I. Osnovne naznake o pojmu korupcijeDa bi svi izabrani ili imenovani dužnosnici, državni službenici i namještenici u javnim institucijama na razini Federacije Bosne i Herecgovine imali istu predstavu o smislu i značaju implementacije specifičnih aktivnosti iz Općeg plana borbe protiv korupcije, potrebno je da na općoj pojavnoj razini budu u stanju prepoznati neke od uobičajenih oblika koruptivnih ponašanja, koja su većinom zabranjena važećim pravnim propisima i za koje je predviđena određena pravna sankcija:

• Podmićivanje, koje se definira kao nuđenje ili davanje, odnosno zahtijevanje ili primanje kakve usluge, novca ili drugih oblika koristi da bi se donijela kakva odluka koja je protivpravna. Podmićeni može zahtijevati ili primiti mito kako bi učinio ili propustio nezakonitu, ali i zakonitu službenu radnju. Pokušati dati mito u (krivično) pravnom smislu nije moguće, jer je i samo nuđenje mita kažnjivo. Primjer: nuđenje novca saobraćajnom policajcu ili inspektoru u vršenju nadzora da se ne podnese prekršajna prijava za počinjeni prekršaj, ili, zahtijevanje kakve koristi od strane ljekara ili nekog drugog medicinskog osoblja da izvrše medicinsku uslugu koju su dužni izvršiti;

• Protivzakonito posredovanje je situacija u kojoj jedno službeno lice koristi službeni ili statusni položaj da vrši utjecaj na drugo službeno lice da poduzme kakvu službenu radnju, pri čemu je irelevantno je li to zakonita ili nezakonita radnja.

Primjer: Kada profesor srednje škole primi nagradu da bi posredovao da se u njegovu školu upiše dijete davaoca nagrade, time je korišćenjem svog službenog položaja posredovao da se izvrši službena radnja, ili, kada državni službenik primi nagradu da u službama organa gdje radi ili u drugim državnim službama izdejstvuje izdavanje nekog bitnog dokumenta (dozvole, uvjerenja, saglasnosti i sl.) za davaoca nagrade;

• Klijentelizam, pod kojim se podrazumijeva protežiranje, tj. neformalna veza između donosioca

odluka i klijenata (sljedbenika, štićenika). Često se rabi i termin patronaža (patron- pokrovitelj). Klijentelizam ne mora nužno imati protivpravne dimenzije, ali je na granici dozvoljenoga.

Primjer: korištenje javnih resursa od strane političkih partija kako bi pridobili/zadržali podršku birača, ili zapošljavanje u javnu službu po političkoj liniji (pripadnosti partiji, simpatizerstvu, itd.);

• Favoritizam podrazumijeva stavljanje porodice, prijatelja ili poznanika u prvi plan prilikom donošenja odluka. Ni ono, kao ni klijentelizam, ne mora nužno značiti korupciju u pravnom smislu, nego se nalazi na samoj granici dopuštenoga. Ukoliko se preferira rodbina u donošenju odluka, govorimo o nepotizmu, a o kronizmu ukoliko se preferiraju prijatelji ili poznanici.

I klijentelizam i favoritizam, čak i ukoliko ne predstavljaju kršenje prava, uvode selektivnost u primjenu normi i ozbiljno utječu na kredibilitet institucija, pa se smatraju korupcijom u smislu konflikta hijerarhije normi ili s moralnoga stanovišta;

• Pronevjera podrazumijeva prisvajanje povjerene imovine ili čega sličnog. Samo ukoliko se radi o pronevjeri povjerenih sredstava ili imovine na temelju kakve pozicije ili položaja, radit će se o pojavi koja je usko vezana za korupciju.

Primjer: Kada vozač službenog vozila prisvoji gorivo iz vozila tako što iz kamiona istoči određenu količinu nafte i proda je, čini krivično djelo pronevjere;

• Posluga je slična pronevjeri, ali se ipak razlikuje: kod posluge se stvari uzimaju sa namjerom da se sa njima

službeno ili odgovorno lice posluži (da ih privremeno koristi on ili neko drugi) i da ih poslije toga vrati.

Primjer: Ako radnik odnese alat bez znanja i odobrenja kući i njime se privremeno posluži za vlastite potrebe, ili, ako državni službenik svakodnevno koristi službeno vozilo za dolazak na posao i odlazak kući, isto koristi vikendom za privatne potrebe, za odlazak na godišnji odmor, prevozi porodicu, i sl;

• Iznuda podrazumijeva zahtijevanje ili ostvarivanje kakve koristi uporabom sile ili prijetnje.

Primjer: Moguće je da se na ovaj način agresivno zahtijeva kakva korist (npr. ljekar pružanje medicinske usluge uvjetuje izvjesnom količinom novca ili kakvom drugom korišću), pa bi tada i iznuda imala obilježja korupcije;

• Prijevara u službi je ostvarenje kakve koristi dovođenjem drugoga lica u zabludu, navodeći ga da poduzme neku radnju na štetu svoje ili tuđe imovine.

Primjer: Moguće je, recimo, da službenik dovede u zabludu stranku da je dužna platiti određeni iznos za poduzetu radnju, pa će se raditi o koruptivnom ponašanju, ili kada osoba koja je referent nabavke obračunskoj službi svoga preduzeća podnese na naplatu naloge za službena putovanja koja nije obavio ili ih je obavio drugačije od vremena i načina opisanog u nalogu;

• Sukob interesa se može definirati kao situacija u kojoj javni dužnosnik ima neke profesionalne ili osobne obaveze, odnosno osobne ili financijske interese, koji mu otežavaju djelotvorno obavljanje javne funkcije i ugrožavaju njegovu objektivnost ili mogu stvoriti dojam da je njegova objektivnost ugrožena.

Primjer: nabavka usluga ili roba od ponuđača koji je u poznaničkim ili sličnim vezama sa donosiocem odluka;

• Zloupotreba položaja zajednički je imenitelj za bilo koji drugi oblik ponašanja kojim se služba obavlja na način da se vlastiti interesi stavljaju ispred javnih. Ona postoji ukoliko konkretnim postupanjem nije ostvareno postojanje nekoga drugog kažnjivog ponašanja. I podmićivanjem i prijevarom se, primjerice, vrši zloupotreba, ali je oblik realizacije jasno preciziran; kod zloupotrebe kao posebnog delikta referira se na svaki drugi oblik iskorištavanja, prekoračenja ili neizvršavanja službene dužnosti.

Primjer: Rukovoditelj organa svjesno i voljno odobrava isplatu budžetskih sredstava zaposleniku ili stranci koja nije u skladu sa propisima koji reguliraju konkretno pitanje za koje se vrši isplata sredstava.

II. Uloga antikorupcijskih planova u suprotstavljanju korupciji

Iako je cjelokupna javnost u Bosni i Hercegovini svjesna prisustva korupcije u svim društvenim oblastima života, kao i njezinih štetnih posljedica, ipak ostaje nejasno na koje sve načine se država i njene instiucije mogu i trebaju boriti protiv ovog problema. Ono što je imanentno svakoj organiziranoj državi jeste da planira i koordinira aktivnosti svojih institucija, tako što će kreirati i implementirati pojedine strateške planove kojima se treba osigurati sveobuhvatan pristup u tretiranju pojedinih problema kao što je korupcija. Primjer takvih planova su upravo

ODLUČNIJE PROTIV KORUPCIJE!

antikorupcijski planovi, kojima se uspostavljaju jasni ciljevi, rokovi i faze za ispunjenje pojedinih ciljeva. Takav pristup je odabrala i država Bosna i Herecegovina koja je donijela Strategiju borbe protiv korupcije za period 2009-2014 godina sa pratećim Akcionim planom koji osiguravaju integralan, povezan i koordinisan pristup u provođenju antikorupcijskih aktivnosti na svim razinama vlasti u Bosni i Hercegovini. Kako bi se planirane aktivnosti na polju borbe protiv korupcije mogle realizirati na usklađen način, osnovana je i Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije kao krovna institucija koja treba osigurati sinergiju javnih politika i aktivnosti u borbi protiv korupcije u našoj državi. Jedna od ključnih aktivnosti nižih nivoa vlasti u provedbi državnih strateških dokumenata u ovoj oblasti jeste da razviju vlastite strategije i planove borbe protiv korupcije. Prednosti ovakvih antikoruptivnih planova su brojne jer u ukupnoj antikorupcijskoj strategiji utvrđivanje antikorupcijskih planova treba da rezultira nizom konkretnih rezulatata, npr:• Postavljanjem jasnih ciljeva i rokova vrši se pozitivan

pritisak na one od kojih se očekuje da participiraju u provedbi ciljeva;

• Jasni ciljevi djelovanja trebali bi se učiniti dostupnimjavnosti, kako bi se osigurala transparentnost i mobilizirala javnost na davanju podrške antikorupcijskim mjerama;

• Utvrđivanjemkojeseaktivnostiimajupoduzeti,ukojemvremenskom periodu i ko je njihov implementator pomaže se u planiranju budućih aktivnosti i evaluiranju tekućih ili proteklih aktivnosti;

• Izradom planova i raspravom o njima unaprjeđuje se

njihova kvaliteta, posebno time što se vrši realistična procjena o tomu šta se može napraviti u zamišljenom roku;

• Izrada nacionalnog antikorupcijskog plana služi kaookvir unutar kojeg se poduzimaju specifični i detaljizirani akcijski planovi po regionima, agencijama ili oblastima provedbe;

• Kreiranjem realističnog općeg i posebnog akcijskogplana, odnosno planova unaprjeđuje se vertikalna integracija, u kojoj planeri na državnoj razini moraju konsultirati njihove lokalne suradnike, kao i potonji prve, kako bi se ustanovilo šta je ostvarivo;

• Jasnijim prepoznavanjem pojavnih oblika korupcije udržavnim organima, kao i poduzimanjem efikasnijih mjera na sprječavanju, prijavljivanju i sankcioniranju istih putem nadležnih internih i eksternih organa i tijela (disciplinske komisije, unutrašnja kontrola, tužilaštvo, policija, inspekcije, itd.).

III. Opći plan borbe protiv korupcije kao okvir za djelovanje institucija na nivou Federacije Bosne i Hercegovine

Kako bi se problemu korupcije u javnim institucijama su-protstavila na sveobuhvatan, organiziran i transparentan način, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je 08.05.2012 godine donijela Odluku kojom je usvojila Opći plan borbe protiv korupcije (Službene novine Federacije Bosne i Herce-govine, broj. 42/12), koji predstavlja strateški okvir za po-duzimanje antikorupcijskih aktivnosti svih javnih institucija na ovoj razini vlasti. Plan je koncipiran tako da se njime ispunjava jedna od ključnih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine iz državnog Akcionog plana plana borbe protiv korupcije (2009-2014) u smislu da su njime programirane aktivnosti na polju unaprijeđenja normativnog okvira, osnaživanja kapaciteta javnog sektora u cilju prevencije ko-rupcije, promovisanja uloge civilnog društva, intenzivnijeg provođenja zakona, te uspostavljanja mehanizama moni-toringa radi efikasnog provođenja ovog plana.

U planu je predviđena ukupno 41 aktivnost za čiju realizac-iju su zadužene javne institucije na razini Federacije Bosne i Hercegovine, te predviđeni krajni rokovi okončanja tih ak-tivnosti kao i jasni indikatori na osnovu kojih će se evaluirati uspješnost njihove realiazcije.

U cilju efikasnijeg provođenja Općeg plana borbe protiv korupcije, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je osnovala Tim za monitoring i koordinaciju provođenja ovog akcionog

plana na čijem čelu se nalazi sekretar Vlade, a čine ga pred-stavnici federalnih ministarstava pravde, unutrašnjih poslo-va, finansija i Federalne uprave za inspekcijske poslove. Tim za monitoring i koordinaciju ima obavezu da jednom u šest mjeseci informira Vladu Federacije Bosne i Hercegovine o poduzetim aktivnostima na implementaciji Općeg plana borbe protiv korupcije. Tim je već počeo sa svojim radom i poduzima određene aktivnosti na koordinaciji provođenja planiranih aktivnosti, pri čemu je jedan od važnijih moda-liteta koordinacije imenovanje kontakt osoba u pojedinim institucijama koje će biti zadužene za koordinaciju imple-mentacije Općeg plana borbe protiv korupcije u svojim rad-nim sredinama.

Šta kontakt osobe trebaju raditi?• UpoznatisesaOpćimplanomVladeFBiHuborbiprotiv

korupcije. (http://www.fbihvlada.gov.ba/pdf/opci_plan.pdf)

• SugeriratiikoordiniratinarednekorakeuprovedbiPlana.• Prikupljatipodatkeunutarinstitucijeiizvještavatiruko-

voditelja/nadređenog i Tim za koordinaciju i monitoring.• Permanentno upoznavati rukovoditelja institucije/

nadređenog o preduzetim i planiranim aktivnostima.

B

BOSNA I HERCEGOVINAFEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

V L A D A

B

KORUPCIJE KORUPCIJEOPĆI PLAN BORBE PROTIV

I NJEGOVA IMPLEMENTACIJA