SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET

STUDIJ POVIJEST

Ana Bagarić

HELENIZAM U EGIPTU

Esej

Mentor: prof. dr. sc. Boris Olujić

Mostar, 2014.

SADRŽAJ

Uvod………………………………………………………………………………… 3

1. Nasljednici faraona ………………………………………………………………. 4

2. Vladari dinastije Ptolomejevića …………………………………………………. 5

2.1. Ptolomej I Soter ………………………………………………………… 5

2.2. Ptolomej II Filadelf …………………………………………………….. 5

2.3. Ptolomej III Euerget ……………………………………………………. 5

2.4. Kleopatra ………………………………………………………………… 6

2.4.1. Bitka kod Akcija ……………………………………………….. 6

3. Asimilacija stanovnika Egipta …………………………………………………….. 7

4. Kulturna baština Egipta …………………………………………………………… 7

4.1. Aleksandrijska knjižnica ………………………………………………… 7

4.2. Aleksandrijski svjetionik ………………………………………………… 8

Zaključak ……………………………………………………………………………… 10

Popis literature ………………………………………………………………………… 10

2

UVOD

Kroz ovaj rad ćemo se upoznati sa događajima koji su uslijedili nakon smrti Aleksandra Velikog, posebno sa dinastijom Ptolomejevića

koji su upravljali Egiptom i načinom na koji su helenističku kulturu uspješno uveli kao novinu u egipatski način života. Kada su Aleksandra

Velikog na samrtnoj postelji pitali koga je predvidio za nasljednika, njegov odgovor je glasio: „Onoga koji je najdostojniji te službe“ i zatim je

navodno skinuo prsten kojeg je poklonio Perdiku. Te riječi su Aleksandru u usta stavili kasniji povjesničari želeći istaknuti njegove sumnje i

brige o opstanku države. Aleksandrova druga žena Roksana je bila u drugom stanju i njegov sin je rođen tek nakon njegove smrti. Stoga je Perdik

imao ulogu regenta, ali i potporu svojih ratnih drugova Ptolomeja, Antigona i Lizimaha koji su nakon smrti velikog vladara dobili najvažnije

satrapije za vladanje. Sposobni i odani regent Perdik poginuo je u akciji na koju ga je nagovorio ratni drug Ptolomej. Aleksandrova obitelj

između sebe je naređivala smrt drugih članova. Ubijeni su Aleksandrova žena Roksana i njen sin, njegova majka Olimpija, zakonita žena Filipa

II. Euridika počinila je samoubojstvo, a njen sin Filip III. je ubijen. Posljednji živući član obitelji, Aleksandrova sestra Kleopatra otrovana je

zbog toga što se željela udati za Ptolomeja. Nakon dugogodišnjih previranja i nerješenih sukoba Aleksandrova država podijeljena je na tri velika

dijela koji su kao samostalne države opstali sve do dolaska Rimljana.

3

1. NASLJEDNICI FARAONA

Dinastija Ptolomejevića se u Egiptu održala sve do 30 godine prije nove ere kada je August pobijedio Marka Antonija i Kleopatru u bitci kod rta

Akcija. Zahvaljujući Aleksandrovim postignutim uspjesima kod naroda koji ga je smatrao osloboditeljem i kod vrhovnog svećenstva koje ga je

proglasilo faraonom, u narodu su Ptolomejevići bili poštovani i smatrani su nasljednicima faraona. U početku su imali problema zbog dolaska

Grka i Makedonaca koji se u početku nisu mogli prilagoditi Egipćanima, niti Egipćani njima. Nakon nekog vremena kada su se pomiješali sa

Egipćanima Grci počinju postajati pobožni. Grci koji nisu bili vjernici u matičnoj zemlji u Egiptu su to postali. No, Egipćani ih nisu uveli u sve

svoje vjerske obrede. Njihova božanstva su se stopila, stoga pod grčkim imenima susrećemo neka egipatska božanstva kao što su: egipatski bog

Horus u Edfu nosi ime grčkog boga Apolona, egipatski bog Amon Ra u Thebama nosi ime vrhovnog grčkog božanstva, boga Zeusa. O tome

koliko su se ova dva naroda povezala i postala jedno najbolje svjedoči popularnost koju je svećenik Maneton imao na dvoru Ptolomeja Sotera.

Pretpostavlja se da je ikonografski lik bogova oblikovan baš za njegove vladavine. Ovaj veliki pothvat zbližavanja Grka i Egipćana zasluga je

Ptolomeja Sotera koji je od Egipta uspješno stvorio najstabilniju državu. Gotovo tri stoljeća vladavine Ptolomejevića u Egiptu veliko je razdoblje.

Sa Seleukidima su vodili 6 sirijskih ratova (274.-168.). Imali su posjede u Siriji, Palestini, Maloj Aziji i neke otoke u Egejskom moru. Oko 188.

preostali su im posjedi samo na Cipru i Cireniku, ali i to gube. Vodile su se česte dinastičke borbe koje su Rimljani iskoristili i Egipat na kraju

podčinili svojoj vlasti. Egipat je bio vojno-birokratsko centralistička monarhija. Kraljevi su se smatrali faraonima. Država dijadoha se kao i

Egipat djelila na nome, tope i kome. Najvažniji gradovi su bili Aleksandrija, Naukratis i Ptolemais. U Aleksandriji su stolovali kraljevi i velikaši

kojima su bili podložni nomarsi. Sva zemlja u vlasništvu je kralja. I dalje se vršila melioracija Nila. Obrt je bio dosta razvijen. Kovao se zlatni,

srebreni i bakreni novac. Razvili su se veliki trgovački putevi kopnom i morem. Robovlasništvo je bilo dosta razvijeno. Njihova vladavina je

vrijeme kada je cijeli Mediteran bio osobito živ, vrijeme kada se pojavljuju novi narodi koji će ostati zapamćeni na svjetskoj povijesnoj

pozornici. Dok su se države nastale iz carstva Aleksandra Velikog kulturno i vjerski uzdizale, s druge strane postojao je sukob između grčkog

4

svijeta na Siciliji sa Kartagom, a zatim između Kartage i Rima. Kolonije na našoj obali Korkyra Melania, Issa, Dimos…, razvile su intenzivni

trgovački odnos sa helenističkim Egiptom.

2. VLADARI DINASTIJE PTOLOMEJEVIĆA

2.1. PTOLOMEJ I. SOTER

Odmah je uspostavio odnos prema ostalim dijadosima, i prije smrti Aleksandra Velikog. Nakon što je Aleksandar osvojio Egipat, vlast je

bila u rukama Kleomena iz Naukratisa od kojeg Ptolomej preuzima prijestolje. Njegovi sinovi su nosili ime Legidi (po njegovu ocu). Miješao se

diplomatski, ali i vojno u grčko-makedonska pitanja. Odlučio je proširiti, a ne samo obnoviti staru egipatsku državu od ušća Nila do prvog

katarakta. Njegova želja je bila zaokružiti državu sa svim onim državama koje su je okruživale i omogućavale razvitak i blagostanje, ali su bile i

osiguranje od neprijatelja. Želja mu je bila od Egipta stvoriti pomorsku silu, a za to su mu trebali hrana koja se uzgajala na egipatskim oranicama,

novac koje je pronalazio u rudnicima na Sinaju i drvo za brodove koje je pronašao u feničkim šumama.

2.2. PTOLOMEJ II. FILADELF

Imao je sjajno obrazovanje, prijatelj znanosti i umjetnosti, posebice prirodnih nauka. Druga žena mu je bila njegova rođena sestra

Arsinoe. Nakon njene smrti posvećuje se svojoj vladavini. Nije se upletao u sukobe koji su vladali helenističkim svijetom kao što je to činio

njegov otac. On je čuvao svoje granice koje je branio samo ako bi ih tko napao. Jedan je od najistaknutijih vladara svoga doba, ali i najbogatiji

među njima.

5

2.3. PTOLOMEJ III. EUERGET

Obrazovan čovjek kojeg su isticali kao uzornog i pravednog vladara. Učitelj mu je bio, pored ostalih i upravitelj čuvene aleksandrijske

knjižnice, Apolonije Roddijski, autor teksta „Plovidba Argonauta“. Bio je istaknuti humanistički vladar koji je pomogao u reformi egipatskog

kalendara i nauka općenito. Sa Eratostenom iz Kirene, predstojnikom aleksandrijske knjižnice i „ocem geografije“, veže ga prijateljstvo. Iako

nije bio veliki ratnik, zauzeo je nove krajeve, ali je uspio sačuvati svoje naslijeđe. Želja Ptolomeja I Sotera da od Egipta napravi jaku mornaricu,

ispunila se tek za vrijeme vladavine Ptolomeja III Euergeta, kada je jaka mornarica bila jedini način da se poveže ogromna država. Za vrijeme

njegove vladavine Egipat se smatra gospodarem mora. Za vrijeme Ptolomeja V. Epifora velika, prostrana država Ptolomejevića gubi osvojene

prostore da bi im na kraju ostali Cipar i Cireanika.

2.4. KLEOPATRA

Ptolomej XIII. Aulet spriječio je sa 6000 talenata koje je poklonio Cezaru da se Egipat ne nađe pod udarom rimskog agrarnog zakona. 57.

godine prije nove ere rimski senat ga je vratio na prijestolje. 51. godine prije nove ere umire, a iza njega je ostalo dvoje djece Kleopatra i

Ptolomej koji je bio oženjen svojom starijom sestrom. Ptolomejevi pristaše su ubili Pompeja kada se nakon poraza kod Farsala želio skloniti u

Egipat. Zbog veze Cezara i Kleopatre izbio je tzv. Aleksandrijski rat između Cezara i Ptolomeja XIV. koji je u borbi poginuo.

6

2.4.1. BITKA KOD AKCIJA

Kleopatra je sve činila za svoj Egipat, stoga je nakon Cezarove smrti nastojala osvojiti Marka Antonija koji je na sastanku s njom u

Antiohiji počeo napuštati rimske interese i počeo padati pod Kleopatrin utjecaj. Njena želja je bila da on kao njen muž i egipatski faraon okupi

pod Egiptom zemlje Orijenta. Nakon što je on svoj trijumf proslavio u Aleksandriji, a ne u Rimu došlo je do bitke kod rta Akcija, 31. godine prije

nove ere koja je označila prekretnicu u helenističkom svijetu, poraz Kleopatrine politike i kraj egipatske samostalnosti pod Ptolomejevićima.

3. ASIMILACIJA STANOVNIKA EGIPTA

Egipćani u doba Ptolomejevića nisu imali pravo na sudjelovanje u važnijim odlukama koje su trebale biti donesene. Imali su pravo samo

na najniže funkcije u državnoj upravi. Vrhovnu vlast na dvoru imaju Makedonci i Grci. Ono što je Aristotel savjetovao Aleksandru da bude vođa

i vladar Helena, a gospodar barbara, da se brine za Grke kao prijatelje i drugove, a da barbare iskorištava kao životinje i biljke, vladari iz dinastije

Ptolomejevića su u potpunosti proveli. Ptolomejevići su održavali kulturne i vjerske odnose popraćene darovima i gradnjama s najznačajnijim

kulturnim centrima u Grčkoj, Atenom, Olimpiijom, Delfima i Delosom. U isto su vrijeme ulagali u kulturni život egipatskog svijeta. Iako je bilo

službeno zabranjeno Grcima da se žene Egipćankama, oni tu zabranu nisu poštovali. Egipćani odgojeni u grčkim školama uzimali su grčka imena

i zbog toga nisu nailazili na nikakve zabrane. Zbog asimilacije na vjerskom i sada već na društvenom planu, grčko pismo i knjiga se širi po

cijelom Egiptu. Grci u Egiptu na koje je djelovao egipatski način života i vjera polako se udaljuju od matične zemlje Helade. Osim Egipćana,

Ptolomejevići poštuju i Židove koji u Egiptu uspijevaju održati svoj način života, vjeru, kulturu, običaje i trgovinu. Stapanjem ovih dviju kultura

nestaje u prvom redu političkog osjećaja Grka. Nestaje skupštine, ali i senata tzv. gerusije, a Aleksandrija je postala središte Grka u Egiptu. U

Aleksandriji je čak prevedena Biblija na grčki jezik.7

4. KULTURNA BAŠTINA PTOLOMEJEVIĆA

4.1. ALEKSANDRIJSKA KNJIŽNICA

Muzej-„Hram muza“ (Museion)-izvorni je naziv za aleksandrijsku knjižnicu (ustanova u kojoj se čuvaju, proučavaju i izlažu, kronološki

ili tematski zbirke starina i umjetnina, prirodopisnih, tehničkih i sličnih predmeta). Kompleks aleksandrijske knjižnice je ime dobio po Muzama,

kćerima Zeusa i Menmozine. Ima ih 9 i svaka od njih bila je zaštitnica znanosti i umjetnosti: Talija, Uranija, Melpomena, Polihimija, Terpsihora,

Erata, Kaliopa, Euterpa i Klio. Aleksandrijsku knjižnicu utemeljio je egipatski vladar grčkog podrijetla Ptolomej I. Soter, 308. Godine prije nove

ere, pod Aristotelovim utjecajem. Knjižnicu je proširio njegov sin Ptolomej II. Hram, kultna institucija i prvi svjetski sveučilišni centar u kojemu

su radili mnogi ugledni znanstvenici i umjetnici: Euklid i Heron Aleksandrijski, Ptolomej i Arhimed, Aristofan, Aristrah Samotraški. U

helenističko je doba simbolizirala vrhunsko znanje, znanstvena dostignuća i slobodu mišljenja. Bila je središte helenističke kulture i najvažnija

biblioteka antičkog svijeta. U sklopu muzeja nalazila se i biblioteka sa 700 000 svezaka. Dio biblioteke se nalazio u kraljevskoj palači, a dio i u

Serapeumu. Skupina od 70 židovskih rabina upravo je tu prevela Stari zavjet s hebrejskog na grčki jezik. Tu je Euklid postavio temelje

geometrije, Arhimed formulirao principe fizike, Eratosten izračunao opseg zemlje, Kalimah napisao svoje brojne knjige… Knjižnica je izgorjela

47. godine prije nove ere kada je na nju prešla vatra kojom je Cezar zapalio egipatsku flotu boreći se u Aleksandrijskom ratu na strani Kleopatre.

Hram u Serapeumu su 319. godine uništili kršćani. Najslavniju knjižnicu svih vremena dokrajčili su Arapi 642. godine, grijući 6 mjeseci svoje

parne kupelji svescima iz knjižnice.

8

4.2. ALEKSANDRIJSKI SVJETIONIK

Prvi svjetionik o kojem postoje pisani dokumenti. Sagrađen je u 3. Stoljeću prije nove ere na ulazu u aleksandrijsku luku na otočiću Faru

(otud potječe naziv za usmjereno svjetlo, far), a zbog svoje se visine ubrajao u sedam svjetskih čuda. Izgradnja je bila započeta za vrijeme

vladavine Ptolomeja I. Sotera oko 290. godine prije nove ere, a gradnja je bila povjerena Sostratu iz Knida. Sostrat se prihvatio posla i oko 280.

godine prije nove ere svjetionik je bio gotov. Trokatna kula, 117 metara visoka. Najniži kat je bio kvadratnog oblika dok mu je unutrašnjost bila

valjkasta i bio je visok oko 56 metara. Izgrađen je od velikih komada vapnenac, a strane osmerokuta su bile okrenute prema stranama svijeta.

Srednji kat je bio osmerokutnog oblika. Strane su bile široke 18.30 metara, a visina im je bila 7.30 metara. Na samom vrhu je bila kupola

utvrđena uglačanim granitnim stupovima. Tu je, na zadnjem katu gorjela vatra čiju je svjetlost reflektirao čitav sustav metalnih konkavnih zrcala,

čija se izrada pripisuje Arhimedu. Gorivo za vatru donosilo se na magarcima, spiralnim stepenicama koje su išle unutar prva dva kata. Svjetionik

je ujedno bio i tvrđava. Osmerokutnu kulu su ukrašavali brončani kipovi. Jedan je pokazivao smjer vjetra. Drugi je pratio kretanje sunca po

nebeskom svodu. Kada bi sunce zašlo tada bi i kup spustio ruku. Treći je otkucavao vrijeme svakoga sata, danju i noću. Najčudniji je bio kip koji

viče- Kada bi se Aleksandriji približavali neprijatelji, on je sve glasnije proizvodio buku. Očito se radilo o alarmu i to prvom na svijetu. Kad su

Arapi osvojili Egipat oko 651. godine prije nove ere, divili su se Aleksandriji i njenom bogatstvu. Kako im pomorske veze sa mediteranom iz

Aleksandrije nisu bile jake, glavni grad su Arapi premjestili u Kairo. Jednom prilikom su greškom skinuta zrcala sa svjetionika i nikad više nisu

postavljena. 956. godine prije nove ere potres je pogodio Aleksandriju i nanio velike štete svjetioniku. Tek kasnije veći potresi, 1303. I 1323.

godine prije nove ere značajno su oštetili građevinu. Posljednje poglavlje u povijesti svjetionika ispisano je 1480. godine prije nove ere kada je

tadašnji sultan Mehmed II. Osvajač izgradio srednjovjekovnu tursku utvrdu na istom mjestu gdje je stajao svjetionik, koristeći se kamenom i

mramorom iz ruševina. Do dana današnjeg sačuvalo se samo ime i uspomena. Sostrat, graditelj svjetionika, u želji da očuva svoje ime za

pokoljena koja će doći iza njega, uklesao je na mramornom zidu ovaj natpis: „Sostrat, sin Dekstifona iz Knida, posvećuje ovo bogovima,

spasiocima primoraca.“ Natpis je prekrio tankim slojem žbuke koja je bila iste boje kao i mramor, a na vrhu je napisao ime Ptolomeja I.9

ZAKLJUČAK

10

Ime Aleksandra Velikog ostaje zapamćeno u povijesti sve do zadnjeg dana, ali i ime njegovih nasljednika također. Ptolomejevići su

najbolje očuvali Aleksandrovo nasljeđe i helenističku kulturu. Vrijednost koju imaju Aleksandrijska knjižnica i Svjetionik vrijeme nikada neće

moći izbrisati jer oni su pojam bezvremenskog. Ptolomejevići su državu koja je svoj najveći sjaj imala u doba faraona, pretvorili u centar i

najstabilniju državu helenističkog svijeta i time su pokazali da su Aleksandrovo nasljeđe uspješno očuvali. Dolazak Rimljana i njihovu želju da

stvore veliki imperij nisu uspjeli izbjeći, jer na popisu država koje su Rimljani željeli osvojiti, našao se i Egipat.

LITERATURA

11