KAKO DOĆI DO ŠPILJE VETERNICE?Javni prijevoz:ZET-ovim autobusom za Gornji Stenjevac, linija br. 124 s okretišta na Črnomercu (oko 15 minuta) pa pješice dolinom potoka Dubravica planinarskim putem br.3 (oko 15 min.).Automobil:Alejom Bologne, skrenuti u ulicu Dubravica, produžiti Zelenom magistralom, od Ponikva do planinarskog doma “Glavica”, nizbrdo planinarskim putem br. 3. do špilje (5 minuta).

RADNO VRIJEME ŠPILJE VETERNICESubota, nedjelja i praznik: 10 - 16 h uz stručno vođenje.Radnim danom: po dogovoru s Ustanovom.U zimskom razdoblju Špilja je zatvorena zbog hibernacije šišmiša.

VAŽNA NAPOMENA!Temperatura u špilji cijele godine kreće se oko 10°C, te je stoga potrebno ponijeti adekvatnu odjeću (slojevito). Također, preporuča se terenska obuća.

KONTAKTJavna ustanova „Park prirode Medvednica“Bliznec 70, 10000 Zagreb, Hrvatska Tel: +385 1 4586 317, Fax: +385 1 4586 318 Email: info@pp-medvednica.hr www.pp-medvednica.hr

Pomoć, upomoć!Svakako trebamo i vašu pomoć. Sada kad ste nas malo bolje upoznali i vidjeli da uopće nismo strašni, ispričajte to i drugima: svojim prijateljima, susjedima, djeci, rođacima... Naučite ih da nas se ne boje i da nam ne čine zlo. Borite se za naša staništa, jer ona su i vama bitna, šume su pluća svijeta.

Osvoji me, usvoji meAko me želiš usvojiti nazovi u JU „Park prirode Medvednica“, tel: 01 4586 317 ili upali računalo i na web stranici www.pp-medvednica.hr saznaj sve što te zanima.

Pozdrav svima,moje ime je Florijan. Želim Vam ispričati nešto o sebi i članovima moje obitelji. Živim u Špilji Veternici, tamo sam i rođen u kasno proljeće. Kad sam se rodio mama me s drugim šišmiš – bebama smjestila u „vrtić“ na ulazu u špilju. Sve bebe šišmiši žive zajedno s mamama na jednom mjestu kako bi nam bilo toplo i sigurno. To se zove kolonija. Kad se mama vraćala iz nabavke hrane uvijek me lako prepo-znala po glasu i mirisu. Tu smo bili dva mjeseca dok nisam prestao piti majčino mlijeko i naučio samostalno letjeti i loviti hranu.

Što više, to boljeNas šišmiša ima preko 1000 vrsta u cijelom svijetu. Neki smo mali, neki veliki, a živjeli smo i prije 50 milijuna godina, dok su se prvi ljudi pojavili tek prije 2 milijuna godina. Najveći šišmiš na svijetu živi na otoku Java, naziva se leteća lisica, raspon krila mu je skoro 2 m, a hrani se voćem. Najmanji šišmiš ima raspon krila 12 cm i težak je 2 grama što je lakše od novčića jedne kune. U Europi nas ima 45 vrsta, a u Špilji Veternici čak 18 vrsta.

Šuma šišmišovaMože se reći da smo šumske životinje, koristimo šumu i ljeti i zimi. U šumi nalazimo svoja skrovišta i hranu. Šume su nam naj-draže za dnevni odmor, kada se zavučemo u šuplje drveće i spavamo do sumraka. Osim šume koristimo i špilje, napuštene rudnike, pukotine stijena, skloništa nalazimo u zgradama i na tavanima.

KRAPINSKO- ZAGORSKA ŽUPANIJA

ZAGREBAČKA ŽUPANIJA

GRAD ZAGREB

DONJA STUBICA

PILA

BISTRA

ŠESTINE

ŠPILJAVETERNICA

ŠišmišiMedvedniceFlorijan, šišmiš, ispričat će vam priču...

leteća lisica

BLIZNEC

SISMISI-HR.indd 1-5 18.11.2014. 14:45

Sukob interesaImamo vrlo malo prirodnih neprijatelja, poput npr. sove. Naš najveći neprijatelj je čovjek ili bolje reći u sukobu smo interesa. Dok ljudi krče šume da bi dobili prostor za zgrade i ceste, nama su šume potrebne za stanovanje i pronalaženje hrane. Također ljudi koriste broj-ne pesticide kojima ubijaju našu hranu (kukce), pa nemamo što jesti, a truju i nas same. Srećom, neki dobri ljudi se ipak bore i brinu za nas tako da smo sada svi zaštićeni zakonom i nije dozvoljeno uznemirivati nas ili ubijati.

Recepti iz VeterniceNajdraža poslastica su mi komarci. Mogu ih pojesti i do polovice svoje tjelesne težine. To je kao kad bi čovjek pojeo 30 pizza u jednoj večeri. Neki moji rođaci mogu pojesti 600 komaraca u jednom satu. Općenito se hranimo kukcima, a neke vrste se hrane voćem i nektarom. Samo se tri vrste šišmiša u Južnoj Americi hrane krvlju stoke. Oni ne sišu krv, već naprave malu rupicu i ližu krv i to malu količinu, otprilike dvije čajne žličice. Pri tome izlučuju tvar koja je anestetik, što znači da stoka uopće ne osjeti taj ubod.

Imamo poseban sistem pronalaženja plijena koji se zove eholokacija – lociranje stvari pomoću odjeka. To je precizan način određivanja položaja plijena, a može se usporediti s radom radara. Dok letimo ispuštamo glasne zvučne signale kroz nos ili usta, kad ti zvukovi pogode zapreku ili kukca, odbiju se i daju nam informaciju o svemu što je ispred nas, tako možemo raspoznati veličinu, oblik kukca i u kojem smjeru leti. Većina tih zvučnih signala su u području ultrazvuka i ljudi ih ne čuju, ali mogu se čuti posebnim instrumentom koji se zove bat detektor.

Pidžama partyMoglo bi se reći da smo pravi pospanci, spavamo najveći dio svog života. Tijekom godine spavamo danju, a zimu cijelu prespavamo od studenog do travnja. Budući da zimi ima malo kukaca, spavamo zimski san. Za taj san se posebno pripremamo, cijelo ljeto i jesen lovimo kukce i sakupljamo rezervne masti koje koristimo dok spavamo. Tada nam se otkucaji srca i disanje jako uspore, snizi se naša temperatura i trošimo vrlo malo energije. Samo ponekad se probudimo kako bi popili vode. Pažljivo biramo mjesto za spavanje jer mora biti sigurno od uznemiravanja i propuha. Idealno je kad temperatura ne pada ispod nule i kad je relativno visoka vlaga.

Sigurno se pitate zašto visimo naglavačke? Zato jer ne trošimo energiju i pronalazimo nepristupačna mjesta na kojima smo sigurni od predatora.

Kako to da ne padnemo kad zaspemo? Tetive su nam tako jake da mogu držati našu težinu čak i kad spavamo.

„Noćne ptice“Iako imamo krila, mi nismo ptice. Mi smo jedini sisavci koji lete. Baš zbog toga smo dobili i posebno ime Chiroptera što na grčkom znači šaka-krilo. Naša građa je jako slična čovjeku, a naše krilo je skoro isto kao ljudska ruka, ali su naši prsti izduljeni (kao da imate prste do poda) i povezani tankom kožom što nam omogućava okretan i brz let. Tako smo dobri letači da nas već godinama proučava američka vojska.

Istina iz podzemljaMi nismo slijepi, dobro vidimo, no kako smo aktivni noću, naš sluh nam je puno važniji u orijentaciji. Nećemo se zaplesti u vašu kosu, pa našim radarom raspoznajemo kukce veličine komarca u potpunom mraku. Nismo krvopije i ne pretvaramo se u vampire. Mi nismo miševi i nismo čak ni bliski rođaci glodavcima.

PovjerljivoMi šišmiši smo ustvari dosta plašljivi i bojimo se ljudi, vi ste za nas pravi divovi. Mi proizvodimo najbolje gnojivo – guano. Bolji smo od bilo kojeg spreja protiv kukaca. Mi smo prirodni insekticid. U južnoj Americi imam rođake koji su potpuno bijeli.

Ako slučajno uletimo u vaš stan, ugasite svjetlo, otvorite prozor, budite mirni i dajte nam vremena da se snađemo, jer na tlu smo bespomoćni. Zrak je naš životni prostor.

bijeli šišmiš

SISMISI-HR.indd 6-10 18.11.2014. 14:46