Embed Size (px)
Citation preview
(O)živimo javne prostore II
Naslov
Autori/ce
Uredila
Izdavač
Dizajn
(O)živimojavneprostoreII
Nina Kuljanac
Jelena Brkić
Aleksandar Žolja
Dragana Dardić
Helsinški parlament građana Banjaluka
Maja Ilić
Pripremu i izdavanje ove publikacije finansijski je podržala Fondacija
Heinrich Böll. Za stavove i mišljenja iznijete u publikaciji odgovorni su sami autori i autorice, a ne Fondacija Heinrich Böll.
05
09
10
14
17
21
26
28
31
47
Sadržaj
Uvod
1. Modeli zajedničkog korištenja prostora
1.1. Društveni centar Karlo Rojc
1.2 Kulturno-informatički centar sa bibliotekom za slijepe republike srpske (KIC)
1.3 Klub nacionalnih manjina Banjaluka
2. Kuća ljudskih prava kao model zajedničkog korištenja javnog prostora
2.1. Kuća ljudskih prava Zagreb
2.2. Kuća ljudskih prava Beograd
3. Kuća ljudskih prava u Banjaluci
4. Zaključci
4
0
Uvod
5
6
Publikacija „(O)živimo javne prostore II“ predstavalja nastavak prethodne publikacije sa istoimenim nazivom koju smo objavili u avgustu 2017. I dok smo se u prethodnoj publikaciji bavili načinima korištenja javnih dobara na lokalnom nivou (kojom nepokretnom imovinom raspolaže jedinica lokalne samouprave, kako sa tom imovinom upravlja, kome je i pod kojim uslovima dodjeljuje na korištenje), u ovoj publikaciji istražujemo modele upravljanja javnim dobrima od strane većeg broja organizacija/pravnih subjekata.
Naime, postoje brojni primjeri gdje određeno javno dobro (fizički prostor) koristi i njime upravlja više pravnih subjekata zajedno. Tako, na primjer, bivšu vojnu kasarnu Karlo Rojc u Puli danas dijeli 111 udruženja građana, Kulturno-informatičkicentarsabibliotekomzaslijepeRepublikeSrpske u Banjaluci koristi 7 organizacija koje rade sa osoboma sa invaliditetom, a u Kući ljudskih prava u Zagrebu trenutno je smješteno 6 organizacija civilnog društva. Neki su prostor dobili od grada, a neki od vlade. I svi su razvili sopstvene modele upravljanja ovim prostorima, koje ćemo detaljno predstaviti u ovoj publikaciji.
Posebna naglasak je na kućama ljudskih prava, kao jedom od modela korištenja prostora, koji bismo i mi željeli razviti u Banjaluci.
Inicijativa za uspostavljenjem Kuće ljudskih prava u Banjaluci aktuelna je od 2016. godine. Grupa nevladinih organizacija do sada se u tri navrata obraćala Gradskoj upravi Grada Banjaluka tražeći dodijelu prostora koji bi bio adekvatan za Kuću ljudskih prava, ali to nije dalo rezultate.
Želeći da učvrstimo argumentaciju zašto je je Banjaluci potreban jedan takav prostor i da pokažemo šta bi on značio, s jedne strane za same organizacije koje bi ga dijelile, ali i za, s druge strane, sve druge koji bi ga na ovaj ili onaj način, koristili, odlučili smo sprovesti anketu. Od 19 banjalučkih organizacija, koja su aktivne u različitim
7
sektorima (od kulture i umjetnosti, ljudskih prava, razvoja demokratije do izgradnje mira i prevencije konflikata) dobili smo podatke o njihovim potrebama i kapacitatima, te zainteresovanošću za zajedničkim korištenjem javnih prostora. Posebnu pažnju kroz ovu analizu posvetili smo doprinosu koje ove organizacije daju gradu Banjaluci. Anketa je pokazala da osam udruženja koristi prostor dodijeljen od strane Gradske uprave Grada Banjaluka, devet udruženja iznajmljuje prostor za rad, dok dva udruženje nemaju nikakav prostor. Organizacije koje plaćaju najamninu (zajedno sa režijama) na mjesečnom nivou troše u prosjeku oko 1100 KM. Na godišnjem nivou udruženja realizuju u prosjeku pet projekata, i na teritoriji Grada Banjaluka troše sumarno, na aktivnosti i režije, preko 350 000 KM, što nipošto nije zanemariv iznos novca.
Helsinški parlament građana će zajedno sa ostalim organizacijama civilnog društva koje su potpisale podršku Incijativi nastaviti sa borbom za Kuću ljudskih prava u Banjaluci. Nadamo se, sa druge strane, da će i Gradska uprava prepoznati potrebu i pronaći prostor koji bi bio adekvatan za rad većeg broja organizacija koji dugi niz godina aktivno rade sa građanima/kama Banjaluke i daju svoj specifičan doprinos razvoju grada i civilnog društva u cjelini.
Izdavanje ove publikacije omogućila je Fondacija Heinrich Böll iz Njemačke.
8
9
1
Modelizajedničkogkorištenjaprostora
10
U ovom dijelu predstavljamo tri modela korištenja javnih prostora – model civilno-javnog partnerstva razvijen u Društvenom centru Rojc u Puli, bivšoj vojnoj kasarni koju danas koristi čak 111 udruženja, model koji koristi Kulturno-informatički centar sa bibliotekom za slijepe RS kao i prikaz rada Kluba nacionalnih manjina u Banjaluci.
1.1. DRUŠTVENI CENTAR KARLO ROJC
Društveni centar Rojc smješten je u centru Pule, u zgradi nazvanoj po nacionalnom heroju iz drugog svjetskog rata - Karlu Rojcu. To je najveća zgrada u gradu površine 16.739 m2, s unutrašnjim dvorištem, besplatnim parkingom, sportskim igralištima i zelenim površinama. Izgrađena je 1870-te pod Austro-ugarskom monarhijom. Bila je vojna škola za vrijeme Monarhije, Italije i Jugoslavije sve do 1976., kada postaje vojna kasarna. Jugoslovenska armija napušta Rojc 1991., kada zgrada postaje privremeno prihvatilište za ratne izbjeglice. Nakon njihovog odlaska kasnih devedesetih, prostor kasarne zauzimaju prvi skvoteri i organizacije civilnog društva.
Grad Pula je odlučio 1999. postojeću situaciju forma-lizirati potpisivanjem ugovora o korišćenju prostora ka-sarne. Prema podacima Grada danas se u Rojcu nalazi ukupno 111 udruženja koja imaju sklopljene ugovore o korištenju prostora bez plaćanja naknade. Jedina oba-veza udruženja je plaćanje troškova električne energije.
SavezudrugaRojc je mreža udruženja u Društvenom centru Rojc koja ih okuplja, predstavlja, zastupa njihove ineterese, potiče međusobnu suradnju i djeluje u zajednici. Ciljevi Saveza su:
• izgraditi stabilnu i prepoznatljivu mrežu udruženja koja se temelji na saradnji i zajedničkim programima;
• unaprijediti upravljanje Rojcem utemeljeno na sudioničkom modelu1
1
U sklopu projekta “Edukacija i razvoj modela sudioničkog javno-civilnog upravljan-ja društvenim centrom Rojc” održana je serija radionica na kojima su kao ključni problemi u upravljanju DC Rojc prepoznati nedovoljno razvijeno zajedništvo, nedostatak komunik-acije i saradnje, slabo međusobno poznavanje korisnika, pasivnost i nezainteresovanost korisnika za rješavanje problema upravljanja, kao i zloupotreba NVO modela za vođenje privatnih biznisa, te nedostatak razvojne politike od strane Grada. Kao najveća prednost u ovom smislu istaknuto je postojanje Rojca kao jedinstvenog mjesta koje okuplja civilno društvo i potiče njegov razvoj.
11
• aktivno djelovati u zajednici i promovisati principe uvažavanja različitosti, solidarnosti i saradnje.
Savez udruga Rojc osnovan je 2012. godine kojim upravlja 21 organizacija i radi isključivo na sprovođenju gore navedenih ciljeva i uspostavljanju zajedničkog interesa. Ostale organizacije nisu dužne biti članice Saveza niti imaju bilo kakve obaveze prema njima. Ulazak u savez je dobrovljnog karaktera.
Svako udruženje koje koristi prostor u DC Rojc ima pojedinačno sklopljen ugovor sa Gradom. Centar ima čvrstu saradnju sa Gradom, kao i jasan model civilno - javnog partnerstva, čiji ishod je postojanje posebnog tijela koji se zove Koordinacija. Tijelo je sastavljeno od 3 člana Grada i 3 člana Saveza udruga Rojc. Zajedničko tijelo odlučuje o tekućim pitanjima, održavanju zgrade i sl., a ove godine (2018) su Grad i Centar zajedno aplicirali i za jedan Evropski projekat.
Do prije par godina Centar je imao problem sa solidarnim plaćanjem električne energije, jer neka udruženja su smatrala da je nepravedno da plaćaju struju srazmjerno kvadraturi prostora koji koriste, a bez da potroše toliko energije. Grad je taj problem riješio tako što je omogućio da svaki prostor koji organizacije koriste ima odvojeno električno brojilo.
Udruženja smještena u Društvenom centru Karlo Rojc do 2017. godine nisu plaćali naknadu za prostore koje koriste, ali izmjenom regulative na lokalnom nivou, udruženja su obavezna plaćati naknadu koja je simbolična (oko 2 kune po metru kvadratnom).
Krajem 2018. godine ističu ugovori o korišćenju prostora na 10 godina koje su organizacije dobile u Društvenom centru Rojc. Novi ugovori o korišćenju prostora u narednih 10 godina počeće se sklapati od januara 2019. godine, a pokrenuta je i inicijativa za utvrđivanje kriterijuma za korišćenje prostora.
12
Zgradom upravlja Grad Pula, ali postoji tendencija da se razvije novi i učinkovitiji hibridni model javno-civilnog
upravljanja zgradom. Grad Pula financira održavanje zgrade
s otprilike 200.000 eura godišnje. Ovaj budžet osigurava
danonoćnu domarsku službu, usluge čišćenja zgrade,
renoviranje, popravke i održavanje zgrade.
PRINCIPI KORIŠTENJA PROSTORA
1. Prostor je oskudan resurs. Prostore treba odgovorno
koristiti.
2. Vremenska iskorištenost prostora (Prostor treba koristiti
što je više moguće.);
3. Omjer kvadrature naspram djelatnosti i funkciji prostora
(Veličina prostora ovisi o tipu djelatnosti korisnika i
funkciji prostora.);
4. Omjer kvadrature s obzirom na broj vanjskih korisnika
(Veličina prostora ovisi o broju posjetitelja događanja
odnosno broju korisnika usluga pojedinog korisnika
prostora);
5. Zadovoljavanje javnih potreba “grada Rojca” (Rad
korisnika prostora mora što je više moguće doprinositi
ostvarenju vizije Rojca);
6. Aktivni staž udruge/korisnika prostora (Korisnici prostora,
ukoliko se ne radi o novoosnovanim subjektima, moraju
imati određeno iskustvo i povijest aktivnog djelovanja u
svojem polju.);
7. Poticanje uključivanja novih udruženja kroz inkubatorske
modele (Za određene prostore daje se prednost novim,
mladim udrugama.);
8. Nema apsolutnih stečenih prava. Nema svetih krava. (Svi
korisnici prostora, bez obzira koliko dugo borave u Rojcu,
podložni su istim kriterijima kao i svi drugi korisnici.);
9. Aktivno sudjelovanje u radu tijela upravljanja Rojcem
(Svi korisnici trebaju aktivno biti uključeni u rješavanje
zajedničkih pitanja).
2
http://rojcnet.pula.org/index.php/hr/
13
10. Usklađenost komercijalnih djelatnosti s djelatnostima, potrebama i principima djelovanja Rojca. Omogućiti prednosti onima kojim su manje zastupljeni na tržištu (npr. mladi, žene). Preferirati razvoj novih udruženja kroz inkubator (osobito za kreativne industrije)
11. Otvorenost prostora za javnost (Odnosi se na veće prostore s javnom namjenom, npr. klubovi i sl. Takvi prostori moraju biti redovno dostupni za najširu javnost.);
12. Svi korisnici moraju svoju temeljnu djelatnost vršiti u Rojcu (ne mogu npr. koristiti Rojc samo kao skladište);
13. Godišnji plan rada udruge mora biti objavljen.
14. Usklađenost s vrijednostima Rojca – manifest (Svi korisnici moraju kroz svoje djelovanje poštivati temeljne vrijednosti definirane manifestom Rojca ili nekim sličnim dokumentom.);
15. Spremnost za dijeljenje resursa s drugima (Ovisno o potrebi i tipu prostora, njegovoj funkciji i uvjetima korištenja, korisnici moraju biti spremni na dijeljenje resursa s drugim korisnicima.);
16. Uredna formalno-pravna dokumentacija kao preduvjet za stalno korištenje prostora (Subjekti koji samostalno koriste određeni prostor, odnosno imaju posebni ugovor o korištenju, moraju imati urednu dokumentaciju.);
17. Različiti financijski uvjeti za različite načine korištenja (Ovisno o vrsti subjekta, načinu i društvenoj korisnosti njegova djelovanja, određivati će se i različiti cjenovni razredi za korištenje prostora);
18. Zajednički prostori moraju biti dostupni svima stalno (Ni jedan korisnik ni pod kojim uvjetima ne može prisvojiti, zatvoriti i spriječiti druge korisnike
14
u pristupu dijelu prostora koji je određen kao zajednički.).
1.2 KULTURNO-INFORMATIČKICENTARSA BIBLIOTEKOM ZA SLIJEPE REPUBLIKE SRPSKE (KIC)
Zgrada KIC-a je izgrađena 2006. godine na incijativu Saveza slijepih RS, a uz podršku Vlade RS (tri ministarstva) i Grada Banjaluka sa ukupnom površinom od 1000 kvadratnih metara.
U objektu se nalazi Biblioteka za slijepa i slabovida lica, te sedam uduženja iz oblasti invalidskog organizovanja i kulture. Objekat posjeduje salu za konferencije i dvije učionice, kulturni-informativni centar, tonski studio, restoran i kuhinju, te 10 soba sa 24 kreveta.
Objektom i Bibliotekom upravlja Direktor koga imenuje Vlada RS, a on je odgovoran Upravnom odboru koji broji tri člana kojeg imenuje Vlada na mandat od četiri godine.
Zaposlene u Biblioteci, njih sedmoro, finansira Vlada RS, tj. Ministarstvo prosvjete i kulture RS. Uduženja koja funkcionišu unutar Zgrade KIC-a se finansiraju
15
projektno, dužni su da plaćaju režijske troškove, a prostor koriste besplatno.
Zajedničke prostorije poput sale za konferencije, restorana i soba za spavanje udruženja koja borave koriste pod povoljnijim uslovima. Ove prostorije se iznajmljuju i drugim licima. Prihodi dobijeni od iznajmljivanja se koriste za tekuće troškove KIC-a.
Prema riječima Branka Suzića, predsjednika Saveza slijepih RS, sve je krenulo dosta davno, odmah poslije rata, kada Savez slijepih RS nije imao svoje prostorije. Od tada do danas je uloženo dosta truda, koje je podrazumijevalo dosta lobiranja, sastanaka i obećanja da se dobije prostor koji će zadovoljavati potrebe Saveza i Biblioteke. Mnogo vlada i ministara se promijenilo što je uticalo na odgađanje implamentacije. Potrebno je bilo i mijenjati zakon o Bibliotečkoj djelatnosti da bi se osnovala Specijalna Biblioteka za slijepa i slabovida lica. Nakon toga Grad Banjaluka je dao prostor na banjalučkom polju, ali je bilo potrebno uraditi i projektnu dokumentaciju, koju je takođe trebalo platiti što je Grad učinio. Projekat je procjenjen na 510 000 konvertibilnih maraka te je pravi izazov bio pronaći novce. Pošto se radilo o većem iznosu novca krenulo se sa lobiranjem prema tri ministarstva, Ministarstvu prosvjete i kulture, Ministarstvu zdravlja i Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite. Zgrada Doma invalida, kako se kolokvijalno zove, sagrađena je u aprilu 2006. godine. “Kada smo dobili ključeve bilo smo jako sretni, međutim kada smo otključali zgradu zatekli smo gole zidove”, prisjeća se Suzić. Tada se krenulo u opremanje prostorija, posebno kancelarija, a posebno Biblioteke za koju je bila potrebna oprema za snimanje audio knjiga, opremanje knjigama na Brajevom pismu, itd. Većina opreme je prikupljena donacijama i projektima.
16
17
1.3 KLUB NACIONALNIH MANJINA BANJALUKA
Savez nacionalnih manjina Republike Srpske, osnovan je 30. januara 2003. godine u Banjaluci na inicijativu predstavnika Čeha, Italijana, Jevreja, Slovenaca i Ukrajinaca. Nakon registracije Saveza nacionalnih manjina Republike Srpske uslijedila je potraga za prostorom u koji bi se moglo smjestiti više udruženja nacionalnih manjina. Nakon niza sastanaka i pregovora sa Gradom Banja Luka, Skupština grada Banja Luka donosi odluku da se Savezu nacionalnih manjina RS i udruženjima koja su registrovana u gradu dodijeli jedan zajednički prostor za rad u ulici Cara Lazara broj 22. Svečana primopredaja ključeva obavljena je 21. aprila 2004. godine. Ključeve novog prostora od tadašnjeg gradonačelnika Dragoljuba Davidovića “preuzeo” je Vladimir Blaha, predsjednik Udruženja Čeha u Banjaluci. Novodobijeni prostor dobio je nezvanični i popularan naziv “Klub nacionalnih manjina grada Banja Luka”, koji je tih godina bio jedinstven u cijeloj BiH, a i šire.
U budžetu Grada su predviđena sredstva za djelatnost udruženja nacionalnih manjina i režijskih troškova prostorija (Kluba) Saveza. Dodijeljeni prostor je dvoetažnog tipa – ima prizemlje i podrumski dio ukupne površine od 157,88 m2, a danas ga pored Saveza nacionalnih manjina RS koristi i 8 registrovanih udruženja nacionalnih manjina, a koja ranije nisu imala sopstvene prostorije.
Većina udruženja nacionalnih manjina koja djeluju u Banjaluci i koja su članice Saveza, svoj problem prostornog zbrinjavanja riješili su uz pomoć Gradske uprave grada Banja Luka (ranije Administrativne službe grada Banja Luka). Na pojedinačne zahtjeve udruženja, tadašnja lokalna zajednica nije mogla naći odgovarajuće rješenje, a takođe s druge strane tadašnja finansijska situacija u udruženjima nije dozvoljavala većini da iznajme prostor od trećih lica, jer je u Banjaluci u tom
18
momentu (2003./2004. godine) djelovalo 11 udruženja nacionalnih manjina.
Lokalna zajednica je pribjegla rješenju da sva udruženja smjesti “pod jedan krov” na način da im dodijeli prostorije koje kvadraturom zadovoljavaju potrebe za kancelarijom, salom za sastanke i nekim drugim aktivnostima primarnim za udruženja, kao što je organizacija kulturnih priredbi, izložbi, književnih večeri, horskih sekcija i slično.
Ovim putem riješen je problem za smještaj udruženja u Banjoj Luci, ali i Saveza nacionalnih manjina Republike Srpske, kao krovne organizacije ovih udruženja, koji je takođe smješten u ove prostorije. Isto tako Savez je preuzeo odgovornost podmirivanja troškova režija, održavanja ovog prostora i komunikacije sa nadležnim odjeljenjima Gradske uprave grada Banja Luka. U ranijim godinama, sve do 2010. godine Grad je 100% podmirivao troškove režija ovog prostora, a kasnije je Savez preuzeo sufinansiranje prostora, održavanja, režija i slično.
Grad Banja Luka, kao vlasnik poslovnog prostora, je način raspodjele korištenja kancelarija i samog prostora za aktivnosti udruženja ostavila na dogovor udruženjima i Savezu.
Rukovodstvo Saveza tj. Predsjednik je uveo praksu redovnog održavanja sastanaka korisnika prostora na kojima pored tekućih pitanja dogovara se i raspored korištenja prostora između udruženja, a prema potrebama korisnika. Svakako da je trenutni prostor postao i “mali” za sve brojne aktivnosti koje realizuju udruženja, jer kako je vrijeme proticalo tako su i udruženja širila svoj rad i aktivnosti.
Savez nacionalnih manjina RS, i predsjednik kao ovlašteno lice, sa Gradom je potpisao ugovor o korištenju prostora pod određenim uslovima, a takođe je i propisao Kućni red i Raspored korištenja prostora koji je obavezujući za sve korisnike.
19
Takođe, korištenje prostora je regulisano i Dnevnikom rada, kojim se svaki korisnik (udruženje) obavezuje da upiše korištenje termina i u kojoj satnici.
Savez nacionalnih manjina RS takođe u svojoj obavezi ima i angažovanje osobe koja ima obavezu dnevnog čišćenja prostora i drugih aktivnosti koji se odnose na isti.
Korisnici prostora nakon korištenja u obavezi su da isti vrate u zatečeno stanje, tj. da se vodi računa o urednosti.
20
21
2
Kućaljudskihpravakaomodelzajedničkogkorištenjajavnogprostora
22
Kuća ljudskih prava je fizički prostor koji dijeli više nevladinih organizacija koje rade u partnerstvu radi promocije ljudskih prava u svojoj zemlji i inostranstvu. Kuća ljudskih prava nezavisna je institucija čije su organizacije članice uključene u širok spektar aktivnosti i projekata, a gdje postoji prostor za rasprave, raznolikost mišljenja i razlike u metodama djelovanja. Organizacije dijele zajedničke vrijednosti univerzalnih ljudskih prava i pozivaju se na odbranu i zaštitu prava pojedinaca i naroda.
Kada se uspostavlja Kuća ljudskih prava, organizacije koje u tome učestvuju sele svoje kancelarije u Kuću. Drugim riječima, Kuća nije dodatak već postojećim kancelarijama, već se uspostavlja kao novo tijelo (lokacija) u koje se sele sve organizacije, osnivačice Kuće. Međutim, u mnogim slučajevima i druge organizacije koj nemaju svoje kancelarije u Kući ljudskih prava, koriste prostorije Kuće za sastanke, seminare ili neke druge aktivnosti.
Dosadašnja praksa uspostavljanja kuća ljudskih prava u Evropi pokazuje da ih najčešće obrazuje nekoliko organizacija (broj nije ograničen i obično je manji od 10), najčešće iz srodnih oblasti djelovanja sa sličnim pristupom radu.
Ne postoji jedno fiksno rješenje kako bi se trebala uspostaviti i organizovati Kuća ljudskih prava u nekoj zemlji. Fokus je na tome kako Kuća može najbolje služi promociji i zaštiti ljudskih prava u državi u kojoj se nalazi. Cilj uspostavljanja Kuće ljudskih prava je da omogući organizacijama da rade efikasnije i sa većim kapacitetima, omogućavajući im veći uticaj i ostvarivanje boljih rezultata. Generalno, svrha Kuća ljudskih prava je ostvarivanje pozitivnog uticaja na nacionalne kapacitete države da podrži i zaštiti ljudska prava3.
Kuće ljudskih prava treba posmatrati kao dio napora za izgradnju civilnog društva u jednoj zemlji. One bi trebalo
3
Naustdalslid, Magnar (2004). Establishing a
Human Rights House – Manual. Human Rights
House Foundation
23
da pomognu jačanju obima i kapaciteta građanskih organizacija, ne samo unutar Kuće ljudskih prava, već i društvu u cjelini. Vrijeme i napori uloženi u osnivanje Kuće ljudskih prava predstavljaju investicije usmjerene na jačanje civilnog društva, kako finansijski, tako i u smislu političkog uticaja i moći.
Iako Kuće ljudskih prava uspostavljaju i koriste prvenstveno nevladine organizacije, to ne isključuje učešće i drugih ljudi i institucija. Naprotiv. Vlasti, na primjer, mogu obezbijediti stambeni ili poslovni prostor po niskoj cijeni i učestvovati u aktivnostima i projektima koji se realizuju u okviru Kuće ljudskih prava. U nekim slučajevima, Kuće ljudskih prava su pozvane da učestvuju u legislaturi ili političkim procesima. Donatorske agencije imaju mogućnost izbora u finansiraju projekata ili nekih aktivnosti Kuća, dok nacionalne i međunarodne NVO i istraživačke institucije mogu biti uključene u radionice i projekte Kuće. Na individualnom nivou, žrtve kršenja ljudskih prava mogu primiti pomoć od Kuće ljudskih prava kroz organizacije koje rade na pružanju pravne, psihosocijalne pomoći i savjetovanju.
Kada se na jednom mjestu odvijaju mnoge aktivnosti, one postaju dostupnije javnosti. Ovo može biti važno za ljude koji zavise od pomoći nevladinih organizacija, ali i za zastupnike i aktiviste za ljudska prava, studente, istraživače i ost.
Jedan od najvećih izazova prilikom obrazovanja Kuće ljudskih prava predstavlja pronalazak, dobijanje i upravljanje prostorom Kuće ljudskih prava. Potrebno je pronaći dovoljno veliki prostor u kojem mogu biti smještene organizacije članice, te da prostor kuće ljudskih prava ima zajedničke prostorije u kojima sve članice mogu da organizuju zasebne ili zajedničke aktivnosti.
Kad je riječ o prostoru, dvije su opcije najčešće:
24
1. članice su smještene u vlastitom prostoru;
2. članice su smještene u prostoru koji dobijaju na korišćenje od lokalne samouprave na (ne)određeno vrijeme.
Primjera radi, objekte za Kuću ljudskih prava u Jermeniji, Gruziji i Azerbejdžanu organizacijama civilnog društva koje ih koriste kupio je donator. Ovdje treba naglasiti da su ovakvi primjeri kupovine objekata vrlo rijetki, prije su izuzetak, nego pravilo, jer je jako teško pristupiti donatorima koji shvataju ovu problematiku i koji bi pristali na kupovinu objekta drugim organizacijama.
Mnogo češći slučaj obrazovanja kuće ljudskih prava jeste u prostorijama i objektima koje lokalne samouprave daju na korišćenje organizacijama članicama na (ne)određeno vrijeme. U zavisnosti od politike lokalne samouprave kada je u pitanju korišćenje javnih prostora (objekata) postoje i različiti modeli dodijele. Dakle, moguće je dobiti prostor na korišćenje na (ne)određeno vrijeme po osnovu ugovora o korišćenju prostora sa lokalnom samoupravom na način da se:
1. prema lokalnoj samoupravi izmiruju troškovi najamnine prostora umanjeni za dogovoreni
25
procenat, uključujući iznos PDV, te da se plaćaju režije i ostali troškovi nastali korišćenjem prostora – primjer Kuće ljudskih prava u Zagrebu koja plaća 5 KN po m2 + PDV na mjesečnom nivou;
2. prema lokalnoj samoupravi izmiruju troškovi PDV, te da se plaćaju režije i ostali troškovi nastali korišćenjem prostora, a članice su oslobođene plaćanja najamnine.
Kada je u pitanju upravljanje prostorom, možemo istaći različite modele, a neki od njih su:
1. Kuća ljudskih prava je zasebno pravno lice koje ima jasnu vertikalnu strukturu odlučivanja. Skupština kao najviše tijelo kuće je sačinjena od predstavnika članica, a u nekim slučajevima i drugih lica (korisnika, zainteresovanih lica, članova i sl.). Skupština bira upravni ili izvršni odbor, te bira lice/a za zastupanje i predstavljanje;
2. Kuća ljudskih prava nije zasebno pravno lice nego ima sekretarijat koji čine članice koje se rotiraju na poziciji vođenja kuće. Odluke se donose na sastancima svih članica.
26
U najvećem broju slučajeva, odnosi među članicama su definisani sporazumom koji svaka članica potpisuje, a koji proizilazi iz ugovora između kuće ljudskih prava i lokalne samouprave koja dodjeljuje prostor. Članice su dužne da po osnovu sporazuma plaćaju mjesečni najam prostora, te vode brigu o dodijeljenim i zajedničkim prostorijama unutar kuće. Po osnovu broja zaposlenih i godišnjeg priliva sredstava se određuje finansijski udio svake članice u troškovima kuće (najamnina, režije i sl.) te se određuje veličina i broj prostorija koje članica dobija na korišćenje.
2.1.KUĆALJUDSKIHPRAVAZAGREB
Kuća ljudskih prava Zagreb mreža je organizacija civilnog društva koju je 2008. godine osnovalo šest organizacija civilnog društva (B.a.B.e. – Budi aktivna. Budi emancipiran, CMS – Centar za mirovne studije, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, GOLJP – Građanski odbor za ljudska prava, UPIM ¬– Udruženje za promociju istih mogućnosti i Svitanje – Udruženje za zaštitu i promociju mentalnog zdravlja) s ciljem zaštite i unapređenja ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tokom više od sedam godina postojanja i rada, Kuća ljudskih prava postala je središte ekspertize o ljudskim pravima te je prepoznata u javnosti kao centralna društvena organizacija za zaštitu i promicanje ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Način upravljanja Kućom ljudskih prava Zagreb (KLJPZ) uređen je Statutom KLJPZ koji definše sljedeća tijela udruženja:
1.Skupština
Skupštinu sačinjavaju dva delegata koje za svaku sjednicu imenuje svaka punopravna organizacija članica KLJP (6 punopravnih članica, ukupno 12 članova Skupštine). Skupština je naviše tijelo odlučivanja koje je između ostalog odgovorno za donošenje i izmjene
27
Statuta, odlučivanje o promjeni ciljeva, djelatnosti i programa KLJP, biranje i razrješavanje članica Programskog savjeta, usvajanje godišnjeg izvještaja o radu i financijama itd.
2.Programskisavjet
Programski savjet (PS) je upravno i izvršno tijelo KLJP koje upravlja udruženjem između dva zasjedanja Skupštine. PS ima četiri člana/ice koje Skupština potvrđuje na međusobno nevezani mandat u trajanju od četiri godine iz redova članica KLJP koje se bave javnozagovaračkim aktivnostina, odnosno iz Centra za mirovne studije, Documente, B.a.B.e i GOLJP. Dodatno, PS se može proširiti i za još tri vanjska člana/ice, ali to do sada nije bila praksa. PS odabire i zapošljava programskog direktora/icu, donosi pravilnike i druge akte vezane uz rad KLJP, donosi odluke o strateškoj saradnji s drugim udruženjima, predlaže skupštini program i plan rada i sl.
3.Programskidirektor
Programski direktor upravlja KLJP između dva zasje-danja Programskog savjeta. Programskog direktora bira i zapošljava PS na vremenski neograničen man-dat. Programski direktor zastupa i predstavlja KLJP, operacionalizira provođenje ciljeva i programa KLJP, rukovodi radom i djelovanjem zaposlenika/ca KLJP, od-govoran je za zakoniti rad udruženja, odnosno za uredno obavljanje svih administrativnih poslova, predlaže PS-u nacrt programskog i finansijskog plana za iduću godinu i sl.
Uz ova tijela propisana Statutom, PS je osnovao i Koordinaciju ugovornih korisnika prostora KLJP. To tijelo je sačinjeno od voditelja kancelarija svih 8 organizacija članica KLJP kojem predsjedava voditeljica ureda KLJP. Dužnosti Koordinacije se odnose na brigu o funkcionalnosti, redu i uređenju obiju zgrada koje koristi KLJP i dogovore o komunalnim pitanjima od zajedničkog interesa.
28
Odnosi Grada Zagreba i KLJP su regulisani Ugovorom o korištenju prostora s Gradom Zagrebom. Korištenje dvaju objekata u vlasništvu Grada je dato KLJPZ na korištenje na rok od pet godina. Po isteku tog roka, a prije prestanka važenja Ugovora, KLJPZ će se morati javiti na novi tender za korištenje objekata u vlasništvu Grada za potrebe rada organizacija civilnog društva.
Obaveze i odgovornosti udruženja članica KLJPZ re-gulisani su Sporazumom o korištenju prostora za rad organizacija članica Kuće ljudskih prava Zagreb.
KLJPZ kao nevladina i neprofitna organizacija civilnog društva financira se projektno - prijavljuje programe i projekte na tendere i javne pozive međunarodnih institucija (npr. Evropske komisije), stranih donatora (npr. ambasada) i domaćih donatora (npr. kompanije, lokalna samouprava, Nacionalna fondacija za razvoj civilnog društva, ministarstva). U prošloj godini, većina finansiranja ostvarena je kroz EU fondove.
2.2.KUĆALJUDSKIHPRAVABEOGRAD
Kuća ljudskih prava u Beogradu osnovana je u novembru 2011. godine i dio je Mreže Kuća ljudskih prava koja je nastala na inicijativu sljedećih organizacija civilnog društva: Građanskih inicijativa, Beogradskog centra za ljudska prava, Centra za praktične politike, Helsinškog odbora i Komiteta pravnika za ljudska prava - YUCOM.
Svaka Kuća ljudskih prava funkcioniše na način na koji je odabrala. Za razliku od KLjP u Zagrebu koja ima svoje zaposlene, beogradska Kuća ima upravni odbor sastavljen od predstavnika gore navedenih udruženja koji donose odluke i upravljaju Kućom. Kuća aplicira za projekte, a aktivnosti sprovodi kroz udruženja koja je čine. Samim tim se obaveze raspodeljuju prema dogovoru i mogućnostima udruženja.
Nakon višegodišnjeg zagovaranja i pregovaranja Grad Beograd je ustupio prostor Kuće ljudskih prava na
29
neodređeno korišćenje udruženjima. Kuća je sklopila ugovor sa gradom i dobila prostor na neodređeno vrijeme bez plaćanja naknade. KLjP je obavezna da plaća troškove održavanja.
Troškovi i obaveze udruženja se dijele prema mogućnostima i kapacitetima istih, odnosno prema broju zaposlenih i broju prostorija koje zauzimaju udruženja.
Kuća se finansira projektno, kao i svako drugo udruženje. Kuća nema stalnu finansijsku podršku grada, već u skladu sa svojim ciljevima aplicira za fondove različitih donatora.
Aktivnosti Kuće ljudskih prava su: edukacija o ljudskim pravima, praćenje rada institucija, davanje preporuka i prijedloga praktičnih rješenja, zagovaranje implementacije zakona, kao i kontinuirano praćenje društvenih dešavanje i reagovanje na kršenje ljudskih prava. Njen rad je organizovan oko tri ključne oblasti: ljudska prava, tranziciona pravda i vladavina prava.
Kuća ljudskih prava i demokratije je mreža organizacija civilnog društva koje su se okupile da kroz međusobnu saradnju i zajedničke aktivnosti utiču na stanje u oblasti ljudskih prava.
Cilj Kuće je da se kroz saradnju domaćih i međunarodnih organizacija civilnog društva i institucija sveobuhvatnije i konzistentnije deluje u oblasti ljudskih prava i time doprinese demokratizaciji društva.
30
31
3
Kuća ljudskih prava u Banjaluci
32
Od 2016. godine postoji inicijativa da se i u Banjaluci uspostavi Kuća ljudskih prava koju bi koristilo i dijelilo više organizacija civilnog društva, a po uzoru na već postojeće Kuće ljudskih prava u Zagrebu, Beogradu i drugim gradovima. Grupa nevladinih organizacija sa sjedištem u Banjaluci do sada se u tri navrata obraćala Gradskoj upravi Grada Banjaluka tražeći dodijelu prostora koji bi bio adekvatan za Kuću ljudskih prava.
Rukovodili smo se idejom da i Banjaluka može i treba imati jedan takav prostor kao platformu za jačanje pluralističkog, slobodnog, ravnopravnog i inkluzivnog društva utemeljnog na zaštiti i promociji najviših standarda u oblasti ljudskih prava i sloboda, zaštite životne sredine i socijalne pravde.
Vjetar u leđa dale su nam i neke pozitivne promjene koje su počele da se dešavaju na području Grada Banjaluka, i tu prije svega mislimo na formiranje registra svih gradskih nepokretnosti i davanja gradskih prostora udruženjima građana pod povoljnijim uslovima.
Vjerovali smo takođe da Kuća ljudskih prava, kao mjesto koje bi okupljalo različite organizacije civilnog društva koje rade sa različtim ciljnim grupama (mladima, ženama, pripadnicima nacionanalih manjina, osobama sa invaliditetom, itd), može uticati na bolji imidž grada i njegovu međunarodnu reputaciiju, kao grada koji je otvoren za saradnju, koji ne bježi od konstruktivnih kritika i koji prepoznaje potrebe i podržava rad OCD i zajedno sa njima radi na stvaranju boljih uslova za život svih.
No, naši zahtjevi za dodjelom prostora za Kuću ljudskih prava do sada nisu dali rezultate.
Želeći da učvrstimo argumentaciju zašto je je Banjaluci potreban jedan takav prostor i da pokažemo šta bi on značio, s jedne strane za same organizacije koje bi ga dijelile, ali i za, s druge strane, sve druge koji bi ga na ovaj ili onaj način, koristili, odlučili smo sprovesti anketu.
33
Anketa sa pitanjima poslana je na adrese 20 udruženja građana u Banjaluci, od kojih je 19 dostavilo odgovore.
Organizacije koje su dostavile odgovore su: Humanitarna organizacija „Genesis Project“ (1), Udruženje za međunarodnu razmjenu studenata radi stručne prakse IAESTE Bosne i Hercegovine (2), Savez udruženja za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim licima Republike Srpske (3), Banjalučki centar za ljudska prava (4), Centri civilnih inicijativa (CCI) (5), Udruženje građana “Nešto Više” (6), Omladinski komunikativni centar (OKC) (7), Udruženje gluvih i nagluvih regije Banja Luka (8), Nevid Teatar (9), Savez paraplegičara, oboljelih od dječije paralize i ostalih tjelesnih invalida Republike Srpske (10), Perpetuum mobile – Institut za razvoj mladih i zajednice (11), Organizacija amputiraca UDAS Republike Srpske (12), Centar za životnu sredinu (13), Savez nacionalnih manjina Republike Srpske (14), Fondacija Udružene žene Banja Luka (15), Udruženje Oštra Nula (16), Organizacija Zdravo da ste (17), Helsinški parlament građana Banjaluka (18) i Udruženje za borbu protiv korupcije „Transparency International u BiH“ (19)4.
Anketirana udruženja imaju različite oblasti djelovanja - od kulturnog, humanitarnog rada, zaštite, unapređenja i promocije ljudskih prava, prava manjina i prava lica sa invaliditetom, djece i mladih, žena, do unaprijeđenja stanja životne sredine, ruralnog razvoja, borbe protiv korupcije i zalaganja za socijalnu pravdu.
U pitanju su udruženja koja daju dugogodišnji doprinos razvoju kritičke svijesti kao i tematskim oblastima u kojima su osnovane. Većina ispitanih organizacija postoji više od 20 godina, a samo jedna anketirana organizacija postoji manje od pet godina. Dakle u pitanju su organizacije koje zaslužuju značajnu pažnju zarad dugogodišnjeg doprinosa razvoju demokratije.
Ispitana udruženja ukupno zapošljavaju 110 osoba, a raspon zaposlenih se kreće od nula do sedamnaest.
4
Nakon vremenskih nepogoda i jakih vjetrova koji su oštetili paviljone Studentskog centra u Banjaluci, IAESTE je ostalo bez prostora za rad. „Ostali smo i bez dijela namještaja koji smo posjedovali, te su registratori i sve što nam je potrebno za rad „raštrkano“ po teritoriji grada u stanovima članova – što nam uveliko otežava produktivno funkcionisanje“.
34
Dakle, govorimo o prosječnoj cifri od šest zaposlenih po udruženju. Pored zaposlenih, udruženja okupljaju i veliki broj volontera. Tako na primjer samo Omladinski komunikativni centar (OKC) ima bazu sa preko 3 500 volontera dok ostala udruženja raspolažu sa 5 - 100 volontera, u zavisnosti od vrste aktivnosti koju organizuju.
Prilogbr.1:Prikazbrojazaposlenihpoudruženjima
Izvor: Anketa
Pomenuta udruženja u gotovo ravnopravnom omjeru iznajmljuju, odnosno ne iznajmljuju prostorije, dok dva udruženje nemaju nikakav prostor na raspolaganju. Organizacije koje plaćaju najamninu (zajedno sa režijama) na mjesečnom nivou troše u prosjeku oko 1100 KM. Raspon kreće od 460 do 2 300 KM za kiriju i režije.
Prilog2:Prikaztroškovarenteirežijazaudruženjakojaiznajmljujuprostor
Izvor: Anketa
0 1 0
5
1 0 1
5
2 3 4
9
6 6
12 11
15
8
17
1 2 3 4 5 6 7 8 9 1 0 1 1 1 2 1 3 1 4 1 5 1 6 1 7 1 8 1 9
Br. zaposlenih 0-5 Br. zaposlenih 5-10 Br. zaposlenih 10-15 Br. zaposlenih 15-20
0
460
900
600
1200
1100
2300 25
00
4 5 1 1 1 5 1 6 1 7 1 8 1 9
0-500 500-1000 1000-1500 1500-2000 2000-2500
35
Od ukupnog broja ispitanih, osam udruženja koristi prostor dodijeljen od strane Gradske uprave Grada Banjaluka. Udruženja sa Gradskom upravom najčešće potpisuju dvogodišnji ugovor koji se obnavlja, te plaćaju troškove PDV za procjenjenu najamninu prostora kao i režijske troškove, a oslobođeni su plaćanja najamnine.
Prilog3:Prikazoblikakorišćenjaprostora
Izvor: Anketa
Udruženja na godišnjem nivou realizuju u prosjeku pet projekata, a kreću se u rasponu od 1 do 15 projekata godišnje. Takođe, gledano na godišnjem nivou, udruženja na teritoriji Grada Banjaluka troše sumarno preko 350 000 KM na režije i aktivnosti koje provode. U ovu cifru ne računamo poreze i doprinose koji se plaćaju za zaposlena lica. Raspon po udruženju se kreće između 2 400 i 80 000 KM godišnje. Dakle, ne možemo reći da udruženja u Banjaluci troše zanemarivu sumu novca od koje Gradska uprava (kroz plaćanje poreza i doprinosa za zaposlena lica) i pojedinci ostvaraju značajnu dobit (putem režija i kroz pružanje usluga za provođenje aktivnosti na teritoriji Grada). Potrebno je naglasiti da su izvori svih udruženja relativno stabilni, dok je nekoliko udruženja navelo da imaju nestabilne izvore prihoda. Niti jedno udruženje nije navelo da ima stabilne izvore prihoda.
47%
42%
11%
Iznajmljuje prostor
Koristi gradski prostor
Nema prostor
36
Prilog:Prikazutroškasredstavaudruženjanarentu,režijeiakitivnostinagodišnjemnivoukojasetrošenateritorijiGradaBanjaluka
Izvor: Anketa
Kada je u pitanju međusobna saradnja između udruženja, sva udruženja sarađuju u zavisnosti od oblasti u okviru koje djeluju. Potrebno je navesti i neformalnu mrežu ReAkcija koja postoji od 2012. godine u okviru koje djeluje desetak organizacija koje za cilj imaju reagovanje na društvena i socijalna dešavanja u Banjaluci te promociju društvenog djelovanja i učešća javnosti u procesima donošenja odluka.
Kada je u pitanju saradnja sa Gradskom upravom Grada Banjaluka, većina je navela da ima zadovoljavajuću saradnju koja se najčešće ogleda kroz korespodenciju, predlaganje određenih mjera, učešće u procesima pokrenutim od strane Grada i sl. Tri udruženja imaju finansijsku podršku od strane Uprave u smislu projekata koje realizuju dok su dva udruženja navela da nemaju nikakvu saradnju sa Gradom.
Osamnaest od devetnaest organizacija je navelo da je zainteresovano za koncept kuće ljudskih prava te istom daju punu podršku u pogledu uključivanja u koncept kako bi, ukoliko se inicijativa ostvari, bili smješteni u kući i/ili realizovali pojedine aktivnosti u prostorijama kuće.
Iz svega navedenog se vidi da postoji interes za kuću ljudskih prava u Banjaluci te su udruženja spremna da daju značajan doprinos kako bi Banjaluka postala
5000
2400
0
9600
9600
8000
390012
000
1250
0
1320
0
1440
0
1200
0
1296
02800
0
2500
0
3000
0
2000
0
5000
0
8000
0
1 2 3 4 5 6 7 8 9 1 0 1 1 1 2 1 3 1 4 1 5 1 6 1 7 1 8 1 9
0-10 000 10 000-20 000 20 000-50 000 > 50 000
još jedan od gradova u regiji, ali i Evropi koji se može pohvaliti ovakvim konceptom i doprinosom razvoju civilnog društva.
Želimo dodati da su udruženja dala značajan doprinos razvoju Grada kroz neke od aktivnosti koje su provodili u Banjaluci te ćemo navesti neke od njih:
Humanitarna organizacija „Genesis Project“ -besplatne, edukativne pozorišne predstave za učenike starijih razreda banjalučkih osnovnih škola. Učenici su imali priliku da pogledaju predstavu „Prijatelji se stiču, a ne dodaju“ i da značajno povećaju nivo svog znanja i stepen svoje svjesnosti o opasnostima na interentu. Četiri godine smo rukovodili radom Centra za pomoć djeci sa ratnim traumama „Obojimo snove“ Banjaluka, te smo realizovali veliki broj edukativnih radionica za učenike osnovnih škola sa područja Grada Banjaluka. Nekoliko godina za redom smo organizovali Regionalne sajmove nevladinih organizacija, na kojima su svoj rad građanima Banjaluke predstavljale NVO sa teritorije zapadnog dijela Republike Srpske.
Udruženjezameđunarodnurazmjenustudenataradistručneprakse IAESTEBosne iHercegovine -za 18 godina postojanja uspješno smo razmjenili više od 1000 domaćih i stranih studenata i povećali zainteresovanost preduzeća i stranaca za naš grad. Kroz organizaciju i učešće u mnogobrojnim međunarodnim događajima i seminarima studenti su promovisali našu kulturu i našu zemlju. Takođe, promovišući volonterski rad, neformalno obrazovanje i međunarodno razmijevanje, poboljašavamo status mladih u BiH.
Savez udruženja za pomoć mentalno nedovoljnorazvijenim licima Republike Srpske je pokrenuo vrtić za djecu sa teškim stepenom invaliditeta, kao i zaštitnu radionicu za zapošljavanje lica sa umanjenim intelektualnim sposobnostima i njihovih roditelja (integracija LUIS u zajednicu kroz radno angažovanje). Projektom „Banka naših ideja – Aukcija radova LUIS’’
37
38
kroz Katalog radova, promovisali smo vid neformalnog zapošljavanja LUIS u okviru radioničkih programa dnevnog zbrinjavanja, a prodajom njihovih radova uticali na povećanje socio – ekonomske sigurnosti njihovih porodica (preko 200 porodica je uklučeno u okviru 11 lokalnih Udruženja Saveza).
Kroz projekat „S ljubavlju hrabrim srcima’’ opremili smo i obezbijedili 345 lica umanjenih intelektualnih sposobnosti, što je uključivalo nabavku opreme za kuću, lijekova, odijevnih predmeta, prehrane, sanaciju objekata korisnika i dnevnog centra, kao i pokretanje inovativne usluge u zajednici – dnevno zbrinjavanje lica s težim stepenom invaliditeta, uzrasta preko 15 godina.
Banjalučki centar za ljudska prava je za protekle dvije i po godine imao 78 uspješno rješenih slučajeva pojedinaca u kojima su građanima na neki način kršena ili je pokušano kršenje njihovih ljudskih prava (u 90 % slučajeva su to bili pojedinci sa područja šire Banje Luke). Takođe, centar je organizovao više besplatnih praktičnih obuka za pisanje aplikacija Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, za studente sa banjalučkih univerziteta, kao i za mlade pravnike i politikologe. Centar je organizovao i više besplatnih praktičnih obuka za studente prava i pravnike kada je u pitanju tehnika pisanja podnesaka, koju je pohađalo preko 40 mladih pravnika i studenata prava sa državnog i privatnih pravnih fakulteta u Banjoj Luci. Osim toga, centar svake godine organizuje seminare, konferencije, obuke i treninge iz različitih oblasti ljudskih prava (sloboda izražavanja, sloboda okupljanja, pravo na pošteno suđenje itd.), kroz koje je za protekle dvije i po godine prošlo preko 1000 ljudi. Pored toga, centar učestvuje u javnim raspravama povodom zakona koji se donose u Republici Srpskoj (npr. Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju), i daje svoje prijedloge i kritike istih, kao i ostalih akata i praktičnih radnji na području Banje Luke i Republike Srpske, a učestvovao je, kao konsultantsko tijelo i u izradi nove Omladinske politike grada Banja
39
Luka. Svake godine centar organizuje i tematsku konferenciju povodom Međunarodnog dana ljudskih prava, kada dodjeljuje priznanje „10. decembar“ za organizacije i pojedince koji su najviše doprinjeli zaštiti ljudskih prava i promociji pravne države i vladavini prava među omladinskom populacijom u Banjoj Luci za proteklu godinu, i obilježava druge značajne datume vezane za ljudska prava. Centar je, zajedno sa drugim organizacijama iz Banje Luke, jedan od osnivača Koalicije protiv mržnje Banja Luka i neformalne grupe „Pravda iznad svega“. Centar je pomogao osnivanje četiri druge organizacije. Praksu u centru je do sada pohađalo 23 mladih mladih pravnika i politikologa.
Omladinski komunikativni centar (OKC) je izradio 2009. godine štampani i uzrasno prilagođeni Vodič za izbor srednje škole za Banja Luku koji se redovno štampa svake godine, pokrenuo je Sajam srednjih škola i zanimanja gdje se predstavaljaju zajedno srednje škole, poslodavci i agencije već 7 godina redovno. 2005. godine OKC je pokrenuo Lokalni volonterski servis u Banjaluci, a kasnije je bio i jedan od osnivača Volonterskog servisa Republike Srpske. 1997. godine osnovali smo prvi omladinski radio kao dio nevladine organizacije u BiH – nekada Radio Balkan, danas Radio Gradski, na kojem je praksu steklo preko 500 studenata od kojih su mnogi kasnije postali ugledni novinari i urednici u Banjaluci. 2002. godine osnovali smo prvo psihološko savjetovalište u Banjaluci, a osnivači smo i mreže Savjeta učenika Republike Srpske.
Udruženje gluvih i nagluvih regije Banja Luka je produciralo predstavu ’Stvarno nestvarno’ u kojoj glume gluve osobe. Želja im je da smanje predrasude o gluvima koje postoje među čujućim ljudima, kao i da gluve integrišu u društvenu zajednicu u kojoj žive. Trenutno pokušavaju da obezbijede sredstva da sa ovom predstavom nastupe i van okvira Banjalučke regije.
Stvaralaštvo Nevid Teatra krunisano je brojnim nagradama. Njihov Marko Dukić je osvojio zlatnu Žar
40
pticu, nagradu koju je dobio za predstavu „Pustolovine Boleta Komete“ za ukupan umjetnički utisak sa naglaskom na kreativnu i inovativnu animaciju na Naj, naj, naj festivalu u Zagrebu. Pored toga dobitnici su Specijalne nagrade za spoj glumačke igre i multimedije (18. Međunarodni festival profesionalnih lutkarskih pozorišta za djecu „Lut fest 2017”, Istočno Sarajevo), Specijalne nagrade za originalnost i kreativnost (Dječiji pozorišni festival „Čupava bajka”, Bijeljina), a njihova predstava „Pustolovine Boleta Komete“ je bila dvostruki pobjednik 22. Festivala ekološkog pozorišta za decu i mlade u Bačkoj Palanci – proglašena je najboljom predstavom i od strane dječijeg i stručnog žirija. Sarađuju sa brojnim umjetnicima iz zemlje i svijeta.
Savez paraplegičara, oboljelih od dječije paralize iostalihtjelesnihinvalidaRepublikeSrpskeimao je više zapaženih edukacija žena sa invaliditetom u gradu Banja Luka u cilju samozapošljavanja žena sa invaliditetom i smanjenja predrasuda o njima. Pokrenuo je kampanju za uvodjenje parking mjesta za lica sa invaliditetom i besplatan parking prostor pod nazivom „Da za svakog ima mjesto“, te je vodio kampanju za uklanjanje arhitektonskih barijera u gradu i uvođenje inkluzivnog obrazovanja pod nazivom „Olovka piše srcem“. Organizovali su prvi kamp za djecu sa invaliditetom u saradnji sa ferijalcima iz Banjaluke pod nazivom „I ja to mogu“ u cilju socijalizacije djece sa invaliditetom. Savez je, takođe, obezbjedio ekonomsku podršku u oblasti poljoprivrede za 6 svojih članova sa područja grada. Savez je i pokretač dječije radionice koja je počela sa radom 2004. godine i koja svake godine okuplja djecu sa i bez invaliditeta za vrijeme Nedjelje djeteta. U okviru pomenute aktivnosti u saradnji sa osnovnim i srednjim školama grada prikupljeno je preko 4000 naslova i formirana je biblioteka Saveza. Organizovali smo više izložbi u gradu (Muzej Republike Srpske, Merkator, Muzički paviljon, izložbe na otvorenom u parku Peter Kočić i Mlinskoj rijeci). Organizovao je, prvi put u Republici Srpskoj, turnir košarke u kolicima „Banja Luka
41
2001“. Članovi Saveza učestvovali su tri godine za redom na uličnom basketu, a sve u cilju promocije sporta za lica sa invaliditetom.
Perpetuum mobile – Institut za razvoj mladih izajedniceje osnovao “Budi muško klub” Banja Luka, koji okuplja mladiće, ali i djevojke koji se bore za smanjenje nasilja među mladima i djeluju u okviru srednjih škola edukativnim i promotivnim aktivnostima; edukuju nastavnike iz osnovnih škola za rano prepoznavanje i identifikaciju izvrsnih i nadarenih mladih ljudi u različitim oblastima; rade sa podmlacima političkih partija i osposobljavaju ih u liderskim vještinama. Perpetuum mobile je istraživanje o stavovima i mišljenjima građana za potrebe Grada u procesu kandidovanja Banjaluke za evropsku prestonicu kulture 2024. Redovno daje konsultacije i podršku drugim nevladinim organizacijama i prepoznatljiv je po međunarodnoj saradnji i razmjeni omladine sa zemljama EU. Posebno se ističe u osposobljavanju mladih ljudi u procesima aktivnog građanstva i demokratizacije društva. Redovno učestvuje u inicijativama koje zagovaraju rješavanje problema gradjana.
Organizacija amputiracaUDAS Republike Srpske je obezbijedila ekonomsku podršku u oblasti poljoprivrede za 13 svojih korisnika, žrtava mina; radi na promociji važnosti poštovanja parking prostora namijenjenog za vozila kojima upravljaju lica sa invaliditetom, što je dovelo do veće kontrole parking službe, ali i veće zainteresovanosti građana da prijavljuju navedne zloupotrebe parking prostora od strane nesavjesnih vozača.
Kroz program rada Škole crtanja i slikanja za djecu sa i bez invaliditeta koja traje preko 10 godina radimo na promociji kreativnih i umjetničkih potencijala djece i umjetnika sa invaliditetom. Do sada je kroz program rada Škole prošlo preko 100 djece uzrasta od 6 do 18 godina. U okviru rada Škole poklonili smo ‘’maketu grada’’ Osnovnoj školi „Sveti Sava’’ za potrebe njihovog
42
izložbenog prostora. Maketu su izradili polaznici Škole crtanja i slikanja za djecu sa i bez invaliditeta.
U okviru UDAS-a djeluje i Kulturni centar UDAS Banja Luka putem kojeg radimo na promociji kulturne scene Banja Luka na način da se tokom jedne kalendarske godine predstavi od 10 do 12 samostalnih i kolektivnih izložbi umjetnika/ca sa i bez invaliditeta iz BiH i regiona.
Doprinos Organizacije UDAS gradu Banja Luka jeste i taj da su umjetnici našeg Kulturnog centra UDAS oslikali dnevni boravak Roditeljske kuće za djecu oboljelu od malignih bolesti u Banja Luci sa motivima dječijih crtića. Donirali smo 49 umjetničkih radova umjetnika/ca sa i bez invaliditetom Centru za radiologiju u Banja Luci.
Centar za životnu sredinu je pokrenulo na području Grada inicijativu (peticija koju je potpisalo 17 000 građana i građanki) za zaustavljanje gradnje hidroelektrana na Vrbasu, kao i Građansku inicijativu za Borik (peticiju potpisalo 5110 građana i građanki). Redovno sprovode aktivnosti koje se tiču informisanja i aktivnog učešća javnosti u procesu donošenja odluka sa posebnim osvrtom na izradu i donošenje prostorno-planske dokumentacije.
Savez nacionalnih manjina Republike Srpske je, zajedno sa Helsinškim parlamentom građana, inicirao potpisivanje Memoranduma o saradnji između Banjaluke i Pule i 10 udruženja nacionalnih manjina (Memorandum je potpisan 28. marta 2011. godine u Puli s ciljem promocije multikulturalizma, interkulturalnog dijaloga i poboljšanja prekogranične saradnje između pripadnika nacionalnih manjina). Savez u kontinuitetu i unazad 15 godina organizuje najveću kulturnu manifestaciju nacionalnih manjina pod nazivom „Smotra kulturnog stvaralaštva nacionalnih manjina”, a rad usmjeravaju na sve članice-udruženja koji su iz Banjaluke, kao i ostalih gradova u Republici Srpskoj, a sve sa ciljem promocije i zaštite prava pripadnika nacionalnih manjina.
43
FondacijaUdružene ženeBanja Luka već 20 godina vodi servise za žene i djecu koji su preživjeli rodno zasnovano nasilje koji uključuju besplatnu pravnu pomoć, psihološku podršku i savjetovanje, SOS telefon, Sigurnu kuću za žene i djecu žrtve nasilja, koji su omogućili pristup informacijama i senzibilisanoj podršci zasnovanoj na potrebama za preko 7500 žena sa šire regije grada Banja Luka. Fondacija je učestovala u formiranju i djelovanju Mobilnog tima za intervencije u slučajevima nasilja u porodici i u saradnji sa predstavnicima policije i centra za socijalni rad pružala direktnu podršku i pomoć žrtvama nasilja u široj banjalučkoj regiji. Osnovale su Fond za ekonomsko osnaživanje žena koje su preživjele nasilje, sa ciljem stvaranja uslova za kontinuiranu i održivu pomoć ženama koje su preživjele nasilje pri zapošljavanju i ekonomskoj nezavisnosti. Osiguravaju kontinuiranu podršku ženama u lokalnoj zajednici kroz organizovanje edukacija zasnovanih na njihovim potrebama. Fondacija je pokrenula Protokol o saradnji subjekata zaštite za podršku i pomoć žrtvama i svjedocima rodno zasnovanog nasilja na banjalučkoj regiji i organizovala obuku za profesionalce iz policije, centara za socijalni rad, centara za mentalno zdravlje, tužilaštava i sudova za senzibilisan pristup u psihosocijalnoj podršci i pomoći žrtvama-svjedocima nasilja. 2008. g. u saradnji sa Centrom za socijalni rad Banja Luka izradile su Socijalnu kartu Grada Banja Luka, na uzorku od 2500 porodica (oko 7600 stanovnika) koja je omogućila mapiranje problema i potreba stanovništva u oblasti infrastrukture, kulture, sporta, socijalne i zdravstvene zaštite.
UdruženjegrađanaOštraNula je na području Banjaluke održalo veliki broj neformalnih kulturnih, političkih i umjetničkih događaja. Uspjeli smo da, kroz djelovanje u javnom prostoru, problematizujemo goruće probleme u našem društvu i da time ukažemo na značaj političkog djelovanja u javnom prostoru. Prvi smo organizovali Osmomartovski marš 2012. godine i, uspjeli smo da ovaj događaj bude prepoznat od drugih organizacija u
44
Banjaluci, a koji se već sedam godina organizuje u našem gradu. Takođe, pomogli smo rad raznih organizacija u našem gradu koji se bave različitom problematikom, od prava na slobodu okupljanja do lgbt prava. Pored toga, već osam godina organizujemo Vikend aktivizma koji se održava u parku Mladen Stojanović, gdje se oklupljaju mladi iz cijele Bosne i Hercegovine.
OrganizacijaZdravodaste je obezbijedila rad Zdravo da ste Omladinskog centra u kontinuitetu 22 godine do sada. Obzirom na teške uslove u kojima su radili, ovo smatraju velikim uspjehom zbog velikog broja djece i mladih koji su imali svakodnevnu i višestruku korist od omladinskog centra, koji je jedini omladinski centar otvorenog tipa u gradu. Takođe, ZSD je radio na prvom Akcionom planu za djecu Grada Banja Luka, koji je prvi ove vrste usvojen u RS, i nastao je uz značajnu pomoć i ekspertizu ZDS, u saradnji sa svim relevenantnim akterima. Četrnaest godina zaredom organizuje tradicionalnu manifestaciju „Kreativni avgust“ koja se sastoji od brojnih kreativnih, edukativnih i rekreativnih radionica i aktivnosti, koje se odvijaju tokom cijelog mjeseca avgusta u javnom prostoru. Koncept „Kreativnog avgusta“ je prepoznat i na Evropskom nivou, i dio je publikacije o omladinskom radu koji predstavlja uspješne primjere prakse iz cijele Evrope. Zdravo da ste je učestvovala aktivno u nekoliko uspješnih građanskih inicijativa koje su bile bazirane na očuvanju javnih prostora za djecu i mlade u gradu. Organizacija je aktivan član i Operativnog tima za socijalnu inkluziju, kao dio aktivnosti koje Grad provodi u saradnnji sa UNICEFom, kao i Partnerstva za razvoj, formiranog u procesu izrade nove razvojne strategije Grada Banja Luka; učestvovali smo i u konsultacijama za izradu Omladinske politike grada i u mnogim drugim manifestacijama i događajima koje su organizovala druga udruženja u gradu.
Udruženje za borbu protiv korupcije „TransparencyInternational u BiH“, pruža praktične informacije i besplatnu pravnu pomoć građanima u borbi protiv
45
korupcije; organizuje obilježavanje Međunarodnog dana slobode pristupa informacijama i Dana Evrope, organizuje edukativne radionice i kreira brošure za građane, informiše i obrazuje građane u cilju aktivnog učešće u borbi protiv korupcije, sprovodi aktivnosti u cilju jačanja transparentnosti i odgovornosti javnih institucija, sprovodi aktivnosti u saradnji sa građanima i nadležnim javnim institucijama u cilju poboljšanja zakonske regulative, uočava i ukazuje na štetne posljedice korupcije.
Helsinški parlament građana Banjaluka– podržali registraciju Saveza nacionalnih manjina RS i otvaranje Kluba nacionalnih manjina u Banjaluci, inicirali potpisivanje Memoranduma između Banjaluke i Pule o saradnji na promociji multikulturalizma, interkulturalnog dijaloga i poboljšanja prekogranične saradnje između pripadnika nacionalnih manjina); pokrenuli izdavanje Biltena grada Banja Luka, pet godina organizovali besplatne kurseve njemačkog jezika za građane/ke u Banjaluci, učestvovali u prikupljanju pomoći i saniranju štete od poplava koje su pogodile grad 2014., posjeduju biblioteku sa više od 2000 naslova u oblasti ljudskih prava koja je dostupna svima, ustanovili Novinarsku nagradu Srđan Aleksić i u Banjaluci organizovali dvije svečane dodjele nagrada; pomogli izgradnju dječijeg igrališta u banjalučkom naselju Larazevo, pomogli rad nekoliko nevladinih organizacija na području Banjaluke, organizvali brojne radionice i kulturne dogadjaje koji su bili otvoreni za sve stanovnike grada, svake godine učestvuju u programu Volontiraj – kreditiraj u okviru kojeg srednjoškolci na jedan dan dolaze u HPG da obave praksu.
46
ZAKLJUČCIIPREPORUKE
Na osnovu analize podataka o funkcionisanju organizacija civilnog društva jasno se vidi potreba za jednim zajedničkim prostorom (Kućom ljudskih prava) koji bi koristilo više organizacija, a koji bi dobili na korištenje po povoljnijim uslovima od nadležnih vlasti.
Na ovaj način bi se, s jedne strane, dugoročnije riješilo pitanje prostora i sigurnosti i organizacije bi mogle više da se posvete radu na terenu i sa korisnicima, bez straha da neće imati sredstava da plate kiriju ili da će morati izaći iz prostora koji koriste. S druge strane, jedinstven zajednički prostor omogućio bi i građanima i građankama lakši i jednostavniji pristup aktivnostima i uslugama koje organizacije nude. Grad Banjaluka bi takođe bio na dobitku, jer bi organizacijama mogli ustupiti prostor koji se trenutno ne koristi, ili je zapušten, a koji bi oni obnovili i stavili u funkciju. Rad Kuće ljudskih prava uticao bi i na povećanje turističke ponude grada, jer bi se tu organizovale i različiti kulturni i umjetnički događaji koji bi mogli privući ljude iz BiH, regiona i svijeta. Na kraju stali bismo rame uz rame sa Sarajevom, Beogradom i Zagrebom koji dugi niz godina imaju Kuće ljudskih prava, gdje prostor dijeli više raznorodinih organizacija civilinog društva. Pokazali bismo da pratimo savremene trendove upravljanja javnim prostorima koji vode računa o ekologoji, inkluziji, učešću građana i razvoju civilnog društva.
47
48
Orga
niza
cija
Godi
na o
sniv
anja
Br
oj za
posle
nih
Podr
učje
dje
lova
nja
„Gen
esis
Proj
ect“
19
97
9 Ed
ukac
ija n
a po
lju iz
grad
nje
mira
, pre
venc
ije ko
nflik
ta i n
asilj
a, p
reva
zilaž
enja
etn
ičke
segr
egac
ije
Udru
ženj
e za
međ
unar
odnu
razm
jenu
stud
enat
a ra
di st
ručn
e pr
akse
IAES
TE B
iH
1999
-
svi r
ade
volo
nter
ski
Razm
jena
stud
enat
a na
međ
unar
odno
m n
ivou
Save
z udr
užen
ja za
pom
oć m
enta
lno
nedo
voljn
o ra
zvije
nim
licim
a Re
publ
ike
Srps
ke (3
) 19
93
1 Za
gova
ranj
e za
una
prje
đenj
e pr
ava
lica
sa in
valid
iteto
m u
svim
živo
tnim
segm
entim
a
Banj
aluč
ki ce
ntar
za lj
udsk
a pr
ava
2015
-
volo
nter
ski r
ad
Ljuds
ka p
rava
- po
moć
poj
edin
cima
kojim
a su
pre
krše
na lj
udsk
a pr
ava,
savj
etov
anje
, an
aliza
pro
pisa
i sl.
Omla
dins
ki k
omun
ikat
ivni
cent
ar (O
KC)
19
97
12
Prog
ram
izgr
adnj
e m
ira i r
azvo
ja d
emok
ratij
e; V
olon
ters
ki pr
ogra
m; P
rogr
am za
pošlj
avan
ja i p
redu
zetn
ištva
; Ra
dio
Grad
ski;
Pasih
osoc
ijaln
i pro
gram
; Uslu
ge za
zaje
dnicu
. Ud
ruže
nje
gluv
ih i
nagl
uvih
regi
je B
anja
Luka
19
53
1 So
cijal
no-h
uman
itarn
i rad
Nevi
d Te
atar
2009
-
svi r
ade
volo
nter
ski
Real
izova
nje
kultu
rnih
dog
ađaj
a (p
rodu
kcija
i pro
moc
ija n
ekon
venc
iona
lnog
um
jetn
ičkog
, a p
oseb
no
teat
arsk
og iz
raža
vanj
a, p
rodu
kcija
teat
arsk
ih p
reds
tava
,per
form
ansa
, ani
mac
ija, o
rgan
izacij
a fe
stiva
la,
sem
inar
a, ra
dion
ica i š
kole
glu
me
za sv
e uz
rast
e)
Save
z par
aple
giča
ra, o
bolje
lih o
d dj
ečije
par
alize
i os
talih
tjel
esni
h in
valid
a Re
publ
ike
Srps
ke
1993
1
Prev
encij
a i z
aštit
a lic
a sa
inva
lidite
tom
, mon
itorin
g pr
imje
ne za
kona
i međ
unar
odni
h st
anda
rda
u ob
last
i in
valid
iteta
Pe
rpet
uum
mob
ile –
Inst
itut z
a ra
zvoj
mla
dih
i za
jedn
ice
2006
6
Borb
a za
akt
ivno
građ
anst
vo, R
azvo
j zdr
avih
živo
tnih
stilo
va m
ladi
ća, p
rom
ocija
rod
ne ra
vnop
ravn
osti,
Po
litičk
a ed
ukac
ija m
ladi
h, Ja
čanj
e i s
tand
ardi
zova
nje
omla
dins
kog
rada
, Nad
gled
anje
izbo
ra
Orga
niza
cija
ampu
tirac
a UD
AS R
epub
like
Srps
ke
2002
2
na n
eodr
eđen
o vr
ijem
e i 5
na
odr
eđen
o Po
moć
i pod
rška
žrtv
ama
min
a, a
mpu
tiran
im lic
ima i
član
ovim
a nj
ihov
ih p
orod
ica s
cilje
m št
o sv
eobu
hvat
nije
inte
grac
ije u
zaje
dnicu
.
Cent
ar za
živo
tnu
sred
inu
1999
. god
ine
pod
naziv
om M
ladi
ist
raživ
ači B
anja
luke
, a 2
002.
Go
dine
udr
užen
je m
ijenj
a im
e u
Cent
ar za
živo
tnu
sred
inu
11
Zašt
ita i u
napr
eđen
je ži
votn
e sr
edin
e, za
gova
ranj
e pr
incip
a od
rživo
g ra
zvoj
a i v
ećeg
uče
šća
javn
osti
u do
noše
nju
odlu
ka o
živo
tnoj
sred
ini.
Save
z nac
iona
lnih
man
jina
Repu
blik
e Sr
pske
20
03
2 Za
štita
i pro
moc
ija p
rava
prip
adni
ka n
acio
naln
ih m
anjin
a Fo
ndac
ija U
druž
ene
žene
Ban
ja Lu
ka
1996
6
u os
novn
oj o
rgan
izacij
i, 9
u Si
gurn
oj ku
ći za
žene
i dje
cu
Prom
ocija
i zaš
tita
žens
kih lj
udsk
ih p
rava
i ra
vnop
ravn
osti
polo
va
Orga
niza
cija
Zdra
vo d
a st
e 19
96
4 Dj
ečija
pra
va i r
azvo
j om
ladi
nskih
cent
ara
Helsi
nški
par
lam
ent g
rađa
na
19
96
7 Ja
čanj
e civ
ilnog
dru
štva
i tra
nsfo
rmac
ija ja
vne
vlast
i u se
rvis
građ
ana,
Zal
agan
je za
rodn
u je
dnak
ost,
Suoč
avan
je sa
pro
šlošć
u i iz
grad
nja
mira
, Pro
moc
ija so
cijal
nog p
redu
zetn
ištva
Ud
ruže
nje
za b
orbu
pro
tiv k
orup
cije
„Tra
nspa
renc
y In
tern
atio
nal u
BiH
“ 20
01
17
Borb
a pro
tiv ko
rupc
ije
Udru
ženj
e Oš
tra
Nula
20
10
3 So
cijal
na p
ravd
a i k
ultu
ra sj
ećan
ja
Udru
ženj
e gr
ađan
a “N
ešto
Više
” 19
97
6 Ru
raln
i raz
voj
Cent
ri civ
ilnih
inici
jativ
a (C
CI)
19
91
31 (5
u b
anja
lučk
oj
kanc
elar
iji)
Jača
nje
učeš
ća g
rađa
na u
pro
cesim
a od
lučiv
anja
(O)živimo javne prostore II
