HRVATSKA U RANOM SREDNJEM VIJEKU

DOSELJAVANJE HRVATA I STVARANJE DRŽAVE

Najpoznatiji povijesni izvor o doseljenju Hrvata je knjiga «O upravljanju carstvom « bizantskog cara Konstantina VII Porfirogeneta iz 10.st. koji kaže da su se Hrvati doselili iz Velike ili Bijele Hrvatske (izvor rijeke Visle) poč. 7.st. na poziv bizantskog cara Heraklija (610. – 641. ) kako bi mu pomogli otjerati Avare. Za tu pomoć dobili su pravo naseljavanja na današnje prostore. U posjedu Bizanta ostala je Bizantska Dalmacija – Zadar, Trogir, Cres, Krk i drugi otoci.

Pokrštavanje Hrvata je višestoljetni proces, a kršćanstvo se širilo iz Biz. Dalmacije, iz Rima i Franačke, a u 9.st. u Hrvatsku dolaze i učenici Ćirila i Metoda koji propovijedaju na narodnom jeziku i glagoljici.

Po doseljenju Hrvati osnivaju više država od kojih su najpoznatije (Primorska) Hrvatska, Donja panonija ( Posavska – Panonska Hrvatska ) i Neretvanska kneževina.

Poč. 9.st. hrvatske knževine su priznavale vlast franačkog cara Karla Velikog, a nakon njegove smrti donjopanonski knez Ljudevit Posavski podigao je ustanak protiv franačke vlasti. Franci su ustanak ugušili, Ljudevit bježi i pogiba, a Donja Panonija nestaje kao država.

Prvi poznati knez Primorske Hrvatske bio je Borna ( 810. – 821.g. koji se nije pridružio Ljudevitu u ustanku protiv franačke vlasti.

Za kneza Trpimira ( 845. – 864.g. ) snaga Primorske Hrvatske raste. Trpimir je uspješno ratovao protiv Biz. Dalmacije i Bugarske. Pozvao je u svoju zemlju benediktince kako bi širili kršćanstvo i pismenost. Iz 852.g. potječe TRPIMIROVA DAROVNICA što je prvi pisani zapis hrvatskog imena. Utemeljio je dinastiju Trpimirovića.

Knez Domagoj ( 864. – 876.g. ) obranio je hrvatsku obalu od Venecije i pomogao franačkim vladarima u južnoj Italiji da se obrane od Arapa.

Za kneza Branimira ( 879. – 892.g. ) Hrvatska dobiva međunarodno priznanje 879.g. pismom pape Ivana VIII . Branimir je vladao gotovo samostalno. Najviše kamenih natpisa s imenom vladara je ostavio Branimir.

Tomislav ( 910. – 928.g. ) je naslijedio jaku državu, pa je Mađare, koji su počeli provaljivati u njegovu državu, otjerao preko Drave i tada je ujedinio Primorsku i Posavsku Hrvatsku. Pomogao je Bizantu protiv Bugara, zbog čega je dobio upravu nad Biz. Dalmaciju. Tomislav se počeo, kao samostalan vladar, nazivati kraljem.

Ujedinjenje Prim. i Posav. Hrvatske zahtjevalo je i uspostavu jedinstvene crkvene uprave zbog čega su održani crkveni sabori u Splitu 925. i 928.g. Za poglavara Crkve u Hrvata izabran je splitski nadbiskup, ograničeno je djelovanje svećenika glagoljaša koji su služili misu na narodnom jeziku i uređena su neka crkvena pitanja ( svećeničko obrazovanje, ženidba ...).

Nakon borbi za prijestolje nakon Tomislava, Hrvatska se oporavlja za kralja Držislava koji je za pomoć Bizantu protiv Makedonije dobio znakove kraljevske vlasti – Stjepan Držislav je prvi okrunjeni hrvatski kralj. Njegovi sinovi su se borili međusobno za krunu što je iskoristila Venecija da kratkotrajno ovlada 1000.g. hrvatskom obalom.

Kralj Petar Krešimir IV ( 1058. – 1074.g. ) učvrstio je vlast nad Slavonijom i Likom, a uspostavio je vlast i nad Bosnom i Neretvanskom kneževinom. Za njegove vlasti Hrvatska ima najveći teritorij. Poticao je razvoj gradova, pa 1066.g. osniva Šibenik. U sukobu s Normanima, koji su iz južne Italije provaljivali u Hrvatsku, nestao je u bici kod Raba 1074.g.

Nakon crkvenog raskola 1054.g. ( podjele kršćanstva na Zapadnu i Istočnu Crkvu ), Crkva u Hrvata je vijećala na saborima u Splitu 1060. i 1063.g. i ostala vjerna papi.

Petra Krešimira IV naslijedio je nećak, slavonski ban Dmitar Zvonimir (1075.-1089.) koji se povezao s papom Grgurom VII kako bi učvrsti svoju vlast. Papa mu šalje znakove kraljevske vlasti i svog izaslanika da ga okruni ( u Solinu ). Zvonimir se obavezao papi da će braniti Crkvu, siročad i udovice i da će se boriti protiv prodaje ljudi. Zvonimir se uspješno borio protiv Bizanta i Venecije, a država mu napreduje. O njegovoj vladavini svjedoči Baščanska ploča, Zvonimirova darovnica na hrvatskom jeziku i glagoljici.

Kultura u doba narodnih vladara razvijala se na latinskom jeziku i latinici i na narodnom jeziku i glagoljici. Dio tekstova je pisan i hrvatskom ćirilicom. Najpoznatiji spomenici na glagoljici je Baščanska ploča ( oko 1100.g. ), Valunska ploča ( Cres ) i istarski Grdoselski natpis. Na latinskom jeziku napisani su brojni državni i crkveni spisi – najljepše i najraskošnije je izrađen Splitski evanđelistar.

U graditeljstvu Hrvati razvijaju svoj predromanički stil u kojem su izrađene crkve Sv. Donata u Zadru, Sv. Križa u Ninu, Sv. Spasa na ušću Cetine.

HRVATSKA U RAZVIJENOM I KASNOM SREDNJEM VIJEKU

ARPADOVIĆI ( 1102.-1301.)

Ugarski kralj Ladislav Arpadović, brat Zvonimirove udovice, pokušao je preuzeti hrvatsku krunu. Radi učvršćenja vlasti u Slavoniji osniva Zagrebačku biskupiju 1094.g.Koloman Arpadović sukobio se na Gvozdu 1097.g. s izabranim hrvatskim kraljem Petrom Svačićem koji je u bici poginuo.1102.g. Koloman sklapa ugovor s hrvatskim plemstvom – PACTA CONVENTA. Tim ugovorom Kraljevina Ugarska i Kraljevine Hrvatska, Slavonija i Dalmacija ulaze u PERSONALNU UNIJU. Dvijema državama zajednički je samo kralj, Hrvatska ima svoju samostalnost, Sabor, bana, vojsku i novac.Andrija II izdaje ZLATNU BULU 1222.g. na poticaj srednjeg i sitnog plemstva – osnovan je staleški sabor kojim i srednje i sitno plemstvo dobiva ućešće u vlasti.

ANŽUVINCI (1301.- 1382.)

U Hrvatskoj je ojačalo krupno plemstvo. Najmoćniji su bili Šubići, Pavao I Šubić vladao je gotovo kao samostalan vladar, pomogao je Karlu Robertu Anžuvincu da se okruni hrvatsko-ugarskom krunom – vladao kao Karlo I. Karlo I nije uspio centralizirati državu i slomiti feudalnu anarhiju.Ludovik I (1342.-1382.) centralizirao je državu i uspješno ratovao s Venecijom, Bugarskom i Srbijom, a naslijedio je i poljsku krunu. Nakon mira u Zadru 1358.g. s Venecijom, Dalmacija se slobodnije gospodarski razvija, osobito grad Dubrovnik, koji će sredinom 15.st. postati Dubrovačka Republika.

PROTUDVORSKI POKRET (1383.-1408.)

Hrvatsko plemstvo – Ivan od Paližne, braća Horvat, Stjepan Lacković, osporili su vlast Ludovikovoj kćerki Mariji i njezinoj majci Elizabeti, pa su za kralja okrunili napuljskog kralja Karla Dračkog. Kraljičini pristaše (Gorjanski ) ubili su Karla Dračkog, a Marijin muž Žigmund Luksemburški 1387.g. preuzima hrvatsko-ugarsku krunu. Tijekom rata Žigmunda i hrvatskog plemstva u Europi se pojavljuju Turci, pa Žigmund organizira vojnu protiv Turaka.1396.g. u bici kod Nikopolja Žigmundova kršćanska vojska strahovito je poražena. Po povratku u zemlju Žigmund je na prijevaru dao ubiti pobunjeno hrvatsko plemstvo 1397.g. u Križevcima – «Krvavi sabor». Ostatak pobunjenog plemstva okrunio je tada Ladislava Napuljskog 1403.g. koji je Veneciji prodao svoja prava na Dalmaciju. 1408.g. Žigmund je konačno slomio pobunu plemstva, ali je u dva rata do 1420.g. Venecija osvojila gotovo cijelu Dalmaciju. Hrvatskoj su ostali samo Krk, Senj, Poljica i Omiš.Vladislav I Jagelović poginuo je u bici s Turcima kod Varne 1444.g.

MATIJA KORVIN ( 1458.-1490.)

Pomoću sitnog plemstva i gradova uspostavio centralizaciju i proveo reforme poreza ( ratni porez za sve ) i vojske ( profesionalna vojska ). Nakon turskog osvajanja Bosne 1463.g., preotima im dijelove teritorija i osniva Jajačku i Srebreničku banovinu kao zaštitni pojas prema Turcima. Za obranu od Venecije osnovao je Senjsku kapetaniju.Nakon Korvina vladali su slabi vladari Vladislav II Jagelović i sin Ludovik II. Ojačala je feudalna anarhija. U bici na Krbavskom polju 1493.g. s Turcima Hrvati su doživjeli strahovit poraz. Uz slabu kraljevsku vlast, teret obrane iznijelo je hrvatsko plemstvo – biskup i ban Petar Berislavić, Frankopani, Šubići, Ivaniš Korvin i drugi.1526.g. u bici na Mohačkom polju poginuo je Ludovik II i hrvatsko-ugarska vojska je poražena. Tada počinju turska osvajanja Hrvatske i završava srednji vijek u Hrvatskoj.