Hedwig Courths Mahler-Lijepa Lilian

7/28/2019 Hedwig Courths Mahler-Lijepa Lilian

1/130

GIGA

Hedwig Courths-Mahler

Lijepa Lilian


2/130

GIGA

2

Veliki luksuzni brod plovio je velikom brzinom mirnim morem obasjanim arkim suncem.Drutveni ivot na brodu zvanom Non plus ultra bio je u punom jeku, te su putnici bilidobro raspoloeni. Putovanje preko oceana na takvoj elegantnoj i komfornoj lai predstavljalo

je neprekidni praznik.Bijae vrijeme aja. Pili su ga, sjedei za malim stoliem u salonu za aj, a posluivalo se i na

palubi zajedno sa slasnim prilozima. Sve je to pridonosilo jo boljem raspoloenju. Uzavjetrini nekog kuta palube smjestili su se, neto podalje od ostalih putnika John Crosshall,njegova kerka Lilian i jo nekoliko gospode.Uz Crosshalla sjedio je njegov tajnik White, dok je mjesto kraj gospoice Lilian osvojioRobert Blount ne skidajui pogled s nje. Ona je bila vitka, ponosna djevojka, samouvjerenaponaanja poput svih Amerikanki. Bijela, jednostavna i izvrsno skrojena haljina privijala seuz njezino gipko tijelo. Na zlatno plavoj kosi nosila je draestan eiri.Jedva je sudjelovala u razgovoru. Njezino je lice odavalo misli zalutale negdje daleko.Tamnomodre izraajne oi zrcalile su se poput dubokog i tihog gorskog jezera. Gledale supune enje u daljinu. Gospoice Lilian, vae su oi sada opet oi prave Njemice kazao je Robert Blount. On

ve dugo vremena bijae njezin najprivreniji i najneumomiji oboavalac. Lilian mu je jasnodala do znanja kako ne bi trebalo da gaji nade, pa ipak, on je krenuo na ovo putovanje prekooceana u drutvu s njom i njezinim ocem. Htio je pokuati jo jednom da slomi njezin otpor.Poznavao ju je jo od djetinjstva. Njihovi oevi bijahu poslovni partneri. Godinama ju jeljubio i nastojao zadobiti njezino srce i ruku. No, za Lilian on bijae samo dobar i dragprijatelj.uvi njegove rijei, kao da su joj se misli vratile izdaleka. Pogledala gaje. Zato uvijek naglaavate moje njemake oi, Bobby? Otkada smo krenuli na putneprestano to istiete zapitala je, smijeei se, uz neznatan prigovor.Uzdahnuo je duboko. Otkad se vozimo ovim njemakim brodom, dobili ste njemake oi, gospoice Lilian! I tosmo blie Njemakoj, to je sve oitije. Sto podrazumijevate pod tim? zapitala ga je i odmahnula glavom.Neko ju je vrijeme promatrao. To su oi pune enje. Oi pune oekivanja, kao da znate dae se pred vama uskoro pojaviti zemlja iz snova.Tiho se nasmijala. Bobby, sada govorite poput nekog njemakog pjesnika.Bobbyjevo dobroudno, veoma ameriko lice, ostalo je ozbiljno. Preao je velikom, mravomrukom preko uredno zaeljane kose, u bojazni da kosa nije u redu. Gospoice Lilian, vi znate da ja govorim istinu. Vae oi vie nisu oi odlune i mirneAmerikanke. Vi sada gledate kao to gledaju njemake ene.

Gospoica Lilian pogledala je sa smijekom svog oca. Njihove su se o

i srele i zasjale. Pogledajte oi mog oca, Bobby! Nisu li sline mojima? Naslijedila sam njegov pogled.

Moj otac je porijeklom Nijemac, ali je ve gotovo trideset godina ameriki dravljanin. Za sveto vrijeme ne bijae vie u Njemakoj.Bobby Blount je kimnuo. Da, no usprkos godinama koje je proivio kao slobodan Amerikanac, on je ipak u duiostao Nijemac. I vaa pokojna majka bila je Njemica, i nikada nije postala prava Amerikanka.A vi se sada, pred mojim oima, za vrijeme ove vonje mijenjate. Svakog dana postajete svevie Njemicom, a sve manje Amerikankom. Nije li tako?Lilian se smjekala. Zbog toga je smijeka srce gospodina Blounta stalo jae udarati, jer on jebio tako sladak i draestan.

Varate se, Bobby, ako mislite da se ta promjena istom sada odigrava. Samo to vi to sadatek zapaate. Ja sam, poput svojih roditelja, u dubini due uvijek bila Njemica, iako moja


3/130

GIGA

3

noga nikada nije stala na tlo stare domovine. Krv u mojim ilama ne moe utjeti. No, do sadasam eljela biti samo Amerikanka. Mnogo toga u meni uvijek e ostati ameriko. Otkada samzakoraila na ovaj njemaki brod, uzavrila je rv u meni. enja koju sam ve prije osjeala zadomovinom svojih roditelja, ojaala je. Pogledajte oca i on broji svaki sat koji gapribliava domovini. Sada je napokon nadvladala njegova krv. A da ja osjeam jednako poput

svog oca, to vam je dobro poznato.Ustala je kao da je goni neki unutarnji nemir i pola do ograde palube. Naslonila je glavu naruke i gledala irom otvorenih oiju u daljinu gdje se nalazila njezina domovina.Otac ju je zamiljeno promatrao. Cuo je neke dijelove razgovora. Sada je odvratio oi odkerke i pogledao gospodina Blounta, koji kao daje izgubio svaku nadu.John Crosshall nije bio protiv toga da se njegova ki uda za Roberta Blounta, koji je bio sin

jedinac njegova dugogodinjeg poslovnog druga i kompanjona, takoer milijunaa. Bobby jeljubio Lilian zbog nje same, a ne zato jer je bila bogata nasljednica. Osim toga, on je bioveoma dobar mladi. No, Lilian ga nije ljubila i stoga se nije moglo pomiljati na taj brak.Nikada John Crosshall ne bi svoju ker na to prisilio. Obratio se Robertu Blountu sasmijekom. Dragi Bobby, ne smijete u nama gledati otpadnike. Uvijek u se sa

zahvalnou sjetiti Amerike kojoj zahvaljujem svoju sreu. Zemlju, na koju sam nogomstupio kao brodolomac, naputam kao bogata. Naravno, rtvovao sam tome svoje zdravlje imladost i danas se vraam kao bolestan ovjek, kao starac u domovinu. Nju sam nekonapustio i zarekao se da se vie neu vratiti. No, sada me Njemaka neodoljivo privlai inemam vie snage da se tome oduprem. elim provesti posljednje dane svog ivota tamo gdjesam proivio svoju mladost. Htio bih biti sahranjen u svojoj domovini. Kada ovjek prijee,poput mene, ezdeset godina, ne preostaje mu mnogo vremena. Ne gledajte me tako, dragiBobby, kao neku sentimentalnu budalu. Znate da sam tamo preko uvijek imao bistru glavu iotvorene oi. Iao sam svojim putem ne obazirui se na sentimentalnosti. No sada, kad samlikvidirao sve svoje poslove u Americi i kad sam se odvojio od svega to me zaokupljalo,tamo me nita vie nije dralo. Imao sam vremena za snove i osjeao se iznenada opetNijemcem. Moda e me moja domovina razoarati. Ne znam sigurno hou li moi tamopustiti korijenje. Veseli me to Lilian tako rado odlazi sa mnom. Bobby Blount je kimnuo. Da, ona odlazi s vama puna radosti, gospodine Crosshall! Ona je u srcu Njemica.utei stadoe promatrati Lilian. Tada je Bobby Blount uzdiui kazao: Mislim da nisam trebao krenuti na taj put. Gospoica Lilian nikada nee postati moja ena.Ostat e zauvijek u svojoj domovini. U to sam uvjeren.John Crosshall pruio mu je ruku i u njegovu otmjenom licu oitovalo se aljenje. Dragi Bobby, sam Bog zna kako bih rado bio ostavio svoju Lilian s vama za itav ivot.Znam, va se otac pomalo ljuti na mene to nisam bio odluniji i udao Lilian za vas. No, takvaprisila ne bi bila dobra. A Lilian ne bi na to pristala. Ona je veoma samostalna i na nju se ne

moe utjecati. U tom je pogledu prava Amerikanka. Nikada nee nekome pruiti svoju rukune poklonivi i srce.

To je njemaki nain odgovorio je Bobby Blount. John Crosshall se udno nasmijao. Imade mnogo njemakih ena, a i mukaraca, koji se ne povode za svojim srcem. A mnogese njemake djevojke moraju pokoriti prisili i udati se za neljubljena ovjeka. Toga ima ucijelom svijetu. No, vratimo se vama, dragi Bobby! Predskazao sam vam uzaludnost ovogputovanja s nama. Lilian uvijek ini samo ono to misli da je pravo. Ne da se uvjeriti usuprotno. Ona vas voli poput prijatelja, poput brata. I to e uvijek tako ostati. Ona ne moebiti drugaija prema vama.Bobby Blount je ponovno pogladio kosu, no njegova je ruka pri tome malko drhtala. To je bio posljednji pokuaj rekao je, nastojei se smiriti. A sim toga ve sam dugo

namjeravao otputovati u Europu. Za mene je bilo veoma ugodno to sam dio puta mogaoprovesti u vaem drutvu.


4/130

GIGA

4

John Crosshall se nasmijeio. Ako na to tako gledate, drago mi je to ste s nama. Dok vi razgledate europske drave, miemo vjerojatno ve imati svoj dom u Njemakoj. Namjeravam kupiti neki lijepi idiliniposjed u svojoj uoj domovini, jednoj maloj kneevini. Posjetit ete nas prije no to se vratiteu Ameriku. Bobbyjeve oi zablistae.

To je izvrsno. Onda se ne moram sada zauvijek oprostiti od vas. To e mi olakatirastanak. No, ne gajite vie lane nade, Bobby! Oslobodite se toga svim silama.Bobby se rezignirano nasmijeio. Ne brinite, gospodine Crosshall! Doi u k vama i gospoici Lilian samo kao prijatelj. Tome se dvostruko radujem, dragi Bobby! Lilian je prila k njima i sagnula se brino nadoca. Sada mora poi na kratku etnju palubom, dragi oe! Ne smije tako dugo mirno sjediti.Na moru su i najsunaniji svibanjski dani hladni.John Crosshall je ponosno i toplo pogledao njezino lijepo lice. Nije mi hladno. ini mi se da je toplo u ovom zatienom kutku. No, rado u proetati

kazao je.Lilian je pozvala nekog slugu koji je ekao sjedei na stolici za sklapanje. Bijae to Charles,osobni sluga Johna Crosshalla. On je bio snaan mukarac i boravio je uvijek u blizini svogagospodara, otkada se taj bio razbolio. Brzo je ustao i pristupio im. Pribliio se i gospodinWhite, tajnik Johna Crosshalla. On se prije nekog vremena odetao do ograde na palubi.John Crosshall ustao je uz pomo Charlesa, a gospodin White je priskoio u pomo. JohnCrosshall je odmahnuo prijazno se smijeei. Niste mi potrebni, gospodine White! Hvala vam! Gospodin White se naklonio i povukao.John Crosshall se naslonio na ruku svoje keri i umornimkoracima krenuo na etnju. Po njegovu dranju vidjelo se da boluje. Prije nekoliko godinadobio je reumatizam zglobova a kao posljedica toga oslabilo mu je srce. To ga je prisililo namnoge sate neeljenog odmora. A on je bio ovjek koji je neprekidno radio i vlastitim rukamastekao milijune, poto je morao napustiti svoju domovinu. Morao se odrei malo pomalosvih poslova. Za vrijeme tog odmora javila se u njemu elja da posjeti svoju staru domovinu.Prije, dok je radio, nikada na to nije pomiljao. I prije bi ponekad u krugu svoje obiteljigovorio o rodnom kraju. Njegova pokojna ena, s kojom se vjenao sedam godina po svomdolasku u Ameriku, bijae takoer Njemica. Otac i ki mazili su tu njenju, tihu enicu iokruivali je panjom i ljubavlju. Postupali su s njom kao s nemonim djetetom, za koje su seu svakom pogledu morali brinuti. Sve troje se vrlo dobro slagalo. Majka je esto u slobodnimtrenucima priala ocu i keri o domovini. Nikada se nije posve saivjela s amerikimprilikama. Potjecala je iz njemake plemike obitelji i dola je nekad u Ameriku sa svojim

ocem, koji bijae, nesretnim spekulacijama, izgubio u Njemakoj sav svoj imutak, pa mu jeena umrla od uzrujavanja. On je s kerkom krenuo preko oceana, elei da u Americi stvori

novu egzistenciju.John Crosshall namjestio ga je u svom poduzeu koje je tada upravo dobro krenulo. Tom jeprigodom upoznao i njegovu ker. Njene sive oi te mlade djevojke podsjetile su ga na istetakve oi njemu toliko drage. I tako se oenio Hildom plemenitom Steinbach. Osim velikesklonosti nije joj mogao pruiti druge osjeaje, jer je njegova ljubav pripadala eni koje semorao odrei prije no to je krenuo u Ameriku. Usprkos tome nosio je svoju enu na rukama ipruao joj sve to je mogao.Teka je srca sahranio svoju enu prije pet godina. Tada se jo vie zbliio sa svojom kerkomkoja bijae sva njegova srea i ponos.

Nasmijeen, naslonio se na Lilianinu ruku, etajui palubom. Gospodin Blount nije ih elioslijediti. Lilian gaje pogledala uz draesni smijeak. Zar nas neete pratiti, dragi prijatelju?


5/130

GIGA

5

zapitala ga je umolno.Brzo joj je pristupio. Ako mi to dopustite, gospoice Lilian!Taj inae tako razuman i trijezan ovjek osjeao se nesigurnim i slabim pred Lilianinimsmijekom. Iako je govorio samom sebi da je njegova ljubav beznadna, ipak je uvijek

ponovno traio njezinu blizinu. Ponadao se da bi se Lilian mogla razoarati u Njemakoj ivratiti u Ameriku. Pomisao na rastanak bila je za nj tako uasna da se hvatao za svaku slamku,to vie to je znao da Lilian jo nikome nije poklonila svoje srce. Mlada djevojka nije moglaslutiti daje njezin smijeak pruio Bobbyju nove nade. Razgovarala je veselo s njim i s ocem.Otac joj je kazao da se Bobby zasad jo nee zauvijek oprostiti s njima, nego e ih posjetiti napovratku u Ameriku.Lilian je uljudno kimnula mladom ovjeku. To je dobro, Bobby! Veselit emo se budemo li vas mogli pozdraviti u svom domu.Bobby je pogledao njezine sjajne tamnoplave oi i njezino lijepo lice. Morao je priznatisamom sebi, daje ona, premda se radovala njegovu posjetu, ostala hladna. Ah, kako bi onelio da ga jednom pogleda svojim eznutljivim pogledom!

Osjetio je duboku bol to nije mogao osvojiti ovo lijepo, ljupko bie. Za vrijeme etnjepristupie im drugi putnici. Priali su o jelu, koncertu, vremenu i o plesu koji se te veeritrebao odrati. Neki brbljavci prenosili su im i razlina ogovaranja. I toga je bilo na brodu uizobilju. Toliki broj ljudi zbijen na malom prostoru, pogodovao je ogovaranjima. Lilian injezin otac, kao i Bobby Blount, bijahu prepoteni a da bi u tome mogli uivati. Brbljavci nisukraj njih dolazili na svoj raun. Nakon etnje njih se troje ponovno smjestilo u onomzatienom kutu. Charles je ostao u blizini i pobrinuo se da to udobnije smjesti svoggospodara na lealjku.Lilian je skinula eir i dopustila vjetru da se igra njezinom kosom. Ta kosa bijae neizmjernolijepa: plava, valovita i veoma duga. Teke pletenice pokrivale su itav zatiljak. Vjetar se nanjezinu elu igrao nestanim kovricama.Bobby Blount neprekidno je promatrao Lilianinu sjajnu zlaanu kosu. Pritom se prisjeaokako je jednom vidio njezinu kosu rasputenu. Lilianu je boljela glava, pa je sjedila u nekomtihom kutku oeva vrta. Zamolila je svoju sobaricu da joj raspusti teke pletenice. Upravotada se njezin otac vratio kui i doveo sa sobom Bobbyja. Obojica su pola do Lilian. I tako ju

je Bobby ugledao s rasputenom kosom koja ju je zamatala poput tekog zlatnog ogrtaa.Nikada Bobby nije mogao zaboraviti pogled na tu zlatnu rijeku. Njegovo je srce stalo nemirnokucati im bi se toga sjetio. A kada bi zavidne gospoice iz Lilianine okolice stale tvrditi kakota gusta zlatna kosa nikako ne moe biti prava, on bi im se samo posprdno nasmijeio.Lilian je sjedila, draesno naslonjena, u svojem stolcu, prekriivi noge s elegantnimcipelama. Lijepe, fine ruke drala je u krilu. Otmjena, a ipak jednostavna haljina isticala je

njezino skladno mlado tijelo, naglaavajui njegove plemenite oblike, ali ne isti

ui nita.Gledala je u plavo nebo. Za obojicu mukaraca ona je bila najprivlanija.

Divna je tiina ovoga kutka. Nadajmo se da e to neko vrijeme potrajati kazala je sasmijekom.Njezina se nada nije ispunila. Uskoro su stigli drugi putnici i okruili je.Lilian je dobacila Bobbyju vragoljasti pogled. On bi najradije potjerao sve te ljude.John Crosshall nije sudjelovao u razgovoru. Bio je veoma povuen, iako ljubazan. On je vie nalik na njemakog plemia, nego na amerikog milijunaa apnuo je nekinjemaki novinar svom poznaniku, pokazujui na gospodina Crosshalla.Ostali su razgovarajui u tom zatienom kutu, sve dok nije doao as pripreme za veeru i zaples.

Lilian i njezin otac takoer su poli u svoje kabine, oprostivi se od Bobbyja. Sobarica Bettyve je bila pripremila Lilianinu haljinu. John Crosshall uzeo je za sebe i svoju ker mali salon


6/130

GIGA

6

i dvije od najelegantnijih i najveih kabina. Ipak nisu imali odvie mjesta i Betty je potajnouzdahnula. Bijae nauena na prostrane prostorije u kui Johna Crosshalla. No, ipak je brzo ispretno pomagala svojoj mladoj gospodarici. S uivanjem je eljala njezinu divnu kosu nakoju je bila ponosnija od same Lilian. Pomagala joj je navui haljine. Lilian nije nikada troilamnogo vremena za svoju toaletu. I danas je jo preostalo etvrt sata do poetka veere.

Dajte mi moj ogrta i prebacite mi maramu preko kose. Poi u jo malo na palubu naredila je ljubazno sobarici.Betty je jo jednom pogledala svoju elegantnu i draesnu gospoicu. Bila je zadovoljnasvojim radom. Zatim joj je na ramena stavila skupocjeni ogrta s umetcima od predivnihipaka. Spretno je prekrila njezinu kosu tankim alom. Lilian je podigla povlaku svoje haljinei izala iz kabine. Ako me otac bude traio, ja sam na palubi. Stii u na vrijeme na veeru rekla jeljubazno.Betty je pozdravila i poela ureivati kabinu.Lilian je pourila na gotovo praznu palubu. Nekoliko usamljenih etaa iskoristilo je vrijemeprije veere. Meu njima i tajnik White. S puno potovanja pozdravio je Lilian i propustio je.

Dobacila mu je nekoliko ljubaznih rijei i stala uz ogradu.Gledala je u daljinu. U njezinim oima vidjela se neka nejasna enja. Sjetila se onoga to joj

je majka pred samu smrt kazala. Nikada ne bih uzela za mua Amerikanca. Amerikanci su marljivi i sposobni. Oni pruajusvojim enama bezbrian i ugodan ivot. No, ne zanju ljubiti cijelom duom, srcem i svimosjeajima.Te su se rijei usadile u Lilianinu mladu duu poput dobrog sjemena. Isprva se samo igralatom milju, shvaajui je kasnije sve ozbiljnije. Njezina mala mama, kako ju je Lilianzvala, znala je matati poput male djevojice. Nikada nije primijetila da je njezin mu necijeni, ali je znala da ne osjea ljubav prema njoj. Prije godinu dana otac je ispriao Lilianpriu svog ivota sa svim pojedinostima. I tada je tek Lilian saznala kako je on u dubini svojedue jo uvijek vjeran svojoj mladenakoj ljubavi, i kako nikada nije mogao zaboravitidjevojku koju je morao napustiti. Kad je ve njezina majka drala da je njegova ljubav jaa odljubavi bilo kojeg Amerikanca, kako je tek on morao ljubiti onu enu? Lilian je u dubini dueodluila da e se udati samo za Nijemca, bude li se uope udavala. Nije znala hoe li to ikadauiniti. Znala je jedino to, da bi vie voljela ivjeti sama, nego s nekim tko je ne bi zaistaduboko ljubio sa svim biem. Nije eljela praviti nikakve ustupke. Lilian je ve bilo dvadeseti dvije godine, a njezino srce jo nije progovorilo. Bobby Blount joj je bio od svih mladiakoje je poznavala najugodniji. Ipak, nije mogla pomisliti na brak s njim. Bilo joj je jedino aoto se on toliko trudio oko nje. Ona ga je odbila, iako je alila stoje morala dragomBobbyju, zadati bol. Kakva teta, Bobby! Bili smo dobri prijatelji, a sada govorite takve

gluposti! Drugi su se mukarci zbog toga ve

dovoljno ljutili. Vjerujte mi, ja nisam za vas. Jasam posve luda djevojka, iako izgledam veoma razumno. Samo bih vas razoarala. Potraitedrugu enu koja e vam bolje odgovarati.A vi ete ostati moj dragi stari prijatelj Bobby. Ne ljutite se na mene!Tako mu je govorila.Pa ipak je Bobby putovao ovim brodom. Htio je upoznati Europu, kako je govorio. DobriBobby! Nije mogla zaeljeti boljeg prijatelja. Ali kao supruga ne! To je morao biti netkoposve drugi. I gospoica Lilian stala je sanjati poput svake druge djevojke o tome kako binjezin mu trebao izgledati. Sanjarila je tako dugo dok je zvono nije pozvalo na veeru.Duboko je uzdahnula, uspravila se i nasmijala samoj sebi. Glupa Lilian! govorila je.Mimo i sigurno je pola u blagovaonicu. Betty ju je ekala kod stuba i skinula joj ogrta i

maramu. Gospodin Crosshall je ve u blagovaonici javila je.


7/130

GIGA

7

Lilian joj je kimnula.Kada je malo zatim stupila u dvoranu, ponosna i elegantna, postala je opet samosvjesnapametna Amerikanka, jasnih i mirnih oiju.Njezin je otac ve sjedio za stolom. Kraj njega je stajao, ekajui na nju, Bobby Blount. Jelisu za malim okruglim stolovima, veoma ukusno postavljenim i ukraenim svjeim cvijeem.

Bobby je pourio prema Lilian i odveo je do stola. Bilo je postavljeno za etiri osobe.Gospodin White stajao je u oekivanju iza svoga stolca. Gospodin Crosshall elio je danjegov tajnik za vrijeme putovanja jede za njegovim stolom. Tako se mogu u miru dogovarati.Mnogi su mukarci sa zaviu promatrali Bobby Blounta, koji je smio pratiti do stola lijepu ibogatu Amerikanku. Neke su pak ene zaviale Lilian zbog njezina odanog kavalira.Ne obraajui pozornost na svu tu radoznalost, Lilian je sjela. Kao da nije primjeivalapoglede sa svih strana. Gospodu je oduevljavala njezina svjeina, a ene su kritikii s divljenjem promatrale njezinu haljinu. Naravno, kada netko ima oca milijunaa, moenabaviti takvu toaletu koja elegantnou nadvisuje sve ostale. Haljina je bila od baruna, bojeampanjca s neto tamnijim cvjetovima. Ovratnik i rub haljine bijahu ukraeni biserima. Okodivnog vrata i na prekrasnoj kosi nije nosila nikakvog ukrasa. Gospoda su se sloila u tome

kako to nije bilo ni potrebno. Dame su ipak mislile drugaije, znajui kakve divne nizovebisera i dragocjenog kamenja imade gospoica Lilian. Pa morale su iz iste zavisti prigovaratimladoj Amerikanki.Ipak su ba dame izraavale nakon veere gospoici Lilian svoje divljenje. Govorile su jojkako prekrasno izgleda i kakvu divnu haljinu nosi.Lilian se nasmijala. Ali moje cijenjene dame, ove komplimente zavreuju moj kroja i moja sobarica. Ja tunemam nikakvog udjela kazala je, branei se. Tek vi dajete toj haljini pravu vrijednost pourio se kazati jedan od njezinihoboavatelja.Lilian se ubrzo umorila od ovih hvalospjeva koje je znala ispravno ocijeniti. Njezino je liceodavalo neraspoloenje. Bobby Blount primijetio je to, pa joj je pristupio: Sto je s vama, gospoice Lilian? Zar vam je netko neto uinio? zapitao je.Lilian se ve ponovno smijeila, vidjevi njegovo prestraeno lice. Nije vano, dragi prijatelju. Dosadno mi je sluati neprekidno te banalne komplimente.Moj kroja i moja sobarica trudili su se da to vie istaknu moju vanjtinu, koju mi je Bog daobez moje zasluge. I to sam ja tu kriva? Ne mogu prihvatiti njihove pohvale. A ne mogu ihignorirati, jer su tako nametljivi.Bobby ju je pogledao sa smijekom. Razumijem te ljude. Kada vas ovjek pogleda, mora izraziti svoje oduevljenje, ili utjeti. Smilujte se, Bobby! Sada ste i vi poeli. Zar se sa mnom ne moe govoriti o drugim

stvarima koje me vie zanimaju od mog izgleda? Mislite li da bi i jedan od tih ljudi naao zamene rije pohvale kad bih bila siromana i odjevena u bijedne haljine? Riskirajui da vas naljutim, moram vam ipak kazati: vaa pojava izaziva divljenje svuda iu svakoj prilici.Lilian je slegnula ramenima. Kako me to zapravo postiuje. Jer sve ovo zahvaljujem samo svom vanjskom izgledu. Ato u ja s tim divljenjem? Vie bih eljela da me vole nego da mi se dive.Bobby Blount pogledao je mladu djevojku oima koje su sve kazale. A kada vam netko ponudi ljubav, vi je odbijate. Pogladila se po elu i smeteno gapogledala. Ali gospodine Blount, o tome ne elim razgovarati. Stisnuo je usnice i naklonio se.

Boli me kada me zovete gospodin Blount. Zar sam proigrao vae prijateljstvo? Stalo vam je do mog prijateljstva?


8/130

GIGA

8

Budui da ne mogu raunati s drugim osjeajima, vae prijateljstvo je za menenajdragocjenija stvar na svijetu.Brzo i toplo mu je pruila ruku. Dobri, stari Bobby! I ja veoma cijenim vae prijateljstvo. I zbog toga mu ne mogupridodati druge osjeaje. Odvie vas volim kao prijatelja, a da bih vas mogla ljubiti. To zvui

proturjeno. Ali vi me razumijete, zar ne?On je uzdahnuo. Naalost, moram vas razumjeti! Uskoro u vas izgubiti i kao prijatelja. Zaboravit ete me usvojoj novoj domovini.Pogledala ga je prijekorno. To ni sami ne vjerujete, Bobby. Lilian Crosshall nema tako slabo pamenje. A nema nitoliko prijatelja da bi mogla izgubiti jednog od njih. No, sluajte, orkestar svira, ples jezapoeo. Molim vas, odvedite me gore. Htjela bih s vama plesati. Otac se s nekoliko gospodepovukao u salon za puenje, znai da mu nisam potrebna. On e kasnije doi gore i pogledati ples. Morao sam vam to javiti. Doite, Bobby! Moda je to na posljedni zajedniki bal. Najradije bih samo s vama

plesala.Bobby se naklonio i ponudio joj ruku.Brodski je orkestar svirao neku njenju melodiju. Ona je odjekivala daleko nad mirnompovrinom mora.im se Lilian pojavila u dvorani sa svih su strana nagrnula gospoda, elei osigurati ples zasebe. Kasnije, moja gospodo! Ovaj ples pripada meni. Ne elim ga skratiti! viknuo je Bobbyi odveo Lilian.Gledali su zavidno za njim. Kada bismo bar znali da taj Bobby Blount nije nita do prijatelj gospoice Crosshall.Moda se eli oeniti njome priopio je jedan od Lilianinih oboavalaca drugome, koji jesamo slegnuo ramenima. Taj gospodin White je strano diskretan. ovjek od njega ne moe nita saznati.I im je ples zavrio, pourili su do Lilian da je zamole za sljedei. Bobby Blount morao jeLilian prepustiti drugim plesaima.Ostale mlade dame, raunajui na nj za ples, razoarale su se. Bobby je ugledao gospodinaCrosshalla. Pourio je do njega i smjestio ga u tihi kuti odakle je mogao promatrati ples.Zatim je sjeo kraj njega.Pratili su oima Lilian. A pritom se razgovarali o nekim poslovima. Gospodin Crosshalloslobodio se svih svojih poslova i ustupio svoj udio Bobbyjevu ocu. Svoj kapital doznaio jeu njemake banke, a dio imutka uloen u amerike tvrtke, imao je Bobbyjev otac, malo

pomalo, slati za njim u Njemaku.Bobby je po povratku u Ameriku imao postati partner svog oca, pa tako obojici gospode nije

manjkalo grae za razgovor.Iako je Bobby pozorno sluao, ipak je oima slijedio Lilian. Okruivali su je sa svih strana.Njezino je lice odavalo da se ne zabavlja ba najbolje. Brzo se umorila od svega toga ipristupila obojici gospode. Ne znam zato bih se morala zamarati sa svim tim dosadnim ljudima! Radije u sjeditikraj vas. Pa i vi ne pleete, Bobby! Ne, vie ne odgoviro je ovaj znaajno. Sjest emo u neki tihi kuti i razgovarati. Mjeseina je divna.Obojica gospode bijahu zadovoljna. Bobby je poslao Charlesa, koji je opet bio u blizini, po

ogrta za Lilian. im ga je on donio i htio poloiti oko ramena mlade djevojke, Bobby mugaje oduzeo i vlastoruno zaogrnuo Lilian. Tada su se oprezno iuljali, poput troje


9/130

GIGA

9

zavjerenika, kako ih ostali ne bi primijetili. Znali su da bi to bio kraj njihova ugodnograzgovora.Nisu ba mnogo govorili. Ubrzo su posve zautjeli. Svaki je slijedio svoje misli.Lilian se naslonila na stolac i sanjarski promatrala svijetli mjesec. Bobby Blount stajao je krajnje naslonjen na ogradu i gledao njezino lice obasjano mjeseinom. John Crosshall mimo je

puio, mislei na svoju domovinu. Nisu ih otkrili.Drali su da su se oni povukli u svoje kabine. Tako ih nitko nije smetao i oni su mogli u mirurazmiljati.Nakon dugog vremena Lilian je ustala i duboko uzdahnula. Kako je bilo divno, zar ne? Prava je blagodat kada ovjek jednom moe utjeti meuljudima koji ga razumiju. Zato bih dala i najdivniji bal. Pogledajte, Bobby, odsjaj mjeseca umoru. Svaki i najmanji vali upija njegovu sliku i igra se njom. Ali sada otac mora poispavati. Glazba je zamukla i zavladat e mir.Njeno se nagnula nada nj. Doi, oe, kasno je. Jo samo dva dana, Lilian, i tada emo biti u domovini uzdahnuo je eznutljivo.

Nije elio da to Bobby uje, ali to se ipak dogodilo. Bobby je zapazio i to da je Lilian sretnopogledala oca i kimnula mu. Ruku pod ruku krenuli su otac i ki, u pratni Bobby Blounta,prema stubama koje su vodile do kabina.Dolje se Lilian oprostila od oca i Bobbyja. Laku no, dragi oe! Laku no, dragi, stari Bobby! rekla je toplim, jasnim glasom. Jo

jednom je Lilian kimnula obojici i nestala u svojoj kabini.I posljednja dva dana plovio je Non plus ultra po mirnom moru obasjanom suncem. Putnicisu bivali pomalo nestrpljivi, prieljkujui kraj putovanja. A najvie od svih John Crosshall.Nije se dobro osjeao i veoma je slabo spavao. Tajio je to pred kerkom, ne elei jeuznemiriti.Bio je veoma sretan kad su napokon ugledali obalu. Lilian je stajala kraj njega, naslonjena naogradu, i oboje gledalo kroz dalekozor tu crtu u magli Izgledala je poput niza oblaka naobzoru. Uhvatili su se za ruke i sretno pogledali. Oe, dragi oe uskliknula je toplo Lilian.On je kimnuo i oi su mu se navlaile. Uzbueno i potreseno, stisnula je njegovu ruku. Ne uzbuuj se, oe! molila je zabrinuto. Odmahnuo je glavom. Ne brini. Ovo mi uzbuenje nee nakoditi. Mnogo bi mi vie tetilo kada bih gapotiskivao. Ne mogu sada ostati miran. Tih trideset godina kao daje izbrisano iz mog ivota.Onda, kad sam naputao domovinu, stajao sam takoer ovako na palubi broda i gledaoogoren i zdvojan tu obalu. Kad je posve nestala, navrle su mi suze na oi, iako sam prkosnostiskao zube. I danas su mi suzne oi no drugi su osjeaji razlog tome. Bol i radost bore se

u mojim grudima. Znam to osjea, dragi oe! apnula je Lilian. Uzdahnuo je. to se sve probudilo u meni kada sam ugledao tu obalu! Vidim sebe u asu kad samokrenuo lea domovini. Bio sam prosjak, oajnik, jedva se drei uspravno pod teretomsudbine. Uzeli su mi ono to mi je bilo najdrae. Ljubljenu djevojku. Ona se morala slomljenasrca rtvovati zbog svoje obitelji. I kad sam izborio od sudbine jo posljednji rastanak s njom ovjek, koji je ukrao moju ljubljenu oduzeo mi je jo i moju ast. A ja se nisam mogaobraniti. Ne misli vie na to molila gaje Lilian. Teko je disao. Te mi se misli nameu, ja ih ne prizivam. Lake mi je kad ti to mogu ispriati. Jednom sive sve saznala od mene i ti zna da je tvoj otac bio krivo optuen. Nisam se mogao boriti

protiv toga. Vjerojatno je moje ime jo i danas obeaeno, i svi misle da sam ve dugomrtav. elim biti mrtav za sve, dok ne skinem ljagu sa svog imena. Ne bih htio da ti pati


10/130

GIGA

10

zbog toga to su mene krivo optuili. Moda mi sada uspije pobiti tu optubu, a da pritom nenanesem bol eni koja mi je jedno bila draga. Draa od asti, draa od ivota. Za sada sevraam kao stranac. Nitko me nee prepoznati, a strano ime titit e me. Zvat e se tako dugoLilian Crosshall, dok nee puna ponosa moi nositi ime koje ti pripada. Ja sam ga odbacio,stupivi na tlo Amerike. Lilian je pogladila njegovu ruku.

Sto se mene tie mogu se zauvijek zvati Lilian Crosshall. Nisam li do sada bila sretna,nosei to ime? Ne udim za tim da ga promijenim. Vidjet emo. Sve ovisi o tome to emo nai u domovini odvratio je John Crosshall,duboko uzdahnuvi.Lilian je kimnula. Trideset godina je mnogo. Mnogo se toga izmijenilo. Da, da! Mnoge ljude vie neu nai, kojima sam prije bio blizak. Smrt je sigurno odnijelasvoje rtve. Naroito one starije od mene. Ondanja mlaa generacija, moji parnjaci, sada suostarjeli i sigurno imaju potomstvo. Ima pravo, mnogo je vremena prolo. No, domovina ebiti ista kao prije. Moje ume i bregovi! Ako Bog da, zavoljet e ih. Moi u te mirno ostavitina ovom svijetu, bude li u domovini uhvatila korijenje.

Lilian se zamiljeno smijeila. ini mi se, ljubim je ve prije nego to sam je ugledala. Drali su se za ruke i nijemogledali prema obalidomovine.Zatim im se pridruio Bobby Blount. Vidjevi da otac i ki stoje nijemi i potreseni, on se htiopovui. Lilian ga je ve bila primijetila i obratila mu se uz smijeak: Samo ostanite, Bobby! Vi nam ne smetate. Moramo iskoristiti ovo preostalo vrijeme. Zanekoliko sati bit emo u Hamburgu. Prekosutra polazimo u Berlin, u vaem drutvu. Drago mi

je to ete jo nekoliko dana provesti s nama prije no to otputujete dalje.Bobby joj se pribliio. A vi ete dulje vremena ostati u Berlinu? zapitao je. Vjerojatno. Nemam jo vrstih planova. Mislim da emo tamo donijeti daljnje odluke dodao je John Crosshall.Priali su o tome to namjeravaju poduzeti prvih dana u Njemakoj. Bobby Blount bio jeprividno vedar, iako se u dui nije tako osjeao. Nije htio pokazati kako e mu teko bitirastati se s Lilian.Svi su se jo jednom sreli za vrijeme ruka. Bilo je naroito ivahno. Posjeivali su se kodstolova, elei se oprostiti ili ugovoriti budue sastanke. Putna se poznanstva ponekad inastavljaju, iako ne na dulje vrijeme. Pri iskrcavanju nitko nije imao vie vremena za druge.Lilian je nagovorila oca neka nakon ruka otpoine. Imali su dovoljno posluge, koja je moglasve pripremiti za odlazak. Sve e biti u najboljem redu. Bobby je morao urediti jo neke stvari

i tako je Lilian sama pola na palubu. Gledala je u razigrane valove.Kasno poslije podne brod je uplovio u luku. John Crosshall, njegova ki i posluga, imali surezervirane sobe u nekom hamburkom hotelu. S njima je poao i Bobby Blount.Betty je odahnula kada je ponovno mogla posluivati svoju gospodaricu u prostranojhotelskoj sobi. Ona nije bila zadovoljna skuenom kabinom na brodu.Ta dva dana u Hamburgu brzo su prola i oni krenue u Berlin.I ovdje su za njih bile rezervirane sobe u najotmjenijem hotelu. John Crosshall namjeravao je,naime, za sada stanovati u hotelu, dok ne nade novi dom.udno se osjeao kada se s Lilian i Bobbyjem Blountom vozio u automobilu ulicom Unterden Linden. Ovdje se nije mnogo promijenilo. Prepoznavao je iste kue, pa ak i neke kavanei duane od prije trideset godina. Jedino se ivot odvijao u brem tempu, i sve je postalo

velegradski je i elegantnije.Pokazivao je Lilian i Bobbyju ovo i ono, stoje prepoznao. Na njegovom se licu ukazao udan


11/130

GIGA

11

smijeak. Kimnuo je lipama uz rub ceste kao starim poznanicima. ak ni drvee nije mnogo poraslo. Ono ne raste brzo u gradovima primijetio je.Sve je to zapaao u prolazu. Auto je jurio i za kratko vrijeme stao pred hotelom, gdje su ihprimili s velikom panjom.John Crosshall i Lilian otpratili su Bobby Blounta na kolodvor. On je otputovao prije no stoje

namjeravao. Osjetio je, naime, da otac i ki sada dostaju jedno drugome. Svaki trei bi imsamo smetao. Lilian se sve vie udaljavala od njega. Primijetio je kako je uranjala u taj noviivot. Samo se s velikim naporom suzdravala da ne bude neljubazna prema njemu. Osjetio jeda u ovom asu predstavlja teret za oca i ker. Odluio je otputovati. Zato produljiti tomuenje? Nije se imao vie emu nadati, ni sada, a ni ubudue. Lilian se svakog asaudaljavala od njega, prikrivajui to.Tako su se oprostili prije no stoje prvobitno namjeravao. Bilo mu je neizmjerno teko, nosvladao se i ostao naoko hladan i miran Amerikanac. Lilian i njezin otac svakako su ga eljeliotpratiti na kolodvor. Mlada djevojka jo mu je jednom vrsto stisnula ruku kroz prozorvagona. Do vienja, dragi stari Bobby! kazala je srdano. Poljubio joj je ruku i bolno je

pogledao. Budite sretni u domovini, gospoice Lilian! izustio je tiho.Pogledala gaje vlanim oima. Ako to elje mogu postii, i vi ete biti sretni, dragi Bobby!Skinuo je pogled s nje, a John Crosshall mu je takoer pruio ruku. Do vienja, Bobby! Prije no to se vratite u Ameriku, vidjet emo se. Javljat u vam osvemu, to emo poduzimati. Znam gdje ete se u koje vrijeme nalaziti rekao je starigospodin srdano.Bobby mu je mogao jo samo nijemo stisnuti ruku. Posljednji puta su njegove oi zagrlileLilian i srele se s njezinim pogledom. Zatim je vlak krenuo. Posljednje mahanje, nijemizbogom, i oni su se rastali.Otac i ki sjedili su bez rijei u automobilu vraajui se u hotel. vrsto su se drali za ruke.Kratko su vrijeme imali osjeaj kao da su sada posve sami na svijetu.U hotelu ih je doekao tajnik White. On je ve bio pregledao pristiglu potu i morao je JohnuCrosshallu saopiti neke vane vijesti. Gospoda su se udaljila, a Lilian je za to vrijeme sjela uelegantni pleteni naslonja u predvorju. Naslonila je ruku na naslon i gledala kroz staklenavrata na ulicu.Vidjela je kako je stigao neki automobil iz kojeg je izaao visok vitak mukarac tridesetihgodina. Energino je otvorio vrata, ne ekajui vratara. Brzim je korakom uao u predvorje.Vratar gaje pozdravio s puno potovanja, a on je odvratio pozdrav kratko i ljubazno. Morao jedobro poznavati hotel, jer je bez oklijevanja krenuo prema mramornim stubama, obloenim

debelim sagom, s pozlaenom ogradom. Pri tome je proao kraj Lilian.Ona ga je nezainteresirano pogledala, no kada su se njihove oi srele, dvoje se mladih ljudi

trgnulo. Njihove su se oi rairile, kao da ele upiti pogledom jedno drugoga. Mladi je ovjek,uz jedva primjetno oklijevanje, krenuo dalje. Lilian je sjedila nepomino i sa strahomoslukivala glasno i brzo kucanje svog srca. I iznenada je shvatila da taj susret s timnepoznatim ovjekom predstavlja za nju dogaaj. Znala je da nikada nee zaboraviti to uskopreplanulo lice s aristokratskim crtama. Pogled tih dubokih sivih oiju, koje su se takoudovito isticale na njegovu licu, pogodio ju je duboko u srce, kao ni jedan pogled do sada.Gledala je za njim kao da je neka nadmona sila privlai.On ju je mogao jo jednom kradomice pogledati i izveo je to diskretno. Ponovno je ugledaovelike tamnomodre Lilianine oi kako ga promatraju. Gledala ga je otvoreno i slobodno i nije

pocrvenjela, to bi priliilo svakoj dobro odgojenoj djevojci. S velikim je zanimanjem gledalau njegove oi i izdrala taj pogled.


12/130

GIGA

12

To mu se nije svialo. Okrenuo se i brzo nestao.Lilian je sjedila kao uzeta i uzalud se pitala, to se s njom dogaa i zato je taj strani ovjektoliko zanima. Nikada joj se to jo nije bilo dogodilo i nije mogla shvatiti to je to.U meuvremenu se njezin otac oprostio od svoga tajnika Whitea i priao joj. Drao jenekoliko pisama u rukama.

Duboko uzdahnuvi, odvratila je Lilian oi od pravca u kojem je nestao mladi ovjek.Pogledala je oca. Moram proitati neka pisma, Lilian! Mogla bi me otpratiti u biblioteku. Tamo e moipregledati novine, dok ja ne zavrim rekao je.Lilian se digla. Poi naprijed, oe! Moram na asak poi u svoju sobu. Smjesta u doi za tobom.Lilian se polagano penjala stubama do svoje sobe u prvom katu. Upravo kad se spremala dazaokrene u hodnik, ula je kako se netko sputa stubama iz drugog kata. Pogledala je iponovno vidjela onog istog mladog ovjeka.U tom je trenutku ula neki muki glas: Gospodine plemeniti Ortlingen! Molim vas jo trenutak!

Mladi je ovjek zastao. Vraam se! viknuo je i pourio gore, ne obraajui pozornost na Lilian. Ova seprestraeno trgnula zauvi ime Ortlingen. Stajala je kao uzeta i gledala za mladiem. Nijese mogla ni pomaknuti.ula je odozgo dva muka glasa kako se dogovaraju zbog nekog ruka. Nije shvaala smisaotih rijei. Samo je upila ime Ortlingen. Uzbuenje je nadimalo njezine grudi i njezin je pogleds udnim izrazom bio uperen prema mjestu gdje se morao pojaviti mladi. Stajala je tako jo itada kada se on ponovno pojavio. Morao je proi tik kraj nje. Okrznuo je u prolazu njezinuhaljinu, iako je to svim silama nastojao izbjei. Ona se nije maknula, niti se povukla. Njezin jepogled s dubokim zanimanjem uronio u njegov.To mu je i opet bilo neugodno. Mislio je da ta mlada djevojka nije enstvena. Daje odvieslobodna. Ma kako bila lijepa, ma kako divne oi imala, njezin ga je pogled smetao. Mogao jepretpostavljati da gaje slijedila i ovdje ekala na nj. To nije odgovaralo njegovu poimanjudobrog ponaanja. Ronald plemeniti Ortlingen smatrao je takvo ponaanje nedostojnim ene.Prije mu se bilo svialo njezino lijepo lice. Sada ju je hladno dodirnuo pogledom i brzokrenuo dalje. Na zaokretu stubita ponovno se uvjerio da ga ona jo uvijek gleda.Dolje u predvorju priao je nakon kratkog oklijevanja vrataru. Biste li mi mogli kazati tko je bila ona mlada plavokosa dama. Malo je prije sjedila ovdje zapitao je tiho, pokazavi stolicu.Vratar se nakloni. Naravno. To je bila gospoica Crosshall, kerka amerikog milijunaa koji ve gotovo

tjedan dana stanuje u ovom hotelu. U prvom katu iznajmio je nekoliko soba.Ronald Ortlingen kratko je skinuo eir. Hvala vam! I otiao je.Dakle Amerikanka! Sada mogu shvatiti njezino slobodno ponaanje. Na sreu, nae mladedjevojke nisu tako odgojene, pomislio je i nastojao zaboraviti neugodan susret s LilianCrosshall. No, to mu nije uspijevalo. Uvijek je ponovno vidio te velike modre oi i usprkossvemu morao je priznati da je gospoica Crosshall veoma lijepa djevojka.Lilian Crosshall nije mogla ni naslutiti kakav je dojam ostavila na Ronalda Ortlingena. Kada

je nestao, prela je rukom preko ela i otila u svoju sobu. Tamo joj je Betty uredila nekusitnicu na haljini. Stavila je neto kolonjske vode na elo i ponovno sila ocu. Potraila ga je ubiblioteci.

utke je sjela kraj njega, ekajui da on proita pisma. Tada ga je uhvatila za ruku i tihokazala:


13/130

GIGA

13

Oe, na stubama sam malo prije srela nekog gospodina kojeg su nazvali imenomOrtlingen.John Crosshall se trgnuo i pogledao njezino blijedo lice. Jesi li dobro razumjela? zapitao je brzo.Kimnula je.

Da, oe, posve dobro. Onaj drugi gaje veoma glasno zvao.John Crosshall sagnuo se namrgoena lica. Kako je taj gospodin izgledao? zapitao je promuklo. Njeno mu je pogladila ruku. To ne moe biti onaj na koga ti misli. Nema mu vie od trideset godina. Visok je i vitak.Lice mu je preplanulo, a oi velike i sive. Ne nosi bradu, a crte lica su mu otre.John Crosshall preao je rukom preko ela. Vjerojatno ima vie ljudi s tim imenom. Moda je to ipak bio sin Rudolf a Ortlingena.Priekaj asak, Lilian!Moram se smjesta raspitati stanuje li ovdje u hotelu taj gospodin plemeniti Ortlingen i odakleon dolazi.Naglo je izaao, nakon nekog vremena vratio se blijeda i uzbuena lica. Pao je u naslonja i

kazao, vidjevi Lilianino uzbuenje: To je bio Ronald plemeniti Ortlingen sin mog smrtnog neprijatelja. Budui da je onvlasnik Ortlingena, mora da je njegov otac umro.Lilian je uhvatila njegovu ruku. I tako tvoj neprijatelj vie ne ivi. Ne. A njegov sin stanuje sa mnom pod istim krovom. Kako je sve to udno, dijete.U Lilianinoj se dui javio neki osjeaj kao da mora braniti Ronalda Ortlingena. Pogledala jeoca. Oe, on nije samo sin tvoga neprijatelja, ve i one ene koju si ti ljubio. Ne zaboravi to!John Crosshall je kimnuo. Kako bih to mogao zaboraviti, Lilian! No, vjerojatno je on poput njegova oca. Majka jebila i odvie njena i slaba priroda a da je mogla utjecati na svog sina. Tko zna, oe! Pomisli na moju majicu. Nije li ona utjecala na nas? I to ba zbog svojebespomonosti.John Crosshall se nasmijeio. Da, tvoja je majka bila u mnogo emu nalik na Anneliesu Ortlingen. Zato sam je i zavolioi zadrao itav ivot kraj sebe. A majka je bila sretna zbog toga. Nikada nije primijetila da nije bila prva u tvom srcu.John Crosshall pogledao je zamiljeno kerku. Srea je samo iluzija!, No, reci, Lilian, kakav je dojam ostavio na tebe gospodin Ortlingen?Lilian nije mogla sprijeiti crvenilo na licu. Oklijevala je asak, a zatim kazala otvoreno i

iskreno: Veoma je simpatian, oe! Njegove sive oi gledaju iskreno i odluno. Sive oi? Kazala si da on ima sive oi? -Da! Takve je oi imala i njegova majka. Njegov je otac imao crne. Cuo sam da je tek sinostigao. Uvijek odsjeda ovdje kada dolazi u Berlin. Ostat e samo nekoliko dana. Kako vidi,Lilian, tek to sam stigaou Njemaku, ve je prolost pruila svoje ruke za mnom. elio bihznati ivi li jo njegova majka. Moda bismo se mogli upoznati predloila je Lilian.Otac je odmahnuo glavom. Radije, ne! To bi me moglo nepotrebno uzbuditi. Naredit u gospodinu Whiteu neka seraspita. Nee biti teko saznati ivi li jo njegova majka. No, molim te ispriaj me za asak.

Moram pregledati ova pisma. Prije ruka poi emo na malu vonju gradom.Zadubio se u itanje, a Lilian je bez veeg interesa listala novine. Iznenada se trgnula i stala


14/130

GIGA

14

neto itati s velikim zanimanjem. Zatim je novine odloila. Oe! rekla je iznenaeno. Pogledao ju je. Sto je, Lilian? pitao je, primjeujui njezinu uznemirenost. Oe, prolost ponovno prua ruke za tobom kazala je uz udan smijeak. Kako to misli, dijete?

Proitaj ovu obavijest u novinama. Prekosutra e se ' odrati sastanak obitelji Kreutzberg iKreutzbergBreitenbach. I to ovdje u hotelu. Sto kae na to?John Crosshall je prihvatio drhtavom rukom novine i proitao obavijest. Bolan se smijeakpokazao na njegovim usnama. udan sluaj. Znai, boravit emo sa svim lanovima te obitelji pod istim krovom. Da, oe! To je zaista udan sluaj.John Crosshall je gledao neko vrijeme pred sebe. Zatim se iznenada uspravio. Zna, Lilian, beskrajno bih rado prisustvovao tom sastanku rekao je ivahno.Lilian je slegnula ramenima. Kako bismo to mogli, oe? Stranci ne mogu tome prisustvovati. Sigurno ne. No, moram promisliti. Moda e se nai neka mogunost. Mogli bismo

skriveni prisustvovati sastanku. Dogovorit u to s gospodinom Whiteom. On je veomasnalaljiv. Moe zamisliti kako bi za mene bilo zanimljivo vidjeti sve preivjele lanove teobitelji na okupu. Nee li te to odvie uznemiriti, oe? Ne, ne! Meni bliski ljudi iz tih obitelji vie ne ive. A veze s ostalima davno sam prekinuo.Ne brini, nee biti razloga za uzbuivanje.Sakupio je svoja pisma. Smjesta u govoriti s gospodinom Whiteom. A sada te bar jo pola sata moram prepustititvojoj sudbini.Lilian je ustala. Proctat u za to vrijeme. Za pola sata u se vratiti. Dobro, dobro! Dakle, do vienja!Oprostila se s njim, poljubivi ga i stisnuvi mu ruku. Lilian je izila iz hotela i krenula naetnju. John Crosshall odvezao se liftom na prvi kat i poao u svoju sobu. Charles, pozovite gospodina Whitea! naredio je sluzi.White je stigao za nekoliko asaka. On je bio desna ruka gospodina Crosshalla. Znao je za svenjegove poslove. Osim toga, pripadao je onom sloju ljudi, koji pomou svoje inteligencije ispretnosti mogu postii sve. Posjedovao je puno povjerenje svoga gospodara i gospoiceLilian. John Crosshall je esto razgovarao s tajnikom pred Lilian, kako bi ona bila upuena usve njegove poslove. U sluaju iznenadne smrti, a na to je Crosshall zbog svog bolesnog srcamorao raunati, Lilian bi bila upoznata sa svim poslovima. Ona je bila dovoljno praktina da

je to drala dobrim i korisnim John Crosshall je znao da njegova ki ne

e biti bepomo

nakada on jednom umre. Bila je veoma samostalna i razumno odgojena. Znao je i to, da e joj

gospodin White uvijek stajati uz bok svojim savjetima. Gospodin White se naklonio. Pozvali ste me? Da, gospodine White. Sjednite, moramo mnogo toga dogovoriti. Charles, moete otii.Nastojte da me nitko ne smeta.Charles se naklonio i povukao, a gospodin White je sjeo. John Crosshall je dogovorio prvoneke poslovne stvari, a zatim je dodao: Osim toga, imam jo neke naloge posve privatne naravi, dragi White] Ovdje u hotelustanuje gospodin plemeniti Ortlingen. elio bih znati je li njegova majka jo na ivotu. I gdjeivi, ako je iva. Kako ete to saznati, posve mi je svejedno. Dajem vam slobodne ruke.

Molim, izvedite to taktino. Nitko ne smije saznati da me ta gospoa interesira.Gospodin White se naklonio, ne promijenivi izraz lica.


15/130

GIGA

15

Moete biti mirni, gospodine Crosshalle! im neto saznam, javit u vam. Imate li jokakvih elja?inilo se kao da John Crosshall oklijeva. Jo jedna molba, takoer privatne naravi. Valja joj pristupiti veoma delikatno. Prekosutraodrat e se u ovom hotelu sastanak jedne plemike obitelji. Benno plemeniti Kreuzberg

Breitenbach sazvao je taj skup. Sigurno e se odrati u nekoj dvorani ovoga hotela. Mojakerka i ja veoma bismo rado prisustvovali tom sastanku. Meutim, strancima nije doputenpristup. Morali bismo diplomatski postii to, da prisustvujemo sastanku, a da nas nitko nevidi. Moda bi se naao neki namjetenik hotela koji bi nam, uz odgovarajuu naknadu,omoguio da iz nekog skrovita prisustvujemo sastanku. Hoe li se moi tako neto uiniti? Sigurno, gospodine Crosshall! S dolarima je sve mogue kazao je uvjereno tajnik.John Crosshall se nasmijeio. Imate slobodne ruke. Svota nije vana. Ne elimo samo iz radoznalosti biti ondje. Nekihnepotenih namjera nemamo, u to vas ne moram uvjeravati. Moda u vam sve to jednomkasnije objasniti. Sada je najvanije da nevidljivo prisustvujemo sastanku. Preputam to vaojspretnosti. Ne smijemo izazvati nikakvu panju. Vi me razumijete?

Potpuno, gospodine Crosshall! Izvrit u vau elju to bolje budem mogao. Dobro, dobro! Moete navesti kao izgovor da ja, kao Amerikanac, elim upoznati drugeobiaje. Prikaite to kao moj hir. Ne smiju primijetiti moje naroito zanimanje za to.Gospodin White se naklonio. Dobro, gospodine Crosshall! Sve u uiniti na vae zadovoljstvo. Oslanjam se na vae diplomatsko umijee. Uinit ete mi veliku uslugu. Ne tedite snovcem. Javite mi im neto obavite.I tim se rijeima John Crosshall oprostio od svoga tajnika.Gospodin White je bio ve gotovo dvadeset godina u njegovoj slubi. Kao sin siromanihroditelja stupio je sa petnaest godina u tvrtku gospodina Crosshall, koja jo tada nije bila takovelika. Pokazao je svoju spretnost i inteligenciju. Marljiv i povjerljiv, brzo je napredovao. Ve

je deset godina bio Crosshallov tajnik. Imao je veliku plau, a Crosshall ju je jo znatnopovisio nakon pristanka gospodina Whitea da poe s njim u Europu. Gospodin White proaobi za svog gospodara i kroz vatru. Divio se gospoici Lilian, i znajui za teku sranu bolestnjezina oca, ve bi i zbog toga poao s njom u Njemaku.elio joj je pomoi u sluaju nevolje.Nije razmiljao o elji i razlozima svoga gospodara, ve je poao u svoju sobu i stao kovatiplan za izvrenje naloga.

* * *

Lilian se u meuvremenu vratila u hotel, gdje ju je njezin otac

ekao. Zatim su se zajednoprovezli kroz zooloki vrt. Razgovarali su o onome to im je sada najvie lealo na srcu.

Kad su se vratili u hotel, ve je bilo vrijeme ruku, te su poli da se presvuku.Sat kasnije uao je John Crosshall, vodei kerku pod ruku, u blagovaonicu hotela. Za njih jebio rezerviran stoli uz prozor. Blagovaonica je ve bila puna.Tek to su otac i ki sjeli, ula su tri gospodina i sjeli suelice od njih. Lilian je prepoznalagospodina plemenitog Ortlingena. Druga dvojica bijahu njegovih godina.Lilian je pogledala Ronalda Ortlingena. I on je nju smjesta zamijetio, ali se priinjao kao da jene vidi.Jedan od njegovih pratilaca upozorio ga je diskretno na lijepu mladu damu, a on se nevoljkookrenuo.

Sto nas se tie ta amerika dolarska princeza! kazao je grubo.Drugi gospodin, njegov brati Georg plemeniti Strachwitz, pogledao gaje sa smijekom.


16/130

GIGA

16

Otkud zna da je ona dolarska princeza? uo sam to, posve sluajno rekao je kratko, ne mogavi sprijeiti crvenilo na svomelu.Gospodin plemeniti Wedel, na kome se kao i na Georgu Strachwitzu smjesta primjeivalodaje oficir, pogledao gaje lukavo.

Zaista, prava dolarska princeza! Prva to sam je ikada ugledao. Moram je pozornijepogledati. Radije nemojte. Mlada je dama veoma koketna brzo je kazao Ortlingen.Gospodin Wedel je stao gladiti svoju bradicu i dobacio je Lilian pogled osvajaa. Doao je sGeorgom Stracwitzom, svojim drugom iz puka, na kratak odmor u Berlin. Bio je vomapoduzetan. Malo koketiranje zaista ne moe koditi pjevuio je tiho.Ronaldu Ortlingenu nije se svialo Wedelovo ponaanje. Nije mu bilo ugodno to ga jenjegov brati Georg doveo. Georg je to znao i ve se bio ispriao Ronaldu. Nisam ga se mogao rijeiti, Ronalde! Prilijepio se uz mene poput ika, iako gaja odviene volim. A toliko sam se radovao susretu s tobom.

To je saopio svom bratiu kome je mogao zahvaliti za svoj boravak u Berlinu. Jer Georg jebio siromaan i nije sebi to mogao priutiti.Wedel je neprekidno promatrao Lilian. Ronald je zbog toga postao nervozan. Protiv svojevolje morao ju je pogledati. Htio se uvjeriti, da li ona sa Wedelom koketira jednako kao i snjim.Lilian gaje pogledala, ne zamjeujui gospodina Wedela. Nabrao je elo neraspoloen. Wedelga je, smijeei se pogledao. Do vraga, gospodine Ortlingen, kad bi bar mene tako gledala! Njoj zaista nije potrebnooijukanje. Slatko lice. A tek kosa ukoliko je prava?Ronald je slegnuo ramenima. Ne zanima me. Ta mi mlada dama nije simpatina procijedio je kroz zube. Pritom nisam nije znao zato se ljuti i pogotovu zato to pokazuje. To ne razumijem. Dolarska princeza, pa tako lijepa i draesna. Kad ne bih znao koliko stebogati, drao bih da nas elite predusresti i sami osvojiti bojno polje rekao je, alei se,Wedel.Ronald je slegnuo ramenima. Ne elim se ni s kim natjecati odgovorio je kratko. Ona je zaista draesna. Hoemo li pokuati osvojiti ovu preslatku tvravu, George?Georg je odmahnuo. Ja odustajem odgovorio je, primijetivi kako je Ronaldu neugodna ta tema. Uostalom, govorimo o neem drugom.

Ah, George, ti si enomrzac. Vi i ne znate kako ledeno srce ima va brati, gospodineOrtlingen! Ne moe ga zavesti ni najljepa ena ovog svijeta.

Georg i Ronald kratko su se pogledali. To ee ti plane, dragi Heinz odgovorio je Georg podrugljivo. Obratio se zatim svombratiu: Je li stigao netko od Kreuzbergerovih? Ne odvratio je Ronald, radostan to su promijenili temu. Teta Stasi i Veva dolazesutra. Sino sam, prije svog odlaska, bio u Kreuzbergu i nastojao ih nagovoriti da dou samnom. No, teta Stasi je izjavila da nema suvie novaca za berlinske vlasnike hotela. Doi etek u posljednji as. A kada teta Stasi jednom odlui, nemogue je uvjeriti je u neto drugo.Georg se nasmijao.

To je istina! Znai, stii e sutra? Sigurno.


17/130

GIGA

17

Oprostite! Kakva je to teta Stasi o ijoj energiji ovdje toliko priate? zapitao je Wedel. Mislimo na gospoicu Anastaziju Kreuzberg Breintenbach. Ona je vaa roakinja? Nisam znao da ste u rodu s Kreuzbergovima. I nismo. No, svi prijatelji i poznanici na milje daleko zovu gospoicu Anastasiju teta.Ona je originalna. Ima runo iroko lice. To govorim zato da te pripremim, Heinz! No, ona je

divna dua koju ovjek usprkos njezinoj runoi mora zavoljeti. A kad ona nekoga zavoli,poi e za njega bez oklijevanja kroz vatru. Mislim, sutra e je upoznati. Stii se sa svojomneakinjom Genovevom. Mene ne zanimaju rune stare dame. No, raduje me to u upoznati draesnu Vevu. Kako zna daje ona draesna? upitao je Georg. Znam ak i to da je ona pravi primjerak draesti i ljupkosti.Wedel je bio nepaljiv za stolom jer je neprekidno zurio u Lilian. Moj brat Otto pjevao mi je hvalospjeve o njoj. Prole je godine za vrijeme manevara biosmjeten u Kreuzbergu, pa je ak i ispjevao pjesmu o ljupkoj Vevi. On je, naime, prilinoromantian i time se razlikuje od mene. No, na njegovu alost, ona ga je odbila. Takvimukarci ne imponiraju enama. To ja najbolje znam. Kad joj se prilii neki odvaan momak,

nee biti tako hladna srca.Ronald je brzo poeo govoriti o neem drugom. Kad je nakon ruka gospodin Wedel poao usvoju sobu po zaboravljenu lisnicu, Georg je gledao mrko za njim. Nikad mi jo nije bio tako nesnosan kao danas rekao je zlovoljno. Zaista nije ugodan u drutvu. No, ostavimo ga, dragi George! Ne elim pokvariti na kratkisastanak. Ima pravo, Ronalde! Veoma sam ti zahvalan to si me pozvao. Ne samo to mi novanopomae, ti mi prua i razliite zabave koje ja sebi ne bih mgao priutiti. Za ovo putovanje uBerlin dvostruko sam ti zahvalan. Vidjet u ovdje svakako i dame iz Kreuzberga. Kako im je? Dobro, koliko to okolnosti doputaju. Sada naravno ive veoma povueno nakon smrtiWilhelma Kreuzberga. Ovaj je naalost umro, ne ostavivi oporuku. Sigurno je elio da Veva,koju je ljubio poput vlastitog djeteta, sve naslijedi. Bio bi se pobrinuo i za tetu Stasi. Ona ga jeportvovno njegovala i uzorno mu vodila kuanstvo. No, sada e se one morati zadovoljititime to e dobiti kad se podijeli imutak. Da, da Sigurno e se o tome odluiti za vrijeme obiteljskog sastanka. Nitko od obitelji nijebogat i svi nestrpljivo oekuju podjelu imutka. Tako je, George! No, Veva i teta Stasi, koje su isprva bile duboko pogoene to nemaoporuke, sad su opet dobre volje. To su hrabre ene a osim toga nee ostati same, to dobrozna. Jo emo o tom razgovarati. Georg je kimnuo. Zatim je zapitao: A kako ti podnosi osamljeniki ivot u Ortlingenu? Majka ti, naravno, veoma nedostaje.Ronald Ortlingen preao je rukom preko ela.

Moe zamisliti. Zna i sam to je majka znaila za mene. Jo se uvijek ne eli oeniti?

Jo ne, George! Jo nisam preao preko nesretnog braka mojih roditelja. Ukoliko se touope moglo nazvati brakom. Moja je majka bila muenica prisilili su je na taj brak. Moj

ju je otac vjerojatno volio na svoj nain, no neizmjerno ju je muio, jer ga nije ljubila. Biosam svjedokom munih scena. Sto je moj otac bio bjesniji, to je majka postajala tia. to semanje tuila, to ju je on vie muio. Tako su ivjeli u vrlo nesretnom braku. To je lealo kaomora na mojoj mladosti. Srcem sam bio uz svoju majku i neizmjerno sam patio. Osjeao samneprijateljstvo prema ocu. A to je zlo. Sto sam postajao stariji, to mije bivalo tee. Sigurno bidolo do sukoba meu nama, ali je to njegova smrt sprijeila. Moram kazati, hvala Bogu. teta to je tvojoj majci bilo preostalo samo dvije godine mirnog ivota nakon smrti tvog

oca.Ronaldove su oi bljesnule.


18/130


19/130

GIGA

19

Sljedeeg jutra, nakon doruka, podnio je tajnik White kratak izvjetaj. Prvo je saopio da jemajka gospodina Ortlingena umrla prije godinu dana.John Crosshall sjedio je nekoliko asaka utei i savladavajui uzbuenje. Smrt te eneduboko ga se kosnula. Kako ste to saznali? zapitao je promuklim glasom. Gospodin White mu je sve ispriao.

Jedan od Crosshallovih slugu upustio se u razgovor s Ortlingenovim komornikom, koji jeelio iskoristiti znanje engleskog jezika. Stali su razgovarati o svojim gazdama i tako je Whiteod sluge saznao ono stoje elio. Ispriao je daje suprug gospoe Ortlingen umro dvije godineprije svoje ene. Ronald Ortlingen bio je sin jedinac. John Crosshall se smirio. A to ste poduzeli u vezi s onim drugim, gospodine White?White se lagano nasmijeio. Sve je bilo veoma jednostavno. Dao sam svom sobnom konobaru stotinu maraka. To jepostiglo svoj uinak. Sve je u najveem redu. Sastanak obitelji odrat e se u maloj dvorani zasveanosti. U toj se dvorani nalazi loa odreena za glazbenike, a ukraena je gustim biljemkoje glazbenike i njihove instrumente sakriva od gostiju. U lou se ulazi kroz vrataca iz nekepokrajnje sobe. Iz dvorane se ne moe ui u lou. Sve sam osobno razgledao i misli da ete vi

i gospoica Lilian moi pratiti sve to se u dvorani dogaa. Vas pri tome nee nitko vidjeti.John Crosshall je radosno kimnuo. To ste divno izveli, dragi White! Gdje se nalazi soba iz koje moemo doi u lou? Ako elite, mogu vas smjesta odvesti onamo. Sobica se nalazi na ovom katu, posve nakraju hodnika. Moete neprimijeeno ui u nju. Klju mi je predao konobar. Dobro, dobro. Odvedite nas onamo, elim sve sam pogledati.Gospodin White odveo je Johna Crosshalla i njegovu ker do kraja hodnika, sve do neke nieu zidu. U pozadini te nie nalazila su se vrata i njih je gospodin White otkljuao.Kad su uli u malu sobicu, on je vrata ponovno zakljuao. Ova soba i loa na vaem su raspolaganju do prekosutra. Za to vrijeme nikakvi glazbenicinee ulaziti. Konobar e se pobrinuti da budete posve nesmetani. Ve je za vas priredio i dvaudobna naslonjaa. Govorei to, razvukao je zastor na vratima i pozvao ih da uu.John Crosshall i njegova ki uoe u lou. Zaista su iza gustog bilja nali dva naslonjaa.itava se dvorana mogla vidjeti kroz gusto zelenilo, a da ipak ljude u loi nitko nije mogaoopaziti. Svakog su asa mogli neprimijeeno ui u sobu iza loe, bez i najmanje buke.Crosshall se obratio svome tajniku: Hvala vam, dragi White, sve je u najboljem redu. Znate li kada e zapoeti sastanakobitelji? Da, gospodine Crosshall, u est sati poslije podne. Nakon sastanka bit e prireena veera. Dobro! Hvala vam! Otac i ki izaoe iz sobe.White je zakljuao vrata i predao klju Johnu Crosshallu. Priekali su asak u nii, jer je

upravo neki gospodin prolazio hodnikom. Kad je on nestao, po

oe u sbu Johna Crosshalla,koji je ubrzo veoma ljubazno otpustio svoga tajnika, odavi mu priznanje. Ostavi sami, otac iki pogledae se sa smijekom. ini se, sudbina nam ide na ruku, oe. Na najudobniji emo nain prisustvovatiporodinom sastanku i uti to e Kreuzbergovi odluiti kazala je radosno Lilian.Njen je otac kimnuo: Da, a i meni e biti zadovoljstvo da prisustvujem tom sastanku lebdei poput duha iznadsvega toga.Lilian se nasmijala. Zanima me to emo uti. Sve bi me to veoma zabavljalo kad se ne bih bojala da e se tiuzbuditi.

Ne brini. Mogue e i o tebi govoriti. John Crosshall je kimnuo.


20/130

GIGA

20

Mogue je. Raunam s tim, Lilian! No, neu se obazirati na to. Budi posve mirna.Otac i ki namjeravali su tog jutra poi na izlobu slika. Stoga se Lilian povukla, elei seurediti. Malko kasnije dola je po svog oca. Spustili su se dizalom. Izlazei Lilian jeprimijetila gospodina Ortlingena kako kupuje cvijee. Upravo je s kavalirskim naklonompredavao buket crvenih rua nekoj vitkoj mladoj dami kraj sebe. Pritom je s njenim

smijekom prinesao njezinu ruku usnama. Hvala ti, dragi Ronalde, ula je Lilian u prolazu.Taj meki, jasni enski glas odzvanjao je bolno u Lilianinim uima. Veselim se, Veva, tvom dolasku. eljno sam te oekivao kazao je Ronald Ortlingentakoer veoma srdano i njeno.I to je Lilian ula. Iznenada je osjetila bol u srcu. Neto ju je ubolo. Priinilo joj se daje sunceiznenada potamnjelo.Ponosno uspravljena krenula je dalje. Bljedilo lica nije odavalo to se u njezinoj dui zbiva. Sigurno je to njegova zarunica ili ena govorila je samoj sebi. Nije znala zastoje taspoznaja tako boli. Putem do izlobe nastojala je odbaciti tune misli i zaboraviti RonaldaOrtlingena. Nije je smjelo, niti trebalo, zanimati kakva prava ona druga imade na nj. Sto senje ticao Ronald Ortlingen?! On je u najboljem sluaju bio za nju stranac ako ne i

neprijatelj on, sin oeva protivnika. Nije htjela vie misliti na ono to je neprekidnozaokupljalo njezine misli otkako je saznala da je Ronald sin ene koju je njezin otac ljubio.Bila je ivahnija nego obino; veselo je razgovarala s ocem i pokazivala za sve velikozanimanje. A ipak ju je zapravo interesiralo samo jedno je li Ronald Ortlingen mu ilizarunik one druge. Nastojala je zatomiti bol u svojoj dui koja nije jenjavala.Jo je jednom srela Ronalda. Bilo je to za vrijeme aja. Pila gaje sa svojim ocem u kavanihotela. Tamo je bilo mnogo ljudi. Razgovarali su na svim jezicima. Dame su bile elegantnoodjevene. I Lilian je nosila apartnu skupocjenu haljinu s kojom je privlaila poglede mnogih.Jedni su se divili, a drugi zaviali.Sjedajui za stol, s ocem, ugledala je kod susjednog stola Ronalda Ortlingena. Kraj njega jesjedila ona mlada dama od jutros. U njihovu je drutvu bila i neka starija gospoa, te onadvojica iz blagovaonice. Obje su dame bile odjevene u crninu. Sjedjele su okrenute leimaprema Lilian. Ona mlaa je razgovarala jutros s Ronaldom. Ona, koju je on eljno oekivao.Ni jutros, a ni sada nije Lilian vidjela njezino lice. Spazila je samo gustu smeu kosu i vitak,gibak stas u skromnoj crnoj haljini.I John Crosshall opazio je to malo drutvo. Smjetaje prepoznao Ronalda Ortlingena. Nijeobraao pozornost na ostale. Nije vidio lica dama kao ni Lilian, a gospoda ga nisu zanimala.Danas se Ronald Ortlingen nije morao ljutiti zbog toga to ga Lilian odvie promatra. Nije gauope pogledala, a on je mislio da ga nije primijetila. Budui da je John Crosshall elio poi skerkom navee u operu, oni su se brzo povukli.Wedel je gledao za Lilian sve dok nije nestala. Razmiljao je o tome kako bi mogao upoznati

gospodina Crosshalla i njegovu ker. To sigurno ne

e biti lako, jer otac i k

i bijahu veomapovueni.

Uzdahnuvi, okrenuo se damama za svojim stolom.To su bile Anastasia i Genoveva KreuzbergBreitenbach. Stigle su jutros i smjestile se uistom hotelu. Stanovale su u skromnoj sobi na etvrtom katu s pogledom na dvorite. Blizuneba i daleko od uline buke, kako je s humorom kazala teta Stasi.Teta Stasi zaista nije bila ljepotica, ni sada, a ni u svojoj mladosti. Imala je irok prast nos ivelika runa usta. Jabuice joj se isticahu na okruglu licu. Sigurno na neki tajanstven nainpotjeem od Huna, znala je govoriti.Svoju je runou podnosila s humorom. Njezine male kose oi gledale su radosno i sretno usvijet, kao daje stvoren njoj za nagradu i uivanje.

Njezina suprotnost bijae Genoveva Kreuzberg, ki njenog rano preminulog brata. Bijae tovitko, draesno stvorenje s divnom smeom kosom. Crte lica bijahu joj veoma fine, a u


21/130


22/130

GIGA

22

Gospoda su se nasmijala i pristala na taj prijedlog. Odluie smjesta da krenu u kino.I tako se i dogodilo.Zajedno su poli u udobno kinodvoranu. Ronald je uzeo lou. Tetu Stasi je program veomazanimao. A kada su stali prikazivati dramu s Astom Nielsen u glavnoj ulozi, sjedjela je kaobez daha. Nije nita oko sebe niti vidjela, niti ula. inilo joj se da je smijeak Nielsenove

predivan, a kad je ona zapoela gorko plakati, plakala je i teta Stasi. Poto je drama zavrila,obrisala je odluno oi, te govorila briui pocrvenjeli nos: Tako, sada sam vidjela ono to sam eljela. Nisam mogla slutiti da u morati plakati. AstaNielsen mora doista ucviliti srce svakog ovjeka. eljela bih je jednom vidjeti u pravoj dramina pozornici. Tada biste vjerojatno morali jo vie plakati draio ju je Ronald.Opet se smijala. To bi se moglo dogoditi. Meni se u kazalitu svia samo ako plaem ili ako se smijem odsrca. Inae nita ne vrijedi. A sad emo na veeru, da se oporavimo predloio je gospodin Wedel.S tim su bili svi suglasni.

* * *

Sljedeeg poslijepodneva, neto prije est sati uoe gospodin Crosshall i njegova ki u malusobicu kraj loe. Zakljuali su vrata, ne elei da budu smetani. Zatim su sjeli na prireenamjesta u loi. Dolje u dvorani bilo je ve spremno za doek gostiju. Iz neke susjedne sobe ulisu se glasovi. inilo se da sudionici skupa tamo odlau svoju garderobu.Brzo zatim stala se dvorana puniti ljudima u srdanom razgovoru, kako to ve biva u obitelji.Neki od njih nisu se ve dulje vremena viali i raspitivali su se o dogaajima koji su se zbili umeuvremenu.Otac i ki u svojoj loi uli su mnogo toga to ih je zanimalo. Odmah do loe stajale su nekeveoma mlade djevojke, a kraj njih zgodan asnik koga su zvale brati Lothar. On bijaeveoma zabavan ovjek. Priao je mnogo smijenih stvari, mamei njihov smijeh. Najslae seipak on sam smijao. Taj mi se brati Lothar svia, oe proaptala je Lilian.On je sa smijekom kimnuo. ujem iz razgovora da je sin Benna Kreuzberga odvratio je tiho.Meu starijom gospodom otkrio je John Crosshall mnoga poznata lica, iako je prolo tridesetgodina otkada ih je posljednjih puta vidio. Kad je u dvoranu ula Anastasi Kreuzberg sasvojom neakinjom Genovevom, smijeak mu je preao preko lica. Nagnuo se prema Lilian,pokazao staru damu i apnuo:

To je Stasi Kreuzberg, sestra Botha Kreuzberga. Nije se mnogo promijenila. Smjesta samje prepoznao. A mravi ovjek u generalskoj uniformi, u njezinoj pratnji sigurno je BennoKreuzberg. Otac onog veselog Lothara.Lilian je nijemo kimnula. Gledala je s velikim zanimanjem mladu damu kraj Stasi Kreuzberg.Ta mlada osoba u crnini, iji lijepi stas nije mogla sakriti ni veoma skromna haljina, inila jojse poznatom. Bujnu smeu kosu i draesno dranje bila je primijetila na dami to je primilarue od Ronalda Ortlingena. Sada je spoznala daje i stara dama sino sjedila u kavani zajednos onom trojicom gospode.Dakle, mlada je dama bila lan obitelji Kreuzberg? Ako je bila udata za Ronalda Ortlingena,morao je i on jo doi.Lilian je promatrala s velikom pozornou as vrata, as Genovevu. No Ronald nije uao.

Malopomalo skupilo se u dvorani oko ezdesetak osoba. Razgovor je postajao sveivahniji.


23/130

GIGA

23

Mravi gospodin u generalskoj uniformi pristupio je dugom stolu oko kojeg stajahu poredanistolci. Dao je znak zvonom to je stajalo na stolu. Molim vas, sjednite! viknuo je zapovjednikim glasom.Posluali su ga manje ili vie brzo. Brati Lothar doveo je do zaelja stola dvije draesnesestrine. Tamo je opet zavladalo najbolje rasploenje.

Sva su mjesta bila zauzeta i general je naredio prisutnim konobarima da se udalje i zatvorevrata. Sve je uinjeno brzo i bez buke.Sada je general ponovno pozvonio. Molim vas za tiinu i panju, kako na razgovor ne bi bio ometan rekao je glasno.Smjetaje nastupila tiina.General je stajao uspravno, iako je ve imao ezdeset i pet godina. Pogledao je prisutne.Zatim je zapoeo: Moji dragi roaci! Budui da sam najstariji od nae obitelji, prihvaam se ovimepredsjednitva naeg sastanka. Sva su mjesta za stolom zauzeta, kako vidim, i stogapretpostavljam da su svi pristigli. Ipak u, reda radi, proitati listu zbog kontrole da li netkonedostaje. Molim neka svaki koga budem prozvao ustane.

Uzeo je popis koji je leao pred njim i proitao prema redu starosti imena prisutnih.John Crosshall se nagnuo naprijed i sluao bez daha. I Lilian je bila ponovno zainteresirana.Na taj su nain oni zapravo upoznali sve prisutne. John Crosshall je prepoznao, uvi njihovaimena, starije sudionike obiteljskog skupa. Poznavao ih je jo dok bijahu mladi. One, koji susada bili u zenitu ivota, ostavio je kao djecu.Lilian je najvie zanimalo tko je bila ona mlada djevojka sa smeom kosom. I sada jepredsjednik pozvao: Genoveva KreuzbergBreintebach, jedina ki Botha KreuzbergBreitenbacha!Mlada je dama ustala.Nazvao ju je Genoveva Veva. Znai, ona nije njegova ena. Moe biti samo njegovomzarunicom pomislila je Lilian.I jo je uvijek odjekivao u njezinim uima njihov njean razgovor. Ponovno je osjetila bol usrcu. Otrgnula je svoje misli od Ronalda Ortlingena i s interesom stala pratiti dogaaje. Popis

je bio proitan i svi su se prozvani javili. Nastala je kratka stanka. Zatim je general nastavio: Nisam proitao jedno ime koje se jo uvijek nalazi na listi i koje sam zapravo moraospomenuti. Mi svi znamo daje nosilac tog imena ve dugo godina nestao. Odmah nakon smrtiWilhelma Kreuzberga, koji je bio najstariji lan nae obitelji, objavio sam oglas u razliitimnovinama, ali se nitko nije javio i mi moramo pretpostaviti daje Hans KreuzbergBreitenbach, koji je prije trideset godina otiao u Ameriku, sigurno ve mrtav. Vjerojatno nijeimao ni potomaka. Moemo ga konano, bez potekoa, proglasiti mrtvim. Time e se ugasitiime jedinog plemenitog KreuzbergBreitenbacha koji je nanio sramotu svom rodu. Ne

moemo biti ponosni to je on biolan nae obitelji. Ni jedan Kreuzberg ni prije a ni poslijenjega, nikada nije uinio neko sramotno djelo.

Na te rijei digla se iznenada ona koju su svi zvali teta Stasi. Pogledala je borbenopredsjedavajueg. Molim za rije, Beno! uzviknula je odluno. Dajem ti je, Stasi! odvratio je general i sjeo. Teta Stasi se ogledala, ispitujui sva talica. Ja jamim da Hans Kreuzberg nikada nije uinio nita nepoteno, kao nijedan Kreuzbergdo sada. Ja sam ga moda poznavala bolje nego svi vi drugi. Bio je poten plemi. Krivo su gaoptuili. I to neprijatelj koji ga je htio unititi. To je moje vrsto uvjerenje. Sigurno je Hansmrtav, jer se nikad nije javio. A mrtvaca koji se ne moe braniti, ne smije se optuivati. Ne

doputam da se u mojoj prisutnosti o njemu loe govori.Te je rijei izgovorila glasom uzdrhtalim od uzbuenja.


24/130

GIGA

24

Sve su oi bile uprte, s najrazliitijim izrazima, u tu malu runu enu, uspravljenu u svojsvojoj veliini.A gore u loi, otac i ki su se njeno zagrlili, duboko dirnuti.General je mirno odgovorio: Zaboravlja, draga Stasi, da se Hans Kreuzberg nije branio protiv optubi. Nije pobijao

optubu, ve je pobjegao.Teta Stasi se jo vie uspravila. To je moda bio dovoljan dokaz za vas, ali za mene nije. Ne bih tako to povjerovala nikada bi mi on sam kazao: Ja sam kradljivac. Ne znam to se tada dogodilo. Znam jedino daHans Kreuzberg ne bi nikada uinio nita neasno.General ju je pogledao i nasmijeio se, iskazujui svojim smijekom samilost i malu porugu. Lijepo je, draga Stasi, to se toliko zalae za pokojnika. I mi bismo se radovali njegovojnedunosti. No, kraa je dokazana. On je utio i pobjegao. Ti mu sudi po svom srcu, jer siuvijek imala slabost za njega.inilo se da je teta Stasi porasla. Njezine su oi ponosno zakrijesile. Bila je mirna, no njezin

je glas postao topliji kad je odgovorila:

Ono to ti naziva slabou bilo je za mene najvee, najsvetije i najljepe u ivotu. Ja to netajim. Ljubila sam Hansa Kreuzberga iz dubine svoje due i svog srca. Nije to bila neka malaslabost, ve velika ljubav koju sam sreom mogla doivjeti. Znala sam daje beznadna.Runo stvorenje poput mene nije moglo oekivati niiju ljubav. Nikada nisam eljela nitadrugo osim da Hans Kreuzberg postane sretan s nekom drugom. Nisam zavidjela toj ljepoj iboljoj. Nisam ni okom trepnula primijetivi da njegovo srce pripada drugoj. Tada, kad sam jobila mlada, radije bih bila umrla, no priznala svoju ljubav. Hans Kreuzberg nije za nju znao.Danas sam stara ena i sve je ovo daleko za mnom. Ta moja ljubav dala je mom ivotustanovitu vrijednost. Zbog nje se moja dua nije okamenila. Ono stoje dalo toplinu momivotu, ne doputam da bude smatrano samo malom slabou. Vaa poruga me ne pogaa, anije mi potrebna ni vaa samilost. Zbog te ljubavi ne bih se htjela zamijeniti ni s kim od vas. Iruna ena moe ljubiti iz dubine svog srca i odrei se te ljubavi.Uvjerljivo izgovorene rijei, zbog svoje jednostavnosti i uvjerljivosti, ostavile su dubok dojamna sve prisutne. Na njihovim se licima vie nije nazirao smijeak. Svi su ozbiljno gledalirunu enu u skromnoj crnoj haljini. Njezino je lice zrailo dubokim velikim osjeajem.U loi se Lilian privinula uz oca i dirnuto proaputala: Htjela bih zagrliti i poljubiti hrabru Stasi Kreuzberg. John Crosshall imao je vlane oi itronuto je zagrlio Lilian.Dolje je general neko vrijeme utio. Sada je ozbiljno odgovorio: Oprosti, draga Stasi, ako sam te uvrijedio nepromiljenim rijeima. To sigurno nisamnamjeravao. Mi ljudi obino zamjeujemo samo ono izvanjsko i odbacujemo ono to ne

razumijemo. Oprosti mi, jo jednom te molim. Slui ti naast to si tako hrabro priznala svojuljubav. Mi svi znamo da si plemenito bie, inae ne bismo svi dolazili k tebi po utjehu i savjet.

No, o Hansu Kreuzbergu, zbog svoje ljubavi, sudi pristrano. I mi, koji smo ga poznavali,nismo vjerovali da bi on to mogao uiniti. Ali injenica da se nije opravdao, kad su ga nazvalikradljivcem, ne govori u njegovu korist. Nije dopustio da mu to kau. Izazvao je na dvoboj ovjeka koji ga je uvrijedio. Jest, i on je to odbio uz objanjenje da kradljivcu nee pruiti zadovoljtinu. Hans jenapustio Njemaku, a nije pred asnim sudom traio zadovoljtinu.Teta Stasi je duboko uzdahnula. I ja to nisam razumjela. Ne shvaam kako se to moglo dogoditi. Makar sve govorilo protivnjega, nisam ni asak posumnjala u njegovu ast. Jedno znam sigurno. Rudolf Ortlingen bio je

njegov smrtni neprijatelj. Tada su Hansa muili i tjerali. Doveli su ga do oaja. Nakon smrtinjegovog oca ustanovilo se da je on, koji je odrastao i sjajnim prilikama, preko noi postao


25/130

GIGA

25

prosjak. Morao je napustiti vojsku, iako je taj poziv neizmjerno volio. Njegova je majka umrlaod uasa nakon smrti svog mua i financijske propasti. Oduzeli su mu i djevojku, koju jeljubio svim arom svoje due i s kojom je ve bio potajno zaruen. Ta bio je sada siromaan.Prisilili su Annaliese plemenitu Strachwitz, tko zna kakvim sredstvima, da se zarui snjegovim smrtnim neprijateljem. Taj ju je ve davno prieljkivao. Nije postala sretna s tim

neljubljenim ovjekom. To mi svi znamo. Vidjela sam na vlastite oi muenitvo te ene. Bilasam njezina najodanija i najvjernija prijateljica. Nikada nismo spomenule ime HansaKreuzberga, no obje smo osjeale i znale da je bio neduan. Vjerujte to hoete, ne mogu vasprisiliti da dijelite moje miljenje. No, ja polaem za nj svoju ruku u vatru. On je neduan.Izgovorivi te rijei teta Stasi je sjela. Mjesto nje digla se Genoveva Kreuzberg. Ujae Benno, smijem li i ja o tome kazati nekoliko rijei? upitla je plaljivo.Stari gospodin je kimnuo. Dajem ti rije, Veva.Mlada dama se stidljivo ogledala. elim samo napomenuti da mi je Ronald Ortlingen, kratko vrijeme nakon smrti svojemakke, rekao kako je njegov otac krivo optuio Hansa Kreuzberga zbog krae. Rekao je da e

on uvijek moi potvrditi njegovu nevinost bude li netko u njegovoj prisutnosti vrijeao HansaKreuzberga. Sigurno e ti i on sam to potvrditi.Lilian je duboko uzdahnula i pogledala oca. On je bio blijed, no smjekao se sjajnih oiju.Benno Kreuzberg je spustio glavu. Hvala ti za to saopenje, Veva! Nadajmo se da emo sprati ljagu s imena HansaKreuzberga. No, sada se time vie ne moemo baviti. Sreli smo se danas zbog neegadrugoga. Moram jo jednom napomenuti da se na moj poziv nije javio Hans Kreuzberg, ninetko od njegovih potomaka. Budui da smo se sastali zbog podjele nasljea WilhelmaKreuzberga, moramo se dogovoriti to emo s Hansom Kreuzbergom. Moemo ga dati sudskiproglasiti mrtvim i njegov dio podijeliti. Moramo o tome glasati. Smijem li jo samo neto kazati upitala je mirno i odluno teta Stasi.Predsjednik je kimnuo. Govori, draga Stasi! Stara se gospoa digla. Htjela bih neto predloiti. Kao to znamo, nasljedstvo se dijeli na dvadeset jednakihdijelova. Svaki od nas razliito u tome sudjeluje, ve prema prilikama. Tako, na primjer, jamoram podijeliti jedan taj dio s kerkom svog pokojnog brata, Vevom. Ti e, Benno, samdobiti jedan dio, jer nema brae. Kad bismo iskljuili Hansa Kreuzberga, nasljedstvo bi sedijelilo samo na devetnaest dijelova. No, svatko bi od nas dobio samo neznatno manje kadbismo nasljedstvo razdijelili na dvadeset umjesto na devetnaest dijelova. Predlaem da od togdvadesetog dijela osnujemo obiteljsku zakladu. Za vrijeme dok se ne javi Hans Kreuzberg ilinetko od njegovih potomaka, kamati iz tog imutka mogu lanovima obitelji posluiti u

naroitim slu

ajevima. Kao miraz djevojkama ili pomo

u kolovanju sinova. Neto korisnoe se ve nai. O tome vi odluite. Novac e tako biti korisno uloen za sve nas, a neemo ga

oduzeti Hansu, ukoliko se jednom pojavi.Rekavi to, teta Stasi je sjela. Benno Kreuzberg kimanjem se saglasio. Tvoj prijedlog nije lo, Stasi! Moramo glasati o tome hoemo li ga prihvatiti. A sada,molim pozornost. Kao to vam je svima poznato, Wilhelm Kreuzberg, koji je umro kaoneenja bez izravnog potomstva, nije ostavio oporuku. Svi bratii i sestrine prema tomesudjeluju u nasljedstvu u podjednakim dijelovima. Jer on nije imao ni brae ni sestara. PosjedKreuzberg predstavlja vrijednost od oko 600.000 maraka, od ega treba odbiti 300.000maraka hipoteka. Otkada je Wilhelm prije est mjeseci umro, nastojao sam uz pomo teteStasi voditi sve poslove stoje mogue bolje. Ona se vie razumije u gospodarsvo od mene.

Ipak sam doao do zakljuka da tako dalje ne moe. Zbog dananjeg stanja u poljoprivredidobivamo jedva dva posto iste dobiti. Nitko od nas nije iskusan poljoprivrednik i nitko


26/130

GIGA

26

financijski nije u stanju preuzeti Kreuzberg. Raspitao sam se i uvjerio se da nitko od nas neeli preuzeti brigu za imanje. Mnogi od nas raunaju s malim imutkom koji e im pripasti. I jasam meu njima, jer na svoja tri sina mnogo troim. Moram im svima pomagati. Ma kako toruno zvualo, prisiljeni smo prodati Kreuzberg.Glasat emo jeste li svi s time suglasni.

Poto je general to kazao, glasalo se i svi su pristali na prodaju. Benno Kreuzberg objavio jerezultat glasanja i dodao: Time smo odluili prodati Kreuzberg. To je imanje bilo stoljeima u posjedu obiteljiKreuzbergBreintenbach. Svi smo mi, naroito kao djeca, proveli krae ili dulje vrijeme uKreuzbergu. Wilhelm, a prije i njegov otac, uvijek su nas gostoljubivo doekivali. Za nas sveKreuzberg predstavlja dom, to vie to je i veina naih predaka pokopana u tamonjojkapelici. Pritijenjeni potrebom, odrei emo se, dakle, tla koje je naem rodu dalo ime. No,tako mora biti. Poduzet u potrebne korake i pronai kupca za Kreuzberg. Ve sam svepripremio, jer sam bio siguran u vau suglasnost. Nadajmo se da emo brzo nai kupca. Zaomi je to e teta Stasi i Veva zbog te prodaje ostati bez doma. Stasi nam je saopila, odmahnakom Wilhelmove smrti, da je on namjeravao uiniti Vevu svojom jedinom nasljednicom.

Ali on nije ostavio oporuku, a mi opet nismo dovoljno bogati da se velikoduno odreknemosvoga dijela nasljedstva. Ili bi to netko od vas moda elio uiniti?Zavladala je duboka tiina. Slegnuli su ramenima, pogledali u neprilici prema Genovevi koja

je pocrvenjela, a zatim jedan drugoga. Nakon nekog vremena poneki od njih izrekao bi pokoju ispriku i rekao kao on nema mogunosti zato.Teta Stasi je ponovno zamolila za rije. Nema razloga za neugodnost. Genoveva to ionako ne bi nikada prihvatila. Svi vi nistebogati, to zna. Ne brinite zbog nas. Nikome neemo pasti na teret. Wilhelm je elio osiguratiVevinu budunost, jer ju je ljubio poput vlastitog djeteta, to je injenica. No, Bog to nije elio,a on sigurno zna to ini. Ako e ikako biti mogue, ostat emo Veva i ja zajedno. Veemourediti svoj ivot. Obje smo hrabre. Bit e nam, naravno, neizmjerno teko napustiti nadugogodinji dom. No, podnijet emo to. Zasad, dok Kreuzberg ne bude prodan, jo uvijekmoemo ivjeti tamo. A poslije e se ve neto nai. Na svaki nain, neu napustiti dijetesvog jedinog brata.Sve je to teta Stasi izrekla jasnim i odlunim rijeima. Ona je zaista ostavljala dojamenergine i odlune osobe.Lilian Crosshall priapnula je ocu: Teta Stasi je divno bie, usprkos svojoj runoi. Mogla bih je zavoljeti.John Crosshall je kimnuo i apnuo: Evo zadae za nas, Lilian! Pobrinut emo se za bezbrinu budunost ovih dviju ena.Lilian mu je stisnula ruku. Pomislila je kako e draesna Veva uskoro imati sigurnu

budunost kraj Ronalda Ortlingena. Zato su te dvije ene vjerojatno bile tako mirne. Zarukemladog para bile su vjerojatno jo tajna, jer se o tome nije govorilo.

U Lilianinoj dui nije bilo ni najmanje sumnje u to da Veva i Ronald Ortlingen pripadajujedno drugome za itav ivot. Ta ju je pomisao boljela, iako se ljutila na samu sebe.Dolje su i dalje raspravljali i o mnogo emu dogovarali. Savjetovali su se poblie o prijedlogutete Stasi u vezi s osnivanjem obiteljske zaklade. O tome se i glasalo. Prijedlog je bio

jednoglasno prihvaen.Ve je prolo vie od dva sata otkad su se John Crosshall i njegova ki nalazili u loi. Oni susve to pratili s velikim zanimanjem. Napokon je sve vano bilo obavljeno, dogovor je zavrioi svi su opet stali razgovarati u malim skupinama. Veseli Lothar Kreuzberg, generalov sin,pobrinuo se da nasmije svoje sestrine. Zaas su se svi mladi okupili oko njega.

U meuvremenu su konobari dovukli prostrte stolove u dvoranu. Veera je imala zapoeti. Uguvi nitko nije primijetio ono dvoje ljudi u loi dok su izlazili. Nitko nije zapazio njihovu


27/130

GIGA

27

prisutnost.Tiho su stupili na hodnik. Nitko ih nije opazio. Dovoljno smo vidjeli i uli, Lilian! Za vrijeme veere nee se dogoditi nita zanimljivo rekao je John Crosshall, zatvarajui tiho vrata za sobom.Teko je disao a lice mu je bilo crveno. Lilian ga je zabrinuto uhvatila za ruku.

Oe, dragi oe, nije li to bilo odvie za tebe? pitala je uplaeno.Pokuao se nasmijeiti i umiriti je. No, morao se nasloniti na njezinu ruku. Odmah e mi biti bolje proaptao je.Tog se asa pojavio na stubama tajnik White. Vidio je svoga gospodara naslonjenog nagospoicu Lilian. Brzo mu je priao i uhvatio ga. Odveo gaje, uz pomo Lilian, u njegovusobu. Ovdje je Charles bio pripravan da smjesta pomogne. Spustili su Johna Crosshalla unaslonja. Charles mu je raskopao koulju i dao lijek. Pruio mu je sve ono to je bilopotrebno za vrijeme sranog napada. Lilian mu je pritom pomagala. Takvi su napadaji biliesti, i nisu ih smjeli zatei nepripravne. Napadaj je proao za nekoliko asaka i JohnCrosshall je poeo mirno disati, nasmijeio se svojoj keri. Nije bilo nita. Ve mije posve dobro, Lilian! etvrt sata odmora i tada emo zajedno poi

na veeru.Lilian je njeno gladila njegovu kosu. Ubogi oe, to te opet izmuilo. Sada se odmori. Neemo veeras poi u blagovaonicu.Naredit u da nam veeru serviraju u mom salonu. Tamo e ti biti udobnije.On se nasmijeio. Slaem se! No, neka gospodin White veera s nama. elim jo neto s njim dogovoriti. Nee li te to odvie uzbuditi, oe? Ne bi li to moglo priekati do sutra? upitala jezabrinuto Lilian. Ne, ne meni je ve opet posve dobro. Dakle, za etvrt sata u salonu moje kerke,gospodine White!White se naklonio i otiao.I Lilian je ostavila oca, preputajui ga Charlesu na uvanje.etvrt sata kasnije John Crosshall potpuno se oporavio i sjeo s kerkom i svojim tajnikom unjezinom salonu. Vraam vam klju, gospodine White! Kad ga predate konobaru, dajte mu jo stotinumaraka. Uinio mi je veliku uslugu. A i vama zahvaljujem, jer ste sve tako dobro uredili iomoguili mi da prisustvujem obiteljskom skupu rekao je Crosshall.White se naklonio. Drago mije to ste zadovoljni, gospodine Crosshall! Razgovarali su engleski, jer White jonije bio posvesavladao njemaki jezik.

Otac i ki pogledali su se sa smijekom. Sastanak je bio veoma zanimljiv, zar ne Lilian? zapitao je John Crosshall, dobro

raspoloen, svoju kerku.Lilian je kimnula. Da, veoma, moete mi vjerovati, gospodine White odgovorila je. Ali u njezinim seoima nije vidio onaj(bezbrini izraz kao inae. inilo se kao da je mue neke ozbiljne, pa moda ak i neugodnemisli. To su primijetili i otac i White. Drali su, meutim, da je ona zabrinuta zbog bolestisvog oca. Taj je strah ostao prisutan u njezinoj dui, no Lilian je bila optereena i drugimbrigama.Mislila je na njeno, fino djevojako lice, vidjela je dva sjajna oka i ula ljupki glas: Dragi,

dragi Ronald! I tada je pred sobom vidjela usko rasno muko lice s dva divna siva oka. ulaje kako Ronald Ortlingen govori o svojoj enji za draesnom Genovevom.


28/130

GIGA

28

Kako je to udno ime bilo: Genoveva! Sjetila se bajke o grofici koju su krivo optuili iodagnali. Genoveva nije mogla biti ljepa, ni plemenitija od svoje imenjakinje. Protiv svojevolje Genoveva se veoma sviala Lilian. A ipak joj pri tome zavidjela usprkos njezinomsiromatvu. Ronald Ortlingen e je brzo izvui iz toga. Povest e je kui kao svoju suprugu.Iako je sada, zbog smrti svog ujaka, izgubila dom, Ronald e joj ubrzo pruiti novi. Lilian je

htjela odbaciti sve te misli, pa je energino pozvala svoj razum u pomo. Govorila je samojsebi kako e brzo zaboraviti Ronalda Ortlingena. On je samo poput sjene proao kroz njezinivot. Bilo je glupo unititi makar samo sat svog ivota zbog pomisli na nj. Morala je bitiprema njemu ravnoduna. Silila se da obrati pozornost na razgovor oca i tajnika Whitea.Nakon veere White je napustio kratko vrijeme salon, jer gaje John Crosshall zamoli dadonese neke papire.John Crosshall je uhvatio svoju kerku za ruku kad su ostali sami. ini mi se kao da sam danas dobio dragocjen dar, Lilian! Blagoslovljen sluaj koji jesmjestio obiteljski sastanak u ovaj hotel. I to upravo u vrijeme kad sam i ja u njemu boravio. Znam to osjea, oe! I ja se radujem zbog onog ato su kazale divna teta Stasi i draesnaGenoveva.

Stari je gospodin, uronjen u misli, kimnuo. Da, to mije dobro inilo. Vidi li, dijete, kako izvanjske okolnosti mogu djelovati naovjeka. Prije ne bih na Stasi uope obratio panju. Plaio sam se njezine runoe da, aksam joj se ponekad i rugao. A sad sam tek upoznao divno jezgro njezinog bia i uvidio kako

je ona plemenita. Zar ne, dijete, tetu Stasi neemo ispustiti iz vida. Ali ni draesnu Vevu! Onemnogo znae za nas. Ve sam stvorio plan kako emo tetu i neakinju privezati za sebe iomoguiti im bezbrinu budunost.Lilian ga je upitno pogledala. Hoe li im odati tko si, oe? Ne, jo mi nije vraena moja ast. I dok se to se dogodi, neu se pokazati u svom pravomliku. No, i moj e as kucnuti. Uinit u sve to je mogue da to ubrzam, ve i zbog tebe.Tiho, White se vraa. Sada e uti kakav je moj plan.Tajnik White je uao. Tako, dragi White, sjednite k nama i zapiite to u vam kazati. Bit e toga vie rekaomu je, dobro raspoloen, John Crosshall.White gaje posluao. Gledao je mirno svoga gospodara, oekujui njegove naloge. Dragi White, za nekoliko e se dana u razlinim novinama, a naroito u berlinskim,pojaviti jedan oglas. Nudit e se na prodaju imanje i dvorac Kreuzberg. U tom oglasu saznatete sve pojedinosti prodaje. I sam u pripaziti na objave i upozoriti vas. Namjeravam kupitiKreuzberg i elim da vi sklopite taj posao. Razumijete li me? Naravno, gospodine Crosshall!

im objave oglas, povezatete se s vlasnikom i pregovarat

ete u moje ime. Zatim

ete samnom i s mojom kerkom otputovati u Kreuzberg. Razgledat emo dvorac i posjed, i to prije

okonati posao. Dvorac i imanje vrijede oko 600.000 maraka i toliku svotu drite upripravnosti na banci. Ako se, protiv mog oekivanja, jave neki drugi kupci, dajem vamovlatenje da ponudite vie. Kad se budem dovoljno dobro osjeao, sam u stupiti u akciju.elim kupiti Kreuzberg bez obzira na cijenu i uvjete. Tamo u ivjeti sa svojom kerkom.elio sam kupiti posjed u Njemakoj. Dvorac Kreuzberg me naroito privlai. Razumijete,dragi White: Kreuzberg mora doi u moje vlasnitvo. White se naklonio i neto pribiljeio. Razumijem i obavit u sve to elite. U to sam uvjeren. A sada, dalje. ekaju vas jo neki delikatni zadaci o kojima ve sadaelim govoriti. Bivi vlasnik Kreuzberga je umro i zato se sada prodaje dvorac. U dvorcu je

ivjela roakinja vlasnika, gospoica Anastasia KreuzbergBreitenbach (molim vas zapiiteto ime) i vodila mu kuanstvo. Htio bih tu gospou obavezati, ako to ikako bude mogue, da

7/28/2019 Hedwig Courths Mahler-L

Documents

Hedwig Courths Mahler-Lijepa Lilian