HRVATSKA KNJIEVNA MODERNA

Nova hrvatska knjievnost 2ak. god. 2013/14. Doc. dr. sc. Ivan Trojan*

Knjievnost moderne stoji nasuprot nacionalnom ili socijalnom shvaanju knjievnosti (specifini karakter u kojem se naglaava iskljuivo estetska kategorija djela) Naputa se didaktiko-utilitarni karakter djela i prate se svjetski trendovi knjievnosti u kojem je glavno i iskljuivo geslo l'art pour l'artPisci se okreu ovjeku i njegovim unutarnjim porivima i preokupacijama, ljudski um i njegove tajne postaju novi izvori inspiracijaVie se ne gleda ovjek u odnosu na drutvo, nego ovjek u odnosu na sebe i svoj um i sve njegove tajne (novi horizonti i tematske preokupacije)Umjesto tradicionalnog opisivanja ovjeka kao samo drutveno determiniranog bia koje moe potpuno ovladati vlastitim ivotnim putovima i biti jedinim pokretaem zbivanja, u prvi se plan nameu motivi tajnovitih, ljudskom umu nedostupnih i posve individualnih unutranjih ovjekovih psihikih senzibiliteta koji racionalno nespoznatljivi ravnaju njime i usmjeruju putove njegove sudbine*

Nova stilska i tematska traenja uoljiva su u sve veem broju ostvarenja hrvatskih pisaca poetkom devedesetih godina 19. stoljea, a slubenim poetkom moderne smatra se 1891/92. godina kada Leskovar objavljuje novelu Misao na vjenost, a Mato prvu pripovijetku Mo savjesti (bizarne tematike, groteskno-simbolikih stilskih obiljeja ime se i slubeno poinje dokidati s realistikom koncepcijom)Moderna kao stilsko razdoblje je vrlo heterogen pojam i period u kojem paralelno egzistira nekoliko razliitih stilskih kompleksa. Veina pjesnika izraava se impresionistikim izrazom, ali na prijelazu stoljea do punog izraaja dolaze i obiljeja zrelog realizma u djelima Vjenceslava Novaka.Ekspresionizam je uoljiv u tekstovima Matoa, Galovia te u velikom dijelu opusa Janka Polia Kamova te u dramskim ostvarenjima Tucia, Kosora i OgrizoviaU tom razdoblju snano su naglaena i naturalistika obiljeja*

Stilski pluralizam odreuju ovo knjievno razdoblje sve do konca Prvog svjetskog rata i pojave novog narataja pisaca (Donadini, imi, Krlea i dr.)Izravnom dodiru s novim modernistikim strujanjima u europskim, posebno srednjoeuropskim knjievnostima zasigurno je pridonio i odlazak mnogih zagrebakih studenata na studije u Prag i Be (odatle i naziv praka i beka grupa modernista, tj. kole), poto im je bio onemoguen studij na Zagrebakom sveuilitu (veini zbog demonstracija 1895. godine) U novim sredinama, posebno u Pragu, mladi dolaze u izravni dodir s tada vrlo aktualnim politikim idejama socijalnog realizma koji je zastupao i propagirao Toma Masaryk, nastojei se i sami okoristiti njegovim pogledima u vlastitom politikom i kulturnom djelovanju.

*

U Beu su pak mladi upoznali na izvoru beku secesiju koju ju predvodio knjievni kritiar, esejist i prozaist Hermann Bahr, u devedesetim godinama najpoznatiji predstavnik beke moderne. Cjelokupno beletristiko i kritiarsko stvaralatvo knjievno-stilskog razdoblja moderne u svojim se procesima vidljivo razvija u dvije cjelovite faze, odnosno dva kruga, kojima bismo 1903. godinu mogli naznaiti kao graninu.Prvu fazu karakterizira istaknuta programsko-manifestacijska i kritiarska djelatnost. Pokret je imao vie generacijski karakter, a javlja se iz redova hrvatskih srednjokolaca i studenata kao reakcija na stagnaciju hrvatskog drutva.Pokret poinje i koncentrira svoju djelatnost u Pragu, a sredite djelovanja je asopis Hrvatska misao koji prvi put izlazi 1897. godine. Pokret primarno nije imao umjetniki, knjievni karakter, ali je svojim koncepcijama snano djelovao na knjievnu usmjerenost toga doba. *

Najvaniji rezultat pokreta bio je u tome da su se uzroci odreenih stagnacija u hrvatskome drutvu poeli traiti u njemu samome, bez traenja alibijaJaa upuenost naih pisaca u germansku, skandinavsku i slavensku knjievnost (nove knjievno-teorijske, stilske koncepcije, estetinost)Time se naa knjievnost europeizirala i internacionalizirala te oslobodila domoljubno-socijalne te esto utilitarno-didaktike funkcije Prevlast kritike misli (Milivoj Deman Ivanov, Branimir Livadi) - u svojim programskim lancima definiraju problem doivljaja umjetnosti iskljuivo kao estetski fenomen, ali u svojim raspravama nisu se mogli u cjelosti osloboditi poveznice umjetnost i drutveno-povijesnih okolnosti te su njihove rasprave vie zavravale kao pokuaji spajanja tradicionalnih i modernih shvaanja umjetnosti. *

Prva faza obiljeena je kritiarskom i programskom djelatnou i djelima te prijevodima velikih svjetskih autora. Druga faza moderne obiljeena je jakom beletristikom djelatnou.Beletristiko stvaralatvo u modernoj svoj puni zamah ostvaruje u drugoj fazi razdoblja, otprilike od 1903. godine, kada su i objavljena najznaajnija lirska, prozna i dramska djela moderneGodine 1907. Vladimir Vidri objavljuje poetsku zbirku Pjesme, dvije godine kasnije samostalnom e se pjesnikom zbirkom s istovjetnim naslovom javiti i Dragutin Domjani 1909. izlazi iz tiska i trea zbirka pripovijedaka A. G. Matoa Umorne prie, Nehajev objavljuje roman Bijeg (ponajbolji roman hrvatske moderne), a Dinko imunovi izabrane pripovijetke Mrkodol (Muljika, Duga, Rudica)*

U tom razdoblju u potpunosti se afirmiraju Nazor, Livadi, Milinovi, imunovi, Begovi, Mato te je moderna punu afirmaciju s impresionistikim, secesionistikim, simbolikim i neoromantiarskim stilskim obiljejima doivjela u svojoj drugoj faziLirika postaje dominantna knjievna vrsta koju zaokupljuje sinestezinost postupka, pejzana tematika... (Mihovil Nikoli i Dragutin Domjani)Milan Begovi svojom poezijom (Pjesme, Knjiga Boccadoro) izraava hedonizam te aristokratizam due njegujui kult ljepote i lirski artizam; Vidrieva poezija (Pjesme) inspiraciju vue iz odnosa ovjeka i prirode. U ovom knjievnom razdoblju jaa i dijalektalna poezija na kajkavskom i akavskom dijalektu (Dragutin Domjani, Fran Galovi, Vladimir Nazor)Od 1910. godine namee se u novom vidu specifina rodoljubna, nacionalna tematika. Nacionalna lirika sada prima legendarni i mitoloki karakter.

*

U posljednjih nekoliko godina pred rat optimistiko-aktivistiki odnos literature prema drutvenim zbivanjima kakav se mogao uoiti ve u Nazorovoj poeziji, nastavlja i literarni put jednog dijela onog narataja koji se okupio oko pokreta tzv. napredne jugoslavenske omladine, a kojoj je politiki cilj bio razbijanje Austro-Ugarske Monarhije i formiranje zajednike drave Hrvata, Srba i Slovenaca. Glavni ideolog i pokreta te grupacije bio je Vladimir erina (1891. 1932.), pjesnik, ali ponajprije kritiar, odnosno urednik asopisa Val (1911.) i Vihor (1914.) u kojima je iznosio svoje politike i literarne poglede, suprotstavljajui se pesimistikoj i pasivnoj poeziji modernista (posebno spominjui Nikolia i Domjania) i traei od knjievnosti da se oslobodi sladunjavosti i bjeanja od stvarnosti ivota.

*

Za razliku od veeg broja pisaca starijega modernistikog narataja koji je u literaturu stupio tijekom devedesetih godina i zapoeo stvarati pod utjecajem secesionistikih stilskih oznaka (minhensko-bekog kruga) s neoromantiarskim obiljejima ili simbolista bodlerovskog i verlenovskog tipa mlai pisci u opoziciji su spram prividnog (lanog) sklada kakav je kao svoju viziju (iluziju) svijeta kreiralo secesionistiko stvaralatvoBila je to pobuna po njihovom miljenju protiv malograanske estetike i petrificiranoga malograanskog dvolinog morala (samozadovoljno sadravanje dobitne kombinacije) te protiv svih kanona, propisa i poetike sumnjivih autoriteta bekih modernista*

Pisci opisuju kaotinu sliku svijeta i ivota ili pokuavaju doprijeti duboko u ovjekovu psihu i njegovu intimu, a sve se to odvija na granici sna i jave, realnog i fiktivnog Apsolutno negiranje tradicije (autori pokuavaju biti upoznati sa svakim elementom tradicije i tek onda ga odbacuju) Ono to nova generacija modernista unosi u svoja djela kao glavna obiljeja su naelo asocijativne motivacije djela, unoenje novih sintaktikih odnosa, simultanost misli i osjeaja, iskrivljena slika svijeta te fragmentarnost i mozainost koje je zastupljeno u svim knjievnim oblicimaOsim Vidria, najkompletnijeg naeg secesionistikog pjesnika, u ovom stilskom razdoblju dominantnu ulogu imaju i dva pisca kojima je poezija samo dio njihova cjelokupnog literarnog opusa (Antun Gustav Mato i Vladimir Nazor)

*

Antun Gustav Mato zauzima posebno mjesto u knjievnosti hrvatske moderne - prokuao gotovo sve anrove sustavno i dosljedno prati poetske zahtjeve europskog modernizma, uvijek imajui na umu svoje porijekloNjemu uz bok u ovom razdoblju stoji Vladimir Nazor, produktivnou i raznolikou knjievno-umjetnikih ostvarajaU drugom razdoblju moderne fabula je minorizirana (umjesto deskripcije dogaaja prevladavaju opisi stanja) Oznaica razdoblja je neoromantizam sa simbolistikim predznakom. Dinko imunovi, Mato i Nehajev sredinja su imenaMilutin Cihlar Nehajev u svojim romanima slika slabie i psihiki rastrojene junake bez snage i volje za promjenu; takvu tematsku preokupaciju najavljuje jo Janko Leskovar s Misli na vjenost i Propalim dvorima*