4
Rimljani nisu pokorili Irsku, ali je ona ipak postepeno upila neke e l e m e n t e mediteranske kulture. Hrišćanstvo je u Irsku prodrlo iz Galije i iz juzne Engleske, a sv Patrikga je masovno prosirio u V veku. Krajem V veka bilo je osnovano već mnogo manastira, ačesta je bila i razmena misionara izmedju dva britanska ostrva. Razvoj hrišćanstva u Irskojkarakterise sirenje manastirskih ustanova sa veoma različitim pravilima. Broj manastira jedostigao čak 3000. Konventi su se uklapali u život "klanova", narodnih organizacija; u njimasu kaludjeri vršili pastirske ili drustvene f-je, a bavili su se i kontemplativnim životom. U svArmagu 365 kaludjera bilo je odredjeno da neprekidno slave Boga slično v i z a n t i j s k i m kinovitima. Prve manastire van Irske, oko polovine VI veka, osnovao je sv Kolomban koji jeposle Derija na severu i Daroua u sredisnjoj Irskoj osnovao 563. osnovao manastir Jona uSkotskoj, zapocinjući njeno preobraćanje Jona je zatim postala srediste reda.Oko 590. sv Kolomban, kaludjer iz opatije Bangor, "zazeleo se hodočašća" (premanjegovom biografu Joni). Otisao je sa 12 drugova u Galiju i tamo je najpre osnovao Liksej,zatim Žuar, Farmutje, Rebe. pošto je presao Rajnu ostavio je u Sen Galu jednog od drugovakoji je tu osnovao čuveni manastir, i presavsi Alpe, osnovao je u Bobiju poslednji od svojihmanastira. U njemu je i umro 615.Ipak se oni nisu tako lako prilagodjavali hrišćanstvu, mada su uvek priznavali papinuv r h o v n u vlast. Problemi oko datuma i liturgij e su ih razlikovali od ostalih hrišćana.Arhitektur a u VII veku nije ostavila nama poznate datovane spom enike. Prvi p r i m e r c i vajarstva su monumentalni krstovi, tipicni ostrvski plastični izraz u ranom srednjem veku.Medjutim, to je još uvek rezanje u obradjenom kamenu ili komadi stena uzdignuti poputstela. Jedina umetnost koja je ostavila istinska umetnička svedočanstva je minijatura. 1. Knjiga Katah - za koju se verovalo da ju je napisao sv Kolomban i koju su kao talismannosili O'Donelovi za vreme borbe izgleda da je nastala i pre VII veka. To je fragment psaltirakojem, na zalost, nedostaje prva velika stranica. Sada se ukrašavanje

Irci

Embed Size (px)

DESCRIPTION

sr vek

Citation preview

RimljaninisupokoriliIrsku,alijeonaipakpostepenoupilanekeelementemediteranske kulture. Hrianstvo je u Irsku prodrlo iz Galije i iz juzne Engleske, a sv Patrikga je masovno prosirio u V veku. Krajem V veka bilo je osnovano ve mnogo manastira, aesta je bila i razmena misionara izmedju dva britanska ostrva. Razvoj hrianstva u Irskojkarakterise sirenje manastirskih ustanova sa veoma razliitim pravilima. Broj manastira jedostigao ak 3000. Konventi su seuklapali u ivot "klanova", narodnih organizacija; u njimasu kaludjeri vrili pastirske ili drustvene f-je, a bavili su se i kontemplativnim ivotom. U svArmagu365kaludjerabilojeodredjenodaneprekidnoslaveBogaslinovizantijskimkinovitima. Prve manastire van Irske, oko polovine VI veka, osnovao je sv Kolomban koji jeposle Derija na severu i Daroua u sredisnjoj Irskoj osnovao 563. osnovao manastir Jona uSkotskoj, zapocinjui njeno preobraanje Jona je zatim postala sredistereda.Oko 590. sv Kolomban, kaludjer iz opatije Bangor, "zazeleo se hodoaa" (premanjegovom biografu Joni). Otisao je sa 12 drugova u Galiju i tamo je najpre osnovao Liksej,zatim uar, Farmutje, Rebe. poto je presao Rajnu ostavio je u Sen Galu jednog od drugovakoji je tu osnovao uveni manastir, i presavsi Alpe, osnovao je u Bobiju poslednji od svojihmanastira. U njemu je i umro 615.Ipak se oni nisu tako lako prilagodjavali hrianstvu, mada su uvek priznavali papinuvrhovnuvlast.Problemiokodatumailiturgijesuihrazlikovaliodostalihhriana.ArhitekturauVIIvekunijeostavilanamapoznatedatovanespomenike.Prviprimercivajarstva su monumentalni krstovi, tipicni ostrvski plastini izraz u ranom srednjem veku.Medjutim, to je jo uvek rezanje u obradjenom kamenu ili komadi stena uzdignuti poputstela. Jedina umetnost koja jeostavila istinska umetnika svedoanstva je minijatura.1.Knjiga Katah- za koju se verovalo da ju je napisao sv Kolomban i koju su kao talismannosili O'Donelovi za vreme borbe izgleda da jenastala i pre VII veka.To je fragment psaltirakojem, na zalost, nedostaje prva velika stranica. Sada se ukraavanje sastoji samo odinicijalanapoetku svakogpsaltima.Crne suboje, istaknuti sutakama, saunutranjimutimornamentima.Mozemoraspoznatikeltskeelemente, spiraleirogove,krstice,maleivotinjske glave.2.Knjiga Darou- najverovatnije iz druge polovine VII veka, ima mnogo veu umetnikuvrednost. Ona vodi poreklo iz istoimenog manastira. Nema sumnje da ta knjiga spada u najstarije knjigeostrvske"monumentalneserije".Uvelikojmonogramskojstranici"XPIautem generati sic erat", monogram nije suvise razvijen. On ostavlja mesto za jo 17stihova genealogije. Knjiga je sva prozeta apstrakcijom. Listovi sa velikih krstovima, sajednim ili dva kraka, teko se razlikuju od isto ornamentalnih stranica. Isto tako, i simbolijevandjelista su "monogram"

KnjigaKels/BookofKels-SvetijevanelistJovanBogoslov.Iluminacijanapergamentu. Kraj VIII veka. Irska ili Nortumbrija. Monogram zauzima skoro celu stranu.Njemu slede tesno povezane samo tri reci, a takva poredjenja mogu da se prosire i na sveilustracije, bilo to se tieprostora bilo sloenosti motiva. Velikih je razmera,a izrada njenih339 listova od debelog pergamenta mora biti da je trajala godinama. Pretpostavlja se da jezapoceta u ve odmaklom VIII veku u Jonu a kada su manastir unistili Vikinzi opat Celah jeknjigu preneo u Kels i tu je dovrsena. Rukopis je u veoma lepoj majuskuli koja je ipaknejasnaisarecimakojesumedjusobnoloseodvojene.Tekstjebogatomaskamainedoslednostima,aliizradjenjeneuporedivommonumentalnou,jersuimpulsivniumetnici vie paznje obraali velicanstvenosti strane nego tacnosti reci. Iluminirana slovaneobino su raznoliko postavljena u redovima teksta, a ak su i ispravke koriene zaukraavanje.Nemogucejerazlikovatipojedineumetnike.Iakojeprisustvosporednihmajstora i izvodjaca oigledno, delo je sustinski jednistveno i po svojoj finoci. Brojne suminijature na itavoj stranici i one obuhvataju ne samo uobiajene listove ve i ilustracijekojeneodgovarajuostrvskojtradiciji:BogorodicasaHristomizmedjuetiriandjela,iskusenjeHristovo,njegovohapsenje.Semtoga,napoetnimstranicamapojedinihjevandjeljanalazesekompozicijesastavljeneodogromnihslovasaveomabogatimornamentalnim kontekstom. Na tajnain onedobijaju obeleja nezavisnih kaligrafskihkompoziicja. Ta kompozicija obuhvata i Matejevu reenicu koja se odnosi na razapinjanjeHristovo. Nesumnjivo je da je na obogaivanje ikonografije uticala i mediteranska kao ifranackaumetnost.Bogorodicaizmedjuetirisvecanaandjelaoponaavizantijskeprototipove, a uklapanje ljudskih likova u preplete i u trake sa ivotinjama svedoi o novojzainteresovanost za antropomorfne sadrzaje. Bogato iskicene stranice od samih slova uvelikim okvirima izgleda da su nadahnute stvaranjem karolinke dvorske kole koja seistakla ba krajem VIII veka. Ipak, delo je tipicno ostrvskog ukusa i dokazuje da je Irskasacuvala svoju stvaralacku snagu keltskog porekla u toku itavog VIII veka. Neke ilustracijezaista pokazuju barokno obilje ukrasa, ali neke opet, izraavaju neokrnjeno nadahnuce imatematicku tacnost izvodjenja, kao kod prvobitnih ostvarenja na ostrvu. Takva je stranicana kojoj se nalazi krst sa poljima koja su tanano isprepletena spiralama i ivotinjskimmotivima.ZazvesnaumetnikaostvarenjaIrskeposebnotosetiedinamicnihprepleta,obino se smatra da su nadahnuta koptskom umetnou. Takvo shvatanje je poteklo posleobjave prepleta sa fresaka iz Bavita. Da su postojale veze izmedju irskih i istonjakihkaludjera van sumnje je, kao to su van sumnje i trgovacke veze izmedju Britanskih ostrva iEgipta. Medjutim, odnos zavisnosti u pogledu prepleta druga je stvar i moe da bude ipreokrenut. Datovanje Bavita i ostali spomenika jepod znakom pitanja.9.Lindisfarnsko jevandjelje- oko 700.; postoji prostor za samo etiri reda teksta.Pripisuje se prema kolofonu izX veka episkopu Edfridu. Raskoni igotovo netaknuti rukopis217sadrzi stanice monumentalne kaligrafije na kojima su poetna slova, velicine izmedju slovau knjigama Darou i Kels, bogato ukraena tananim "dinamicnim" prepletima, spiralama istilizovanim ivotinjama. Druge stranice, koje su neodgovarajuce nazvane "tepisi', imajujedan veliki krst. On se dobro rapoznaje ako se povede rauna o raznolikosti segmentnihkrstovakojisuuklesaniuostrvskenadgrobnespomenike. Ukrasinapoljimakrstailipozadineveomasutananoizradjeniudostasloenimpolihromnimdinamicnimiliivotinjskim prepletima. Stil ovih poslednjih posebno je zanimljiv. U ponovljenim poljimasimetrinosurasporedjenatelesapremaprvobitnojskici.Upozadiniserazvijalakaarabeska sainjena od sapa, repova i vratova. Prividna raznolikost ne iskljucuje realistinupozadinu. Postoje samo dve vrste ivotinja: ako su u pitanju ptice onda su to kormorani uprofilu, a ako su cetvoronozne ivotinje onda su to psi. Privrzenost stvarnosti i humoristickoprikazivanje ivotinjskog sveta izgleda da odraava i kontinentalni uticaj - franaki, ali idrugaumetnikastrujanjaprisutnasuuminijaturamaovogkodeksa.Krozlikovejevandjelista, prikazane su u prerspektivi i u sracenju, iako su jednolicnih boja, jasnosenazire njihovo mediteransko i viznatijsko poreklo. Na stranici sa Sv Jovanom nad kojim senadnosi orao nalazi se monumentalni natpis na grkom. Ikonografski izvor mogao bi dabude jedan nepoznati prototip zajedniki iza cetvorojevandjelje iz Kopenhagena.