Tehnologija je upotreba i znanje alata, tehnika, zanatstva, sistema ili metoda organizacije. Ovim

se kontroliše i prilagođava okolinu. Tehnologija je posljedica razvoja nauke i inženjerstva, iako su

neke tehnologije napredovale i prije razvoja ova dva koncepta. Tehnologija je termin sa

etimološkim porijeklom u grčkom jeziku od riječi "technologia" ("τεχνολογία") — "techne", "τέχνη"

("vještina") i "logia", "λογία" ("nauka"). Međutim, striktna definicija je eluzivna; "tehnologija" se

može odnositi na materijalne objekte, kao što su mašine, hardver ili alati, ali se može odnositi i na

šire teme, kao što su sistemi, metode organiziranja i tehnike. Termin se može primjenjivati

generalno ili na specifične oblasti, kao što su "konstrukciona tehnologija", "medicinska

tehnologija" ili "vrhunska tehnologija".

Ljudska rasa je počela koristiti tehnologiju sa pretvaranjem bogatih prirodnih resursa u

jednostavne alate. Prahistorijskootkriće mogućnosti kontrolisanja vatre je povećala količinu

raspoloživih izvora hrane, a otkriće točka pomoglo je ljudima u kretanju, kao i kontrolisanju

okoliša. Tehnološka otkrića, kao što su štamparska presa i Internet, su srušila sve barijere

u komunikaciji, te su omogućila ljudima da komuniciraju jedan sa drugim na globalnoj skali.

Međutim, nisu sve tehnologije iskorištene u mirovne svrhe; razvitak oružja sa sve većom

destruktivnom moći tekao je kroz historiju, odpalije do nuklearnog oružja.

Tehnologija je uticala na društvo na mnoge načine, i pozitivno i negativno. U mnogim društvima,

tehnologija je uticala na razvitak naprednijih ekonomija, kao što je današnja globalna ekonomija,

te je omogućilo izdvajanje ležerne klase. Međutim, mnogi tehnološki procesi proizvode neželjene

nus-produkte, koji uzrokuju poluciju, crpljenje prirodnih resursa, kao i poremećaj Zemlje i

njenog okoliša. Razne implementacije nove tehnologije utiču na vrijednost društva, te

postavljajuu nova etička pitanja.

Otpočele su razne filozofske debate o sadašnjoj i budućoj upotrebi tehnologije u društvu, sa

neslaganjima oko toga, da li tehnologija unapređuje stanje čovjeka ili ga ugrožava. Neo-ludizam i

slični pokreti kritiziraju upotrebu tehnologije u modernom svijetu, tvrdeći da on otuđuje ljude, te da

uništava kulturu; sljedbenici ideologija, kao što su transhumanizam i tehno-progresivizam, u

razvoju tehnologije vide dobrobit za ljudsko društvo.

Do nedavno se vjerovalo da je razvoj i primjena tehnologije koncept, koji je vezan samo za

ljudska bića, ali nedavne naučne studije pokazuju da i drugi primati (kao što su čimpanze), kao i

neke zajednice delfina, razvili jednostavne alate, te su naučili prenositi to znanje na sljedeće

generacije.

Internet kao globalna svjetska mreža nema cenzuru i nema prepreka. Dostupna je na svakom

djeliću planete Zemlje, naravno, uz odgovarajuću opremu. Da bi pristupili ovoj mreži moramo

imati jedan od sistema za komunikaciju kao što su:

Analogna telefonska linija

ISDN

ADSL

kablovski

bežični

satelitski

Analogna telefonska linija

Ovaj sistem podrazumijeva infrastrukturu javne komutirane telefonske mreže (PTNS-Public

Telephon Network System) ili jednostavnije rečeno upredenu paricu do telefonske centrale kakvu

imaju gotovo svako domaćinstvo. Ovim sistemom se, kroz spojne vodove, vrši

prenos analognih signala (prvobitno namijenjeno isključivo za govorne informacije) u vrlo uskom

spektru od 400 do 4000 Hz što je sasvim dovoljno za prenos govora. Ako se između računara i

ovakve linije postavi uređaj koji će vršiti konverziju digitalnih u analogne signale i

obrnuto modem moguće je ostvariti uvezivanje računara sa brzinom prenosa do 56 kbps.

(Teoretski 64 kbps).

ISDN

Ovaj sistem također koristi upredenu paricu kao fizički prenosnik digitalnih signala a opseg je

proširen i uključuje dva analogna kanala tako da su brzine do 128 kbps. Naziv je dobio kao

skraćenica engleskog termina Integrated System of Digitaly Network. Prenos podataka kroz

spojne vodove je digitalni.

ADSL

Kao varijanta DSL (Digitaly Subscriber Line) ili u slobodnom prevodu digitalna pretplatnička linija

koristi osobinu uvezivanja više "kanala" od po 64 kbps u željenu (bolje rečeno plaćenu) širinu

prenosa. Oznaka ADSL znači da je protok informacja asimetričan tj prema potrebi količina

dolaznih informacija (Download) sa servera prema klijentu se uvećava na račun odlaznih

(Upload)količina bita. Komunikacija kroz spojne vodove je digitalna.

Kablovski internet

U naseljenim mjestima gdje je uspostavljen sistem tzv. kablovske televizije moguće je ostvariti

istim vodovima prenos podataka i konekcija na internet. Ovaj sistem ima veoma veliku propusnu

širinu podataka koja ide i do 1 Gbps. Veoma često se koristi jedini problem je što brzina prenosa

direktno ovisi o broju korisnika (pretplatnicima)

Bežični internetIako termin možda nije najadekvatniji uspostavljen je prema originalnoj engleskoj verziji Wireless. Danas se koristi više različitih varijanti a najčešće komunikacije na ultra visokim

frekvencijama od 2,4 i 5 GHz. Zbog osobina prostiranja ove vrste talasa (pravolinijski i ne prolaze niti se odbijaju od fizičke prepreke) ograničenja su velika: mora postojati optička vidljivost između antena pristupne stanice i korisnika a daljina se kreće do nekoliko kilometara. Brzine koje se mogu postići na ovim frekvencijama su velike i kreću se od 2 Mbps do 54 Mbps.

Satelitski internet

Iako najskuplji sistem ipak predstavlja najpouzdaniji i najbrži sistem za prenos podataka pa tako i

za pristup internetu. Kao posrednik u komunikaciji koristi se geostacionarni satelit pozicioniran na

visini od oko 35000 km iznad zemlje. Pošto se kreće ugaonom brzinom identičnoj brzini rotacije

Zemlje to je njegov položaj u odnosu na određeni prostor na Zemlji uvijek isti. Prostor koji je

pokriven signalom satelita naziva se "Footprint"

ADSL (eng. Asymmetric Digital Subscriber Line = asimetrična digitalna pretplatnička linija) je

naziv za digitalnu pretplatničku liniju (DSL) kod koje je brzina prijenosa podataka u smjeru prema

korisniku veća od brzine u suprotnom smjeru. Uobičajene inačice ADSL-a također omogućuju

istovremeno korištenje osnovnetelefonske usluge na istoj bakrenoj parici jer koriste

raspon frekvencija iznad frekvencija potrebnih za rad telefona.

Danas se ADSL uglavnom koristi za širokopojasni pristup Internetu, iako je izvorno bio razvijen za

pružanje usluge prijenosa digitaliziranog videosignala, pa je posljedica toga i relativno velika

nesimetričnost, te mrežni protokol zasnovan na ATM-u. Prve verzije ADSL-a mogle su raditi

samo na običnoj telefonskoj liniji (POTS), pa su u Njemačkoj napravljene izmjene kako bi se

ADSL mogao koristiti i uz ISDN, što je u međunarodnoj verziji standardizirano kao Annex B.

Većina zanimljivih radnji za korisnike na mreži su asimetrične (video na zahtjev, multimedijalni

pristup, kupovina preko Interneta itd.) jer mnogo više informacija korisnik "preuzima" s mreže

nego što ih njoj "šalje".

Usluga ADSL-a na strani korisnika se ostvaruje jednostavnom instalacijom dva dodatna uređaja

veličine običnog modema:

jedan uređaj je frekvencijska skretnica (splitter) i namijenjen je razdvajanju frekvencijskih

pojasa namijenjenih prijenosu govora i podataka koji do njega stižu istom telefonskom linijom,

što je prikazano na slici. Frekvencije od 0 do 4 kHz služe za razgovor putem analognog

telefona, bijeli pojas se koristi za posebne usluge (npr. tarifne impulse na 12 ili 16 kHz),

zeleni pojas od 25 do 138 kHz služi za otpremanje (eng. upload) podataka, a plavi pojas od

138 do 1107 kHz za preuzimanje (eng. download) podataka.

Zato korisnici p2p programa više vole FTTH uslugu od ADSL-a.

drugi uređaj je ADSL modem (ili usmjerivač - eng. router), koji povezuje

korisnikovo računalo(ili mrežu računala) na Internet.

Napomena: frekvencijski rasponi na slici vrijede za ADSL (i ADSL2) Annex A. Više o drugim

tipovima ADSL-a slijedi u nastavku članka.

ADSL tehnologija u uporabi trenutno u Hrvatskoj (kolovoz 2009.) je po standardu ADSL2+, čije

brzine iznose:

T-Com

do 4 Mbit/s / 256 kbit/s

do 10 Mbit/s / 512 kbit/s

do 20 Mbit/s / 768 kbit/s

Amis Telekom

do 1 Mbit/s / 256 kbit/s

do 3 Mbit/s / 256 kbit/s

do 8 Mbit/s / 768 kbit/s

do 10 Mbit/s / 768 kbit/s

do 12 Mbit/s / 768 kbit/s

do 20 Mbit/s / 768 kbit/s

Optima telekom

do 2 Mbit/s / 256 kbit/s

do 4 Mbit/s / 384 kbit/s

do 8 Mbit/s / 512 kbit/s

do 10 Mbit/s / 640 kbit/s

do 12 Mbit/s / 640 kbit/s

do 20 Mbit/s / 640 kbit/s

H1

do 1 Mbit/s / 190 kbit/s

do 4 Mbit/s / 256 kbit/s

do 24 Mbit/s / 768 kbit/s

Ranije brzine[uredi VE | uredi]

Do listopada 2007. u uporabi je bio ADSL standard, klasične brzine (tj. bandwidth) su bile:

1024 kbit/s / 256 kbit/s

3072 kbit/s / 352 kbit/s

5120 kbit/s / 512 kbit/s

Napomena: datumi upotrijebljeni u članku su približni, i odnose se na početak uvođenja

usluge. Detalje potražite na stranici za razgovor.

U početku uvođenja usluge brzine su bile manje (384 kbit/s - 1536 kbit/s) i kao okosnica mreže

korišten je ATM. Korisnici s običnim telefonima dobivali su Annex Ainačicu modema. Nova

infrastruktura koristi gigabitni Ethernet. Također je omogućeno korištenje pristupa Internetu preko

drugih davatelja usluge (ISP).