Ibn Qajjim el-Dewzi KNJIGA O DUI

naslov izvornika: e::._,)\

autor: 4..,J):-\fi' cr.l cdl\ ~cr.l v.,).)l ~/\..~l

izdanje: '"T c._,.fi ~.rJI_,_r.JI_, ~WJ}Pl).>

izdava: N.LD. "NOVI KEYSER" za izdavaa: Kimeta Alihodi-Prljaa urednik: Ibrahim Begovi

tehniki urednik: Aida Mujezin naslovna strana: "Bemust': Elvira Bojadi tampa: "BEMUST" za tampariju: Mustafa Beirovi

Ibn Qajjim el~Dewzi

IKBJ ,IGAI

lo DUI'

2. dio Prijevod i podnone napomene:

Mustafa Prljaa

Sarajevo, 2006

KNJIGA O DUI

RASPRAVA SEDAMNAESTA:

y

DA LI DUSA POSTOJI ODVAJKADA ILI JE STVORENA, NASTALA?

Ako je dua stvorena, nastala- a budui je "Boija srvar" - kako "Boija stvar" moe biti stvorena? Uzvieni je saopio da je on u Adema udahnuo "iz Svoga Dttha" - da Hovo Boije vezivanje za Sebe sugerira da je dua odvajkada, ili ne? Kakva je sutina rog vezivanja? Uzvieni je- kazujui o Ademu- rekao da ga je On srvorio "Svojom Rukom", da je u nj udal111uo "iz Svoga Duha" i time "ruku" i "duha" jednako prispodobio Sebi.

Ovo je piranje na kojem su se i ueni poskliznuJi, i u vezi s kojim su mnogi odvedeni u pogrjean smjer. One, meutim, koji su u tome slijedili Boijega Poslanika Allah je odveo do jasne istine, do raspoznacljive ispravnosti.

Svi su Boiji poslanici - mir i blagoslovi Boiji neka su na njih! - nauava l i da je dua nastaJa, da je stvorena, proizvedena, podredena, porinjena izvanjskoj sili (mudebbera). To se nuno nadaje iz vjere svih Boijih poslanika - blagoslovi Boiji i mir neka su na njih! -onako kako iz njil1ove vjere nuno proisbodi i injenica da je i Ovaj svijet nastao, da e se zbiti ponovno stvaranje tijela i da je Allah jedini stvoritelj, da je sve to je mimo Njega- Njegovo stvorenje. To je bio nepodijeljen srav prvih triju muslimanskih generacija- ashaba, rabi' i

5

na i njihovih neposrednih sljedbenika- koje su i najbolja pokoljenja; svi su oni vjerovali u dogadanje due, u ro da je ona neto stvoreno, sve dok iz onoga ije je razumijevanje Kur'ana i Sunnera bilo skueno nije p roku ljala tvrdnja da je dua oeco ro postoji odvajkada, da ona nije neto stvoreno. Njegov argument bio je raj da je dua "Boija srvar", da "Njegova srvar" nije stvorenje, te da je Allah uzvieni duu prispodobio Sebi onako kako je Sebi prispodobio i Svoje Znanje, Svoju Objavu, Svoju Mo, Svoj Sluh, Svoj Vid i Svoju Ruku ...

Drugi su ostali suzdrani. "Ne tvrdimo ni da je stvorena, ni da nije!", rekli su.

O ovome je upitan i hafiz Isfahana Ebu Abdullah ibn Mendeh i njegov odgovor bio je slijedei: "Jedan me je pirao o dui koju je Allah uzvieni uinio noseim elementom (qiwam) ljudskog bia i njegovoga tijela, navodei pritom neke koji su raspravljali o dui,

iznosei tvrdnju da dua nije nero stvoreno. Neki, dodue, takvo stajalite zastupaju samo u pogledu duhova sverosri (erwah el-qudus), tj. da oni proizlaze iz samog Bia Boijega (min latillah).

Ja u navesti razliita stajalita njihovih prethodnika i pojasniti sravke Kur'ana i Hadisa koji oponiraju njihovim iskazima, kao ro

u navesti i ta su o come rekli ashabi, rabi'ini i ljudi od znanja. Pocom u navesti u kojim se sve oblicima navodi mh/dua u Kur'anu i Hadisu, gdje u iznijeti navidjelo grjeku onoga koji o dui govori bez dosrarnoga znanja, rako da njegov govor korespondira sa stajalicem Dehma i njegovih pristalica. Tako, oslanjajui se na Allaha, kaem slijedee:

Ljudi razliito poimaju duu (ruh) i njezino rnjesco u odnosu na nefs. jedni kau: Sve su due stvorene- co je i srajalire glavne muje

meu muslimanima, re stajalite tradicionalista. Oni ro porkrjepljuju Vjerovjesnikovirn, s.a.w.s., hadisom: "Due su mobilizirana vojska,

KNJIGA O DUSI

pa one koje se meusobno prepoznaju ce se zblie, a one koje se ne prepoznaju, one se raziu!"

Mobilizirana vojska, dakle, moe bid samo stvorena. Drugi kau: Due spadaju u "Boiju stvar" (emrullah) iju je

bir i znanje o njoj Allah ljudima uinio zaklonidm. Kao argument ovak'Vom svom srajaliru oni navode kur'anski ajer: Rtci: "Dua jt stvar Gospodara moga!'' (El-Isra', 85)

Trei kau: Due su jedno od svjeLala Allaha uzvienoga i jedan od Njegovih ivora. Za svoje stajalite ovi navode Vjerovjesnikov, s.a.w.s., iskaz: "Allah je Svoja stvorenja stvorio u rmini, a potom je na njih bacio neto Svog svjetla!"

Navodi se, potOm, kako postoje razliita srajalita o rome da li i due umiru, ili ne; da li i one, zajedno s tijelima, kuaju kaznu u Berzahu, u svom prebivalitu nakon smrri; da li je dua "oefs" ili je neto razliiro od nje?

Muhammed ibn Nasr ei-Merwezi u svojoj knjizi kae slijedee: "Jedna skupina otpadnika (zenadiqah), te neke rafidije, o Ademovoj dui govore isro ono to krani govore o Isaovoj dui. To je podudarno sa srajalirem onih koji tvrde da se dua izdvojila iz Allahova Bia i nala sc u vjerniku. Sroga je jedna skupina krana scala oboavati Isaa i Merjemu, budui je lsa kod njih "dua od Boga" koja se nala u Merjemi. On u njihovim oima nije stvoren.

Jedna skupina otpadnika (zenadiqah) 1 i jedna skupina rafidija kau: Takva je i Ademova dua, tj. nije stvorena!, tumaei na raj

Zindiq (pl.zcnadiqah)- dos!. :rnal; dvolinjak i uporrebljav.~ -.e: u opem znaenju u sve one koji fonnalno prip.tdaju islamu ~ koJi JJVnO iznose mjaliiw koja su u koli1ijl s ucnjim~ islama. 0\im imenom posebno su n:uiv.~ni 10roastrejci i mamhcjci koji

---------------------------

Ibn QaJJim ei-Diew:1

nain Boiji iskaz: l u nj udahnem iz Svoga Duha2 (El-Hidr> 29), ce: Zatim mtJ snvr1mo udm;e uoblii i tl nj udahne iz Svoga D11-hn! (Sedida, 9)3 Tako oni rvrde da Ademova dua nije srvoreoa, kako co ve tumai onaj koji kae: "Svjedo koje dolazi od Gospodara nije srvoreno!" Dalje kai u: "Zatim su se nale u duhovnim nasljednicima (wasijj) koji su doU poslije Adema, zatim u svakom vjerovjesniku l duhovnom nasljedniku, sve dok se nije nala u Aliji, po rom u Hasanu i Husejnu, a pocom u svakom duhovnom nasljedniku i imamu, za

hvaljujui emu imam poznaje svaku scvar tako da mu nije potrebno nl od koga uiti!

Meutim, meu muslimani ma nema nikakve dvojbe o tome da su sve due- ona koja je bila u Ademu i njegovim sinovima, u Isau i u

~-vakom drugom ovjeku- stvorene, da ih je Allah srvorio, ustanovio ih, uredio im gradivni elemenat i izveo u postojanje, a potom ih prispodobio Sebi, onako kako je ro uinio isostalim svojim stvorenjima. Uzvieni kaie: Jdaje vam dn se koristite onim fw je na nebesima i onim to je na Zemiji; sveje od Njega! (EI-Dasije, 13)

Sejbu-1-islam lbn Tejmijje kae: "Dua svakoga ovjeka je stvorena, uvedena u postojanje (mubde'a) . To je jedinstven stav prvih generacija muslimana, njihovih autoriteta i svih sljedbenika Poslanikova Sunneta. Konsenzus uenjaka u pogledu srvorenosti due konstatira vei broj istaknutih muslimanskih auroriteca, kakav je npr. Muhammed ibn Nasr el-Merwezi, glasoviti imam, koji je u svom vremenu bio i najvei poznavalac onih pitanja u vezi s kojima se ima nepodijeljeno miljenje,

U Korkuro,om prijC\'Odu ajet glasi; ~l u nj udahnem duu. . ." Medutim, kako u izvornom tcksru stoji: "min ruhi, s esticom min koja ~nai : od. iz. odnosno kojom sc ilr.l.ava dio *line, to sn1o 5c dr.Wi iz.vomog iu:u.a, pored osrnloga i slijedc:i intenciju autora knjige. Ajet u Korkmovom prijevodu glasi: "Zatim mu Sllvreno udove uoblii l i iv()t mu udahne! "

KNJIGA O DUSI

re onih pitanja prema kojima su se zauzimala razliita stajalita. Takav je i Ebu Muhammed ibn Qutejba koji u svom djelu 'Kicab el-laf.i,

govorei o dui, kae: 'Izra2 "nesem" podrazumijeva due. Uenjaci su jedlnsrveni u sravu da je Allah uzvieni Taj koji raspuuje sjemenku i koji stvara duu, tj. On je stvoritelj due".

Ehu Ishaq ibn aqilla u svom odgovoru na ovo pitanje, pored osralog, kae: "Pitao si me- Bog ci se smilovao!- da li je dua srvorena ili nije. Onaj koga je Bog naputio Pravim putem nimalo ne swnnja u ro da dua spada u red srvorenih srvari".

O ovome piranju svoje stavove iznijeli su veliki znalci i israknuri auroriteti iz razliitih skupina, odgovarajui onima koji su rvrdili da dua nije nero srvoreno. Hafiz Ebu 'Abdullah ibn Mendell o tome je sainio jednu obimnu knjigu iza koje su stali: imam Mubammed ibn Nasr el-Merwezi i dr., zatim ejh Ehu Se'id el-Hanaz, Ebu ]'akub ei-Neherd.iiri i EI-Qadi Ebu Ja'la. Isrovjerna srajalita zauzeli su i svi veliki imami; njihova osuda onih koji su nauavali da dua Isaa, sina Merjemina, nije stvorena bila je kategorina. ta bi se rek moglo kazat:i za duu nekoga drugoga, kako co navodi imam Ahmed u onome ro je napisao na jednom svom skupu, odgovarajui d.ehmijama i hereticima.

"Potom je", kae on, ''jedan debmija usrvrdio da on u samoj Boijoj Knjizi nalazi potvrdu da je Kur'an srvoren: dana ro upuuju Boije rijei: Mesih, lsii, sin Merjemin, samojeALI.n.hovposlanik, i rije Njegovrt koju je M erjemi dostavio, i duh od Njega! (En-N isa', 171),

budui da je i Isa stvoren!" Mi njemu na ro kaemo: Tebi uzvieni Allah nije omoguio

razumijevanje Kur'ana. lsa se, naime, odreuje i nekim izrazima kojima se Kur'an ne odreduje: njega nazivamo novoroenetom, malim djetetom, djeretom i mladiem, on jede i pije, izdaju mu se

8 9

nalozi vezani za naredbu i zabranu, njemu se obraa, upuuje mu se obeanje i prijemja; porom, on je potomak Nuha, od loze Ibrahimove. Mi, dakle, ne moemo i za Kur'an kazati sve ono to kaemo za lsaa. Kur'anske rijei: "Mesih, Isa. sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i rije Njegova koju je Merjemi dostavio, i duh od Njega!" podrazumijevaju onu rije koju je Merjemi dostavio kad je rekao: "Budi!" Isije rako nastao rijeju "Budi!", nije on sam ro "Budi!"; on je samo time postao. "Budi!" je izrijek Boiji, nije nikakvo stvorenje.

Krani i dehmije na Allaha iznose lai u pogledu lsaa. Dehmije kau: "Allahov duJ1 i rije Njegova, s tim daje rije Njegova stvorena!"

Krani kau: "Isa je Duh Boiiji i Rije Njegova, od Njegova Bia, onako kako se rekne: ova krpa je od ovog haljetka!"

Mi kaemo: Isa jestvoren izrijekom "Budi!", a on sam nije rije. Rije je ono ro je iuekao Allah uzvieni, tj. "Budi!"

Izrazom "i duh od Njega" hoe se kazati da se Boijim em rom u njemu nala i dusa (ruh), onako kako Bog uzvieni kae: l dnjt vnm tin se koristite onim to je no nebesima i onim to je na Zemlji; sveje od Njega! (EI-Diasije, 13), tj. od Njegovog emra. Izraz "duh Boiji"

rumai se na slijedei nain: roje ono to je Bog stvorio Svojom Rijeju. Tako se rekne: 'l\bdullah (rob Boiji), Semaullah (nebo Boije), Erdullah (zemlja Boija).

Tako je On eksplicitno saopio da je dua Mesihova stvorena; o ostalim duama bespredmerno je i raspravljati. Allah je onoga duha kojeg je poslao Merjemi- a koji je Njegov rob i poslanik- prispodobio Sebi, no to ne znai da taj duh posroji odvajkada, da je nestvoren. Bog uzvieni kae: Mi smo k njoj Duha Nllfegtf poslali i onjojseprikaZ/lo u

-

U Korkumvom prijevodu ovaj ajet gla.~i: "Mi smo k njoj meleka [}.Ubrib posl..li..." Mi smo se, medutim. opredijeli li 1.1 doslovan prijevod izvo mog iun1.

lO

KNJIGA O DUI

li/m savreno stvorena mukarca. "Utjeem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiJ!"- uzviknu ona. '.ll ja smn upravo izaslanik Gospodara tvoga"- ree on- "da tipoklonim djeaka ista!"(Merjem, 17-19) Ovaj duh jest duh Boiji, no on je Njegov rob i Njegov poslanik.

Mi emo, ako Bog da, navesci vrste onoga ro se prispodobljava Allahu. Ta kako ono ro se samo prispodobljava Njemu moe biti smatrano Njegovim svojstvom s obiljejem vjenosri?! Kako bi On mogao biti srvoren?! Kakvo je naelo roga odnosa?

., *

Mnogo je roga ro upuuje naro da je dua stvorena. Prvo: Rijei Uzvienoga: All11bjestvoriteij svega!(Er-Ra'd, 16) Ovaj

iskaz ima opi smisao i u njemu se ne nazire ba nikakva izdvojenost. Tu, meutim, ne spadaju i Boiji atributi; oni potpadaju pod Njegovo i me. Primjerice. uzvieni Allah je Bog koji je opisan savrenim svojstvima. Njegovo znanje, mo, ivot, volja, vid, sluh i svi drugi Njegovi arributi potpadaju pod Njegovo ime i ne spadaju u stvorene stvari, kao to ru ne spada ni Njegovo Bie. Naime, On, Uzvieni, sa Svojim Biem i Svojim atributima je Stvoritelj; sve ostalo je stvoreno.

Sasvim je izvjesno da dua nije ni Bog niti jedan od Njegovih atributa, ve da je jedna od Njegovih stvorevina. Prema come, i ona je iskusila injenicu stvaranja. kako su je iskusili i meleki, dinni i ljudi.

Drugo: rujei Uzvienoga, upuene Zekerijjau: l tebe sllm ranije stvorio, fl nisi nita bio! (Merjem, 9) Ovo se svakako odnosi i na njegovu duu i tijelo, a ne samo na tijelo; samo tijelo niti razumije. nici je ono predmet obraanja, niri shvaa - ono to razumije. to shvaa i to je predmet obraanja jest dua.

ll

Ibn Qajjim eiDiC\VII

Tree: Rijei Uzvienoga: Allah stvam i vas i ono to napravite! (Es-Saffi.r, 96)

etvrto: Rijei Uzvienoga: Mi smo vas stvorili i onda vam oblik dali, 5 a poslije melekima rekli: "Poklonite se Ademu!" (EI-A'raf, ll) Ovo se, svakako, odnosi i na nae due i tijela, kako ro rvrdi veina

uenjaka, pa ak i da se misli samo na due- jer ima i takvih miljenja - u oba sluaja oigledno je srvaranje dua.

Peto: Objavljeni iskazi koji naznaavaju da je On, Uzvieni, Gospodar na i Gospodar naih najstarijih predaka; Gospodar svega. Ovo 'gospodarsrvo' je sveobuhvatno, protee se i na nae due i tijela. Due su u Njegovom 'gospodarstvu' Njemu potinjene, ba kao i cijela. Sve to ima svoga Gospodara, svoga posjednika, sve je to stvoreno.

I!Sto: Prva kur'anska sura, Fariha, s vie detalja sugerira da su due stvorene:

a) rijei Uzvienoga: Tebe, Allaha, Gospodara svjetova hvalimo! Kako su i due sastavni dio svijeta, ro je On i njihov Gospodar;

b) rijei Uzvienoga: Tebe oboavmuo i od Tebepomo ITIIimo! Due, dakle, Njega oboavaju, one trebaju pomo. Da same nisu srvorene, one bi biJe oboavane, od njih bi pomo bila is kana;

e) i njima je neophodna uputa njihova Srvoricelja, njihova Gospodara; one Ga mole da ih uputi Njegovim Pravim putem;

d) njima se blagodati dodjeljuju i obasipaju se milou; na njih se izlijeva srdba, one u zabludu zapadaju i bivaju

nesrene, to je svojstveno samo neemu to je u neijem

Ajer u Ko(kurovom prijevodu gtasi: "Mi smo Adema srvorili l onda mu oblik dni i .. ."

ll

KNJIGA O DUSI

gospodarstvu, u neijoj vlasti. To nije svojsrveno onome m je vjeno, to nije srvoreno.

Sedmo: Objavljeni iskazi koji sugeriraju da je ovjek u svojoj cjelini porinjen.Ta njegova pocinjenost ne manifestira se samo kroz cijelo, mimo due. Naprotiv, porinjenost due je primarna, dok je porinjenost cijela sljedsrvena - isto onako kako tijelo slijedi duu u pogledu propisa, jer je ona ea koja ga pokree i anga7Jra, rako joj je tijelo sljedsrveoo i u potiojenosti.

Osmo: Rijei Uzvienoga: Zarje to davno bilo kadovjek nije bilJ spomena vrijedan?! (Ed-Dehr, l) Da je njegova dua odvajkada, ovjek bi tada uvijek bio spomena vrijedan, budui da njega kao ovjeka ini i njegova dua, a ne samo cijelo.

Reeno je: O ti, koji tijelu svome slttga si, koliko puste muke vidi u sltmnju tom njemu! Pa ipak duom, ne tijelom, ovjek si!

Deveto: Objavljeni iskazi koji govore o tome da je Allah uzvieni postojao i da niega drugog osim Njega nije bilo. U Buharijevom 'Sahihu' vjerodostojnom predajom je zabiljeen hadis 'Imrana ibn Husajna, u kojem scoji "da su ljucU iz Jemena doli i rekli: 'Bolji Poslanie, doli smo ci da se upoznamo sa vjerom- pitamo re o poetku svega ovoga?!' 'Na poetku je bio samo Allah', kazao im je Poslanik, 'i

niegdrugog osim Njega nije bilo. Njegov Prijesto bio je nad vodom i On je (najprije) sve upisao u Zikr!"6

Zikr-dost.: sjeanje, spominjanje; imenica nasmla od korijenskogglagolaukmljalauu, roznai: pamriri, memorirati, imari na umu, misliri na. Od isregbgol.ske osnoVI: nastala

13

Ibn Qajjim ei-Dze1vzi

SAllahom, dakle, nije bilo nikakvih duhovnih subjekata {erwah), nikakvih vjenih dua ije bi poscojanje bilo jednako Njegovom postojanju- uzvien neka je Allah od roga uzvienou golemom! - ve je On jedini bio Prvi i u toj Njegovoj prvornosti nita ni na koji

nain nema svoga uea. Deseto: Objavljeni iskazi o srvaranju meleka koji su samo duho

vne supstance, kojima nisu potrebna rijela pomou kojih bi opsrojale. Oni su stvoreni prije nego je stvoren ovjek i njegova dua. Ako je, dakle, onaj melek, koji svojim puhanjem proizvede duu u tijdu

ovjekovom, i sam stvorenje, kako onda dua koja je proizvedena puhanjem moe imati svojstvo vjenosri?!

Oni zabludjdi vjeruju da se melek zametku alje s duom koja je odvajkada, koja je vjena, da je udahne u nj , onako kako se melek

upuuje i s odjeom da je odjene u nju. To je zabluda, pogrjeno vienje. Naime, uzvieni Allah zametku alje meleka i njemu posredstvom melekovog puhanja bude proizvedena dua. Tako ro puhanje bude uzrok kojim se postigne dua, nain na koji se ona ovjeku dogodi, onako kako spolni in i snoaj budu uzrok nastanku d jda, i kako hrana bude uzrok njegovu rastu. Prema tome, dua proishodi iz puhanja meleka a tijelo iz ubacivanja sperme u maternicu. Jedno je nebeskog porijekla, a drugo zemaljskog. Tako kod nekih ljudi prevlada nebeski demenat, pa njegova dua postane uzviena i asna, srodna melekima, dok kod nekih prevlada zemaljski elemenat pa njegova dua postane niska, zemljana, bijedna, srodna niskim duhovnim subjektima. Prema rome, melek je otac ovjekove due, a zemni prah je otac njegovog tijela, njegove fizike supstance.

je i rije memorija (7.akira) pa bi se i gornja rije primjereno mogla shv:uiri Icao i:uaz koji sadrii sva m znaenja.

KNJIGA O DUSI

Jedanaesro: Ebu Hurejreov- Bog njime bio zadovoljan! - hadis koji se nalazi u Buharijevom 'Sahihu' i u drugim djelima, gdje Vjerovjesnik, s.a.w.s., kae: "Due su mobilizirana vojska, pa one koje se meu sobom prepoznaju one se zbliie, a one koje se meusobno ne prepoznaju, raziu se!" Mobillzirana vojska moe, dakako, biri samo stvorena, a ovaj hadis od Vjerovjesnika, s.a.w.s., prenose: Ebu Hurejre, 'A.ia, majka vjernika, Selman ei-Fa.risi, 'Abdullah ibn 'Abbas, 'Abdullah ibn M~s'ud, 'Abdullah ibn ~. 'Ali ibn ebi Talib i 'Amr ibn ~bsa- Bog svima njima bio zadovoljan!

D vanaesto: Dua se opisuje smru, uzimanjem, zadravanjem, putanjem ... , to je svojstveno stvorenju , neemu to je postalo i to je u neijem gospodarsrvu. Uzvieni Allah kae: Allnh uzima dui~ u asu njihove smrti, 11. i onih koji spavttju, pa Zlldrttva on~ kojimaj~ odredio dn. 1nnru, n ostavlja orle druge do roka odr~dcnog. To su, Zllisto, dokazi za on~ koji razmiljaju. (Ez-Zumer, 42)

Ovdje se, bez imalo sumnje, misli upravo na due. U 'Sahihlma' Buharije i Muslima biljei se hadis 'Abdullaha ibn Ebu Qacade elEnsarija, koji od svoga oca prenosi slijedee: "Mi smo jedne veeri purovali s Boijim Poslanikom, s.a.w.s., pa kad je bilo pred kraj noi rekli smo mu: 'Kad bi nam dao odmor!?' 'Bojim se da ete pospati', kazao je on, 'pa ko e vas pro bud iri na namaz?' 'Ja u!', rekao je Bilal i Poslanik je dao odmor. Urom su oni polijegali, a Bilal se naslonio na svoju devu i san mu je rako savladao oi. Kad se Boiji Poslanik, s.a.w.s., probudio Sunce se ve jednim dijelom bilo ukazalo. 'Gdje je ono to si nam obeao, BUale?!', upitao je i Bilal je rekao: 'Tako mi Onoga koji te s isrinom posla, nikad mi ranije takav san nije doao!' ~lJah vam uzima due kad hoe', kazao je Poslanik, 'i vraa ih kad hoe!"

14 15

Ibn Qajjim clDiewz

Ta, dakle, uzeta dua ista je ona dua koju AJlah usmruje u nje zinom smrtnome asu i u snu njezinome; koju usmruje melek smrti, odnosno izaslanici Allaha uzvienoga; kod glave njezina vlasnika sjeda melek i sUom je vadi iz njegova cijela, umotava je u d.ennecske ili dehennemske efine, s njom se usplnje do neba pa je meleki blagosUjaju ili je proklinju; ea dua se zaustavlja pred Gospodarem svoji~ pa joj On izrie Svoju presudu; zacim ponovo biva vra~n~ ~a ZemlJU i memuta izmeu umrloga i njegovih efina, pa bude 1spmvana, stavljana na ispit, kanjena ili nagraena; to je dua ~oj~ bud~ sca~lj~n~ u njedrazelene pcice koja iz Denneta jede i pije; koJa SJUtra 1svecen b1va izlagana vatri; roje dua koja vjeruje, koja ne vjeruje, koja slua svoga Gospodara i koja mu neposlu~ iskazuje; to je dua koja je sklona zlu, koja samu sebe kori, koja smiraj nalazi uz svoga Gospod~a, Njeg~~ odredbu i uz misao na Nj; koja kua kaznu i nagradu, koJa se raduJe l biva nesrena, koja se spucava i ostavlja slobodnom, koja biva zdrava i bolesna, koja slast kua i bol, koja se plai i tuguje ...

Sve su co karakteristike stvorenja uvedenog u posrojanje, svojstva neega to je oformljena, proizvedeno; naela kojima je podvrgnuro neto to je u neijem gospodarstvu, ime se upravlja i to je podvrgnuto htijenju svoga Stvoritelja, Tvorca i Proizvodirelja.

Boiji Poslanik, s.a.w.s., kad je odlazio na poinak govorio je: (Allahu m me Eme halaqce nefsi we Ence cuweffaha, leke mematuha we mahjaha, fein emsekteha ferhamha we in erselreha fahfazha bima tahfaz 'ibadeke-s-salihin!) "Boe, Ti si stvorio moju duu i Ti e je usmrtiti! Za Tebe se vee njezina smrt i njezin ivot- ako je zadri kod Sebe smiluj joj se; ako je pusti, uvaj je onim ime uva Svoje dobre robove!"7

Hadis bUjdi Buhari u poglavlju o jednoboh"llll (rc:whrd), Dariml u Isti':,anu i Ahmw u svom Musrudu.

KNJIGA O DUSI

On, Uzvieni, stvoritelj je dua onako kao to je stvoritelj i tijela. On kae: Nmza nevolje koja Z/ldesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego Itoje damo, zapisana u Knjizi- tojeAllAhu, uistinu, lahko! (El-Hadid, 22) Neki kau: Tj. prije nego to damo cu nevolju; drugi kau: Prije nego to smo dali Zemlju; trei kau: Prije nego smo stvorili ljude, co je i najprihvatljivije budui je ro zadnje ro se spominje prije odnosne zamjenice. Bilo bi jo primjerenije kazati: Odnosi se na sve troje rj. prije nego smo dali nevolju, Zemlju i due ljudske!

Kako due mogu bici neovisne o svom Stvori relju, Proizvodirelju, Onome ko ih je uveo u postojanje kad injenice njezine porrebitosti, nedostatnosti i nude najpravinije potvrduju da su one stvorene, da se nalaze u neijem gospodarsrvu, da su proizvedene; da je postojanje njihova bitka, njihovih svojstava i ina u odnosu na njihova Gospodara, Onoga koji ih je ustrojio, u potpunoj ovisnosti, da su one u com pogledu sasvim nitavne! Dua nije u scanju samoj sebi kakvu tetu nanijeti, niti korist, niti smn, ni ivot, niti se ponovo oiviti. Ona se, isro rako, moe domoi samo onoga dobra kojeg joj je Gospodar njezin dao, sauvati se samo onoga zla od kojega je On sauva. Ne moe se napucici nikakvoj ovosvjetskoj ili onosvjetskoj koristi, osim s Njegovom uputom. Ne moe biti ni dobra ako je On ne pomogne u come, ako je On ne uini ispravnom. Zna samo ono emu ju je On

nauio i ne moe prijei granicu onoga koliko ju je On nadahnuo, jer je On Onaj koji ju je stvorio pa joj put dobra i put zla shvatljivim

uinio! (E-Sems, 8) Kako vidimo, sam Allah uzvieni saopava da je On njezin srvo

rirelj, da je On njezin izumi relj, da On stvara njezina dobra i loa djela . upravo suprotno onome to govore zabludjeli i zavedeni: naime, da dua uopenije nero stvoreno, odnosno da i pored toga to je stvorena, Bog nije stvoritelj i njezina djela, da ona sama stvara svoja djela!

16 17

Ibn Qajjim ci-Dewzi

Jasno je, medutim, da bi dua- da nije srvorena, da postoji odvajkada - bila samodovoljna u svom postojanju, u svojim atributima i savrenosti, to je naj neistinitija la. Njezina ovisnost o Njemu, Uzvieno me, u njezinom postojanju, porpunosti i ispravnosti imanenr.na je njezinom biu; ro nije prouzrokovano nekim uzrokom. To je njezina sutinska odlika, upravo onako kako je neovisnost sutinska odlika njezina Gospodara, Tvorca, Onoga koji ju je uveo u postojanje, koja nije vezana ni za kakav uzrok. On, Uzvieni, neovisan je samim Svojim Biem, dok je ona svojim biem ovisna o Njemu. Niko s uzvienim Bogom nesudjeluje u Njegovoj neovisnosti, kao to niko ne sudjeluje ni u Njegovoj oduvjekosti, u Njegovoj bo.aosrvenosti , u cjelovitosti Njegove vlasti, u Njegovoj svetoj savrenosti.

Pokazatelji stvorenosti, nastalosti dua jednaki su onima o srvorenosci tijela.

Uzvieni kae: O ijttdi, vi ste ot1isni,8 vi trebate Allaha, a Allah je neozli.san i hvale dostojan/ (Fatit, 15) Ova ovisnost o Njemu podrazumijeva i due i tijela, a ne samo tijela, dok porpuna neovisnost pripada jedino Allahu u emu nita drugo nema svoga udjela.

Allah uzvieni ijudima skree panju na najoitiji dokaz toga; On kae: A zalto vi kaddua do grde dopre, i kad vi budEte M dagledali, n M i smo mu blii od vn.s, ali vi ne vidite, za!toje onda kad niste tt tuoj vlasti ne povratite, ako istinu govorite?! (EI-Waqi'a, 83-87) Tj. ako vi niste ni u ijoj vlasti, ako niste ni u ijem gospodarstvu i neete nikome

raun polagati za svoja djela, ako ste porpuno slobodni, vratite onda due u cijela kad na co mjesto dodu. Zar vam to ne govori da je dua

Kod Korkurasroji: ..vi su~siromasi~,ro je doslovan prijevod rijeiji1qara'. Ovaj i1r.12, medutim, 7;nai i uvimiri ro je primjerenije konrcksru pn:dmcrnog iskaza, a izr:I:I\'3 i intenciju aulorova izlaganja.

KNJIGA O DUSI

zaduena, da se nalazi u neijoj vlasti i gospodarstvu, da e biti pirana za svoje postupke, primjereno nagraena za djela koja je inila?!

Sve ono ro smo prethodno kazali o dui, o njezinim naelima 1darost:ima, o njezinom boraviru nakon smrti, sve m upuuje na injenicu da je ona stvorena, da je pod neijom upravom, u neijem gospodarsrvu, rj. da nije odvajkada.

Ovo je suvie oiro da bi za to trebalo navoditi dokaze da nije zablude onih koji se izdaju za sufije, inovarora u vjeri i onih ije je razumijevanje Kur'ana i Sunera Njegova Poslanika oskudno. Oni, uslijed svog pogrjenog poimanja- a ne na temelju pravoga smisla objavljenih iskaza- govore o sebi i svojim duama i taj njihov govor otkriva da oni nita ne znaju o duama. Ta kako neko ko imalo razuma ima moe poricati neto emu je on sam svjedok, njegova svojstva, njegova djela, njegovi eksrremiceti i organi, ro potvruju nebesa, Zemlja i sve stvoreno?! Allah uzvieni u svemu to je srvorio ima dokaz. Sve stvoreno u sebi nosi vie dokaza koji upuuju na to da je ono u neijem gospodarsrvu, da je stvoreno, da je A1Jal1 njegov stvoritelj, Gospodar, Lzvoditelj u postojanje, njegov Vladar. Ako to

zanijee, u com e sluaju imati svjedoka protiv sebe!

*

to se tie argumentacije ove skupine i njezine sklonosti da se drii nedovoljno jasnih kur'anskih iskaza (murcabih) i istodobno zaobilazi one nedvosmislene, treba kazati da je to praksa svakog zabludjelog i onoga koji u vjeru unosi ono to njoj ne pripada.

Naime, posve jasni i nedvosmisleni kur'anski iskazi, od prvog do zadnjeg, upuuju na injenicu da je Allah uzvien i stvoritelj dua, da je On Onaj ko ih je uveo u poscojanje. to se pak rie kur'anskog

18 19

-----------------------------------

Ibn Qajjim elDfew%i

ajeta: DuJajeemr Gospodara mogaP (El-Isra', 85), jasno je, bez imalo dvojbe, da se ovdje pod 'emrom' ne podrazumijeva zah*v (taleb) kao izraajni oblik, kad bi izraz rtih oznaavao Njegov govor kojim On izraava Svoju zapovijed; emrovdje oznaava neto 'emu se nareuje' (me1nur), to je u arapskom jeziku uobiajena jezika upotreba.

U Kur'anu takvih primjera ima mnogo. Tako, primjerice, uzvien i Allah kae: Ono fto je Allah odredio (emmlltih) - dogodie se! (En-Nahl, l) gdje je izraz emr upotrijebljen u znaenju me'mur, tj. ono emu je On rekao: Budi!, pa je i bilo. Isti je sluaj i s drugim Boiijim iskazom: J kad bi pala naredba (emr) Gospodara tvoga, nifta im nisu pomogla boanstva njihova kojima su se, a ne Allahu, klanjali/ {Hud, 101), tj. njihovo unitenje, zapovijed koja je izreena u vezi s tim. Takav je i Boilji iskaz: A l!"nzr Smaka svijeta je poput treptaja okaflO (En-Nahi, 77) Isto rako, izraz stvaranje upocrjebljava se u znaenju stvoreno, kakve su Boije rijei izreene Dennetu: "Ti si Moja ml!ost!"

Prema rome, u Boijim rijeima: Dua je emr Gospodara moga! (El-Isra', 85) nema niega ro bi na bilo koji nain sugeriralo da dua postoji odvajkada, da ona nije nero to je stvoreno. U nascojanju da pojasne fenomen due, neki iz prvih muslimanskih generacija su govorili: Due do ljudskih tijela dospijevaju po Allahovom emru i tu se pocom zadravaju Njegovom Moi!

To je tako pod pretpostavkom da se pod izrazom ruh u navedenom ajetu misli na ovjeiju duu, co je bio predmet sporenja kako

izmeu ranijih, tako i izmeu kasnijih uenjaka. Veina uenjaka iz prvih muslimanskih generacija- zapr:wo svi oni- bili su stanovita

Ajet u Korlrnoo'Om prijevodu glasi: "S01 je dua- Cospodar moj zna!" 1 Kod Korkurn sroji: "A Smak svijera e u cren oka doi!"

KNJ]GA O DUSI

da se pod onim rtthom o kojem je postavljeno pitanje, ne misli na ovjeiju duu, ve na onu za koju je uzvieni Allah u Kur'anu rekao da e na Kijamerskom danu staja ci s melekima 11 , gdje se misli na jednog ogromnog meleka.

U BubarijevomSahihu biljei se slijedei ~dullahov iskaz, koji se prenosi posredstvomA'mea, Ibrahima i ~qamea: "Iao sam s Boijim Poslanikom,s.a.w.s., jednim medinskim kamenjarom-on se bijae porapao ogoljenom palmi nom granom- pa smo naili na jednu skupinu jevreja. 'Hajde da ga upitamo o dui! ', rekli su jedni. Drugi su kazali: 'Nira ga ne pitajte- moe vam rei nem to vam nee biti po volji!' Trei su kazali: 'Ipak emo ga upirati!' , i jedan od njih je usrao i rekao: 'Ebu-1-Qasime, ta je to rUh?' Na m je Boiji Poslanik, s.a.w.s., zautio i ja sam znao da mu u vezi s rim dolazi Objava, re sam usrao, pa kad mu se razorkrilo, rekao je: Pitaju te odtdi. Reci: Dulaj~emr Gospodara moga, a vama je dato samo malo zrmnjnl' (El-Isra', 85)

Oigledno je da su ga oni pitali o neemu o emu se znanje moe dobiti samo posredstvom Objave; co je onaj mh (duh, dua) koji je kod Allaha, koji ljudima nije poznat.

Ljudske pak due nisu nepoznate. O njima su govorile mnoge skupine ljudi iz razliitih sljedbi , pa odgovor na upit o njima ne bi bio nikakav znak poslanstva.

Ako bi neko kazao: No, ta emo s onim to prenosi Ebu e-ejh, pozivajui se na EI-Husejna ibn Muhammeda ibn Ibrahima, on na Ibrahima ibn el-Ha kerna, on na svoga oca, on na Sudija, on na Ebu Malika a on na Ibn 'Abbasa, koji je rekao: "Kurcjije su medinskim jevrejima poslali 'Uqbea ibn ebu Mu'ajta i 'AbduJiaha ibn ebu Umejjea

ll Aluzija na 38. ajer sure Nc:be': "'Na Dan kada Diibri ll mclekl budu u redove poredani..." - Korkurov prijevod u kojem je izraz ruh pi'C\"cdcn bo DiibriL

20 21

Ibn Qaj)lm ei-Dewzi

ibn ei-Mugiru da ih upitaju o Vjerovjesniku, s.a.w.s. 'Medu nama se pojavio jedan', kazali su im oni, 'koji rvrdi da je vjerovjesnik, no niti je u naoj, nici u vaoj vjeri!?' ' Ko su mu sljedbenici?', upitali su oni. 'Na naj n iii s[aJe', kazali su. 'Bijednici i robovi, re oni u kojima nema nikakva dobra; uglednici njegova naroda ga ne slijede!' 'ujte', rekli su im jevreji. 'Zbilja se primaklo vrijeme pojave vjerovjesnika i on e bici upravo takav kakvim ga vi opisaste. Stoga mu otiite i upitajte ga o trima stvarima koje emo vam ml naznaiti - ako vam umjedne dati odgovor na njih, istinski je vjerovjesnik, a ako ne umjedne -laac je! Upitajte ga o onoj dui koju je Bog uzvieni udahnuo u Adema: ako vam rekne da je od Allaha, vi ga upitajte kako e Allah u vatri pr.lili nero w je od Njega?!'

On je o come upitao Dibrila i Allah uzvieni je objavio: Pitaju te o dui. &ci: DuJoj~ emr Gospodara moga, o vamaje dato samo malo znanja! (El-Isra', 85), tj. ona je jedno od Boijih srvorenja, nije dio Boga!", kae on. Zatim je naveo preostali dio J1adisa- odgovor bi bio slijedei: Argumentiranje ovakvom interpretacijom nije prilwadjivo,

budui da je ovdje posrijedi Sudijevo rumaenje, temeljeno na iskazu Ebu Malika, u kojem ima nekih spornih srvari. Komeksr ovoga upita, zabiljeen u sahih i mu.med hadiskim zbirkama, u konfrontaciji je s onim kontekstom kojeg navodi Sudi. Naime, taj sluaj prenosi EIA'me i El-Mugira ibn Muqsim, pozivajui se na Ibrahima, on na 'AJqamea, a on na 'Abdullaha, koji je rekao: "Vjerovjesnik je proao pored jedne skupine jevrejskih uglednika- a s njim sam bio i ja- i oni su ga upitali o dui. On je na to zaurio i ja sam znao da mu dolazi Objava. Tada je objavljeno: Pitaju t~ odui... , rj. jevreji. &ci: Dulaje emr Gospodara moga, a njim tt je dato sttmo malo znanja!12 Tako je po

Tako je ov:1j ajet uio Abdullah ibn Mesud, premda je opeprihvaeno: "a vama je d:uo samo malo znanja!"

KNJIGA O DUI

'Abdullahovom kiraetu. 13 Oni su na ro rekli: "Mi, rakoer, i u Tevraru nalazimo da je dua srvar Boga uzvienoga!"

Ovaj iskaz prenosi Derir ibn ~dulhamid i dr., od Mugirea. Jahja ibn Zekerijja ibn Ebu Zaida biljei slijedee: "Prenosi se

od Dawiida ibn ebu Hinde, koji se pozivao na 'Ikrimea, a on na Ibn 'Abbasa - Bog njime bio zadovoljan!: 'Jevreji su doli kod Vjerovjesnika, s.a.w.s.', kae on, 'pa su ga pitaH o dui, i Vjerovjesnik im nita nije odgovorio. Potom je uzvieni Allaha objavio: Pitaju te o dui. &ci: Duaje nnr Gospodara moga, a vama je dato samo malo znanja!' (El-Isra', 85)

Ovo otkriva slabost Sudijeva hadisa, re iskljuuje postavku da je piranje Poslaniku, a.s., bilo upueno u Mekki. Gornji hadis, kao i hadis koji prenosi Ibn Mes'ud, sasvim jasno izraavaju injenicu da je piranje bilo postavljeno u Medini izravno od strane jevreja. Naime, da su predmerno pitanje i odgovor ve bili prethodili u Mekki, u tom sluaju Vjerovjesnik, s.a.w.s., ne bi zautio, ve bi im odmah odgovorio onim ro mu je AJlah ve ranije objavio o tome.

O tumaenju ovoga ajeta od suane Ibn 'Abbasa prenose se veoma oprjena izvijea, pa ili su tome uzrok prenosioci njegovih iskaza ili je posrijedi njegova lina kolebljivosr u rom pogledu. Mi emo navesti te njegove iskaze, s tim da smo ve spomenuli Sudijevu predaju koja se od Ibn ~basa prenosi posredsrvom Ebu Malika, te predaju Dawuda ibn Ebu Hinde, koju on od Ibn 'Abbasa prenosi posredsrvom 'Ik.rimea, a koja je u konfrontaciji sa Sudijevom. Ono to

,, Kiraet (el-qici'ah) - nain irnnja kur'anskog tcksrn. Naime, budui dn u poetku kur'an.skl rcksr nije bio interpunkcijski o1.nacn, bilo ga je mogue na pojedinim mjestima itni razliito. Posroji sedam priznatih ki.raeta kojima se i danas u svijcru ira kur'anski tekst. Kirnct kojim se Kur'an ita na n:Uim prosrorima jen Asimov lciraer.

11

22 23

je cu dvojbeno jesu lbn 'Abbasove rijei koje od njega, posredsrvom Jah je ibn Zekerijjaa, prenose Mesruq, Ibn el-Merzuban i Ibrahim ibn Ehu lalib, tj. "da su jevreji doli kod Vjerovjesnika, s.a.w.s .... "

Muhammed ibn N asir ei-Merwezi kae: "Kazivao nam je Ishaq, pozivajui se na Jahju ibn Zekerijjaa, on na Dawuda ibn Ebu Hin da, a on na ' lkrimea, da je Ibn 'Abbas rekao: 'Kurejije su rekli jevrejima: Dajte nam nero to bismo ovome ovjeku mogli postaviti kao pitanje! - i oni su im rekli da ga upiraju o ruhu. Na co je objavljeno: Pitaju

t~ o ruhu ... " (El-Isra', 85) Ovo je u konfrontaciji s drugom predajom koja se prenosi od

njega, kao i s Ibn Mesudovim hadisom. Od Ibn 'Abbasa se prenosi i trea predaja. Huejm kae: "Kazivao

nam je Ebu Bir, pozivajui se na Mudahlda, da je Ibn 'Abbas rekao: 'Reci: Ruh je jedan od em rova Allaha uzvienoga, jedno od Njegovih srvorenja; ima oblik, onako kako i ovjek ima svoj oblik. Nijedan melek ne spusri se dolje sa neba, a da s njim nema i jedan ruh!"

Ovo sugerira da je ta dua (ruh) neto razliito od one koja se nalazi u ovjeku.

Od Ibn 'Abbasa prenosi se i etvrtAl predaja. Ibn Mendeh kae: 'J\bd es-Selam ibn Ha rb, pozivajui se na Hasi fa a on na Mudahida, prenosi slijedei Ibn 'Abbasov iskaz: Pitaju u o duJi &ci: "DuJaj~t'mr Gospodara moga!' (El-Isra', 85)- Kur'an duu smjeta u kategoriju ''Buru!", i mi o njoj kaemo samo ono to je rekao Allah uzvieni: "Pitaju ce o dui. Reci: 'Dua je emr Gospodara moga!" On, zatim, posredsrvom Hasi fa i lkrimea, navodi da Ibn 'Abbas ervero nije htio tumaiti: reqim14, gisli

.. Rcqim - i11:v kuji tlo. pismo, knjiga ... , koji je upotrijebljen u 9. jem sun: ElKchf: "MisiH li ti da su samo sronovnici peine, ija su imena M ploi n~pis.ln;l (n:qim), bill udo medu udima N:Uim?l"

KNJIGA O DUSI --~------

n'\ ruh i Boiji iskaz: l dajt vam dn u koristit~ onim Ito j~ na n~b~sima i onim !toj~ na Zemiji, sv~j~ od Njtgtt! (EI-Dasije, 13)

Od njega se prenosi i peca predaja; prenosi je Diuwejbir, posredsrvom Dahhaka. Tu scoji da su jevreji upirali Vjerovjesnika, s.a.w.s . o dui. "Bog uzvieni je", kae on, "rekao: "Reci: Dua je ernr Gospodara moga!", tj. jedno od Mojih srvorenja, ..a vama je dato samo malo znanja!", tj. kada biste vi bili upitani o srvaranju vas samih, o ulasku u vas hrane i pia j njihovome izlasku iz vas, vi ni to ne biste umjeli dostamo opisati; ne biste se naputili na pravu stazu o rome!"

Prenosi se i esta predaja. 'Abd el-Ganijj ibn Se'id, pozivajui se na Musaa ibn 'Abdel-Rahmana, on na Ibn Durejda a on na 'Acaa - ce na Muqacila, a on na Dahhaka- od lbn 'Abbasa, u vezi s Boijim iskazom: Pitaju t~ o duff ... , prenosi slijedee: "Naime, jednom su se Kurejije sakupile i stale razgovarati medu sobom. 'Boga mi, Muham med ruje nikada lagao!', kazali su. 'Odrastao je medu nama kao iskren i pouzdan ovjek. Hajdemo, stoga. neke od nas poslati k jevrejima, da njih upitaju o njemu!'- jevreji njega bijahu najavljivali,

esto ga spominjui prizivali su njegovo poslanstvo u nadi da e im on biti podrka. Bili su uvjereni da e on k njima uiniti seobu, da e mu oni bici pomagai. Kad su ih upitali o njemu, jevreji su im rekli: Upitajte ga o rroje: o ruhu, budui da se u Tcvraru nita ne kazuje o njemu, da se o njemu ne nudi ruk~'VO obja~njenje; navodi se samo njegovo ime ... !' Na co je Allaha uzvieni objavio: Pitaju t~ o duJi.

R~ci: Dufa jt nnr Gospodara moga...", rj. iz reda stvorenja Gospodara moga uzvienoga!"

n Gi

Ibn QaJ)IIn eiDiewo:

Ruh se u Kur'anu spominje u vie znaenja. Prvo: u znaenju Objava, kako ro npr. stoji u kur'anskom ajeru:

Na takav nain Mi i tebi objavijujemo orto !to ti se objavijuje (rtth}! (E.Sura, 52), ili u ajem: Koji Jaije Objavu, Rijei Svoje- kome hoe od robova Svojih! (EI-Mu'min, 15) Objava se naziva ruhom budui da se njome postie ivot srca i dua.

Drugo: Snaga, postojanost i potpora kojima podupire neke svoje vjerne robove, kao ro kae: Njimn je On u srca njihova vjerovttnje usadio i svjetlom Svojim (rid;) ih osnaio... (El-Mudia.dela, 22)

Tree: Dibril, kao npr. u ajeru: Donosi ga povjerljivi Dibril (Er-!?Uh el-emin) na srce tvoje! (EI-Su'ara', 193), budui je na drugom mjestu reeno: Reci: "Koje neprijateljDibrilu?a ort, AllAhovom voljom, tebi stavlja na srce Km'an!' {El-Beqare, 97), te je, prema tome, on 'Duh sverosri' (RCLh el-qudus}, jer Uzvieni kae: Od Gospodara tvoga objavljujega Duh svetosti16 (Rii.h ei-Qudu.s}! (En-Nahi, l 02)

ettJrto: Onaj Ruh o kojem su pitanje postavili jevreji, kad im je odgovoreno da je on 'jedna od Boi j ih stvari'. Neki misle da je ro onaj Ruh koji se spominje u rijeima Uzvienoga: Na Dan kada Ruh i meleki budu u redoveporedani, kada e samo onaj komeMilostivi t:lozvoli govoriti ... (En-Nebe', 38), odnosno onaj koji se spominje u rijeima Uzvienoga: .Meleki i &th s dozvolom Gospodara svoga. sputaju u u njoj zbog odluke svake! (EI-Qadr, 4)

Peto: Mesih, sin Merjemin. Uzvieni kae: Isa, sin Metjemin, samo je Allahov poslanik, i Rije Njegova koju je Mtrjemi dostavio, i Duh (ruh) od Njega! (En-Nisa', 171) Sco se rie ljudskih dua, one

-

Kod Korkura 5roji: "melek Oi.ibril".

KNJIGA O DUSI

sc u Kur'anu iskljuivo oznaavaju izrazom 'nefs'. Uzvieni kae: O. duo (n6_fi) smirena... (El-fedir, 27); l kunem se duom (nefi) koja sebe kori... (EI-Qijameh, 2); Ta, dula (nefs) je sklona zlu! {Jusuf, 53); Izvadite svoje du!efl7 (EIEn'arn, 93); l duJe i Onoga koji jtJ. je stvorio, pa joj put dobra i put zla shvatljivim uinio! (E-Serns, 8); Svako ivo

bie (neft) e smrt okusiti! (Alu 'Jmran, 185) U hadisu se pak ljudska dua oznaava i jedn im i drugim izrazom,

tj. i ruhom i nefsom. Ono co se hoe kazati jest to da injenica da je ruh 'od Boi j ih

srvari' ne upuuje na roda on postoji odvajkada, da ne spada u red onoga to je stvoreno.

. ...

Sto se tie njihova argumentiranja injenicom pcispodobljavanja ruba Njemu, Uzvieno me, u Njegovu iskazu: J u nj udahnem iz Svoga Duhafl8 (El-Hidr, 29), tu treba znati da je ono ro se prispodobljava Allahu uzvienorne dvovrsno. Jedno su atributi koji ne egzistiraju sami po sebi, kao npr. znanje, mo, govor, sluh, vid i sl. Tu je rije o prispodobljavanju nekog arributa onome kome je raj atribur svojstven. Dakle, Njegovo znanje, Njegova volja, mo i ivor - sve su to Njegovi atributi, imanencije koje nisu stvorene. Isti je sluaj i s "licem Boijim" i s Njegovom "rukom".

Drugo su subjekti (a'jao) koji Mu se prispodobljuju, a koji su odvojeni od Njega, kao to je npr. kua, deva, rob, poslanik, ruh. U ovom sluaju rije je o prispodobljavanju stvorenj l njegovu stvoritelju, proizvoda njegovu tvorcu. Meutim, tim prispodobljavanjem

Kod Kork.um: "Spasire sc ako mokre!" " " Kod Korkuta: "l u nj ud~hnem duu!"

26 27

Ibn Qajjlm ei-Oiewzl

samo se eli posrii izdvajanje, pridavanje naroitog znaaja (cerif) ime se ono prema emu se primjenjuje caj postupak ini razljitim od drugih njemu slinih subjekata, kao ho je npr. Allahova kua, premda su sve kueNjegovo vlasrutvo, ili Allahova deva, iako su sve deve Njegovo vlasrurvo, Njegova stvorenja.

Ovo prispodobljavanje Njegovoj Boanstvenosti podrazumijeva Njegovu ljubav prema dotinom subjektu, Njegovu naroitu panju i naklonost prema njemu, co je drukije od ope prispodobljenosci Njegovom gospodarstvu koja podrazumijeva da je On stvoritelj i pro izvoditelj svega. Opa prispodobljenosr podrazumijeva stvaranje, a posebna izbor. Bog stvara ta hoe i iz rog to je stvorio, probira ta hoe, kako to ka.e Uzvieni: Gospodar tvoj stvara !ta hot, i On odabira! (El-Qasas, 68)

Prispodobljavanje due (nlh) Njemu spada u ovo posebno prispodobljavanje, a ne u ope, niti u prispodobljavanje atributa. Posveti ovome posebnu panju, jer e re to sauvati brojnih zabluda u koje je zapao veliki broj ljudi.

Ako bi neko rekao: A ta kaete na Boije rijei: l u nj udahnm1 iz Svoga Duha! (Sad, 72), gdje je udahnjivanje prispodobio Sebi, to podrazumijeva da je eaj in doao neposredno od Njega, Uzvienog, upravo onako kako stoji u Njegovim rijeima: J koga sam rukama Svojim stvorio!'9 (Sad, 75) Stoga se u vjerodostojnom hadisu naglaavaju te dvije vrste stvaranja; Poslanik, s.a.w.s., naime kae: "Pa e prii Ademu i rei mu: 'Ti si Adem, praocac ljudskoga roda, kojeg je Allah Sobom srvorio20 i u tebe iz Svoga Duha udahnuo, od Svojih meleka zatraio da ti seddu uine i koji re poduio imenima svih

l? Kod Korkuta: "Koga sano Sobom srvoriol" :o Dosl. Svojom rukom (bi jc:dihi).

KNjiGA O DUSI

stvari!" Tako se Ademu navode eciri osobenosti kojima se iz.dvaja od drugih ljudi -prema rome da je dua koja se zbila u njemu dola posredstvom melekovog udahnjivanja, ona u rom sluaju ne bi bila njegova osobenost i on bi bio jednak Mesihu, odnosno svim drugim svojim potomcima kod kojih se zbivanje due dogaa posredstvom melekovog udahnjivanja. Allah uzvieni je, medutim, rekao: J kad mt4 &Uzm lik i lt nj udahntm iz Svoga Duha.. . 21 (El-Hidr, 29) Prema rome, njega je stvorio neposredno Sobom, "Svojom Rukom"; Adem je raj u kojeg je On udahnuo iz 'Svoga Duha'.

Odgovor bi bio slijedei: Ovaj deralj nalagao je ovoj skupini da srane na Stajalite da je dua vjena, da postoji odvajkada, dok su drugi u pogledu njega ostali suzdrani, ne uspijevajui dokuiti kur'ansku intenciju. Hoe se, naime, kazati da je Duh- prispodobi jen Gospodaru - stvoreni duh; On ga je, kako smo to ranije pojasnili, prispodobio Sebi kako bi ga rime izdvojio i pridao mu poseban znaaj. Sto se rie samog udahnjivanja, pa- Uzvieni je u vezi s Merjemom rekao: A i ona koja jt sauvala djevianstvo svoj~. u nju udahnusmo iz NaJeg Duhafll (EI-Enbija', 91), s rim da je na drugom mjestu saopio da je on njoj uputio meleka, da je eaj melek izvrio udahnjivanje u nju. Tako je to udahnjivanje prispodobljeno Allahu u smislu zapovijedi i odobrenja, a Njegovu izaslaniku u pogledu izvrenja.

Preosrale su jo dvije srvari: Prvo: Neko bi mogao kazari: Ako se udahnjivanje u Merjemu

zbilo posredStvom meleka- dakle onoga koji udahnjuje due i u sve druge ljude- zato se onda Mesih naziva 'Duhom Boijim'? Ako se i kod svih drugih ljudi due zbivaju posredstvom ovoga meleka (nlh), po emu je tu Mesih poseban?

Kod Korkura stoji: "l u nj udahnem duu.. ." n Kod Korkura sroji: "U njoj iivor udahnusmo".

28 29

Dmgo: Neko bi mogao kazati: Da li je instaliranje (te'alluq) due u Adema realizirano posredsrvom udahnjivanja ovoga meleka (ruh), tj. da li ju je on udahnuo u njega, s Allahovim dopusrom, onako kako ju je on udahnuo i u Merjemu, ili je pak Gospodar uzvieni bio Taj koji ju je Sobom udahnuo, onako kako ga je Sobom i srvorio?!

Odgovor na ovo bio bi slijedei: Ovo su, Allaha mi, dva vana piranja. Odgovor na prvo od njih bio bi raj da je onaj duh koji je izvrio udahnjivanje u Merjemu, duh prispodobljen Allahu, kojeg je On srvorio za Sebe i Sebi ga prispodobio; roje poseban dub, odabran

izmeu svih drugih. To nije onaj melek koji je zaduen za udahnjivanje u scomacima Lrudnih iena, kako vjernica tako i nevjernica. Uzvieni Allah je, naime, za maternice zaduio jednog meleka koji udahnjuje duu u zametak, re mu upisuje nafaku, smrtni as, djelo, re njegovu srernost ili nesreLnost.

Sro se pak tie ovoga duha koji je poslat Merjemi, on je Allahov duh, jedan od duhova kojeg je On odabrao za Sebe. On je Merjemi bio neto poput oca ostaloj ljudskoj vrsti, budui da je njegovo udahnjivanje, svojim zalaskom u nju, imalo funkciju oploavanja, kako se ro dogaa pri spolnom odnosu mukarca i ene, premda ru nije bio posrijedi nikakav seksualni in (war').

Ono pak ime se Adem odlikuje jest injenica da on nije srvoren na nain na koji je srvoren Mesib - od majke, nici onako kako se stvara os rala ljudska vrsta- od oca i majke, nici je duh iz kojeg je Allah udahnuo u njega duu onaj melek koji udahnjuje duu u njegove potomke - da jeste, u com sluaju Adem pri sebi ne bi imao nira posebno. Mcdurim, u hadisu se navode eriri osobenosri kojima se on izdvaja od drugih; co su: da je njega Allah Sobom srvorio, da je On u nj udahnuo 'iz Svoga Duha', da je naloio Svojim melekima da mu se poklone i da ga je poduio imenima svih srvari.

KNJIGA O DUSI

Udahnjivanje u nj ' iz Njegova Duha' podrazumijeva tri komponente: onoga koji udahnjuje, samo udahnjivanje i ono iz ega se udahnjuje. Prema come, ono iz ega se udahnjuje jest odredeni duh koji se prispodobljava Allahu: iz cog duha poteklo je udahnjivanje u Ademovo glineno oblije (rinah); iz rog duha je Allah udahnuo (duu) u Ademovo glineno oblije. To je ono to sugerira objavljeni ceksr (nass).

Sto se pak rie rvrdnje da je izravno Boije udahnjivanje due jednako Boijem osobnom (bi jed ih i) srvaranju Adema, odnosno da se ono dogodilo samo Njegovom zapovijeu, onako kako se dogodilo i u Merjemi -mir neka je na nju! - za rakva ncro morao bi se ponuditi neki dokaz. Postoji, naime, raz.Uka u Allahovom neposrednom srvaranju Adema i u Njegovu udahnjivanju u nj due ' iz Duha Svoga'. Ona se ogleda u rome da 'ruka Boija' nije ncro srvoreno, dok je, s druge strane, 'Duh' jedno stvorenje.

Srvaranje je jedan od Boi j ih inova, no da li i udahnjivanje spada u ine koji se pojavljuju po Samom Njemu, ili je ro jedan od Njegovih

uinaka koji se poStiu neim drugim, odvojenim od Njega? Jdok nije potrebno navoditi nikakav argumenr o come da je in udahnjivanja u Merjemu bio jedan od Njegovih uinaka, kojega je prispodobio Sebi samo stoga t:o je realiziran s Njegovim dopustom, s Njegovom zapovijeu, dotle se moe raspravljati o rome da li je i udahnjivanje due u Adema Njegov in (fi'l) ili pak uinak (mef'ul)?

I u jednom i u drugom sluaju - bilo da se razumije ovako ili onako- nesporno je da je onaj 'duh' iz kojeg je udahnuco u Adema, stvoren, da nema svojstvo vjenosti. Budui da je on poelo (maddeh) Ademove due, ondaje rim prije Adem ova dua neto to je srvoreno, to je nastalo. Pokazati ro i jesr bio cilj ove rasprave.

JI 30

--------------------------------------

KNJIGA O DUSI

RASPRAVA OSAMNAESTA:

DA LI SU DUE STVORENE PRIJE TijELA, ILI PAKNJIHOVO STVARANJE SLIJEDI STVARANJE TIJELA?

U pogledu ovoga pitanja ejhu-l-islam23 - ali i neki drugi auroriceti- navodi dva poznata stajalita. Meu onima koji dre da je stvaranje dua prethodilo srvaranju cijela jest i Muhammed ibn Nasr el-Merwezi i Ebu Muhammed ibn Hazm; ovaj potonji ak navodi da je ro i jecllnsrven scav uenjaka. Mi emo navesti argumeme i jednih i drugih, te istaknuti ono co je pretenije.

Oni koji stoje na stajalitu da srvaranje dua prerhodi srvaranju tijela za potporu svom s ravu navode kur' anski ajet Mismo vas stvorili i potom vam oblijtz dali, a zatim rekli melekima: "Pokloniu se Admzuf"1A (EL-A'raf, ll) Onikau: "estica.rumme(zatim, potom) uporrjebljava se za vremenski slijed, za vremensku zadrku pa, prema come, ovaj ajet implicira da je srvaranje due prethodilo Boijoj zapovijedi melekima da se poklone Ademu, dok nikakve dvojbe nema da su naa rijela srvorena nakon roga. Proizlazi da su posrijedi bile due!"

Tj. Ibn 1ejmijje.

Ajec u KorkuLovom prijevodu glasi: Mi smo Adema scvoriiJ i onda mu oblik dalJ,

a poslije melekima rekli: "Poklonite mu sc!" i oni su se poklonili". U izvornil-u se,

medutim, doslovno kae: "Mi smo vas srvorili".

33

Ibn Qnjjlm ciD!ciVZl

"Na co", kau oni, "upuuju i rijei Uzvienoga: l kad jt Gospo dtzr tvoj iz kimi Admzovih sinova izvto potomstvo njihovo i zatraio od njih da posvjtdot protiv stbt: "Nisam lija Gospodar val?" oni m odgovarali: 'Jtsi, mi svjtdoimo!"'(FJ-A'raf. 172)

Ovaj zahtjev da se progovori i posvjedoi upuen je naim duama, budui da djela tada jo nisu postojala. U Muwttta'u25 stoji: "Kazivao nam je Malik, pozivajui se na Zejda ibn Ehu Unejsu, da mu je 'Abdel-Hamid ibn 'Abd er-Rahman ibn Zejd ibn d-Hanab

ispriao, pozivajui se na Muslima ibn }esara ei-Duhenija, da je Omer ibn ei-Harrab upitan o ajeru: I kad jt Gospodar tvoj iz kimi Adtmovih sinovii izveo potomstvo njihovo... , pa je rekao: "uo sam kad je Boiji Poslanik, s.a.w.s., upitan o tome i kad je rekao: "Allah je stvorio Adema i potom mu Svojom desnicom26 potrao l ea i odade izveo njegovo potomstvo. 'Ove sam stvorio za Vatru', kazao je,' oni e raditi djela stanovnika Vatre, a ove sam stvorio za Dennet i oni e raditi djela stanovnika Denneta!' Na to je jedan ovjek upitao: 'Boiji Poslanie, pa emu onda (nae) djelo?!', i Boiji Poslanik, s.a.w.s., je rekao: 'Ako je Allah nekoga stvorio za Dennet, On mu dadne da radi djela stanovnika Denneta, rako da on umre radei neko djelo stanovnika Denneta, pa ga On na temelju toga uvede u Dennet; a ako je nekoga stvorio za Dehennema, On mu dadne da ini djela stanovnika Dehennema tako da on i umre inei neko djelo stanovnika Dehennema, na temelju ega ga On uvede u Dehennem!"

EIMuwc:u:a' n:u.iv po:tnate hadiskc: zbirke aurora Ibn Malika. Svojom dC$nicom simbolina predodiba, esto koritena u kur'anskim i hadiskim islwima. Ovaj i svaki drugi slian izr.u koji na bilo koji nain sugerira slinost Boga bilo sovjekom ili s neim drugim, n-eba shvatiti meraforioo, nikako doslovno, budui je temeljno l~lnrnsko naelo da "Bog nije niemu slian".

KNJIGA O DUSI

HaJcim kae: "Hadis, u pogledu svoje vjerodostojnosti, zadovoljava kriterije koje je postavio Muslim!"

Isro tako Rakim, posredstvom Hiama ibn Sa'da, Zejda ibn Estema, Ebu Saliha i Ehu Hurejrea, biljei slijedei Vjerovjesnikov iskaz: "Poro je Allah srvorio Adema, porrao je njegova leda i iz njegovih Jeda ispale su sve due poput sim ih estica- koje e do Smaka svijeta bici stvorene. Zatim je izmeu oiju svakoga od njih nainio jedan svjeclucav biljeg (webis) od svjetlosti, a onda ih sve pokazao Ademu. 'Ko su ovi, Gospodaru?!', upirao je on i Allah mu je rekao: 'To su tvoji poromci!' Kad ga je svjeducavi biljeg jednoga od njih naroiro 1.adivio, upitao je: 'Ko je ovaj, Gospodaru?', i On mu je rekao: 'To je tvoj pocomak Dawtid; bit e meu zadnjim ummetima!' 'Koliki si mu ivotni vijek odredio?', upitao je i On je rekao: 'Sczdeset godina'. 'Gospodaru', rekao je on na to, 'poveaj mu uzmi mu od mog ivotnog vijeka etrdeset godina!' 'Ako se zapie i zapeati , nee se moi promijeniti!', kazao mu je Allah uzvieni. Pa, kada je Ademu isticao njegovivomi vijek, doao mu je melek smrti. 'Zar mi nije ostalo jo etrdeset godina ivota?!', upitao je Adem, n3ta mu je ovaj kazao: 'A zar to nisi poklonio svome potomku Oawudu?!' On je to porekao, pa zara poriu i njegovi potomci; zaboravio je, pa i oni zaboravljaju; pogrijeio je, pa grijee i njegovi potomci!"

''Ovaj hadis", kae on, "zadovoljava Muslimove kriterije, a biljei ga i Tinniz.i; on za nj kae: 'Hadis je hasen sahih"2 Biljei ga i imam Ahmed, posredstvom Ibn 'Abbasa, koji je rekao: "Kada je objavljen

j1 Dos!.: dobar i vjerodosrojan- jedna od kategorij3 baltine koja sc prenosi od poslanika Muhammeda, a.s., a koju su srrunjaci raz.vrsmll i kla~ifidrall pn:ma Slcpc:nu vjerodoStojnosti ro su usraoovili kritiki ispitujui kako sam sadri3) sv.~kog pojedinog hadisa (mctn), mko i ljude, odnosno nizove ljudi (scncd) koJI r~j hadls lnnnno prenose jedni od drugih.

34 35

Ibn QaJJm ciDtcwd

ajet o dugu, Boiiji Poslanik, s.a.w.s., rekao je: 'Prvi koji je porekao bio je Adem!" Muha m med ibn Sa 'ad jo dodaje: "Zatim je Allah Ademu upotpunio hiljadu godina, a Dawudu stocinu godina!"

U Hakimovom Snhihu se, takoer, nalazi i hadis Ebu Da 'fera er-Razija: "Kazivao nam je Er-Rebi' ibn Enes, pozivajui se na Ebu ei-'AJiju, a on na Ubcjja ibn Ka'ba, u pogJedu rijei Uzvienoga: l kad j~ GospodJJr tvoj iz kihni Adnnovih sinova izv~o potomstvo njihovo... (El-A'raf. 172) slijedee: 'Tada mu ih je sve sakupio, svakog ko e se roditi sve do Kijametskog dana; uinio ih je duhovnim supstancama (erwah), z.arim im je dao oblija i zatraio da progovore, pa su progovorili, i On je od njih uzeo Ugovor i Zavjet: l zatraio od njih dn posvJ~do~protiv sebf!: "Nisam liJa Gospodar va!?"'- oni m odgovarali: "jesi, mi svjedoimo"- i to zato da na Sudnjem danu ne rekn~te: "Mt o ovome nisn-zo niftn znali!" (El-A' raf, 172), pa nemoj re Mi pripisivati nikakva sudruga, jer Ja u vama slati Svoje poslanike koji e vas

podsjeati na ovaj Moj Ugovor i na ovaj Zavjet, i slati u vam Svoje Objave!' Oni su rekli: "Svjedoimo da si Ti Gospodar na, da mi nemarno drugoga gospodara osim Tebe!"

Zatim im je podigao oca njihova Adema i on je meu njima vidio imunoga i siromanoga, lijepoga i onoga koji co nije, pa je rekao: 'Gospodaru, kada bi Svoje robove uinio jednakima ... !' 'Ja volim da Mi se zahvalnost izraava', kazao je On. Meu njima je vidio i vjerovjesnike, izgled aJi su poput svjetiljki. Oni bijahu zadueni i jednim drugim zavjecom (misaq) - vjerovjesnirvom i Objavom. O rome govore rijei Boije: Mi smo od vjerovjmzika zavjet u:u/i, i od tebe, i od Nriha... (El-A'riif, 7), naime: Ti upravi Lice svoje vj~ri, kao pravi vjernik, vjeri, dje/11 ALlAhovu, prema kojoj je On ijude nainio, - 1-u treba da se mijenja Allahova vjera! (Er-Riim, 30), gdje se misli

36

KNJIGA O DUSI

na Boiji iskaz: A Mi smo znali da se veina njilJ n~eZnvjtttt drati, i ~nnli mzo da t, vdinom, doista, grjdnici biti! (El-A'raf. l 02)

1 dua Isaova bila je jedna od tih dua od kojih je zavjet uzet i ta e dua poslata Merjemi kad se od svojih bila izdvojila na jedno J . .l . . ,.. j5cono mjesto i ona je u nJU us a na nJe7.1lla usta. Lanac prenosilaca ovoga hadisa je vjerodoscojan (sahib). Ishaq ibn R:ihewejh kae: "Kazivao nam je Beqijja ibn el-Welid, pozivajui se na Zubejdija Muharnmeda ibn ei-W~Iida, on na.~uida ibn Sa'ada, on na 'Ahd er-Rahmana ibn Ebu Qacadu ei-BasnJa a on na svoga oca koji je od Hiama ibn Hakima ibn Hizama prenosio da je jedan ovjek rekao: 'Boiji Poslanie, da li se djela zapoinju s

poecka ili su ona ve ranije odreena?!' Poslanik Je odgovorio: 'Kada je Allah iz kime Ademove izveo poromscvo, same njih je uzeo da bud u svjedoci protiv sebe, a potom je svu cu njihovu brojnost uzeo u Svoje Pregrti i rekao: "Ovi su za Dennet, a ovi z.a Dehennem". Tako je onima za Denneta uinjeno lahkim djelo stanovnika Denncra, a onima za Dehennema uinjeno lahkim djelo stanovnika Dehennema!"

Ishaq kae: "Obavijestio nas je En-Nadr, pozivajui se na Ebu Ma'era, koji je od Se'ida ei-Maqberija i Nafi'a, roba Zubejrova, prenosio sljedei Ebu Hurejrin iskaz: 'Kad je Allah hrio srvoriti Adema- pa je ispriao o inu njegova stvaranja- z.arim mu je rekao: "Ademe, iz koje ruke vie voli da ci pokaem tvoje potomstvo?' 'Iz desne, Gospodaru moj!', kazao je on, 'a obje ruke moga Gospodara su desne!' Tako je On pruiio Svoju desnu ruku, kad - u njoj svo njegovo potomstvo koje e On stvoriti do Smaka svijeta: ispravan u svom izdanju, neispravan u svom, a vjerovjesnici u svom. 'Zato ih sve skupa ne potedi?', upitao je Adem, i On mu je rekao: 'Ja, doisra, volim da Mi se izraava zahvalnost!' Zatim je naveo h adis".

37

Ibn QaiJim ci-Dtewri

Muhammed ibn Nasr kae: "Kazivao nam je Muhammed ibn Jahja, pozivajui se na Se'ida ibn Ebu Merjemu, oo na El-Lejsa ibn Se'ida, on na Ebu 'Adilana, on na Se'ida ibn Ebu Se'ida d-Maqberija, koji je od svoga oca prenosio slijedei iskaz 'Abdullaha ibn Selama: 'Allah je stvorio Adema, a onda skupio ruke i rekao: "Ademe, izaberi!" ' Izabirem desnu ruku svoga Gospodara', rekao je on, 'a obje ruke moga Gospodara su desne!' On ih je ispruio, kad - u njima njegovo pocomstvo! 'Ko su ti, Gospodaru?!', upirao je. To su oni tvoji potomci koje sam odredio stvoriti do Kijamerskoga dana da budu stanovnici Denneta!', kazao je".

On jo kae: "Kazivao nam je !shaq, pozivajui se na Da'fera ibn 'Awna, on na Hiama ibn Se' ida, on na Zejda ibn Eslema, koji je posredstvom Ebu Hurcj rea- Bog njime bio zadovoljan!- prenosio

slijedei Vjerovjesnikov, s.a.w.s, iskaz: "Kada je Allah stvorio Adema, pocrao mu je lea i iz njegove kime ispala je svaka dua koju e iz njegova potomstva stvoriti do Kijamerskoga dana!"

1kazivali su nam !shaq i~ ibn Zur:lra, pozivajui se na lsma'ila, on na Kul suma ibn Debra, on na Se'ida ibn Dubejra koji je prenosio Ibn 'Abbasove rijei u vezi s kur'anskim ajerom: Jkadj~Gospodar rvoj iz

kimiAdrmovib sinova izv~potomstvo njihovo... {Fl-A'raf, l 72)- 'Gospodar tvoj je', kae on, 'potrao lea Ademova i odatle je izila svaka dua koju e stvoriti do Kijamerskoga dana i spojiti je sa tijelom'- ovu ver-Liju biljei 'Arefa- 'pa je od njih uzeo zavjet: "Nisam li ja Gospodar va?" - oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedoimo!"

Ovaj hadis od Ibn 'Abbasa prenose i Ebu Demra ed-Dabi', Mudahid, Hubejb ibn Ehu Sabit, .Ebu Salih i dr.

lshaq kae: " Kazivao nam je Derir, pozivajui se na Mensura, on na Mudiahida a on na 'Abdullaha ibn 'Amra koji je u vezi s ovim ajerom rekao: 'Uzeo ih je onako kako ealj uzme kosu!'

38

KNJIGA O DUSI

1 kazivao nam je Hacl.dadi, prenosei od lbn Ourejda, on od Ez-Zubejra ibn Musaa, on od Se'ida ibn Diubejra, a on od Ibn 'Abbasa- Bog njime bio zadovoljan! - koji je rekao: 'Allah je udario desnu suanu njegovih lea pa je odade izila svaka dua stvorena za [)ienner, bijela i ista, i On je rekao: "Ovo su stanovnici Denneta!" Zatim je udario njegovu lijevu stranu, pa je odade izila svaka dua stvorena za Dehennema, crna, pa je rekao: "Ovo su stanovnici Dehennema!' Potom je od njih uzeo obavezu da e vjerovati u Nj, da e znaci za Nj i za Njegovu zapovijed, da e istinitim drati Njega i Njegovu zapovijed; ru obavezu uzeo je od svih njih i njih same

uinio svjedocima protiv sebe. Tu su oni povjerovali, istinu priznali, raspoznali i odluno zatraili da se to ima ispotovati!"

Muhammed ibn Nasr navodi i Sudijevo tumaenje koje on biljei od Ibn 'Abbasa posredstvom Ebu Malika i Ebu Saliha, ce od Ibn Mes'uda, posredstvom Murre el-Hemdanija, koji od nekih Vjerovjesnikovih ashaba u vezi s kur'anskim ajerom: l kadj~ Gospodar tvoj iz kimi Adrmovih sinova izv~o potomstvo njihovo... (EI-A'raf, 172), prenosio slijedee: "Kad je Allah Adema izveo iz Denneta, On je, prije nego ga je spustio dolje sa neba, potrao desnu scranu njegovih lea i odade izveo jedno bijelo potomstvo koji bijahu poput bisera u obliju sitnih zrnaca. Zatim im je rekao: 'Uite u Dennet milou Mojom!' l porrao je lijevu stranu njegovih lea i odade izveo jedno crno potomstvo u obliju sitnih zrnaca, i rekao im: ' Uite u Vatru, lieni Moje panje!' To su oni Njegovi iskazi: A oni tkmi... 28 (EIWaqi'a, 27) i: A oni lijroi ... 29 (El-Waqi'a, 41 ) Zatim je od njih uzeo zavjet, upitavi ih: 'Nisam li ja GospodAr vaJ?'- oni m odgovarali: J~si,

U Korkurovom prijevodu sroji: "A oni HC:ni.....

Kod Korkum: "A oni nesreni... "

39

Ibn Qajjim el-Dewzi

mi svjedoimo!' (El-A' raf, 172) Taj zavjet jedna skupina dala je drage volje, a druga nevoljko, izrekavi zavjet. On i meleki rada su rekli: l to Ztlto da na Sudnjem danu ne 1eknete: "Mi o ovome nismo nita znali'; ili d.a ne reknete: "Naipreci su prije nas drugeAllahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih!" (El-A'raf, 172-173)

Prema tome, nema nijednog potomka Ademova, a da ne zna da je Allah njegov Gospodar, niti ima ijedan mnogoboac a da nee kazati: Zatekli smo pretke na! e kako ispovijedaju vjeru.. . (Ez-Zuhruf, 22) To je u vezi s rijeima Uzvienoga: J kadje Gospodar tvoj iz kimi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo.. . , te rijeima: A Njemu se, htjeli ili ne htjeli, pokoravaju oni na nebesima i oni na Zemlji! (Alu 'Imran, 83) i rijeima: Allah ima potpun dokaz, i da On hoe, svima bi na PraviputukaZtlo! (El-En'am, 149), tj. On raj dokaz ima jo od onoga dana kad je od njih zavjet uzeo".

Ishaq kae: "Obavijestio nas je Rewh ibn 'Ubada, pozivajui se na Musaa ibn 'Ubejdaa er-Razija, koji je rekao: 'uo sam Muhammeda ibn Ka'ba el-Qurezija kako u vezi s ajetom: J kadje Gospodar tvoj iz

kimiAdemovih sinova izveo potomstvo njihovo... kae: 'Porvrdili su Mu da e vjerovati u Nj i znati za Nj; bile su to due, prije nego su im srvorena tijela!"

"Jo nam je", kae on, "kazivao i El-Fadl ibn Musa koji je, posredscvom 'Abd el-Melika, navodio 'Araove rijei u vezi s ovim ajetom: 'Kad je od njih uzimao zavjet oni su biH izvedeni iz kime Ademove, a potom ponovo vraeni tamo!"

Ishaq kae: "Obavijestio nas je 'Ali ibn ei-Edleh, prenosei slijedei Dahhakov iskaz: 'Allah je iz kime Ademove- onda kad ga je stvorio - izveo sve one koji e biti roeni do Sudnjega dana; izveo ih je u obliku sitnU1 estica i upitao ih: "Nisam li ja Gospodar va?" - oni su odgovarali: 'Jesi, mi svjedoimo!"Meleki su tada rekli: "Da na

KNJIGA O DUI

Sudnj~ danu ne reknete: 'Mi o ovome nismo nifta znali!" (El-A' raf, 172) Zatim je Svojom desnicom zahvatio i rekao: 'Ovi e u Dennet!', i jo jednom zahvatio i rekao: 'Ovi e u Dehennem!"

!shaq kae: ''Obavijestili su nas Ebu 'Amir ei-'Aqdl i Ebu Nu'ajm d-Mele'i; kau: 'Kazivao nam je Hiam ibn Sa'ad, pozivajui se na Jahjaa - koji nije ~e'idov sin- koji je rekao: "Upirao sam Ibn d-Musejjeba: 'ta ti kae o uvanju od zaea?' i on mi je rekao: 'Ako hoe, kazar u ti jedan hadis, i to je isti11a! Naime, kad je Allah uzvieni srvorio Adema, pokazao mu je takvu veliajnost kakvu nije pokazao nijednom drugom stvorenju: pokazao mu je svaku duu iz njegova potomsrva koju e stvoriti do Kijametskog dana. Prema tome, ko ti ta bude govorio o rome, neto na co bude dodavao ili oduzimao, taj e iznijeti la. Da i11 ja imam sedamdesetero, uope ne bih mario za to!"

U tefsiru Ibn 'Ujejnea nalazi se, posredstvom Er-Rebi'a zabiljeen slijedei Ebu el-'Alijin iskaz: A Njemu su se, htjeli ili rte htjeli, pokorili i oni na nebesima i oni na Zemijifl0 (Alu 'Imran, 83), tj. onda kada je On od njih uzimao zavjet!"

!shaq kae: "Tom prilikom svi oni su odgovorili potvrdno. Naime, Allah uzvieni je saopio da su, kad ih je upitao da li je On Gospodar njihov "odgovarali: 'Jesi, mi svjedoimo!" Uzvieni Allah pak ne obraa se nekome ko ne razumije ono imemuse On obraa. Isto rako i ne odgovara neko ko nije razumio pitanje. Prema tome, njihovo odgovaranje Njemu izrijekom dokaz je da su oni razumjeli Boiji upit, da su shvatili da On od njih trai priznanje: "Nisam li ja Gospod-11r va?"Tako su Mu odgovorili nakon ro su razumjeli ta im

,. Ajec u Korkurovom prijevodu glasi: "Njemu se, hcjeli ili ne htjeli, pokoravaju i oni na n~besima i oni na Zemlji!"

40 41

lli

Ibn QaJjlm ei-Oiew11

je reeno, nakon to su to shvatili "odgovarajui: Jesi, misvjedoimo!" i time Mu priznali Boanstvenosr!"

*

* ...

Oni, takoder, kao svoj argument navode ono ro biljei Ebu ~dullah ibn Mendeh, gdje scoji: "Kazivao nam je Mubammed ibn Sabir ei-Bubari, pozivajui se na Muharnroeda ibn el-Mum.ira ibn Sa'ada el-Herewija, on na Da'fera ibn Muhammeda ibn H aruna eiMasisija, on na 'Ucbaa ibn es-Sekena, on na Erta'u ibn el-Munzira, on na 'Acaa ibn 'Acllana a on na Junusa ibn H ai besa, koji od 'Amra ibn 'Absaa prenosi slijedee: 'uo sam Boi jega Poslanika, s.a. w.s., kad je rekao: "Allah je due ljudi stvorio dvije hiljade godina prije ljudi, pa one od njih koje se meusobno prepoznaju zblie se, a one koje se ne prepoznaju raziu se!"

Ovo je dio onoga ime ovi podupiru svoje stajalite. Drugi kau: U polemici sa vama mi emo se zadrati na dvjema takama. Prvo: navest emo dokaz da se due stvaraju nakon to budu stvorena tijela; drugo: odgovorit emo na argumente koje vi navodite.

Sco se tie prve take- cl, Uzvieni je rekao: O ljudi, mi vas stvaramoodmuJka1'caicncP1 (El-Hudurar, 13) Ovo je, dakle, obraanje

ovjeku kao takvom, sastavljenom od due i tijela, to upuuje na injenicu da je sva ta vrsta stvorena nakon to su im stvoreni otac i mari. To jo izraenije ekspliciraju rijei Uzvienoga: O ljudi, bojte sc Gospodara svoga, koji vas odjednog ovjeka stvara, a od njegaje i drugu njegovu stvorio, i odnjih dvoje mnoge muJkarui ene rasijao!(En-Nisa',

Kod Korkura stoji: "O ljudi, Mi vas od )ednog ovjeka i jedne ene stVar:un.o!"

42

KNJIGA O DUSI

) Ovo posve jasno istie da se stvaranje itave ljudske vrste odv.ija1

tek nakon stvaranja nje1.ina korijena.

Ako bi neko rekao: Ali, rone iskljuuje mogunostda je stvaranje dua prethodilo stvaranju njihovih tijela, makar one b~e :tvara~e nakon co je stvoren praotac ljudske vrste, kako to sugenraJU ram Je navedeni dokumenti! - odgovor bi bio slijedei: Mi emo, ako Allah uzvieni dadne, iznijeti navidjelo da navedeni dokumenti ne upu

uju na prethodenje dua tijelima u smislu jednog stabilno~ ~~ela. Najvie to ti dokumenti otkrivaju - nakon ro se ustanovi nJihova vjerodostojnost i neupitnost- jest roda je njihov Stvorit:l} i Tvorac uzvieni duama dao oblije i odredio im vrijeme kad e bm srvorene, ivomu dob i djela koja e initi, zatim je ta oblija izveo iz njihova izvorita (min madderiha) i poco m ih ponovo vratio naz."ld, re svakoj od njih pojedinano odredio vrijeme koje je predvieno za njezino pojavljivanje.

Medutim, navedeni dokumenri ne ukazuju na co da su due onomad stvorene u jednoj konanoj formi, nakog ega su nastavile egzistirati ive i svjesne, s mogunou govora, da sve obitavaju na jednom mjestu odakle se u mahovima upuuju tijelima, kako co tvrdi Ebu Muhamroed ibn Hazm. Da li se, dakle, ti dokumenti mogu opteretiti vie od onoga ro oni mogu podnijeti? Dakako, Gospodar uzvieni due stvara u mahovima, no na temelju odreenja koje je rome p rethodilo, tako da vanjski oblik srvaranja biva podudaran s prethodnim odreenjem. UosraJom, ro je Njegovo naelo - uzvien neka je On! - u svim Njegovim stvorenjima: On im najprije odredi sudbine, vijek trajanja, karakteristike i fizionomije i potom ih izvede u postojanje, sukladno com odreenju koje im je odredio; ni manje ni vie od roga.

43

Ibn QajJim eiDtcwzi

Navedeni dokumenti, prema tome, sugerjraju porvrdu postojanja prethodnoga odreenja. Neki od njih upuuju na to da je Allah uzvieni izveo njihove prototipove (emsaJ}, njihova oblija i one srene razdvojio od onih nesrenih. co se pak rie Njegovoga

obraanja njima, traenja od njih da progovore, njihova priznavanja Njegove gospodarsrvenosti i samoposvjedoenja njihove ropsrvenosti - oni iz prvih muslimanskih generacija koji su iznosili rakve rvrdnje iniH su to na temelju vlastitog razumijevanja predmetnog ajeta. Ajet, meutim, ne sugerira takvo net:o ve, naprotiv, otkriva upravo suprotan smisao!

to se cie Malikovog hadisa, Ebu Omer za nj kae: "Njegov niz prenosilaca je prekinut. Naime, Muslim ibn )esar nije se susreo s Omerom ibn ci-Haccabom, a u prenoenju ovoga hadisa izmeu njih dvojice nalazi se Nu'ajm ibn Rebi'a. Uz to, on - ukoliko bi se uvaio ak i rakav niz prenosilaca- ne moe biti uzet kao argumenr: ovaj Muslim ibn ]esar je, naime, nepoznat prenosilac, premda postoje neka miljenja da je on Medinjarunj ro nije onaj Muslim ibn )esar iz Basre. Ibn Ebu Hejsema kae: 'Pred Jahjom ibn M u'ajnom sam proitao ovaj Malikov hadis, kojeg on prenosi posredsrvom Zejda ibn Ebu Unejsa, i on je za Muslima ibn Jesara svojom rukom napisao: Nepoznat!"

Ebu Omer potom hadis navodi posredsrvom Nesaija; ru stoji: "'Obavijestio nas je Muhammed ibn Wehb, pozivajui se na Muhammeda ibn Selemu, koji je rekao: 'Priao rru je Ebu 'Abd er-Rahim; kae: Kazivao mi je Zejd ibn Ebi Unejsa, pozivajui se na 'Abd elHam ida ibn 'Abd er-Rahmana, on na Muslima ibn Jesara a on na Nu'ajma ibn Rebi'u ... "

Zatim had is navodj posredstvom Sahbere; ru stoji: "Kazivao nam je Ahmed ibn 'Abdel-Mei ik ibn Waqid, pozivajui se na Muhammeda

KNJIGA O DUI

ibn Selemu, on naEbu 'Abd er-Rahima, on na Zejda ibn ebu Unejsa, on na 'Abd ei-Hamida, on na Muslima, a on na Nu'ajma ... "

Ebu Omer kae: "U ovom hadisu sporan je jedan dodatak . naime ro to se medu njegovim prenosiocima navodi i Nu'ajm ibn Rebi'a - i ne moe se uzeti kao argument injenica da ga ne navodj neko pouzdanjji, budui da taj dodatak spominje sasvim pouzdani hafiz hadisa!

Ukratko, za ovaj hadis moe se kazati da niz njegovih prenosilaca nije pouzdan buduida n iri Muslim ibn Jesar, niti Nu'ajm ibn Reb i'a nisu poznati kao nosioci znanja. Ipak, sam smisao hadisa mogao bi biti vjerodostojan i porjecati od Vjerovjesnika, s.a.w.s., budui da ga podupiru brojru drugi provjereni dokumenti, ije bi se navoenje moglo oduljiti, a koji se temelje na hadisu Omera ibn el-Hactaba i dr., ije bi navoenje nepotrebno oduzimalo prostor i vrijeme".

Ebu Omer svakako misli na one had ise koji govore o prethodeem Boijem odreenju, budui da upravo njih navodi u nastavku. Tako navodi i hadis 'Abdullaha ibn Omera o predodreenju (qader) u kojem se na kraju kae: "l jedan ovjek iz plemena Mezjena ili plemena Duhejna upitao je: 'Boi ji Poslanie, pa emu onda rad?!' 'Oni koji e urui u Dennet', kazao je Poslanik, 'njima je, zbilja,

uinjeno lahkim injenje djela stanovnika Denneta, a onima koji e unii u Dehennem uinjeno je lahkjm injenje djela stanovnika Dehennema!"

On kae: "To prethodee odreenje (qader) od Vjerovjesnika, s.a.w.s., prenose: 'Ali ibn Ebu Talib, Ubejj ibn Ka'b, 'AbduJJ:ih ibn 1\bbas, Ibn Omer, Ebu Hurejra, Ebu Se'id, Ebu Surejha el-Gitari, 'AbduUah ibn Mes'ud, 'Abdullah ibn 'Amr, 'Imra n ibn Husajn, 'Aia, Enes ibn Malik, Suraqa ibn Du'sum, Ebu Musa ei-E'ari, 'Ubada ibn Samk.." Veina njihovih hadisa posjeduje razliite nizove preno

44 45

fbn Qajjim ei-Dlewzi

silaca i on mnoge od njih porom navodi zajedno s njihovim uizorn prenosilaca.

Sea se tie hadisa Ebu Saliha, kojeg on prenosi posredstvom Ebu Hurejrea, on govori o izvoenju potomstva i njihovu pojavljivanju u oblicima sitnih estica od kojih su tom prilikom jedni bili obasjani svjedou, a drugi obavijeni tamom. Hadis ne govori o come da je Allah uzvieni njihove due stvorio prije tijela i da ih je smjestio na jedno mjesto odakle svaku duu alje njezinom tijelu onda kad ono bude stvoreno.

Dakako, Uzvieni svakome tijelu dodjeljuje onu njemu pripadajuu duu koju je prethodno odredio da mu bude upravo u tom vremenu. Onaj ko dobro razvidi sve te hadise ustanovit e da niti jedan od njih ne govori o tome da je Bog duu odreenoga tijela onomad stvorio u njezinom konanom obliku i zatim je smjestio u neki prostor, izvan svakog dosluha s njezinim tijelom, odakle bi je tijelu upuivao cek nakon ro joj ga stvori.

Sto se tie hadisa Ubejja ibn Ka'ba, on ne potjee od Vjerovjesnika, s.a. w.s., no i da je vjerodostojno prenesen- a nije! - on bi mogao izraavati samo Ubejjev stav i nita vie. Meutim, nizom prenosilaca kojim se taj hadis prenosi prenose se i neke apsolutno neprihvadjive stvari, navodno od samog Poslanika, odnosno od njegovih ashaba. Jedan od njegovih prenosilaca, naprimjer - Ebu Da'fer er-Razi - j pouzdan je i slab prenosilac. ~i ibn ei-Medini za nj kae: "Bio je pouzdan!"; takoder kae: "Brkao je stvari!" Ibn Mu'ajn kae: "On je pouzdan prenosilac, ali takoerkae i slijedee: "H adisi koje on prenosi mogu se biljeiti, medutim, treba napomenuti da on pri navoenju hadisa pravi i greke!" Imam Ahmed kae: "Kad je posrijedi hadis, ne smatra se jakim prenosi ocem!" Jo kae: "Iskrenje u prenoenju hadisa (salih el-hadis)". EI-Felliis kae: "Slabog je pamenja!"

KNjlGA O DUSI

Za Ehu Zur'aa kau: "Mnogo uobraava". Ibn Hajjan za nj kae: "Jedinstven je po come to prenosi neke apsurdnosti od velikih aurorirera!"

Naime, ono to je apsurdno u predmemom hadisu jesu njegove rijei: "I dua Isiiova bila je jedna od tih dua od kojih je zavjet uzet i ta je dua poslata Merjemi kad se od svojih bila izdvojila na jedno isrono mjesto i ona je u nju ula na njezina usta!" Poznato je, medutim, da riih koji je poslat Merjemi nije Mesihov ruh, ve je caj ruh izvrio udahnjivanje u nju (nefeha flha) i ona je od roga osrala nosea s Mesihom. Uzvieni kae: Mi smo k njoj rnha NaJega32 posl.ali i on joj se prikazao u liku savreno stvorm a mukarca. 'Utjelmz se Milostivom od tebe, ako se Njega boji!' - uzviknu ona. ..:4 ja sam upravo izaslanik Gospodrzra tvoga'- ree on - 'da ti poklonim djelaktl

ista!' (Merjem, 17) Mesihov rub, posigurno, s njom nee ovako govoriti o sebi, a u

nekim verzijama ovog Ebu Da'ferovog hadisa navodi se upravo to, tj. da je Mesihov rub bio raj koji je razgovarao sa njom, da joj je on bio poslac!

Ovdje nalazimo etiri postavke: Prvo: Allah uzvieni izveo je njihova oblija. njihove protodpove

(emsal) i razdvojio nesretnike i sretnike, one kojima e bici oproteno od onih koji e se suoiti sa kaznom.

Drugo: Allah uzvieni tada je protiv njih ustanovio dokaz, zatraio od njih da posvjedoeNjegovu Boanscvenost i za to kao svjedoke uzeo Svoje meleke.

ll Korkut kae: "Meleka Dibrila". Mi smo, medutim, imajuti u vidu ire implikacije, udrali i1.vorni izraz. ruh, to z.nai: duh, dua, duhovni subjekt.

46 47

......

Ibn Qajjim ef.De,vz,

Trre: tumaenje rijei Uzvienoga: I kndjt Gospodar tvoj izkibni Adm1ovih sinova izu~o potomstvo njihovo... (El-A'raf, 172)

etvrto: On je sve te due, nakon to ih je izveo, smjestio na jedno mjesto, konano zavrivi njihovo stvaranje, i odade ih svakoga trenutka u mahovima odailje njihovim cijelima.

Sto se tie prve postavke, o tome postoje brojni, nedvosmisleni dokumenti koji se prenose kako od samog Vjerovjesnika, s.a.w.s., rako i od njegovih ashaba.

Drugu postavku uvaavaju neki komentatori Kur'ana, vjerujui da je to pravo tumaenje ajeta. To je i stajalite veine (dumhfu)

cradicionaliscikih komentatora Kur'ana. Ebu Ishaq kae: "Mogue je da je Allah uzvieni uzorcima si mili estica koje je izveo (iz kime Ademove, op. prev.) podario razum kojim su mogle shvaati, u onom smislu kako je rekao: jedan mrav

r~~: 'Ulazit~ u stanov~ svoj~... ' (En-Neml, 18) On je i brda, i ptice, potinio da zajedno s Dawtidom slave Allaha!"

Ibn el-En bari kae: "Stajalite badiskih uenjaka i velikana islamske znanosti o ovom ajeru jestda je Allah Adem ovo potomstvo izveo iz njegove kime i kimi njegovih potomaka- oni rada bijahu u obliku sitnih estica- pa je od njih uzeo zavjet da je On njihov Stvoritelj, a da su oni stvoreni, i oni su to priznali i prihvatili nakon to im je On ugradio razume kojima su poimali ono to im je predstavljeno, onako kako je i brdu dat razum onda kad mu je uslijedilo obraanje, i kao ~to j.e uinjeno sa devom kad je seddu uinila, i s palmom, ime je dobila sposobnost da uje i da se okrene kad se pozove ... !"

EI-Durdanj kae: "Izmeu Vjerovjesnikovih, s.a.w.s., rijei: ~)ah je potrao le?a Ademova i odade izveo potomstvo njegovo' i nmeu ovoga kur anskog ajeta - Bogu hvala! - nema nikakve pro

48

KNJIGA O DUI

rurjenosti. Naime, kad ih je Uzvieni izveo iz kimeAdemove, On ih je cime izveo i iz kimi njegovih potomaka, budui su oni jedni od drugih. Sro se cie rijei Uzvienoga: Da na Sudnjem danu ne "knete: 'Mi o ovom~ nismo nita znali!' {El-A' raf. 172), tj. o zavjetu koji je od njih uzet- ako rako reknu meleki e posvjedoiti da su oni preuzeli tu obavezu.

Ovo, kae on, potvruje i tumaenje koje se nalazi u jednoj predaji, naime da je Allah uzvieni rekao melekima: "Budire svjedoci!" i da su oni rekli: "Bili smo svjedoci!" Neki uenjaci stoje na srru1oviru da je zavjet uzet od dua, ne i od tijela, budui su one te koje razumiju i poimaju, da su one re koje e biti nagraene, odnosno izloene kazni, dok e cijela biti mrrva- niti e ta razumijevaci, niti

e ega biti svjesna. Ovakvom razumijevanju naginjao je i Ishaq ibn Rahewejb i isticao da je co stav Ebu Hurejrea. Jshaq kae: ''Uenjaci su jedinstveni u tome da se radi samo o duama, da je to bilo prije stvaranja rijela, tj. da je Bog od njih zatraio da progovore i da budu svjedoci protiv samih sebe!"

Durdini kae: "Oni kao argument navode Boije rijei: Nikako ne smatra} mrtvima one koji su na Allahovu Putu izginuli! N~, oni su ivi ... ! (AJu ' lm ran, 169), dok su cijela iscruhnula, iezla u zemljanom clu. U obilju se nalaze l vesele se due; one su ce koje osjeaju slast i bol, koje se raduju i ialosre, koje prepoznaju i ne prepoznaju. Pojanjenje roga moe se nai kod snova gdje ovjek ujucro usrane, a na njemu budu vidljivi tragovi uitka radosti, odnosno bola alosci, kao posljedica onoga s ime se susrela dua, mjmo tijela.

Ono to je u ovom odjeljku sutinsko- kae on- jest injenica da je On, Uzvieni, zavjecom kojeg je uzeo od njih ustanovio dokaz za svakog subjekta kojem je udahnuta dua, kako za onog koji je obavijeten o Zavjetu, rako i za onog koji nije obavijeten. Povrh

49

Ibn Qajjim e l-Dewzi

tog dokaza, onima od njih koji su obavijeteni, On je taj dokaz jo osnaio i znamenjima i injenicama koje jepostavio u njima samima i ll svijetu koji ih okruuje, te poslanicima koji su im upuivani kao donosioci radosne vijesti i kao opominjai, te poukama i primjerima o kojima su izvijea prenoena do njih. On, Uzvieni, od svakoga od njih trai samo onoliko pokornosti koliko ga naro obavezuje caj dokaz i koJiko je u njih ugradio sposobnosti, koliko im je dokaza ponudio. O onima koji su obavijeteni o Zavjeru kojeg je uzeo od njih i koji su upoznati s onim to je nareeno i zabranjeno On, Uzvieni, jasno je kazao kako e postupiti sa njima, dok nam je znanje o onima koji nisu obavijeteni o tome uinio zaklonitim. Meutim, rni znamo da je On Pravedni, da u pogledu Njega nikakva nepravda nije zamisliva; da je On Mudri i da u Njegovu stvaranju nema manjkavosti; da je

Moni i da nee biti pitan za ono to radi; da Njemu pripada stvaranje i zapovijed, uzvien neka je On, Gospodar svih svjetova!"

*

* *

Drugi se sa njima ne slau u razumijevanju smisla predmetnog ajeta. Oni kau: "Smisao Boi jega iskaza: J kadje Gospodar tvoj iz

kimi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo... (El-A'raf, 172) jest slijedei: On ih je izveo i stvorio ih nakon to su bili sperma u kimama oeva; izveo ih je na Ovaj svijet postupno, jedne za drugima, odredivi same njih da budu svjedoci protiv sebe ll tome da je On Gospodar njihov. Uinio je ro na nain da im je oevidnim uinio znamenja Svoja i Svoje dokaze koji ih nuno vode do sazanja da je On njihov Stvoritelj. Tako nema nikoga, a da u sebi ne nosi uinak svoga Gospodara koji mu potvruje da je On njegov Tvorac i da On u pogledu njega sprovodi Svoju odredbu.

KNJIGA O DUI

Kad su tako postali svjesni coga i kad ih je sve to Sli vidjeli i azili pozvalo da povjeruju u Nj, bili su u statusu svjedoka, onih

0k~ji su uzeti da svjedoe protiv samih sebe da je istina ono emu ih to poziva, onako kako na drugom mjestu kae: Sami priznaju da su nevjernici! (Et-Tewba, 17) Hoe kazati da su oni u statusu svjedoka, makar i ne kazali: Mi smo nevjernici; onako kako ti kae: "Moji su organi svjedoci tvojih rijei!", tj. ja sam ih uo, pa kad bi i moji organi bili pozvani da ih posvjedoe- a bili u stanju govoriti- oni bi co posvjedoili. Ove je vrste, takoer, i Boije izvijee i objanjenje: Allah svjedoi da nema drugog boga osim Njega! (Alu 'Imran, 17), rj. upoznao je s tim i objasnio tako da je to poprimilo oblik svjedoenja nekoga ko svjedoi kod vladara ili negdje drugdje".

Ovako kae Ibn el-Enbari. Durdani co dalje pojanjava, interprerirajui svoje autoritete: "Kada je Allah stvorio stvorenja i otkrio im Svoje znanje kako o onome to je bilo, tako i onome to se jo nije zbilo - na nain kao da jeste - samo Njegovo znanje o come da e se to dogoditi garant je tog dogaanja. Budui da je to rako, da Njegovo znanje prethodi onome co e se dogoditi, u arapskom jeziku uobiajeno je da se ono ije se dogaanje tek oekuje izrazi u formi ve dogoenoga. Takav izraajni oblik Uzvieni koristi na vie mjesta u Kur'anu, npr.: J stanovnici l-'lltre dozivljahu ... 33 (El-A'raf, 50); J stanovnici Denneta d.ozivijahu... (El-A' raf, 44); Oni sa vrhova bedema dozivljahu neke ljude ... (EI-A'raf, 48)

Prema tome, Boije rijei: l zatraio od njih da posvjedoeprotiv sebe... (El-A' raf, 172) znae: I zatrait e od njih da posvjedoe ra

~' Kod Korkuta: "l sranov nici Vatre dozivae ... ~, premda je glagol dozivati u izvorniku upotrijebljen u prolom vremenu, bo i u primjerima koji slijede upravo ono to se ovdje hoe kazati.

Sl 50

----------------------------------

------------------------

Ibn Qauam elDiewza

zumom kojeg je instalirao u njih, kojim se vri poimanje i za koga se vee nagrada i kazna. Svaki onaj koji se rodi i doivi svoju zrelost, re bude u stanju razluiti ta je terno, a ta korisno i pojmiti Boije obeanje i prijetnju, nagradu i kaznu, on postaje poput onoga od koga je Allah uzvieni uzeo zavjet da e priznavati Njegovu jedlnost -zahvaljujui razumu kojeg je instalirao u nj, te znamenjima i dokazima o njegovoj vlastitoj nasralosti koje mu je On uinio oevidnim, rako da ovjek ne moie tvrditi da je sam svoj stvorirdj. Prema rome, ako takvo to nije prihvacljivo, on onda mora imati nekog drugog stvoritelja, izvan njega, koji nije kao on. Tako nema nijednog stvora koji doivi tu ivomu dob i koji nema nikakve zapreke za ispravno poimanje, a da, kad u njemu neto pobudi serah, ne pribjegne okrilju Allaha uzvienoga, ne pogleda prema nebu i ne upre prstom u rome pravcu, s punom svijeu o come da je iznad njega njegov Stvoritelj uzvieni.

Prema rome, ako razum, iz koga proishodi poimanje i razumijevanje, dovodi do spoznaje onoga to smo naveli, ako on upuuje na sve to, onda se svaki onaj ko doivi svoju zrelost smatra onim od koga je uz.eta obaveza i zavjet; za nj se moie kazati: potvrdio je, posluao i pokorio se, onako kako kae Allah uzvieni: Allahu u pokorava sv~ ItoJ~ 1111 n~b~sim.a i na Zmzlji, htj~li ili M htj~li! (Er-Ra'd, 15)

On dalje kae: "Oni kao argument navode i Poslanikove, a.s., rijei: 'S tri osobe je dignuto pero34: s malodobnog djeteta do njegove polne zrelosti, s ludoga sve dok mu se ne vrati pamet i sa spavaa dok se ne probudi!", te rijei Uzvienoga: Mi smo n~besima, Zrmlji i planin.ama ponudili ~an~l, pa m se u.s~li i pobojali d.a ga ponesu, ali ga J~. kaie AIJah, preuzeo ovjek! (EI-Ahzab, 72) Ovaj emaner

Tj. ono to oni uine ne biljei im se kao grijeh.

52

KNJIGA O DUSI

stvari je Ugovor i Zavjet; nebesa, Zemlja i planine su se usregli od urc:uzimanja rog emaneta budui su lieni razuma kojim se poimarrazluuje, dok je taj emanet ovjek preuz.eo zahvaljujui injenici razuma kojeg ima u sebi.

Arapi 0 rome posjeduju brojne sentence izreene u stihovima, kakva je npr. i ova:

Brdo svojom stammolugaranciju dade Fak 'asu Da brdo Fak'asa nikad izdati ndel

Naime, kad god bi se stanovnici mjesta Fak'as uplaili poraza ili neega drugog, oni bi se sklanjali na oblinje brdo, pa im je ono, kao rakvo, bilo kao garancija. Takvi su i Nabigini sdhovi:

Selo gol.amko Hiiris Zttplakrt za smru gospodara svoga A i njihov brdski prtdio Hawrrini on se skrui, povi krila svoja!

Da je ro tako, kae ovaj, potvruju i rijei Uzvienoga: Dn na Sudnj~ danu ru relm~u: "Mi o OIJ()111~ nismo niJta znali': ili d.a ne r~kna~: "Nai preci su pri}~ nas drug~ Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. (El-A'raf. 172-173), jer Allah uzvieni pojanjava da je ea obaveza od njih uzera stoga da na Sudnjem danu ne bi mogli rei: Mi o tome nita nismo znali. To neznanje ovdje moie bici samo jedno od dvoga: ili da nita nisu znali o IGjamerskom danu ili pak o uzimanju Zavjera.

Sro se tie Kijamecskoga dana, uzvieni Allah u Svojoj Knjizi nigdje ne navodi da je od njih uz.eo obavezu i zavjet da e znati za proivljenje i polaganje rauna, ve samo navodi da e znati za Nj. Sto se pak tie preuzimanja Zavjera, onda djeca i nedonoad - ukoliko

53

1

Ibn Q:tJjnn eiDkwzi

jera obaveza uzera i od njih, kako ro tvrde oponenti- budui da nisu doivjeli da se ovaj Zavjet uzme i od njih kad bi mogli biti nemarni prema njemu, porei ga i zanijekati, pa kada bi to neznanje moglo porei od njih? Bog uzvieni nee ih kazniti za neto co ruje poteklo od njih samih. Prema come, navoditi neto to nije prihvacljivo i ega

nee bici jest apsurdno. Sro se tie rijei Uzvienoga: Ili da n~ r~lm~u: "NnJi pr~ci su

prije mu dmg~ Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljmj~ poslije njih - mnogobocvo za koje e odgovarati ili je potjecalo od samih njih ili od njihovih predaka. Ako je potjecalo od njih onda su oni mogli bici odgovorni za nj tek poto su doivjeli svoju zrelost, kad biva usr::movljen dokaz protiv njih. Od djetera, meutim, ne moe potei ni mnogobocvo ni nero drugo. Ako je pak mnogoborvo od drugih, ne od njih samih, u com sluaju sva muslimanska zajednica sa glasna je ll rome drt nijedan grj~fnik tue grij~h~ nff nositi.' (En-Nedm, 38), kako co Uzvieni Allah kae ll Kur'anu. To nije ll koliziji s predajom koja se prenosi od Vjerovjesnika, s.a.w.s., "da je Allah potrao leda Ademova i odacle izveo potomstvo njegovo, re od njih uzeo obavew", jer je on prenosio Rijei Allaha uzvienoga pa je i Objava dola rako kako se on bio izrazio, tj. namjesto buduega upotrijebljeno je prolo vrijeme.

Ovo je, kae on, slino Boijem iskazu: AllahJ~ od svakog vjerovjesnika konuJ~ Knjigu objavio i Z111lnj~ dao - obav~~ uuo: uKad vam, poslije, dod~ poslanik koji ~potvrditi da J~ istina ono Ito imau , hoete li mu sigurno povj~rovatt?" (AJu 1mran, 81) Uzvieni je rako Objavu i znanje koje je objavljivao vjerovjesnicima uinio zavjetom narodima koji su ostajali iza njih, na ta upuuju rijei Uzvienoga: Krul vmn, poslije, dodeposlan ik koji epotvrditidrt.je istina ono to imrtte, hoete li mu sigurno povjerovnti? Zatim je rekao tim narodima: Dff li

54

KNJIGA O DUSI

ristaet~ iprihvatat~ dn s~ na to Mmi obrweet~?"- oni 111 odgovarali: p 'J J_ L k b" o ,. l ..Pristajcno!"- Budite, onaa, sv;~aocr - r~ a o r 11 - a l .Ja ,u s vama sL ({/oliti! (AJu 'lmran, 81). Tako je Uzvieni samu injenicu da sus:ti narodi upoznali s Objavom koja je sputena njihovim vjerovjesnicima uinio dokazom protiv njih, kao uzimanje zavjera od njih. Njihovo poznavanje Njega tretirao je njihovim potvrivanjem.

Ja kaem: To je, takoder, slino rijeima Uzvienoga: l sj~tiu u Allahov~ blagodati kojom vas je obasuo i zavjeta kojim vasje obav~o. kadste rekli: "Sluamo i pokoravamo se!" (El-Maida, 7) To je Njegov zavjet kojega je uzeo od njih nakon to im je poslao Svoje poslanike, ej. da e vjerovati u Nj i Njegove poruke dr.Laci istinitim. Sukladni come iskazu su i slijedei iskazi: Oni koji obavezu pmntt Allnhu ispunjavajtt i rte krle zavjetP5 (Er-Ra'd, 20) O sinovi Ademovi, zar vam ni.snm naredio: "Ne klanjajte se Jejtnrtu, on vam je neprijatelj otvoreni, vdse klanjajte Meni; to J~ put pmvi!" Oa-sin, 60)

To je Njegov zavjet njima, izreen jezicima Njegovih poslanika. Takve su l Njegove rijei upuene Benu lsrailianima: Ispunite Z/Ivjet koji ste Mi dali- ispunit u i ja Svoj koji sam vama dao! (EI-Beqare, 40) Takav je i ajer: A kada j~ Allah tWO obavezu od onih kojima je Knjrga data da ~J~. sigurno, ljudima objalnjavati i da nt~ iz nje nilta Jmti... ! (AJu 'Imran, 187), re ajer: Mi m1o od vjerovjanika ZIIV)~t njihov uu/i, i od ub~. i od Nuha. i od Ibrahima, i od Mrutia, i od lsiia, si11Jl M~rjnnina smo vrst zavja uu/i.. ./ (EI-Ahzab, 7)

R