Investiranje na burzi za pocetnike - besplatneknjige.rs Milisavljev... · 8. Kako kamata utječe na cijenu dionica? 29 9. Situacija je dobra, a cijena mojih dionica pada 30 10. Borba

Izdavač: KATARINA ZRINSKI d.o.o.

Moslavačka 9, Varaždin, tel.: 042/241-000, fax: 042/241-828

Za izdavača: Mirjana Ptiček

Tehnički urednik: Vedran Martinez

Naslov izvornika: Investiranje na berzi za početnike

© Staša Milisavljev

Copyright © KATARINA ZRINSKI d.o.o., Varaždin, 2007.

Prijevod: Nebojša Buđanovac

ISBN 978-953-236-142-1

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišneknjižnice u Zagrebu pod brojem 657927.

Sva p r a v a pridržana. N i j e d a n dio o v e k n j i g e ne smije se um n o ž a v a t i , fotokopirati ili na bilo koji drugi način reproduciratibez pismenog dopuštenja nakladnika.

Slika na 3. strani: Statua bika na Wall Streetu (Wall Street Bull)

SADRŽAJ

Uvod....................................................................................................9

Prvi dio: Dionice.......................................................................11

1. Zašto se izdaju dionice? 13

2. Tko kupuje dionice? 13

3. Gdje se dionice prodaju? 14

4. Vrste dionica 20

5. Kako znati da li kupiti određenu dionicu ili ne? 22

6. Kupi na temelju glasina, prodaj na temelju vijesti..............25

7. Ekonomski čimbenici 26

8. Kako kamata utječe na cijenu dionica? 29

9. Situacija je dobra, a cijena mojih dionica pada 30

10. Borba za vlast 31

11. Što ja imam od toga? 34

12. Nove tvrtke na burzi 35

13. Javne ponude 36

14. Privatizacija 37

15. Nova izdanja dionica tvrtki koje su već

izlistane na burzi 38

16. Moja tvrtka je bankrotirala 41

17. Autopsija 43

Drugi dio: Kako ulagati u dionice 45

1. Koje dionice trebam kupiti? 47

2. Koje dionice ne trebam kupiti? 48

3. I kako onda započeti? 49

4. Kako zadržati profit? 50

5. Zašto ulagati u inozemstvu? 51

6. Što nikako ne smijem učiniti? 51

7. A porez? 52

5

8. Primjeri iz prakse 54

9. Izvješće tvrtke o poslovanju 62

Treći dio: Državne obveznice 67

1. Što su državne obveznice? 69

2. Vrste obveznica 70

3. Što utječe na cijenu obveznica? 71

4. GILT-ovi 72

Četvrti dio: Valute 75

1. Uvod 77

2. Povijest 77

3. Što utječe na cijenu valuta? 78

Peti dio: Investicijski fondovi 81

1. Jedinične zaklade (unit trusts) 83

2. Investicijske zaklade (investment trusts) 84

3. Hedge fondovi 85

4. Moderne investicijske kuće za savjetovanje i aktivno

upravljanje kapitalom 87

Šesti dio: Futures i opcije 95

1. Futures 97

2. Opcije 100

3. Što utječe na vrijednost opcija? 101

4. Vrste opcija 101

Sedmi dio: Zemlje u tranziciji: 105

Terminologija 113

Internetske adrese 118

O autoru 119

6

7

Uvod

Za većinu ljudi prvi i jedini kontakt s burzom su filmovi poput,primjerice, »Wall Streeta«. Gledajući taj i neke druge sličneholivudske filmove, mnogi ljudi stječu dojam da je burza nekatajanstvena institucija u koju je moguće ući samo s posebnompozivnicom. Taj je dojam, naravno, pogrešan.

Štoviše, moglo bi se reći da je razumijevanje funkcioniranja burzerelativno lagano kad se razjasne neki tehnički termini. Da bismo seupoznali s burzom, moramo promotriti dva pitanja: što se tamozapravo događa i koja vrsta investicija odgovara specifičnompojedincu? Različite osobe imaju različite potrebe i vrlo često mnogipogrešno investiraju. Ova knjiga napisana je kako bi pomoglačitateljima u izbjegavanju takvih pogrešaka.

Što je, dakle, burza? Burza je institucija puna bankara, brokera,dilera, pravnika, knjigovođa, financijskih analitičara i njima sličnihstručnjaka. Svi oni imaju različite uloge, ali svi su oni dio mreže kojaima samo jednu funkciju, a to je da omogući prijenos novca od onihkoji ga imaju do onih kojima je potreban. Pomalo sliči banci, zar ne?Razlika je u tome što su oni koji imaju novac i žele ga »posuditi«drugima investitori koji zauzvrat očekuju profit, dok su oni kojimatreba novac i žele ga posuditi od drugih kompanije kojima trebakapital kako bi se proširile, te vlada koja uglavnom više troši negošto čuva u poreznoj blagajni. Uloga burze je, dakle, da djeluje kaoposrednik između onih koji daju i onih koji uzimaju novac, a zauzvratona naplaćuje proviziju od obje strane. Komplikacije nastaju zbogtoga što je burza pronašla mnogo načina da novac teče izmeđuinvestitora s jedne strane, i kompanija i vlade s druge strane. Razlogza tu raznovrsnost leži u činjenici da neke osobe žele investiratimanje, neke više, netko želi investirati na duži, a netko na kraći rok.Vjerojatno najvažniji razlog je stupanj rizika. Opće načelo kaže: štoje investicija duža i rizičnija, dobitak je potencijalno veći, i obratno. Ubiti, najsigurnija je investicija u tzv. državne obveznice (to vrijedisamo za stabilne i razvijene države), ali tu je profit relativnoskroman. Vjerojatno najrizičnija investicija je ona u nove tehnološkekompanije. Ako ta kompanija uspije, možete se silno obogatiti (tkogod je početkom devedesetih investirao u računalne kompanijemogao je zaraditi profit nekoliko stotina puta veći od investiranogkapitala), ali ako kompanija ne uspije, budite spremni na to da dugovremena šaljete svoju djecu na izlet samo do susjedne ulice.

Državne obveznice i nove tehnološke kompanije predstavljaju,naravno, dvije krajnosti kad je riječ o investiranju na burzi.

Privlačnost burze je u tome što postoje investicije za gotovo svakogbez obzira na okolnosti. Moja namjera je raspraviti o njima i otkritikoje od njih odgovaraju vama.

10

11

Dionice

Š

1. ZAŠTO SE IZDAJU DIONICE?

Postoje razne vrste burza. Među njima je vjerojatno najpopularnijaburza na kojoj se kupuju i prodaju dionice raznih tvrtki. Te se tvrtkezovu javne tvrtke (public companies), što u osnovi znači da onaj tkoima višak novca, može kupiti njihov dio. Važno je reći da se tvrtkekoje se nalaze na burzi više ne zovu privatne, jer svatko tko kupidionice teoretski ima pravo na dio profita i sudjelovanje u donošenjuodluka vezanih za tu tvrtku.

Tu se postavlja pitanje zašto bi vlasnik privatne tvrtke, koji je uložiomnogo truda i riskirao vlastiti novac kako bi uspio, odlučio rasprodatidio svoje tvrtke? Glavni je razlog u tome što male tvrtke trebajunovac kako bi se proširile, primjerice za nove strojeve, tvornice,urede i slično. Dio tog novca možda dolazi od profita, a dio odbankovnog kredita. Međutim, male tvrtke često nemaju veliki profit, apostoji i ograničenje visine kredita. Osim toga, dodatni problem je utome što banke žele isplatu kamate na posuđeni novac bez obzirana to je li tvrtka imala uspješnu ili neuspješnu poslovnu godinu;mnoge tvrtke si to ne mogu priuštiti. Dodatna prednost za tvrtke kojeodluče postati javne jest takozvano oslobađanje kapitala. Ljudi kojisu razvili uspješnu tvrtku mogu ponosno reći da su stvorili nešto, aliako žele kupiti novi Mercedes, to ponekad nije dovoljno.

Izdavanje i prodaja dionica tako postaje način oslobađanja jednogdijela tog kapitala, na raspolaganju vlasniku tvrtke.

2. TKO KUPUJE DIONICE?

Razmotrili smo ukratko tko i zašto izdaje dionice. Kako je burzadvosmjerna ulica, sada ćemo razmotriti tko i zašto kupuje te dionice.Većina slavnih tvrtki koje su nam poznate (Coca-Cola, Microsoft,McDonalds, Walt Disney i slični) danas se nalaze u rukamadioničara. Ti su dioničari obični građani koji ulažu s v o j u u š t e đ ev i n u za b u d u ć n o s t , m i r o v i n s k i f o n d o v i ,osiguravajuća društva i razni investicijski fondovi. O tim fondovimabit će riječi kasnije. Svi ti dioničari imaju samo jedan zajednički cilj -ostvariti profit.

Kada kupite dionice, profit se stvara na dva načina. Prvi je načinputem dividendi. Dividenda je iznos profita po dionici koji variraproporcionalno s profitom koji zaradi tvrtka. Ukoliko, primjerice,kupite stotinu dionica Microsofta, a za određeno razdoblje dividendaiznosi tri dolara po dionici, zaradit ćete tri stotine dolara. Dividendase uglavnom isplaćuje jednom godišnje, naravno, ako se takoizglasa na skupštini. Slijedeće godine zaradit ćete manje, isto ili više,ovisno o poslovanju Microsofta. Od dividende se nećete obogatiti, alićete zato godišnje imati stvaran osjećaj da ste i vi vlasnikmultinacionalne tvrtke.

Mnoge tvrtke, međutim, ne isplaćuju dividendu. Javne tvrtke nisuobavezne isplaćivati dividendu (ponekad ne mogu zbog nedostatkanovca, a ponekad ne žele jer namjeravaju upotri-jebiti profit zaproširenje ili nešto drugo). Međutim, ako tvrtka koja tradicionalnoisplaćuje dividendu odjednom to prestane činiti, cijena njenih dionicamože drastično pasti, što nije u interesu nikome, a ponajmanjeupravi te tvrtke. Privatne ulagače dividenda uglavnom i ne zanima jeržele ostvariti profit na druge načine. Sada dolazimo do glavnognačina zarade na burzi - kupovine dionica dok su jeftine i prodajekad im cijena naraste. To je zapravo jedini način zarade značajnijegprofita u odnosu na uloženi kapital.

3. GDJE SE DIONICE PRODAJU?

Danas više oko 130 zemalja ima svoju burzu na kojoj se kupuju iprodaju dionice. Najveća se nalazi u Sjedinjenim AmeričkimDržavama. Vrijednost dionica na američkoj burzi predstavlja otprilikejednu trećinu ukupne vrijednosti svih svjetskih dionica.

14

Dionice

Njujorška burza (New York Stock Exchange, NYSE) U SAD-u postojinekoliko burzi, a najvažnije se nalaze u New Yorku. Njujorška burza(New York Stock Exchange, NYSE) trguje dionicama preko dvijetisuće tvrtki. Te su tvrtke raspoređene po veličini i po sektorima unekoliko skupina.

Trideset najvećih tvrtki grupirano je u indeks koji se zove Dow Jones.Kako se tvrtke značajno međusobno razlikuju, ponuda i potražnja zanjihovim dionicama će također biti različita. Zbog toga se cijenadionica jedne tvrtke mijenja neovisno o cijenama drugih. U bilokojem trenutku, cijene nekih dionica će rasti, nekih padati, dok ćecijene nekih stagnirati. To predstavlja problem ulagačima koji želeimati cjelovitu sliku događaja na burzi. Kako bi se riješio taj problem,dionice posebno odabranih tvrtki grupirane su u jednu skupinu kojase naziva indeks.

Indeks je u osnovi brojčana vrijednost koja odražava trenutačnuvrijednost tvrtki promatranih u cjelini, u usporedbi s njihovom

početnom vrijednošću.

15

Investiranje na burzi za početnike

Druga značajna burza nalazi se također u New Yorku, a zove seNASDAQ. NASDAQ je nastao 1971. godine i poznat je po tome štose trgovina dionicama od početka odvija samo preko računala.Većina burzi danas je potpuno informatizirana, što znači da su

romantični dani okupljanja brokera u jednoj dvorani u kojoj se vodiborba za opstanak odavno završeni.

U Japanu postoji 8 burzi za dionice, a najveća se nalazi u Tokiju.Tokijska burza je po veličini najbliža onoj u New Yorku.

Dionice

Tvrtke su raspoređene u tri skupine. Prva se sastoji od preko tisućunajvećih tvrtki, druga od nekoliko stotina manjih, a u trećoj suinozemne tvrtke. Nešto više od 200 najvećih tvrtki iz prve skupinegrupirane su u indeks Nikkei.

Londonska burza je za razliku od ostalih svjetskih burzi, u velikojmjeri internacionalizirana. Zbog toga totalna vrijednost dionica nalondonskoj burzi u velikoj mjeri nadmašuje nacionalni dohodakVelike Britanije. Sto najvećih tvrtki grupirano je u indeks koji sepopularno zove Footsie 100

(Financial Times - Stock Exchange 100, FTSE 100).

Četvrta burza po veličini nalazi se u Njemačkoj. Tamo postoji 8regionalnih burzi, s najvećom u Frankfurtu. Glavni indeks zove seDAX i sadrži 30 najvećih tvrtki.

Pariška burza je treća po veličini u Europi, odmah iza londonske ifrankfurtske. Četrdeset najvećih tvrtki grupirano je u indeks CAC 40.

Hongkonška burza stara je više od stotinu godina, ali počinje se širititek od 1970. godine. Najveće tvrtke su grupirane u slavni indeksHang Seng.

17


Dow Jones 21. 10. 2006.

Tvrka

cijena

promjena

% promjene

3m Co

78,47

+2,07

+2,71%

Alcoa Inc.

27,46

-0,07

- 0,25%

Altria Gr.

79,67

-0,52

- 0,65%

American

58,04

+0,07

+0,12%

Expres

American

International

66,48

-0,13

- 0,20%

Group

AT&T

34,44

+0,69

+2,04%

Boeing Co

81,74

-0,67

-0,81%

Caterpillar

59,00

- 10,02

- 14,52%

Citigroup

49,91

+0,04

+0,08%

E.I.Du Pont

44,97

-0,03

- 0,07%

Exxon Mobil

69,55

-0,18

- 0,26%

General

35,47

+0,19

+0,54%

Electric

General

33,34

+0,30

+0,91%

Motors

Hewlett—

39,38

-0,18

- 0,46%

Packard

Honeywell

41,70

+0,12

+0,29%

Intel

21,33

+0,30

+ 1,43%

IBM

90,48

+0,62

+0,69%

Johnson &

68,62

+0,58

+0,85%

Johnson

JP Morgan

47,12

+0,25

+0,53%

McDonald's

41,47

+0,70

+ 1,72%

Merc & Co

45,64

+ 1,15

+2,58%

Microsoft

28,43

+0,14

+0,49%

Pfizer

27,68

0,00

0,00%

Coca-Cola

46,75

+ 1,84

+4,10%

The Home

35,99

+0,08

+0,22%

Depot

The Procter &

Gamble

62,68

+0,18

+0,29%

18

Dionice

United

65,02

+0,02

+0,03%

Technologies

Verizon

37,80

+ 0,59

+ 1,59%

Wal-Mart

49,37

+0,88

+ 1,81%

Walt Disney

31,45

-0,14

- 0,44%

Tablica 1. 30 najvećih tvrtki u SAD-u. Prvi stupac označava imetvrtke. Drugi stupac (cijena) je trenutna cijena tih tvrtki u dolarima.Treći stupac (promjena) označava promjenu cijene u dolarima uodnosu na prethodni dan, a četvrti stupac ( % promjene) odnosi sena postotak pada ili rasta u odnosu na prethodni dan.

Grafikon 1. Rast Dow Jonesa od studenog 2005. do studenog 2006.Drugi dio grafikona (volume) prikazuje s koliko se dionica trgovalo (umilijardama) u tom razdoblju.

19


4. VRSTE DIONICAPrije no što uložite svoj teško zarađeni novac u burzu svaki će vamovlašteni investicijski savjetnik reći (ili bi vam barem trebao reći) dacijena dionica koje kupite može rasti, ali i padati. Reći će vam i danikada ne uložite više no što si možete dozvoliti da izgubite. To jelijepo od njih, ali to je u osnovi njihov jedini savjet.

Ponuda dionica na burzi je ogromna, a nas zanima kako pronaći onekoje imaju potencijal rasta. Ako se zaista želite baviti dionicama,potrebno je prvo razmotriti koje sve vrste postoje.

Prva i osnovna klasifikacija je po veličini tvrtki. Većina ulagača ulažeu već poznate i utemeljene tvrtke. Te velike tvrtke se u osnovi višecijene i, povijesno gledano, ulaganje u njih je prilično sigurno. Osimtoga, one često isplaćuju redovnu dividendu, što je vrlo primamljivovelikim ulagačima. Ako kupite dionice tih tvrtki kada su jeftine, postojivelika vjerojatnost da ćete ostvariti profit. S druge strane, problemvelikih tvrtki je što su one već razvijene i uspješne, što se vidi u cijeninjihovih dionica. To u osnovi znači da su one često skupe, apotencijal rasta im je relativno skroman.

Za razliku od toga, manje tvrtke predstavljaju veći rizik, ali je njihovamogućnost rasta veća. Mnoge tvrtke na burzi u početku nemajunikakav profit i zato su njihove dionice jeftine; te su tvrtke, međutim,često pune poleta i željne uspjeha.

Međutim, niska cijena njihovih dionica ne znači da će one u skorojbudućnosti rasti. Štoviše, može se reći da veliki broj malih tvrtki nećeuspjeti, a na vama je da odgovarajućim istraži-vanjem pronađete ones potencijalom. Kasnije ćemo razmotriti kako se radi to istraživanje.

Druga klasifikacija je po gospodarskoj djelatnosti. Grupiranje tvrtki pogospodarskoj djelatnosti veoma je važno, jer različite tvrtke koje sebave istom djelatnošću imaju mnogo zajedničkog.

Na londonskoj su burzi tvrtke podijeljene u 35 specifičnih sektora. Tisektori stalno ulaze i izlaze iz mode. Ako, primjerice, ulagačiprocijene da su u određenom trenutku naftne 20

Dionice

t v r t k e relativno jeftine i da će u bliskoj budućnosti cijena nafte s ko č i t i , one postaju primamljive za ulaganje i cijena dionica svihtvrtki u naftnom sektoru će narasti. Taj takozvani domino-efekt vrijediza sve sektore. Sredinom devedesetih g o d i n a skoro svaka tvrtk akoj a se bavil a računalno m tehnologijom prošla je na burzi izuzetnodobro.

Nadalje, u vrijeme gospodarske krize (recesije), mogu postati veomapopularne takozvane defanzivne tvrtke. To su uglavnom tvrtke uprehrambenom sektoru; bez obzira na ozbiljnost krize, ljudi uvijekmoraju jesti.

Treba napomenuti da je razlog takvom ponašanju u velikoj mjeripsihološki. Vrlo je očito da postoje kvalitetne i manje kvalitetne tvrtke,ali ulagači zbog masovne histerije ponekad to zaborave i počnu

bezglavo juriti za svim tvrtkama iz popularnog sektora; zato se cijenedionica svih tvrtki u jednom sektoru često kreću u istom smjeru.

Grafikon 2.

Dionice Microsofta

od studenog 2001. g.

do studenog 2006. g.

Grafikon 3.

Dionice Intela od

studenog 2001. g. do

studenog 2006. g.

5. KAKO ZNATI DA LI KUPITI ODREĐENU

DIONICU ILI NE?

Što utječe na cijenu dionica? Najjednostavniji odgovor na to pitanjeje ponuda i potražnja. To otprilike znači slijedeće - ako u određenomtrenutku dionice kupuje više ulagača no što ih prodaje, cijena tihdionica će rasti. Isto tako, ako većina ulagača prodaje dionice,njihova cijena pada. To je, naravno, logično; međutim, nas zanimakada i zašto ulagači odlučuju kupiti, odnosno prodati dionice?Odgovor na to pitanje nije jedno-stavan. Procjena vrijednosti dionicanije egzaktna znanost.

Mnogi ulagači razvijaju sofisticirane matematičke metode kako bipronašli jeftine dionice, a ipak konstantno gube novac; drugi pak naprvi pogled (a ponekad i stvarno), nemaju pojma što rade, a redovnozarađuju na burzi. Dobar ulagač posjeduje određeni psihološki profil.Osim što mora razviti osjećaj za burzu, mora biti sposobanpredvidjeti budućnost određene tvrtke, a i gospodarstva u cjelini. Nijeloše imati i malo sreće. Iako je procjena dionica dosta subjektivna,

postoje neke standardne metode koje se koriste za utvrđivanje jesu lione jeftine i vrijedi li ih kupiti, ili su skupe, pa ih treba prodati.

Jedna od najvažnijih pokazatelja za procjenu vrijednosti dionica jeodnos između cijene dionica i profita koji ostvaruje tvrtka, takozvaniodnos cijena/zarada (price/earning ratio, p/e ratio) Taj odnos, kojićemo zvati odnos p/e, uspoređuje trenutnu cijenu dionica sazarađenim ili očekivanim profitom. Uzmimo, primjerice, da tvrtka imakapitalnu vrijednost od 500.000 dolara podijeljenu u 500.000 dionica(znači da jedna dionica vrijedi 1

dolar). Godišnji profit te tvrtke nakon plaćanja poreza je, recimo,150.000 dolara. Podijelimo cjelokupan profit s ukupnim brojemdionica te tvrtke. Dobiveni rezultat je zarada po dionici.

150.000 /500.000 = 30 centi

22

Dionice

Ako je cijena jedne dionice u našem primjeru, recimo, 300

centi (3 dolara), odnos između cijene i profita, odnos p/e, bit će 10.

300 / 30 = 10

Ako se cijena dionica prepolovi na 150 centi i odnos p/e će seprepoloviti na 5.

150 / 30 = 5

A ako se cijena naše dionice udvostruči na 600 centi i odnos p/e ćese udvostručiti na 20.

600 / 30 = 20

Taj odnos između cijene i profita zapravo govori ulagaču za kolikogodina će zarada (ako profit ostane stabilan), izjednačiti vrijednost

tvrtke na burzi. Ako je odnos p/e veći od nekog burzovnog prosjeka,to ukazuje da ulagači očekuju rast te tvrtke iznad prosjeka. Akocijena dionica padne, što znači da ulagači za tu tvrtku nemaju velikaočekivanja, past će i odnos p/e. Sam po sebi, odnos p/e ne govorimnogo o vrijednosti dionica.

Govori vam samo što ulagači očekuju u pogledu rasta profita.

Vi morate procijeniti jesu li ta očekivanja realna.

Uzmimo, primjerice, dvije slične tvrtke iz prehrambenog sektora.Tvrtka A ima odnos p/e 8, a tvrtka B 14. Ako je njihova perspektivaidentična, a ne postoji neki vidljivi razlog za takav nesklad izmeđunjihovih odnosa p/e, ili su dionice tvrtke A jeftine ili su dionice tvrtkeB skupe. Takve anomalije se na burzi događaju redovno, ali se brzoisprave, što zapravo znači da na burzi vrlo često možete naći jeftinedionice, ali morate biti odlučni, jer već sljedećeg dana one moguposkupjeti.

Ako vam je, kao i meni, analiza odnosa p/e previše komplicirana, neočajavajte, jer postoji i lakši način procjene vrijednosti dionica.Realna vrijednost jedne tvrtke može se mjeriti tako da se zbrojivrijednost njenog cjelokupnog posjeda, uključujući i gotovinu; zatimse od toga oduzme njen dug i podijeli sa cjelokupnim brojem dionicate tvrtke. Rezultat predstavlja takozvanu ukupnu vrijednost (NetAsset Value ili skraćeno NAV). NAV je u stvari teoretska vrijednostjedne dionice, ako bi se ta tvrtka raskomadala i prodala.

Uzmimo, primjerice, da neka tvrtka posjeduje imovinu (zgrade,strojeve, gotovinu...) u vrijednosti od tri milijuna funti.

Neka dug te tvrtke bude, recimo, milijun funti, i neka su u optjecajudva milijuna dionica. NAV bi tada bio: (imovina - dug) / broj dionica =NAV

što znači:

(3 milijuna - 1 milijun) / 2 milijuna = 1 funta Dakle, NAV jedne dioniceu našoj hipotetskoj tvrtki iznosio bi jednu funtu. Međutim, u praksi,NAV dionice pretežno nema nikakve veze s njenom cijenom naburzi. Kako je u cijenu dionica često uračunata i perspektiva tetvrtke, vrlo je lako moguće da dionice, čiji je NAV jedna funta,zapravo stoje tri ili čak više funti.

Ipak, NAV može biti vrlo koristan kada odlučujete koje dionice kupiti.Kada burza padne, često se mogu naći dionice čiji je NAV veći odnjihove cijene na burzi. Ako ste dovoljno hrabri za ulaganje u dobakrize, vrijedi razmotriti te tvrtke; teoretski, ako je NAV dionice veći odnjene cijene, dionice su jeftine, što znači da bi se nakon krize moglelako oporaviti.

Odnos p/e i NAV ne morate računati sami. Ti podaci se svakodnevnoobjavljuju u financijskom tisku, a ako ih ne možete naći, nazovitetvrtku za čije ste dionice zainteresirani.

Oni će vam rado dostaviti sve potrebne informacije.

24

Dionice

6. KUPI NA TEMELJU GLASINA,PRODAJNA TEMELJU VIJESTI?

Svi koji se bave kupovinom i prodajom dionica svakodnevnoanaliziraju tvrtke, sektore, gospodarsku situaciju u zemlji i svijetu,političke događaje, cijenu raznih neophodnih sirovina, cijenu glavnihinozemnih valuta, kamatne stope i slično. To su samo neki odčimbenika koji utječu na kretanje burze. Mi ćemo pokušati razmotritikako i zašto oni utječu na rast i pad vrijednosti dionica.

Mnogim vanjskim promatračima ponašanje burze ponekad izgledaneobično. Zašto je, primjerice, londonska burza 1991.

godine rasla kad je nezaposlenost bila velika? Zašto su cijenedionica skakale kad je u proljeće 2003. godine počeo irački rat?

Razlog takvom ponašanju je pokušaj ulagača da unaprijed predvidesituaciju. Jedna od popularnih burzovnih izreka glasi -

»kupi na temelju glasina, a prodaj na temelju vijesti«.

Uzmimo, primjerice, da se pokrenu glasine kako će nekafarmaceutska tvrtka dati na tržište novi lijek. Mnogi će uložiti u tutvrtku i prije no što ona javno potvrdi glasine, a kad se vijest objavi,cijena dionica će možda biti već toliko visoka da će ih ulagači početiprodavati. Naravno, morate biti oprezni, jer glasine po definiciji nisuuvijek pouzdane. Isto vrijedi i za loše vijesti. Prije početka rata sIrakom 2003. godine cijene dionica su nemilosrdno padale. Glavnirazlog je bila neizvjesnost -

glavni neprijatelj burze. Čim je rat bio objavljen, ulagači su počelipanično kupovati dionice i burza se za nekoliko tjedana oporavila.Ako pogledamo povijest burze, primijetit ćemo kako ona ima

tendenciju pretjerivanja. To vrijedi u oba slučaja, kada cijene dionicarastu i kada padaju. To nije iznenađujuće, uzevši u obzir da su dvijeemocije koje prevladavaju među ulagačima strah i pohlepa. To jenajočitije u slučaju šokantnih i potpuno neočekivanih vijesti. Svi sesjećamo tragičnog događaja 11.

rujna 2001. godine i terorističkog napada na Svjetski trgovački centaru New Yorku. Burza se srušila doslovno preko noći.

Dionice su se oporavile za samo nekoliko mjeseci, ali su mnogiulagači panično prodali svoje dionice vrlo jeftino i tako se gadnoopekli.

Iz tih primjera može se zaključiti da politički događaji imaju prednostu odnosu na gospodarsku situaciju. To je sigurno točno, ali samo ukratkotrajnom razdoblju. U oba navedena slučaja burza se oporavilavrlo brzo, što nam govori da se mnogi ulagači, barem oni koji supreživjeli krizu, nakon prolaska šoka i panike, počinju vraćati naburzu.

7. EKONOMSKI ČIMBENICI

Dugoročno gledano, ekonomski čimbenici imaju najveći utjecaj narast i pad burze. Kako većina ulagača ulaže novac na relativno duljevremensko razdoblje, važno je razmotriti neke od tih čimbenika.

Burza je svakodnevno bombardirana raznim, svima dostupnimfinancijskim informacijama. Ulagači obrađuju te informacije irukovode se njima prilikom odlučivanja o kupovini ili prodaji dionica.Postoje dvije škole analize burze. U funda-mentalnoj školiprevladava ideja da se gospodarsko stanje u zemlji i svijetu nužnoodražava na stanje na burzi. Druga je škola takozvana tehnička;njeni pobornici vrše isključivo analizu cijena dionica, tako daproučavaju prethodno ponašanje cijene određenih dionica i naosnovu toga pokušavaju predvidjeti njihovo ponašanje u budućnosti.Pobornici tehničke metode analiziranja dionica teže potpunomzanemarivanju gospodarskih i političkih vijesti.

Svaka svjetska burza ima gospodarski kalendar pa ulagači točnoznaju kada se objavljuju koje informacije. Te informacije utječu nakretanje burze ovisno o svojem značaju. Najvažnije vijesti kojeulagači željno očekuju su vijesti o broju nezaposlenih (taj podatak seobjavljuje jednom mjesečno) i gospodarskom rastu neke države(mjeri se svaka tri mjeseca). Treba napomenuti da burzovnianalitičari objave unaprijed podatke koje 26

Dionice

o č e k u j u . Burza će reagirati jedino ako je konačna vijest z n a č aj n o različita od očekivane.

Uzmimo, primjerice, da analitičari očekuju kako će u prošlommjesecu u nekoj zemlji biti otvoreno 50.000 radnih mjesta.

Ulagači tada čekaju objavu službenog podatka; ako je otvoreno49.000 novih radnih mjesta, burza vjerojatno neće posebno reagiratijer je taj broj preblizu očekivanom, i već je uračunat u cijenu dionica.Međutim, analitičari često pogriješe, pa se može dogoditi da umjesto50.000 novih radnih mjesta zemlja izgubi 30.000 radnih mjesta. Utom slučaju burza će vjerojatno pasti jer su očekivanja bila pogrešna.Isto vrijedi i za ostale vijesti.

Osim navedenih čimbenika, ulagače zanima cijena nafte. Za većinutvrtki visoka cijena nafte znači lošu vijest jer troškovi rastu, a profitpada. Naravno, cijena nafte neće jednako utjecati na sve sektore.Skupa nafta vjerojatno će više pogoditi zrakoplovne tvrtke negointernetske, ali dugoročna visoka cijena nafte može dovesti dogospodarske krize koja pogađa svakog.

Ulagači svakodnevno prate i cijenu valuta. Ukoliko cijena valutejedne države jako skoči, izvozničke tvrtke iz te države bit će moždapogođene, jer njihov proizvod postaje skuplji i time manje primamljiv.Ako cijena valute padne, dionice u toj državi postaju manjeprimamljive stranim ulagačima.

Osim navednih generalnih čimbenika koji utječu na cijenu dionica,ulagači pomno prate i događanje s njihovim tvrtkama.

Svaka tvrtka na burzi dužna je izvješćivati javnost o svojemposlovanju, obično svaka tri mjeseca.

Grafikon 4.

Cijena nafte u dolarima

po barelu u razdoblju

od studenog 2005. g.

do studenog 2006. g.

27


Gospodarska prognoza i kalendar

datum

pokazatelj

razdoblje

prethodno

prognoza

izdavanja

samopouzdanje

31.10. u

listopad

106,3

105,9

potrošača

10 sati

31.10. u

Chichago PMI

listopad

62,31%

58,7%

10 sati

ISM

listopad

1.11.

52,9%

53,2%

prodaja

1.11. u

domaćih

listopad

12,8 milijuna

12,6 milijuna

10 sati

vozila

tvorničke

2.11. u

rujan

- 0,3%

1,2%

narudžbe

10 sati

plaće,

3.11. u

isključujući

listopad

51,000

130,000

8.30 satipoljoprivredu

stopa

3.11. u

nezaposle—

listopad

4,6%

4,6%

8.30 satinosti

3.11. u

ISM usluge

listopad

52,9%

54,6%

10 sati

BDP tekući

1,6%

4Q

siječanj 2007. g.

3,1%

kvartal

(3Q)

Tablica 2. Tjedni gospodarski kalendar za SAD.

prvi stupac (pokazatelj) označava što se mjeri drugi stupac(razdoblje) za koje razdoblje se mjeri treći stupac (datumizdavanja) označava vrijeme objave informacije i (primjerice 3.11. u10 sati)

četvrti stupac (prethodno) predstavlja podatak za taj indikator uprethodnom razdoblju

peti stupac (prognoza) označava predviđanje analitičara.

samopouzdanje potrošača - mjeri samopouzdanje potrošača(koliko su spremni trošiti, brojka preko 90 označava rastsamopouzdanja)

Chichago PMI - mjeri potrošnju tvrtki (novi strojevi i slično) ISM -mjeri rast proizvodne industrije (tvornice) prodaja domaćih vozila -mjeri prodaju domaćih automobila tvorničke narudžbe - mjerinarudžbe iz tvornica 28

Dionice

radna mjesta bez poljoprivrede - koliko je novih radnih mestapopunjeno (ne računaju se poslovi u poljoprivredi) postotaknezaposlenih - mjeri postotak nezaposlenosti ISM servisi - mjerirast uslužne industrije BDP - mjeri tromjesečni društveni brutoproizvod (gospodarski rast SAD-a) 8. KAKO KAMATA UTJEČE NACIJENU

DIONICA?

Kamatna stopa jedan je od najvažnijih čimbenika koji utječu naburzu. Taj utjecaj može biti izravan, na tvrtke koje mnogo posuđuju,ili neizravan, pri čemu duže razdoblje visokih kamata dovodi dosmanjenja potrošnje, što ima negativan učinak na cijelogospodarstvo; ako potrošači prestanu trošiti, tvrtke se prestajurazvijati. Kako većina tvrtki posuđuje novac od banaka da bi seproširile, visoka kamata može teško pogoditi njihov profit.

Uzmimo, primjerice, tvrtku koja ima glavnicu od 200

milijuna dolara i posudbu od 100 milijuna dolara. Ako je zarada tetvrtke 20% uloženog kapitala (vrijednost glavnice plus posuđeni

novac) profit je 60 milijuna dolara. To je profit prije plaćanja kamatena posuđeni novac. Kamatna stopa od 10%

znači da tvrtka mora platiti banci 10 milijuna dolara, što zapravoznači da profit nije 60 nego 50 milijuna dolara. Sada zamislite da sekamata udvostruči na 20%. Tada bi tvrtka morala platiti 20 milijunana pozajmljenih 100 i zbog toga bi profit značajno pao, u našemprimjeru na 40 milijuna dolara.

Međutim, to nije sve. Zbog visokih kamata, potrošači će se suzdržatiod upotrebe svojih kreditnih kartica, što znači da će se smanjitiprodaja; ako se smanji prodaja, morat će pasti i cijene.

To je katastrofalan scenarij, jer tvrtka mora plaćati visoke kamate naposuđeni novac, prodaja opada, a zbog pada cijena smanjit će se ipostotak profita. Kao što već znamo, većina banaka će vam posuditikišobran jedino ako kiša ne pada.

Ukoliko se naša tvrtka nastavi mučiti s padom prodaje i smanjenjemzarade, bankari mogu postati nervozni i zbog toga prestati posuđivatinovac. To može biti završni udarac, jer nedostatak gotovine može bitipoguban čak i ako tvrtka ima pouzdanu vrijednost (za plaće i razneračune).

Općenito, kamate rastu kad se gospodarstvo razvija. U dobravremena, mnoge tvrtke spremne su posuđivati i ulagati novac u novetvornice i strojeve; potrošači su zauzvrat spremni uzimati kredite itrošiti ako očekuju porast životnog standarda. Takva potražnja zanovcem dovodi do povećavanja kamatnih stopa.

Naprotiv, ako je gospodarstvo u krizi i mnoge tvrtke odluče odgoditisvoje ulagačke planove, a potrošači počnu stezati pojas (štedjeti višeno što troše), kamate će padati.

9. SITUACIJA JE DOBRA, A CIJENAMOJIHDIONICA PADA

Mnogi ulagači imaju problema s interpretacijom gospodarskih vijesti.Burza vrlo često pada na dobre vijesti, a raste na loše. Nekoliko jerazloga za takvo, na prvi pogled, nelogično ponašanje. Kao što smoveć spomenuli, prije objavljivanja svih gospodarskih vijesti, vojskaanalitičara pokušava predvidjeti rezultat; ako burza, recimo, očekujeporast prodaje automobila za 5% u odnosu na prošli mjesec, iispostavi se da su predvi-

đanja točna, cijene dionica bi mogle pasti iako je to dobra vijest, jersu ta očekivanja već uračunata u njih. To se, naravno, ne moradogoditi, ali važno je imati na umu da gospodarske vijesti, bez obzirana važnost, ponekad imaju vrlo kratkotrajan utjecaj; to u osnovi značida burza često reagira na vijest, a tada nastavi svojim putem podutjecajem nekih drugih čimbenika.

Komplikacije nastaju kada je gospodarstvo preslabo ili prejako.

Tada se dobra vijest može protumačiti kao loša i obratno.

Uzmimo, primjerice, da je gospodarstvo u nevolji i zbog toga cijenedionica neprestano padaju. Ulagačima je tada potrebna 30

Dionice

pomoć koja uglavnom stiže u obliku intervencija centralne banke ilivlade (većina ulagača više voli da se vlada ne miješa ugospodarstvo tako da u mnogim državama centralna banka imapotpunu autonomiju). Da bi potakli gospodarstvo, centralna banka ilivlada mogu donijeti nekoliko gospodarskih mjera, od kojih jevjerojatno najpopularnija smanjenje kamata. U vrijeme gospodarske

krize ulagači se ponekad nadaju relativno lošim vijestima jer misle daće to natjerati centralnu banku da smanji kamate više no što jeplanirano. U dobra vremena, kada je nezaposlenost mala, a cijenedionica i nekretnina rastu, ulagači mogu brinuti da će centralnabanka povećati kamate kako bi kontrolirala rast gospodarstva.Ukoliko se tada objavi neka nepovoljna vijest (primjerice, ulaganjetvrtki u nove strojeve neočekivano opada), mnogi to moguprotumačiti pozitivno, jer će loše vijesti natjerati centralnu banku naoprez prilikom razmišljanja o povećanju kamata; dobro je poznatokoliko burza i ulagači mrze visoke kamate. Nedostatak ujednačenostiprilikom interpretacija gospodarskih vijesti ne bi vas trebao brinuti, jertočno tumačenje različitih informacija ovisi samo o iskustvu.

10. BORBA ZA VLASTVjerojatno je najuzbudljiviji trenutak na burzi borba za kontrolu neketvrtke. Mnoge tvrtke nastoje se proširiti tako što vrebaju konkurente.Kad po njihovoj procjeni dođe pravi trenutak, daju ponudu i u bitipreuzmu vlasništvo nad nekom tvrtkom. Druge tvrtke se pak želeproširiti u nove djelatnosti, što se događa brže ako kupe postojećutvrtku, umjesto da počinju od ničega.

U većini slučajeva, preuzimanje vlasništva odvija se u prija-teljskimokolnostima, pri čemu se dvije tvrtke dogovore na obostranozadovoljstvo. Ponekad, međutim, velika tvrtka pokuša silom preuzetimalu i tada dolazi do borbe, koja je često vrlo nepoštena. Da bi došlodo preuzimanja vlasništva, predatorska tvrtka mora osiguratiglasačku većinu u upravnom odboru tvrtke koju namjerava kupiti. Touglavnom znači da se predator mora domoći barem polovice dionicatvrtke na koju se okomio.

Takav scenarij često je izvrsna prilika dioničarima za ostvari-vanjebrze zarade. Osim toga, to je jedan od rijetkih slučajeva u kojimasitni dioničari imaju pravu moć. Ako se ikad nađete u takvoj situaciji,vjerojatno ćete uživati kad vas bahati menadžeri, koji uglavnomignoriraju male ulagače, budu molili za podršku.

Iako borba za kontrolu može biti vrlo prljava, postoje odre-

đena pravila igre. Svaka svjetska burza ima svoja pravila koje služezaštiti interesa dioničara. Osim toga, kako bi se osiguralo da tvrtkapod pritiskom ne bude zauvijek pod opsadom, postoji određeni rokza preuzimanje vlasništva. Ta se pravila uglavnom poštuju, ali, nažalost, ponekad postaju rastezljiva, pogotovo pod pritiskomnemilosrdnih predatora. U osnovi, država se ne voli miješati (pritome mislim na normalne države), i ako procijeni da preuzimanjejedne tvrtke od strane druge neće stvoriti monopol i naškoditi

vitalnim nacionalnim interesima, prepustit će odluku uključenimdioničarima.

Neuobičajeno intenzivno akumuliranje dionica prvi je znak da netkomožda namjerava preuzeti neku tvrtku. U Velikoj Britaniji na burzimora biti prijavljen svatko tko posjeduje preko 3% dionica jednetvrtke, kako bi ta tvrtka znala vreba li je netko. U većini slučajevadioničari tih tvrtki su prijateljske institucije bez namjere preuzimanjakontrole, ali to nikada nije sigurno, lako se sam proces preuzimanjavlasništva tvrtki na burzi od države do države razlikuje, princip je vrlouniverzalan.

Predator može kupiti dionice samo u paketima, što znači da prijeprocesa preuzimanja mora proći određeni vremenski rok.

Na londonskoj burzi ulagač koji kupi 15% dionica jedne tvrtke morapauzirati sedam dana prije no što nastavi akumulirati dionice tetvrtke; slična pauza postoji i poslije kupovine 25%

dionica. Te su pauze stvorene kako bi pomogle tvrtkama pod 32

Dionice

opsadom da se oporave i po želji pripreme obrambenu taktiku.

U trenutku kad predator formalno izvijesti burzu o svojim namjerama,ima 60 dana za preuzimanje kontrole. Ako je proces neuspješan,mora čekati godinu dana prije novog pokušaja. U

Americi tvrtka na meti ima na raspolaganju razne obrambenemehanizme koji se mogu aktivirati kako bi pokvarili planovepotencijalnih predatora. U Britaniji i kontinentalnoj Europi ta jeobrana teža. Predator već u početku ima prednost, jer samo trebakritizirati nastup menadžera, obećati svijetlu budućnost i ponuditidioničarima veću cijenu za dionice od trenutne. S

druge strane, tvrtki koja se brani preostaje jedino izravno apeliranjena dioničare da svoje dionice ne prodaju predatoru.

Kako na burzi nema mnogo sentimentalnosti, tvrtka mora uvjeritiulagače da će profit narasti i da je vrijednost biznisa veća no što jepredator spreman platiti. Ako sve propadne, zadnja prilika jeprijateljski kupac (nešto poput viteza na bijelom konju koji će postativlasnik tvrtke, ali neće dirati biznis i menadžeri će sačuvati svojaradna mjesta). Ukoliko se predator dočepa preko 50% dionica,proces preuzimanja kontrole je uspješan. Ponuda za ostale dionicemora biti otvorena još barem dva tjedna kako bi ostali dioničariprodali svoje dionice za ponuđenu cijenu. Mnogi ulagači, koji su se upočetku suprostavili predatoru, na kraju ipak odlučuju prodati, jerukoliko novi vlasnik sakupi 90% dionica, preostali dioničari čestomoraju prodati svoje dionice za manju cijenu od one za vrijemepreuzimanja vlasništva. U tom slučaju tvrtka izlazi s burze i postajeprivatna.

Ukoliko predator ne uspije, često mu ostaje velik broj dionica koje jeakumulirao tijekom procesa preuzimanja; to je vrlo neugodno zatvrtku jer često nagovještava novu opsadu sljedeće godine.

33


11. ŠTO JA IMAM OD TOGA?

Do sada smo analizirali proces preuzimanja vlasništva tvrtki na burzi,a sada ćemo vidjeti kakvu korist od toga možete imati vi. Vrlo čestocijena dionica skoči samo na glasine da bi neka tvrtka mogla bitikupljena, jer se očekuje da će predator morati platiti veću cijenu odtrenutne. U slučaju kad su u igri dva ili više predatora, licitacija medunjima mogla bi još dramatičnije povećati cijenu dionica. Dobarprimjer takvog scenarija je borba za vlasništvo britanskeautomobilske tvrtke Jaguar koja se prije nekoliko godina odvijala nalondonskoj burzi. Prije početka procesa preuzimanja vlasništva,cijene dionica Jaguara kretale su se oko 4 funte. Dvije tvrtke, Ford iGeneral Motors tada su započele borbu za kontrolu Jaguara i pozavršetku procesa (u korist Forda) cijene dionica dostigle su u

relativno kratkom razdoblju cijenu od 10 funti. Tko je na početkuprocesa kupio dionice i prodao ih na kraju, zaista je dobro prošao.

Što ćete učiniti u takvim situacijama ovisi o tome posjedujete li većdionice te ili predatorske tvrtke, ili pak sve promatrate sa strane iželite se uključiti. Ukoliko posjedujete dionice tvrtke na koju je netkobacio oko, imate tri mogućnosti: zadržati svoje dionice, prihvatitiponudu predatora ili prodati dionice.

Ne postoji univerzalni savjet jer svaka je situacija specifična, aliopćenito promatrajte burzu i pokušajte odgoditi odluku što je duljemoguće; mnoge informacije relevantne za preuzimanje vlasništvaobjavljuju se kasnije tijekom procesa. U svakom slučaju, ukoliko zatvrtku niste sentimentalno vezani (primjerice, vaš nogometni klub),vjernost ne bi trebao biti čimbenik prilikom donošenja odluke. Mnogoje važnije analizirati trenutačnu uspješnost tvrtke i sposobnostpotencijalnog novog vlasnika da popravi situaciju ukoliko ona nijepovoljna.

Ulagači koji posjeduju dionice predatorske tvrtke često smatraju dasva ta zbivanja nemaju s njima nikakve veze. To je samo djelimičnotočno; ukoliko predator ponudi relativno visoku cijenu za tvrtku kojunamjerava kupiti, to može imati 34

Dionice

negativan učinak na dionice njegove vlastite tvrtke. Ako procijeniteda je preuzimanje vlasništva rizično ili skupo, prodajte dionicepredatorske tvrtke.

U slučaju da nemate dionice niti jedne tvrtke u igri preuzimanja,možda nije kasno uključiti se. Dobro je kupiti dionice tvrtke na metičim čujete glasine da za nju postoji interes; ako to učinite tek nakonslužbene objave, može biti kasno.

Međutim, morate biti oprezni. Ukoliko proces propadne iz bilo kojegrazloga, cijene dionica mogu drastično pasti.

12. NOVE TVRTKE NA BURZIAko nemate iskustva s burzom, možda je najbolje početi snovoizdanim dionicama. Kad se privatna tvrtka odluči plasirati naburzu ili država želi privatizirati dijelove svoje industrije, to se možeostvariti na tri načina. Prvi je način podijeliti dionice zaposlenicima(često besplatno ili po vrlo povoljnoj cijeni).

Tvrtka tako ne izdaje nove dionice, nego se jednostavno plasira naburzu, pri čemu vlasnici dionica, ako žele, mogu prodati svojedionice. Drugi je način takozvano privatno plasiranje, pri čemuprivatna tvrtka ili država prodaju dionice velikim ulagačkiminstitucijama (banke, osiguravajuća društva, mirovinski fondovi islično). To je često omiljena metoda mnogih tvrtki koje odluče izaćina burzu jer je jeftinije (burzi se plaća manja provizija), brže isigurnije. Međutim, problem je u tome što nije uvijek lako pronaćiinstitucije zainteresirane za kupnju velikog broja dionica. Zbog togadolazimo do trećeg načina, koji nas najviše zanima: ponudanovoizdanih dionica široj javnosti. Mnoge tvrtke koje odluče izaći naburzu kombiniraju dva ili sva tri navedena načina.

Kad je u pitanju izdavanje novih dionica široj javnosti, proces jestrogo reguliran. Sve glavne svjetske burze imaju regulacijsko tijelokoje odlučuje je li financijska struktura tvrtke koja se želi plasirati naburzu prihvatljiva. Pripremno razdoblje za izlazak na burzu jeminimalno tri mjeseca, a može trajati i do dvije godine.

Tipična privatna tvrtka koja se želi plasirati na burzu započinjeagresivnu promidžbu. U financijskom tisku nekoliko mjeseci prijelansiranja dionica počinju izlaziti članci o njoj.

Sljedeći korak je određivanje cijene; bankari i brokeri sjednu idogovore se oko fiksne cijene dionica. Najvažniji čimbenik prilikomprocjene vrijednosti dionica je, naravno, potencijal tvrtke, ali velikiutjecaj ima i stanje burze. Ako je situacija u trenutku lansiranja nove

tvrtke povoljna, brokeri će procijeniti njene dionice ambicioznije.Obični ulagači tada imaju priliku kupiti određen broj dionica za fiksnucijenu. Pri tome morate biti oprezni. Ako je tvrtka velika i ima dobrureputaciju, cijena dionica će nakon lansiranja vjerojatno rasti, ali akoje tvrtka nepoznata i neprofitabilna, cijena nakon izlaska na burzumože vrlo brzo i naglo pasti.

13. JAVNE PONUDEJavne ponude su zapravo licitacije i ponekad se koriste kad tvrtkaprvi put prodaje svoje dionice. Postoje dvije vrste javnih ponuda.Prva je utvrđivanje fiksne cijene dionica prije izlaska na burzu. Pritome tvrtka predloži minimalnu (početnu) cijenu i zatim pozovezainteresirane ulagače da ponude svoju. Kad se licitacija završi,savjetnici tvrtke razmotre sve ponude i na osnovu njih utvrde fiksnucijenu po kojoj će moći prodati dionice. Svatko tko je ponudio tu iliveću cijenu moći će ih kupiti po toj fiksnoj cijeni, a oni koji su ponudilimanje od te cijene ispadaju iz igre.

Druga vrsta javne ponude je takozvana »plati koliko ponudiš«.

Na isti se način utvrdi fiksna cijena, ali ona zapravo nije fiksna, većminimalna, jer ako ponudite više, toliko morate i platiti, a akoponudite manje od utvrđene cijene ne dobijete ništa.

36

Dionice

Uzmimo, primjerice, da neka tvrtka raspiše javnu ponudu i utvrdipočetnu cijenu od jednog eura. Započinje licitacija i netko ponudi (tose uglavnom radi pismeno) 1,20 eura, netko 1,50, netko 2 eura i takodalje. Kad stignu sve ponude, tvrtka uzme njihovu srednju cijenu iutvrdi da bi mogla prodati dionice po, recimo, 1,50 eura. Tko jeponudio manje od 1,50 eura, nema pravo kupiti ništa. Ako je licitacijarađena po običnoj ponudi, svatko tko je ponudio 1,50 ili više imapravo kupiti dionice po 1,50 eura (ako je netko ponudio 2 eura, ipaksvi kupuju po 1,50

eura). Možda ulagači neće dobiti onoliko dionica koliko su tražili (štozavisi od potražnje), ali će dobiti barem nešto.

Ukoliko je rađeno po ponudi »plati koliko ponudiš«, svatko tko jeponudio ispod 1,50 eura ispada, ali tko ponudi 1,60 eura plaća toliko,i tako dalje. Kod ove vrste ponude uglavnom dobijete onoliko dionicakoliko tražite.

14. PRIVATIZACIJASredinom osamdesetih godina vlada Velike Britanije odlučila jeprivatizirati većinu državnih divova koji su bili nacionali-zirani poslijeDrugog svjetskog rata. To je bio rizičan politički potez, jer su semnogi građani bunili što im se prodaje ono što je, barem teoretski,već njihovo. Osim toga, bilo je to razdoblje veoma burne političkesituacije u kojoj je s jedne strane bila ultra konzervativna vlada načelu s Margaret Thatcher, a s druge vrlo utjecajni i lijevo orijentiranisindikati. U tim okolnostima, vlada u Londonu odlučila je omogućitivelikom broju građana zaradu na privatizaciji kako bi ih pridobila nasvoju stranu.

Princip privatizacije bio je isti kao i kod tvrtke koja prvi put nudidionice široj javnosti, s tim što je vlada poduzela odgovarajuće mjerekojima je gotovo jamčila profit ulagačima.

Započelo se s agresivnom kampanjom u kojoj je vlada,upotrebljavajući laički rječnik, objašnjavala stanovništvu o čemu seradi.

Zatim su zaposlenici tvrtki koje su trebale biti privatizirane, kao ikorisnici njihovih usluga, bili dodatno motivirani na ulaganje tako štosu im ponuđene besplatne dionice ili dionice s velikim popustom.

Osim toga, građanima je dano više vremena no što je uobičajno daodluče žele li uložiti; onima koji su se odlučili na to, bilo je dozvoljenoplaćanje u ratama.

Kako bi bilo dovoljno dionica za sve zainteresirane, ulagačima jedozvoljeno prijaviti se samo jednom; mnogi koji su prekršili taj zakon,završili su na sudu.

Kod procjene vrijednosti novih dionica, vlada se potrudila podcijenitiih. Pretpostavljalo se da će cijena dionica skočiti čim izađu na burzu

jer su bile jeftine; to bi omogućilo ulagačima da ih odmah prodaju zaprofit ako to žele.

Na kraju, da bi ulagači maksimalizirali profit, brokerska provizija bilaje neko vrijeme znatno smanjena.

U većini slučajeva te su mjere proizvele željeni učinak, tako da jemilijunima građana u Velikoj Britaniji prvo iskustvo s burzom bilozadovoljavajuće. Ali, bilo je i izuzetaka. Jedan od poznatijih primjerau kojima je sve krenulo krivim putem je privatizacija British Petrola(BP). Međutim, može se reći da ulagači koji su kupili nove dionice tetvrtke nisu imali sreće, jer je BP privatiziran 1987. godine, kad sedogodila velika svjetska kriza u kojoj se burza srušila.

15. NOVA IZDANJA DIONICA TVRTKIKOJESU VEĆ IZLISTANE NA BURZI

Kad javna tvrtka zapadne u dugove ili joj treba novaca za neštodrugo, postoji mogućnost izdavanja i prodaje novih dionica. Zarazliku od Amerike, u kojoj tvrtke mogu prodati te nove dionice svimakoji ih žele kupiti, u Velikoj Britaniji, po zakonu, te se dionice morajuprvo ponuditi samo dioničarima te tvrtke (onima koji su već uložili utu tvrtku).

38

Dionice

Ovisno o planu tvrtke, dioničari mogu prihvatiti, ali i odbiti kupiti novedionice. Zbog te neizvjesnosti tvrtka unaprijed napravi ugovor snekom financijskom institucijom (najčešće bankom) koja se obvežeda će (uz vlastitu proviziju) otkupiti dionice koje ostanu kao višak.Međutim, problem nastaje ako velik broj dioničara ne prihvatiponudu, jer tada banci ostaju dionice koje nekako mora prodatidrugim ulagačima; to nije nimalo lako, jer će se većina ulagača sastrane s pravom pitati zbog čega bi ih kupili kad ih nisu htjeli nitidioničari iz te tvrtke?

U slučaju da se dioničarima ipak sviđa plan tvrtke, čitav proces možebiti vrlo uspješan. Javna tvrtka koja odluči izdati nove dionice običnopošalje paket informacija svim svojim dioničarima. U njemu seobjašnjava zbog čega tvrtka traži dodatni kapital, koliko će koštatinove dionice (one uvijek imaju popust u odnosu na cijenu starihdionica koje su već na burzi) i na koliko novih dionica ulagač imapravo (primjerice, na svakih deset koje već poseduje može kupiti trinove s popustom).

Nakon toga, dioničar ima tri mogućnosti. Ako odluči prihvatitiponudu, jednostavno pošalje ček u iznosu koji pokriva cijenu novihdionica. Ako odluči odbiti ponudu, ima mogućnost prodati svojepravo na nove dionice nekome drugome. Treća mogućnost je prodatisamo dio svojeg prava i time financirati ostatak novih dionica(ukoliko mu se plan sviđa, ali nema dovoljno novca za daljnjeulaganje). Zapravo, postoji i četvrta mogućnost - ne poduzeti ništa. Utom slučaju tvrtka automatski prodaje njegovo pravo na nove dionicei njemu šalje novac.

Međutim, taj novac vjerojatno neće predstavljati profit, nego će samonadomjestiti ono što dioničar izgubi u vrijednosti kad cijena njegovihstarih dionica padne; naime, kad se završi izdavanje novih dionica,njihova cijena će malo narasti, a cijena starih će malo pasti.

Uzmimo, primjerice, da neka tvrtka odluči financirati proširenje takošto će izdati dodatne dionice i ponuditi ih svojim dioničarima. Dosada je u optjecaju bilo, recimo, 1500

milijuna dionica, a cijena jedne je 350 penija (3 funte i 50

penija).

Naša tvrtka odluči izdati 270 milijuna novih dionica po cijeni od 287penija, po principu dvije nove na jedanaest starih (tko god već imadionice te tvrtke, ima pravo kupiti nove dionice u omjeru 2 prema 11).

Ako već imate 1.000 dionica, vaša investicija trenutno vrijedi 3.500funti (1.000 dionica x 350 penija). Kako možete kupiti 2 nove dionicena svakih 11 koje posjedujete, dozvoljeno vam je kupiti 182 novedionice.

(1.000 x 2) / 11 = 181,8

Cijena novih dionica je 287 penija, što znači da vam trebaju 522funte ako odlučite kupiti sve nove dionice. Ako sada zbrojimovrijednost vaše cjelokupne investicije (3.500 funti starih dionica i 522funte novih dionice) ona iznosi 4.022 funte.

Ako to podijelimo s brojem dionica koje sada posjedujete (1.000starih plus 182 nove jednako je 1.182) dobijemo 3,40.

(3.500 + 522 ) / ( 1.000 + 182 ) = 3,40

Iznos od 3,40 funti trebao bi biti cijena dionica kada se nove dioniceapsorbiraju na burzi. Kako nove dionice koštaju 287

penija, a moguće ih je prodati po 340, pravo na nove dionice vrijedi53 penija (340 - 287). Kako možete kupiti 182 nove dionice, vašecjelokupno pravo vrijedit će 96 funti (182 x 53).

Ako se odlučite za treću mogućnost, prodati samo dio prava kako bitime financirali ostatak novih dionica, i to se može izrazitijednadžbom. Jednostavno pomnožite vrijednost prava na novedionice s brojem na koji imate pravo i to onda podijelite s krajnjomcijenom dionica (kad se spoje nove i stare dionice).

(53 x 182) / 340 = 28

40

Dionice

Ako se sjećate, cijena novih dionica je 287 penija, što znači da ćevas kupovina 28 novih dionica koštati 80 funti, a do tog novca ćetedoći tako što ćete prodati pravo na ostatak novih dionica (ostalo je154) koje vam pripadaju po cijeni od 53

penija.

(182 - 28 ) x 53 = 80

Ako se ikad nađete u takvoj situaciji, dobro razmislite što ćete učiniti.Ako vaša tvrtka ima probleme i izdaje nove dionice samo da bipokrila dugove, možda je besmisleno ulagati u nju još novca. Sdruge strane, ako vjerujete da tvrtka zna što radi i ima potencijal,možda vrijedi ozbiljnije razmotriti njihovu ponudu.

16. MOJA TVRTKA JEBANKROTIRALAUkoliko uložite u privatnu tvrtku koja nije na burzi, vjerojatno znatešto radite, ili ste hrabri. S druge strane, tvrtke na burzi uglavnomimaju relativno zdravu financijsku strukturu i rijetko propadnu.Međutim, to ne znači da ne treba biti oprezan.

U većini slučajeva, ako kupite dionice neke tvrtke izlistane na burzi,njihove će cijene narasti ili pasti. U slučaju da cijena vaših dionicapadne, ne trebate paničariti; ako ste spremni čekati, one će semožda oporaviti, a ako se i ne oporave ili zbog nekog razloga nemožete čekati, uvijek ih možete prodati i vratiti bar dio uloženognovca. Međutim, u krajnjem slučaju kad tvrtka bankrotira, ulagačimogu izgubiti sve. To je pretežno slučaj s malim tvrtkama, ali neznači da su velike tvrtke imune na bankrot. Prije nekoliko godinadvije ogromne tvrtke, Enron i Worldcom, koje su ponosno pripadaleDow Jonesu (ako se sjećate, to je »klub« 30 najvećih američkihtvrtki) neslavno su propale i svi dioničari su izgubili svoj ulog. Razlogpropasti obje tvrtke bila je kriminalna aktivnost njihovih direktora.

Istina, oni su sada u zatvoru, ali to je slaba utjeha ulagačima koji suse gadno opekli. Tko je uložio u Enron ili Worldcom, može sesmatrati nesretnim, jer nije bilo nikakvih znakova da se tako neštomože dogoditi. Potpuno je drukčije kad tvrtka propadne zboggospodarskih čimbenika. Iskusan i oprezan ulagač često možeizbjeći takav scenarij, a ako i ga ne izbjegne, šteta se može svesti naminimum.

Tvrtke propadaju kad više ne mogu plaćati dugove, račune ili plaćedjelatnicima. U tom slučaju, banka preuzima vlasništvo i počinjeprodavati dijelove tvrtke kako bi vratila barem dio kapitalaposuđenog sada već bankrotiranoj tvrtki. Ako nisu dobili plaće,sljedeći u redu za novac su zaposlenici tvrtke, a na kraju sudioničari. Kad dođe red na njih, novca uglavnom više nema. Jasno je

da tvrtka propada kad više nema novaca, ali postavlja se pitanjekako se tvrtka nađe u takvoj situaciji.

Mnoge privatne tvrtke bankrotiraju zato što od početka imaju lošposlovni plan ili su na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme; ali, kaošto smo već rekli, tvrtke izlistane na burzi imaju barem neku osnovnukvalitetu. Nažalost, loše ruko-vodstvo i slaba financijska organizacijai unatoč tome mogu baciti na koljena bilo koju tvrtku. Moramodetaljnije razmotriti kako na vrijeme izbjeći ulaganje u takve tvrtke.

42

Dionice

17. AUTOPSIJAIako je lako biti general poslije bitke, mnogi ulagači koji su u l o ž i l iu propale tvrtke s pravom se ljute na sebe. Kada se obavi "autopsija"bankrotirane tvrtke, često se ispostavi da je uzrok propasti bio očit, imogao se predvidjeti na vrijeme.

Prije kupovine dionica neke tvrtke, poželjno je obaviti barem nekakvoistraživanje. Jedan od glavnih uzroka nevolja su dugovi. Prije ilikasnije, skoro svaka tvrtka posudi novac od banke; analitičari naburzi strogo promatraju odnos između posuđenog novca i kapitalnevrijednosti tvrtke. Ukoliko dugovi predstavljaju 50% ili manje odukupne vrijednosti tvrtke, ne bi trebalo biti problema. Međutim, akotvrtka posuđuje više od 50% no što vrijedi, budite oprezni. Ukolikodugovi izjednače ili čak premaše vrijednost neke tvrtke, možda jebolje uložiti novac negdje drugdje. Profit tvrtke koja mnogo posuđujemože katastrofalno pasti ukoliko se troškovi biznisa povećaju, apromet zbog nekog razloga smanji. Uzmimo, primjerice, da 50%zarade tvrtka mora platiti bankama samo da bi pokrila kamatu.Ukoliko profit padne za 50%, zarada će pasti 100%, odnosnopotpuno nestati, jer se sve mora vratiti bankama. Osim toga, akotvrtka posuđuje malo, bankari će biti strpljivi jer uvijek imaju u vidu datvrtka vrijedi više od dugova. S druge strane, ako su dugovi veći odvrijednosti tvrtke, a ona zapadne u poteškoće, mnogi bankari postatće nervozni i mogu vrlo brzo zakucati direktoru na vrata. Problempostaje još veći kad tvrtka ima fiksne troškove bez obzira na promet.To je, primjerice, slučaj s onim tvrtkama koje se bave transportom, aosobito zrakoplovnim tvrtkama. Ako padne broj putnika, zrakoplovnatvrtka može upasti u nevolje, jer troškovi su isti bez obzira na to je lizrakoplov pun ili poluprazan. Uz to, zrakoplovne tvrtke često morajumnogo posuđivati jer im je kapital vezan uz poslovanje.

Ne zaboravite da svaka tvrtka na burzi mora javno iznijeti svepodatke vezane za poslovanje; ukoliko ne možete pronaći potrebne

informacije u knjižnici ili na internetu, nemojte se ustručavati zatražitipodatke o tvrtci za koju ste zainteresirani.

44

45

Kako ulagati u dionice ?

KOJE DIONICE TREBAM KUPITI?

Prije no što uskočite u vatru, poželjno je unaprijed odlučiti kolikodugo namjeravate držati dionice prije no što ih prodate.

Iako nema pravila, većina profesionalnih ulagača rasporedi kapitalizmeđu velikih, već uspješnih tvrtki koje drže relativno kratko vrijemei malih tvrtki koje pokušaju držati dugoročno. To je, naravno, previšeopćenito gledanje, jer svaka tvrtka mora se procijeniti pojedinačno.

Kada kupite dionice neke tvrtke, uvijek si postavite pitanje koliki profitočekujete od tog uloga. Važno je biti optimist, ali morate biti realni.Ako, recimo, odlučite uložiti u Coca-Colu jer ste procijenili da sunjene dionice jeftine, ne možete očekivati ogroman profit. Coca-Colaje već razvijena tvrtka i cijena njenih dionica to odražava, tako da jeprofit od 10% do 20% realan i pristojan. Međutim, tvrtke poput Coca-Cole su relativno sigurne i ako uložite u njih možete mirno spavati;ako se burza i sruši, prvo će se oporaviti poznate tvrtke izprehrambenog sektora.

Osim toga, velike tvrtke uglavnom redovno isplaćaju dividendu, štoznači da zarađujete sve dok držite dionice. To je često više odkamate koju bi dobivali da ste novac stavili u banku.

Ako ste, pak, avanturističkog duha, možete uložiti u rizične tvrtke. Tosu male, nepoznate tvrtke čije dionice koštaju svega nekoliko penija,centi ili lipa, ovisno o zemlji u kojoj se nalazite.

Za razliku od burzovnih divova, te tvrtke ne plaćaju dividendu injihova budućnost nije sigurna. Unatoč tome, vrijedi razmotriti nekeod njih, jer im vrijednost potencijalno može skočiti do neba.Sredinom devedesetih godina, dionice mnogih tehnoloških tvrtki nalondonskoj burzi koštale su manje od funte; krajem tog desetljećacijena istih dionica dostigla je nekoliko desetina funti. Točno je da seto dogodilo zbog masovne histerije i skoro panične utrke zaračunalnim tvrtkama. Kasnije se pokazalo da većina tih tvrtki nevrijedi mnogo. Većina dionica iz tog sektora srušila se na početnurazinu, ali ako ih kupite na vrijeme i što je još važnije, prodate navrijeme, vjerojatno ćete se osjećati poput Garfielda nakon dobreporcije lazanja.

47


2. KOJE DIONICE NE TREBAM KUPITI?

O burzi je napisano mnogo knjiga. Većina, naravno, dolazi izAmerike, gdje je stvaranje profita nacionalni hobi. Vjerojatno je dobroda početnici prelistaju neke od tih knjiga i upoznaju se s raznimstrategijama ulaganja. Problem je u tome što među piscima postojeočite kontradikcije, tako da se mnogi ljudi koji namjeravaju kupitidionice obeshrabre. Osim toga, mnogi stručnjaci savjetuju vam štone treba raditi, ali ih je mnogo manje koji nude uspješne formule.Općenito gledano, nema univerzalne strategije koja jamči potpuniuspjeh. Svaki ulagač mora razviti svoju metodu koja odgovaranjegovoj/njenoj financijskoj situaciji i psihološkom profilu. Međutim,postoje određena »pravila« kojih se treba držati. Prvi burzovni zakonglasi - »nikada ne hvatajte nož koji pada«. Dakle, kad dionice neketvrtke počnu padati iz bilo kojeg razloga, nemojte ih kupovati. Kad seprašina slegne, istražite razlog pada. Kupite dionice jedino ako tajrazlog nije previše ozbiljan i ako procijenite da su dionice jeftine.Drugo pravilo glasi - »nemojte kupovati dionice tvrtki kojepreporučuje financijski ili bilo koji drugi tisak«. Kad mediji počnuveličati neku tvrtku, cijena njenih dionica vjerojatno je već previsoka izbog toga je rizično ulagati u njih. To, naravno, ne znači da ne trebačitati financijski tisak koji se povijesno pokazao korisnim (pa i neop-hodnim) oruđem za izbjegavanje loših tvrtki. Treće je pravilo -

»ako kupite dionice i one padnu, nemojte paničariti«. Pokušajteotkriti razlog. Ako cijena dionica pada samo zbog trenutačnogtrenda, pokušajte prebroditi oluju. Mnogo je ozbiljnije ako cijenadionica pada jer nešto nije u redu s tvrtkom. Ako niste dugoročniulagač, možda je najbolje priznati grešku i prodati svoje dionice bezobzira na gubitak, jer kasnije može biti još veći.

48

Kako ulagati u dionice?Č

3. I KAKO ONDA ZAPOČETI?

Dosada smo se više koncentrirali na ono što treba izbjegavatiprilikom ulaganja na burzi, ali vas vjerojatno više zanima što trebateučiniti da bi vaš ulog bio što uspješniji.

Prije no što kupite dionice, morate pronaći brokera. Odabir brokeraovisi o vrsti usluga koje očekujete. Ukoliko želite sami odlučivatikada i koje dionice kupiti, treba vam osnovni broker koji samoizvršava vaše naloge koje možete dati putem pošte, telefona iliinterneta. Jednostavno otvorite račun u nekoj brokerskoj kući iuplatite novac za kupovinu dionica. Kad prodate dionice, novac seautomatski vraća na taj račun. Ako ga odlučite podići, telefonirajtesvom brokeru koji će vam nakon namire isplatiti novac na tekućiračun. Tako je u većini država; provjerite kako stoje stvari u vašoj.

Prilikom kupnje i prodaje dionica morate platiti određenu proviziju.Kako se njena veličina razlikuje od brokera do brokera, poželjno jemalo istražiti stvari i pronaći najpovolj-nijeg. Ponekad postoje dodatni(skriveni) troškovi i vrlo je važno unaprijed tražiti sve informacije otome. Osim osnovnih, postoje i investicijski savjetnici. Možete ihnazvati i zatražiti mišljenje o određenoj tvrtki. Također, oni mogunazvati vas i preporučiti vam određene dionice. Kao i u s v a k o m po d r u č j u , r a z l i č i t i b r o k e r i i m a j u r a z l i č i t ereputacije; iako je u njihovom interesu da vaš ulog bude uspješan,investicijski savjetnici su skuplji; teško je reći vrijedi li taj trošak.Često uz malo truda možete doći do istog zaključka kao i vašinvesticijski savjetnik. Osim toga, privatni ulagači ponekad sufleksibilniji od stručnjaka koji unatoč svojem znanju i iskustvuponekad ne vide šumu od drveća. Nadalje, ako je moguće, bolje jerasporediti novac i kupiti više dionica nego uložiti u samo jednutvrtku. To, naravno, ima smisla; ako uložite u dionice samo jednetvrtke, stavljate sva jaja u jednu košaru. Posljedice mogu bitikatastro-falne, jer ako se s tvrtkom dogodi nešto drastično, možeteizgubiti sav kapital. Većina uspješnih ulagača istovremeno ulaže unekoliko različitih tvrtki. Oni stvaraju svoj takozvani portfelj (dioniceraznih tvrtki); taj portfelj se uglavnom sastoji od tvrtki različite veličine

i različitih sektora. Ideja takve strategije jest da sektori ulaze i izlazeiz mode. Ako cijene dionica tvrtki iz jednog sektora padaju, to sečesto kompenzira rastom cijena dionica tvrtki iz drugog; novacprelazi iz jedne industrije u drugu.

4. KAKO ZADRŽATI PROFIT?

Mnogi ulagači smatraju da je jedini način zarade na burzi takozvanadjelomična prodaja dionica. Uzmite, primjerice, da ste kupili 1.000dionica tvrtke British Airways. Platili ste dvije funte po dionici, štoznači da ste uložili 2.000 funti. Vaš ulog se pokaže uspješnim i cijenadionica skoči za 10% na 2,20 funti. U

tom trenutku vaš osnovni kapital od 2.000 funti povećao se na 2.200funti. Ali, ne možete biti sigurni hoće li dionice nastaviti rasti ili padati.Ako ih prodate, a one još skoče u nekoliko sljedećih dana, pokajatćete se. S druge strane, ako ih ne prodate na vrijeme, a cijene impadnu ispod dvije funte, pokajat ćete se još više. Najbolji načinizbjegavanja takvog scenarija i rješavanja te dileme jest prodajadijela dionica, čime ćete brže vratiti uloženi kapital. U našemprimjeru to bi značilo da od vaših 1.000 dionica prodate 910 po cijeniod 2,20 funti. Tim potezom vratili ste uloženi novac, a još uvijekimate 90 dionica kojima dajete priliku da još više skoče. Ako dioniceposlije toga i padnu, to nije tako strašno, jer mnogo je lakšepreboljeti izgubljeni profit nego izgubljeni početni kapital.

50


5. ZAŠTO ULAGATI U INOZEMSTVU?

Prije no što razmotrimo gdje možete uložiti novac ako vas dionice nezanimaju, htio bih ukratko objasniti razlog za ulaganje u straneburze. Tijekom povijesti, stanovnici Velike Britanije i SjedinjenihAmeričkih Država uživaju relativnu političku stabilnost, što jeneophodno kad se radi o samopouzdanju ulagača. Upravo zbogtoga većina ulagača iz te dvije države pretežito ulažu kod kuće. To

se, na žalost, ne može reći za Europu. Kontinentalna Europastoljećima je potresana ratovima i revolucijama što je uzrokovalo dastanovnici određenih zemalja s oprezom promatraju vlastitu burzu.Također, drakonski porezni zakoni nisu dobri za burzovna ulaganja.

Pojedine zemlje, kao primjerice Švedska, toliko se neprija-teljskiodnose prema zarađivanju novca da mnogi Šveđani zauvijeknapuštaju svoju zemlju ukoliko se žele obogatiti.

Većina ulagača vjerojatno bi rado ulagala novac u vlastitoj državi.Razlog odlaska nije pohlepa, već zaštita svojeg kapitala, jer državakoja ne potiče ulaganja samo smanjuje samopouzdanje svojihgrađana, što se uvijek negativno odražava na burzi.

6. ŠTO NIKAKO NE SMIJEM UČINITI?

Pravila ulaganja na burzi koja smo dosad razmotrili vrlo sufleksibilna. To znači da bi vam trebala služiti uglavnom kao vodič.Štoviše, vjerojatno ćete u žaru bitke prekršiti mnoga pravila. Rezultatmože biti pozitivan, ali ako nije, od brzine vaše reakcije ovisi kolikaće biti šteta na kraju. Međutim, postoji pravilo koje ne smijeteprekršiti ni pod koju cijenu; ako to učinite, možete završiti u zatvoru.To je trgovina dionicama zasnovana na osjetljivim informacijamadostupnima samo zaposlenicima tvrtke. Ukoliko radite za neku tvrtkuili poznajete nekog njenog zaposlenika i tako saznate važnuinformaciju koja može utjecati na cijenu dionica, po zakonu nesmijete kupiti ili prodati te dionice dok se informacija ne objavi.

Primjerice, imate rođaka ili prijatelja - direktora tvrtke čije dioniceposjedujete. Ta je tvrtka, recimo, u nevolji i nekoliko dana prije no štose to objavi, vaš prijatelj upozori vas da će financijski rezultati bitiloši. Ako na temelju toga prodate svoje dionice kako biste izbjeglipad cijena, prekršili ste zakon i možete se naći iza rešetaka.Međutim, uzmimo slučaj da radite kao konobar u restoranu i slučajnoposlužujete stol za kojim sjede dva direktora koja osobno nepoznajete, i razgovaraju o preuzimanju tvrtke. Ako temeljem togakupite dionice tvrtke koja se preuzima kako biste ostvarili brzuzaradu, niste prekršili zakon, jer nemate osobnu vezu s tvrtkama.

Specijalni istražitelji rade na glavnim svjetskim burzama, i njihov jezadatak otkriti sumnjivo ponašanje prilikom kupoprodaje dionica.

Cijene mnogih dionica počinju drastično padati ili rasti prije objaverelevantnih vijesti. Ako izuzmemo sreću i mogućnost predviđanjabudućnosti, takvo ponašanje dionica može se objasniti jedinoilegalnom trgovinom. Problem je u tome što je vrlo teško dokazati daje netko kupio ili prodao dionice zbog informacije stečene prekoveze. Zbog toga prevaranti rijetko završavaju pred sudom, a jošrjeđe u zatvoru.

7. A POREZ?

Pronašli ste brokera, kupili dionice, prodali ih i zaradili pristojaniznos. Sada s pravom želite proslaviti svoje uspješno ulaganje, aliniste sami. Država se želi priključiti vašoj proslavi, bila pozvana ilinepozvana. Iako porez na zaradu na burzi može biti prilično velik, nebi trebao biti presudan prilikom odlučivanja gdje uložiti novac. Prijeno što počnete razmišljati o porezu, mnogo je važnije istražitisigurnost i potencijal neke investicije.

Ipak, poželjno se bar malo upoznati s poreznom politikom države učiju burzu ulažete. Kad se radi o ulaganju u dionice, postoje dvijeosnovne vrste poreza. Ako se sjećate, dokle god 52


držite dionice tvrtki koje isplaćuju dividendu, imate neku vrsturedovnog prihoda. Porez na taj prihod isti je kao i porez na bilo kojidrugi prihod u nekoj državi. Ako je osnovna porezna stopa u vašojdržavi 20%, toliko ćete platiti i na dividendu. Međutim, o tom porezune morate brinuti; prilikom isplate dividende tvrtka ga automatskiodbije (barem bi trebala, provjerite) i plati porez državi u vaše ime.Ali, postoje i okolnosti pod kojima morate dodatno platiti. U VelikojBritaniji dodatnih 20% plaća se na zaradu preko 40.000 funtigodišnje. Ako ne zarađujete više od 8.000 funti godišnje (granica od8.000 i 40.000 funti odnosi se na cjelokupnu zaradu pojedincauključujući i plaću na radnom mjestu, a ne samo zaradu na burzi)

imate pravo ne platiti nikakav porez na dividendu. Druga vrstaporeza je takozvani porez na kapitalnu dobit (Capital gains tax). To jeporez koji plaćate kad prodate dionice, i to u slučaju ako ste ihprodali za više nego što ste ih kupili. Međutim, čak i tada možda nemorate platiti ništa, jer u većini država postoji osnovna svotaoslobođena poreza. Primjerice, u Velikoj Britaniji ta je svota 7.500funti godišnje. Ako ste uložili 10.000 funti u dionice i prodali ih za20.000, platit ćete porez na samo 2.500 funti; 10.000 je vaš kapital, a7.500 je svota koju možete zaraditi na burzi svake godineoslobođena poreza. Treba naglasiti da ta svota vrijedi samo zaburzovna ulaganja i bez obzira jeste li prosjak ili milijunaš, svakegodine imate pravo toliko zaraditi kupoprodajom dionica bezplaćanja poreza. Osim toga, ako jedne godine izgubite dio svogkapitala na burzi, imate pravo vratiti ga prije no što počnete plaćatiporez. Uzmimo, primjerice, da ste kupili dionice za 10.000 funti injihova cijena padne. Vi izgubite strpljenje i prodate ih za 6.000 funti.Sljedeće godine, svota koju smijete zaraditi bez plaćanja porezaiznosit će 11.500 funti (4.000 funti koje ste izgubili prošle godine plusosnovnih 7.500 na koje imate pravo godišnje). Glede porezneuprave, gubitak možete prenositi iz godine u godinu dok ga nevratite, ali osnovni iznos od 7.500 funti ne prenosi se i na početkusvake porezne godine pojedinac kreće od nule.

53


8. PRIMJERI IZ PRAKSEKraj dvadesetog i početak dvadeset prvog stoljeća obilježen jeburnim događajima na našem planetu. U tom razdoblju dogodilo sesve što se moglo dogoditi; nova revolucionarna tehno-logija,financijski skandali, terorizam, ratovi. Evo kako je to utjecalo napojedine tvrtke u Londonu: British Airways

British Airways 16/11/1996 - 14/11/2006

Grafikon 5. Dionice British Airwaysa od 1996. g. do 2006. g.

Cijena u penijima (100 penija = 1 funta) British Airways je najvećabritanska zrakoplovna tvrtka.

Godine 1997. njene dionice vrijedile su preko sedam funti, ali ondarelativno brzo počinju padati. Postoji nekoliko razloga za to. Prvi jeizlazak iz mode. Krajem devedesetih, novac ulagača jednostavnoprelazi iz tradicionalnih tvrtki u nove tehnološke tvrtke. Drugi razlogje teroristički napad na SAD 2001. godine kada dionice padaju ispoddvije funte. Neizvjesnost oko Iraka i visoka cijena nafte spuštajucijenu ovih dionica do samo jedne funte u 2003. godini. Nakon toga,mnogim ulagačima dionice British Airwaysa počinju se činiti jeftinimai tvrtka se polako počinje oporavljati.

54

Kako ulagati u dionice?

British Telekom

BT Group 1 6 1 1 1 9 9 6 - 1 4 1 1 2 0 0 6

Grafikon 6. Dionice British Telekoma od 1996. do 2006.

Tko je kupio dionice ove tvrtke 1997. godine i prodao ih tri godinekasnije, utrostručio je svoj kapital. British Telekom jedan je odistinskih divova na londonskoj burzi; međutim, cijena koju su platilikako bi dobili dozvolu da budu i mobilni operater ozbiljno ih jeuzdrmala. Od 2000. do 2003. godine njihove dionice nemilosrdnopadaju. Nakon toga, čini se, dolazi do stabilizacije, ali u vrijemeopćenitog rasta cijena na burzi dionice British Telecoma neoporavljaju se dovoljno brzo.

Tvrtka je i dalje u Footsie 100 (u premijer ligi), ali joj je budućnostneizvjesna.

55


Vodafone

Grafikon 7. Dionice Vodafonea od 1996. do 2006.

Ako se pomnoži broj Vodafoneovih dionica u optjecaju s njihovomcijenom, proizlazi da je to najveća tvrtka londonske burze. Sigurno jeda Vodafone ima najviše korisnika od svih mobilnih operatera. Kao isve nove tehnološke tvrtke, Vodafone je krajem devedesetih na burziprošao jako dobro. Nakon toga dolazi do takozvane korekcije cijena idionice Vodafonea nužno padaju na realniju razinu. Iako je Vodafoneplatio astronomsku cijenu za dozvolu (svi mobilni operateri u VelikojBritaniji dobro su napunili poreznu blagajnu), može se reći da tatvrtka ima izuzetno solidnu financijsku strukturu.

56


Tesco

Grafikon 7. Dionice Tesca od 1996. g. do 2006. g.

Tesco je vodeći lanac supermarketa u Britaniji i pripadnik Footsie100. Od početka devedesetih godina, kad je tvrtka izdala dodatnedionice kako bi financirala širenje, Tesco postiže uspjeh zauspjehom. Dionice su se pokazale izuzetno otpornim tijekomterorističkog napada na SAD i jedini značajniji pad cijena dogodio se2003. godine kada je burza padala zbog situacije u Iraku. Tesco seširi nevjerojatnom brzinom i danas se nalazi svuda u Europi,Dalekom istoku, pa čak i u SAD-u.

Međutim, postavlja se pitanje je li Tescov uspjeh već uračunat ucijenu dionica i koliki je potencijal rasta kad je tvrtka već tolikorazvijena.

57


Sainsbury

Grafikon 8. Dionice Sainsburyja od 1996. g. do 2006. g.

Sainsbury je glavni konkurent Tescu. Nekad je ova tvrtka vladalatržištem u Velikoj Britaniji i po broju supermarketa i po brojupotrošača. Ali, to je bilo nekad. Zbog loše poslovne politikeSainsbury je pao na niske grane i danas, na vlastitu sramotu, dalekozastaje iza Tesca. Međutim, to je tvrtka s velikim kapitalom i ako sejednoga dana oporavi (neki kažu da već jest), potencijal rastapostoji.

58


Marks & Spencer

Grafikon 9. Dionice Marks & Spencera Od 1996. g. do 2006. g.

Bez obzira na svjetsku situaciju, Marks & Spencer je imao svojihproblema. Nekad omiljena robna kuća britanske srednje klase, kadse o odjeći radi, krajem devedesetih jednostavno je izašao iz mode.Odjel za hranu je i dalje poslovao dobro, ali glavnina posla,konfekcija, više nije privlačila mlade. Prodaja je drastično pala,dividende su smanjene, i kao posljedica toga, cijene su se dionicasrušile. Ipak, pohvalno je što tvrtka ne miruje, već dovodi iskusan timiz inozemstva kojem uspijeva potpuno rekonstruirati posao. Krajem2006. godine dionice postižu rekordnu cijenu.

59


Autonomy

Grafikon 10. Dionice tvrtke A u t o n o m y od izlaska na burzu 2001.g o d i n e do kraja 2006. godine.

Sve tvrtke koje smo razmotrili do sada u ovom poglavlju pripadajuFootsie 100. Autonomy je manja tehnološka tvrtka i nalazi se uFootsie 250 (Footsie 100 obuhvaća 100 najvećih tvrtki na londonskojburzi, a iza njih je 250 tvrtki grupiranih u indeks Footsie 250).Autonomy je tvrtka koja se bavi proizvodnjom specijaliziranihsoftvera. Na burzu izlazi 2001.

godine; kao i kod ostalih računalnih firmi u to doba, cijene dionica suastronomske. Zbog prenapuhanih cijena dionica u tom sektoru,mjehur je nužno morao pući. Uzmemo li u obzir kako su prošlemnoge tvrtke iz tog sektora, stanje Autonomyja i nije tako loše.Točno je da su cijene dionica pale na samo jednu funtu, ali su poslije

toga narasle na 5 funti, što pokazuje da mnogi još uvijek imajupovjerenje u tu tvrtku.

60


Činjenica da su te dionice vrijedile čak 30 funti ne treba vas mnogozabrinjavati (osim ako ih niste kupili po toj cijeni), jer takva su bilavremena. Ulagači su krajem devedesetih panično kupovali dionicesvih računalnih tvrtki, bez obzira na to vrijede li te tvrtke (kasnije seispostavilo da većina baš i ne vrijedi).

Takva groznica se vjerojatno događa jednom u 50 godina.

Logica

Grafikon 11. Dionice Logice od 1996. g. do 2006. g.

Još jedna članica FTSE 250 indeksa. Logica je računalna tvrtka kojaje, kao i Autonomy, prošla i kroz dobra i kroz loša vremena i na krajuipak preživjela. Da ste kupili dionice te tvrtke krajem devedesetih i

prodali ih prije pada cijena, silno biste se obogatili. Primjer Logicepokazuje kako treba ulagati na burzi.

Ako kupite dionice neke tvrtke i njihova cijena skoči, prodajte diokako biste vratili početni kapital, te s ostatkom pričekajte kako bi imcijena još skočila (to je detaljnije razmotreno u četvrtom poglavljudrugog dijela - Kako ulagati u dionice).

Zatim, kad cijene počnu naglo padati, ne kupujte dionice dok sestvari ne smire. U ovom slučaju, bilo je očito da su cijene dionicaLogice nerealno visoke i bilo je samo pitanje dana kad će ih ulagačipočeti masovno prodavati.

9. IZVJEŠĆE TVRTKE O POSLOVANJU

Kao što već znamo, sve tvrtke na burzi dužne su izvješćivati javnosto svojem poslovanju. Međutim, iznenađujuće je da se velik brojprivatnih ulagača uopće ne trudi pronaći i analizirati ta izvješća prijekupovine dionica. Glavni je razlog tomu vjerojatno kompliciranaterminologija koja se upotrebljava prilikom objavljivanja raznihposlovnih podataka.

Ipak, da bi vaš ulog bio što uspješniji, poželjno je barem donekleupoznati se s poslovanjem tvrtke u koju namjeravate uložiti.

Na primjeru poznate američke tvrtke McDonald's, vidjet ćemo kakotreba čitati financijsko izviješće.

Financijsko izvješće McDonald'sa - četverogodišnji sažetakgodina

2005.

2004.

2003.

2002.promet tvrtke

15.352

14.224

12.795

11.500($)

prihodi od

franšiza i

5.108

4.841

4.345

3.906srodnih

restorana ($)

totalna zarada

($)

20.460

19.065

17.140

15.406operativni prihod

4.022

3.541

2.832

2.113prihod prije

3.702

3.203

2.346

1.662oporezivanja

neto prihod ($)

2.602

2.279

1.471893

62


kapitalni

1.607

1.419

1.307

2.004troškovi

Financijsko stanje krajem godine:

ukupna sredstva

($)

29.989

27.838

25.838

24.194ukupni dug ($)

10.140

9.220

9.731

9.979izdane dionice

1.263

1.270

1.262

1.268(u milijunima $)

Po dionici:

neto prihod -

2,04

1,79

1,15

0,70

reduciran ($)

objavljene

0,67

0,55

0,40

0,24

dividende ($)

tržišna cijena na

33,72

32,06

24,83

16,08

restorani kojima

9.283

9.212

8.959

9.000upravlja tvrtka

franšizni

18.334

18.248

18.132

17.864restorani

srodni restorani

4.269

4.101

4.038

4.244ukupno

restorana

31.886

31.561

31.129

31.108u sustavu

prodaja franšiza

i srodnih

38.926

37.065

33.137

30.026restorana

Tablica 3. Četverogodišnje financijsko izviješće tvrtke McDonald's(podaci u milijunima dolara, osim za dionice) Promet tvrtke - Kolikoje novca završilo u blagajnama u svim McDonalds'-

ovim restoranima kojima tvrtka izravno upravlja. Ako p o g l e d a mo Tablicu 3, vidimo da je p r o m e t 2002. g o d i n e bio 11,5 milijardidolara i da je svake g o d i n e rastao, te 2005. g o d i n e d o s t i g ao p r e k o 15 milijardi.

Prihodi od franšiza i srodnih restorana - Svatko m o ž e otvoritiMcDonald'sov r e s t o r a n . J e d n o s t a v n o platite licencu i g od i š n j u proviziju m a t i č n o j tvrtki, a z a u z v r a t d o b i j e t e t eh n i č k u p o d r š k u , o b u k u , p r a v o korištenja imenaMcDonald's i sva dobit je vaša. Takvu vrstu partnerstva nazivamofranšiza. Srodni restorani su restorani pod d r u g i m i m e n o m , ukojima McDonald's ima udio u vlasništvu. Rubrika prihodi od franšizai srodnih restorana označava prihod koji tvrtka zaradi na tim r e s t or a n i m a .

Ukupna zarada - Ukupan prihod tvrtke: zbroj p r o m e t a od r e s to r a n a koje tvrtka vodi i zarade od franšiza i srodnih r e s t o r a n a. Kako vidimo u g o r n j o j tablici, ukupan p r i h o d tvrtkeMcDonald's u 2005. godini iznosio je p r e k o dvadeset milijardidolara.

Operativni prihod - Ono š t o o s t a n e u blagajni tvrtke nakonplaćanja materijalnih troškova.

Prihod prije poreza - To je profit nakon plaćanja svih troškova osimp o r e z a .

Neto prihod - Profit koji tvrtka zaradi nakon plaćanja svega,uključujući i p o r e z . Kako vidimo, 2 0 0 2 . g o d i n e McDonald'sje zaradio 8 9 3 milijuna dolara, a tri godine kasnije 2 milijarde i 602milijuna dolara, s k o r o tri puta više.

Kapitalni troškovi - Ova rubrika p o k a z u j e koliko je McDonald'suložio novog kapitala u svoj p o s a o .

Ukupna sredstva - Ukupna vrijednost tvrtke kad se zbroji v r i j e d no s t svih strojeva, građevinskih o b j e k a t a , gotovine i t a k odalje.

Ukupni dug - Cjelokupan d u g tvrtke.

Izdane dionice u milijunima - Ukupan broj izdanih dionica. Znači,2005. g o d i n e u rukama raznih dioničara bilo je milijardu i 263milijuna dionica tvrtke McDonald's.

64

Kako ula g ati u dionice?

N e t o p r i h o d - r e d u c i r a n - Profit t v r t k e po j e d n o j d i on i c i . Ako p o g l e d a m o našu tablicu, vidjet ć e m o da je profitpo dionici u 2002. godini bio s a m o 70 centi, a tri g o d i n e kasnije2,04 dolara.

Objavljene d i v i d e n d e - Kolika je dividenda po j e d n o j dionici.Znači, u 2005. godini dioničari su zarađivali 67 centi po j e d n o jdionici.

Tržišna cijena na k r a j u g o d i n e - Cijena j e d n e dionice nakraju godine.

Kako se vidi iz naše tablice, ako ste kupili dionice 2002. g o d i n eza 16,08

funti i prodali ih tri g o d i n e kasnije, zaradili ste više n e g odvostruko na uloženi kapital. Ako p o g l e d a m o Tablicu 1. na p o č

e t k u ove knjige, vidjet ć e m o da McDonald'sove dionicenastavljaju rasti i u 2 0 0 6 . godini te cijena dostiže i 41,47 dolara.

Restorani k o j i m a upravlja tvrtka - Broj restorana kojima tvrtkaizravno upravlja.

Franšizni r e s t o r a n i - Ukupan broj franšiznih r e s t o r a n a .

Srodni r e s t o r a n i - Broj srodnih restorana.

U k u p a n b r o j r e s t o r a n a u sustavu - Ukupni z b r o j svihrestorana.

P r o d a j a f r a n š i z a i s r o d n i h r e s t o r a n a - Ukupan p r om e t franšiza i srodnih restorana.

65

67

Državne obveznice

1. ŠTO SU DRŽAVNE OBVEZNICE?

Mnogi ljudi htjeli bi uložiti svoj novac na burzu, ali smatraju da je topreviše rizično. Iako su se, povijesno gledano, dionice pokazalenajunosnijom vrstom ulaganja, s pravom se može reći da one nose inajveći rizik, te nisu baš primamljive svakome.

Međutim, ako ste uvjereni da dionice nisu za vas, ne znači da vampreostaje jedino staviti novac u banku. Vjerojatno su jedna odnajpopularnijih investicija takozvane državne obveznice koje nesamo da jamče sigurnost uloženom kapitalu, nego nude i relativnopristojnu zaradu. Kao što već znate, vlade vaše ili bilo koje države,sklone su trošenju. Ta potrošnja skoro uvijek premašuje novac uporeznoj blagajni, što dovodi do proračunskog manjka. Da bismanjila taj manjak, država ima nekoliko mogućnosti. Kako većposjeduje ključeve tiskare, prvo je rješenje tiskanje više novca.Koliko god bilo primamljivo, ono nije idealno jer uglavnom dovodi dosmanjenja vrijednosti domaće valute i može rezultirati katastrofalnominflacijom. Danas je većina država u svijetu svjesna tih posljedicatako da se može reći da je tiskanje novca bez pokrića potpuno izašloiz mode. Druga opcija koja se nudi državama u borbi protiv manjkasu bankovni krediti. Ta mogućnost je svakako primamljivija odtiskanja novca, ali nije bezopasna.

Sedamdestih godina mnoge zemlje Latinske Amerike pokušale suriješiti svoje probleme uzimanjem velikih kredita od Među-narodnogmonetarnog fonda i ostalih internacionalnih banaka.

Zbog toga su i danas do grla u dugovima, što im uništavagospodarstvo. Treća opcija, koja je uglavnom otvorena u zemljamasa sofisticiranim financijskim institucijama, jesu državne obveznice.To u osnovi znači da država posuđuje novac od običnih građana itime financira svoje projekte.

Dakle, ulagači kupuju te obveznice na određeno vrijeme. Po istekuvremenskog roka, ulagači dobiju svoj novac natrag, a umeđuvremenu zarađuju fiksnu kamatu koja je obično veća odbankovne kamate.

69


2. VRSTE OBVEZNICAPoznato je tko izdaje državne obveznice - to govori njihovo ime, alipostavlja se pitanje tko ih kupuje i time državi »posuđuje« novac.Prije no što to razmotrimo, moramo vidjeti koje vrste državnihobveznica postoje. U većini zemalja, državne obveznice se pretežnoklasificiraju prema vremenskom roku koji mora proći do njihoveotplate. Tako, primjerice, u Velikoj Britaniji postoje takozvanekratkotrajne obveznice čiji je rok do pet godina, srednjoročne kojetraju između pet i petnaest godina, te dugoročne koje istječu poslijedvadeset ili više godina. Osim njih postoje i obveznice bez rokaisplate -

kamate se samo nastavljaju isplaćivati dok ih ulagač ne proda naburzi. No, bez obzira tko posjeduje koje obveznice, važno je imati naumu da ulagači ne moraju čekati istek njihovog roka prije no štovrate svoj novac. Kao i dionice, sve obveznice mogu se prodati ilikupiti na otvorenoj burzi. Međutim, cijena obveznica raste ili pada,što znači da može doći do gubitka ili profita ukoliko ih ulagač prodaprije isteka njihovog roka. Samo ako ih kupi na početku izdavanja ičeka do isteka roka, ulagač ima jamstvo da će vratiti sav uloženinovac. Ipak, treba napomenuti da, unatoč činjenici da je burza zaobveznice relativno prometna (u Britaniji dnevni promet državnimobveznicama dostigne i pet milijardi funti), njihove cijene uglavnomne rastu i ne padaju agresivno kao u slučaju dionica.

Banke i privatni ulagači koji imaju višak novca, a ne žele ulagati udionice, često kupuju kratkotrajne državne obveznice.

Te se obveznice mogu lako i brzo prodati na burzi; ako njihova cijenai padne, ne treba dugo čekati da im istekne rok. Ukoliko ulagačiizdrže do kraja, vratit će sav novac, dok u međuvremenu zarađuju nakamatama. Srednjoročne i dugoročne obveznice uglavnom kupujuinstitucije s dugoročnijim financijskim obvezama, poputosiguravajućih društava i mirovinskih fondova. S druge strane,

obveznice bez roka isplate nisu baš popularne jer ne jamčesigurnost uloženom kapitalu i, povijesno gledano, mnogi koji su seodlučili za njih loše su prošli.

70

Državne obveznice

3. ŠTO UTJEČE NA CIJENU OBVEZNICA?

Cijena državnih obveznica ovisi o mnogim političkim i gospodarskimčimbenicima. Vjerojatno su najvažnije kamatne stope i inflacija. Kadaulagači kupe obveznice, glavna i često jedina zarada je fiksnakamata koju te obveznice isplaćuju, što znači da su bankovnekamatne stope na neki način konkurencija kamatama na obveznice.Ako državne obveznice ne nude značajno veću kamatu od banaka,neće biti privlačne. Poznato je da u nekim državama kamatne stopeodređuje vlada, a u drugima neovisna centralna banka. Bez obziratko kontrolira monetarnu politiku, ishod je uglavnom isti. Akokamatne stope narastu, cijena državnih obveznica će pasti kako bise privukli ulagači, jer u situaciji visokih kamata mnogi će odabratištednju. U

slučaju da kamatne stope padnu, cijena obveznica će narasti.

To, naravno, ima smisla jer male kamate znače da se ne isplati držatinovac u banci; u toj situaciji obveznice postaju popularne. Općenitogledano, može se reći da u stabilnoj državi obveznice nudeodređenu zaštitu kapitalu, posebno u razdob-ljima u kojima dionicenisu u modi. Uzmimo, primjerice, gospodarstvo u recesiji(nezaposlenost raste). U toj situaciji mnoge tvrtke štede i ne pada imna pamet ulagati u širenje.

Posljedično tome, pada i potražnja za novim kapitalom, a time iinflacija. Niska inflacija omogućuje centralnoj banci (ili vladi)smanjenje kamata, što uglavnom pozitivno utječe na cijenuobveznica. Ako slijedimo tu logiku, možemo reći da je gospo-darskakriza dobra za ulagače u državne obveznice. Osim kamatnih stopa i

inflacije, značajan utjecaj na cijenu obveznica ima i stanje državnihfinancija. Ako je deficit velik (vlada troši više no što prikupljaporezom), država ga nastoji pokriti izdavanjem novih obveznica.Velika ponuda dovodi do zasićenja tržišta, što nužno utječe na padcijena obveznica. S druge strane, ako je potrošnja vlade podkontrolom (kao, primjerice, u Utopiji), na raspolaganju će biti manjeobveznica, što znači da će im cijena rasti. Stanje domaće valutetakođer može utjecati na obveznice, pogotovu u zemljama koje želeimati jaku valutu.

U Velikoj Britaniji, primjerice, u slučaju pada funte centralna bankapovećava kamate, djelomično kako bi podržala funtu, a djelomičnoradi kontroliranja inflacije; ako valuta pada, inflacija raste. Takokretanje valute neizravno utječe na cijene državnih obveznica. Padvalute dovodi do povećanja kamata, što uzrokuje pad cijenaobveznica.

Naravno, svi navedeni faktori koji utječu na cijene državnihobveznica samo su smjernice, a ne pravila. Kao i u slučaju dionica,burza za obveznice često se ponaša nelogično. Ulagači odlučujujesu li obveznice u modi ili ne, a u kratkom roku nema većegčimbenika od masovne histerije. Dugoročno gledano, međutim, uformiranju cijena državnih obveznica uglavnom prevladavajuekonomski čimbenici.

4. GILT-oviDržavne obveznice koje izdaje britanska vlada zovu se gilt-ovi. Većsmo spomenuli da se one dijele na kratkoročne (isplata do petgodina), srednjoročne (isplata od pet do petnaest godina) idugoročne (dvadeset i više godina).

Svaka obveznica ima svoje trodjelno ime. Razmotrit ćemo konkretanprimjer - Treasury 7 1/4 pc 2008. Prvi dio - Treasury - samo je ime.Većina obveznica u Velikoj Britaniji zovu se ili Treasury ili Exchequer.Više nas zanima drugi dio koji se naziva kupon - 7 1/4 posto. To jekamata koju godišnje primate ako posjedujete tu obveznicu. Treći dio- 2008 je godina isteka te obveznice, kada vam britanska vladavraća novac koji su posudili od vas.

Kupon ili kamata koja vam se isplaćuje ostaje fiksna, ali cijeneobveznica se stalno mijenjaju. Da biste točnije znali koliko zapravozarađujete, potrebno je izračunati prinos. Prinos (Yield) mjeri kolikaje godišnja kamata koju dobivate na neku državnu obveznicu uodnosu na trenutnu cijenu te obveznice.

72

Državne obveznice

On se mjeri tako da se kupon podijeli sa cijenom i zatim pomnoži sa100 kako bi se dobio postotak.

(kupon / cijena) x 100 = prinos

Ako naša obveznica Treasury 7 1/4 pc 2008 košta 102 funte, njen bitrenutačni prinos bio: (7,25 / 102) x 100 = 7.1%

Taj prinos nazivamo trenutačnim prinosom jer se on stalno mijenjaovisno o cijeni obveznica. Ako cijena obveznica padne, prinos raste i

obratno. To se događa zato što je kamata, odnosno kupon,nepromjenjiv. Što manje platite za obveznice, prinos će biti veći.

Međutim, to nije sve. Ako je britanska vlada izdala Treasury 7 1/4 pc2008 za 100 funti, toliko će i isplatiti po isteku roka.

Ako neki ulagač kasnije kupi tu obveznicu za, primjerice, 104

funte, on unaprijed zna da će, čekajući do isteka roka obvezniceimati gubitak od 4 funte. Taj gubitak mora oduzeti od kamate koju ćezaraditi na obveznici da bi dobio takozvani krajnji prinos. U našemprimjeru gubitak od 4 funte predstavlja potencijalni gubitak od 4% nauložene 104 funte. Ako rok te obveznice istječe, recimo, za dvijegodine, postotak se podijeli na dva kako bi se dobio gubitak za jednugodinu. U našem primjeru, to bi iznosilo 2%. To se oduzme odtrenutačnog prinosa, čime dobijemo krajnji prinos. Za Treasury 7 1/4pc 2008 to bi iznosilo: 7,1% - 2% = 5,1%

Krajnji prinos služi realnijoj procjeni vrijednosti neke obveznice.

73


GILT-ovi

Kratkoročni (traju od pet godina)

1993. g.

prinos

cijena

+ ili -

visoka

niska

trenutni

krajnji

Treas 13 l' pc

103

- 1/16

106

101

13,35

5,55

1993

Exch 10 "pc

112

+ 1/4

113

109

9,36

6,64

1997

Treas 7 L' p c 102

-

103

99

7,09

6,69

1998

Treas 6 l ' pc

100

+ 1/4

101

97

6,74

6,70

1998

Pet do petnaest godina

Treas 15 " pc

136

+ 1/4

138

133

11,39

7,10

1998

Exch 12 pc

118

121

9,92

7,20

1998

-

122

Tablica 4. Samo neke od britanskih obveznica iz 1993. godine. Prvistupac označava ime obveznice. Drugi stupac označava cijenu ufuntama, treći (+ ili -) je pad ili rast u odnosu na prethodni dan, četvrtistupac (visoka) i (niska) označava najvišu i najnižu cijenu u 1993.godini, peti je prinos (trenutačni prinos), (krajnji prinos).

74

75

Valute

1. UVODNajveća burza na svijetu vjerojatno je burza valuta. Ta burza postojiprvenstveno kako bi zadovoljila potrebe međunarodne trgovine.Tvrtke koje izvoze svoje proizvode plaćene su valutom države ukojoj roba završava; one moraju profit pretvoriti u domaću valutukako bi je mogli upotrebljavati kod kuće. Slično tome, pojedinci ilitvrtke koje žele ulagati u inozemstvu moraju promijeniti novac svojedržave u stranu valutu. Isto vrijedi i za turiste. Kako bi se zadovoljilenjihove potrebe, uspostavljena je burza na kojoj zainteresiranestrane mijenjaju jednu valutu za drugu. Međutim, zanimljivo je datrgovina valutama za zadovo-ljavanje potreba međunarodne trgovineiznosi svega 5% od ukupnih transakcija valuta na burzi. Većinaigrača na toj burzi su razni mešetari koji kupuju i prodaju valutenadajući se brzom profitu. Upravo je zbog njih danas burza valutauvjerljivo najprometnija; na njoj se obrće najveća količina novca.Osim toga, za razliku od ostalih burzi koje imaju svoju bazu, burzavalute je jedina istinski međunarodna tržnica na kojoj trgujupojedinci, države i tvrtke cijelog svijeta.

2. POVIJESTMeđutim, nije uvijek bilo tako. Poslije Drugog svjetskog rata, vodećezemlje dogovorile su se da sve glavne valute budu fiksno vezane zadolar, a dolar za zlato, po cijeni od 33 dolara po unci. Kako je vrijemeprolazilo, postalo je jasno da takav sustav nije realan; neke su sedržave razvijale uspješnije od drugih. Osim toga, zlato je postalopopularno i stvorena je sekundarna burza na kojoj se zlato prodavalomnogo skuplje od ugovorene cijene od 33 dolara po unci. Već 1949.godine, samo četiri godine nakon uspostavljanja fiksnog sustava,preko 20

zemalja izašlo je iz njega. SAD su izašle 1971. godine i time označilekraj jednog i početak današnjeg sustava u kojem se vrijednost valutadoslovno mijenja iz minute u minutu, ovisno o ponudi i potražnji.

3. ŠTO UTJEČE NA CIJENU VALUTA?

Postavlja se pitanje što uzrokuje ponudu ili potražnju odre-

đene valute. Kako na burzi valuta dominiraju razni mešetari, teško jepronaći odgovarajući razlog pada ili rasta neke valute.

Ipak, većina analitičara slaže se da postoje čimbenici koje možemogrupirati u tri kategorije: temeljne, tehničke i psihološke.

Temeljni čimbenici su gospodarski. Zbog prirode čudovišta koje sezove burza valuta, ti čimbenici možda ne prevladavaju kratkoročno;mešetari imaju svoja pravila, a oni pokreću burzu.

Međutim, dugoročno gledano, temeljni čimbenici će odlučiti kretanjeneke valute. Jedan od najznačajnijih čimbenika je inflacija. Uzmimo,primjerice, dva identična automobila: američki i njemački. Oba stojeisto i u Americi i u Njemačkoj. Uzmimo da je inflacija u Americi 10%,a u Njemačkoj samo 2%. Nakon godinu dana, američki auto čija jecijena u dolarima koštat će 8% više od njemačkog auta čija je cijena

u eurima. To znači da će biti teže prodati američki auto u Njemačkojnego njemački u Americi. Jedan način rješenja tog problema je daAmerikanci dopuste da dolar padne u odnosu na euro. Ako bi dolarpao za 8%, cijena ta dva automobila opet bi bila identična. To značida valute u zemljama s visokom inflacijom teže padanju.

Kamatna stopa je sljedeći značajan ekonomski čimbenik koji utječena cijenu valuta. Ulagači često ulažu u valute kod kojih postoji visokakamata. Pri tome treba biti oprezan, jer visoka inflacija može poništitivisoku kamatu (inflacija »pojede«

dobru zaradu od kamata). Treba promatrati takozvanu realnukamatnu stopu - kamatu nakon uračunavanja inflacije. Općenitogledano, može se reći da visoka kamatna stopa uzrokuje jačanjevalute, ali visoka kamata je nekim analitičarima znak da postojiopasnost od velike inflacije, što može dovesti do pada valute.

78

Valute

Dakle, burza valuta je, poput ostalih burzi, ako ne i više, vrloprevrtljiva i ne postoje egzaktna pravila.

Tehnički čimbenici su druga stvar. Ulagači koji se služe tehničkomanalizom uglavnom potpuno ignoriraju gospodarske čimbenike, isamo analizom grafikona koji prikazuju povijesno kretanje jednevalute pokušavaju procijeniti što će se dogoditi u budućnosti.Primjerice, oni smatraju da će, u slučaju naglog pada vrijednostijedne valute, nužno doći do korekcije i ona će se sigurno malooporaviti. Tehnički čimbenici sami za sebe vjerojatno ne vrijede ništa,ali ako se njima rukovodi velik broj ulagača, oni mogu postati vrloutjecajni; ako mnogi protumače grafikone na isti način i počnuistovremeno kupovati istu valutu, njena cijena će narasti; vrijedi iobratno, ako dovoljan broj ulagača analizirajući grafikone odlučiprodati neku valutu, njena cijena će pasti.

Psihološki ili sentimentalni čimbenici mogu biti veoma moćni,pogotovo kratkoročno. Ulagači ponekad kupe neku valutu samo zatošto im se sviđa gospodarski program te države ili je prodaju zbognekog skandala. Kada su Rusi 1983. godine srušili korejski putničkiavion, mnogi su pomislili da će doći do rata i počeli masovnokupovati dolar kao navodno najsigurniju valutu. Pri tome su potpunoignorirali temeljne čimbenike i grafikone što je dovelo do neodrživovisoke vrijednosti dolara (ironično je što je vjerojatno i SovjetskiSavez tada kupovao dolare, jer se zna da je i on bio redovanburzovni ulagač).

Burza valuta je vrlo rizična, ne samo zbog toga što je teškoprocijeniti koji je od spomenutih čimbenika presudan u određenomtrenutku, već i zbog toga što je, da bi se došlo do zarade, potrebnouložiti mnogo novca. Zbog svega toga tu je burzu bolje prepustitiprofesionalcima.

79

81

Investicijski fondovi

Za početnike na burzi, koji još nisu razvili samopouzdanje postojirelativno lakši način ulaganja novca. To su jedinične zaklade (unittrusts), investicijske zaklade (investment trusts) i hedge fondovi.

1. JEDINIČNE ZAKLADE (UNIT TRUSTS)

Prvo ćemo razmotriti jedinične zaklade. Većina profesionalnihulagača reći će vam da prilikom kupovine dionice nikada ne uložitesav novac u jednu tvrtku. Poželjno je, pa čak i mudro, rasporeditinovac u tri ili više tvrtki i time smanjiti rizik (nikad se ne zna što semože dogoditi tvrtki). Međutim, mnogim običnim ulagačima topredstavlja problem jer nemaju d o v o l j n o kapitala za ulaganje uviše tvrtki. Da bi se riješio taj problem stvorene su jedinične zakladekoje funkcioniraju tako da velik broj ulagača uloži novac koji se skupii rasporedi na dionice nekoliko tvrtki.

Time pojedinačni ulagač ima udio u svim tvrtkama koje pokriva tazaklada. Uzmimo, primjerice, da je prikupljeno pet milijuna dolara, topodijelimo na milijun jedinica (milijun jednakih dijelova) - svakajedinica vrijedit će pet dolara. Ako netko odluči kupiti tisuću jedinica,trebat će mu pet tisuća dolara. Na taj je način taj ulagač uložio unekoliko tvrtki, što vjerojatno ne bi mogao da je sam pojedinačnokupovao te dionice. Osim toga, jediničnim zakladama upravljajuprofesionalni menadžeri koji odlučuju u koje će se dionice ulagati.

Kada se jedinična zaklada lansira na tržište, ponudi se potencijalnimulagačima po cijeni koja uglavnom ostane fiksna nekoliko tjedana.Nakon toga, cijena ovisi o kotiranju dionica koje obuhvaća tazaklada.

Loša strana takvog načina ulaganja je cijena. Kad sami kupujetepojedinačne dionice, razlika između kupovne i prodajne cijene jeobično 1 do 2%. Kod jedinične zaklade razlika može biti čak između6 i 10%. Ako je cijena jedne jedinične zaklade 5 dolara, da biste jekupili treba vam 5,15 dolara, a ako je želite prodati, dobit ćete za njusamo 4,85 dolara. Osim toga, kada kupite jediničnu zakladu,menadžeru te zaklade morate platiti 6%, a nakon toga svake godinejoš 1 do 2%.

Ako odaberete taj način ulaganja, slijedite iste principe kao i kodkupovine dionica. Danas na svim glavnim burzama postoji ogromanbroj jediničnih zaklada i uz takvu ponudu teško je odlučiti gdje uložitinovac. Nemojte zaboraviti da uspjeh neke jedinične zaklade ovisi ovještini njezinog menadžera. Malo istražite, analizirajte njihovo

poslovanje prethodnih godina, ali kao i kod dionica budite oprezni sjediničnim zakladama koje su prethodno bile vrlo uspješne, jer točesto može značiti da su stigle do kraja puta.

2. INVESTICIJSKE ZAKLADE (Investment

Trusts)

Investicijske zaklade su stariji koncept od jediničnih zaklada.

To su zapravo javne tvrtke (ne uvijek, neke investicijske zaklade suprivatne) čiji je jedini posao ulaganje novca u druge tvrtke.

Kako se investicijske zaklade uglavnom nalaze na burzi, njihovomkupovinom zapravo kupujete njihove dionice, a time posrednoulažete u druge tvrtke. Za razliku od jediničnih zaklada, čija cijenaisključivo ovisi o cijeni dionica koje pokriva ta zaklada, cijenainvesticijskih zaklada ovisi o ponudi i potražnji te zaklade. Ako jednainvesticijska zaklada uloži novac u tvrtke koje kasnije dobro prođu naburzi, ne znači da će njezina cijena narasti; vjerojatno da, ali neautomatski. Da bi se to dogodilo, potrebno je da je ulagači kupuju;njezina cijena raste jedino na taj način. Investicijske zaklade supretežno jeftinije od jediničnih zaklada. Provizija je manja, a razlikaizmeđu kupovne i prodajne cijene je samo 1 do 2%.

Mnogi analitičari smatraju da investicijske zaklade nude većemogućnosti od jediničnih zaklada. Za razliku od njih, 84


investicijskim zakladama dozvoljeno je posuđivanje novca odbanaka, kupovina privatnih tvrtki, poslovnih objekata i sličnog.

To ih, naravno, čini rizičnijom investicijom, ali je zato potencijal veći.(op. ur. Za sada zaklade nisu još uobičajena praksa u Hrvatskoj.)

3. HEDGE FONDOVIVećina investicijskih fondova u svijetu vrlo su specijalizirani i strogoregulirani. Tako, primjerice, postoje fondovi koji ulažu isključivo uvelike tvrtke, fondovi koji ulažu u rizične tehnološke dionice, udržavne obveznice itd. Iako vi ne odlučujete gdje se konkretno ulaževaš novac (tu odluku prepuštate menadžerima fonda), ipak trebateodlučiti koja vrsta ulaganja vam odgovara. Recimo da ste uložilinovac u poznati britanski fond Jupiter Technology. Time ste seopredijelili za ulaganje u računalni sektor. Profesionalci koji rukovodetim fondom odlučuju u koje će tvrtke iz tog sektora novac biti uložen.

Hedge fondovi funkcioniraju po sličnom principu kao i konvencionalnifondovi, s time što imaju više mogućnosti kad se radi o tome gdjeuložiti novac. U doslovnom prijevodu riječ hedge znači osiguranje odgubitka, no to ne znači da ti fondovi nikad ne gube novac. Taj sunaziv dobili zbog svoje fleksi-bilnosti, istovremenog ulaganja na višemjesta, uz pretpostavku da će, ako na jednom mjestu izgube, nadrugome dobiti.

Međutim, većina privatnih ulagača uglavnom nema priliku ulagati uove fondove iz jednostavnog razloga što je minimalni ulog priličnovisoka svota novca. U SAD-u tipičan hedge fond zahtijeva minimalanulog od 50.000 dolara, a ima i onih za koje treba milijun dolara. Toipak ne znači da su ti fondovi potpuno nedostupni široj javnosti.Ulagači koji nemaju dovoljno novca za izravno ulaganje u hedgefondove, imaju mogućnost uložiti u specijalne investicijske fondovekoji skupljaju novac od malih ulagača i kad skupe dovoljno ulože uhedge fond. Na taj način i mali ulagač ima udjela u tim fondovima.Međutim, postavlja se pitanje koliko je to ekonomično jer se tadaplaća dupla provizija - fondu koji skuplja novac i hedge fondu.

Kako smo već spomenuli, hedge fondovi imaju mnogo više slobodeod klasičnih fondova prilikom odlučivanja o ulaganju novca. Mnogisvjetski hedge fondovi kupuju dionice, obveznice, valute, sirovine i

ostalo, te razvijaju vrlo sofisticirane metode ulaganja. Uzmimo,primjerice, da jedna tvrtka plasira svoje dionice na dvije burze udvjema različitim državama. To se događa često. Hrvati su svojunaftnu tvrtku Inu plasirali, osim na domaću, i na londonsku burzu.Kao što znamo, tečajna lista, odnosno vrijednost jedne valute uodnosu na drugu, stalno se mijenja (ponekad iz sekunde u sekundu).Zbog toga se često događa da cijena dionice na domaćoj burziprivremeno odstupa od cijene iste dionice na stranoj burzi. Tadaiskusni menadžer određenog hedge fonda ima priliku kupiti dionicena burzi na kojoj im se cijena kreće ispod stvarne vrijednosti (zbograzlike u valutama), i brzo ih prodati kad se cijene dionica usklade.

Obični investicijski fondovi rijetko se bave takvim špeku-lacijama, aprivatni ulagači nemaju dovoljno iskustva za takve pothvate. Upravozbog takvih mogućnosti hedge fondovi su postali vrlo popularni usvijetu, a posebno u Americi gdje danas raspolažu s preko tisućumilijardi dolara. Mnoge institucije, poput osiguravajućih društava iraznih banaka, ulažu preko njih.

Ako razmišljate o hedge fondovima, budite oprezni i dobro seraspitajte kome povjeravate novac na ulaganje; ne ustručavajte sepitati sve što vas zanima. Kao i ostali fondovi, hedge fondovi nuderazličite stupnjeve rizika; što je rizik veći, veći su i izgledi dobrezarade. Postoje i hedge fondovi u kojima ne možete povući svojnovac kad želite, već ga morate oročiti na nekoliko mjeseci.

Većini ulagača to nije problem, ali se ipak raspitajte. Nadalje,provjerite prethodno poslovanje hedge fonda za koji stezainteresirani. Kako sam već rekao, hedge fondovi nisu podložnistrogoj državnoj kontroli kao ostali financijski fondovi. To otprilikeznači da od njih ne morate dobiti puno izvješće o tome što sve rades vašim novcem. Ipak, zaštićeni ste od malverzacija, 86


jer su i ti fondovi, kao i njihovi menadžeri, odgovorni pred zakonom isvojim klijentima kao i ostale burzovne institucije.

Treba voditi računa i o troškovima ulaganja u ove fondove.

Tipičan hedge fond ima ulaznu proviziju 1 do 2%. Međutim, to nijesve. Većina naplaćuje svojim klijentima i postotak od zarade, kojičesto može biti vrlo visok. Postoje čak i hedge fondovi koji uopće nenaplaćuju ulaznu proviziju, ali vam zato uzimaju 50% zarade. Ideja jeda nikome ne smeta platiti polovicu onome tko mu zaradi novac; akone zarade ništa, hedge fondovi ništa i ne dobivaju. Međutim, to zvučibolje no što jest u stvarnosti, jer tako velika potencijalna zaradanavodi mnoge menadžere tih fondova na pretjerani rizik inepromišljeno ulaganje tuđeg novca.

4. MODERNE INVESTICIJSKE KUĆE ZA

SAVJETOVANJE I AKTIVNO UPRAVLJANJE

KAPITALOM

Mali privatni ulagači nekada su bili stup burze. Primjerice, sredinomdvadesetog stoljeća, više od 60% svih dionica na tržištu izravno jebilo u rukama malih dioničara. Postupno se struktura vlasništvamijenja, tako da danas to više nije slučaj.

Razna osiguravajuća društva i mnogobrojni mirovinski fondovi kojiimaju najviše novca zbog toga su postali najveći ulagači.

Kako novac na burzi i dalje zapravo pripada običnim ljudima, mnogismatraju da sustav više ne vrijedi jer se kapital otuđio od svojihpravih vlasnika. Naime, šefovi osiguravajućih društava i mirovinskihfondova postali su toliko moćni da se ponekad čini kako tvrtke naburzi jedino žele zadovoljiti njih, te ignorirati one koji su posrednopreko tih institucija uložili svoj novac. S

druge strane, tvrdi se da je ovakav sustav doveo do stabilnosti naburzi i da profesionalci bolje znaju što rade od običnih ulagača. Sobzirom na temu ove knjige, osiguravajuća društva i mirovinskifondovi ne zanimaju nas previše. Kada uplatite neko osiguranje, tozapravo i nije ulaganje, a mirovinski fondovi su oblik štednje za

budućnost, kako biste mogli živjeti kad ostarite i kad vas više nitkone želi.

Osim tih moćnih institucija, na burzi se sve više razvijaju iinvesticijski fondovi. I oni u svojim timovima imaju profesionalce kojiodlučuju gdje uložiti kapital. Mnogi obični ljudi spremni su povjeriti imsvoj novac, vjerujući da će oni bolje znati što treba učiniti s njime. Toje možda točno, ali spomenuti fondovi imaju ozbiljne mane. Naime,klasični fondovi (jedinične i investicijske zaklade) uglavnom su vrlospecijalizirani.

Ulaganjem u njih stvarate svoj portfelj, ali možda ne dovoljnoraznovrstan, tako da vaš ulog lako može propasti ako stvari krenunizbrdo. Hedge fondovi su, pak, previše ekskluzivni i većina vasneće ni pogledati bez 50.000 dolara. Postavlja se pitanje kakozadovoljiti potrebe milijuna potencijalnih ulagača koji sebi žele stvoritišto raznovrsniji portfelj s relativno razumnom količinom novca.Budimo iskreni, koliko si nas može priuštiti 50.000 dolara zaulaganje? Da bi se popunio taj očit vakuum na svjetskomfinancijskom tržištu, pojavljuju se investicijske kuće koje nudepojedincima upravo to. Njihovi klijenti pripadaju svim gospodarskimslojevima društva - od onih koji žele uložiti svega nekoliko stotinadolara, do onih s dubljim džepovima no što možemo zamisliti. Zarazliku od hedge fondova, oni primaju i obične smrtnike. Međutim,još je važnije što te investicijske kuće imaju licencu ulagati novac bilogdje, i to zaista bilo gdje. Njima u svakom trenutku na raspolaganjustoje tisuće dionica sa skoro svih svjetskih burzi, razne obveznice,valute, sirovine, futuresi, opcije i ostalo. Uz te pojedinačnefinancijske produkte, oni imaju dozvolu ulagati i u razne investicijskefondove, uključujući i hedge fondove. Sve što je potrebno jest da snjima potpišu ugovor.

Ako se sjećate, portfelj je zbirka vašeg cjelokupnog ulaganja.

Poznato je da raznolikiji portfelj znači da je vaš kapital sigur-niji.Prema toj logici, investicijske kuće trebale bi biti sigurnije za ulaganjeod klasičnih investicijskih fondova čiji je rad dosta 88


ograničen. Osim toga, kod njih se stvara specifičan portfelj kako bizadovoljio potrebe svakog pojedinog klijenta. Što to znači? Oni kojisu spremniji riskirati dobit će portfelj koji nudi veliku zaradu. Oni kojižele mali rizik dobit će portfelj koji nudi umjereni profit, a oni koji nisuspremni na riskiranje i zadovoljni su skromnim prihodom takođermogu dobiti svoj portfelj.

Ali, kako menadžeri investicijskih kuća između tisuća produkata ifondova koji im stoje na raspolaganju mogu procijeniti koliki rizik nosikoja investicija i kolika je potencijalna zarada?

Portfelj se stvara na sljedeći način.

Zamislite dvije tvrtke čije poslovanje ovisi o klimatskim uvjetima.Jedna tvrtka proizvodi sladoled i oni posluju dobro kada je vrijemelijepo, a druga zimsku odjeću i dobro zarađuje kada zahladi.Zamislite da se to događa u zemlji s ekstremnim klimatskimuvjetima, u kojoj ne postoji sredina. Vjerojatnost da će jedne godinebiti toplo je 50%; isto vrijedi i za hladno vrijeme. Neka je zarada natvrtki koja proizvodi sladoled 60% u godini lijepog vremena, a 20%ako je godina hladna. Nadalje, ako je u nekoj godini vrijeme pretežnohladno, ulaganje u tvrtku koja proizvodi zimsku odjeću donijet će60% zarade, a ukoliko je vrijeme toplo, dolazi do gubitka i profit je-20 %.

Ako uložite sav novac u tvrtku za sladoled vaš očekivani prosječanprofit bio bi 20%. U toploj godini zaradit ćete 60%, s u hladnoj godineizgubiti 20%. Prosjek između 60% i -20% je 20%. Međutim, što akouložite sav novac u tvrtku koja proizvodi sladoled, a naiđe niz hladnihgodina ili uložite sav novac u tvrtku koja proizvodi zimsku odjeću, auslijedi nekoliko toplih godina? Kako vidite, bilo bi prerizično uložitisav kapital u samo jednu od te dvije tvrtke. Pretpostavimo da imate2000 dolara i odlučite pola uložiti u jednu, a pola u drugu tvrtku. Tadačetiri uzastopne godine vrijeme bude hladno.

Nakon tog razdoblja vaš ulog trebao bi izgledati ovako: od 1.000

dolara koje ste uložili u tvrtku koja proizvodi sladoled ostat će vamsamo 200 (1.000 - 200 - 200 - 200 - 200 = 200). Zato ćete na 1.000dolara koje ste uložili u tvrtku koja proizvodi zimsku odjeću zaraditi3.400 dolara (1.000 uloženih + 600 +

600 + 600 + 600 = 3.400). Da ste svih 2.000 dolara uložili u tvrtkukoja proizvodi zimsku odjeću, zaradili biste dvostruko, ali da steuložili sav novac u sladoledarsku tvrtku, od početnih 2.000 ostalo bivam samo 400 dolara i vjerojatno biste se dobro namučili da vratiteizgubljeni novac. Kako nitko sa sigurnošću ne može predvidjetikakvo će vrijeme biti toliko godina unaprijed, jedini način zarade iistovremene zaštite kapitala u ovom slučaju je uložiti u obje tvrtke.Kad je novac uložen u više od jedne tvrtke, to je portfelj.

Za ove dvije tvrtke kaže se da imaju negativnu kovarijancu.

To znači da pod istim uvjetima one djeluju jedna na drugu obrnutoproporcionalno. Kako smo vidjeli, kad vrijednost jedne raste,vrijednost druge pada. Tvrtka koja proizvodi sladoled vjerojatno biimala pozitivnu kovarijancu s tvrtkom koja proizvodi sokove, ali nepreveliku. Obje tvrtke bi poslovale dobro u slučaju toplog vremena,ali zimi, kad bi se slado-ledarska tvrtka mučila, ljudi bi i dalje pilisokove. No, tvrtka koja proizvodi suncobrane imala bi velikukovarijancu sa sladoledarskom tvrtkom, jer bi obje poslovale jednakou istim klimatskim uvjetima.

Znači, portfelj sastavljen od sladoledarske i suncobranske tvrtke biobi loš. Te dvije tvrtke imaju visoku kovarijancu, jer ako jedna poslujeloše, poslovat će i druga. Portfelj sastavljen od sladoledarske tvrtke itvrtke koja proizvodi sokove bio bi bolji, jer njihova kovarijanca jeniža, a idealan portfelj je onaj u kojem je kovarijanca između dvijetvrtke negativna kao u slučaju sladoledarske tvrtke i tvrtke kojaproizvodi zimsku odjeću. Evo formule za izračunavanje kovarijanceizmeđu dvije tvrtke ili bilo koja dva financijska produkta. U našemprimjeru neka je: Zl - očekivani profit tvrtke koja proizvodi zimskuodjeću kada je lijepo vrijeme.

90


Zh - očekivani profit tvrtke koja proizvodi zimsku odjeću kada jehladno vrijeme.

Zp - prosječna dobit tvrtke koja proizvodi zimsku odjeću.

Sl - očekivani profit sladoledarske tvrtke kada je toplo.

Sh - očekivani profit sladoledarske tvrtke kada je hladno vrijeme.

Sp - prosječna dobit sladoledarske tvrtke.

koVzs - kovarijanca između tvrtke koja proizvodi zimsku odjeću isladoledarske tvrtke.

Dakle:

KOVzs = vjerojatnost da će vrijeme biti toplo (Zl - Zp)(Sl -

Sp) + vjerojatnost da će vrijeme biti hladno (Zh - Zp)(Sh - Sp) Kakoznamo da je vjerojatnost za hladno ili toplo vrijeme 50% to možemonapisati i kao 0,5

KOVzs = 0,5(-20-20)(60-20)+0.5(60-20)(-20-20)

= 0,5(-40 x 40)+0.5(40 x -40)

40 i -40 podijelimo sa 100, kako su u pitanju postoci, tako da ihpišemo 0,4 i -0,4.

= - 0,08 + - 0,08

= - 0,16

Primjer koji smo razmotrili je, naravno, previše pojedno-stavljen inaveden je samo zato da bismo objasnili kovarijancu.

Kad smo govorili o postotku zarade te dvije tvrtke, uzeli smo u obzirsamo klimatske uvjete. No, poznato je da mnogi čimbenici utječu naposlovanje jedne tvrtke. Loša uprava može baciti sladoledarskutvrtku na koljena, čak i tijekom ekstremno toplih godina. A što je sopćim rizikom sveukupne burze? Tvrtka u koju ste uložili može biti uredu, ali ako padne burza, vjerojatno će pasti i ona. Međutim, svetvrtke nisu jednako osjetljive na pad ili rast burze. Osjetljivost jednetvrtke ili nekog portfelja na kretanje cjelokupne burze mjeri setakozvanim beta faktorom (ß). Tu se pod cijelom burzompodrazumijeva neki indeks, kao primjerice Dow Jones, Nasdaq, Daxi slično. Po pravilu, indeksu se dodjeljuje beta (ß) vrijednost 1. Tvrtkaili portfelj koji ima beta (ß) vrijednost 0,5 sudjelovat će u kretanjuburze upola manje od cijelog indeksa, a tvrtka koja ima beta (ß)vrijednost 3, tri će puta više rasti ili padati od cjelokupne burze. Tkouloži u tvrtku ili portfelj s beta (ß) vrijednošću 3 prilikom pada burzetrebao bi izgubiti mnogo više od onog čija tvrtka ili portfelj imaju beta(ß) vrijednost 0,5. No, ako burza poraste, ulog u tvrtku ili portfelj sbetom (ß) 3 više će se isplatiti od investicije s beta (ß) vrijednošću0,5. Beta (ß) je zapravo jedinica za mjerenje rizika i računa se nasljedeći način: Beta (ß) = kov (Zp,Zm) / Q2 m Kov (Zp,Zm) - jekovarijanca između zarade financijskog produkta koji nas zanima izarade čitave burze.

Q2m - je promjenjivost zarade na burzi.

Kako smo time ušli u sferu više matematike, mnogi od vas ćezakolutati očima ili početi uzdisati; zato ću se sada zaustaviti.

Beta (ß) je ionako službeno priznata jedinica za mjerenje rizika initko je ne mora sam računati. Postoje profesionalci na burzi koji suplaćeni za to.

92


Kad smo donekle razmotrili kovarijancu i beta (ß) faktor konačnomožemo razmotriti kako moderne investicijske kuće sastavljaju

portfelj za svoje klijente. Prilikom izrade portfelja, glavni čimbenik kojise uzima u obzir je rizik. Postoje dvije vrste rizika, sustavni ispecifični. Sustavni rizik je onaj koji se odnosi na cijelu burzu - to jemogućnost pada nekog indeksa.

Specifični rizik se odnosi na individualni financijski produkt.

Prema modernoj teoriji portfelja, specifični rizik može se potpunoneutralizirati odgovarajućom diverzifikacijom. Što to znači? Akouložite novac u jednu tvrtku, to je specifični rizik, jer ta tvrtka možepropasti bez obzira na cjelokupnu burzu.

Međutim, ako rasporedite (diverzificirate) svoj kapital na dva-desetakrazličitih tvrtki, prema zakonu vjerojatnosti specifični rizik je gotovopotpuno eliminiran, jer ako jedna ili dvije tvrtke propadnu, ostale ćeopstati. S druge strane, sustavni rizik ne može se eliminiratidiverzifikacijom kapitala, ali se može drastično smanjiti stavljanjem uportfelj drugih financijskih produkata osim dionica (valute, sirovine,obveznice...).

Na početku ovog poglavlja rekli smo da moderne investicijske kućekonstruiraju portfelj tako da zadovolje potrebe svakog pojedinca.Koristeći se tom teorijom portfelja, one su u stanju procijeniti rizik ipotencijalnu zaradu svake investicije na sljedeći način: Očekivanadobit = kamata na štednju + beta faktor portfelja x (prosječna zaradana burzi - kamata na štednju).

Konkretan primjer izgledao bi ovako: neka kamata na štednju ubanci iznosi 4%. Kad se stavi novac u banku to se smatra »ulogom«bez rizika i, shodno tome, beta faktor za kamatu iznosi 0. Uzmimo daje prosječna zarada na burzi 9 %.

Vi imate 10.000 dolara:

Portfelj 1. Odlučite staviti pola svojeg kapitala u banku, a pola uportfelj koji ima beta vrijednost 1.

Očekivana dobit = 4% + 0,5(9% - 4%) = 6,5%

Iako vaš portfelj ima beta faktor 1 ovdje pišemo 0,5 jer ste u njegastavili samo pola kapitala.

Portfelj 2. Uložite 20% u banku, a 80% u portfelj s betom 1.

Očekivana dobit = 4% + 0.8(9% - 4%) = 8%

Portfelj 3. Uložite sav novac u portfelj s beta vrijednošću 2.

Očekivana dobit = 4% + 2(9% - 4%) = 14%

Iz ovog možemo zaključiti da povećanjem beta vrijednosti nekogportfelja povećavamo potencijalnu dobit. Kao i uvijek, kritičari se neslažu oko vrijednosti ove teorije. Tijekom povijesti mnogi su pokušalina burzu primijeniti razne matematičke modele, s većim ili manjimuspjehom. Ovaj model je svakako najčuveniji i svojim je autorimaHarriju Markowitzu, Wilijamu Sharpu i Mertonu Milleru donioNobelovu nagradu za ekonomiju.

Investicijske kuće koje se pretežno služe ovim modelom naplaćujuza svoje usluge od 7% do 10%. To se na prvi pogled možda činimnogo. Međutim, činjenica je da je diverzifikacija poželjna radizaštite kapitala, a većina malih ulagača nema logističkih mogućnostiulagati diljem svijeta. Kad bi to i mogli, aktivno upravljanje novcembez tih investicijskih kuća značilo bi konstantno plaćanje raznihulaznih i izlaznih provizija koje bi na kraju mogle odnijeti velik dioprofita. Osim toga, neke od tih investicijskih kuća omogućuju svojimklijentima aktivno sudjelovanje u distribuciji novca. Kad se radi oizradi opti-malnog portfelja, preporučljivo je, naravno, vjerovatiprofesionalcima, ali oni koji smatraju da su dovoljno financijskipismeni i nisu zadovoljni napredovanjem svojeg uloga mogu tražitida se njihov novac uloži u bilo koji produkt raspolaganja toj kući, i tobez dodatnih troškova.

94

95

Futures i opcije

Futures i opcije su sofisticiraniji oblici ulaganja na burzi.

Mnogi analitičari reći će vam da su ta dva načina isključivo zaprofesionalce i kockare, ali kad ih malo razmotrimo, odlučite sami.Istina je da futures i opcije omogućuju ulagačima boga-

ćenje doslovno preko noći. Nažalost, isto tako brzo može se iosiromašiti.

1. FUTURESDa bismo shvatili futurese, moramo se vratiti par stoljeća unatrag.Sredinom devetnaestog stoljeća počinje razvoj industrije u Europi.Razvojem dolazi do ekspanzije populacije, a time i do ogromnepotražnje za hranom. Poljodjelci Sjedinjenih Američkih Državaobjeručke grabe priliku (kako to samo Amerikanci znaju), i počinjumasovno proizvoditi i izvoziti potrebne namirnice. Centar za trgovinutim sirovinama (commodities), postaje Chicago; hrana proizvedena uSAD

prevozi se brodovima i završava na europskim trpezama.

U poljodjelstvu, međutim, ništa ne ide glatko. Zbog duljine vremenapotrebnog da se nešto proizvede, postoji mnogo nesigurnosti. Nitkone zna kakva će biti žetva; ali i stočarstvo ima svoje probleme. Sveto utječe na ponudu i potražnju, a time i na cijenu tih proizvoda. Apoljodjelcima, čija su imanja često pod hipotekama, treba stabilnost.Ako, recimo, pšenica rodi odlično i u Europi i u Americi, njena cijenamože drastično pasti, što može dovesti mnoge do bankrota. Ista jestvar i preko oceana. Mlinar u Francuskoj mora znati za koju cijenuće moći otkupiti pšenicu za šest mjeseci, jer ako ona skoči, ostao jebez profita. Upravo zbog te neizvjesnosti tvrtke i poljodjelci sunerado ulagali u proširenja, što je dovodilo do stagnacije.

Problem je riješen uspostavljanjem burze za futurese, gdjezainteresirane strane mogu kupiti ili prodati kukuruz, pšenicu,svinjetinu i ostalo po unaprijed dogovorenoj cijeni, uz isporuku nekogkasnijeg datuma. Na taj način osigurani su i kupac i prodavač. Istina,za šest mjeseci cijena pšenice može drastično narasti; u tom slučajubi kupac bio mnogo zadovoljniji takvim ugovorom od prodavača, alicijena može i pasti, pri čemu bi poljodjelac bio sretniji od mlinara kojije prije šest mjeseci ugovorio s njim veću cijenu. Dakle, kod trgovinefuturesima obje strane i dalje riskiraju, ali taj je rizik mnogoprihvatljiviji od potpune neizvjesnosti.

Jedna od značajki burze za futurese je ta što se na njoj ne mora cijeliiznos platiti na početku ugovora. Zainteresirana strana obično platisamo mali polog, a ostatak kada roba stigne.

Kako nitko ne voli plaćati unaprijed, to je potaklo mnoge nakorištenje te burze, ali još je važnije što je takav način plaćanjaprivukao mešetare. Pojedinci i tvrtke koje nemaju nikakvu potrebu zapšenicom i kukuruzom uočili su priliku da s relativno malim kapitalomzarade velike profite. Uzmimo, primjerice, da je cijena pšenice 100dolara po toni. Ako netko odluči kupiti jednu tonu, dovoljno mu jeuložiti samo 10% te cijene, što znači 10 dolara, uz obvezu da ćeostatak platiti kasnije (po isteku ugovora, koji uglavnom može biti 3,6, 9 ili 12

mjeseci). Sada zamislite da u sljedeća dva mjeseca cijena pšeniceskoči na 150 dolara po toni. Ako je naš ulagač mešetar, umjestošestomjesečnog čekanja robe (koja mu zapravo ne treba), on možeprodati svoj ugovor (svoje futurese za pšenicu), i zaraditi profit od 50dolara. Na uloženih 10 dolara to znači zaradu od 500%, iako jecijena pšenice skočila samo 50%.

Međutim, ako cijena pšenice padne na 50 dolara, naš ulagač

gubi 500%, iako je cijena te robe pala za samo 50%. Te takozvaneubrzane investicije svakodnevno se odigravaju na burzi za futurese.

Danas se na burzi za futurese ne trguje samo sirovinama. Po istomnačelu ulagači mogu kupiti futurese za državne obveznice, dionice,valute pa čak i za cijeli indeks (Dax, Dow, Futsi). Rok im je uglavnomtri mjeseca, tako da ulagač može kupiti futurese iz ožujka, lipnja,rujna i prosinca. Naravno, to znači samo da im tada istječe rok; vi ihmožete kupiti i prodati 98

Futures i opcije

bilo kada prije isteka tog vremena. Kad su u pitanju takozvanifinancijski futuresi, vrlo je popularan londonski Futsi 100.

Uzmimo, primjerice, da je Futsi 6.000 i vi mislite da će narasti. Tadamožete kupiti njegove futurese pri čemu svaki bod iznad 6.000 vamavrijedi, primjerice, 10 funti. Za takav ugovor vjerojatno biste moraliplatiti depozit od oko 1.000 funti. Ako Futsi skoči, primjerice, za 200bodova na 6.200 i vi tada prodate svoje futurese, zaradili biste 2.000funti.

To je lako, ali problem nastaje ako Futsi padne. Vama svaki Futsijevbod iznad 6.000 vrijedi 10 funti, ali svaki bod koji Futsi izgubi ispod6.000 također će vas koštati 10 funti. Ako Futsi, primjerice, padne za200 bodova na 5.800, izgubili biste 2.000

funti. Ne samo što biste izgubili svoj depozit, već biste i dugovali1.000 funti. Ako bi Futsi nastavio padati, vaši gubici bi bili joškatastrofalniji. Naravno, u praksi nije baš tako. U

većini slučajeva, ako kupite futurese i stvari krenu loše, dobit ćetepoziv za povećanje depozita ili trenutačnu prodaju svojeg ugovoraako niste u stanju platiti dugove. Međutim, u ekstremnimslučajevima, kao, primjerice, nakon terorističkog napada na SAD2001. godine, burza je pala toliko naglo da mnogi jednostavno nisumogli pravovremeno prodati svoje ugovore; možete zamisliti kakvesu bile posljedice.

Nemojte se zamarati mišlju o kupoprodaji sirovina. Mali privatniulagači nemaju niti znanja ni sredstava za nadmetanje s cijelomvojskom profesionalaca čija je prednost uglavnom nedostižna. Štose pak tiče financijskih futuresa, oni su rizični, ali ako stekneteodređeno iskustvo, možda se možete pokušati oprobati na tom polju.Moj jedini savjet je da unaprijed odlučite koliki gubitak si možetepriuštiti i da se slijepo držite te brojke.

Kardinalna greška mnogih početnika koji kupe futurese, a burzapočne padati, jest da ne žele odustati uz male gubitke, većtvrdoglavo ostaju nadajući se da će se burza oporaviti. Takvorazmišljanje je ravno ruskom ruletu. Prihvaćanje i mirenje sodređenim gubitkom nužna je značajka uspješnog ulagača.

99


2. OPCIJEOpcije su slične futuresima, ali je rizik manji i zato mnogimulagačima predstavljaju privlačniju alternativu. Kao i kod futuresa,prilikom kupovine opcija potrebno je uložiti samo dio vrijednosti nekedionice ili sirovine. Međutim, bitna razlika je u tome što vam opcijedaju pravo kupiti nešto u određenom roku, ali ne i obvezu. To uprincipu znači da kod opcija možete izgubiti samo depozit.

Nažalost, svijet opcija pun je žargona, što odbija mnoge; ali nebrinite, uz malo koncentracije sve će vam biti jasno.

Uzmimo, primjerice, da su dionice Coca-Cole 10 dolara i vi smatrateda će one narasti u sljedećih nekoliko mjeseci. Samo 1.000 dionicakoštalo bi vas 10.000 dolara ako biste ih htjeli kupiti nakonvencionalan način. No, vi nemate toliko gotovine i umjesto toganazovete svog brokera koji vam ponudi opciju kupovanja Coca-Colinih dionica po 11 dolara u sljedeća tri mjeseca; za takvu opcijumorate platite samo, recimo, 20 centi po dionici. Ako želite kupitiopciju za 1.000 dionica potrebno je samo uložiti relativno skromnusvotu od 200 dolara (20 centi x 1.000). Ako bi Coca-Coline dionicepale na 9 dolara, vaša opcija vrijedila bi samo 5 centi po dionici, aako bi dionice pale još više, recimo, na 8 dolara, vaše opcije bipostale bezvrijedne.

Međutim, svaki pad dionica ispod 8 dolara ne bi vas dodatno koštao.Za razliku od futuresa, možete izgubiti samo depozit.

A sada dobre strane. Ako Coca-Coline dionice skoče na 11,5

dolara, vaše bi opcije vrijedile 1,5 dolara po dionici, a ako skoče načak 13,5 dolara, opcija koju ste kupili za 20 centi sada bi vrijedila 3dolara. Dakle, za razliku od futuresa, kod opcija je gubitak strogoograničen, ali, kao i kod futuresa, potencijalni dobitak može bitiastronomski. U našem primjeru, vrijednost opcija skočila je za

1.500% od (20 centi do 3 dolara), iako su dionice skočile za samo35% (od 10 dolara do 13,5 dolara).

Dakle, ako prodate opcije koje ste kupili za 200 dolara zaradit ćete3.000 dolara. Opcije su, dakle, još jedan oblik takozvanog ubrzanogulaganja.

100

Futures i opcije

3. ŠTO UTJEČE NA VRIJEDNOST OPCIJA?

Promjena vrijednosti opcija ovisno o cijenama dionica je područjeviše matematike, i to se uglavnom računa pomoću računala. Unašem primjeru iz prethodnog poglavlja, ako Coca-Coline dionicepadnu na 9 dolara vrijednost opcija mijenjala bi se sporo; kad bidionice skočile za 10 centi opcije bi skočile samo za 1 cent. Takvusituaciju zovemo »izvan profita« ( out of the money), jer tada gubite(ako se sjećate, treba vam cijena preko 11 dolara da biste počelizarađivati). Ako je cijena dionica 13,5 dolara, situacija koju zovemo»unutar profita« (in the money), cijena opcija skače identično kao icijena dionica. Ako dionice skoče za cent, toliko će skočiti i opcije.

Vrijednost opcija sastoji se od dva elementa - intrinzične vrijednosti (intrinsic value) i vremenske vrijednosti ( time value). Sržnu vrijednostlako je izračunati. Ako ste kupili opcije za Coca-Coline dionice od 11dolara i cijena dionica skoči na 12 dolara, sržna vrijednost vašihopcija bit će 1 dolar, jer toliki je profit. Ako cijena dionica padne ispod11 dolara, sržna vrijednost vaših opcija bila bi nula, jer ste izvanprofita.

Vremenska vrijednost je kompliciranija. Ona mjeri vjerojatnost da ćeulagač zaraditi profit prije isteka roka opcija. Ta vjerojatnost ovisi otome koliko je opcija u profitu i koliko ima vremena do isteka roka tihopcija (što više vremena, veći su izgledi za profit). Kad istekne rokopcijama, one više nemaju vremensku vrijednost i tada vrijede samoonoliko kolika im je intrinzična vrijednost.

4. VRSTE OPCIJAOpcija koju smo maloprije razmotrili zove se call opcija. To jezapravo opcija kod koje kupite nešto jeftino nadajući se da ćeteprodati skuplje. Međutim, vjerovali ili ne, možete zaraditi i uobrnutom smjeru. Upotrijebit ćemo isti primjer u kojem su 1Coca-Coline dionice vrijedne 10 dolara. Iz nekog razloga vjerujete da ćeone pasti. Tada možete kupiti takozvane put opcije Coca-Colinihdionica za 9 dolara. Kao i kod call opcija, platite 20 centa po opciji.Sada sve promatrate obrnuto. Ako cijena dionica skoči, vi gubite(opet ograničeno, i kod ovih opcija možete izgubiti samo depozit).No, ako cijena dionica pada, vrijednost vaših opcija raste. Štoviše,može se reći, što lošije stoje dionice tvrtke, bolje za vas. Princip jesljedeći: ako Coca-Coline dionice padnu na 6 dolara, one su vaše potoj cijeni i vi ih imate pravo prodati za 9 dolara; broker ima obvezukupiti ih od vas po toj cijeni, jer posjedujete takvu opciju.

Usput, na taj »obrnuti« način po sličnom principu možete trgovati ifuturesima.

Ako se niste umorili, idemo dalje. Postoje takozvane dvostrukeopcije ( double options). To su zapravo kombinirane call i put opcije,s tim što je polog dvostruko veći nego kod standardnih opcija. ZaCoca-Coline dionice koje vrijede 10

dolara dvostruka opcija bi bila za 9 i 11 dolara. Vi dobivate ako cijenadionica izađe iz tog raspona. Nije važno u kojem smjeru, vas se netiče padaju li one ili rastu. Važno vam je samo da se što višeodmaknu od početne cijene; ako cijena dionice ostane između 9 i 11dolara po isteku roka vaše dvostruke opcije vi gubite (naravno opetsamo polog). Ako cijena dionica skoči na, recimo, 13 dolara, putopcija će isteći bezvrijedna i tako ćete izgubiti dio pologa; to ćete,međutim, dobro kompenzirati prodajom call opcije koja bi tada bila uprofitu. Vrijedi i obratno, ako cijena dionica padne na, recimo, 7

dolara, call opcija će isteći bezvrijedna, ali zato ćete dobro zaraditina put opciji.

Te opcije kupujete kada se dogodi nešto što će uzdrmati burzu ili vibarem mislite da će se dogoditi nešto takvo, ali niste sigurni hoće lise to na dionice odraziti pozitivno ili negativno, pa se kladite u obasmjera.

Ponekad je moguće da sami nekom izdate opcije na dionice kojeposjedujete. Taj se proces naziva pisanje opcija ( writing 102

Futures i opcije

options). Trebate samo nazvati brokera i zatražiti od njega da vamnađe klijenta koji će vam platiti polog, a vi njemu profit ako vašaopcija uspije. To zvuči strašnije nego što zapravo jest.

Ako nekom izdate opcije na dionice koje posjedujete, imateodgovarajuće pokriće. Primjerice, izdavanjem call opcija vi dobijetepolog; ako cijena dionica skoči, morate isplatiti profit, ali ste na nekinačin osigurani jer će i vrijednost vaših dionica narasti. Ako cijenadionica padne, vi gubite na vrijednosti svojih dionica, ali to bardjelomično kompenzirate pologom koji ste zaradili; uz to, tada nemorate ništa isplatiti svojem klijentu, jer u tom slučaju njegove opcijeistječu bez ikakve vrijednosti.

To nije slučaj s izdavanjem opcija dionica koje ne posjedujete. Taj sepostupak naziva golo pisanje ( naked writing) i izlaže vas ogromnomriziku. To je otprilike kao da vam Bili Gates plaća 200 dolaragodišnjeg osiguranja za svoju jahtu; ako joj se nešto dogodi, moratemu kupiti novu. Pod svaku cijenu nastojte izbjeći golo pisanje opcija.

Sami odlučite želite li se okušati s opcijama. Činjenica je da su onerizične, ali ako ikad dođe do situacije u kojoj ste gotovo sigurni što ćese dogoditi s nekom tvrtkom, zašto ne biste pokušali?

103

105

Zemlje u tranziciji

U udžbeniku zemljopisa za prvi razred srednje škole piše da suodlike zemalja u tranziciji porast gospodarskog kriminala i velikanezaposlenost. Mnogi protivnici privatizacije prilikom traženjaargumenata kojima će potkrijepiti svoj stav često ističu ova dvačimbenika. Oni smatraju da državne tvrtke služe javnim interesimaviše od velikih privatnih tvrtki. S druge strane, pobornici privatizacije

ističu da jedino potpuna liberizacija tržišta vodi zemlju naprijed i dasu pojedini neželjeni čimbenici samo nužno zlo koje se moranadvladati. No, bez obzira kojem taboru pripadate, Hrvatska seopredijelila za europsku inte-graciju i, u skladu s tim, za masovnuprivatizaciju.

Na početku pisanja ove knjige, namjera mi je bila predstavitičitateljima mogućnosti koje burza pruža individualnim ulagačima.Osim tih mogućnosti, bilo je nužno objasniti stupanj rizika i opasnostikoje sa sobom nosi ulaganje novca. To vjerojatno postaje još važnijekad se radi o zemljama u tranziciji.

Iako možda nije korektno uspoređivati novonastale burze u bivšimkomunističkim državama s burzama sa višestoljetnom tradicijom,nužno je napraviti usporedbu i upoznati se sa specifičnimznačajkama pojedinih zemalja u tranziciji.

U Poljskoj je burza postojala već od 1817. godine, a u Češkoj od1871. g., ali nakon pedeset godina komunizma može se reći dazemlje istočne Europe, kad se radi o dionicama, obveznicama iostalim instrumentima ulaganja, kreću ispočetka.

Mnogi od vas su već sudjelovali, a neki će tek sudjelovati, umasovnoj privatizaciji koja se provodi diljem ove regije. Iako se tajproces razlikuje od države do države, princip je isti. Svim punoljetnimgrađanima omogućeno je da postanu vlasnici (naravno, manjinski,ali ipak vlasnici) velikih tvrtki koje je država odlučila prodati. Kao i uVelikoj Britaniji, SAD-u i drugim razvijenim državama, i ovdje neketvrtke imaju potencijal rasta, a neke su za otpad.

U pojedinim zemljama, kao primjerice u Srbiji, građanima jeomogućena nabava besplatnih dionica raznih tvrtki. S obzirom da setako ne ulaže ništa, pojedinci koji dobiju dionice 1bezvrijednih tvrtkimogu se uvijek utješiti činjenicom da ništa nisu niti uložili. Međutim, unekim slučajevima takva se privatizacija pokazala vrlo unosnom zamnoge koji su imali viziju ili sreću dobiti dionice kvalitetnih tvrtki.Tijekom pisanja ove knjige, hrvatska vlada navješćuje da tekpredstoji prodaja većih tvrtki u Hrvatskoj i svi građani koji do sada

nisu sudjelovali u privatizaciji postat će vlasnici tih tvrtki. Kakoznamo, na burzi prevladavaju dva ključna pitanja: kada kupiti dionicei kada ih prodati. Za one koji su zainteresirani samo za besplatnedionice u procesu privatizacije, posao je olakšan. Kako, naravno,nitko neće odbiti uzeti besplatne dionice, vlasnike samo zanima kadaih treba prodati. Mnogi će iz osobnih razloga to učiniti odmah -nekome treba novac, netko nema povjerenja u burzu i ne želi seopterećivati dionicama. Drugi će pak zaključiti da s besplatnimdionicama mogu »riskirati« i dati dionicama priliku da im cijenanaraste. Kako ne postoji univerzalni recept za uspjeh, opojedinačnim okolnostima ovisi što ćete učiniti.

Prilikom dodjele dionica srpske uljare »Sunce« iz Sombora one suvrijedile oko 3.000 dinara, a za nepune tri godine dogurale su do40.000 dinara. Možete sami zamisliti kako su se osjećali oni koji suprodali svoje dionice po niskoj cijeni. Je li se mogao predvidjeti rastdionica ove tvrtke? Politička situacija u Srbiji bila je relativnonestabilna, ali postojali su nagovještaji da dolazi do normalizacije;kako smo već spomenuli, burza reagira na nagovještaje, jer kad jesve već očito, vjerojatno je kasno ulagati. Drugo, Srbija je zemlja urazvoju s velikom stopom nezaposlenosti. Povijesno gledano, utakvim državama dobro prolazi prehrambena industrija. Premastatističkim podacima iz 2007. godine, građani izdvajaju za hranupreko 60% svoje zarade. Osim toga, Srbija je širom otvorila vratastranom kapitalu. To znači da bi se mnoge domaće tvrtke mogle naćina meti tvrtki iz inozemstva koje neprekidno traže načine širenja.

Kako znamo, to može pozitivno utjecati na cijenu dionica.

Naravno, ne treba razmatrati samo prehrambeni sektor. Tu su ifarmaceutske tvrtke. Kao i hrana, lijekovi se smatraju nužnima; 108

Zemlje u tranziciji

bez obzira na opće gospodarsko stanje, oni imaju sigurno tržište.

Ako mislite da se zemlja razvija, vrijedi razmotriti i građe-vinsketvrtke, jer pokušaji izlaska iz recesije korelirat će s obnovom

infrastrukture. Zatim, tu su još i velike tvrtke koje još uvijek imajuneku vrstu monopola, poput naftnih, telekomuni-kacijskih, plinskihtvrtki i slično. Mnoge će izgledati vrlo privlačno stranim ulagačima jerrelativno jeftino mogu osvojiti novo tržište.

Dakle, oni koji dobiju besplatne dionice prilikom privatizacije, a novacim nije prijeko potreban, mogu pričekati s prodajom ukoliko misle datvrtka ima potencijala. Međutim, ne zaboravite da je prilikom čitanjaizvješća o poslovanju tvrtke čije dionice posjedujete potrebnaodređena doza rezerviranosti.

Menadžeri koji rukovode tvrtkama u pravilu su optimisti, ali samimorate procijeniti koliko je to opravdano. Postoji još jedan problem skojim se susreću dioničari iz zemalja u tranziciji. To je nedostataklikvidnosti. Mnogi koji su dobili ili kupili dionice u Hrvatskoj čija jecijena skočila, ustanovili su da ih ne mogu odmah prodati jer nemakupaca. Vrlo je frustrirajuće kad shvatite da je vaše ulaganjeuspješno, ali ne možete prodati dionice kada želite. Taj problem bi setrebao riješiti kad se burza razvije i kada više građana počne koristititu instituciju.

U nekim zemljama vlada prilikom privatizacije ne dijeli dionice, već ihprodaje. Taj takozvani britanski model privatizacije usvojila je iHrvatska. Kao što je Margaret Thatcher osamdesetih godina prošlogstoljeća omogućila Britancima kupovinu dionica velikih tvrtki popovoljnoj cijeni, tako je i hrvatska vlada ponudila svojim građanimaudio u vlasništvu svojih divova. Posebnu medijsku pozornostizazvala je prodaja naftne tvrtke Ina. Naime, država je odlučilazadržati za sebe dio te tvrtke, dio prodati strateškom ulagaču (to suinozemne naftne tvrtke koje se obvezuju na ulaganje u razvoj posla),a dio ponuditi široj javnosti. Došlo je do neviđene kampanje i mnogeje zarazila »Inina groznica«. Država je na sva usta oglašavala 1dasu Inine dionice sigurna investicija. Čak su i banke davale kredite zakupovinu dionica, a mnogi su u tu tvrtku uložili svoju životnuušteđevinu. Mnogim analitičarima nije se sviđala takva masovnahisterija i upozoravali su vladu da nije dovoljno informirala građaneda cijena dionica može i pasti. Međutim, dionice Ine nisu pale.

Štoviše, može se reći da je trgovina tim dionicama na burzinadmašila sva očekivanja. Prvog dana cijena dionica je skočila za28%, a uskoro nakon toga narasle su za 50% u odnosu na cijenu izjavne ponude.

Političari u Hrvatskoj donose i razne koncesije kako bi potakligrađane na ulaganje u burzu na dulje vrijeme. Jedna od njih je,primjerice, sljedeća: svatko tko zadrži svoje dionice Ine godinu danadobit će besplatno dodatne, jednu za deset kupljenih. Ta mjera nijenaravno stvorena samo radi Ine, već i radi razvoja domaće burze.Jedino ako dioničari dulje vrijeme zadrže svoje dionice povećat će sepovjerenje u burzu, a time i likvidnost, što bi se trebalo povoljnoodraziti i na druge tvrtke.

Bez obzira na početni uspjeh Ine, skeptici koji su ukazivali napotencijalnu opasnost ulaganja u tu tvrtku imaju svoje argumente.Mnogi građani uložili su svoju cjelokupnu ušte-

đevinu u samo jednu tvrtku. To je klasičan primer za stavljanje svihjaja u jednu košaru. Ne treba niti govoriti o onima koji su uzeli kreditkako bi kupili dionice. To se jednostavno ne radi.

A što će biti sa Inom? Tko zna. Naftne tvrtke su čudne.

Pogledajmo samo neke od čimbenika koji utječu na cijenu nafte, atime i cijenu Ininih dionica. Kaže se, ako dolar oslabi u odnosu najapanski jen ili euro, cijena nafte u dolarima skače.

Na neki način, financijska budućnost umirovljenika koji je uložiosvoju životnu ušteđevinu u Inu ovisi pomalo i o gospodarskoj situacijiu Japanu. Globalizacija je zaista ono što se o njoj govori. Tu je ipotražnja za naftom u Kini, političko-

-sigurnosna situacija na Bliskom istoku, Venezueli, Nigeriji -

zemljama koje se teško mogu nazvati ugodnim destinacijama zagodišnji odmor.

110

Zemlje u tranziciji

Zadnje tri godine prije privatizacije, Ina bilježi blaži pad prodajesvojih derivata. Međutim, zbog cijene nafte na svjetskom tržištu uistom razdoblju, vrijednost same tvrtke raste. Hoće li nastaviti rasti, umnogo čemu ovisi i o lokalnim čimbenicima, a ne samo o globalnim.Ina će se vjerojatno morati proširiti u regiji. U Mađarsku ne može, jernjen strateški dioničar MOL to ne dozvoljava (kada je mađarski MOLkupio paket Ininih dionica, potpisan je takav ugovor). Tu je Srbija kaopotencijalno značajno tržište, ali ona već ima svoju naftnu industriju, isve prisutniji ruski Lukoil. Mnogi smatraju da hrvatska vlada, koja jezadržala dio dionica za sebe, neće dozvoliti da Ina propadne akostvari krenu loše. To je možda točno, ali ako Hrvatska uđe uEuropsku uniju, utjecaj vlade na poslovanje Ine drastično će sesmanjiti. Naime, Buxelles vrlo izričito ustraje na stavu da država nemože subvencionirati jednu tvrtku na štetu neke druge konkurentnetvrtke.

Znači, ljudi koji su kupili Inine dionice, ili razmišljaju o tome, trebali bivoditi računa o svemu što smo rekli. Možda bi najbolji scenarij zaInine dioničare bio da netko poželi kupiti tvrtku u cjelini. Tada bicijena dionica mogla još više narasti.

Isto vrijedi i za građane Srbije koji dođu do dionica Naftne industrijeSrbije. Istina, ne samo da će njima biti lakše jer će doći do svojihdionica besplatno, nego će moći učiti na primjeru i eventualnimgreškama Ine.

Već smo spomenuli problem likvidnosti na burzama u tranzicijskimzemljama. Taj nedostatak likvidnosti može navesti mnoge tvrtke dajednostavno izađu s burze i postanu potpuno privatne. Kao štoznamo, tvrtke izlaze na burzu kako bi došle do kapitala. Međutim,izlazak na burzu nije besplatan i ako neka tvrtka procijeni da zasvoje troškove ne uspijeva skupiti dovoljno novog kapitala, možeodlučiti jednostavno otići u banku i uzeti kredit. Ipak, najavljuju seneke mjere koje djeluju ohrabrujuće. Ukoliko se donesu zakoni poput

onih u SAD-u, a tu prvenstveno mislim na zakone o zaštitimanjinskih dioničara, i ukoliko vlade zemalja u tranziciji počnuobrazovati i poticati 1svoje stanovništvo na sudjelovanje u vlasništvuvelikih tvrtki donošenjem određenih poreznih olakšica, burza bimogla procvjetati i u ovim krajevima.

112

113

Advance Corporation Tax: Porez na dividendu Advisory Broker:Investicijski savjetnik koji savjetuje ulagače gdje da ulože novac, ikoji izvršava transakciju Analysts: Profesionalac čiji je posao daanalizira tvrtke i procijeni njihovu perspektivu Asset: Sve što imamonetarnu vrijednost Balance Sheet: Godišnji izvještaj o financijskojpoziciji jedne tvrtke Bear: Svatko tko misli da će burza pasti BidPrice: Cijena za koju prodajete dionice, tj. najbolja ponuda na kupnjuBlue Chip: Velike, po reputaciji sigurne tvrtke Bonus Issue: Kadatvrtka besplatno podijeli nove dionice svojim dioničarima Bull:Svatko tko misli da će burza rasti Bulldog: Britanska državnaobveznica kojoj je izdavatelj stranac Bullet: Državna obveznica kojase ne može prodati prije isteka roka Call Option: Pravo da kupitedionice po dogovorenoj cijeni u određenom razdoblju Capital GainTax: Porez koji platite ako ste prodali dionice skuplje no što ste ihkupili Capitalisation: Totalna vrijednost jedne tvrtke Chartist:Profesionalac koji proučava grafikone u nadi da će na taj načinprocijeniti kretanje cijena dionica Commodity: Sirovi materijal (nafta,zlato, pšenica...) 115

Dax: Indeks najvećih tvrtki na frankfurtskoj burzi Dealing Costs:Troškovi koje plaćate brokeru kad trgujete na burzi Devaluation:Formalno smanjivanje vrijednosti jedne valute u odnosu na druguDividend: Regularna isplata profita dioničarima Dow Jones: Indeks30 najvećih tvrtki na njujorškoj burzi Earnings: Neto profit tvrtkeEquites: Dionice

Federal Reserve: Američka centralna banka Flotation: Kad tvrtkaprvi put izađe na burzu FT-SE 100 - (FUTSI): Indeks 100 najvećihtvrtki u Londonu Fundamental Analysis: Procjenjivanje vrijednostitvrtke na osnovi njene zarade, posjeda (strojevi, nekretnine...)Futures: Pravo da kupite ili prodate nešto po ugovorenoj cijeni zaisporuku kasnijeg datuma Gilts: Državne obveznice iz VelikeBritanije Inflation: Opći rast cijena Insider Dealing: Ilegalnaaktivnost; kad netko vezan za tvrtku kupuje i prodaje dionice tetvrtke, koristeći informacije koje još nisu javno objavljene

Interim Yield: Trenutni prinos kamate kod obveznica InvestmentTrust: Tvrtka koje ulaže u druge tvrtke Liquid: Burza kada ima punoaktivnosti 116

M u t u a l Funds: Tako Amerikanci zovu Unit Trusts N a k e dWriting: Kad vi prodate nekome opciju da kupi dionice koje vinemate Nikkei: Indeks najvećih tvrtki na tokijskoj burzi O f f e rPrice: Cijena koju platite kada kupujete dionice, tj. najbolja ponudana prodaju Portfolio: Zbirka dionica koju netko posjeduje P r e m i um : Depozit Price/Earning Ratio (P/E): Procjenjivanje vrijednostidionica dijeljenjem cijene s zaradom po dionici Put Option: Pravo daprodate dionice po ugovorenoj cijeni u određenom vremenu R e d em p t i o n Yields: Krajnji prinos kamate kod obveznica RightsIssue: Kada tvrtka ponudi svojim dioničarima nove dionice spopustom Securities: Dionice i obveznice

Shares: Dionice

Spread: Razlika između kupovne i prodajne cijene Stock E x c h an g e : Burza za dionice Stock Market: Burza za dionice UnitTrusts: Oblik kolektivnog ulaganja pri kojem se skupljeni novacrasporedi na nekoliko tvrtki Writing Option: Kad vi date nekomemogućnost da kupi dionice u vašem vlasništvu Yield: Prinos kamatekod obveznica

117

Internetske adrese

www.moneyworld.co.uk

- ovdje možete naći informacije o londonskoj burzi.

www.cbsmarketwatch.com

- najnovije vijesti iz minute u minutu vezane za njujoršku burzu.

www.cnn.com

http://www.moneyworld.co.uk/

http://www.cnn.com/

- informacije vezane za burzu u Americi.

www.tdameritrade.com

- brokerska kuća u SAD-u koja prima i klijente iz drugih zemalja.

www.ft.com

- londonski Financial Times možete čitati preko interneta, gdjesvakodnevno izlaze informacije o britanskim dionicama,obveznicama i fondovima.

118

O autoru

Staša Milisavljev rođen je 1970. godine u Somboru. Po završetkusrednje pedagoške škole odlazi u London, gdje nakon svladavanjaengleskog jezika upisuje fakultet na Londonskom sveučilištu(Birkbeck college) i diplomira na području bioloških znanosti 1997.godine. Tada se i počinje baviti burzovnim investiranjem. Nakonpromjena u Srbiji od petog listopada 2000., počinje pisati zabeogradski dnevni ekonomski magazin Privredni pregled, gdjeeducira čitatelje o svjetskim burzama.

Povremeno iz Londona piše za lokalne novine iz Sombora(Somborske novine). Održava predavanja u regionalnoj privrednojkomori Sombor na temu kako i gdje investirati.

Sličan tečaj održao je i u bunjevačkom društvu iz Sombora. Do sadaje napisao dvije knjige. Hobiji su mu nogomet i tenis.

119

KATARINA ZRINSKI d.o.o., Varaždin

Moslavačka 9, tel.: 042/241-000, fax: 042/241-828

Lektura: Martina Hranj

http://www.ft.com/

Korektura: Mario Hranj

Grafička priprema: KATARINA ZRINSKI d.o.o., Varaždin Naklada:1000 primjeraka Tisak: Tiskara Varteks d.o.o., Varaždin

Document Outline

Sadr�ajUvodPrvi dio: Dionice

1. Za�to se izdaju dionice?2. Tko kupuje dionice?3. Gdje se dionice prodaju?4. Vrste dionica��6. Kupi na temelju glasina, prodaj na temelju vijesti��9. Situavija je dobra, a cijena mojih dionica pada10. Borba za vlast11. �to ja imam od toga?12. Nove tvrtke na burzi13. Javne ponude14. Privatizacija��16. Moja tvrtka je bankrotirala17. Autopsija

Drugi dio: Kako ulagati u dionice1. Koje dionice trebam kupiti?2. Koje dionice ne trebam kupiti?��4. Kako zadr�ati profit?5. Za�to ulagati u inozemstvu?��7. A porez?8. Primjeri iz prakse��

��

1. �to su dr�avne obveznice?2. Vrste obveznica��4. GILT-ovi

��1. Uvod2. Povijest��

Peti dio: Investicijski fondovi��2. Investicijske zaklade (investment trust)3. Hedge fondovi��

�esti dio: Futures i opcije1. Futures2. Opcije��4. Vrste opcija

Sedmi dio: Zemlje u tranzicijiTerminologijaInternetske adreseO autoru

Table of ContentsUvod................................................................................................Prvi dio: Dionice.......................................................................111. Zašto se izdaju dionice? 133. Gdje se dionice prodaju? 144. Vrste dionica 205. Kako znati da li kupiti određenu dionicu ili ne? 226. Kupi na temelju glasina, prodaj na temelju vijesti..............257. Ekonomski čimbenici 268. Kako kamata utječe na cijenu dionica? 299. Situacija je dobra, a cijena mojih dionica pada 3010. Borba za vlast 3111. Što ja imam od toga? 3412. Nove tvrtke na burzi 3513. Javne ponude 3614. Privatizacija 3715. Nova izdanja dionica tvrtki koje su već16. Moja tvrtka je bankrotirala 4117. Autopsija 43Drugi dio: Kako ulagati u dionice 451. Koje dionice trebam kupiti? 472. Koje dionice ne trebam kupiti? 483. I kako onda započeti? 494. Kako zadržati profit? 505. Zašto ulagati u inozemstvu? 517. A porez? 528. Primjeri iz prakse 549. Izvješće tvrtke o poslovanju 62Treći dio: Državne obveznice 671. Što su državne obveznice? 692. Vrste obveznica 703. Što utječe na cijenu obveznica? 714. GILT-ovi 721. Uvod 77

3. Što utječe na cijenu valuta? 781. Jedinične zaklade (unit trusts) 832. Investicijske zaklade (investment trusts) 843. Hedge fondovi 854. Moderne investicijske kuće za savjetovanje i aktivno1. Futures 972. Opcije 1003. Što utječe na vrijednost opcija? 101Internetske adrese 118O autoru 119

Documents

Investiranje na burzi za pocetnike - besplatneknjige.rs Milisavljev... · 8. Kako kamata utječe na cijenu dionica? 29 9. Situacija je dobra, a cijena mojih dionica pada 30 10. Borba