samouprave su ih dužne primiti. O primopredaji iz stavka 2. ovoga članka Hrvatske vode i jedinica područne (regionalne) samouprave sastavljaju zapisnik. U slučaju spora rješenje o primopredaji donosi ministar. Žalba protiv rješenja nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor. Odredba stavka 2. ovoga članka počinje se primjenjivati istekom sedmoga dana od dana obostranog potpisivanja zapisnika iz stavka 3. ovoga članka, odnosno na dan određen rješenjem iz stavka 4. ovoga članka.

Upravljanje građevinama za navodnjavanje Članak 140.

Iznimno od odredbe članka 24. stavka 2. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.), u razdoblju od 3 godine od stupanja na snagu ovoga Zakona, građevinama za navodnjavanje u vlasništvu jedinica područne (regionalne)

12

samouprave kao i mješovitim vodnim građevinama iz članka 25. stavka 1. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.), upravlja pravna osoba iz članka 195. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.) na temelju programa iz članka 26. stavka 2. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.) i do visine sredstava naknade za navodnjavanje osiguranih temeljem zakona kojim se uređuje financiranje vodnog gospodarstva. Na to se upravljanje, na odgovarajući način, primjenjuju odredbe članka 24. stavka 6. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.). Program iz članka 26. stavka 2. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.) skupštini jedinice područne (regionalne) samouprave predlaže pravna osoba iz članka 195. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.). Jedinica područne (regionalne) samouprave ovlaštena je preuzeti na upravljanje građevine za navodnjavanje, počevši od 1. siječnja svake iduće godine unutar roka iz stavka 1. ovoga članka, na temelju akta kojeg je u obvezi dostaviti pravnoj osobi iz članka 195. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.) najmanje 60 dana unaprijed. U razdoblju iz stavka 1. ovoga članka, smatra se da pravna osoba iz članka 195. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.) ispunjava uvjete za obavljanje posebnih djelatnosti za potrebe upravljanja vodama iz članka 221. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.) u dijelu koji se odnosi na upravljanje vodnim građevinama iz stavka 1. ovoga članka. Od gore navedenih Izmjena za navodnjavanje je bitan Pravilnik o upravljanju i uređenju sustava za navodnjavanje (»Narodne novine«, br. 83/10.). 1.5.5. Zakon o koncesijama Važeći Zakon o Koncesijama uređuje postupke davanja koncesija, ugovor o koncesiji, prestanak koncesije, pravna zaštita u postupcima davanja koncesije, politika koncesija, te druga pitanja u vezi s koncesijama. Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa slijedećim aktima Europske unije: – Direktiva 2004/17/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. godine kojom se usklađuju postupci nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (SL L 134, 30. 4. 2004.); – Direktiva Europskoga parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. godine o koordinaciji postupaka za dodjelu ugovora o javnim radovima, ugovora o javnim opskrbama te ugovora o pružanju javnih usluga (SL L 134, 30. 4. 2004.); – Direktiva 2007/66/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2007. godine o izmjenama i dopunama Direktiva Vijeća 89/665/EEZ i 92/13/EEZ s obzirom na poboljšanje učinkovitosti revizijskih postupaka kod dodjele javnih ugovora (SL L 335, 20. 12. 2007.). U članku 5, Predmet koncesije su brojni, a za ovo izvješće su najbitnije 2. u korištenju voda i 15. u području javnih vodnih usluga.

13

Predmet koncesije Članak 5.

(1) Koncesija se daje u različitim područjima i za različite djelatnosti, a osobito: 1. za istraživanje i/ili eksploataciju mineralnih sirovina, 2. za korištenje voda, 3. za pravo lova na državnim lovištima i uzgajalištima divljači, 4. na pomorskom dobru, 5. za pojedine djelatnosti unutar zaštićenih područja prirode te za korištenje drugih zaštićenih prirodnih vrijednosti i speleoloških objekata, 6. u području energetike, 7. za obavljanje linijskog i obalnog pomorskog i riječnog prijevoza,8. za luke, 9. za javne ceste, 10. za javni prijevoz, 11. za zračne luke, 12. u području sporta, 13. na kulturnim dobrima, 14. za komunalne djelatnosti, 15. u području javnih vodnih usluga, 16. u području željeznica, 17. u području žičara, 18. za djelatnosti gospodarenja otpadom, 19. u području turizma, 20. u području zdravstva, 21. za pružanje medijskih usluga televizije i radija te 22. za slobodne zone.

(2) Gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra, izvođenje javnih radova i pružanje javnih usluga u područjima i djelatnostima iz stavka 1. ovoga članka može se ostvariti samo na temelju sklopljenog ugovora o koncesiji. Ako tijela, odnosno pravne osobe iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona sklope pravni posao s gospodarskim subjektom, u područjima i za djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka, a koji ima bitne sastojke ugovora o koncesiji iz članka 1. stavaka 4. do 6. ovoga Zakona, smatrat će se da je sklopljen ugovor o koncesiji. (3) Koncesija se ne može dati na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske i na drugim dobrima utvrđenim posebnim propisima. (4) Posebna pitanja vezana za davanje koncesija u područjima, odnosno za djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka uređuju se i posebnim zakonom.(5) Hrvatski sabor može na prijedlog Vlade Republike Hrvatske proglasiti određenu koncesiju strateškim interesom Republike Hrvatske. (6) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka postupak davanja takve koncesije i druga

14

pitanja u vezi s tom koncesijom uređuju se posebnim zakonom u skladu s odredbama ovoga Zakona. 1.5.6. Ostali zakoni i podzakonski akti vezani za navodnjavanje i vodno

gospodarstvo 1.5.6.1. Uredba o klasifikaciji voda („Narodne novine“, br. 77/98 i 137/08) - ovom Uredbom određuju se vrste voda za sve površinske vode, osim prijelaznih i priobalnih voda (čl. 1.)

- niti jednom se ne navodi pojam “navodnjavanje” 1.5.6.2. Pravilnik o izdavanju vodopravnih akata (“Narodne novine”, br. 78/10 i 79/13) - ovim se Pravilnikom uređuju sadržaj, oblik, način izdavanja i prijenos vodopravnih akata, osnove za odbijanje izdavanja vodopravnih akata, izdavanje izvoda, sadržaj i način vođenja očevidnika, posebni troškovi u vezi s izdavanjem vodopravnih akata i način njihova snošenja te pohranu i čuvanje vodopravnih akata (čl. 1.)

Člankom 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o izdavanju vodoporavnih akata uvedena je u Pravilnik novina u čl. 13.a pod nazivom: „Dokumentacija uz zahtjev za izdavanje vodopravne dozvole za korištenje podzemnih voda za navodnjavanje Članak 13.a Uz zahtjev za izdavanje vodopravne dozvole za korištenje podzemnih voda za navodnjavanje poljoprivrednih površina do 5 ha prilažu se: – podaci o nazivu i sjedištu korisnika vodopravne dozvole, – osnovni podaci o djelatnosti korisnika i lokaciji za koju se vodopravna dozvola izdaje, – dokaz da je podnositelj zahtjeva vlasnik ili zakoniti posjednik nekretnine na kojoj se nalazi zdenac, – zemljopisna duljina i širina lokacije bunara, – dubina bušenja bunara u metrima, – način bušenja zdenca (kopani, bušeni), – promjer ugradnje u mm, – statička razina podzemne vode (m.n.m), – podaci o ugrađenoj pumpi koji obuhvaćaju tip, snagu (kW) i kapacitet (l/s), – maksimalna količina crpljenja u eksploataciji (l/s) i – dokaz o uplaćenoj upravnoj pristojbi.“ 1.5.6.3. Uputstvo o načinu vođenja evidencije o izvršenim inspekcijskim pregledima u oblasti vodoprivrede (NN 3/89) – prestalo važiti! - ovim se Pravilnikom propisivao sadržaj, oblik i način vođenja očevidnika o obavljenim inspekcijskim nadzorima kojeg vodi državni vodopravni inspektor

15

- čl. 228. st. 4. Zakona o vodama (“Narodne novine”, br. 153/09, 63/11, 130/11 i 56/13), naziva „Zapisnik o obavljenom nadzoru“, propisuje da je nadležni ministar u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu gore navedenog Zakona dužan donijeti akt kojim će se pobliže urediti sadržaj i način gore navedenog zapisnika, što je i učinjeno donošenjem „Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja očevidnika o obavljenim nadzorima državnog vodopravnog inspektora“, koji je objavljen u Narodnim novinama, br. 73/10, te čijim je stupanjem na snagu prestala važiti Odluka (pod 3.). - pravilnik ne spominje niti jednom pojam „navodnjavanje“, al eto, barem imaš ispravan naziv i broj Narodnih novina u kojima je objavljen ☺ 1.5.6.4. Pravilnik o očevidniku zahvaćenih i crpljenih količina vode (“Narodne novine”, br. 57/96) – prestalo važiti! - ovim se Pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja očevidnika količina voda koje zahvaćaju pravne i fizičke osobe iz članka 80. stavka 1. Zakona o vodama, uključivo i mjerenje zahvaćenih ili korištenih količina voda, te dostavljanje tih podataka Hrvatskim vodama. Također, propisuje se i način registriranja ostalih podataka za pravne i fizičke osobe koji vodu koriste prema odredbama članka 74. stavka 1. točaka 2., 3., 5. i 7. Zakona o vodama, te način dostavljanja podataka Hrvatskim vodama 1.5.6.5. “Pravilnik o očevidniku zahvaćenih i korištenih količina voda” (“Narodne novine, br. 81/10),

- u samom tekstu pravilnika ne spominje se niti jednom pojam “navodnjavanje”, međutim u PRILOGU 3, OBRAZAC 3b pravilnika pod nazivom “Prijava podataka o zahvaćenim i korištenim količinama voda” navodi se u jednom retku kao jedan od mogućih oblika zahvaćanja i “Zahvaćanje voda za navodnjavanje za različite namjene“(tablica u prilozima pravilnika). 1.5.6.6. Pravilnik o službenoj iskaznici i znački vodopravnih inspektora (“Narodne novine” br. 17/07) – prestalo važiti! - ovim se Pravilnikom propisuje oblik i sadržaj obrasca službene iskaznice, oblik i sadržaj značke i vođenje očevidnika o izdanim službenim iskaznicama i značkama državnih vodopravnih inspektora u Ministarstvu poljoprivrede - kao i u prethodnoj točki, trenutno je na snazi istoimeni pravilnik objavljen u Narodnim novinama, br. 114/10 i 142/12 - pravilnik ne spominje niti jednom pojam „navodnjavanje“ 1.5.6.7. Uredba o uvjetima i postupku za dodjelu koncesija na vodama i javnom vodnom dobru (“Narodne novine, br. 99/96 i 11/98) – prestala važiti! - ovom Uredbom propisuju se uvjeti davanja koncesija, rok na koji se daje koncesija, najniži iznos naknade za koncesiju, način određivanja iznosa naknade za koncesiju te rokovi izdavanja mišljenja - dakle, trenutno je na snazi

http://www.zakon.hr/cms.htm?id=325




16

1.5.6.8. “Uredba o uvjetima davanja koncesija za gospodarsko korištenje voda” (“Narodne novine”, br. 89/10, 46/12 i 51/13) - u ovoj se uredbi pojam “navodnjavanje” pojavljuje nekoliko kako slijedi: a) čl. 2. pod nazivom naslova “1. Rok na koji se daje koncesija” koji, samo u dijelu koji se odnosi na navodnjavanje, glasi: “Koncesija za gospodarsko korištenje voda može se dati na sljedeća razdoblja, po sljedećim namjenama: ... 5. za zahvaćanje voda za navodnjavanje, za različite namjene: – za građevine za melioracije koje zahvaćaju vodu iz površinskih voda – do 30 godina, – za manje građevine za melioracije koje zahvaćaju vodu iz podzemnih vodonosnika – do 30 godina;...“ b) čl. 5. pod nazivom, također samo dio koji se odnosi na navodnjavanje i glasi: „Godišnja naknada: ... 5. za zahvaćanje voda za navodnjavanje za različite namjene obračunava se na količinu zahvaćene vode i iznosi 10% naknade za korištenje voda, što se plaća prema Zakonu o financiranju vodnoga gospodarstva, odnosno 10% od naknade za korištenje voda, što se plaća prema Zakonu o financiranju vodnoga gospodarstva za korištenje voda ako se količina vode za navodnjavanje iz bilo kojih razloga ne mjeri;...“ c) čl. 6. koji propisuje, između ostalog, slijedeće: „Iznos jednokratne naknade određuje se prema najpovoljnijoj ponudi u postupku davanja koncesije, pod sljedećim uvjetima: ... 5. za zahvaćanje vode za navodnjavanje za različite namjene, jednokratna naknada ne može biti manja od iznosa godišnje naknade, utvrđenoga prema količini vode za koju se koncesija daje; ...“ 1.6. Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj (NAPNAV, u daljnjem tekstu) Odlukom Vlade Republike Hrvatske (12.03.2004.), pokrenut je projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj. Sukladno navedenoj odluci osnovano je i nacionalno Povjerenstvo kojime predsjedava premijer, a zamjenik je obično ministar poljoprivrede. Tadašnji ministar Poljoprivrede, Petar Čobanković, imenovao je Stručni tim (koji se sve do danas sastaje i funkcionira, samo je aktualna Vlada malo promijenila članstvo) koji je zadužen za koordinaciju izrade i usvajanje strategije sadašnjeg i budućeg razvoja navodnjavanja u RH s ciljem gospodarenja prirodnim resursima, organizacije poljoprivredne infrastrukture i tržišne ekonomije poljoprivrednim proizvodima. Strategija je izrađena i recenzirana od Stručnog tima u srpnju 2005. godine pod nazivom Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj – NAPNAV, Nositelj projekta:

17

Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu). Nakon više javnih prezentacija, te prihvaćanja od strane Nacionalnog povjerenstva za navodnjavanje, Vlada Republike Hrvatske je na svojoj sjednici od 17. 11. 2005. usvojila NAPNAV. Usvojenim nacionalnim projektom navodnjavanja (NAPNAV) sagledano je i definirano: - postojeće stanje poljoprivrede, poljoprivrednog zemljišta i zemljišne politike, odnosno postojeći zakonski okviri, - dana je ocjena i uočena postojeća ograničenja u razvoju navodnjavanja, - razlozi i potrebe, mogućnosti i ciljevi razvoja navodnjavanja u Republici Hrvatskoj, s time da je posebna pozornost posvećena mogućnostima, - u tom smislu izvršena je kategorizacija tala u odnosno njihova podobnost za navodnjavanje te je određen vodni potencijal za navodnjavanje. NAPNAVOM je uz navodnjavanje posebna pozornost posvećena i zaštiti okoliša, a u okviru čega su posebno razmotrena poglavlja: - definiranje ranjivih i zaštićenih područja gdje se navodnjavanje ne može razvijati, - utjecaj navodnjavanja na onečišćenje okoliša, - utjecaj na vodu (hidrosferu), - monitoring okoliša u navodnjavanim područjima, - definirani su kriteriji za određivanje prioriteta u rangiranju područja na nacionalnoj razini i za potrebe određivanje prioriteta u postupku nominacije projekata za izvođenje, - definiran je opseg i način edukacije kadrova za zahvaćanje i distribuciju vode kao i vlasnika i korisnika poljoprivrednog zemljišta, Tablično je prikazana Pogodnost tla za navodnjavanje u kojoj je u Republici Hrvatskoj izdvojeno 244.151 ha tala pogodnih za navodnjavanje (klasa pogodnosti P1), 588.164 ha tala umjereno pogodnih za navodnjavanje (klasa P2, imaju odgovarajuća ograničenja), 291.401 ha ograničeno pogodnih (klasa P3), 881.678 ha privremeno nepogodna (klasa N1) i 585.324 ha trajno nepogodnih tala (klasa N2) od ukupno (stjenovitih površina 365.010 ha) 2.955.728 ha. Također je na karti prikazan i prostorni raspored pogodnosti tala za navodnjavanje. Prikazani su vodni potencijali Republike Hrvatske, a izdvojeno je 6 kategorija vodnih potencijala kako slijedi: vrlo visok vodni potencijal (uži pojas,10-15 km, uz velike rijeke (Drava, Sava, Dunav) + Međimurje + Baranja); visok vodni potencijal (slivovi: Kupe, Gline, Korane, Mrežnice, Dobre i Lokvarsko jezero); srednji potencijal; umjereni potencijal; nizak potencijal i vrlo nizak potencijal. Na karti i tablično su prikazane kategorije (8 kategorija) i površine zaštićenih područja u Republici Hrvatskoj na ukupno 564.480 ha: strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat, park prirode, spomenik prirode, značajni krajobraz, park šuma i hortikulturni spomenik.

18

Na posebnoj karti su prikazana i legendom pojašnjena proglašena i predložena zaštićena područja vode za piće u Republici Hrvatskoj. Na karti su također prikazana i legendom pojašnjena i područja I i II zone sanitarne zaštite na kojima se neće provoditi navodnjavanje. Na karti su prikazane i označene po županijama minski sumnjive površine. Skicom je prikazana metodologija izrade karte prioriteta navodnjavanja u Republici Hrvatskoj kako slijedi: Karta pogodnosti za navodnjavanje i karta potencijala vodnih resursa, koje su objedinjene u kartu prirodnih potencijala, uz koju je iz karte deficita vode izrađena karta prioriteta za navodnjavanje. Tablično je prikazana karta potencijala zemljišta za navodnjavanje po županijama u Republici Hrvatskoj, u okviru koje je u Vukovarsko-srijemskoj županiji izdvojeno 60.099 ha visokoga potencijala za navodnjavanje i 29.215 ha umjerenoga potencijala za navodnjavanje. Definirana su tijela i subjekti koji sudjeluju u realizaciji projekata navodnjavanja; definirane su radnje potrebne kod gradnje novih sustava za navodnjavanje; definirane su vrste sustava za navodnjavanje prema veličini i potencijalnim korisnicima kao i prava, obveze i nadležnosti korisnika. Pregledno je prikazana veličina sustava i potencijalni korisnici, kao i način financiranja i sufinanciranja navedenih projekata: vrlo mali korisnici (do 5 ha, potrebno vode do 20 000 m3, bušenje zdenca i vodozahvata sufinancira država 30%); mali korisnici (5-10 ha, potrebno vode od 20 000 do 50 000 m3, bušenje zdenca i vodozahvata sufinancira država 50%), srednji korisnici (10 do 200 ha, potrebno vode od 50 000 do 1 000 000 m3, bušenje zdenca i vodozahvata sufinancira država 70%) i veliki korisnici (veći od 200 ha, potrebno vode više od 1 000 000 m3, bušenje zdenca i vodozahvata sufinancira država 80%). Opremu na parceli financira krajnji korisnik. Ustrojbene pretpostavke prema planu NAPNAV-a:

- Uredbom Vlade RH o unutarnjem ustrojstvu MPŠVG-a osnovan je Odjel melioracijskog navodnjavanja unutar Uprave gospodarenja vodama-Sektora gospodarenja vodama.

- U okviru Hrvatskih voda, Odlukom Generalnog direktora formirana je Radna skupina za provedbu nacionalnog programa navodnjavanja koju čine 4 člana u Direkciji Hrvatskih voda te po 1-2 člana u 4 VGO-a (VGO Sava, VGO Osijek i VGO Rijeka i VGO Split).

- Pri županijama se osnivaju radni timovi za koordinaciju i praćenje izrade Županijskih Planova navodnjavanja (sudjeluju predstavnici Ministarstva, Hrvatskih voda te nadležni stručnjaci iz županijskih službi –agronomi, građevinari-hidrotehničari).

- Kroz ove radne timove krajnji korisnici naznačuju svoje potrebe i interes za uvođenje navodnjavanja na svojim poljoprivrednim površinama.

NAPNAV se provodi kroz tri faze:

- Planovi navodnjavanja županija (PNŽ), - Pilot – projekti navodnjavanja (PPN)

19

- A. Projektna dokumentacija za pojedinačne sustave navodnjavanja (SN) te

- B. Sanacije/Rekonstrukcija postojećih i izgradnja novih sustava navodnjavanja.

Planovi navodnjavanja po županijama (PNŽ). Svaka županija je na svojim tijelima donijela odluku o izradi plana navodnjavanja na njezinom teritoriju. Po izradi plana je usvojen od strane županijske skupštine. Navedeni planovi su:

- ključni planski dokument kojim se definiraju mogućnosti i potrebe za navodnjavanjem poljoprivredne proizvodnje na području neke županije,

- u proteklom razdoblju u Republici Hrvatskoj izrađeno je 19 od 21 županije, - sredstva su se osigurala po principu 50% MPŠVG i 50% Županije - u periodu 2004-2007. uložilo se cca 150.000.000 kn

Pilot-projekti navodnjavanja (PPN) Temeljem NAPNAV-a određena su četiri nacionalna pilot projekta:

- Višenamjenski kanal Dunav-Sava (Vukovar – Šamac) - Sustav navodnjavanja Opatovac (Vukovarsko-srijemska županija – završe

no) - Sustav navodnjavanja Kaštela-Trogir-Seget (Splitsko-dalmatinska županija) - Sustav navodnjavanja donje Neretve (Dubrovačko-neretvanska županija)

Sredstva za projektnu dokumentaciju i izvođenje osigurava MPŠVG, uz potporu lokalne uprave. Izrada projektne dokumentacije za pojedine sustave navodnjavanja ima kontinuiranu dinamiku:

- za brojne poznate korisnike i lokacije navodnjavanja pokrenuta je izrada projektne dokumentacije razine idejnih i glavnih projekata, te ishodovanje odgovarajućih lokacijskih i građevinskih dozvola.

- obuhvaćeno je 12 županija sa 32 projekta - projekte financira MPŠVG u iznosu 50% vrijednosti dok se preostali dio

osigurava od lokalne uprave ili krajnjeg korisnika, Sanacija i rekonstrukcija postojećih i izgradnja novih sustava navodnjavanja. U periodu do dovršenja potrebne tehničke dokumentacije i ishodovanja potrebnih dozvola za izgradnju novih sustava, započelo se sa sanacijom postojećih sustava navodnjavanja. U periodu 2004.-2006.g. sanirana su i puštena u pogon dva sustava: Sustav navodnjavanja Vransko polje (Zadarska županija, 484 ha, korisnik Vrana d.o.o Biograd n/m) i Sustav navodnjavanja Grabovo (Vukovarsko-srijemska županija, I faza 500 ha, korisnik je Vupik Vukovar, proizvodnja povrtlarske i ratarske kulture, korisnik je sudjelovao sa 2.000.000 Kn u sanaciji I faze sustava. U navedene projekte je ukupno uloženo oko 12.000.000 mil Kn. U istom razdoblju izvedena je i djelomična sanacija pojedinih hidrotehničkih građevina koje služe za navodnjavanje (akumulacija, crpnih stanica, i kanala za navodnjavanje) na području Dalmacije i to: Akumulacija Vlačine, crpna stanica i

20

kanal na Donjoj Neretvi; kanali za navodnjavanje unutar Sinjskog, Imotskog i Vrgoračkog polja; crpna stanica Puškaš i kanal Bazjaš. Ukupno je uloženo cca 8.000.000 Kn za potrebe navodnjavanja poznatih poljoprivrednih proizvođača, uglavnom obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Prema izvješću Jedinice za provedbu nacionaloga projekta navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama (NAPNAV), za razdoblje 2004.-2012. godina ukupno je investirano:

- planovi navodnjavanja 13,93 mil. Kn - Nacionalni pilot projekti 362,26 mil Kn - Izrada projektne dokumentacije 75,21 mil Kn - Sanacija i izgradnja 191,17 mil Kn.

U navedenim sredstvima su sudjelovali kako slijedi: državni proračun 488,37 mil Kn (76%), Hrvatske vode 93,49 mil Kn (15%), Fond za regionalni razvoj 5,18 mil Kn (1%), JR(L)S 51,33 mil Kn (8%) i krajnji korisnici 4,19 mil Kn (1%). Prema gore navedenom je ukupno prema programu NAPNAV-a investirano tijekom razdoblja 2004.-2012. g. 642,57 mil Kn. 1.7. Načini, metode i sustavi navodnjavanja – općenito Navodnjavanje je u osnovi agrotehnička mjera u biljnoj proizvodnji kojom se zemljištu dodaju određene količine vode potrebne za optimalan rast i razvoj biljke kako bi ostvarila najveći prinos. U struci su opće poznate četiri metode navodnjavanja: • površinsko navodnjavanje, • podzemno navodnjavanje (subirigacija), • navodnjavanje kišenjem (orošavanje), • lokalizirano navodnjavanje (mikro navodnjavanje). Površinsko navodnjavanje. Glavne karakteristike ovog navodnjavanja su: kontinuirano dodavanje vode u tankom sloju koji stagnira ili teče po površini tla, infiltrirajući se postepeno u njega do dubine razvoja korijenovog sustava i tako osigurava vodu za njen normalan rast i razvoj. Voda se do navodnjavane površine dovodi najčešće gravitacijom, ali je moguće i dovođenje pod tlakom. Podzemno navodnjavanje ili subirigacija je metoda kojom se voda dovodi otvorenim kanalima i/ili podzemnim cijevima, te se infiltrira u zemljište i diže uslijed djelovanja kapilarnih sila i tako osigurava vodu za biljku do zone korijenova sustava. Navodnjavanje kišenjem je metoda koja se počela intenzivnije primjenjivati uvođenjem i razvojem crpki i ostalih potrebnih dijelova sustava, pogotovo rasprskivača, početkom 20 stoljeća. Ova još uvijek suvremena tehnika je omogućila dovođenje vode na površinu za navodnjavanje i njezino tlačenje kroz cjevovod, rasprskivač te padanje na tlo u obliku kiše, što je zapravo na neki način imitacija prirodne kiše (po čemu je i dobila naziv). Lokalizirano navodnjavanje je metoda kojom se voda pod manjim tlakom dovodi na poljoprivrednu površinu gdje se vlaži samo jedan dio ukupne površine. Navodnjava se samo mjesto gdje se razvija glavna masa korijena. Najviše se koristi

21

u područjima gdje su zalihe vode za navodnjavanje male ili/i gdje to zahtijevaju uzgajane kulture kao i tehnologija proizvodnje. Obzirom da su danas najviše u primjeni metoda navodnjavanja kišenjem i lokalizirano navodnjavanje, detaljnije će se opisati. Primjenjujući navedene četiri osnovne metode postoji više načina i sustava navodnjavanja. Kada je u pitanju navodnjavanje kišenjem mogu se izdvojiti tri načina kišenja: Klasičan način kišenja, u okviru kojega razlikujemo tri sustava: prenosivi sustavi, polustabilni sustavi i stabilni sustav. Kišenje samohodnim uređajima u okviru kojih razlikujemo četiri sustava: samohodno bočno kišno krilo, samohodna kružna prskalica “Boom”, samohodna sektorska prskalica (Tifon ) i samohodna sektorska prskalica sa kišnim krilom (kišno krilo u sklopu tifona). Kišenje hidromaticima, u okviru kojih razlikujemo dva sustava: samohodni automatski uređaj za kružno kišenje (centar pivot) i samohodni automatski uređaj za linijsko kišenje (linear) U okviru metode lokaliziranoga navodnjavanja mogu se izdvojiti načini „kapanje“ i „mikrorasprskivači“. U okviru kapanja imamo različite načine postavljanja, rasporeda, intenziteta kapanja (kapaciteta) i različite izvedbe kapaljki. Također u okviru načina navodnjavanja mikrorasprskivačima, raspodjela, dizajn i intenzitet omogućuju puno mogućih kombinacija prema brojnim potrebama, kriterijima, veličini i obliku parcele, kulture kao i varijantama izvedbe u smislu dometa i intenziteta. Lokalizirano navodnjavanje Sustav navodnjavanja „kapanjem“ Navodnjavanje kapanjem prikladno je za proizvodno intenzivne kulture koje mogu „pokriti“ visoka ulaganja u sustav. Glede potrebne učinkovitosti proizvodnje, preporučene kulture bile bi, prije svega, razno voće, povrćarske (rajčica, paprika, dinja i lubenica, krastavac, salata) i cvjećarske kulture, a u okviru organizirane proizvodnje na otvorenom polju i/ili u zaštićenom prostoru plastenika ili staklenika. Prednosti navodnjavanja kapanjem: povoljniji rast i razvoj biljke te viši prinosi, štednja energije i vode, manja potreba za radnom snagom, te mogućnost primjene na različitim tipovima tala i reljefa. Nedostaci natapanja kapanjem možemo sagledati iz: visoke cijene opreme i izgradnje sustava, začepljenja kapaljki, ograničenog razvoja korijena, kao i činjenice da kapaljke i instalirani uređaj kapanja otežavaju rad strojeva na parceli u izvršenju drugih agrotehničkih zahvata, a u mnogim područjima je prisutno i oštećenje cijevi od strane razne divljači i ptica. Navodnjavanje minirasprskivačima ostvarilo je veliku primjenu kod većine poljoprivrednih kultura. Rasprskivači se postavljaju u različitim shemama postava, te različitog intenziteta prskanja. Njihov rad može biti također kontinuiran tijekom 24 h, zahtijeva malo radne snage, kao i mogućnost doziranja malih količina vode. Minirasprskivačima se preporučuju navodnjavati povrćarske kulture poput

22

kupusnjača, lukova, lisnatog i korjenastog povrća. Za sustave automatiziranog kišenja (široko zahvatni uređaji linijskog ili kružnog kretanja) i lokaliziranog navodnjavanja (sustavi kapanja i minirasprskivači), može se kazati da su sustavi moderne tehnologije i da su izazvali veliki napredak u navodnjavanju poljoprivrednih kultura. Navedeni uređaji predstavljaju novu naprednu tehničko-tehnološku dimenziju u navodnjavanju. Na učinkovitost sustava navodnjavanja utječe veći broj parametara poput načina zahvata i dovođenja vode do polja, veličine i oblika navodnjavane površine, osposobljenosti radnika i ispravnog upravljanja opremom, kao i pogodnost tla za navodnjavanje. U praksi navodnjavanja pokazalo se da je učinkovitost u radu sustava problematična veličina kojoj se treba težiti i naglasiti je u svakoj prilici. Sustavi navodnjavanja kišenjem Klasičan način kišenja - Samohodno bočno kišno krilo („BK-sustav“) moguće je primijeniti u navodnjavanju raznog povrća, šećerne repe, soje i krmnih kultura (lucerka, livade i pašnjaci). Prilikom kretanja uređaja po natapanoj površini, neznatno se oštećuju biljke, a posebno ako se radi o biljkama koje se siju / sade u redove kada se putanja kotača podesi između redova. Nadalje, u tijeku navodnjavanja po vjetrovitu vremenu potrebno je obratiti pažnju na ravnomjernost okišene površine Samohodne sektorske prskalice - Samohodna sektorska prskalica („Tifon-sustav“) s rasprskivačem, preporuča se u navodnjavanju slijedećih kultura: kukuruz sjemenski, šećerna repa, soja i lucerna sjemenska. Također i povrćarske kulture (grašak, kupusnjače) moguće je navodnjavati ovom opremom, posebice onih, koje su manje osjetljivije na udar-energiju vodenih kapi, prilikom kišenja. - Samohodna sektorska prskalica s kišnim krilom preporučuje se za navodnjavanje lukova (luk, češnjak, poriluk), lisnatog (salata, endivija, radič, špinat) i korjenastog povrća (mrkva, peršin, pastrnjak, celer, kopar), odnosno širokog asortimana predviđenih kultura, zbog manjeg udara vodenih kapi na biljku i finog doziranja predviđenog obroka navodnjavanja. Kišenje hidromaticima - samohodni automatizirani uređaji za kružno kišenje - „Centar pivot-sustav“. Prednosti: automatizacija posla navodnjavanja, visok stupanj točnosti doziranja vode, kontinuirani rad i danju i noću, minimalan utjecaj vjetra, mogućnost navodnjavanja većih površina. Nedostaci: potrebna veća financijska sredstva za razliku navedenih samohodnih uređaja, nemogućnost rada na neravnom terenu, te nepokrivenost cijele površine, - samohodni automatizirani uređaji za linijsko kišenje - „Linear-sustav“. Prednosti: automatizacija posla navodnjavanja, visok stupanj točnosti doziranja vode, kontinuirani rad i danju i noću, minimalan utjecaj vjetra, mogućnost navodnjavanja većih površina. Nedostatci: potrebna veća financijska sredstva za razliku navedenih samohodnih uređaja, opskrba vodom iz dovodnog kanala,

23

SLIKE UREĐEJA ZA NAVODNJAVANJE LOKALIZIRNAO NAVODNJAVANJE I KIŠENJE

Navodnjavanje kapanjem, haploidi kukuruz

Navodnjavanje povrća minirasprskivačima

Navodnjavanje kišenjem, samohodni sektorski uređaj sa kišnim krilom (tifon)

Navodnjavanje bočnim kišnim krilom

Samohodni automatiziranim uređaji za linijsko kišenje (Linear sustav)

Samohodni automatizirani uređaji za kružno kišenje – (Centar pivot)

Materijal i metode rada pri izradi pedološko-hidropedološke osnove U okviru izrade pedološko-hidropedološke osnove studije navodnjavanja poljoprivrednog zemljišta na istraživanom području provedeno je rekognosciranje

24

terena i obavljeno prikupljanje postojećih podataka o tlima, i stanju uređenosti poljoprivrednih površina. Podaci o tlima (pedofizikalna, pedokemijska i hidropedološka svojstva) prikupljeni su iz postojeće dokumentacije: Plan navodnjavanja Vukovarsko-srijemske županije i Osnovna pedološka karta mjerila 1:50.000 s pripadajućim tumačima. Za interpretaciju postojećih podataka o tlima korištene su sljedeće granične vrijednosti (Tablica 1). Tablica 1. Granične vrijednosti analitičkih podataka tla

Reakcija tla (pH) u M KCl-u

jako kisela < 4,5 Kisela 4,5 – 5,5 slabo kisela 5,5 – 6,5 neutralna 6,5 – 7,2 Alkalna > 7,2

Sadržaj karbonata u tlu slabo karbonatna < 8 % Srednje karbonatna 8 – 25 % jako karbonatna > 25 %

Opskrbljenost tla fiziološki aktivnim fosforom i kalijem, mg/100 g tla P2O5 i K2O

izrazito siromašna < 5 siromašna 5 – 10 umjereno siromašna 10 – 15 umjerena 15 – 20 Dobra 20 – 25 Bogata > 25

Sadržaj humusa u tlu

vrlo slabo humozno < 1 % slabo humozno 1 – 3 % dosta humozno 3 – 5 % jako humozno 5 – 10 % vrlo jako humozno > 10 %

Stabilnost mikroagregata

Potpuno nestabilni < 10 nestabilni 10 – 20 vrlo malo stabilni 20 – 30 malo stabilni 30 – 50 dosta stabilni 50 – 70 Stabilni 70 – 90 vrlo stabilni > 90

Poroznost tla

vrlo porozno > 60 % pora porozno 45 – 60 % pora malo porozno 30 – 45 % pora vrlo malo porozno <30 % pora

Retencijski kapacitet tla za vodu

vrlo mali < 25 % vol Mali 25 – 35 % vol Osrednji 35 – 45 % vol Velik 45 – 60 % vol vrlo velik >60 % vol

Retencijski kapacitet tla za zrak

vrlo mali < 4 % vol Mali 4 – 8 % vol osrednji 8 – 12 % vol Velik 12 -16 % vol vrlo velik > 16 % vol

10-5 cm/sek m/dan

Vertikalna propusnost tla za vodu ( k )

vrlo mala < 3 < 0,026 Mala 3 - 15 0,03 - 0,13 umjereno mala 15 - 60 0,13 - 0,52 umjerena 60 - 170 0,52 - 1,42 umjereno brza 170 - 350 1,42 - 3,0 Brza 350 - 700 3,0 - 6,0 vrlo brza > 700 > 6,0

25

Za interpretaciju mehaničkog sastava tla korišteni su kriteriji i granične vrijednosti prema Soil Survey Mannual, 1951 (Slika 1)

Slika 1. Mehanički sastav tla - kriteriji i granične vrijednosti

26

2. Potencijali i trenutno stanje navodnjavanja u županiji Vukovarsko-srijemskoj Potencijali i trenutno stanje navodnjavanja u Vukovarsko-srijemskoj županiji obrađeni su u slijedećim poglavljima: Potrebe i razlozi navodnjavanja, specifičnosti poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja, zakonska regulativa značajna za razinu županije, stanje melioracijske odvodnje i planirani projekti na području županije, potencijali za navodnjavanje, sustavi navodnjavanja koji se primjenjuju na području županije, ograničenja uspostavljanju održivog navodnjavanja na području županije i prijedlozi za uvođenje održivog navodnjavanja u županiji Vukovarsko-srijemskoj. Vukovarsko-srijemska županija je najistočnija županija Republike Hrvatske. Prostire se na površini od 2.445 km2

dijelom u Istočnoj Slavoniji, dijelom u Zapadnom Srijemu, između rijeke Dunava i Save. Na sjeveru graniči sa Osječko-baranjskom županijom, a na zapadu sa Brodsko-posavskom. Istočna granica sa Srbijom i južna granica s BiH ujedno su i državne granice Republike Hrvatske. Položaj Vukovarsko-srijemske županije ima novo geopolitičko značenje, budući da je to pogranično područje prema spomenutim susjednim državama. To je ravnica iz koje se središnjim prostorom dižu uzvišenja diluvijalnog prapora. Reljefno se ističu dva odvojena uzvišenja: vinkovačko-đakovački ravnjak i vukovarski ravnjak, koji istovremeno predstavljaju razvodnicu Dunava, tj. Vuke i Save. Đakovački ravnjak je nastavak slavonskog gorja i dopire sve do Vinkovaca. Vukovarski ravnjak se širi prema istoku do crte Šarengrad-Bapska-Šid, odakle počinje Fruška Gora. Sjeverno i južno od ravnjaka prostiru se doline s razgranatom riječnom mrežom. Nadmorska visina prostora Županije se kreće od 78-204 m, pa je visinska razlika 126 m. Vododjelnica kod Vinkovaca je najniža točka od 92 mnm. Izradom Plana navodnjavanja područja Vukovarsko-srijemske županije (HIDROTEHNIKA I GEODEZIJA d.o.o., IX. 2006.), ostvaren je temelj za izradu projektne dokumentacije sustava za navodnjavanje onih krajnjih korisnika koji su iskazali interes za navodnjavanje. Županijski plan je u skladu s usvojenim Nacionalnim projektom navodnjavanja i gospodarenja zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj – NAPNAV (Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, srpanj 2005). Ciljevi plana su ocjena uvjeta u postojećem stanju poljoprivrednog prostora i hidrotehničkih objekata, i planiranje navodnjavanja u budućem stanju uređenosti poljoprivrednog zemljišta i hidrotehničkih objekata. Plan navodnjavanja Vukovarsko-srijemske županije napisan je u dvije knjige, koje sadrže slijedeća poglavlja: Knjiga I: 1. Uvod sa općim elementima plana s društvenom i ekonomskom osnovom, kao i definiranje područja Vukovarsko-srijemske županije sa opisom glavnih prirodnih obilježja, 2. Postojeće stanje u kojem su obrađena slijedeća poglavlja: - Postojeće stanje poljoprivrede, poljoprivrednog zemljišta i zemljišne politike - Postojeće stanje vodnog gospodarstva - Pedološki podaci - Klima područja - Hidrografija

27

Knjiga II: 3. Potrebe poljoprivrednih kultura za vodom, 4. Ocjena zemljišnih resursa za navodnjavanje, 5. Struktura sjetve u sadašnjim uvjetima i u budućim uvjetima navodnjavanja, 6. Navodnjavanje: Potrebe navodnjavanja; Mogućnosti navodnjavanja; Ciljevi navodnjavanja; 7. Plan navodnjavanja i uvjeti provođenja, prirodni okoliš; 8. Praćenje provedbe Plana navodnjavanja; 9. Izvori podataka: Osnovni podaci o studijskoj i projektnoj dokumentaciji; 10. Prilozi (kartografski materijali). 2.1. Potrebe i razlozi navodnjavanja Navodnjavanje je agrotehnička (ili melioracijska mjera) kojom se dodaje voda poljoprivrednome zemljištu sa ciljem postizanja povoljnoga vodnoga režima povoljnoga za rast i razvoj određene kulture sa ciljem postizanja što većega prinosa. Navodnjavanje osigurava poljoprivrednim proizvođačima visoke prinose poljoprivrednih kultura i kada prirodni uvjeti nisu pogodni za to, dakle kada nedostaje oborine, odnosno kada je narušen vodozračni režim tla. Povećanim brojem sušnih razdoblja svjedoci smo sve većih potreba poljoprivrednih kultura za navodnjavanjem. Analiza klime ukazuje da količina oborina i nije značajno smanjena, no raspored i oscilacija količine oborine su vrlo veliki. Tendenciju povišenih temperatura zraka i zasušenja smo „osjetili“ u suhoj 2011. i vrlo suhoj i toploj 2012.g. Ova, 2013. godina je bila vrlo specifična i za dio kultura na području Županije nije bilo potrebe za navodnjavanjem (višnja, trešnja, breskva, rani krumpir, rano povrće). Osiguranje dovoljno vode za navodnjavanje u skladu sa potrebama pojedine poljoprivredne proizvodnje, osnovni je zadatak Hrvatskih voda ili pojedinih koncesionara, lokalne ili regionalne samouprave, ovisno kako je to već zakonom regulirano. Temeljem provedenih stručnih analiza klime sušne godine se javljaju svakih tri do pet godina, a njihov intenzitet je različit. Ovisno o intenzitetu i dužini trajanja suša može smanjiti prinose pojedinih poljoprivrednih kultura, u prosjeku od 20% do 80%. Na području istočne Hrvatske, kojoj pripada i županija Vukovarsko-srijemska nedostaje u „širem“ prosjeku od 50 do 250 mm kiše (najviše ovisi o količini oborina u vegetaciji, o potrebama kulture, dužini vegetacije, temperaturama zraka tijekom vegetacije, svojstvima tla, tehnici navodnjavanja dubini korijena). Temeljem podataka iz plana navodnjavanja Vukovarsko-srijemske županije na osnovi godišnjih vrijednosti evapotranspiracije najveća prosječna godišnja evapotranspiracija (ETo, na temelju višegodišnjih podataka, niz 1070.-2000.g.) iznosila je za pojedina područja: Iloka 977,3 mm, 973,2 Županja, 954,3 Vukovar-Borovo, 854,6 Gradište i 833 mm Vinkovci. Jedno od temeljnih polazišta za planiranje navodnjavanja je utvrđivanje potreba poljoprivrednih kultura za vodom. Za proračun potreba kultura za vodom korištena je preporučena metodologija FAO eksperata (Summary key Fao – 1990). Za proračun referentne evapotranspiracije (ETo) korištena je preporučena metodologija Penman-Monteith, za čega su bili potrebni slijedeći klimatski podaci: - srednje mjesečne vrijednosti temperature zraka (oC); - brzine vjetra (m/s); - vlažnost zraka (izražena u %); - insolacija (h) i - količine oborina (mm). Kada se uračunaju efektivne oborine koje padnu na spomenuti lokalitet godšnje na temelju 70-tne vjerojatnosti palih oborina (dakle, to je potreba u tako zv. „sušnim godinama“) nedostaje vode za područje: Iloka 385,1 mm, 373,6 Vukovara 283,3

28

Županje, 239,0 Gradišta i Vinkovaca 231,3 mm. Izračunate vrijednosti se odnose na cjelogodišnje razdoblje. Kada izdvojimo samo vegetacijsko razdoblje (podrazmjevamo razdoblje travanj- rujan) za pojedine kulture na prosječnom tipu tla u sušnoj godini, tada dobijemo stvarne potrebe pojedine kulture za vodom koju treba dodati navodnjavanjem, a još je poznata i pod nazivom norma navodnjavanja. Na području Vukovarsko-srijemske županije norma navodnjavanja za pojedine kulture bi iznosile: sjemenski kukuruz 199 mm, kukuruz šećerac 234 mm, soja 215 mm, suncokret 175 mm, lucerna 215 mm, krumpir 276 mm, luk 242 mm, paprika 245 mm, lubenica 285 mm, kupus 202 mm, rajčica 210 mm, vinova loza 230 mm, jabuka i kruška (srednje kasne sorte) 350 mm, breskva 250 mm, rajčica i paprika u zatvorenome prostoru 853 mm. Neosporno je da navedeno ukazuje na potrebe navodnjavanja poljoprivrednih kultura na području županije Vukovarsko-srijemske. Navodnjavanjem se u poljoprivrednoj proizvodnji povećavaju prinosi, iskoristivost tla, mogućnost postrne sjetve, veća dohodovnost, povećava se sigurnost proizvodnje, može se postići ujednačena kvaliteta proizvoda. Veći nedostatak vode se može nadoknaditi samo navodnjavanjem. Područje županije Vukovarsko-srijemske raspolaže sa prilično velikim količinama vode jer se nalazi između rijeka Dunava i Save, a tu su i manje riječice Biđ, Bosut (i druge) koje će se planiranim projektima obogaćivati vodom iz Dunava i Save i tako stvoriti uvjete za navodnjavanje velikih površina. Podzemne vode na području županije su različite dubine i izdašnosti vodonosnika, no obzirom na nabrojane potencijale, bilo bi šteta koristiti vodu iz podzemlja jer ju treba čuvati za vodoopskrbu (piće). Temeljni razlozi za navodnjavanje poljoprivrednih kultura na županiji Vukovarsko-srijemskoj uglavnom su slijedeći:

- negativna bilanca voda tijekom vegetacije, pogotovo u srpnju i kolovozu - povećanje prinosa poljoprivrednih kultura navodnjavanjem (voća i povrća) - stabiliziranje proizvodnje u sušnim godinama i veća sigurnost prinosa - osiguranje prilično ujednačene kakvoće poljoprivrednih proizvoda te

mogućnost ugovaranja proizvoda i sigurnost investiranja u preradu - nedovoljna ponuda voća i povrća ujednačenoga kvaliteta - globalne klimatske promjene koje su primjetne i u Hrvatskoj - kontinuirano smanjenje poljoprivrednih površina - pristupačni i raspoloživi kapaciteti (dovoljno) vode - bolje iskorištenje potencijala vode

2.2. Specifičnosti poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja Poljoprivreda predstavlja drugu po značaju gospodarsku granu Županije. Od ratarskih kultura su najviše zastupljene žitarice - kukuruz i pšenica koje zauzimaju do 70% sjetvenih površina što je tipično za područje cijele istočne Hrvatske (svih pet županija). Ostale ratarske kulture su soja, suncokret i šećerna repa. Postojeća struktura poljoprivrednih gospodarstava se tijekom zadnjih godina promjenila u pravcu okrupnjivanja poljoprivrednih površina, no nedostatak skladišnih i preradbenih kapaciteta za voće i povrće, konkurentnim proizvodima, za

29

sada ne osigurava razvoj poljoprivrede. Do sada je bilo vrlo teško osigurati konkurentnost poljoprivredne proizvodnje zbog određenoga diskontinuiteta cijena u poljoprivredi i prilično visokih ulaznih stavki pojedine poljoprivredne proizvodnje obzirom na konkurentno i otvoreno tržište EU (više cijene gnojiva, goriva, zaštitnih sredstava i cijena kapitala). Promjena strukture sjetve i veće površine pod navodnjavanjem su jedno od rješenja za sigurniju i dohodovniju poljoprivrednu proizvodnju. No za to je svakako potrebno zadovoljiti određene pretpostavke. Te pretpostavke su povećana sigurnost otkupa poljoprivrednih proizvoda i izgradnja skladišnih i preradbenih kapaciteta. Svakako da su navedene promjene određeni proces koji se treba odvijati etapno, no za taj proces treba država odvojiti određena financijska sredstva kako bi se on ubrzao i kako bismo što prije postigli određenu konkurentnost. Dobar primjer za poteškoće je ova, 2013. godina kada se javi hiperprodukcija poljoprivrednih proizvoda, primjerice šljive. Proteklih godina je njezina cijena bila i nekoliko puta veća i plasman nije predstavljao problem. No, nešto veći rod i nedovoljna potražnja na tržištu, kao i nedovoljni preradbeni kapaciteti su doveli do hiperprodukcije i vrlo niske cijene (ispod praga rentabilnosti, odnosno pokrivanja troškova proizvodnje). Vrlo vjerojatno rješenje navedenih problema je stvaranje udruga određenih zainteresiranih proizvođača i na taj način samoorganiziranje određenih tipova (ili vrsta) proizvodnje. Udruge određenih interesnih proizvodnji će sigurno na najbolji način probleme rješavati zajednički od nastupa na tržištu, do stvaranja određenih standarda proizvodnje, izgradnju skladišnih i preradbenih kapaciteta, kao i kvalitetnu marketinšku aktivnost i naplatu proizvoda. U Planu navodnjavanja Vukovarsko-srijemske županije su korišteni podatci iz popisa poljoprivrede iz 2003. godine koji danas nisu mjerodavni, ali osnovni podatci se nisu značajnije mijenjali. Na području Županije prema Popisu poljoprivrede 2003.g., ima 26.316 poljoprivrednih kućanstava, koristi se 86.820,65 ha, na 68.742 parcele, što bi značilo prosječno po kućanstvu 3,2 ha, prosječan broj parcela po kućanstvu bi iznosio 4,6, što znači da bi prosječna veličina korištene parcele bila 1,23 ha. Navedena vrijednost je promjenjena u pravcu smanjivanja broja poljoprivrednih kućanstava, što je direktno utjecalo na okrupnjivanje preostalih. Nova struktura sjetve u uvjetima navodnjavanja će postepeno rezultirati promjenom plodoreda u korist dohodovnijih kultura: povrća, voća, sjemenskih usjeva i vinove loze, no to svakako treba shvatiti kao proces koji će imati svoju dinamiku. Projekt IRRI bi trebao biti jedan od inicijalnih sastavnica koji će rezultirati dinamičnijim razvojem navodnjavanja. Nakon usvajanja novih znanja i tehnologija o navodnjavanju treba intenzivno raditi na pripremi preradbenih kapaciteta i razvoju prehrambeno-tehnoloških postrojenja. Neophodno je, dakle, nakon što se proizvede nov i kvalitetan proizvod, u uvjetima navodnjavanja, osigurati uvjete pripreme za tržište, pakiranje ili čuvanje i/ili prerada u finalne proizvode različitih novih vrijednosti. Sve navedeno treba rezultirati sigurnim plasmanom i naplatom proizvoda te zadovoljnim poljoprivrednim proizvođačem. 2.3. Zakonska regulativa značajna za regionalnu samoupravu - županija Obzirom da je uspješnost određenoga područja, pa tako i navodnjavanja, vrlo vezana uz zakonsku osnovu, stoga ćemo komentirati važnije Zakone i podzakonske akte koji spominju navodnjavanje ili koji bi trebali regulirati navodnjavanje, a odnose se na Županijsku razinu (razinu regionalne i lokalne samouprave).

30

2.3.1. Zakon o poljoprivrednom zemljištu 2.3.2. Zakon o poljoprivredi U Zakonu o poljoprivrednom zemljištu i Zakon o poljoprivredi direktno ne spominju članke koji govore o navodnjavanju, pravima i obvezama jedinice regionalne samouprave (županije) vezano za njega. 2.3.3. Zakon o vodama (NN 153/09, 63/11, 130/11, 56/13) a) čl. 3. Značenje pojmova: točka 32. „»Javno navodnjavanje« je djelatnost zahvaćanja podzemnih i površinskih voda i njihova isporuka radi natapanja poljoprivrednog zemljišta putem građevina za navodnjavanje u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave ili mješovitih melioracijskih građevina u vlasništvu Republike Hrvatske“. b) čl. 14. st. 2. „Građevinama za detaljnu melioracijsku odvodnju i građevinama za navodnjavanje u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave upravljaju te jedinice.“ c) čl. 26. st. 2. „Gradnja i održavanje građevina za detaljnu melioracijsku odvodnju i građevina za navodnjavanje u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave provodi se prema programu koji donosi njezino predstavničko tijelo.“ d) čl. 26. st. 4. „Ulaganja sredstava državnog proračuna, vodnih naknada I sredstava iz međunarodnih izvora u gradnju komunalnih vodnih građevina te građevina za detaljnu melioracijsku odvodnju i građevina za navodnjavanje u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave provode se prema Planu upravljanja vodama.“ e) čl. 96. st. 1. „Pravo na korištenje voda za potrebe navodnjavanja ostvaruje se sukladno ovom Zakonu, a radi ostvarenja ciljeva Nacionalnoga projekta navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj, planova i programa navodnjavanja jedinica područne (regionalne) samouprave te za zadovoljenje potreba za navodnjavanjem različitih korisnika za razne namjene.“ f) čl. 164. „Koncesije iz članka 163. stavka 1. ovoga Zakona nisu potrebne Republici Hrvatskoj, jedinicama lokalne I područne (regionalne) samouprave, niti pravnim osobama kojima su Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave jedini udjeličar, dioničar ili osnivač s isključivim pravom odlučivanja, za korištenje voda po ovom Zakonu ili posebnom zakonu ili radi zahvaćanja voda iz članka 89. ovoga Zakona.“ (članak 163. st. 1. navodi za kakvo korištenje voda je potrebna koncesija, pa tako između ostalog u točki 5. navodi i „zahvaćanje voda za navodnjavanje za različite namjene“) g) čl. 171. st. 4. „Pravna ili fizička osoba može koncesijom steći pravo pružanja usluge javnoga navodnjavanja i/ili pravo izvođenja ili projektiranja i izvođenja radova u djelatnosti javnoga navodnjavanja.“, te u svezi s tim čl. 175. t. 5. „Odluku o davanju koncesije donosi davatelj koncesije i to: ... 5. za koncesiju iz čl. 171. stavka 4. ovoga Zakona – predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne samouprave).“ i čl. 176. st. 3.„Ugovor o koncesiji iz čl. 171. st. 4. ovoga Zakona sklapa jedinica područne (regionalne) samouprave zastupana po županu i koncesionaru.“ 2.3.4. Zakon o koncesijama (143/12) a) čl. 4. st. 1. t. 2. navodi da davatelji koncesije mogu (uz Vladu RH, Sabor RH, tijela državne uprave i pravne osobe posebnim propisima ovlaštene za davanje

31

koncesija) biti nadležna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, u ime jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, no ne navodi konkretno u kojim slučajevima, ali zato Zakon o vodama uređuje to pitanje (v. točka g). 2.3.5. Zakon o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“ br. 153/09, 90/11 i 53/13) čl. 5. st. 4. „Obračun i naplata naknade za melioracijsku odvodnju i naknade za navodnjavanje, u interesu je jedinice područne (regionalne) samouprave.“ čl. 5, st. 8. „Naknada za melioracijsku odvodnju i naknada za navodnjavanje prihod su proračuna jedinice (regionalne) samouprave.“ čl. 45. „Naknada za navodnjavanje plaća se na poljoprivredno zemljište koje se navodnjava iz građevina za navodnjavanje u vlasništvu jedinice područne (regionalne) samouprave i na poljoprivredno zemljište kojem je dostupno navodnjavanje iz te građevine.“ čl. 49. st. 1. „Jedinica područne (regionalne) samouprave vodi očevidnik naknade za navodnjavanje.“ čl. 49. st. 4. i 5. „U svrhu uspostave i izmjene podataka u očevidniku naknade za navodnjavanje tijela, odnosno osobe koje vode katastar, kao i tijela ili pravne osobe koje po javnoj ovlasti vode evidenciju poljoprivrednog zemljišta dužne su, dostaviti jedinici područne (regionalne) samouprave sve podatke koji su nužni za vođenje očevidnika, do 15. ožujka svake godine. Na zahtjev jedinice područne (regionalne) samouprave, tijela, odnosno osobe koje vode katastar, kao i tijela ili pravne osobe koje po javnoj ovlasti vode podatke o poljoprivrednom zemljištu dužne su jedinici područne (regionalne) samouprave dostaviti sve podatke nužne za vođenje očevidnika.“ čl. 50. st. 1. „Predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave u čijem su vlasništvu izgrađene građevine za navodnjavanje ovlašteno je, svojom odlukom, propisati visinu i obvezu plaćanja naknade za navodnjavanje.“ čl. 51. st. 1. „Prihod od naknade za navodnjavanje koristi se za održavanje građevina za navodnjavanje u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave.“ čl. 65. st. 1. „Sredstvima državnoga proračuna, kojima zakonom nije utvrđena druga namjena, može se sufinancirati gradnja vodnih građevina u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinica područne (regionalne) samouprave, komunalnih vodnih građevina, kao i sufinanciranje gradnje građevina za navodnjavanje u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba.“ čl. 66. st. 1. i 2.„Sredstvima proračuna jedinica područne (regionalne) samouprave može se financirati gradnja i održavanje vodnih građevina u njihovom vlasništvu, sufinancirati gradnja komunalnih vodnih građevina i gradnja vodnih građevina u vlasništvu Republike Hrvatske, kao i gradnja građevina za navodnjavanje u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba. Propis o uvjetima i mjerilima za sufinanciranje gradnje građevina za navodnjavanje u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba iz sredstava proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave donosi njezino predstavničko tijelo.“ čl. 77. st. 1. „Jedinica područne (regionalne) samouprave je ovlaštena ugovorom povjeriti poslove obračuna i naplate naknade za melioracijsku odvodnju i naknade za navodnjavanje te vođenje očevidnika naknade za melioracijsku odvodnju i naknade za navodnjavanje pravnim osobama s javnim ovlastima ili drugim pravnim osobama (ugovorni inkasatori).“

32

2.3.6. Ostali zakoni i podzakonski akti vezani za navodnjavanje i vodno gospodarstvo 2.3.6.1. Uredba o uvjetima davanja koncesija za gospodarsko korištenje voda” (“Narodne novine”, br. 89/10, 46/12 i 51/13) U navedenoj Uredbi se direktno ne spominju članci koji govore o navodnjavanju, pravima i obvezama jedinice regionalne samouprave (županije). 2.3.6.2. Pravilnik o službenoj iskaznici i znački vodopravnih inspektora (“Narodne novine” br. 114/10 i 142/12) U navedenom Pravilniku se direktno ne spominju članci koji govore o navodnjavanju, pravima i obvezama jedinice regionalne samouprave (županije). 2.3.6.3. Pravilnik o izdavanju vodopravnih akata (“Narodne novine”, br. 78/10 i 79/13) U navedenom Pravilniku se direktno ne spominju članci koji govore o navodnjavanju, pravima i obvezama jedinice regionalne samouprave (županije). 2.3.6.4. Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti vodoistražnih radova i drugih hidrogeoloških radova, preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava, te upravljanje detaljnim građevinama za melioracijsku odvodnju I vodnim građevinama za navodnjavanje („Narodne novine“ br. 83/10 i 126/12). U navedenom Pravilniku se direktno ne spominju članci koji govore o navodnjavanju, pravima i obvezama jedinice regionalne samouprave (županije). 2.3.6.5. Pravilnik o uvjetima i mjerilima za sufinanciranje gradnje građevina za navodnjavanje u vlasništvu fizičkih I pravnih osoba (“Narodne novine”, br. 83/10) U navedenom Pravilniku se direktno ne spominju članci koji govore o navodnjavanju, pravima i obvezama jedinice regionalne samouprave (županije). 2.3.6.6. Pravilnik o upravljanju i uređenju sustava za navodnjavanje (“Narodne novine”, br. 83/10) čl. 1. t. 4. značenje pojmova “…– »poljoprivredno zemljište koje se navodnjava iz građevina za navodnjavanje u vlasništvu jedinice područne (regionalne) samouprave« predstavlja ono zemljište koje se nalazi u obuhvatu zahvata sustava javnog navodnjavanja sukladno lokacijskim uvjetima,...“ čl. 3. „Program gradnje sustava javnog navodnjavanja, koji donosi jedinica područne (regionalne) samouprave temeljem županijskog plana navodnjavanja, sadrži sljedeća poglavlja: – interes krajnjih korisnika za projektiranje i gradnju sustava javnog navodnjavanja, – način financiranja izrade projektne dokumentacije i gradnje sustava javnog navodnjavanja, – opseg i dinamiku izrade projektne dokumentacije (studija izvodljivosti, studija utjecaja na okoliš, idejni projekt, glavno-izvedbeni projekt), – dinamika ishođenja potrebnih dozvola i suglasnosti, – planirana vrijednost projektiranja i izgradnje sustava javnog navodnjavanja, – dinamika početka i dovršetka projektiranja i izgradnje sustava javnog navodnjavanja.“ čl. 5. „Za pristupanje gradnji sustava javnog navodnjavanja potrebno je: – ugovornim odnosom definirati prava i obveze krajnjih korisnika i jedinica područne (regionalne) samouprave, a prvenstveno obvezu trajnog korištenja sustava za potrebe poljoprivredne proizvodnje, – ekonomsko-financijskim analizama potvrditi

33

opravdanost ulaganja. Ugovornim odnosom krajnjih korisnika i jedinica područne (regionalne) samouprave mora se obuhvatiti minimalno 30% poljoprivrednih površina unutar obuhvata svakog pojedinog sustava javnog navodnjavanja.“ čl. 6. st. 1. „Program održavanja sustava javnog navodnjavanja donose jedinice područne (regionalne) samouprave za svaku godinu.“ čl. 6. st. 2. „U postupku izrade i donošenja godišnjeg programa održavanja sustava javnog navodnjavanja, jedinice područne (regionalne) samouprave dužne su uključiti krajnje korisnike.“ čl. 7. „Jedinice područne (regionalne) samouprave donose opće tehničke uvjete za uređenje sustava javnog navodnjavanja, a isti moraju sadržavati minimalne podatke: – popis tehničkih cjelina sustava javnog navodnjavanja, – popis materijala i opreme unutar sustava javnog navodnjavanja, – popis standarda koji se moraju koristiti kod projektiranja sustava javnog navodnjavanja, – popis kriterija za provedbu održavanja sustava javnog navodnjavanja, – način priključenja krajnjih korisnika na tlačnu distributivnu mrežu, – način mjerenja i obračuna utrošenih količina vode.“ čl. 8. st. 8. „U postupku izračuna i obračuna godišnjih troškova rada i održavanja sustava javnog navodnjavanja, jedinice područne (regionalne) samouprave dužne su uključiti krajnje korisnike.“ čl. 9.„Temeljem godišnjeg programa održavanja sustava javnog navodnjavanja, predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave donosi odluku o godišnjoj visini naknade za navodnjavanje iz članka 50. stavka 1. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva (»Narodne novine« broj 153/09). U odluci o godišnjoj visini naknade za navodnjavanje posebno se iskazuje naknada za fiksne, a posebno za varijabilne troškove.“ čl. 10.„Temeljem prihvaćenog izvješća o realizaciji godišnjeg programa održavanja, te godišnjeg obračuna prihoda i rashoda javnih sustava navodnjavanja, izvršno tijelo jedinica područne (regionalne) samouprave može odobriti podmirivanje dijela troškova javnih sustava navodnjavanja iz sredstava proračuna jedinica područne (regionalne) samouprave. Izvješće iz stavka 1. ovog članka jedinice područne (regionalne) samouprave dužne su dostaviti ministarstvu nadležnom za vodno gospodarstvo i Hrvatskim vodama jednom godišnje, a najkasnije do donošenja programa održavanja sustava javnog navodnjavanja za naredno razdoblje.“ 2.4. Stanje melioracijske odvodnje Odvodnja poljoprivrednih površina i dinamika održavanja sustava površinske odvodnje na području Vukovarsko-srijemske županije bila je zadovoljavajuće riješena u periodu do 1991. godine. Izostanak održavanja hidromelioracijskih sustava u poslijeratnim godinama bitno utjecao na smanjenje njihove učinkovitosti. Dio melioracijskog područja Vuke čini Vuka i Bobotski kanal, kao glavni recipijent. Osnovna kanalska mreža na slivnom području "Biđ-Bosut", duga je 1000 km, a detaljna kanalska mreža 6600 km. Melioracijsko područje Biđa i Bosuta obuhvaća mrežu kanala i Bosut kao glavni recipijent. Sliv Biđ-Bosut je južno od sliva Vuke. Na dijelu Županije u slivu Biđa i Bosuta, koji obuhvaća 73% površine Županije, izgrađeno je 772 km osnovnih kanala, 4,263 km melioracijskih kanala, osam crpnih stanica ukupnih kapaciteta 17 m3/s, približno 2.980 kom cijevnih propusta, 320 pločastih propusta. Drenirano je 20.430 ha poljoprivrednog zemljišta. Na području bivše općine Vinkovci provedena je komasacija i hidrotehničke melioracije. Na

34

području bivše općine Vukovar, kanalska mreža je izvedena na područjima na kojima je bila potrebna (K.O. Tovarnik), a na ostalom dijelu prostora, iskopani su kanali po depresijama. Stupanj uređenosti sustava je različit. Potrebno je postupno i u cijelosti obnavljati sustav, osigurati njegovo redovito održavanje. Odvodnja navedenih slivova je gravitacijska. Za stanje navodnjavanja korišteno je Izvješće o provedbi programa obnove i čišćenja detaljnih melioracijskih građevina za odvodnju od 22. 05. 2012. godine. Izvješće je podnijela, ispred Ministarstva poljoprivrede, uprava vodnoga gospodarstva i Hrvatskih voda, Jedinica za provedbu NAPNAV-a i Sektor zaštite od štetnog djelovanja voda. Iz uže struke je opće poznato da se vodne građevine dijele na: građevine za melioracijsku odvodnju, građevine za navodnjavanje i mješovite melioracijske građevine. Ukratko će se opisati temeljni pojmovi kako bi se pojasnilo funkcioniranje odvodnje u poljoprivredi. 1. Građevine za osnovnu melioracijsku odvodnju: 1.1. melioracijske građevine I reda – glavni odvodni kanali za prihvat svih voda iz melioracijskog sustava ili dijela tog sustava, a koji se dovode putem detaljne kanalske mreže i odvode u melioracijske građevine. 1.2. melioracijske građevine II reda - glavni odvodni kanali za prihvat svih voda iz melioracijskog sustava ili dijela tog sustava, a koji se dovode putem detaljne kanalske mreže i odvode u melioracijske građevine I reda. 2. Građevine za detaljnu melioracijsku odvodnju: 2.1. melioracijske građevine III reda – sabirni te parcelni kanali za prikupljanje voda s poljoprivrednih površina i njihovo odvođenje u građevine za osnovnu melioracijsku odvodnju (melioracijske građevine II reda). 2.2. melioracijske građevine IV reda – parcelni ili detaljni kanali za neposredno prikupljanje voda s poljoprivrednih, odnosno drugih čestica i njihovo odvođenje u melioracijske građevine III reda. Redovno održavanje i obnavljanje građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju (kanali I i II reda) kao i građevina za detaljnu melioracijsku odvodnju (kanali III i IV reda) redovne su djelatnosti koje se provode sukladno Planu upravljanja vodama Hrvatskih voda, a financiraju se sredstvima iz naknade za uređenje voda. Međutim, građevine za melioracijsku odvodnju dugi niz godina nisu održavane, dijelom zbog ratnih zbivanja, a dijelom zbog nedostatnih financijskih sredstava. Uslijed neodržavanja došlo je do devastacije sustava, te istim dijelom zapušten i ne funkcionalna zbog čega dolazi do plavljenja poljoprivrednih površina. Stoga je nužno sustav što prije dovesti u funkcionalno stanje, a po tome ga redovito održavati i dograđivati. Funkcionalan sustav detaljne melioracijske odvodnje preduvjet za razvoj sustava navodnjavanja, a ujedno i produžetak obrane od poplava. Obnova i čišćenje detaljne kanalske mreže stoga su neophodni kako bi se štete od poplava, kojima smo svjedočili posljednjih godina, svele na minimum. Isto se provodi kroz Program čišćenja i obnove detaljnih melioracijskih građevina za odvodnju i navodnjavanje Republike Hrvatske Hrvatskih voda. U Republici Hrvatskoj ima ukupno 23.036,731 km detaljnih melioracijskih građevina za odvodnju (kanala III i IV reda) od kojih je 11.956,786 km obnovljeno, zaključno sa 2011.g., a u 2012.g. je planirano malo sredstava. Iz navedenog proizlazi da će

35

zaključno sa 2012.g. preostati još 11.079,945 km kanala III i IV reda za obnovu. Navedeni podatci razrađeni su po županijama te je prikaz istog dan tablicom. Iz pregledne tablice je razvidno da je na području Vukovarsko-srijemske županije ukupno 4.428,943 km kanala III i IV reda. Od toga je do 2011. g. uređeno 2.139,290 km, a za uređenje je ostalo još 2.289,653 km. Obzirom da se tijekom 2012 g. za navedenu namjenu za Vukovarsko-srijemsku županiju planiralo izdvojiti samo 8.990 Kn, nije se do danas u odnosu na 2011. napravio veliki pomak. Zakonom o vodama (NN 153/09, 130/11) je određeno da u razdoblju od tri godine od stupanja na snagu Zakona tj. do 01.01. 2013. g. Hrvatske vode upravljaju građevinama za detaljnu melioracijsku odvodnju na temelju Plana upravljanja vodama unutar toga razdoblja u obvezi su osposobiti te građevine i predati ih u posjed i na upravljanje jedinicama područne (regionalne) samouprave, u stanju u kojem te građevine mogu služiti svojoj svrsi, a jedinice područne (regionalne) samouprave su ih dužne primiti. Procienjuje se da bi se, ukoliko se izdvoje sredstva za potpuno uređenje kanala III i IV reda moglo završiti za dvije godine, ukoliko se izdvoje potrebna sredstva (od 1,2 do 1,3 milijarde kuna). Na proizvodnim površinama na kojima je uređenost zadovoljavajuća i na kojima je organizirano primjereno navodnjavanje - prinosi ratarskih, povrćarskih i krmnih kultura dostižu visoke razine. Uređenje poljoprivrednih površina izvođenjem potrebnih zahvata hidrotehničkih melioracija, a u cilju otklanjanja negativnih utjecaja vode na biljnu proizvodnju, podrazumijeva izvođenje retencijskih i protiverozijksih mjera, zaštite od vanjskih voda (poplava), odvodnjavanje suvišne vode i na kraju navodnjavanje i dovođenje potrebne vode. 2.5. Potencijali Županije za navodnjavanje Programi navodnjavanja u okviru NAPNAV-a u razdoblju od 2004. do 2011. godine na razini Republike Hrvatske obuhvaćali su aktivnosti na cca 95 000 ha u različitim fazama realizacije – od izrade planske i projektne dokumentacije preko radova na sanaciji i rekonstrukciji postojećih sustava do izgradnje novih sustava za navodnjavanje. Analizom klimatskih podataka u Planu navodnjavanja Vukovarsko-srijemske županije je utvrđeno da gotovo svake godine, a posebice u sušnim godinama nedostaju određene količine vode za navodnjavanje. Najvažniji potencijali za navodnjavanje, poljoprivredno zemljište i voda za navodnjavanje biti će analizirani u slijedećim poglavljima. Realizacijom dosadašnjih projekata odvodnje, a posebno navedenih projekata navodnjavanja, stvorene su, i stvaraju se određene pretpostavke za njegov razvoj. 2.5.1. Poljoprivredno zemljište Poljoprivreda predstavlja značajnu gospodarsku granu Županije obzirom da u strukturi ukupnog gospodarstva čini oko 28% društvenog proizvoda. Primjenom Zakona o poljoprivrednom zemljištu omogućen je obiteljskim gospodarstvima kupovina, zakup, koncesija značajnih površina državnog zemljišta, te su time stvoreni uvjeti za stvaranje većih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Ograničenja razvitka poljoprivrede u Vukovarsko-srijemskoj županiji su: složena gospodarska situacija, gubici proizvodnih kapaciteta tijekom rata (zemljišta, stoke, skladišnih kapaciteta), obnova ruralnih područja pogođenih ratom, vrlo velike štete

36

od elementarnih nepogoda (suša, tuča, oborinske vode itd.), redukcije tržišta poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, izvoz je otežan djelomično zbog teške poslijeratne situacije i zbog ograničenja izvoza stoke i mesa u zemlje EU, usitnjenost poljoprivrednih gospodarstava, otežani uvjeti za njihovo povećanje. Sistematika i rasprostranjenost tala na području Vukovarsko-srijemske županije Poljoprivredno tlo i tlo šuma na području Vukovarsko-srijemske županije je osnovni činilac egzistencije najvećeg postotka stanovništva koji ga nastanjuje. Matični supstrat je eolski les, pleistocenske ilovine, pijesci i razne gline. Na području Županije ukupno je pri proučavanju pedologije izdvojeno 14 tipova tala, od čega: - 6 pripada automorfnom - 8 pripada hidromorfnom odjelu. Od ukupno 163.711,9 ha poljoprivrednih površina, automorfna tla zauzimaju 74.288,8 ha ili 45,38 %, a hidromorfna 89.423,1 ha ili 54,62 %. Pod šumama se nalazi 12.364,1 ha automorfnih i 54.336,2 ha hidromorfnih tala.

Automorfna tla Odjel automorfnih tala predstavljaju sva tla čiji postanak određuje vlaženje samo oborinama, tj. bez dopunskog vlaženja, a cijeđenje oborinske vode kroz masu tla je slobodno i nema dužeg zadržavanja prekomjerne vode u profilu, koje bi uzrokovalo proces redukcije (gleizacije). Kao rezultat raznovrsnih kombinacija razvila su se i održala na području Vukovarsko-srijemske županije slijedeći tipovi automorfnih tala: - koluvijalna tla, - sirozem na rastresitom supstratu, - černozem, - eutrično smeđe, - lesivirano, - rigolano. Hidromorfna tla U odjel hidromorfnih tala pripadaju tla koja karakterizira prekomjerno vlaženje u dijelu profila ili u čitavom tlu. Grubo uzevši, to su tereni ispod 100 m nadmorske visine. Kod hidromorfnih tala dolazi do stalnog ili povremenog vlaženja profila tla stagnirajućom oborinskom i podzemnom vodom. Na području Vukovarsko-srijemske županije razvili su se slijedeći tipovi hidromorfnih tala: - pseudoglej, - aluvijalno, - fluvijalno livadno, - močvarno glejno, - ritska crnica, - pseudoglej-glej, - niski treset, - hidromeliorirano. Procjena pogodnosti tala za navodnjavanje Kriteriji procjene pogodnosti tala za navodnjavanje na području Županije Pogodna tla za navodnjavanje P-1 Umjereno pogodna tla za navodnjavanje P-2 Ograničeno pogodna tla P-3 Trajno nepogodna tla N-2 Temeljem gore naborojanih kriterija pogodnosti tala za navodnjavanje izdvojena su tla kako slijedi: Pogodna tla za uzgoj ratarskih kultura: Tla P1 klase predstavljaju tla bez ili sa malo ograničenja u ratarskoj proizvodnji. Ukupna površina navedene P1 klase samo poljoprivrednih površina iznosi 68.330 ha, U P2 klasu pogodnosti tla za obradu u ratarstvu izdvojena su tla ograničena slabijim intenzitetom suvišnog vlaženja, kiselošću, dreniranošću i razinom hraniva. Ukupna površina tala koja pripadaju P2 klasi pogodnosti za navodnjavanje iznose 27.284 ha.

37

U P3 klasu, sa značajnim ograničenjima za proizvodnju u ratarstvu pripada 41.630 U N1 klasu pripadaju privremeno nepogodna tla za obradu u ratarstvu (prekomjerni utjecaj vlaženja tla podzemnom, poplavnom i slivnom vodom). Ukupna površina privremeno nepogodnih tala je 25.427 ha. U N2 klasu trajno nepogodnih tala pripadaju tla koja se ne isplati meliorirati, a njihova ukupna površina iznosi 1.042 ha. Veliko bogatstvo i potencijal za navodnjavanje Vukovarsko-srijemske županije su tla P1 i P2 klase u koje ukupno pripada oko 95.614 ha. 2.5.2. Voda Hidrografiju područja Vukovarsko-srijemske županije u najvećoj mjeri određuju morfološke karakteristike slivova Save i Dunava. U Dunav Sava ima unos vode od 55.880 x 106 m3 godišnje i sa srednjim protokom od 1772 m3/s, vodom je bogatija od mnogih europskih rijeka. Dunav je u Hrvatskoj u duljini od 138 km. U Hrvatskom dijelu Dunav teče Panonskom nizinom s neznatnim padom i malim brzinama, pa su zbog toga nastale mnogobrojne krivine i riječni otoci. Najviše vode Dunav nosi kroz našu zemlju u travnju i svibnju, jer je tada topljenje snijega u slivu Drave, a u podunavlju pada kiša. Obzirom da nije samo voda pretpostavka za navodnjavanje, već i osnovna infrastruktura sustava kanala koji osim za odvodnju mogu poslužiti i za navodnjavanje, ta će se tematika detaljnije obraditi. Potencijal površinskih voda Sliv rijeke Vuke Ukupna površina slivnoga područja rijeke Vuke je 175.565 ha. Sliv Vuke se može podijeliti u tri podsliva: Sliv Vuke 58% 112.352 ha; Sliv Dunava 22% 32.870 ha; Sliv Drava 20% 30.343 ha, 175.565 ha. Osnovna slivna orijentacija je Dunav, a glavni vodotoci su rijeka Vuka i Bobotski kanal. Ukupna površina Dunavskog sliva je F = 145.222 ha ili 80%. Sjeveroistočni dio područja sa glavnim vodotokom Poganovačko – kravičkim kanalom gravitira u Dravu. Ukupna površina Dravskog sliva je F = 30.343 ha ili 20%. Zbog ovih hidrografskih odnosa u slivu, u projektima se često upotrebljava naziv sliv Vuke-Drave-Dunava. Na 1600 ha je izvedena cijevna drenaža. Odvodnja ukupnog sliva rijeke Vuke vezana je uglavnom na samo tri recipijenta: - najvažniji je rijeka Vuka (uglavnom je glavni odvodni recipijent desnog zaobalja), - Bobotski kanal ( uglavnom je glavni odvodni recipijent lijevog zaobalja), - Poganovačko-Kravički kanal (glavni odvodni recipijent dijela Dravskog sliva). Na uređenju korita Vuke izvedena je kineta korita. Antinski prekop je izgrađen radi skraćenja toka rijeke Vuke. Ukupna dužina kanala na području županije je 3264 km. Glavni kanali 539 km 3. i 4. red 2725 km. Županija Vukovarsko-srijemska u slivu rijeke Vuke je sa površinama: u bivšoj općini Vinkovci 15.281 ha i u bivšoj općini Vukovar 23.420 ha, ukupno : 38.701 ha. Izgradnja objekata na vodotocima (pregrade, crpne stanice, sifoni, akumulacije), izgradnja vodnih stepenica biti će poticaj za izgradnju sistema za navodnjavanje.

38

Sliv Biđ-Bosuta Biđ-Bosutsko polje je najveća hidrotehničko-melioracijska cjelina u Hrvatskoj sa površinom 343.200 ha. Po poljoprivrednim potencijalima je također među vodećim. U Hrvatskoj je 307.600 ha, dok je u Vojvodini 35.600 ha. Područje je sa stoljetnom tradicijom gospodarenja i uređenja zemljišta. Ulaganja u hidrotehničke melioracije dala su velike efekte u poljoprivrednoj proizvodnji. Razlike velikih voda Save i Dunava imaju denivelaciju od ≈ 4,0 m, pa se može zaključiti, da postoji dobar gradijent pada, koji se korisno može iskoristiti za odvodnju savskog sliva u Dunav. Glavni recipijent Bosut ukupne je dužine 118,2 km, Biđ je dužine 57,1 km, što ukupno iznosi 175,3 km. Ukupni uzdužni pad je cca 11,50 m, pa imamo pad nivelete od 0,065‰, što se smatra malim padom. Iz topografskih razloga sva odvodnja je usmjerena od rijeke Save prema Biđu i Bosutu, jer ne postoje nikakve mogućnosti permanentne gravitacijske odvodnje kraćim tokovima u rijeku Savu. Bosut ima vrlo veliko korito dubine 5-8 m i širine u razini terena 50—60 m, sa dubinom vode 2-4 m. Duljina rijeka, vodotoka i kanala na području Vukovarsko-srijemske županije Naziv Duljina, km Rijeke 187,83 Vodotoci 94,34 Kanali I reda 214,18 Kanali II reda 134,90 Kanali III reda 294,07 Kanali IV reda 3.818,11 __________________________ Ukupno: 4.743,43 Vodu za navodnjavanje na ovom području može se planirati: Trenutno - iz rijeka Save, Dunava, Vuke, Bosuta - iz akumulacija na vodotocima i jezerima, Opatovac, Tompojevački ritovi, Grabovo - iz podzemne vode U Planu - iz budućeg višenamjenskog kanala Dunav – Sava, - iz planiranih i izgrađenih akumulacija, - iz buduće vodne stepenice HE Osijek i budućeg Kanala Osijek. Prema izrađenome planu navodnjavanja Županije prioriteti za navodnjavanje bi bili slijedeći: U prvoj fazi moguće je natapati cca 8.000 ha, a to je površina koja je već sada spremna za natapanje. To su područja neposredno uz kanal Dunav-Sava ili gravitiraju slivnom području kanala, kao i uz postojeće mikroakumulacije na navedenom području. Za 3000 ha već postoje studije ili projekti natapanja i to su površine i lokacije na području ranijih poljoprivrednih poduzeća ≪Sopot≫, ≪Retkovci≫, ≪Andrijaševci≫, ≪Jankovci≫, ≪Blato≫. Ostale površine koje se mogu natapati u I fazi su direktno iz Višenamjenskog kanala Dunav-Sava (2.300 ha), direktno iz Bosuta (1.500 ha), iz Biđa (300 ha), iz Berave (200 ha), iz mikroakumulacija (700 ha). U drugoj fazi predviđa se dodatnih 14.000 ha na osnovnih 8.000 ha. To je površina koju prije natapanja treba nužno agrotehnički urediti.

39

U trećoj fazi se predviđa dodatnih 12.900 ha poljoprivrednog zemljišta, koje prije natapanja zahtjeva znatnije hidrotehničke i agrotehničke melioracije. U konačnoj fazi izgrađenosti sustava za natapanje 34.900 ha poljoprivrednih površina na području Vukovarsko-srijemske županije, što je i konačno rješenje natapanja područja uz višenamjenski kanal Dunav-Sava potrebne su slijedeće količine vode po izvorima vode: - iz područja pod utjecajem kanala Dunav-Sava 132,2 x 106 m3 /god. - iz mikroakumulacija i direktno iz Dunava 7,4 x 106 m3 /god. ____________________________________________________ ukupno : 139,6 x 106 m3 /god. Radni nivo vode u kanalu za plovidbu na koti 80,00 mnm osigurava direktno (zapadni dio) ili putem sustava ustava i kontroliranih preljeva (istočni dio) mogućnost natapanja oko 33.000 ha poljoprivrednih površina, i kontrolirano osiguranje režima voda na oko 36.000 ha šumskih površina. Korištenje voda iz podzemlja trebalo bi na području Županije svesti na namanju moguću razinu jer ju treba čuvati za piće, a gore navedene količine zaista predstavljaju obilje vode koje značajno premašuje potrebe Županije. 2.5.3. Stanovništvo - zainteresiranost za poljoprivrednu proizvodnju i navodnjavanje Temeljne pretpostavke za navodnjavanje, kako je naprijed napisano su poljoprivredno zemljište i dovoljna količina vode na raspolaganju, no za uspješnost navodnjavanja je presudno osposobljeno stanovništvo, dakle čovjek, odnosno struka. Prema popisu stanovništva 1991. godine Vukovarsko-srijemska županija je imala 231.187 stanovnika, 2001. g. je imala 204.768 stanovnika, a 2011. samo 179.521, što ukazuje na značajno smanjenje stanovništva u dvadeset godina. Broj stanovnika se uglavnom smanjivao na selima, a dio stanovništva osim prirodnim odumiranjem je i rezultat preseljenja u predgrađa i prigradska naselja gradova u županiji (Vinkovci, Županja, Vukovar, Ilok). Realizacijom zacrtanih planova NAPNAV-a na području Vukovarsko-srijemske županije će se stvoriti pretpostavke za navodnjavanje za novih cca 5000 ha uz postojećih 1718,22 ha. Poljoprivrednici i stanovništvo općenito će biti zainteresirani za navodnjavanje onoliko, koliko će biti ispunjeni temeljni preduvjeti za uvođenje, zadržavanje i razvoj navodnjavanja. Navodnjavanje, dakle, osim što stabilizira i povećava urode gotovo svih poljoprivrednih kultura, treba rezultirati i većom dohodovnošću u poljoprivredi. Ti preduvjeti biti će ispunjeni, ukoliko se uspješno uspije na razini Republike Hrvatske, županije i lokalne samouprave osigurati siguran plasman i naplata poljoprivrednih proizvoda po realnim proizvodnim cijenama. 2.5.4. Trenutno stanje navodnjavanja Od zanimljivijih većih površina bitno je spomenuti navodnjavanje na R.J. Grabovo koje je u sastavu koncerna Agrokor. Preuzimanjem VUPIK-a od strane koncerna

40

„Agrokor“ od 2010.godine instaliraju se dodatno još tri automatizirana kružna stroja (centar pivot) tako da je danas trenutno u funkciji ukupno 10 strojeva, površina koja se danas navodnjava iznosi preko 540 ha. Dolazi do značajnih promjena i u proizvodnoj strukturi i težište zanimanja postaje razno povrće: luk, grašak, kukuruz šećerac i kukuruz kokičar, mrkva, krumpir i peršin. U postrnoj sjetvi uzgajaju se kulture (sirak, sudanska trava, silažni kukuruz) uglavnom za potrebe stočarstva. Ustaljena je praksa da je radna površina ispod većih kružnih strojeva zasijana s dvije kulture, obično pola – pola (na primjer luk i grašak, grašak i mrkva, krumpir i mrkva ili krumpir i grašak) u cilju olakšanja posla navodnjavanja. Naime, kod strojeva većeg radnog zahvata u pitanju su površine i preko 100 ha gdje kružnom krilu treba i do 7 dana da obiđe puni krug. Uklapajući se u izgled navodnjavane površine i nastojeći da se ista što bolje pokrije postavljena su automatizirana kišna krila kružnog kretanja različitih dužina (320 do 450 m) sa osiguranim podzemnih dovodom vode i električne energije. Na dijelovima površine gdje je bilo neopravdano instalirati kružna krila navodnjavalo se samohodnim sektorskim rasprskivačem – Tifon-sustav. Puni pogon instalirane crpne stanice (CS) od 360 l/s vode do sada nije korišten. Do sada je rađeno sa 200 l/s, a od 2013.godine počelo se raditi sa 250 l/s. Iz CS izlazi voda pod tlakom od 6 bara. U prošloj 2012. proizvodnoj godini na vodozahvatu akumulacije „Grabovo“ nije nedostajalo vode, a dodatno se 350.000 m3 vode osiguralo crpljenjem iz Dunava. Tijekom trajanja IRRI projekta izrađen je Registar navodnjavanja Vukovarsko-srijemske županije (Prilog 1) u kojemu su evidentirani osnovni podatci o korisnicima sustava za navodnjavanje. Registar sadrži slijedeće podatke: redni broj; naziv i adresa korisnika; način navodnjavanja i sustav navodnjavanja; izvor vode; kultura, površina (ha); godina postavljanja sustava navodnjavanja i kontakt osoba. Na području županije je evidentirano ukupno 50 korisnika sustava za navodnjavanje, a navodnjavana površina iznosi ukupno 1723,80 ha (stanje kolovoz, 2013.g.). Od načina navodnjavanja su prisutni navodnjavanje umjetnom kišom – kišenje i lokalizirano navodnjavanje. Od sustava kišenja se koriste, lineari i centar pivoti (na velikim površinama), kišna krila na tifonu, tifoni sa rasprskivačem i rasprskivači različitih izvedbi. Lokalizirano navodnjavanje je najčešće u obliku kapanja, a vrlo malo mikrorasprskivači. Izvor vode za navodnjavanje su rijeke Bosut, Biđ, i Spačva, akumulacija Grabovo sa dopunjavanjem vode iz Dunava; akumulacije „Tompojevačkih ritova“, različiti bunari dublji i plići - podzemno. Zastupljenost kultura koje se navodnjavaju su: povrće razno, ratarske kulture, batat, sjemenski krumpir, krumpir konzumni, lubenice, breskve, jabuke, kruške. Dakle, prisutna je prilično velika raznovrsnost poljoprivrednih kultura. Površine pod navodnjavanjem su veličine od 200 m2 u plastenicima do 2100 m2, te od 0,5 ha do 800 ha navodnjavanja na „otvorenoj“ površini. Što se tiče početaka navodnjavanja na značajnijim površinama na području Županije oni datiraju od 1980. godine, na tadašnjem VUPIKU, kada su postavljeni centar pivot sustavi (umjetna kiša) na površini oko 350 ha. Tada su se uglavnom navodnjavali sjemenski usjevi (sjemenska soja i kukuruz). Također se povremeno dio poduzetnika bavio povrćarstvom, ali je intenzivniji razvoj navodnjavanja nakon Domovinskoga rata nastavljen poslije 2004. godine, a iniciran je NAPNAV-om, kao pozitivnim primjerom kako se sustavno i ustrajno potiče određena djelatnost u poljoprivredi. Navedeni podatci iz registra navodnjavanja će poslužiti kao temeljni dokument koji će se povremeno (svake godine jednom) nadopunjavati, a postojeće podatke također provjeravati i evidentirati eventualni prestanak bavljenjem navodnjavanjem. Vjerojatno u ovome registru nije naveden svaki pojedinac i točna površina, jer je dio

41

ljudi vjerojatno i svjesno netočno prikazao površinu, brineći se da će biti eventualnoga novoga poreza, što je „usađeno“ u podsvijest naših poljoprivrednika. No, s vremenom će se dobiti točni i pouzdani podatci koji će struci biti od velike koristi. Podatci će poslužiti kao osnova za, ocjenu postojećega stanja, davanje smjernica, donošenje odgovarajućih mjera pomoći i poticanja navodnjavanja na razini županije ili općine. Rezultati realizacije NAPNAV-a koji se odnose na navodnjavanje u županiji Vukovarsko-srijemskoj NAPNAV se provodi kroz tri faze:

- Planovi navodnjavanja županija (PNŽ), - Pilot – projekti navodnjavanja (PPN) - A. Projektna dokumentacija za pojedinačne sustave navodnjavanja (SN) te - B. Sanacije/Rekonstrukcija postojećih i izgradnja novih sustava

navodnjavanja. Planovi navodnjavanja po županijama (PNŽ). Svaka županija, a tako i Vukovarsko-srijemska je na svojim tijelima donijela odluku o izradi plana navodnjavanja na njezinom teritoriju. Po izradi plana je plan usvojen od strane županijske skupštine. Navedeni plan navodnjavanja je ključni planski dokument kojim se definiraju mogućnosti i potrebe za navodnjavanjem poljoprivredne proizvodnje na području županije. Pilot-projekti navodnjavanja (PPN) Temeljem NAPNAV-a određena su četiri nacionalna pilot projekta, a od toga su dva u županiji Vukovarsko-srijemskoj: Biđ-bosutsko polje (4057 + ha) u sklopu Višenamjenskog kanala Dunav-Sava (Vukovar – Šamac) koji ujedno predstavlja i prvu fazu Kanala

- Sustav navodnjavanja u veličini od 4057+ ha u I. fazi (idejni projekt za poljoprivredne površine smještene obostrano u pojasu melioracijskog kanala, krajnji korisnici još nisu detaljnije identificirani).

- Dovodni melioracijski kanal za navodnjavanje će, osim direktnog izvora vode za navodnjavanje pilot projekta, imati i ulogu dohranjivanja dominantnih vodotoka Bosut i Biđ (preko kanala Konjsko i vodotoka Istočna Berava) te manjih prirodnih i/ili umjetnih vodotoka (Jošava, Bitulja, Beravica, Moštanik, Moravnik, Dobrovo, Konjsko, Kaluđer, Kladavac, Jasinje, Istočna i Zapadna Berava) u malovodnim mjesecima čime se stvaraju uvjeti za navodnjavanje poljoprivrednih površina na širem području.

- Dovodni melioracijski kanal za navodnjavanje od rijeke Save (st. 312+150) do kanala Konjsko, ukupne duljine od 14 772 m i prosječne širine pojasa zahvata 120 m, predviđen je za izgradnju u II etape tj. šest dionica. Glavni hidrotehnički objekti na trasi su: propust na AC Zagreb – Lipovac, propust na ŽP Vrpolje – Slavonski Šamac te ustava i crpna stanica (početni kapacitet je 2,5 m

3/s, a konačni 10 m

3/s).

- Ukupna vrijednost investicije kanala procjenjuje se na 417 mil. kn, a sustava navodnjavanja I. faze na cca 276 mil. kn.

42

- projektna dokumentacija i ishođenje dozvola (ishođeno pet od ukupno šest građevinskih dozvola), - studija izvodljivosti, - otkup zemljišta, - pripremni radovi za gradnju kanala radi prihvata voda iz kanala (rekonstrukcija vodotoka Konjsko u duljini 1,8 km, sanacija vodotoka Biđ i Istočna Berava), - pripremni radovi za gradnju kanala - probna arheološka istraživanja u pojasu kanala s manjim djelomičnim dovršenjem zaštitnih arheoloških istraživanja određenih lokaliteta, - izgradnja I. dionice kanala ukupne duljine 6,1 km, - izgradnja cca 30% II. dionice kanala ukupne duljine 5,9 km, - izgradnja cca 90% III. dionice kanala (propust ispod autoceste tehnologijom mikrotuneliranja) ukupne duljine 0,2 km, - izgradnja cca 5% IV. dionice (cestovni prijelazi) kanala ukupne duljine 1,6 km, - izgradnja cca 58% V. dionice kanala (propust ispod željezničke pruge tehnologijom mikrotuneliranja) ukupne duljine 0,5 km, - stručni nadzor (projektantski, arheološki, građevinski, geotehnički, geodetski, elektrotehnički), - monitoring poljoprivrednih zemljišta i voda. S obzirom na veličinu, višenamjenski karakter i važnost, ovo je najveći projekt NAPNAV-a u koji je ukupno uloženo cca 260 mil. kn u ovom razdoblju.

Sustav navodnjavanja Opatovac (Vukovarsko-srijemska županija - završeno) – rekonstrukcija – sanacija zbog oštećenja

- NPPN Opatovac smješten je na samom krajnjem istoku RH (Vukovarsko-srijemska županija). Krajnji korisnici na području pilot projekta su većinom poslovni subjekti (Vupik d.d. Vukovar, Agro-Tovarnik d.o.o. Tovarnik, Agro-Lovas d.o.o. Lovas) i poljoprivredne zadruge (PZ Lovas, PZ Nova Zadruga). Obuhvaća višenamjensku akumulaciju korisnog volumena 904 350 m

3 na

potoku Čopinac (Mlinski potok) iz koje će se zahvaćati voda za navodnjavanje 705 ha kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta

- putem crpne stanice instaliranog kapaciteta 320 l/s i pripadajućeg tlačnog distribucijskog cjevovoda ukupne duljine 16,3 km. Ukupna vrijednost investicije iznosi cca 46 mil. kn.

- U ovom razdoblju u potpunosti je dovršena izgradnja akumulacije i sustava navodnjavanja u što je uloženo cca 46 mil. kn. S obzirom da su se pojavili određeni problemi u funkcioniranju akumulacije Opatovac, priprema je potrebna dokumentacije i sanacija iste je u tijeku.

Projektna dokumentacija za sustave navodnjavanja Za poznate lokacije intenzivne poljoprivredne proizvodnje i zainteresirane krajnje korisnike, u skladu s planovima navodnjavanja županija, pokrenuta je izrada projektne dokumentacije praćena ishođenjem svih potrebnih dozvola za gradnju pojedinačnih sustava javnog navodnjavanja prema važećim zakonskim propisima. Osim navedenog, ova pozicija sadržava i podpozicije kojima su Hrvatske vode

43

nositelji aktivnosti što se uglavnom odnosi na izradu studijske dokumentacije potrebne za učinkovitiju organizaciju i realizaciju NAPNAV-a na razini Republike Hrvatske (Studije izvodljivosti u sklopu pripreme Projekta razvoja navodnjavanja Svjetske banke, Studija optimalizacije tehničkih rješenja zahvata vode i uspostava informacijskog sustava navodnjavanja za potrebe upravljanja i planiranja sustavima za navodnjavanje). U razdoblju 2004.-2011.g., potpuno ili djelomično je nastavljena, izrađena ili započeta izrada različite razine projektne dokumentacije (od idejnog rješenja do izvedbenog projekta) i ishođenja dozvola za ukupno 71 sustav navodnjavanja (cca 83 000 ha uključujući i novoizgrađene sustave) širom RH. Sanacija i rekonstrukcija postojećih i izgradnja novih sustava za navodnjavanje Do dovršenja izrade projektne dokumentacije i ishođenja potrebnih dozvola za gradnju novih sustava navodnjavanja, otpočela je sanacija i rekonstrukcija postojećih građevina sustava navodnjavanja koje su, zbog stagnacije ove djelatnosti posljednjih godina, uništena ili zapuštena. U ovom razdoblju, u potpunosti su sanirana i u funkciji četiri sustava: SN Vrana (cca 530 ha) u Zadarskoj županiji, SN Grabovo (cca 677 ha) i SN Borinci (cca 700 ha) u Vukovarsko srijemskoj županiji te SN Valtura (cca 80 ha) u Istarskoj županiji. Djelomična sanacija provodila se na pet sustava u ukupnom obuhvatu cca 2 000 ha državnog zemljišta (SN Sinjsko polje, SN Imotsko polje, SN Rastok, SN Neretvansko polje, SN Puškaš/Osijek). Kroz program djelomične i potpune sanacije ukupno je osposobljeno cca 3 987 ha. Uvažavajući činjenicu postojeće agrarne strukture, potrebe za okrupnjavanjem i boljoj organizaciji proizvođača, financiranje izgradnje novih sustava navodnjavanja predviđeno je NAPNAV-om s obzirom na veličinu površine, količinu zahvaćene vode i potencijalne krajnje korisnike. Država prema preporukama NAPNAV-a, putem udjela sufinanciranja, ovisno o veličini sustava stimulira okrupnjavanje zemljišta i udruživanje poljoprivrednih proizvođača, što konačno vodi racionalnijem gospodarenju izgrađenim sustavima. U potpunosti je dovršena izgradnja 5 novih sustava javnog navodnjavanja ukupnog obuhvata 1 222 ha i ukupne vrijednosti 93,1 mil. kuna, a jedan je u Vukovarsko-srijemskoj županiji: - SN Poljoprivredno šumarske škole Vinkovci (52 ha, zahvat vode iz rijeke Bosut, CS 50 l/s, TDM 1,9 km, cijevna drenaža 15 km) u vrijednosti investicije 4,9 mil. kuna. Paralelno sa sanacijom postojećih i izgradnjom novih sustava za navodnjavanje, Hrvatske vode – Sektor zaštite od štetnog djelovanja voda i Jedinica za provedbu NAPNAV-a - intenzivno rade i na osnovnim preduvjetima za razvoj navodnjavanja na nekom području tj. osiguranju dovoljnih količina vode u vidu izrade projektne dokumentacije i izgradnje planiranih višenamjenskih akumulacija (akumulacija Londža-I. etapa, Lipovac) te održavanju i sanaciji postojećih (npr. Koljak, Bistra, Vlačine, Grabovac i dr.). Na području Vukovarsko-srijemske županije planirana je izgradnja slijedećih sustava navodnjavanja (dokumentacija je u različitim fazama izrade):

44

1. SN Kajiševac; SN Sopot; SN Penave; SN Ervenica; SN Lipovac; SN Blata - Cerna; SN Borinci; SN Grabovo veći dio završen. U okviru programa u periodu do dovršenja potrebne tehničke dokumentacije i ishođenja potrebnih dozvola za izgradnju novih sustava, započelo se sa sanacijom postojećih sustava navodnjavanja. Za Vukovarsko-srijemsku županiju, su bitni Sustav navodnjavanja Grabovo, I faza 500 ha, korisnik je Vupik Vukovar i sustav navodnjavanja Borinci, cca 700 ha. U 2011. godini pokrenut je značajan broj novih investicija s jednogodišnjom ili višegodišnjom realizacijom od čega je za Vukovarsko-srijemsku županiju najbitnija izgradnja dovodnog melioracijskog kanala za navodnjavanje Biđ-bosutskog polja (II.-V. dionica). Po osiguranim sredstvima, osim nastavka poslova po ugovornim obvezama, se nastavlja s izradom projektne dokumentacije, a na području Vukovarsko-srijemske županije: sustav navodnjavanja (SN) Lovas – Tompojevci – Tovarnik (cca 5 000 ha). S obzirom na veliki obuhvat navedenih sustava za koje se počinje ili nastavlja izrađivati projektna dokumentacija, stručni tim je predlažio financiranje u omjerima 80% državni proračun, a 20% JP(R)S. 2.6. Sustavi navodnjavanja koji se primjenjuju na području Županije Kao što je napisano u poglavlju 2.5. u okviru načina umjetnoga kišenja, od sustava za navodnjavanje se koriste hidromati – lineari i centar pivoti. Lineari se uglavnom koriste za navodnjavanje povrća (PIK Vinkovci d.d. i Vupik d.d.) u kombinaciji sa kišnim krilima. Centar pivot sustavi povremeno (ovisno o prioritetima) se koriste i za navodnjavanje sjemenskoga kukuruza. Navedeni sustavi čine glavninu sustava i zauzimaju najveće površine. Kišna krila na tifonu i tifoni sa rasprskivačem se uglavnom koriste na OPG-ima za navodnjavanje povrća kao i rasprskivači različitih izvedbi. Lokalizirano navodnjavanje se primjenjuje najčešće u obliku kapanja i najčešće se koristi za navodnjavanje povrća i voća. Mikrorasprskivači kao sustavi koji pripadaju lokaliziranome navodnjavanju su za sada manje u primjeni, a za očekivati je njihovo širenje obzirom na njihovu učinkovitost i prednosti. 2.7. Ograničenja uspostavljanju održivog navodnjavanja na području Županije Ograničenja uspostavljanju održivog navodnjavanja na području Vukovarsko-srijemske županije mogu se sumirati: - nema dovoljno kontinuiteta u zacrtanim planovima navodnjavanja na razini države i županija (ne razumijevanje za potrebu nastavka započetih programa); - ograničenje u financijskoj moći poljoprivrednih gospodarstava jer ne postoje (ili nisu dovoljne) „kreditne linije“ sa stimulativnim kamatama (ili sufinanciranim kamatama) od strane države i županije za poticanje navodnjavanja, iako je NAPNAV velika podrška navodnjavanju; - veće angažiranje samih poduzetnika i udruga na korištenju sredstava međunarodne zajednice – Europske unije (projekti slični IRRI-u);

45

- hidrogeološke barijere na određenim područjima Županije gdje voda nije dostupna iz velikih rijeka ili nekim drugim projektima (zbog postojanja ne vodonosnih slojeva tla koji su negdje i više desetina metara) što poskupljuje i otežava navodnjavanje; - neizrađen registar subjekata koji koriste sustave za navodnjavanje – riješeno IRRI projektom; - nepostojanje podzakonskih akata kojima se operacionaliziraju obaveze i zadaci u pogledu provođenja aktivnosti i mjera vezanih za zaštitu voda i provođenje održivoga navodnjavanja; - usitnjenost posjeda i mali posjedi za srednje i veće projekte navodnjavanja koji su često puta i racionalniji u investicijama, ali u današnje vrijeme nestabilna tržišta još uvijek nose priličan rizik; - usitnjenost i nedovoljna organiziranost proizvođača kako bi na tržištu nastupili jedinstveni i izborili veće i stabilne cijene; - organizirani otkup proizvoda i sigurna naplata istih; - organiziran sustav hladnjača za čuvanje proizvoda i kontinuitet prodaje i cijene. Drugih većih prepreka trenutno nema, ali sve nabrojane su prilično velike. Također je moguće očekivati povećanje naknade i cijene vode za navodnjavanje, promjenom zakona i podzakonskih akata. To financijsko opterećenje bi trebalo „prebaciti“ na druge subjekte u sustavu proizvodnje i prodaje hrane. Navedeno svakako ne bi stimulativno i ohrabrujuće djelovalo na aktualne i buduće korisnike sustava za navodnjavanje. 2.8. Prijedlozi za uvođenje održivog navodnjavanja u županiji Vukovarsko-srijemskoj Kako bi se postigao primarni cilj naveden u samom Prijedlogu ovog Projekta financiranog od strane EU kroz sredstva IPA, koji glasi:

„Projektom se želi doprinijeti povećanju proizvodnje usjeva i povećanju prihoda poljoprivrednika u općinama Lovas i Tompojevci kroz poticanje proizvodnje poljoprivrednih proizvođača uvođenjem sustava za navodnjavanje u poljoprivredi, unaprjeđivanje znanja poljoprivrednika i stručnosti tehničara i povećanjem suradnje i svijesti javnosti o navodnjavanju. U cilju poboljšanja kompetencija ciljnih skupina predviđeno je: a) provođenje istraživanja vezano za trenutno stanje u upravljanju

navodnjavanjem unutar ciljnog područja uz stvaranje registra subjekata koji koriste sustave za navodnjavanje,

b) postavljanje i praćenje demonstracijskih polja uz unaprjeđenje prakse upravljanja vodnim resursima/bavljenja poljoprivredom u području provedbe projekta i provođenje istraživanja na eksperimentalnom području tijekom jedne proizvodne sezone,

c) obučavanje tehničara za savjetovanje poljoprivrednika o metodama navodnjavanja uz stvaranje priručnika o tehnikama navodnjavanja,

d) prezentiranje rezultata i studijska putovanja postojećim sustavima za navodnjavanje“.

Realiziranje navedenih ciljeva će nesumnjivo rezultirati većim prinosima, ali i većom kvalitetom proizvedenih proizvoda, te pristupačnijom i konkurentnijom cijenom.

46

Također je potrebno ukloniti ili svesti na minimum prethodno spomenuta ograničenja razvoju navodnjavanja na svim razinama. To za održivo navodnjavanje na području Županije podrazumijeva slijedeće: - okrupnjavanje zemljišnih posjeda; - uređenju zemljišta u smislu poboljšanja plodnosti; - gnojidbu poljoprivrednih kultura planirati prema iznošenju hraniva prinosom kako ne bismo osiromašivali oranice; - kontinuirano održavanje postojećih i prema potrebi izgradnji novih sustava za odvodnju kao preduvjet navodnjavanja; - poljoprivredu postepeno osuvremenjivati poljoprivrednom tehnikom prateći suvremene trendove obrade tla; - izgradnjom suvremenih skladišnih kapaciteta sa potrebnim rashladnim kapacitetima; - nabavu suvremenih linija za sortiranje, kalibriranje, doradu, preradu i pakiranje poljoprivrednih proizvoda; - dodavati količinu vode pri navodnjavanju prema potrebama poljoprivrednih kultura, ne previše, niti premalo; - sadržaj vode u tlu određivati dovoljno pouzdanim mjernim uređajima kako bismo dodali vode samo koliko je potrebno; - kontinuiranom edukacijom i učenjem primati nova znanja o uzgajanim kulturama i povećanju ekološke svijesti; - osigurati kontinuirano prisustvo regionalne i lokalne samouprave kod poljoprivrednih proizvođača, kako bi novim projektima osigurala održavanje trenda korištenja EU fondova i projekata, kao jednim od bitnih preduvjeta za osuvremenjivanje proizvodnje i održavanje aktualnima i ravnopravnim članovima EU zajednice. U Planu navodnjavanja Vukovarsko-srijemske županije su pojedinačno nabrojane brojne akumulacije i retencije koje bi nakon izgradnje omogućile navodnjavanje značajnijeg dijela površina. Izgradnjom planiranih akumulacija bi brojne površine imale vodu za navodnjavanje.

47

3. Potencijali i trenutno stanje navodnjavanja u općini Lovas Općina Lovas je pogranična općina, obuhvaća dio uskog pojasa uz rijeku Dunav, koji na sjeveru rijekom, a na jugu kopnom graniči sa susjednom državom Srbijom. Ukupna dužina graničnog pojasa iznosi 12 km - 6 km rijekom Dunav i isto toliko kopnene granice. Na istoku Općina Lovas graniči s gradom Ilokom, na zapadu s Gradom Vukovarom i Općinom Tompojevci te na jugu s Općinom Tovarnik. Općina Lovas formirana je u svibnju 1993. godine temeljem Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj i sastavni je dio Vukovarsko srijemske županije. Općinu Lovas čine dva naselja: Opatovac i Lovas. Ukupna površina općine iznosi 4.252 ha ili 42,52 km2. Prosječna nadmorska visina prostora općine je 120 m.n.m. Potencijali i trenutno stanje navodnjavanja u općini Lovas obrađeni su u slijedećim poglavljima: Potrebe i razlozi navodnjavanja, specifičnosti poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja, stanje melioracija i planirani projekti na području općine, tla i njihova pogodnost za navodnjavanje na području općine Lovas, potencijali za navodnjavanje u općini, ograničenja uspostavljanju održivog navodnjavanja na području općine Lovas i prijedlozi za uvođenje održivog navodnjavanja u općini Lovas. „Po povratku u Lovas, lokalna vlast susrela se s velikim problemom uništene, devastirane ili neodržavane infrastrukture, čije je stanje, jednom riječju, bilo katastrofalno. Tako je zatečena elektroenergetska mreža bila u vrlo lošem stanju s čestim prekidima u opskrbi električne energije, a javna rasvjeta gotovo nije niti postojala. Ceste su bile uništene, neodržavane i oštećene ratnim događanjima. Stanje vodoopskrbnog sustava, nastalo uslijed neodržavanja i oštećivanja, bilo je katastrofalno, a gotovo svakodnevni kvarovi uzrokovali su česte prekide u vodoopskrbi. Kanalska mreža bila je zapuštena, a na području oba naselja zatečeno je više od 60 „divljih” nelegalnih odlagališta otpada. Groblja, nogostupi i parkirališna mjesta bila su zarasla korovom te vrlo teško prepoznatljiva.“ (Izvornik, web stranica općine Lovas). Požrtvovnim radom poslije Domovinskoga rata, uz veliko zalaganje vodećih ljudi općine Lovas, Vlade Republike Hrvatske i nadležnih ministarstava, Vukovarsko-srijemske županije, državnih fondova i međunarodnih donatora općina Lovas danas raspolaže dobrom infrastrukturom kao bitnom pretpostavkom za razvoj. 3.1. Potrebe i razlozi navodnjavanja Navodnjavanje je agrotehnička (ili melioracijska mjera) kojom se dodaje voda poljoprivrednome zemljištu sa ciljem postizanja povoljnoga vodnoga režima povoljnoga za rast i razvoj određene kulture sa ciljem postizanja što većega prinosa. Navodnjavanje osigurava poljoprivrednim proizvođačima visoke prinose poljoprivrednih kultura i kada prirodni uvjeti nisu pogodni za to, dakle kada nedostaje oborine, odnosno kada je narušen vodozračni režim tla. Povećanim brojem sušnih razdoblja svjedoci smo sve većih potreba poljoprivrednih kultura za navodnjavanjem.

48

Analiza klime ukazuje da količina oborina i nije značajno smanjena, no raspored i oscilacija količine oborine su vrlo veliki. Tendenciju zasušenja smo „osjetili“ u suhoj 2011. i vrlo suhoj i toploj 2012.g. Ova, 2013. godina je bila vrlo specifična i za dio kultura na području Lovasa nije bilo potrebe za navodnjavanjem. Osiguranje dovoljno vode za navodnjavanje u skladu sa potrebama pojedine poljoprivredne proizvodnje, osnovni je zadatak Hrvatskih voda ili pojedinih koncesionara, lokalne ili regionalne samouprave, ovisno kako je to već zakonom raulirano. Temeljem provedenih stručnih analiza klime sušne godine se javljaju svakih tri do pet godina, a njihov intenzitet je različit. Ovisno o intenzitetu i dužini trajanja suša može smanjiti prinose pojedinih poljoprivrednih kultura, u prosjeku od 20% do 80%. Na području istočne Hrvatske, kojoj pripada i županija Vukovarsko-srijemska nedostaje u prosjeku od 50 do 250 mm kiše (najčešće ovisi o kulturi, dužini vegetacije, temperaturama zraka tijekom vegetacije, svojstvima tla, tehnici navodnjavanja dubini korijena, sklopu i dr.). Ublažavanje smanjenja prinosa je moguće kvalitetnom i stručnom provedbom agrotehničkih mjera (pravovremena i dobra gnojidba i obrada tla, kvalitetno i pravovremeno izvedena sjetva, odabir kvalitetnih sorti i hibrida, zaštita usjeva od bolesti i štetnika), no to ima svoju granicu. Neosporno je da navedeno ukazuje na potrebe navodnjavanja poljoprivrednih kultura na području općine Lovas. Navodnjavanjem se u poljoprivrednoj proizvodnji povećavaju prinosi, iskoristivost tla, mogućnost postrne sjetve, veća dohodovnost, povećava se sigurnost proizvodnje, može se postići ujednačena kvaliteta proizvoda. Veći nedostatak vode se može nadoknaditi samo navodnjavanjem. Područje županije Vukovarsko-srijemske raspolaže sa prilično velikim količinama vode jer se nalazi između rijeka Dunava i Save, a tu su i manje riječice Biđ, Bosut (i druge) koje će se planiranim projektima obogaćivati vodom iz Dunava i Save i tako stvoriti uvjete za navodnjavanje velikih površina. Podzemne vode na području županije su različite dubine i izdašnosti vodonosnika, no obzirom na nabrojane potencijale, bili bi šteta koristiti vodu iz podzemlja jer ju treba čuvati za piće. Temeljni razlozi za navodnjavanje poljoprivrednih kultura na općini Lovas su uglavnom slijedeći:

- povećanje prinosa poljoprivrednih kultura (voća i povrća) - stabiliziranje proizvodnje u sušnim godinama i veća sigurnost prinosa - prilično ujednačena kakvoća poljoprivrednih proizvoda te mogućnost

ugovaranja proizvoda i sigurnost investiranja u preradu - nedovoljna ponuda voća i povrća ujednačenoga kvaliteta - globalne klimatske promjene koje su primjetne i u Hrvatskoj - kontinuirano smanjenje poljoprivrednih površina - pristupačni i raspoloživi kapaciteti vode - negativna bilanca voda tijekom vegetacije, pogotovo u srpnju i kolovozu - bolje iskorištenje potencijala vode

49

3.2. Specifičnosti poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja Općina Lovas sastoji se iz sela Lovas i Opatovac, a zauzimaju ukupno 42,52 km2. Od navedenih površina 35,38 km2 (83,21%) su poljoprivredne površine, 2,40 km2 (5,64%) šume, 2,39 km2 (5,62%) vode, 1,98 km2 (4,66%) građevinske površine i 0,37 km2 (0.87%) ostale površine. Poljoprivreda predstavlja najznačajniju privrednu granu. U općini poljoprivredna proizvodnja dominira i predstavlja najznačajniju djelatnost. Kako je poljoprivreda najznačajnija djelatnost to je i razvitak navedenih naselja i standard stanovništva direktno vezan uz poboljšanje poljoprivredne proizvodnje i pokretanja na njoj baziranih prerađivačkih pogona. Za analizu korištenoga poljoprivrednoga zemljišta su korišteni podatci iz popisa poljoprivrede 2003.g. koje je do danas predstavlja detaljnu analizu stanja u poljoprivredi. Iz Tablice 2. je primjetno da u općini Lovas ima 376 kućanstava, 944 ha ukupno raspoloživoga zemljišta, a od toga 887 ha poljoprivrednoga zemljišta u ukupno čak 1013 parcela. Prosječna veličina parcele u općini Lovas iznosi 0,88 ha, a kućanstva 2,36 ha. Od 2003.g. do danas se stanje vjerojatno promijenilo u pravcu okrupnjivanja površina kao i smanjenja broja stanovnika. Tablica 2. Korišteno zemljište poljoprivrednih kućanstava istraživanog prostora (Izvor: Popis poljoprivrede 2003., DSZ RH)

Područje Općine

Broj kućan-stava

Ukupno raspoloživa

površina zemljišta

Korišteno poljoprivredno zemljište Ostalo zemlji-

šte

Broj parcela korištenoga

polj. zemljišta

Ukupno U vlasništvu

Uzeto u zakup

Dano u zakup

(ha) (ha) (ha) (ha) (ha) (ha)

Tompojevci 488 2797,63 2696,89 2283,7 1051,2 638,01 100,74 2272 Lovas 376 943,69 886,67 903,15 337,48 353,96 57,02 1013

Tablica 3. Prosječna veličina poljoprivrednih gospodarstava i korištenih parcela u Lovasu i Tompojevci

Područje općine

Prosječna veličina parcele kućanstva

(ha/parceli) (ha/kućanstvu) Tompojevci 1,19 5,53 Lovas 0,88 2,36

Analizom postojećega stanja poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja na području općine Lovas može za zaključiti:

- najviše obradivih površina zauzima ratarska proizvodnja; - najzastupljenije ratarske kulture su: kukuruz, pšenica, ječam, industrijsko i krmno bilje (soja, suncokret, lucerna); - kulture pod višegodišnjim nasadima, voćnjaci i vinogradi su tradicija općine Lovas sa tendencijom porasta, dok je proizvodnja povrća uz nekoliko izuzetaka, najčešće za vlastite potrebe. Neznatne površine se nalaze pod plasteničkom proizvodnjom povrća, namijenjenog za tržište;

50

- postoje pojedinačni primjeri tehnološki napredne i dohodovno isplative poljoprivredne proizvodnje, no zbog vrlo varijabilnih cijena poljoprivrednih proizvoda njihova stabilnost je sve neizvjesnija. U pravilu se radi o nekoliko dobrih stabilnih tvrtki koje se bave poljoprivrednom i otkupom polj. proizvoda. Također ima i pojedinačnih primjernih većih proizvođača, no na ograničenim površinama. Njihov dalji napredak, kao i napredak potencijalnih novih proizvođača treba potaknuti uspješnim primjerom. Često je napredak ograničen zbog nestabilnoga tržišta, a posebno cijena polj. proizvoda, ali također i zbog nedostatka vode za navodnjavanje kao jednoga od temeljnih elemenata; - općina Lovas trenutno ne raspolaže sa dovoljnim količinama vode koja se može koristiti za navodnjavanje, iako iz rijeke Dunav može koristiti koliko je potrebno vode. Podzemne vode su prilično duboko i prilično su skupe za navodnjavanje; - Mjesto Opatovac je trenutno u boljoj pozicji od Lovasa jer je novoizgrađena akumulacija Opatovac stvorila pretposatvake za navodnjavnaje oko 700 ha; - sustavi zahvata vode i distribucije vode za navodnjavanje izuzetno su skupi i njihova ekonomska efikasnost u pravilu se temelji na ekonomičnosti proizvodnje, no kada pomogne zajednica, kao u slučaju akumulacije Opatovac, to je velika pomoć; - mali poljoprivredni proizvođači ne raspolažu sa dovoljno znanja niti sredstava za izgradnju ovakvih sustava, pa je potrebna pomoć države ili lokalne zajednice; - manji broj poljoprivrednih proizvođača, koji i primjenjuju suvremeniju tehnologiju i proizvode dohodovno isplative kulture, uveli su navodnjavanje na manjim površinama, ali primjenjuju najjednostavnije i najjeftinije oblike; - odsustvo znanja o stručnoj primjeni navodnjavanja kao kompleksnom problemu koji obuhvaća znanja iz oblasti tla, fiziologije biljaka, kvaliteta vode i tehničkim referencama sustava navodnjavanja; - voda koja se koristi za navodnjavanje je najčešće iz vodovoda, zbog velike dubine, agregati i dubinske crpke se nisu koristile; - kvalitetno rješavanje infrastrukture za navodnjavanje omogućiti će sustav u okviru akumulacije Opatovac, te dodatno širenje mreže odnosno dovoda vode do svih zainteresiranih korisnika u općini kao i Projekt „Višenamjensko korištenje ritova na području općina Lovas i Tompojevci“, koji je u tijeku.

3.3. Stanje melioracijske odvodnje i planirani projekti iz melioracija Obzirom da je kvalitetna odvodnja suvišne vode sa poljoprivrednih površina, temeljna pretpostavka navodnjavanja, analizirana ja navedena problematika. Na području općine Lovas je dovoljno gusta kanalska mreža i odvodnja uglavnom dobro funkcionira i zbog prirode reljefa. Pretežito blago brežuljkast teren rezultira ubrzanim otjecanjem vode kada se jave kiše većega intenziteta. Voda se tada slijeva u ritove i obogaćuje rezerve vode u podzemlju, ali i uzrokujući eroziju tla pogotovo gdje je obrada tla u pravcu nagiba terena i dok usjevi nisu dovoljno razvijeni. Jedna od značajnijih aktivnosti na području općine je revitalizacija vodenih površina u slivu Dunava i projekt „Višenamjensko korištenje ritova na području općina Lovas i Tompojevci“ (Izvor: Hrvatske vode, 2009.). Projektom je obuhvaćeno područje desnog zaobalja rijeke Dunav i to istočno od grada Vukovara do naselja Opatovac.

51

Cilj projekta je obnova i revitalizacija ritova te višenamjensko korištenje raspoloživih vodnih izvora za potrebe razvoja navodnjavanja i ostale namjene na vodnim sustavima Savak, Boris, Bosut i Opatovac. Za razliku trenutne zapunjenosti retencijskog područja sa oko 3 milijuna m3 vode, u okviru naznačenog područja (površine od oko 600 ha) procjenjuje se moguće povećanje retencijskog kapaciteta područja na oko 10 milijuna m3 vode. Akumuliranje vode u ritovima moguće je iz prirodnih izvora i oborina, kao i dovođenjem vode crpljenjem iz Dunava koji je izdašan vodom tijekom cijele godine. U okviru navedenog, obnoviti će se i dograditi postojeće i izgradit nove pregrade (ustave) vode u cilju uređenja cjelokupnog vodnog sustava i reguliranog tečenja vode. Program obnove ritova i osiguranja vode vodnih sustava Savak, Boris, Bosut i Opatovac za navodnjavanje temelji se na smjernicama plana navodnjavanja Vukovarsko-srijemske županije, potrebi i mogućnostima osiguranja vode za navodnjavanje uz uvažavanje prostorno-planske namjene naznačenog prostora. Nadalje, projektima revitalizacije vodenih površina na području Drave i Dunava (Hrvatske vode, 2011.) predviđeno je, između ostalog, „Projektima u pripremi za potrebe natječaja u okviru IPA CBC programa Mađarska-Hrvatska i Hrvatska –Srbija“ – revitalizacija ribnjaka Bečka na području Lovasa (IPA CBC HR-RS). Revitalizacija obuhvaća: obnovu 6 ribnjačarskih tabli ukupne površine oko 6 ha, obnovu izvorišta (zdenaca) podzemne vode, uređenje obala i pristupnih putova za potrebe sporta i rekreacije, izmuljivanje zapuštenih ribnjačarskih tabli te revitalizaciju postojećih i uspostavu novih vodenih površina, te obnovu hidrotehničkih građevina za upravljanje vodama. Izgrađena akumulacija Opatovac, kao potencijal vode za navodnjavanje u općini Lovas analizirana je u prethodnom poglavlju. 3.4. Potencijali za navodnjavanje Potencijali za navodnjavanje u općini su analizirani kroz tri bitne sastavnice: poljoprivredno zemljište, voda i stanovništvo. 3.4.1. Poljoprivredno zemljište Kako je navedeno u poglavlju 3.2. u Općini Lovas od ukupne površine, čak 35,38 km2 (83,21%) su poljoprivredne površine. Na širem području (općine Lovas, Tompjevci i Tovarnik) je također situacija vrlo povoljna i prosječne površine korištenog zemljišta poljoprivrednih kućanstava čine uglavnom:

- oranice i vrtovi više od 95%, - na površinama korištenih oranica i vrtova u okviru naznačenog

istraživanog prostora najviše se uzgajaju žitarice više od 65%, uljano sjemenje i plodovi 23%, šećerna repa 6% i td.

- izrađen je registar navodnjavanih površina - na području općine Lovas registriran je 1 korisnik koji posjeduje

uređaje za navodnjavanje, a IRRI projektom su stvoreni preduvjeti za još 4,5 ha.

52

- navodnjavanih površina ima svega 1 ha, proizvodnja svježega povrća (kupus, rajčica i paprika),

- gotovo su zanemarive aktivnosti na provođenju agrotehničkih mjera na oranicama na zasnivanju međuusjeva, podusjeva i naknadnih usjeva,

- zaštićeni prostori registrirani su na području općine Tompojevci 800 m2 , Lovas 100 m2,

- u okviru korištenih oranica i vrtova udio pod povrćem iznosi od 0,38 do 0,65% ukupno korištene površine

- prema vrstama voćnih stabala, poljoprivredna kućanstva najviše uzgajaju jabuku i šljivu, te kruške i breskve. Ukupna je rodna površina vinograda 11,12 ha (plantažnih 6,14 ha) i najveća je na području općine Lovas 5,04 ha (plantažnih 2,7 ha),

- u okviru naznačenog područja ima malo dopunskih djelatnosti na posjedu kućanstava (turizam, uzgoj ribe, proizvodnja obnovljive energije), s preradom poljoprivrednih proizvoda,

- prema prodaji poljoprivrednih proizvoda u 2002. godini najveći broj kućanstava bavi se prodajom žitarica, prodajom svinja, prodajom ind.bilja, 3,7 % prodajom goveda i kravljeg mlijeka, te, manji dio prodajom povrća

Tla i njihova pogodnost za navodnjavanje na širem području i području općine Lovas U sklopu poljoprivredne problematike navodnjavanja poljoprivrednog zemljišta na području općina Lovas i Tompojevci, temeljem postojećih podataka utvrđene su značajke tla s procjenom sadašnje i potencijalne pogodnosti tla za navodnjavanje. Planirano područje navodnjavanja proteže se duž postojećih ritova i akumulacija, iz akumulacije Opatovac, te dovođenjem vode iz Dunava u akumulaciju Opatovac. Općina Lovas je sastavni dio projekta koji obuhvaća projektno područje predstavljeno je u okviru 9 postojećih i potencijalnih sustava navodnjavanja: SN Opatovac (705 ha), SN Sokolovac (182 ha), SN Pavlovac (171 ha), SN Grabovo (2116 ha), SN Kajiševac (501 ha), SN Berak (497 ha), SN Negoslavci (411), SN Đeletovci (179) i SN Tovarnik (1747 ha). Od navedenih općini Lovas pripada Opatovac. Veliki dio projektnog područja na sjevernom dijelu je okrupnjeno poljoprivredno zemljište s formiranim proizvodnim tablama koje se koriste u intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji u okviru postojećih poljoprivrednih poduzeća „Vupik d.d.“, Agrotovarnik“ „PZ Lovas“ i dr., dok su ostale proizvodne površine dosta manje. Na području SN Opatovac organizirana je voćarska proizvodnja i navodnjavanje kapanjem. U okviru obrade podataka izrađena je pedološka karta (u prilogu 1) te namjenska karta pogodnosti tla za navodnjavanje (u prilogu 2) šireg područja. Obje karte u tiskanom obliku u mjerilu 1:50.000 su sastavni dio pedološko-hidropedološke osnove. Na istraživanom području determinirana su tla iz odjela automorfnih i hidromorfnih tala. Uglavnom dominiraju tla iz odijela automorfnih tala od kojih su najzastupljenija černozemna i eutrično smeđa tla, te antropogena tla na lesu nastala iz eutrično smeđeg tla i černozema. Tla cijeloga područja istraživanja (Lovasa i Tompojevaca) i

53

malo šire su prikazana u okviru 13 kartiranih jedinica na pedološkoj karti mjerila 1:50.000 (u Prilogu 1), a zastupljenost tala na cjelokupnom području istraživanja prikazana je u Tablici 4 dok je zastupljenost na susatvu navodnjavanja Opatovac prikazana u Tablici 5. Tablica 4. Zastupljenost tala na širem području istraživanja (Tompojevci, Lovas, Tovarnik)

Sistematska jedinica Površina

ha % Aluvijalno-koluvijalno, oglejeno 19 0.29

Hipoglej mineralni 4 0.06

Antropogena tla na lesu 1568 24,09

Silikatno karbonatni sirozem 72 1.11

Eutrično smedja lesivirana 224 3.45

Eutrično smedje tipično tlo na lesu 1429 21.95

Černozem posmedjeni na lesu 37 0.57

Černozem karbonatni na lesu 812 12.47

Černozem izluzeni, srednje duboki 274 4.20

Rigosoli na lesu 151 2.32

Lesivirano 8 0.12

Lesivirano-pseudoglejno 71 1.09

Amfiglej mineralni i humozni 93 1,43

Hidromeliorirano iz ritske crnice 1345 20.67

Hidromeliorirano iz hipogleja 402 6.17

UKUPNO 6509 100,00 Tablica 5. Zastupljenost tala na području SN Opatovac


ha % Aluvijalno – koluvijalno, oglejeno 2,2 0,3

Antropogena tla na lesu 198,0 28,1

Silikatno karbonatni sirozem 1,9 0,3

Eutrično smeđe tlo na lesu 1,9 0,3

Černozem posmeđeni na lesu 37,3 5,3

Černozem karbonatni na lesu 319,5 45,3

Černozem izluženi, srednje duboki 144,2 20,5

UKUPNO 705,0 100,0

54

Na području istraživanja su vrlo zastupljena tla: antropogeno tlo na lesu, černozem karbonatni na lesu i černozem izluženi srednje duboki (Tablica 5., ukupno 93,9%), stoga će biti i detaljnije opisana njihova svojstva. Antropogena tla na lesu Antropogena tla njiva i drvenastih kultura–voćnjaka i vinograda na lesu na projektnom području prvenstveno su izvedena iz černozema i iz eutrično smeđeg tla. Rasprostranjena su na 198,0 ha odnosno 28,1% površina. To su uglavnom tla praškasto ilovaste teksture, malo porozna (42,5-51,3%vol.), osrednjeg kapaciteta tla za vodu (35,1-31,9%vol.), a zraka imaju od 4,9 do 16,2%vol. Reakcija kod antropogenih tala iz černozema je alkalična, vrlo slabo do slabo su humozna, fiziološki aktivnim fosforom, ovisno o gnojidbi su slaba do bogato opskrbljena. Černozem Černozem je tlo koje se razvija u semiaridnom do aridnom klimatu. To je tip tla koji karakterizira automorfni način vlaženja, odnosno vlaženje isključivo oborinama, dobre prirodne dreniranosti, koja omogućava nesmetanu perkolaciju oborinske vode kroz profil tla. Ima dobro razvijen humusno akumulativni horizont debljine veće 40 cm, ispod kojega se nalazi prijelazni AC horizont prosječne debljine oko 30 cm. Javlja se kao dominantna jedinica ili sporedni član zemljišne kombinacije (Prilog 201.). Rasprostranjen je na 463,7 ha odnosno 65,8% površina sustava navodnjavanja Opatovac. Na istraživanom području izdvojeno je 3 niže sistematske jedinice: - na lesu karbonatni, srednje duboki i duboki - na lesu izluženi, srednje duboki i duboki - na lesu posmeđeni, srednje duboki i duboki Obzirom na mehanički sastav, černozemi su uglavnom praškasto ilovaste, do praškasto glinasto ilovaste teksture. Ukupna poroznost je velika, a vodo-zračni odnosi izrazito povoljni, dok je mrvičasta struktura povoljne stabilnosti. Reakcija karbonatnog černozema je alkalna, a podpovršinski horizont sadrži 5-13% karbonata. S dubinom sadržaj ukupnih karbonata raste do 36%. U površinskom oraničnom sloju sadržaj humusa se na širem području kreće od 1,2 do 3,8%. Opskrbljenost biljci pristupačnim fosforom isto tako varira u širokim granicama od slabe do bogate opskrbljenosti, dok je kalijem ovo tlo uglavnom umjereno do bogato opskrbljeno, a sve ovisi o gnojidbi. Reakcija izluženog černozema je u površinskom i podpovršinskom horizontu slabo kisela, ima do 3% humusa, a opskrbljenost fiziološko aktivnim fosforom i kalijem također ovisi o gnojidbi, pogotovo tijekom dužega razdoblja. Rigolana tla vinograda Ova antropogena tla izvedena su iz černozema i nalaze se na području sustava navodnjavanja Sokolovac na površini od 151 ha i u Opatovcu na imanju Citrus d.o.o. Dubokom obradom te meliorativnom gnojidbom stvoren je antropogeni P horizont s povećanim sadržajem fiziološki aktivnih hraniva uslijed meliorativne

55

gnojidbe. Ova tla su uglavnom praškasto ilovaste, do praškasto glinasto ilovaste teksture, velike poroznosti, mrvičaste strukture, stabilnih strukturnih agregata i vrlo povoljnih vodno zračnih odnosa. Procjena pogodnosti tala za navodnjavanje i mjere uređenja U prethodnom dijelu prikazane su osnovne značajke tla na istraživanom području, dok se u ovome dijelu prikazuju rezultati procjene pogodnosti sistematskih/kartiranih jedinica tla za navodnjavanje. Koncepcija i kriterij procjene Temeljni kriteriji vrednovanja su prema FAO, 1976., a modifikacija prema Vidačeku (1981.). Redovi određuju pogodnost (P) ili nepogodnost (N) tla za navodnjavanje, klase stupanj pogodnosti odnosno P-1 pogodna tla, P-2 umjereno pogodna ili umjereno ograničeno pogodna tla, P-3 ograničeno pogodna tla za navodnjavanje, te klase N-1 privremenu i klase N-2 trajnu nepogodnost tla odnosno zemljišta za navodnjavanje. Potklase pogodnosti i nepogodnosti određuju vrstu i intenzitet ograničenja tla za navodnjavanje, uvažavajući kriterije i zahtjeve intenzivne poljoprivredne proizvodnje u uvjetima navodnjavanja. Osim u užem smislu pedoloških i hidropedoloških značajki, uvažavaju se ograničenja – značajke terena odnosno poljoprivrednog zemljišta i za vrednovanje potencijalne pogodnosti mogući troškovi održavanja sustava navodnjavanja. Vrste ograničenja koje određuju potklase pogodnosti i nepogodnosti tla za navodnjavanje u konkretnom slučaju uključuju: ed – efektivna dubina ili plitko tlo, h – slaba opskrbljenost biljnim hranivima, dr – dreniranost ili ocjeditost tla, kv – kapacitet tla za vodu, z – zbijenost, vt – sadržaj gline, V –povremeno visoka razina podzemne vode u profilu tla, v – sporo procjedne i/ili stagnirajuće površinske vode, t – troškovi održavanja plodnosti tla u uvjetima navodnjavanja. Rezultat procjene pogodnosti tala za navodnjavanje Na temelju spomenutih kriterija, te detaljnih značajki i svojstava pojedinih sistematskih jedinica tla, izvršena je procjena njihove sadašnje i potencijalne pogodnosti za navodnjavanje. Naime, sadašnja pogodnost utvrđena je na temelju dominantnih ograničenja, sukladno kojima su preporučene mjere popravke tla u vidu agro ili/ i hidromelioracija. Uz pretpostavku otklanjanja navedenih ograničenja utvrđena je i potencijalna pogodnost tla za navodnjavanje. Na istraživanom području utvrđene su klase pogodnih tala P-1, umjereno pogodnih P-2, ograničeno pogodnih P-3 i trajno nepogodnih N-2 tala. Pogodnost tala šireg područja istraživanja prikazana je na Slici 1. Pogodnost tala za navodnjavanje na karti mjerila 1:50 000 prikazana je na osnovu dominantne sistematske jedinice u okviru kartirane jedinice. Pogodnost tala na cjelokupnom području istraživanja prikazana je u tablici 6., dok je pogodnost tala na sustavu navodnjavanja Opatovac prikazana u Tablici 7.

Tablica 6. Sadašnja i potencijalna pogodnost, te mjere uređenja tla

56

Sistematska jedinica Površina Sadašnja

pogodnost Mjere uređenja Potencijalna pogodnost

ha %

Antropogena tla na lesu 1568 P-1,h Agromelioracije P-1 Eutrično smedje tipicno tlo na lesu 1429 P-1,h Agromelioracije P-1

Černozem posmeđeni na lesu 37 P-1,h Agromelioracije P-1

Černozem karbonatni na lesu 812 P-1,h Agromelioracije P-1

Černozem izluzeni, srednje duboki 274 P-1,h Agromelioracije P-1

Rigosoli na lesu 151 P-1,h Agromelioracije P-1

UKUPNO P-1 4271 65,6%

Eutrično smeđa lesivirana 224 P-2, h, dr Agromelioracije P-1

Lesivirano 8 P-2, h, dr, k Agromelioracije P-1

Aluvijalno-koluvijalno, oglejeno 19 P-2, h dr,

V Agromelioracije P-2

Hidromeliorirano iz ritske crnice 1345 P-2, h, dr,

vt Agromelioracije P-2

Hidromeliorirano iz hipogleja 402 P-2, h, dr Agromelioracije P-2

UKUPNO P-2 1998 30,7%

Hipoglej mineralni 4 P-3, h, V Agromelioracije+ hidromelioracije P-2

Silikatno karbonatni sirozem 72 P-3, h, n,

a Agromelioracije P-3

Lesivirano-pseudoglejno 71 P-3, h, dr,

k Agromelioracije P-2

UKUPNO P-3 145 2,2 Amfiglejna mineralna i humozna 93 N-2, dr, v,

V Agromelioracije+ hidromelioracije P-3

UKUPNO N-1 93 1,4%

UKUPNO 6510 100

Tablica 7. Klase i potklase pogodnosti tala za navodnjavanje na području SN Opatovac

Sistematska jedinica Sadašnja pogodnost Mjere uređenja Potencijalna

pogodnost Površina

(ha)

Aluvijalno – koluvijalno, oglejeno P-2, h dr, V Agromelioracije P-2 2,2

Antropogena tla na lesu P-1,h Agromelioracije P-1 198,0

Silikatno karbonatni sirozem P-3, h, n, a Agromelioracije P-3 1,9

Eutrično smeđe tlo na lesu P-1,h Agromelioracije P-1 1,9

Černozem posmeđeni na lesu P-1,h Agromelioracije P-1 37,3

Černozem karbonatni na lesu P-1,h Agromelioracije P-1 319,5

Černozem izluženi, srednje duboki P-1,h Agromelioracije P-1 144,2

57

Kriteriji procjene pogodnosti tala za navodnjavanje na širem području istraživanja Pogodna tla za navodnjavanje P-1 Klasi pogodnih tala za navodnjavanje pripadaju tla bez značajnih ograničenja za navodnjavanje ili s ograničenjima koja neće značajno utjecati na produktivnost, dobit i primjenu navodnjavanja. Na istraživanom području ovoj klasi pripadaju slijedeće pedosistematske jedinice:

- Černozem na lesu izluženi - Černozem na lesu karbonatni - Černozem na lesu posmeđeni - Rigosoli na lesu - Antropogena tla na lesu - Eutrično smeđe tipično na lesu

Navedena tla nemaju značajnijih ograničenja, ali svakako u uvjetima navodnjavanja treba voditi brigu o vertikalnoj vodopropusnosti i zbijenosti tla u zoni černozemnih, eutrično smeđih i antropogenih tala, te redovito provoditi dubinsko rahljenje. Umjereno pogodna tla za navodnjavanje P-2 U umjereno pogodna tla P-2 klase pogodnosti svrstane su sljedeće kartirane odnosno sistematske jedinice tla:

- Eutrično smeđe lesivirano - Lesivirano tipično - Aluvijalno koluvijalno oglejeno - Hidromeliorirano tlo iz hipogleja - Hidromeliorirano tlo iz ritske crnice

Postojeća ograničenja kod lesiviranih tala uglavnom se odnose na jaku kiselost i slabu humoznost u oraničnom horizontu, te zbijenost podoraničnog horizonta. Uslijed povećanog sadržaja krupnijih čestica ova tla imaju mali kationski izmjenjivački kapacitet, te im je zasićenost adsorpcijskog kompleksa tla bazama mala. U takvim uvjetima dolazi do nepristupačnosti pojedinih hraniva koja se u kiseloj sredini nalaze u oblicima nedostupnim za biljke. Ovoj klasi pogodnosti pripada i eutrično smeđe lesivirano tlo. Osnovna ograničenja ovih tala su zbijenost podoraničnih horizonata lesiviranih varijanti zbog povećanog sadržaja čestica gline u odnosu na oranični horizont. Na osnovu kasnije predloženih mjera uređenja poljoprivrednog zemljišta dio ovih tala prešao bi u klasu pogodnih tala za navodnjavanje. Ograničeno pogodna tla P-3 U ograničeno pogodna tla P-3 klase pogodnosti svrstane su sljedeće kartirane odnosno sistematske jedinice tla:

- Lesivirano pseudoglejno tlo - Silikatno-karbonatni sirozem - Hipoglej mineralni

Nabrojana tla s ograničenjima koja znatno ugrožavaju produktivnost, dobit i primjenu navodnjavanja. Lesivirana pseudoglejna tla imaju smanjenu

58

vodopropusnost u podoraničnim tj. iluvijalnim horizontima i kiselu reakciju tla. Glavna ograničenja silikatno karbonatnog sirozema je nagib terena i podložnost eroziji, alkalna reakcija tla, te nizak sadržaj organske tvari. Trajno nepogodna tla N-2 U trajno nepogodna tla N-2 klase pogodnosti svrstano je tlo koje se nalazi na najnižim pozicijama istraživanog područja uz same vodene površine na području ritova. Ova klasa tala rasprostranjena je na malim površinama, a pripada joj močvarnog glejno amfiglejno i hipoglejno tlo. Zbog visokih troškova održavanja plodnosti ova tla bi trebalo isključiti iz navodnjavanja. S obzirom na najniže pozicije terena u zoni hipoglejnih tala te povećanog sadržaja čestica gline, visoke razine podzemne vode te stagnirajućih površinskih voda ova tla su dosta problematična za obradu. Tijekom zime i proljeća na ovim površinama dolazi do propadanja usjeva zbog „ležanja“ površinske vode i jako je otežana, a u pojedinim godinama čak i nemoguća, njihova obrada za sjetvu jarih kultura.

59

Slika 1. Pogodnost tala za navodnjavanje šireg područja istraživanja

Zastupljenost tala na području SN Opatovac pokazuje da je oko 94% tala na području SN Opatovac pogodno za navodnjavanje i da pripada u pogodna i umjereno pogodna tla za navodnjavanje, a na području općine Lovas prelazi 90%. Navedeno je odlična pretpostavka za navodnjavanje. 3.4.2. Voda Općina Lovas potencijalno raspolaže sa prilično velikim količinama vode jer se nalazi relativno blizu rijeke Dunav. Izgradnjom akumulacije Opatovac tijekom zadnjih nekoliko godina stvoreni su preduvjeti za navodnjavanje oko 700 ha poljoprivrednih površina na području mjesta Opatovac. Nažalost, nakon izgradnje je bilo problema sa kontrolnim ispustom, pa je ovoga ljeta u tijeku sanacija koja će vjerojatno biti završena ove jeseni. Već na godinu (vegetacija 2014.) može se računati na određene količine vode za navodnjavanje. Izgrađene su ustava, crpna stanica i temeljni ispust, dakle, kompletna akumulacija na potoku Čopinac koji je bujničnoga karatera tijekom zimskih i proljetnih mjeseci, a ukupnoga kapaciteta oko jedan milijun m3. Navedena količina vode nije dovoljna jer se ne bi trebala za navodnjavanje isprazniti cijela akumulacija, dio vode bi trebao ostati za život flore i faune, kao i za rekreativne sadržaje. Nadokandu vode je lako ostvariti dovođenjem potrebne količine vode iz Dunava koji je vrlo izdašan. Temeljem navedenoga vidimo da su mogućnosti navodnjavanja u općini Lovas vrlo realne i velike. Što se tiče podzemnih voda na području općine Lovas, vodonosnici su upitne izdašnosti, nalaze se na dubinama većim od 100 m, a to je preskupo i neizvjesno za navodnjavanje poljoprivrednih kultura jer je danas dohodovnost u poljoprivredi prilično mala i neizvjesna. 3.4.3. Stanovništvo – zainteresiranost za poljoprivrednu proizvodnju i navodnjavanje Okosnicu gospodarskog razvoja u Općini Lovas činila je i čini poljoprivredna proizvodnja. Budućnost poljoprivredne proizvodnje su vjerojatno obiteljska gospodarstva i poljoprivredna poduzeća, koja s vremenom trebaju formirati zaokružene cjeline što većoj mjeri finalizirati svoju proizvodnju. Težište je na podizanju višegodišnjih nasada, što značajno bilo financijski podupirano od Vlade Republike Hrvatske, Vukovarsko-srijemska županije i Općine Lovas. Slijedom toga, općina Lovas prodala je individualnim poljoprivrednim proizvođačima 156 ha državnog poljoprivrednog zemljišta. Vrlo bitno je i usvajanje te provođenje Programa raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem na području općine (povrat, zakup, prodaja i koncesija poljoprivrednih površina), što je u najvećem dijelu i realizirano. Vrlo veliki napori su učinjeni i da bi se realizirao projekt navodnjavanja, uz mogućnost korištenja voda za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju od strane poduzeća i obiteljskih gospodarstava. Također, izvršena je i izmjera državnog poljoprivrednog zemljišta, u svrhu povrata i prodaje zemljišta. Aktivni su i programi poticajnih mjera u poljoprivredi, koje zajednički financiraju Vukovarsko-srijemska

60

županija i Općina Lovas. Značajan napredak postignut je i u projektu podizanja višegodišnjih nasada, u okviru kojeg je podignuto novih 70 ha voćnjaka i vinograda. Na području općine direktno ili indirektno djeluju pravni subjekti kojima je djelatnost uglavnom poljoprivreda te se smatraju bitnim nositeljima razvoja. Najznačajniji privredni subjekti u općini Lovas su: P.Z.”Lovas”; “Arator“ d.o.o.; AGRO-LOVAS d.o.o.; Vupik d.d.; PZ “NOVA ZADRUGA“; Agrotovarnik d.o.o.; Citrus d.o.o.; PZ “DUNAV”; Triko d.o.o. Ilok, pogon u Lovasu. Osnivanjem udruge za navodnjavanje i iskazivanjem interesa u IRRI projektu stvoriti će se pretpostavka za navodnjavanje novih 3,5 ha voćanjaka (jabuka, kruška i šljiva). Vjerujemo da će to biti osnova i poticaj za intenzivniji razvoj navodnjavanja i njegovu stručnu primjenu. Znanje koje će pojedinci i tvrtke steći tijekom trajanja IRRI projekta bi se moglo višestruko isplatiti i doprinijeti širenju navodnjavanja i općem razvoju mjesta. Navodnjavanjem se može stvoriti osnova za kontinuiranu i sigurnu proizvodnju poljoprivrednih proizvoda za prodaju na području općine i šire, a pogotovo za stvaranje mogućnosti skladišnih i preradbenih kapaciteta. 3.4.4. Trenutno stanje navodnjavanja u općini Lovas Tijekom trajanja IRRI projekta od voditeljice projekta smo dobili spoznaju da je Registar ustrojen od strane županije, po općinama i da će se povremeno dopunjavati. U sklopu ovoga projekta je u općini snimljeno postojeće stanje navodnjavanja i izrađen obrazac za evidenciju navodnjavanja u općini. Temeljem redovitoga popunjavanja i upisa novih podataka, stvoriti će se baza korisnika navodnjavanja. On ubuduće može poslužiti za različite analize i donošenje različitih smjernica i poticaja u navodnjavanju. Nažalost, trenutno u Lovasu ima samo jedan korisnik, 1 ha, a ostalo su sporadična navodnjavanja po vrtovima i okućnicam ai vrtovima iz vodovodnoga sustava, što je zapravo navodnjavanje u tragovima. U sastavu ovoga projekta je u tijeku postavljanje sustava na 3,5 ha (kod ukupno 4 korisnika). Navodnjavati će se sustavom kapanja, na kulturama jabuka, kruška i šljiva, te povrće koje se do sada jedino i navodnjavalo. 3.5. Sustavi navodnjavanja koji se primjenjuju na području općine Na području općine Lovas ima samo jedan korisnik koji je koristio sustav navodnjavanja kapanjem i to je prilično uspješno primjenjivao na povrću. Vodu koristi iz vodovoda direktno i nije koristio posebne uređaje za mjerenje količine vode, filtere za pročišćavanje, uređaje za gnojidbu istovremeno sa navodnjavanjem (fertirigaciju), a niti uređaje za sadržaj vode u tlu. Dakle, kontrola količine vode i trenutka početka navodnjavanja je primjenjivana iskustveno i prilično uspješno. Tijekom realizacije IRRI projekta još je napravljeno 4 pet novih sustava navodnjavanja. Svi ugrađeni sustavi pripadaju lokaliziranom navodnjavanju i imaju ugrađeno kapanje, samo je na jednom mjestu za pokusne potrebe ugrađeno navodnjavanje mikrorasprskivačima (višegodišnji nasad – kruška). 3.6. Ograničenja uspostavljanju održivog navodnjavanja na području općine Lovas

61

Ograničenja uspostavljanju održivog navodnjavanja na području općine Lovas mogu se sumirati kako slijedi: - nedostatak planova upravljanja vodama za ovo vodno područje (nema izrađenoga plana, studije, elaborata...); - neizrađen registar subjekata koji koriste sustave za navodnjavanje – rješeno IRRI projektom; - ograničenje u financijskoj moći poljoprivrednih gospodarstava jer ne postoje (ili nisu dovoljne) „kreditne linije“ sa stimulativnim kamatama (ili sufinanciranim kamatama) od strane države i županije za poticanje navodnjavanja; - veće angažiranje na korištenju sredstava međunarodne zajednice – Europske unije (projekti slični IRRI-ju); - hidrogeološke barijere na određenim područjima općine Lovas (i županije) gdje voda nije dostupna iz velikih rijeka ili nekim drugim projektima (zbog postojanja ne vodonosnih slojeva tla koji nekada mogu biti i više desetina metara) što poskupljuje i otežava navodnjavanje; - nepostojanje podzakonskih akata kojima se operacionaliziraju obaveze i zadaci u pogledu provođenja aktivnosti i mjera vezanih za zaštitu voda i provođenje održivoga navodnjavanja; - usitnjenost posjeda i mali posjedi; - usitnjenost i nedovoljna organiziranost proizvođača kako bi na tržištu nastupili jedinstveni i izborili veće i stabilne cijene; - organizirani otkup proizvoda i sigurna naplata istih; - organiziran sustav hladnjača za čuvanje proizvoda i kontinuitet prodaje i cijene. Drugih većih prepreka trenutno nema, ali sve nabrojane su prilično velike. Također je moguće očekivati povećanje naknade i cijene vode za navodnjavanje, promjenom zakona i podzakonskih akata. To financijsko opterećenje bi trebalo „prebaciti“ na druge subjekte u sustavu proizvodnje i prodaje hrane. Navedeno svakako ne bi stimulativno i ohrabrujeuće djelovalo na aktualne i buduće korisnike sustava za navodnjavanje. 3.7. Prijedlozi za uvođenje održivog navodnjavanja u općini Lovas Kako bi se postigao primarni cilj naveden u samom Prijedlogu ovog Projekta financiranog od strane EU kroz sredstva IPA, koji glasi:

Projektom se želi doprinijeti povećanju proizvodnje usjeva i povećanju prihoda poljoprivrednika u općinama Lovas i Tompojevci kroz poticanje proizvodnje poljoprivrednih proizvođača uvođenjem sustava za navodnjavanje u poljoprivredi, unaprjeđivanje znanja poljoprivrednika i stručnosti tehničara i povećanjem suradnje i svijesti javnosti o navodnjavanju. U cilju poboljšanja kompetencija ciljnih skupina predviđeno je: e) provođenje istraživanja vezano za trenutno stanje u upravljanju


f) postavljanje i praćenje demonstracijskih polja uz unaprjeđenje prakse upravljanja vodnim resursima/bavljenja poljoprivredom u području

62

provedbe projekta i provođenje istraživanja na eksperimentalnom području tijekom jedne proizvodne sezone,

g) obučavanje tehničara za savjetovanje poljoprivrednika o metodama navodnjavanja uz stvaranje priručnika o tehnikama navodnjavanja,

h) prezentiranje rezultata i studijska putovanja postojećim sustavima za navodnjavanje.

Realiziranje navedenih ciljeva će nesumnjivo rezultirati većim prinosima, ali i većim kvalitetom proizvedenih proizvoda, te pristupačnijom i konkurentnijom cijenom. Također je potrebno ukolniti ili svesti na minimum prethodno spomenuta ograničenja na svim razinama. To podrazumijeva da za održivo navodnjavanje u općini Lovas i općini Tompojevci treba težiti i ka okrupnjavanju zemljišnih posjeda, uređenju zemljišta u smislu poboljšanja plodnosti, rekonstrukciji postojećih i prema potrebi izgradnji novih sustava za odvodnjavanje, a poljoprivredu postepeno osuvremeniti poljoprivrednom tehnikom prateći suvremene trendove obrade tla, te podizanjem suvremenih skladišnih kapaciteta sa potrebnim rashladnim kapacitetima, kao i uz nabavku savremenijih linija za sortiranje, doradu, preradu i pakiranje poljoprivrednih proizvoda. Osigurati kontinuirano prisustvo lokalne samouprave, dakle općine Lovas kod poljoprivrednih proizvođača, kako bi novim projektima osigurala održavanje trenda korištenja EU fondova i projekata. To bi bio kao jedan od temeljnih preduvjeta za osuvremenjavanje proizvodnje i održavanje aktualnima i ravnopravnim članovima EU zajednice.

63

4. Potencijali i trenutno stanje navodnjavanja u općini Tompojevci Općina Tompojevci prostire se na 73,84 četvorna kilometra, dakle, da ima gotovo 7,5 tisuća hektara, od čega 5.700 ha obradivog zemljišta, 1.200 ha šuma, a ostalo su ritovi i trstici. Nalazi se u istočnom djelu Vukovarsko-srijemske županije i obuhvaća naselja Berak, Bokšić, Čakovci, Mikluševci i Tompojevci. Na sjeveru graniči gradom Vukovarom, na istoku s općinom Lovas, na jugu s općinama Tovarnik i Nijemci i na zapadu s općinom Bogdanovci. Potencijali i trenutno stanje navodnjavanja u općini Tompojevci obrađeni su u slijedećim poglavljima: Potrebe i razlozi navodnjavanja, specifičnosti poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja, stanje melioracija i planirani projekti na području općine, tla i njihova pogodnost za navodnjavanje na području općine Tompojevci, potencijali za navodnjavanje u općini, ograničenja uspostavljanju održivog navodnjavanja na području općine Tompojevci i prijedlozi za uvođenje održivog navodnjavanja u općini Tompojevci. Tijekom Domovinskoga rata sva su mjesta u općini teško stradala. Za vrijeme šestogodišnje privremene okupacije sva su sela sustavno razorena, devastirana, mnogi su stambeni i gospodarski objekti stradali, škole opustošene, crkve srušene i zapaljene, infrastruktura uništena, zemljište zapušteno. Od povratka su učinjeni veliki napori da se uništeno i devastirano dovede u red. Uz pomoć Vlade RH, uz pomoć ljudi dobre volje, velike pomoći Vlada prijateljskih zemalja Norveške, Nizozemske i Japana obnovljeni su i napravljeni brojni objekti. Najprije su obnovljeni stambeni objekti, te su se ljudi mogli vratiti kućama, a onda se odmah obnavljala infrastruktura, električna mreža i rasvjeta, dovedena je pitka voda u sva naselja, osposobljene su lokalne prometnice, izgrađena je plinska mreža na području cijele Općine. Stvorena je kvalitetna infrastruktura općine Tompojevci, što je pretpostavka sveopćega razvoja, a pogotovo navodnjavanja. 4.1. Potrebe i razlozi navodnjavanja Navodnjavanje je agrotehnička (ili melioracijska mjera) kojom se dodaje voda poljoprivrednome zemljištu sa ciljem postizanja povoljnoga vodnoga režima povoljnoga za rast i razvoj određene kulture sa ciljem postizanja što većega prinosa. Navodnjavanje osigurava poljoprivrednim proizvođačima visoke prinose poljoprivrednih kultura i kada prirodni uvjeti nisu pogodni za to, dakle kada nedostaje oborine, odnosno kada je narušen vodozračni režim tla. Povećanim brojem sušnih razdoblja svjedoci smo sve većih potreba poljoprivrednih kultura za navodnjavanjem. Analiza klime ukazuje da količina oborina i nije značajno smanjena, no raspored i oscilacija količine oborine su vrlo veliki. Tendenciju zasušenja smo „osjetili“ u suhoj 2011. i vrlo suhoj i toploj 2012.g. Ova, 2013. godina je bila vrlo specifična i za dio kultura na području Tompojevaca nije bilo potrebe za navodnjavanjem. Osiguranje dovoljno vode za navodnjavanje u skladu sa potrebama pojedine poljoprivredne proizvodnje, osnovni je zadatak Hrvatskih voda ili pojedinih koncesionara, lokalne ili regionalne samouprave, ovisno kako je to već zakonom raulirano. Temeljem provedenih stručnih analiza klime sušne godine se javljaju

64

svakih tri do pet godina, a njihov intenzitet je različit. Ovisno o intenzitetu i dužini trajanja suša može smanjiti prinose pojedinih poljoprivrednih kultura, u prosjeku od 20% do 80%. Na području istočne Hrvatske, kojoj pripada i županija Vukovarsko-srijemska nedostaje u prosjeku od 50 do 250 mm kiše (najčešće ovisi o kulturi, dužini vegetacije, temperaturama zraka tijekom vegetacije, svojstvima tla, tehnici navodnjavanja dubini korijena, sklopu i dr.). Ublažavanje smanjenja prinosa je moguće kvalitetnom i stručnom provedbom agrotehničkih mjera (pravovremena i dobra gnojidba i obrada tla, kvalitetno i pravovremeno izvedena sjetva, odabir kvalitetnih sorti i hibrida, zaštita usjeva od bolesti i štetnika), no to ima svoju granicu. Neosporno je da navedeno ukazuje na potrebe navodnjavanja poljoprivrednih kultura na području općine Tompojevci. Navodnjavanjem se u poljoprivrednoj proizvodnji povećavaju prinosi, iskoristivost tla, mogućnost postrne sjetve, veća dohodovnost, povećava se sigurnost proizvodnje, može se postići ujednačena kvaliteta proizvoda. Veći nedostatak vode se može nadoknaditi samo navodnjavanjem. Područje županije Vukovarsko-srijemske raspolaže sa prilično velikim količinama vode jer se nalazi između rijeka Dunava i Save, a tu su i manje riječice Biđ, Bosut (i druge) koje će se planiranim projektima obogaćivati vodom iz Dunava i Save i tako stvoriti uvjete za navodnjavanje velikih površina. Podzemne vode na području županije su različite dubine i izdašnosti vodonosnika, no obzirom na nabrojane potencijale, bil bi šteta koristiti vodu iz podzemlja jer ju treba čuvati za vodoopskrbu (piće). Svakako da je za općinu Tompojevce najbitniji projekt što se tiče navodnjavanja „Višenamjensko korištenje Tompojevačkih ritova“ čime bi se vodom iz Dunava Tompojevački ritovi obogaćivali. Time bi se ponovno „doveo život“ i u kritičnim razdobljima za vodu kada dio plićih kanala u ritovima ostaje bez vode. Temeljni razlozi za navodnjavanje poljoprivrednih kultura na općini Tompojevci su uglavnom slijedeći:

- povećanje prinosa poljoprivrednih kultura (voća i povrća) - stabiliziranje proizvodnje u sušnim godinama i veća sigurnost prinosa - prilično ujednačena kakvoća poljoprivrednih proizvoda te mogućnost

ugovaranja proizvoda i sigurnost investiranja u preradu - nedovoljna ponuda voća i povrća ujednačenoga kvaliteta - globalne klimatske promjene koje su primjetne i u Hrvatskoj - kontinuirano smanjenje poljoprivrednih površina - pristupačni i raspoloživi kapaciteti vode - negativna bilanca voda tijekom vegetacije, pogotovo u srpnju i kolovozu - bolje iskorištenje potencijala tla i vode - povećan broj radnih sati odnosno zaposlenost u poljoprivredi

4.2. Specifičnosti poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja Općina Tompojevci prostire se na 73,84 četvorna kilometra, dakle, da ima gotovo 7,4 tisuća hektara, od čega oko 5.041 ha obradivog zemljišta, 1.230 ha šuma, a

65

ostalo su ritovi i trstici. Od navedene površine obradivoga zemljišta 2831 ha kategoriziran je kao osobito vrijedno tlo, a 2211 ha kao vrijedno obradivo tlo (Prostorni plan općine Tompojevci, 2011.g.). Poljoprivreda predstavlja najznačajniju privrednu granu, a u općini je registrirano oko 15 gospodarskih subjekata, te 25 obrta i OPG-a. U općini poljoprivredna proizvodnja dominira i predstavlja najznačajniju djelatnost. Kako je poljoprivreda najznačajnija djelatnost to je i razvitak navedenih naselja i standard stanovništva direktno vezan uz poboljšanje poljoprivredne proizvodnje i pokretanja na njoj baziranih prerađivačkih pogona. Važno je napomenuti da prema podatcima iz Popisa poljoprivrede (2003.g.) u općini Tompojevci (u ukupno 488 kućanstava) ima samo 2797 ha ukupno raspoloživoga zemljišta, a od toga 2697 ha poljoprivrednoga zemljišta, u ukupno čak 2272 parcele. Prosječna veličina parcele u općini Tompojevci iznosi 1,19 ha sa 5,53 ha po kućanstvu. Od 2003.g. do danas se stanje vjerojatno promijenilo u pravcu okrupnjivanja površina. Analizom postojećega stanja poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja na području općine Tompojevci može za zaključiti:

- najviše obradivih površina zauzima ratarska proizvodnja; - najzastupljenije su ratarske kulture: žitarice, zrnate mahunarke i krmno bilje; - kulture pod višegodišnjim nasadima, voćnjaci su rasprostranjeni u mjestu Bokšić i to uglavnom zasađeni breskvom; - proizvodnja povrća vezana je za plasteničku proizvodnju, tržišno orijentirana, pa nije učestala hiperprodukcija, malo zastupljena, ostalo je najčešće za vlastite potrebe stanovništva; - postoje pojedinačni primjeri tehnološki napredne i dohodovno isplative poljoprivredne proizvodnje, uzorna obiteljska gospodarstva, no zbog vrlo varijabilnih cijena poljoprivrednih proizvoda njihova stabilnost je sve neizvjesnija. U pravilu se radi o nekoliko dobrih stabilnih tvrtki koje se bave poljoprivrednom i otkupom poljoprivrednih proizvoda i trgovinom; - također ima i pojedinačnih primjernih većih proizvođača, no na ograničenim površinama. Njihov dalji napredak, kao i napredak potencijalnih novih proizvođača treba potaknuti povoljnim poticajnim agranim projektima i mjerama. Često je napredak ograničen zbog nestabilnoga tržišta, a posebno cijena poljoprivrednih proizvoda, kao i zbog nedostatka vode za navodnjavanje, kada je ona najpotrebnija (ograničena izdašnost Tompojevačkih ritova); - općina Tompojevci trenutno ne raspolaže sa dovoljnim količinama vode koja se može koristiti za navodnjavanje, a da je dostupna i blizu poljoprivrednih površina. Posebice stoga što je oslonjena na izdašnost vode iz Tompojevačkih ritova. Iako je rijeka Dunav relativno blizu, još uvijek se čeka njihova realizacija putem Višenamjenskoga projekta. Svakako da je tu pri izradi potrebno dati naglasak i na zadržavanje određanih prirodnih staništa za različitu floru i faunu. Izgradnja crpne stanice uz rijeku Dunav će sigurno osigurati potrebnu količinu vode. Podzemne vode su prilično duboko i skupe su za navodnjavanje, a treba ih čuvati za vodoopskrbu; - projektiranje i izgradnja zahvata dovoljne količine vode, njene distribucije često su skupi i njihova ekonomska efikasnost u pravilu se ne temelji na ekonomičnosti

66

proizvodnje, no kada pomogne zajednica, kao u slučaju akumulacije Opatovac, to je velika i prava pomoć; - mali poljoprivredni proizvođači često ne raspolažu sa dovoljno znanja niti sredstava za izgradnju ovakvih sustava, pa je potrebna pomoć države ili lokalne zajednice; - određeni broj poljoprivrednih proizvođača, koji i primjenjuju suvremeniju tehnologiju i proizvode dohodovno isplative kulture (uglavnom breskva), uveli su navodnjavanje na manjim površinama, ali primjenjuju jednostavnije i jeftinije sustave, a nije kod svih ni struka dovoljno uključena; - nedostaje i znanja u stručnoj primjeni navodnjavanja kao kompleksnom problemu koji obuhvaća znanja iz oblasti tla (pedologija), fiziologije biljaka, kvaliteta vode i tehničkim referencama sustava navodnjavanja; - voda koja se koristi za navodnjavanje je najčešće nedovoljno izdašnih površinskih bunara ili iz Tompojevačkih ritova, ili njihovih rukavaca koji nisu cijele godine dovoljno izdašni vodom; Rješavanje infrastrukture za navodnjavanje na području općine Tompojevaci omogućiti će projekt “Sustav navodnjavanja na području općina Tompojevci, Lovas, Tovarnik“, u tijeku je izrada predinvesticijske studije. Projekt IRRI je podrška aktualnim proizvođačima koji primjenjuju navodnjavanje i koji su stekli određena iskustva, ali i onima koji se tek žele baviti kada se ostvare određene pretpostavke.

4.3. Stanje melioracijske odvodnje i planirani projekti iz melioracija Obzirom da je kvalitetna odvodnja suvišne vode sa poljoprivrednih površina, temeljna pretpostavka navodnjavanja, analizirana ja navedena problematika. „Prostor Općine Tompojevci nije ugrožen od poplava vanjskih voda. Pojedini dijelovi su ugroženi od unutrašnjih voda i to u prostorima gdje nema iskopanih kanala koji bi oborinu koja je pala primili i odveli do glavnih recipijenata. Postoje i prostori na kojima je teren uz odvodne kanale viši od terena na poljoprivrednim i ostalim površinama pa voda ne može gravitacijom oteći što uz glinovit materijal podloge uvjetuje duže zadržavanje vode. Glavni odvodni recipijent područja općine Tompojevci je kanal Savak koji sakuplja vodu iz brojnih prirodnih udolina. Ovaj vodotok je iskopan od rijeke Bosut do županijske ceste ŽC 4196 koja vodi od državne ceste D 57 prema naselju Berak, Čakovci, Tompojevci do km 7+670. Na području općine Tompojevci dužina reguliranog dijela vodotoka je 0,69 km, a od ŽC 4196 do brane akumulacije ''Grabovo'' u km 13+700 dužine 6,03 km, odvodnja se vrši prirodnom udolinom kojom se odvodi voda iz postojeće akumulacije ''Grabovo''. Dužina vodotoka i udoline u kojoj je vodotok Savak je cca 22 km. Promatrano područje nije ugroženo negativnim djelovanjem erozijskih procesa budući konfiguracija terena s malim poprečnim padom ne pogoduje njihovom stvaranju. Erozijski procesi manjeg značaja mogu se eventualno pojaviti na mjestima utoka vode u prirodne depresije ili u depresiju u kojoj je iskopan kanal Savak. Procesi bujičarskog djelovanja nisu prisutni budući nema površina s većim padom i bez vegetacije.

67

Općina Tompojevci prostire se na području katastarskih općina Berak, Bokšić, Čakovci, Mikluševci, Grabovo i Tompojevci. Sastav poljoprivrednog zemljišta (općine Tompojevci) omogućuje optimalnu proizvodnju u suhom ratarenju. Glavni odvodni recipijent područja je kanal Savak (kanal I reda), koji je od granice k.o. Berak (km 6+980) iskopan do ceste prema naselju Berak (km 7+670), u dužini 0,690 km. Od ceste do brane akumulacije ''Grabovo'' (km 13+700), dužine 6,030 km, kanala je prirodna udolina. Njome se odvodi voda iz akumulacije ''Grabovo'', a koja akumulira vodu uzvodno od napuštene željezničke pruge. Osim ovog kanala na području općine Tompojevci nema melioracijskih kanala ostalih redova kojima upravljaju Hrvatske vode. Odvodnja ostalog dijela poljoprivrednog zemljišta u općini Tompojevci odvija se kroz široke udoline koje su pretežno neobrađene, zamočvarene i zarasle u šašu. Nekada su se dijelovi udolina koristili za ribnjake, što je sada napušteno. Površine pod ritovima u općini Tompojevci su znatne (ukupne površine cca 684 ha). U prošlosti ritovi su bili bogatiji vodom, a time i florom i faunom. Na dijelu površina ritova prokopavanjem i isušivanjem tla su privođena poljoprivrednoj proizvodnji koja nakon Domovinskog rata nije obnovljena. U prirodnim depresijama i na obodima ostao je dio izvora u funkciji, a on vodom opskrbljuje akumulaciju i ritove. Putna mreža koja presijeca depresije i ritove omogućuje kao pregrade, zadržavanje vode na dijelovima depresija. Prednost sa stanovišta melioracija područja općine Tompojevci je oblik reljefa. Jedna od značajnijih aktivnosti na području općine je revitalizacija vodenih površina u slivu Dunava i projekt „Višenamjensko korištenje ritova na području općina Lovas i Tompojevci“ (Izvor: Hrvatske vode, 2009.). Projektom je obuhvaćeno područje desnog zaobalja rijeke Dunav i to istočno od grada Vukovara do naselja Opatovac. Tijekom 2012. je projekt ponovno aktiviran i realizacija je u tijeku. Cilj projekta je obnova i revitalizacija ritova te višenamjensko korištenje raspoloživih vodnih izvora za potrebe razvoja navodnjavanja i ostale namjene na vodnim sustavima Savak, Boris, Bosut i Opatovac. Za razliku trenutne zapunjenosti retencijskog područja sa oko 3 milijuna m3 vode, u okviru naznačenog područja (površine od oko 600 ha) procjenjuje se moguće povećanje retencijskog kapaciteta područja na oko 10 milijuna m3 vode. Akumuliranje vode u ritovima moguće je iz prirodnih izvora i oborina, kao i dovođenjem vode crpljenjem iz Dunava koji je izdašan vodom tijekom cijele godine. U okviru navedenog, obnoviti će se i dograditi postojeće i izgradit nove pregrade (ustave) vode u cilju uređenja cjelokupnog vodnog sustava i reguliranog tečenja vode. Program obnove ritova i osiguranja vode vodnih sustava Savak, Boris, Bosut i Opatovac za navodnjavanje temelji se na smjernicama plana navodnjavanja Vukovarsko-srijemske županije, potrebi i mogućnostima osiguranja vode za navodnjavanje uz uvažavanje prostorno-planske namjene naznačenog prostora. Poboljšanje melioracijske odvodnje će se realizirati aktualnim projektom „Višenamjenskoga korištenja ritova na području općina Lovas i Tompojevci“. Uređivanje mreže detaljne odvodnje do stupnja koji će omogućiti pravodobnu odvodnju suvišnih voda s melioracijskih površina je bitan i treba biti važan cilj općine Tompojevci. Svakako da i održavanje postignutog stupnja uređenosti ne treba zanemariti.

68

4.4. Potencijali za navodnjavanje Potencijali za navodnjavanje u općini Tompojevci su analizirani kroz tri bitne sastavnice: poljoprivredno zemljište, voda i stanovništvo. 5.4.1. Poljoprivredno zemljište Gospodarstvo općine Tompojevci je tradicionalno i izrazito poljoprivredno jer je to područje, koje je gospodarski orijentirano na primarnu poljoprivrednu proizvodnju. Poljoprivreda se razvija putem obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, ali za to su potrebna znatna financijska sredstva, jer su tijekom rata oštećene mnoge gospodarske zgrade i uništena mehanizacija.

Pregled strukture korištenja zemljišta poljoprivrednih kućanstava na području općine Tompojevci prikazan je na Slici 2, a struktura korištenja oranica i vrtova na Slici 3.

- na površinama korištenih oranica i vrtova u okviru naznačenog istraživanog prostora, općina Tompojevci, najviše se uzgajaju žitarice 69,0%, uljano sjemenje i plodovi 24,4%, krmno bilje 5,2%, mahunasto povrće za suho zrno 0,2%, te ostalo povrće na oranicama 0,3% - registrirano je pet kućanstva koja navodnjavaju poljoprivredne površine - navodnjavane površine su 7,90 ha, registrirane su na području općine i uvedene u novoosnovani registar navodnjavanja - gotovo zanemarive su aktivnosti na provođenju agrotehničkih aktivnosti na oranicama na zasnivanju međuusjeva, podusjeva i naknadnih usjeva, - u okviru korištenih oranica i vrtova udio pod povrćem je vrlo mali - prema vrstama voćnih stabala, poljoprivredna kućanstva najviše uzgajaju breskvu - u okviru naznačenog područja za sada nema dopunskih djelatnosti na posjedu kućanstava (turizam, uzgoj ribe, proizvodnja obnovljive energije i sl.)

Prema podatcima iz popisa poljoprivrede 2003. g. situacija je značajno izmijenjena pa se nećemo zadržavati na detaljima. Postojeće stanje ukazuje da bi se trebao napraviti novi popis i povremeno ga osvježavati.

Struktura korištenog zemljišta poljoprivrednih kućanstavana području općine Tompojevci

(naselja: Grabovo, Mikluševci, Čačinci, Berak, Bokšić i Tompojevci)

Oranice i vrtovi; 98,5%

pašnjaci; 0,4%

uk.voćnjaci; 0,5%

uk.vinogradi; 0,10%

livade; 0,0037%

rasadnici i koš.vrba; 0,0004%

povrtnjaci; 0,50%

Slika 2. Struktura korištenja zemljišta u općini Tompojevci

Struktura korištenja oranica i vrtova poljoprivrednihkućanstava na području općine Tompojevci

(naselja: Grabovo, Mikluševci, Čačinci, Berak, Bokšić i Tompojevci)

žitarice; 69,0%

krumpir; 0,3%

mahun.povrće za suho zrno; 0,2% ulj.sjemenje i plodovi;

24,4%

ostalo povrće-oranica; 0,3%

krmbo bilje; 5,2%

ostalo povrće u zaštićenom; 0,0%

ugari; 0,5%

cvijeće-ukrasno bilje; 0,0004%

Slika 3. Struktura korištenja oranica i vrtova u

općini Tompojevci

69

Tablica 8. Udio povrća u ukupno korištenim oranicama i vrtovima (Izvor:

Popis poljoprivrede 2003., DSZ RH)

Općina Površina pod

povrćem Udio u ukupno korištenim

oranicama i vrtovima (ha) (%)

Tompojevci 15,47 0,58 Lovas 5,45 0,64

Tla i njihova pogodnost za navodnjavanje na širem području i području općine Tompojevci U sklopu poljoprivredne problematike navodnjavanja poljoprivrednog zemljišta na području općina Tompojevci i Lovas, a temeljem postojećih podataka utvrđene su značajke tla s procjenom sadašnje i potencijalne pogodnosti tla za navodnjavanje. Planirano područje navodnjavanja proteže se duž postojećih ritova i akumulacija, i iz akumulacije Opatovac, te dovođenjem vode iz Dunava u akumulaciju Opatovac. Općina Tompojevci je sastavni dio projekta koji obuhvaća projektno područje predstavljeno je u okviru 9 postojećih i potencijalnih sustava navodnjavanja: SN Opatovac (705 ha), SN Sokolovac (182 ha), SN Pavlovac (171 ha), SN Grabovo (2116 ha), SN Kajiševac (501 ha), SN Berak (497 ha), SN Negoslavci (411), SN Đeletovci (179) i SN Tovarnik (1747 ha). Od navedenih sustava navodnjavaja (SN) općini Tompojevci pripadaju SN Pavlovac (171 ha), SN Grabovo (2116 ha) – dio, SN Kajiševac (501 ha), SN Berak (497 ha). Veliki dio projektnog područja na sjevernom i sjeverozapadnom dijelu je okrupnjeno poljoprivredno zemljište s formiranim proizvodnim tablama koje se koriste u intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji u okviru postojećeg poljoprivrednog poduzeća „Vupik d.d.“, dok su ostale proizvodne površine manje i pripadaju privatnome sektoru. Kako je pedologija bitna podloga za navodnjavanje, navedeno područje će biti detaljnije opisano. U okviru obrade podataka izrađena je pedološka karta (u prilogu 1) te namjenska karta pogodnosti tla za navodnjavanje (u prilogu 2) šireg područja. Obje karte u tiskanom obliku u mjerilu 1:50.000 su sastavni dio pedološko-hidropedološke osnove. Na istraživanom području determinirana su tla iz odjela automorfnih i hidromorfnih tala. Uglavnom dominiraju tla iz odijela automorfnih tala od kojih su najzastupljenija černozemna i eutrično smeđa tla, te antropogena tla na lesu nastala iz eutrično smeđeg tla i černozema. Tla cijeloga područja istraživanja (Tompojevaca, Lovasa i Tovarnika) su prikazana u okviru 13 kartiranih jedinica na pedološkoj karti mjerila 1:50.000 (u Prilogu 1), a zastupljenost tala na cjelokupnom području istraživanja prikazana je u Tablici 4 (Poglavlje 3.2.) dok je zastupljenost na sustavima navodnjavanja Pavlovac, Grabovo, Kajiševac i Berak, prikazana u Tablicama 9., 10., 11. i 12. Na području istraživanja su vrlo zastupljena tla: antropogeno tlo na lesu, černozem karbonatni na lesu, černozem izluženi srednje duboki, eutrično smeđe tlo na lesu i eutično smeđe lesivirano tlo, stoga će biti i detaljnije opisana njihova svojstva.

70

Tablica 9. Zastupljenost tala na području SN Pavlovac


Ha % Antropogena tla na lesu 93,4 54,6 Silikatno karbonatni sirozem 8,9 5,2 Eutrično smeđe tlo na lesu 8,9 5,2 Černozem karbonatni 37,4 21,9 Černozem izluženi, srednje duboki 15,0 8,7 Amfiglej mineralni i humozni 7,5 4,4 UKUPNO 171,0 100,0

Tablica 10. Zastupljenost tala na području SN Grabovo


Ha % Aluvijalno – koluvijalno, oglejeno 16,9 0,8 Hipoglej mineralni 4,2 0,2 Antropogena tla na lesu iz černozema i eutrično smeđeg tla 707,1 33,4

Silikatno karbonatni sirozem 15,9 0,8 Eutrično smeđe lesivirano 53,6 2,5 Eutrično smeđe tlo na lesu 1027,8 48,6 Černozem izluženi, srednje duboki 26,9 1,3 Černozem na lesu 233,1 11,0 Amfiglej mineralni i humozni 30,0 1,4 UKUPNO 2116,1 100,0

Tablica 11. Zastupljenost tala na području SN Kajiševac


Ha % Antropogena tla na lesu iz černozema i eutrično smeđeg tla 215,5 43,0

Silikatno karbonatni sirozem 14,0 2,8 Eutrično smeđe tlo na lesu 14,0 2,8 Černozem karbonatni 173,1 34,6 Černozem izluženi, srednje duboki 69,2 13,8 Močvarno glejno amfiglejno 15,3 3,0 UKUPNO 501,0 100,0

71

Tablica 12. Zastupljenost tala na području SN Berak


Ha % Antropogena tla na lesu iz černozema i eutrično smeđeg tla 84,9 17,1

Silikatno karbonatni sirozem 8,0 1,6 Eutrično smeđe lesivirano 148,0 29,8 Eutrično smeđe tlo na lesu 214,8 43,2 Rigosoli na lesu 32,3 6,5 Amfiglej mineralnii humozni 9,0 1,8 UKUPNO 497,0 100,0

Antropogena tla na lesu Antropogena tla njiva i drvenastih kultura–voćnjaka i vinograda na lesu na projektnom području prvenstveno su izvedena iz černozema i iz eutrično smeđeg tla. Rasprostranjena su na 198,0 ha odnosno 28,1% površina. To su uglavnom tla praškasto ilovaste teksture, malo porozna (42,5-51,3%vol.), osrednjeg kapaciteta tla za vodu (35,1-31,9%vol.), a zraka imaju od 4,9 do 16,2%vol. Reakcija kod antropogenih tala iz černozema je alkalična, vrlo slabo do slabo su humozna, fiziološki aktivnim fosforom, ovisno o gnojidbi su slaba do bogato opskrbljena. Černozem Černozem je tlo koje se razvija u semiaridnom do aridnom klimatu. To je tip tla koji karakterizira automorfni način vlaženja, odnosno vlaženje isključivo oborinama, dobre prirodne dreniranosti, koja omogućava nesmetanu perkolaciju oborinske vode kroz profil tla. Ima dobro razvijen humusno akumulativni horizont debljine veće 40 cm, ispod kojega se nalazi prijelazni AC horizont prosječne debljine oko 30 cm. Javlja se kao dominantna jedinica ili sporedni član zemljišne kombinacije (Prilog 201.). Rasprostranjen je na 463,7 ha odnosno 65,8% površina sustava navodnjavanja Opatovac. Na istraživanom području izdvojeno je 3 niže sistematske jedinice: - na lesu karbonatni, srednje duboki i duboki - na lesu izluženi, srednje duboki i duboki - na lesu posmeđeni, srednje duboki i duboki Obzirom na mehanički sastav, černozemi su uglavnom praškasto ilovaste, do praškasto glinasto ilovaste teksture. Ukupna poroznost je velika, a vodo-zračni odnosi izrazito povoljni, dok je mrvičasta struktura povoljne stabilnosti. Reakcija karbonatnog černozema je alkalna, a podpovršinski horizont sadrži 5-13% karbonata. S dubinom sadržaj ukupnih karbonata raste do 36%. U površinskom oraničnom sloju sadržaj humusa se na širem području kreće od 1,2 do 3,8%. Opskrbljenost biljci pristupačnim fosforom isto tako varira u širokim granicama od slabe do bogate opskrbljenosti, dok je kalijem ovo tlo uglavnom umjereno do bogato opskrbljeno, a sve ovisi o gnojidbi. Reakcija izluženog černozema je u površinskom

72

i podpovršinskom horizontu slabo kisela, ima do 3% humusa, a opskrbljenost fiziološko aktivnim fosforom i kalijem također ovisi o gnojidbi, pogotovo tijekom dužega razdoblja. Eutrično smeđe tlo Eutrično smeđe tlo predstavlja razvijeniji pedogenetski stadij od černozema, tako da se kod njega ispod humusnoakumulativnog horizonta javlja kambični horizon s nešto većim sadržajem glinastih čestica koji postupno prelazi u karbonatni matični supstrat praškaste do praškasto ilovaste teksture. Osnovna građa profila je A-(B)-C. Ovo je najrasprostranjeniji tip tla istraživanog područja i javlja se na svim potencijalnim sustavima navodnjavanja gdje su se tla razvijala u terestričkim uvjetima tj. sjeverno od ceste Vinkovci-Šid. Kao dominantna jedinica javlja se u kartiranim jedinicama broj 5, 6, 7, 8 i 9, dok se u kartiranoj jedinici broj 2 javlja kao sporedni član zemljišne kombinacije. Ukupna površina ovih tala je 1653,2 ha odnosno 25,4% i javljaju se kao 2 niže sistematske jedinice: - na lesu tipično - na lesu lesivirano Tekstura ovih tala uglavnom je ilovasta, praškasto-ilovasta do praškasto-glinasto-ilovasta. To su dosta porozna i propusna tla, osrednjeg retencijskog kapaciteta za vodu i stabilne mrvičaste strukture. Kemijske značajke ovih tala su također povoljne. Reakcija tla tipičnih eutrično smeđih tala je slabo kisela, dok eutrično smeđa lesivirana tla imaju nešto kiseliju reakciju tla u oraničnim horizontima. Sadržaj organske tvari kreće se uglavnom od 1,5 do 2,5 kod tala koja se koriste u poljoprivredi. Zasićenost adsorpcijskog kompleksa tla bazama je 60-80%. Opskrbljenost tla fiziološki aktivnim hranivima varira ovisno o gnojidbi i uglavnom je osrednja do bogata. Procjena pogodnosti tala za navodnjavanje i mjere uređenja U prethodnom dijelu prikazane su osnovne značajke tla na istraživanom području, dok se u ovome dijelu prikazuju rezultati procjene pogodnosti sistematskih/kartiranih jedinica tla za navodnjavanje. Koncepcija i kriterij procjene Temeljni kriteriji vrednovanja su objašnjeni u prethodnim poglavljima ovoga Izvješća. Rezultat procjene pogodnosti tala za navodnjavanje Na temelju spomenutih kriterija, te detaljnih značajki i svojstava pojedinih sistematskih jedinica tla, izvršena je procjena njihove sadašnje i potencijalne pogodnosti za navodnjavanje. Naime, sadašnja pogodnost utvrđena je na temelju dominantnih ograničenja, sukladno kojima su preporučene mjere popravke tla u vidu agro ili/ i hidromelioracija. Uz pretpostavku otklanjanja navedenih ograničenja utvrđena je i potencijalna pogodnost tla za navodnjavanje. Na istraživanom području utvrđene su klase pogodnih tala P-1, umjereno pogodnih P-2, ograničeno pogodnih P-3 i trajno nepogodnih N-2 tala.

73

Pogodnost tala šireg područja istraživanja prikazana je na Slici 1. Pogodnost tala za navodnjavanje na karti mjerila 1:50 000 prikazana je na osnovu dominantne sistematske jedinice u okviru kartirane jedinice. Pogodnost tala na cjelokupnom području istraživanja prikazana je u Tablici 14., dok je pogodnost tala na sustavima navodnjavanja Pavlovac, Grabovo, Kjiševac i Berak prikazana u Tablicama 15., 16., 17. i 18.

Tablica 14. Sadašnja i potencijalna pogodnost, te mjere uređenja tla (na širem području istraživanja (obuhvaća općine Tompojevci, Lovas i Tovarnik)

Sistematska jedinica Površina Sadašnja

pogodnost Mjere uređenja Potencijalna pogodnost

ha % Antropogena tla na lesu 1568 P-1,h Agromelioracije P-1 Eutrično smedje tipicno tlo na lesu 1429 P-1,h Agromelioracije P-1

Černozem posmeđeni na lesu 37 P-1,h Agromelioracije P-1

Černozem karbonatni na lesu 812 P-1,h Agromelioracije P-1

Černozem izluzeni, srednje duboki 274 P-1,h Agromelioracije P-1

Rigosoli na lesu 151 P-1,h Agromelioracije P-1 UKUPNO P-1 4271 65,6% Eutrično smeđa lesivirana 224 P-2, h, dr Agromelioracije P-1

Lesivirano 8 P-2, h, dr, k Agromelioracije P-1 Aluvijalno-koluvijalno, oglejeno 19 P-2, h dr, V Agromelioracije P-2

Hidromeliorirano iz ritske crnice 1345 P-2, h, dr, vt Agromelioracije P-2

Hidromeliorirano iz hipogleja 402 P-2, h, dr Agromelioracije P-2

UKUPNO P-2 1998 30,7% Hipoglej mineralni 4 P-3, h, V Agromelioracije+

hidromelioracije P-2 Silikatno karbonatni sirozem 72 P-3, h, n, a Agromelioracije P-3

Lesivirano-pseudoglejno 71 P-3, h, dr, k Agromelioracije P-2

UKUPNO P-3 145 2,2 Amfiglejna mineralna i humozna 93 N-2, dr, v, V Agromelioracije+

hidromelioracije P-3

UKUPNO N-1 93 1,4% UKUPNO 6510 100

Tablica 15. Klase i potklase pogodnosti tala za navodnjavanje na području SN Pavlovac


pogodnost Površina

(ha) Klasa

Antropogena tla na lesu P-1,h Agromelioracije P-1 93,4 Silikatno karbonatni sirozem P-3, h, n, a Agromelioracije P-3 8,9 Eutrično smeđe tlo na lesu P-1,h Agromelioracije P-1 8,9 Černozem karbonatni P-1,h Agromelioracije P-1 37,4 Černozem izluženi, srednje duboki P-1,h Agromelioracije P-1 15,0 Amfiglej mineralni i humozni N-2, dr, v, V Agro+hidromelior P-3 7,5

74

Tablica 16. Klase i potklase pogodnosti tala za navodnjavanje na području SN Grabovo


pogodnost Površina

(ha)

Aluvijalno – koluvijalno, oglejeno P-2, h dr, V Agromelioracije P-2 16,9

Hipoglej mineralni P-3 Agromelioracije +hidromelioracije P-2 4,2

Antropogena tla na lesu iz černozema i eutrično smeđeg tla P-1,h Agromelioracije P-1 665,3

Silikatno karbonatni sirozem P-3, h, n, a Agromelioracije P-3 15,9 Eutrično smeđe lesivirano P-2, h, dr Agromelioracije P-1 53,6

Eutrično smeđe tlo na lesu P-1,h Agromelioracije P-1 1027,8

Černozem izluženi, srednje duboki P-1,h Agromelioracije P-1 26,9

Černozem na lesu P-1,h Agromelioracije P-1 233,1

Amfiglej mineralni i humozni N-2, dr, v, V Agromelioracije +hidromelioracije P-3 70,9

Tablica 17. Klase i potklase pogodnosti tala za navodnjavanje na području SN Kajiševac


pogodnost Površina

(ha) Antropogena tla na lesu iz černozema i eutrično smeđeg tla P-1,h Agromelioracije P-1 215,5

Silikatno karbonatni sirozem P-3, h, n, a Agromelioracije P-3 14,0 Eutrično smeđe tlo na lesu P-1,h Agromelioracije P-1 14,0 Černozem karbonatni P-1,h Agromelioracije P-1 173,1 Černozem izluženi, srednje duboki P-1,h Agromelioracije P-1 69,2

Močvarno glejno amfiglejno N-2, dr, v, V

Agromelioracije +hidromelioracije P-3 15,3

Tablica 18. Klase i potklase pogodnosti tala za navodnjavanje na području SN Berak


pogodnost Površina

(ha) Antropogena tla na lesu iz černozema i eutrično smeđeg tla P-1,h Agromelioracije P-1 64,1

Silikatno karbonatni sirozem P-3, h, n, a Agromelioracije P-3 8,0 Eutrično smeđe lesivirano P-2, h, dr Agromelioracije P-1 148,0 Eutrično smeđe tlo na lesu P-1,h Agromelioracije P-1 214,8 Rigosoli na lesu P-1,h Agromelioracije P-1 32,3

Amfiglej mineralni N-2, dr, v, V

Agromelioracije +hidromelioracije P-3 29,8

Kriteriji procjene pogodnosti tala za navodnjavanje na području istraživanja su detaljno opisana u prethodnim poglavljima.

75

Pogodna tla za navodnjavanje P-1 Klasi pogodnih tala za navodnjavanje pripadaju tla bez značajnih ograničenja za navodnjavanje ili s ograničenjima koja neće značajno utjecati na produktivnost, dobit i primjenu navodnjavanja. Na istraživanom području ovoj klasi pripadaju slijedeće pedosistematske jedinice:

- Černozem na lesu izluženi - Černozem na lesu karbonatni - Černozem na lesu posmeđeni - Rigosoli na lesu - Antropogena tla na lesu - Eutrično smeđe tipično na lesu

Navedena tla nemaju značajnijih ograničenja, ali svakako u uvjetima navodnjavanja treba voditi brigu o vertikalnoj vodopropusnosti i zbijenosti tla u zoni černozemnih, eutrično smeđih i antropogenih tala, te redovito provoditi dubinsko rahljenje i dobro gospodarenje tlom. Umjereno pogodna tla za navodnjavanje P-2 U umjereno pogodna tla P-2 klase pogodnosti svrstane su sljedeće kartirane odnosno sistematske jedinice tla:

- Eutrično smeđe lesivirano - Lesivirano tipično - Aluvijalno koluvijalno oglejeno - Hidromeliorirano tlo iz hipogleja - Hidromeliorirano tlo iz ritske crnice

Postojeća ograničenja kod lesiviranih tala uglavnom se odnose na jaku kiselost i slabu humoznost u oraničnom horizontu, te zbijenost podoraničnog horizonta. Uslijed povećanog sadržaja krupnijih čestica ova tla imaju mali kationski izmjenjivački kapacitet, te im je zasićenost adsorpcijskog kompleksa tla bazama mala. U takvim uvjetima dolazi do nepristupačnosti pojedinih hraniva koja se u kiseloj sredini nalaze u oblicima nedostupnim za biljke. Ovoj klasi pogodnosti pripada i eutrično smeđe lesivirano tlo. Osnovna ograničenja ovih tala su zbijenost podoraničnih horizonata lesiviranih varijanti zbog povećanog sadržaja čestica gline u odnosu na oranični horizont. Na osnovu kasnije predloženih mjera uređenja poljoprivrednog zemljišta dio ovih tala prešao bi u klasu pogodnih tala za navodnjavanje. Ograničeno pogodna tla P-3 U ograničeno pogodna tla P-3 klase pogodnosti svrstane su sljedeće kartirane odnosno sistematske jedinice tla:

- Lesivirano pseudoglejno tlo - Silikatno-karbonatni sirozem - Hipoglej mineralni

Nabrojana tla s ograničenjima koja znatno ugrožavaju produktivnost, dobit i primjenu navodnjavanja. Lesivirana pseudoglejna tla imaju smanjenu vodopropusnost u podoraničnim tj. iluvijalnim horizontima i kiselu reakciju tla. Glavna ograničenja silikatno karbonatnog sirozema je nagib terena i podložnost eroziji, alkalna reakcija tla, te nizak sadržaj organske tvari.

76

Trajno nepogodna tla N-2 U trajno nepogodna tla N-2 klase pogodnosti svrstano je tlo koje se nalazi na najnižim pozicijama istraživanog područja uz same vodene površine na području ritova. Ova klasa tala rasprostranjena je na malim površinama, a pripada joj močvarnog glejno amfiglejno i hipoglejno tlo. Zbog visokih troškova održavanja plodnosti ova tla bi trebalo isključiti iz navodnjavanja. S obzirom na najniže pozicije terena u zoni hipoglejnih tala te povećanog sadržaja čestica gline, visoke razine podzemne vode te stagnirajućih površinskih voda ova tla su dosta problematična za obradu. Tijekom zime i proljeća na ovim površinama dolazi do propadanja usjeva zbog „ležanja“ površinske vode i jako je otežana, a u pojedinim godinama čak i nemoguća, njihova obrada za sjetvu jarih kultura. Zastupljenost tala na području istraživanoga dijela općine Tompojevci, SN Pavlovac, SN Grabovo, SN Kajiševac i SN Berak pokazuje da je više od 90% tala pogodno za navodnjavanje i da pripada u pogodna i umjereno pogodna tla za navodnjavanje (P1 i P2 klasa). Navedeno je odlična pretpostavka za navodnjavanje područja općine Tompojevci. 4.4.2. Voda Općina Tompojevci potencijalno raspolaže sa prilično velikim količinama vode jer se nalazi relativno blizu rijeke Dunav, ali blizu poljoprivrednih površina nema dovoda vode. Realizacijom projekta izgradnje sustava navodnjavanja na područu općine Tompojevci, koji su obrađeni u prethodnom poglavlju (obogćivanjem Tompojevačkih ritova vodom iz Dunava) osigurati će se određena količina vode navodnjavanje će se značajno proširiti. Temeljem navedenoga vidimo da su potencijali tla i vode veliki, a time i mogućnosti navodnjavanja u općini Tompojevci, vrlo realne i velike. Kada je u pitanju korištenje vode iz Tompojevačkih ritova za navodnjavanje, nju bi bilo dobro čuvati i koristiti za potrebe očuvanja okoliša i razvoj ruralnoga turizma, razne rekreativne sadržaje, u znanstvene i istraživačke svrhe navodnjavanja, a glavninu vode koja je planirana za navodnjavanje poljoprivrednih kultura dovoditi iz Dunava. Što se tiče podzemnih voda na području općine Tompojevci, vodonosnici su upitne izdašnosti, nalaze se na dubinama većim od 100 m, a to je preskupo za navodnjavanje poljoprivrednih kultura jer je danas dohodovnost u poljoprivredi prilično mala i neizvjesna. Vjerojatno je izdašnost vodonosnika ispod Tompojevačkih ritova nešto veća, no treba protežirati korištenje vode iz Dunava jer je značajno jeftinija. Svakako treba naglasiti da je voda iz podzemlja prioriteno planirana za vodoopskrbu. 4.4.3. Stanovništvo – zainteresiranost za poljoprivrednu proizvodnju i navodnjavanje Okosnicu gospodarskog razvoja u Općini Tompojevci činila je i čini poljoprivredna proizvodnja. Budućnost poljoprivredne proizvodnje su vjerojatno u značajnoj mjeri obiteljska gospodarstva i poljoprivredna poduzeća, koja s vremenom trebaju formirati zaokružene cjeline.

77

Broj stanovnika u općini Tompojevci je 2011. godine iznosio 1565, od čega j e 829 žena i 736 muškaraca. Broj stanovnika se prema 2001. godini značajno smanjio. Sličan trend smanjenja stanovnika je i u Vukovarsko-srijemskoj županiji.

Područje Broj stanovnika po popisanim godinama Indeks 2001 2011 2011/2001 Općina Tompojevci 1.999 1.565 78,3 Vukovarsko-srij. županija 204.768 179.521 87,7

Što se tiče aktualnoga gospodarstva, u općini Tompojevci dominantno, odnosno gotovo isključivo je zastupljena poljoprivreda. Nekad je nositelj razvoja bio VUPIK, a u budućnosti to trebaju biti obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Na području općine direktno ili indirektno djeluju pravni subjekti kojima je djelatnost uglavnom poljoprivreda te se smatraju bitnim nositeljima razvoja. Proizvodnih djelatnosti u smislu prerađivačke industrije nema na području Općine, budući nikada do sada nisu stvoreni prostorni uvjeti za lociranje prerađivačkih kapaciteta. Treba također uložiti dodatne napore i zahtjevati intenziviranje izrade projektne dokumentacije i izgradnje „Sustava navodnjavanja općina Tompojevci, Lovas i Tovarnik“. Osnivanjem udruge za navodnjavanje i iskazivanjem interesa za usvajanje m znanja bi mogli bi se učiniti značajniji pomaci. Vjerujemo da će to biti osnova i poticaj za intenzivniji razvoj navodnjavanja i njegovu stručnu primjenu. Znanje koje će pojedinci i tvrtke steći tijekom trajanja IRRI projekta bi se moglo višestruko isplatiti i doprinijeti širenju navodnjavanja i općem razvoju mjesta. Navodnjavanjem se može stvoriti osnova za kontinuiranu i sigurnu proizvodnju poljoprivrednih proizvoda za prodaju na području općine i šire, a pogotovo za stvaranje mogućnosti skladišnih i preradbenih kapaciteta. 4.4.4. Trenutno stanje navodnjavanja Registar korisnika navodnjavanja izrađen je na razini županije, po općinama. Povremeno će se dopunjavati novim korisnicima. U sklopu IRRI projekta je u Općini snimljeno postojeće stanje navodnjavanja i izrađen obrazac za evidenciju navodnjavanja. Temeljem redovitoga popunjavanja i upisa novih podataka, stvoriti će se baza korisnika navodnjavanja. Registar ubuduće može poslužiti za različite analize i donošenje smjernica i poticaja u navodnjavanju. U općini Tompojevci je bilo 7 korisnika sustava za navodnjavanje, a IRRI projektom je šest postojećih sustava obnovljeno i osuvremenjena oprema za kontrolu i praćenje sadržaja vode u tlu kako bi se pouzdanije odredio početak navodnjavanja. Također je osposobljen jedan novi sustav navodnjavanja. Navodnajvana površina prema Registru korisnika u općini Tompojevci iznosi 8,12 ha. Vjerojatno ima još nekoliko manjih korisnika navodnjavanja koje se

78

primjenjuje u vrtovima i okućnicama iz vodovodnoga sustava ili površinskih bunara, što je zapravo navodnjavanje u tragovima. U sastavu ovoga projekta je postavljen jedan novi sustav, a ostali su dopunjeni (kompletirani). Evidentirani sustavi u registru imaju navodnjavanje kapanjem, na povrću (rajčica, paprika i kupus) u zatvorenom prostoru; proizvodnja rasada i začinske paprike na otvorenom, a sustav za navodnjavanje su rasprskivači srednje veličine i promjera kišnih kapi (promjer 14 m); sjemenski krumpir, a sustav navodnjavanja je samohodni vučeni rasprskivač (tifon) i navodnjavanje breskve (različite starosti nasada), a sustav za navodnjavanje je kapanje. 4.5. Sustavi navodnjavanja koji se primjenjuju na području općine Na području općine Tompojevci ima ukupno sedam korisnika sustava navodnjavanja. Navodnjavanje kapanjem u zatvorenome prostoru (plastenik) na ukupnoj površini 2100 m2, izvor vode površinski bunar, u okviru projekta je izbušen novi dubinski bunar 70 m dubine, 125 mm promjera; crpljenje vode i pogon sustava kapanja je električna dubinska crpka, cca 1 l s. Na nasadu breskve je izvor vode površinski bunar (u Bokšiću kod tri korisnika), a sustav navodnjavanja je kapanje, razvodni cjevovod sa kapaljkama je postavljen na tlo. U Čakovcima na proizvodnji sjemenskoga krumpira sustav navodnjavanja je samohodni vučeni rasprskivač, manjega kapaciteta, a izvor vode je cisterna kojom se doprema voda iz površinaskoga bunara ili jezera, Tompojevački ritovi. U Čakovcima na proizvodnji začinkse paprike način navodnjavanja je umjetna kiša, sustav navodnjavanja su rasprskivači postavljeni na nosače i spojeni na lateralnu PE cijev, a izvor vode površinska akumulacija slabije izdašnosti. Na svim sustavima je postavljen fertirigator za dodavanje umjetnih gnojiva, prečistač vode i mjerač protoke, kako bi se kontrolirala količina dodane vode. Također je su na svakome sustavu postavljene sonde za kontrolu količine vode u tlu kako bi se brzo i pouzdano odredio početak navodnjavanja. 4.6. Ograničenja uspostavljanju održivog navodnjavanja na području općine Tompojevci Ograničenja uspostavljanju održivog navodnjavanja na području općine Tompojevci mogu se sumirati kako slijedi: - nedostatak planova upravljanja vodama za ovo vodno područje (nema izrađenoga plana, studije, elaborata...); - neizrađen registar subjekata koji koriste sustave za navodnjavanje – rješeno IRRI projektom; - ograničenje u financijskoj moći poljoprivrednih gospodarstava jer ne postoje (ili nisu dovoljne) „kreditne linije“ sa stimulativnim kamatama (ili sufinanciranim kamatama) od strane države i županije za poticanje navodnjavanja; - veće angažiranje na korištenju sredstava međunarodne zajednice – Europske unije (projekti slični IRRI-ju); - hidrogeološke barijere na određenim područjima općine Tompojevci (i županije) gdje voda nije dostupna iz velikih rijeka ili nekim drugim projektima (zbog postojanja

79

ne vodonosnih slojeva tla koji nekada mogu biti i više desetina metara) što poskupljuje i otežava navodnjavanje; - nepostojanje podzakonskih akata kojima se operacionaliziraju obaveze i zadaci u pogledu provođenja aktivnosti i mjera vezanih za zaštitu voda i provođenje održivoga navodnjavanja; - usitnjenost posjeda i mali posjedi; - usitnjenost i nedovoljna organiziranost proizvođača kako bi na tržištu nastupili jedinstveni i izborili veće i stabilne cijene; - organizirani otkup proizvoda i sigurna naplata istih; - organiziran sustav hladnjača za čuvanje proizvoda i kontinuitet prodaje i cijene. Drugih većih prepreka trenutno nema, ali sve nabrojane su prilično velike. Također je moguće očekivati povećanje naknade i cijene vode za navodnjavanje, promjenom zakona i podzakonskih akata. To financijsko opterećenje bi trebalo „prebaciti“ na druge subjekte u sustavu proizvodnje i prodaje hrane. Navedeno svakako ne bi stimulativno i ohrabrujuće djelovalo na aktualne i buduće korisnike sustava za navodnjavanje. 4.7. Prijedlozi za uvođenje održivog navodnjavanja u općini Tompojevci Kako bi se postigao primarni cilj naveden u samom Prijedlogu ovog Projekta financiranog od strane EU kroz sredstva IPA, koji glasi:

Projektom se želi doprinijeti povećanju proizvodnje usjeva i povećanju prihoda poljoprivrednika u općinama Lovas i Tompojevci kroz poticanje proizvodnje poljoprivrednih proizvođača uvođenjem sustava za navodnjavanje u poljoprivredi, unaprjeđivanje znanja poljoprivrednika i stručnosti tehničara i povećanjem suradnje i svijesti javnosti o navodnjavanju. U cilju poboljšanja kompetencija ciljnih skupina predviđeno je: i) provođenje istraživanja vezano za trenutno stanje u upravljanju


j) postavljanje i praćenje demonstracijskih polja uz unaprjeđenje prakse upravljanja vodnim resursima/bavljenja poljoprivredom u području provedbe projekta i provođenje istraživanja na eksperimentalnom području tijekom jedne proizvodne sezone,

k) obučavanje tehničara za savjetovanje poljoprivrednika o metodama navodnjavanja uz stvaranje priručnika o tehnikama navodnjavanja,

l) prezentiranje rezultata i studijska putovanja postojećim sustavima za navodnjavanje.

Realiziranje navedenih ciljeva će nesumnjivo rezultirati većim prinosima, ali i većim kvalitetom proizvedenih proizvoda, te pristupačnijom i konkurentnijom cijenom. Također je potrebno ukolniti ili svesti na minimum prethodno spomenuta ograničenja na svim razinama. To podrazumijeva da za održivo navodnjavanje u općini Tompojevci treba težiti i ka okrupnjavanju zemljišnih posjeda, uređenju zemljišta u smislu poboljšanja plodnosti, rekonstrukciji postojećih i prema potrebi izgradnji novih sustava za odvodnjavanje, a poljoprivredu postepeno osuvremeniti poljoprivrednom tehnikom prateći suvremene

80

trendove obrade tla, te podizanjem suvremenih skladišnih kapaciteta sa potrebnim rashladnim kapacitetima, kao i uz nabavku suvremenijih linija za sortiranje, doradu, preradu i pakiranje poljoprivrednih proizvoda. Osigurati kontinuirano prisustvo lokalne samouprave, dakle općine Tompojevci kod poljoprivrednih proizvođača, kako bi novim projektima osigurala održavanje trenda korištenja EU fondova i projekata. To bi bio kao jedan od temeljnih preduvjeta za osuvremenjavanje proizvodnje i održavanje aktualnima i ravnopravnim članovima EU zajednice.

„IRRI – Projekt navodnjavanja“ PROVODE

OPĆINA LOVAS Ante Starčevića 5,

32237 Lovas Tel./fax: 00385 (0)32 525 096

OPĆINA ODŽAK

Trg bb, 76290 Odžak

Tel/fax: 00387 (0)31 761 061

irri.srijem.info

PROJEKT FINANCIRA EU

Europska komisija je izvršno tijelo Europske Unije.

«Europsku uniju čini 28 zemalja članica koje su odlučile postupno povezivati svoja znanja, resurse i sudbine. Zajednički su, tijekom

razdoblja proširenja u trajanju od 50 godina, izgradile zonu stabilnosti, demokracije i održivog razvoja, zadržavajući pritom kulturalnu raznolikost, toleranciju i osobne slobode. Europska

unija posvećena je dijeljenju svojih postignuća i svojih vrijednosti sa zemljama i narodima izvan svojih granica.«

Documents

IRRI Projekt navodnjavanja - Srijem · udruge korisnika sustava za navodnjavanje iz Opatovca i Tompojevaca dok je sa strane Bosne i Hercegovine za provedbu zadužena Općina Odžak