Hazreti Osman Ghani, r.a....(pravovjernih halifa). U ovoj biografiji Khulafa-e-Rašideen bit ćete u prilici da se pobliže upoznate sa životom hazreti Osmana, r.a. Čitaoci će u

Hazreti Osman Ghani, r.a.

Hazreti Osman Ghani, r.a.Bosanski prijevodHadhrat Osman Ghani (ra)Bosnian translation

Provjera teksta / Text review: Wasim Ahmad

Prvo izdanje: januar 2015.

Izdavač: Verlag der IslamGenfer str. 11, 60437 Frankfurt am Main, Germany

ISBN: 978-3-944277-89-9

Ovu knjigu možete dobiti na slijedećoj adresi / Available from the following:

Mesdžid Baitul-IslamAhmadija muslimanski džematTuzlanska 1b, 71000 Sarajevo, Bosna i HercegovinaTel/Fax.: 00387-33-612612www.ahmadija.bae-mail: [email protected]

Hazreti Osman Ghani, r.a.

SadržajPredgovor ......................................................................................................7

Život hazreti Osmana Ghanija, r.a. ....................................................... 11Početne okolnosti ...................................................................................... 14Prihvatanje islama ..................................................................................... 14Brak sa hazreti Ruqayyom, r.a. ............................................................... 16Iseljenje u Habšu (današnja Etiopija) .................................................... 17Služenje vjeri do iseljenja u Medinu ...................................................... 18Iseljenje u Medinu ..................................................................................... 20Brak sa hazreti Umm-e-Kulsum ............................................................. 22Oslobađanje robova .................................................................................. 23Izvanredna služba u Medini .................................................................... 23Njegova služba u ulozi glasnika povodom sporazuma na Hudejbiji................................................................................................ 24Osvajanje Mekke ....................................................................................... 27Proširenje Masdžida Nabwi .................................................................... 28Bitka na Tabuku ........................................................................................ 29Zapisivanje Objave ................................................................................... 30Razne službe za života Časnog Poslanika, s.a.v.s. ................................ 31Službe za vrijeme hilafeta hazreti Ebu-Bekra, r.a. ............................... 32Njegove službe za vrijeme hilafeta hazreti Omera, r.a. ...................... 33Vrijeme hilafeta hazreti Osmana, r.a. .................................................... 35Izbor halife ................................................................................................. 36Prvi govor trećeg halife ............................................................................ 36Red vladanja ............................................................................................... 37

Najbitniji događaji i pobjede za vrijeme hilafeta hazreti Osmana, r.a. ................................................................................................ 38Pozivanje Allahu, obrazovanju i odgoju ............................................... 41Širenje Časnog Kur’ana ............................................................................ 42Stabilnost Masdžida Nabwi .................................................................... 43Projekti izgradnje ...................................................................................... 43Zavjere i preseljenje hazreti Osmana, r.a. ............................................. 43Neki aspekti života hazreti Osmana, r.a. .............................................. 46Njegova veza s Allahom ........................................................................... 46Ljubav prema Časnom Poslaniku, s.a.v.s. ............................................. 46Ljubav prema Časnom Kur’anu ............................................................. 47Finansijska požrtvovanost ....................................................................... 47Strpljenje i smirenost hazreti Osmana, r.a. .......................................... 47Moral hazreti Osmana, r.a. ...................................................................... 48Briga hazreti Osmana, r.a., o siročadima i udovicama ....................... 48

HAZRETI OSMAN GHANI, R.A. 7

Predgovor

Zahvala pripada jedino milosti Allahovoj i dovama našeg voljenog Ameer-ul-Momineena hazreti Khalifat-ul-Masih V, što je odjeljenje Išaat MKAD-a povodom godišnjice postojanja hilafeta dobilo mogućnost da izda niz knjiga o biografijama i životima Khulafa-e-Rašideen (pravovjernih halifa).

U ovoj biografiji Khulafa-e-Rašideen bit ćete u prilici da se pobliže upoznate sa životom hazreti Osmana, r.a. Čitaoci će u ovoj knjizi pronaći sastavljenu biografiju o životu hazreti Osmana, r.a., tako što će imati uvid u neka zbivanja iz njegovog života u vezi s njegovom ljubavi prema

“Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova; mir i blagoslov neka su na Njegovog vjerovjesnika

Muhammeda, s.a.v.s., i na cijelo njegovo potomstvo i ashabe.”

HAZRETI OSMAN GHANI, R.A.8

Allahu i Časnom Poslaniku, s.a.v.s. Da nas Allah obogati tom ljubavlju prema Njemu, Uzvišenom, i prema Časnom Poslaniku, s.a.v.s. Amin.

Temelj islama se ogleda u Jednoći i Jedinstvenosti Uzvišenog Boga. Jedinstvenost znači da ne postoji Bog pored Allaha. On je Jedinstven, nema partnera i Njegova je vlast i moć nad cijelim svemirom. Najveći pobornik Božije Jedinstvenosti jeste naš voljeni Časni Poslanik, s.a.v.s. On, s.a.v.s., Jedinstvenost i veličinu Božiju u srca ljudi usadio je u tolikoj mjeri, da je to postalo osnov vjere. Jedinstvenost Božija predstavlja drugo značenje vjere i označava je. Kada je Časni Poslanik, s.a.v.s., preselio i vratio se svome Gospodaru, Khulafa-e-Rašideen su bili ti koji su svojom hrabrošću, prosvijetljenjem i svojom istrajnošću ostali pobornici Božije Jedinstvenosti i koji su pokušavali to usaditi u ljudska srca. To je svijetlo poglavlje u historiji islama i neuporedivo je s bilo čim.

Prema Allahovoj volji, nakon preseljenja Časnog Poslanika, s.a.v.s., oživio je Hilafat-e-Rašida čiji je temelj izgrađen u sljedbeništvu poslanstva. Khulafa-e-Rašideen bili su ogledalo Časnog Poslanika, s.a.v.s., i odraz savršenog islamskog učenja. Oni su se u svim stvarima savjetovali sa starijim ashabima Časnog Poslanika, s.a.v.s., i cijenili njihove prijedloge. Iz historije možemo zaključiti da je islam za vrijeme tih halifa u svakom pogledu cvjetao i bio uspješan. Islamska poruka mira je napredovala u svakom području i svakoj zemlji, a misao o Jedinstvenosti Božijoj se ustalila u bezbroj zemalja. Svijet se upoznao sa mirom i pravdom pa taj period se može nazvati i zlatno doba historije islama.

O hazreti Osmanu, r.a., koji je bio odani ashab Časnog Poslanika, s.a.v.s., i treći halifa, Časni Poslanik, s.a.v.s., rekao je sljedeće:

“O Osmane, Allah će ti dati jedan ogrtač. Kada ti ga licemjeri pokušaju skinuti, nikad ga nemoj dati” (Musnad Ahmad bin Hanbal).

Iz ovog hadisa je jasno da je Časni Poslanik, s.a.v.s., hazreti Osmanu, r.a., htio prenijeti radosnu poruku da će mu se dati ogrtač hilafeta i da će mu jedna skupina licemjera pokušati oteti taj ogrtač, ali da on to nikad ne treba dopustiti.


Šeste godine nakon Hidžre Časni Poslanik, s.a.v.s., u snu je vidio kako sa svojim ashabima tavafi oko Kabe. Tako se Časni Poslanik šeste godine po Hidžri u mjesecu zul-kadu sa 1.400 svojih ashaba zaputio u Mekku. Kada su Kurejšije za to saznale, počeli su se pripremati za napad.

Stigavši u blizinu Mekke, Časni Poslanik, s.a.v.s., zaustavio se u Hudejbiji pitajući svoje ashabe da ga posavjetuju. Oni su predlagali da se hazreti Omer, r.a., pošalje kao glasnik. On bi tako trebao uvjeriti Kurejšije da su oni krenuli samo posjetiti Kabu i obaviti umru, a ne boriti se. Hazreti Omer, r.a., odgovorio je: “O Božiji Poslaniče! Mogu li ti predložiti osobu koja je bolja za obavljanje tog zadatka od mene, a koja je u očima Kurejšija visoko cijenjena?” Časni Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Da, ko je ta osoba?” Hazreti Omer, r.a., rekao je da je to hazreti Osman, r.a., i Časni Poslanik, s.a.v.s., prihvatio je njegov prijedlog. Tako je hazreti Osman, r.a., bio ta sretna osoba koju je Časni Poslanik, s.a.v.s., proglasio glasnikom islama i koji je poslan u Mekku. Kako je kasnio sa povratkom, posumnjalo se da su ga Kurejšije ubili, pa je Časni Poslanik, s.a.v.s., naredio da ga osvete i pod jednim drvetom uzeo bejat ashaba povodom toga, tako što je položio svoju ruku na njihove. Ti bejati su poznati pod imenom Bejat-e-Rizwan i Bejat-e-Šadžarah. Nakon kratkog izbivanja, hazreti Osman, r.a., ipak se vratio, te su Časni Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi bili presretni.

Ljubav Časnog Poslanika, s.a.v.s., prema hazreti Osmanu, r.a., koji se ubrajao u bogate ljude Arabije i koji je svoj imetak drage volje davao na Božijem putu, potvrđuje se i činjenicom da je i jedna kćerka Časnog Poslanika, s.a.v.s., bila udata za njega. Nakon njenog preseljenja, Časni Poslanik, s.a.v.s., dao je ruku svoje druge kćerke hazreti Osmanu, r.a., čime je nazvan Zun Nurainom (onaj sa dvije svjetlosti). Kada je i ova druga preselila, Časni Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Da imam još jednu kćerku i njenu bih ruku dao hazreti Osmanu, r.a.”

Predstavljamo vam biografiju hazreti Osmana, r.a., onoga kojeg su voljeli Allah i Božiji Poslanik, s.a.v.s. Neka Allah ukrasi naše živote njegovom blagošću i ličnošću.


Najzad dovim Allahu da izdavanje ove knjige bude blagoslovljeno u svakom pogledu i da nam On, Uzvišeni, pruži mogućnost da naše dane i noći provodimo u skladu sa učenjem Časnog Kur’ana. Da Allah blagoslovi izdavanje ove knjige u svakom pogledu i da je učini izvorom ljubavi prema Časnom Poslaniku, s.a.v.s., i njegovim ashabima. Amin.

Njemački prijevod ove knjige izdat je 2005. godine pod vodstvom gospodina Ramiza Džaveda, bivšeg Mohtamima Išaat Madžlis Khuddam-ul-Ahmadiyya Njemačke. Preveli su je gospoda Iftikhar Ahmad Sahib (iz Gross Geraua), Šahab-ud-Din Sahib (iz Šlesviga) i Ramiz Džaved (iz Darmštata). Gospođa Sayyeda Qurratulain Qureiši Sahiba je obavila posao lektora.

Nakon završetka prijevoda, djelo je još jedanput lektorisao gospodin Imran Zaka Sahib. Poslije je knjigu provjerio gospodin Maulana Mubarak Ahmad Tanvir Sahib (predsjednik Šoba Tasnif Džamata Ahmadiyya u Njemačkoj). Najzad je gospodin Affan Ahmad Ghafur Sahib uredio prijelom. Naslovnicu knjige je uredio gospodin Sadžid Nawaz. I gospodin Tariq Ahmad Ghumman Sahib je također pridonio izdavanju ove knjige. Džazahumullahutala Ahsanal Džazah.

Molim Allaha da primi dobra djela svih koji su učestvovali u nastanku ove knjige. Amin. Zamolio bih i čitaoce da sve koji su pridonijeli izdavanju ove knjige spomenu u svojim dovama. Molim Allaha da članovi Džemata, osim što pročitaju ovu knjigu, izvuku i korist iz nje. Da Allah ovu knjigu učini korisnom za cijelo čovječanstvo. Amin.

Wasalam

KhaksarHafiz Muzaffar ImranSADR (predsjednik) Madžlis Khuddam-ul-Ahmadiyya Njemačke 28. juli, 2009. godine


Život hazreti Osmana Ghanija, r.a.Šeste godine nakon Hidžre (iseljenja) u Medinu, Časni Poslanik, s.a.v.s., u snu je vidio kako sa svojim ashabima tavafi oko Kabe. Je-danaestog mjeseca (zul-kade), šeste godine nakon Hidžre, Časni poslanik Muhammed, s.a.v.s., sa 1.400 ashaba zaputio se u Mekku. Kada su to Kurejšije saznali, počeli su se pripremati za sukob.

U blizini Mekke Časni Poslanik, s.a.v.s., popeo se na jedno uzvišenje na Hudejbiji i pitao ashabe za savjet. Oni su bili mišljenja da se haz-reti Omer, r.a., treba poslati u Mekku kao glasnik. On bi Kurejšijama trebao objasniti da Časni Poslanik, s.a.v.s., i ashabi imaju namjeru samo posjetiti Kabu i obaviti umru. Oni nisu imali namjeru da se upuštaju u borbu. Hazreti Omer, r.a., rekao je: “O Božiji Poslaniče! Da li mi je dozvoljeno da za taj zadatak predložim jednu osobu koja je bolja i koja uživa veći ugled kod Kurejšija?” Časni Poslanik, s.a.v.s., dozvolio mu je i on je predložio hazreti Osmana, r.a., na šta je Časni Poslanik, s.a.v.s., pristao.

Na taj način je hazreti Osman, r.a., postao sretna osoba koju je Časni Poslanik, s.a.v.s., imenovao glasnikom muslimana i koji je poslan u Mekku.

Kada je prošlo već mnogo vremena, muslimani su pretpostavljali da su ga Kurejšije ubili. Tada se Časni Poslanik, s.a.v.s., odlučio na od-mazdu ukoliko bi se sumnje obistinile. Od ashaba je uzeo bejat pod jednim drvetom tako što je stavio svoju ruku na njihove. Taj bejat je poznat pod imenom Bejat-e-Rizwan i Bejat-e-Šadžarah. Kada se


hazreti Osman, r.a., nakon nekog vremena vratio, lice Časnog Poslan-ika, s.a.v.s., i ashaba bilo je ozareno radošću. Muslimani i Kurejšije su sklopili mirni sporazum pri kojem su, međutim, muslimani tek iduće godine smjeli obaviti hadž. Taj glasnik o kojem je riječ bio je hazreti Osman bin Affan, r.a., koji je pripadao porodičnom stablu plemena Banu Umayyah.

Glasnik Časnog Poslanika, s.a.v.s., hazreti Osman, r.a., nije bio običan čovjek. Još u doba mladosti, prije prihvatanja islama odlikovale su ga mnoge vrline. Imao je svijetlo, pomalo crvenkasto i veoma lijepo lice. Veoma rano je hazreti Osman, r.a., prihvatio islam i spada među sret-nike kojima je Časni Kur’an odao posebnu čast spomena. Na putu Božijem se mnogo finansijski žrtvovao i bio je skroman čovjek, vri-jedan hvale. Njegove vrline su brojne. Bio je veoma blag i ljubazan i oslobodio je na hiljade robova. Nije postojala nijedna ulica u Medini u kojoj hazreti Osman, r.a., nije oslobodio nekog roba.

Hazreti Osman, r.a., bio je jedan od onih koji su zapisivali Božiju objavu i jedan od prvih muslimana koji su Časni Kur’an naučili napamet (hafiz, množina: Haffaz).

Hazreti Osman, r.a., ženio se dvjema kćerkama Časnog Poslanika, s.a.v.s. (drugu je oženio pošto je prva preselila). Pošto je uživao blizinu Časnog Poslanika, s.a.v.s., mogao je islamu služiti na takav jedinstven način da je Časni Poslanik, s.a.v.s., za njega rekao: “On sada može činiti šta hoće, Bog ga neće pitati za to.” To znači da on uopće ne bi došao dotle da djeluje protiv Božije volje i naredbe.

Ubrajao se u one sretne iseljenike koje je Časni Poslanik, s.a.v.s., imenovao članovima Madžlis-e-Šure (savjetodavni skup) koji su uživali posebno povjerenje Časnog Poslanika, s.a.v.s., i ubrajao se u one kojima je Časni Poslanik, s.a.v.s., prenio radosnu vijest ulaska u Džennet. Iz tog razloga se nazivaju Ašra-e-Mubašra (deseterica kojima je prenesena radosna vijest). Nakon preseljenja Časnog


Poslanika, s.a.v.s., hazreti Abu-Bakr Sidik, r.a., izabran je za halifu, a nakon njega hazreti Omer, r.a. Za vrijeme njihovog hilafeta bio im je podrška, povjerenik i savjetodavac, a nakon što je hazreti Omer, r.a., preselio kao šehid, Allah ga je učinio halifom. U tom trenutku je imao 70 godina.

Uprkos godinama hazreti Osman, r.a., svoje zadatke je obavljao savjesno i odgovorno. Za vrijeme njegovog hilafeta, granice islamske države su se još više proširile. Poruka islama se prenijela u sva poznata područja svijeta. Hazreti Osman, r.a., gajio je posebnu ljubav prema Časnom Kur’anu. On je imao čast da Časni Kur’an prenese u cjelokupni islamski svijet. I prva mornarica je uspostavljena u njegovo vrijeme.

Hazreti Osman, r.a., prolazio je i kroz iskušenja na Božijem putu. U zadnjih šest godina svoga života bio je žrtva opasnih zavjera unutar zajednice. Pokretač tih zavjera bio je jedan Jevrej Abdullah bin Saba koji se izdavao za muslimana. Činio je sve kako bi svrgnuo hilafet Časnog Poslanika, s.a.v.s., i obučavao svoje učenike u islamskim zemljama. Istomišljenici Abdullaha bin Sabe su prebacivali i optuživali hazreti Osmana, r.a., i time pokušavali da ga prisile da se povuče kao halifa. Međutim, halifa je žrtvovao svoj život, ali nije napuštao ogrtač hilafeta koji mu je Bog povjerio. Ne samo da je dokazao potpuno povjerenje u Allaha time što je održavao instituciju hilafeta nego je i štitio grad Časnog Poslanika, s.a.v.s., od daljeg krvoprolića. Ashabima i svojim srodnicima nije dozvoljavao da napadaju pobunjenike.

Bilo je, naime, suđeno halifi da u Allahovoj kući preseli kao šehid, i tako se pridruži svome voljenom Časnom Poslaniku, s.a.v.s. Noć prije ubistva hazreti Osman, r.a., sanjao je Časnog Poslanika, s.a.v.s., koji mu govori: “Osmane, noćas prekini post sa mnom.” U trenutku preseljenja hazreti Osman, r.a., imao je 82 godine. Toliko je istinski volio Časni Kur’an da ga je i u trenutku smrti učio. Život mu je bio ispunjen služenjem vjeri.


Na hiljade i milione blagoslova neka su na hazreti Osmana, r.a., sljedbenika Časnog Poslanika, s.a.v.s., koji se držao datog obećanja i koji pri kušnjama i poteškoćama nikada nije gubio strpljenje, uvijek se predajući Allahu.

Hajdemo baciti pogled na život hazreti Osmana, r.a.!

Početne okolnostiHazreti Osman, r.a., rođen je pet godina nakon poznatog događaja Ashaab-ul-Fil (vlasnici slonova), dakle 575. godine po gregorijanskom kalendaru. Potiče iz porodice Banu Umayyah, Kurejšija u Mekki. Otac mu se zvao Affaan, a majka Arwaa. Hazreti Osman, r.a., bio je pet godina mlađi od Časnog Poslanika, s.a.v.s., dvije i po godine mlađi od hazreti Abu-Bakra Sidika, r.a., osam godina stariji od hazreti Omera, r.a., i 25 godina stariji od hazreti Alija, r.a.

Otac hazreti Osmana, r.a., bio je imućni trgovac tkaninama. Tako da je hazreti Osman, r.a., odrastao u bogatom okruženju. Još u djetinjstvu bio je usmjeren na dobro i posjedovao je osjećaj stida i morala. Njegovi roditelji su ga lijepo odgojili i podučili ga pisanju i čitanju. Pošto tada nisu postojale škole, samo oni koji su poticali iz imućnih i utjecajnih porodica mogli su naučiti pisati i čitati.

Gadile su mu se loše stvari i držao se podalje od njih. Kada je porastao, prihvatio je posao trgovca, tradiciju svoje porodice, pa je tako bio u prilici da proputuje i upozna mnoge zemlje.

Prihvatanje islamaHazreti Osman, r.a., imao je 34 ili 35 godina kada je Božijom voljom Časni Poslanik, s.a.v.s., objavio da je on Božiji poslanik. Časni Poslanik, s.a.v.s., pripadao je plemenu Banu Hašim Kurejšija dok je hazreti Osman, r.a., pripadao plemenu Banu Umayyah. Bio je u


srodstvu sa Časnim Poslanikom, s.a.v.s., preko oca po petom koljenu, a preko majke po četvrtom.

Iako je među starijima porodice hazreti Osmana, r.a., i porodice Časnog Poslanika, s.a.v.s., naime među Harb bin Umayyahom i Abdul Muttalibom, djedom Časnog Poslanika, s.a.v.s., vladala svađa o pitanjima prava na vladanje Kurejšijama, te iako odnosi između Banu Hašima i Banu Umayyaha nisu bili nimalo dobri, hazreti Osman, r.a., cijenio je Časnog Poslanika, s.a.v.s., zbog njegovog lijepog ponašanja. Zbog njegovog truda i poštenja u poslovima trgovine, Časni Poslanik, s.a.v.s., u narodu je dobio nazive Sidik (Iskreni) i Amien (Povjerljivi). U tadašnje vrijeme je trgovina bila najugledniji posao. I hazreti Abu-Bakr, r.a., bavio se trgovinom te je održavao veze sa Časnim Poslanikom, s.a.v.s. I hazreti Osman, r.a., imao je dobre odnose sa hazreti Abu-Bakrom, r.a.

Što se tiče priznavanja Časnog Poslanika, s.a.v.s., za Božijeg poslanika, hazreti Abu-Bakr, r.a., po tome je sve premašio. U tom periodu je hazreti Osman, r.a., bio na poslovnom putu u Siriji. Nakon povratka je hazreti Abu-Bakr, r.a., u islam pozvao njega, hazreti Zubaira bin Al-Awaama, hazreti Abdu Rahmana bin Aufa, hazreti Sa’ad bin Ebi-Waqaasa i hazreti Talhu bin Ubaidullaha. Oni su svi prihvatili islam. Hazreti Abu-Bakr, r.a., s njima se pojavio pred Časnim Poslanikom, s.a.v.s., što ga je mnogo obradovalo. Peterica ashaba su jedan za drugim dali bejat. Hazreti Osman, r.a., bio je prvi među njima.

Hazreti Osman, r.a., sa svojim prisezanjem Časnom Poslaniku, s.a.v.s., na vjernost bio je odmah poslije članova porodice Časnog Poslanika, s.a.v.s., naime, odmah nakon hazreti Hatidže, r.a., oslobođenog roba hazreti Zaid bin Haarisa, rođaka s očeve strane hazreti Alija, r.a., koji je u to vrijeme provodio svoje djetinjstvo pod budnim okom u kući Časnog Poslanika, s.a.v.s., i njegovog bliskog prijatelja hazreti Abu- -Bakra Sidika, r.a.


Tako da se može reći da je s jedne strane on gotovo drugi po redu koji je prihvatio islam, a s druge može se smatrati i petim po redu. Kako god, hazreti Osman, r.a., ubraja se u onu skupinu ljudi koji se označavaju kao As-Sabiqun-ul-Awaalun, odnosno one ljude koji su prvi prihvatili islam i koje Časni Kur’an spominje po dobru.

Brak sa hazreti Ruqayyom, r.a.Tri godine je Časni Poslanik, s.a.v.s., obavljao Tabligh (dakle pozivanje u vjeru) tajno i tiho. U početku se ograničio samo na krug svojih poznanika ili njihovih poznanika. Početkom četvrte godine nakon objave poslanstva Allah je naredio Časnom Poslaniku, s.a.v.s., da Tabligh čini javno. Posljedica toga bila je širenje islama u svakoj ulici i naselju Mekke na što su Kurejšije odgovorili neprijateljski te su ljude koji su već prihvatili islam nagonili nasilu da se vrate svojoj prethodnoj vjeri obožavanja idola.

Najvjerovatnije je otac hazreti Osmana, r.a., koji se zvao Affaan već bio umro te je njegov stric Hakam bin Ebi-Al’aas preuzeo ulogu oca. On je tukao hazreti Osmana, r.a., i vezao mu noge kako ne bi mogao ići Časnom Poslaniku, s.a.v.s., u posjetu. Međutim, hazreti Osman, r.a., bio je posve smiren i strpljiv i nije mu to predstavljalo neki problem. Nakon nekoliko dana njegov ga je stric izbacio iz kuće.

Iz vlastite porodice Časnog Poslanika, s.a.v.s., njegov ujak Abu-Leheb bio je taj koji se izjasnio kao njegov ljuti neprijatelj. Njegova žena Umm-e-Džamil bint Harab bin Umayyah ga je podržavala u toj mržnji. Malo prije toga su se dvije kćerke Časnog Poslanika, s.a.v.s., hazreti Ruqayya, r.a., i hazreti Umm-e-Kulsum bile zaručile sa sinovima njegovog ujaka Abu-Leheba, međutim sklapanje braka se još nije bilo održalo. S obzirom na tu mržnju, Abu-Leheb i njegova žena su svoje sinove rastavili od kćerki Časnog Poslanika, s.a.v.s.

Hazreti Osman, r.a., bio je jedan bogobojazan, ugledan, naočit i moralan mladi čovjek kojeg je međutim njegova porodica odbacila. Iz


tog razloga je Časni Poslanik, s.a.v.s., dao ruku svoje kćerke Rukayye, hazreti Osmanu, r.a. Međutim, prije nego je prihvatio islam, bio je već u dva braka. Prva žena mu se zvala Umm-e-Amr bint Džanad, a druga Fatima bint Walid. Sa svojom prvom ženom imao je petero, a sa drugom dvoje djece. Najstariji sin mu se zvao Amr, zbog čega je hazreti Osman, r.a., dobio nadimak Abu-Amr (otac Amra). Te žene su bile iz porodica koje su se protivile islamu. Druga žena je bila čak kćerka poglavara Mekke, koji se zvao Walid bin Mughera i koji je bio bliski rođak Abu-Džehla (jednog od najljućih neprijatelja Časnog Poslanika, s.a.v.s.). Izgleda da je hazreti Osman, r.a., zbog toga što je prihvatio islam, razdvojen od svojih žena i djece. Ta situacija ga je stavljala u veliku opasnost u Mekki. Sklapanjem braka sa kćerkom Časnog Poslanika, s.a.v.s., ta opasnost se samo povećavala.

Iseljenje u Habšu (današnja Etiopija)Kako su poglavari Mekke kovali zavjere, dan za danom su se povećavali napadi na muslimane i hazreti Osman, r.a., bio je izložen velikoj opasnosti. U takvim okolnostima neki muslimani i muslimanke su dobili dozvolu da se isele u afričku zemlju Habša. Habša koju još zovu Abesinijom ili Etiopijom bila je kršćanska zemlja u kojoj je vladao jedan pravedni i milostivi kralj Naddžaši. Naddžaši je stanovnicima svoje zemlje omogućio pravo na izbor vjeroispovijesti. Kako je preko čestih trgovinskih poslova situacija u toj zemlji bila poznata, Časni Poslanik, s.a.v.s., dao je dozvolu onim veoma ugroženim muslimanima da se iz Mekke isele u Habšu. Pete godine nakon objave poslanstva, u mjesecu redžebu, jedanaest muškaraca i četiri žene su se iselili u Habšu među kojima su bili i hazreti Osman, r.a., i njegova žena hazreti Ruqayya, r.a.

Hazreti Ruqayya, r.a., rodila je Abdullaha. Tako je hazreti Osman, r.a., od Abu-Amra postao Abu-Abdullah. Kaže se da je taj sin hazreti Osmana, r.a., rođen u Habši.


Nakon nekog vremena kada su islam prihvatili hazreti Hamza, r.a., ujak Časnog Poslanika, s.a.v.s., i hazreti Umar bin Hattab, r.a., napadi i mržnja prema muslimanima u Mekki su se povećavali. Šeste godine nakon objave poslanstva još 83 muškarca i 18 žena su se iselili u Habšu. Tokom tog vremena se u Habši proširila vijest da su sve Mekanlije prihvatile islam. Zbog toga su se neki muslimani oslanjajući se na tu navodno radosnu vijest vratili nazad u Mekku. Među njima su bili i hazreti Osman, r.a., njegova žena hazreti Ruqayya, r.a., i njihov sin Abdullah. Kada su se vratili nazad u Mekku, morali su ustanoviti da je ta vijest bila uistinu izmišljena laž i klopka Mekanlija kako bi se muslimani vratili nazad i kako bi nastavili da ih progone i muče. Nakon povratka iz Habše, hazreti Osman, r.a., ostao je u Mekki. Zbog poštovanja prema njegovoj porodici i njegovom ugledu, poglavari Mekke Kurejšije su ga ostavili na miru i on se ponovo posvetio trgovini i širenju poruke islama.

Prilikom hidžre u Habšu, hazreti Osman, r.a., bio je vođa karavane. Uprkos kratkom zadržavanju tamo, imao je priliku da prenese poruku islama. Time se on ubrajao u rijetke sretnike koji su imali mogućnost da šire islamsko učenje i u drugim zemljama.

Služenje vjeri do iseljenja u MedinuNakon objave poslanstva, Časni Poslanik, s.a.v.s., još trinaest godina živio je u Mekki i najzad se iselio u Medinu po naredbi Božijoj. Tokom tih 13 godina, Časni Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi su morali trpjeti mnogo muka. Ali ne osvrćući se na te poteškoće, Časni Poslanik, s.a.v.s., i dalje je pozivao Allahu i u tome je imao punu podršku hazreti Abu-Bakra, r.a., hazreti Omera, r.a., hazreti Osmana, r.a., hazreti Alija, r.a., i drugih ashaba. Pod budnim okom Časnog Poslanika, s.a.v.s, iz dana u dan jačala je vjera hazreti Osmana, r.a., i tako joj je i on bio na raspolaganju.


Časni Kur’an je Časnom Poslaniku, s.a.v.s., objavljivan dio po dio. Tako su hazreti Osman, r.a., i drugi ashabi učili uvijek onaj dio Časnog Kur’ana napamet koji je u tom trenutku objavljivan. Pošto je hazreti Osman, r.a., bio jedan inteligentan i obrazovan mladi čovjek i pošto je imao dobro pamćenje, Časni Kur’an je nakon objavljivanja naučio napamet i stoga se ubraja među prve muslimane koji su ga naučili napamet.

Tokom svoga zadržavanja u Mekki, Časni Poslanik, s.a.v.s., imao je običaj često se zaputiti ka plemenima obližnjih mjesta, potraživši pijace poput one Ukaaza, Madžinna i Zulmadžaaza kako bi među arapskim plemenima koja su se trenutačno tu zadržavala podučavao islam. I hazreti Osman, r.a., često je pratio na tim putovanjima svoga učitelja, Časnog Poslanika, s.a.v.s., kako bi zajedno govorili ljudima o islamu. Posebno je Časni Poslanik, s.a.v.s., pozivao one ljude islamu koji su dolazili u Mekku na hodočašće. Često ga je pri tome pratio hazreti Osman, r.a. Pošto je hazreti Osman, r.a., imao mnogo veza sa različitim ljudima u Arabiji, a njegova porodica bila je jedna od najutjecajnijih, nije propuštao nijednu priliku da ukazuje ljudima na ljepotu islama. Pozivao bi svoje poznanike i odvodio ih Časnom Poslaniku, s.a.v.s., da ga upoznaju. Na tim Tabligh-putovanjima su nevjernici osobito Abu-Džehl i Abu-Leheb slijedili muslimane; bili su zlobni i pokušavali su širiti laži i govoriti, da su, ne daj Bože, Časni Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi ludi i da se za njima ne treba povoditi.

Kada je Časni Poslanik, s.a.v.s., odlučio da se objave koje je primao ne trebaju samo napamet učiti nego i zapisivati, onda su za taj zadatak odabrani posebno učeni ashabi. Među njima je bio i hazreti Osman, r.a., koji je vjerno sudjelovao u zadatku zapisivanja Objave i tu obavezu ispunjavao do kraja svog života.

Iako su u Mekki vladali mržnja, zavjere i neprijateljstvo prema muslimanima i uprkos tome što su nevjernici ljude odvraćali od toga


da sretnu Časnog Poslanika, s.a.v.s., mnogi zainteresovani su dolazili izvana kako bi ga upoznali. Pošto je finansijska situacija hazreti Osmana, r.a., bila veoma dobra i uz to je bio oženjen kćerkom Časnog Poslanika, s.a.v.s., on, s.a.v.s., često je goste dovodio njemu. O tim gostima se hazreti Osman, r.a., sa velikom predanošću brinuo.

Hazreti Osman, r.a., uvijek je velikodušno darovao i novac od imetka na Božijem putu. Robovi Kurejšija iz Mekke su sve više prihvatali islam. Posljedica toga je bila da su ih njihovi vlasnici izlagali strahovitim mučenjima te su ih ashabi otkupljivali i oslobađali kako bi ih sklonili iz takvih situacija. I hazreti Osman, r.a., bio je u prilici da oslobađa neke od tih robova.

Iseljenje u MedinuIseljenje iz Mekke u Medinu zauzima važno mjesto u historiji islama jer je time započelo novo razdoblje života Časnog Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba. Neprijateljstvo Mekanlija bilo je već toliko da Časni Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi nisu imali izbora nego da odu, jer tamo više nisu mogli ni živjeti.

Jedanaeste godine poslanstva tokom obreda obavljanja hadža neki stanovnici Jasriba su prihvatili islam. Iduće godine je dvanaest muškaraca i žena tajno u noći u predjelu Uqba prihvatilo islam. Nakon povratka su podučavali islamu i sljedeće godine, dakle trinaeste godine poslanstva, na istom mjestu su 72 muškarca i dvije žene u periodu hodočašća prihvatili islam. Bejat iz dvanaeste godine poslanstva se zvao Uqba-e-Ulaa, a onaj iz trinaeste godine Uqba-e-Saania.

Muslimani Jasriba su pozvali Časnog Poslanika, s.a.v.s., i muslimane iz Mekke u svoj grad i oni su poziv prihvatili shodno Božijoj naredbi. On je dozvolio muslimanima pojedinačno da se isele u Medinu. I


hazreti Osman, r.a., sa svojom ženom hazreti Ruqayyom, r.a., otišao je iz Mekke i iselio se u Medinu.

Kada su nevjernici Mekke saznali da se većina muslimana iselila u Jasrib, sazvali su predstavnike svih plemena Mekke i zaputili se kući Časnog Poslanika, s.a.v.s., i opkolili je. U tom trenutku je i Časni Poslanik, s.a.v.s., od Allaha dobio dozvolu da napusti Mekku, te je na put krenuo sa hazreti Abu-Bakrom, r.a. Nakon što je Časni Poslanik, s.a.v.s., stigao u grad Jasrib, promijenjen mu je naziv u Madinat un-Nabi, što znači “Grad Poslanika”. Poslije su ga jednostavno zvali Medina.

Ljudi koji su se iz Mekke iselili u Medinu nazvani su muhadžirima, a oni koji su dali obećanje da će Časnom Poslaniku, s.a.v.s., pružiti zaštitu nazvani su Ensarijama (pomoćnicima). Kako bi osnažio ljubav i povezanost između muhadžira i Ensarija, Časni Poslanik, s.a.v.s., pobratimio je muhadžire sa po jednim Ensarijom. Hazreti Osmanu, r.a., Časni Poslanik, s.a.v.s., Anuša bin Sabir Ensarija učinio je bratom.

Hazreti Osman, r.a., u tadašnjem arapskom društvu bio je na visokom položaju i uživao je ugled. Tako je i u medinskom društvu postigao visok položaj i nastavio sa trgovinom. I u Medini je dobio priliku da mnogo služi u stvarima vjere.

Allah je hazreti Osmanu, r.a., podario ovodunjalučko bogatstvo koje je on u nemjerljivom iznosu dijelio na putu Božijem. U mnogim situacijama je premašio mnoge ashabe Časnog Poslanika, s.a.v.s., u vezi sa davanjem sadake. Časni Poslanik, s.a.v.s., često je bio radostan čuvši za bogobojazna djela i službe vjeri hazreti Osmana, r.a., i to mu je davao i do znanja.


Brak sa hazreti Umm-e-KulsumNakon što su se iz Mekke preselili u Medinu razboljela se hazreti Ruqayya, r.a., supruga hazreti Osmana, r.a. Klima u Medini joj nije godila.

Tokom tog perioda, Kurejšije su oformili vojsku od hiljadu ljudi koja je naoružana krenula iz Mekke prema Medini, kako bi napali muslimane. Časni Poslanik, s.a.v.s., krenuo je sa skupinom od 313 ashaba da zaustavi Mekanlije. To je bila bitka koja se desila na Bedru. Hazreti Osman, r.a., nije mogao učestvovati u bici jer mu je žena hazreti Ruqayya, r.a., bila bolesna. Časni Poslanik, s.a.v.s., naredio mu je da ostane u Medini.

U toj bici su muslimani na predivan način izvojevali pobjedu. Abu--Džehl i mnogi poglavari Mekanlija su u toj bici izgubili živote. Bio je to jedan radostan dan za muslimane. Kada je Zaid bin Haris stigao sa bojnog polja na Bedru kući sa radosnom viješću o pobjedi, hazreti Ruqayya, r.a., već je bila preselila. To je mnogo pogodilo hazreti Osmana, r.a., Časnog Poslanika, s.a.v.s., i ostale ashabe. Hazreti Osman, r.a., bio je u jednom jako teškom halu. S jedne strane činjenica da nije učestvovao u Bici na Bedru ga je činila veoma tužnim, a s druge žalostila ga je smrt hazreti Ruqayye, r.a. U svakom slučaju, Časni Poslanik, s.a.v.s., cijenio je želju i namjeru za borbu hazreti Osmana, r.a., te ga je ubrojio u Ashaab-e-Badr (ashabi sa Bedra) i dao mu dio ratnog plijena.

Nakon smrti hazreti Ruqayye, r.a., Časni Poslanik, s.a.v.s., dao je ruku svoje druge kćerke hazreti Umm- -e-Kulsum, r.a., hazreti Osmanu, r.a. Pošto je hazreti Osman, r.a., oženio dvije kćerke Časnog Poslanika, s.a.v.s., nazvali su ga Zun-Nurainom – onaj s dvije svjetlosti. Brak hazreti Osmana, r.a., i hazreti Umm- -e-Kulsum, r.a., sklopljen je treće godine nakon Hidžre, u mjesecu rebiul-evelu. Tri mjeseca poslije je mlada ispraćena iz roditeljske kuće, dakle u mjesecu džumadel-ahiru.


Sa hazreti Umm-e-Kulsum, r.a., hazreti Osman, r.a., nije imao djece.

Četvrte godine nakon Hidžre i hazreti Umm-e-Kulsum, r.a., preselila je i dženazu joj je predvodio njen otac, Časni Poslanik, s.a.v.s. Njena smrt je mnogo pogodila hazreti Osmana, r.a. Povodom toga je Časni Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Da imam još jednu kćerku koja je neudata i njenu bih ruku za brak dao hazreti Osmanu, r.a.!”

Hazreti Osman, r.a., nakon toga se četiri puta ženio. Njegove supruge su bile Faahta bint Ghazwan, Umm-un-Nabin bint ‘Ainya, Ramla bint Šaiba i Naila bint Faraaza.

Oslobađanje robovaVeć dugo je u Arabiji vladao običaj ropstva. Imućni ljudi bi kupovali ljude iz nižih slojeva društva i učinili bi ih svojim robovima koji su o njima ovisni. Neki su kao robove uzimali ratne zarobljenike što je u islamu zabranjeno. Štaviše, islam je oslobađanje robova nazvao dobrim djelom. Hazreti Osman, r.a., koji je bio veoma imućan čovjek, nije samo oslobađao robove nego bi ih i otkupljivao od njihovih vlasnika i potom im poklanjao slobodu.

Prenosi se da je hazreti Osman, r.a., oslobodio na hiljade robova i da u Mekki nije postojala ulica u kojoj se ne bi mogao naći rob kojeg je hazreti Osman, r.a., oslobodio. Poslije, kako bi nastavio sa tim dobrim djelom, imao je običaj svakog petka osloboditi po jednog roba.

Izvanredna služba u MediniHazreti Osman, r.a., podnosio je velike finansijske žrtve i u tome je zadržavao poseban položaj unutar zajednice. Nakon iseljenja u Medinu, muslimani su prolazili kroz razne poteškoće, a muhadžiri su imali mnogo problema oko navikavanja na novi način života u novoj sredini.


Među osnovne potrebe koje su nedostajale spadala je voda za piće o kojoj se Časni Poslanik, s.a.v.s., mnogo brinuo. U području Medine gdje su živjeli muslimani nalazio se samo jedan izvor vode za piće koji je bio u posjedu jednog Jevreja koji je vodu prodavao. Imućni muslimani su sebi mogli priuštiti tu vodu, a ostali su se morali zadovoljiti slanom vodom. Jednog je dana Časni Poslanik, s.a.v.s., obznanio da je izvor kupljen i da stoji besplatno na raspolaganju svim muslimanima.

Jedan izvor vode na arapskom sa kaže Bayar. Taj izvor se zvao Bayar-e-Roma. Časni Poslanik, s.a.v.s., rekao je da će onaj koji otkupi Bayar-e-Roma, imati mjesto u Džennetu. Hazreti Osman, r.a., bio je mnogo dobar. On nije mogao više gledati patnje muslimana te je otkupio Bayar-e-Roma i stavio im na raspolaganje da ga slobodno koriste. Na taj način su Ensarije i muhadžiri bili spašeni žeđi i hazreti Osman, r.a., još je jedanput postigao da Časni Poslanik, s.a.v.s., njime bude zadovoljan. Hazreti Osman, r.a., izvor je kupio za oko dvadeset, a prema nekim predajama za tridesetpet hiljada dirhema.

Njegova služba u ulozi glasnika povodom sporazuma na Hudejbiji

Pošto se i Časni Poslanik, s.a.v.s., također iselio u Medinu, nevjernici iz Mekke su u više navrata izazivali sukobe, te se u periodu od pet do šest godina vodilo mnogo bitki između muslimana i nevjernika.

Prva bitka je bila Bitka na Bedru u kojoj hazreti Osman, r.a., nije mogao učestvovati zbog bolesti hazreti Ruqayye, r.a. Međutim, u Bici na Uhudu je hazreti Osman, r.a., učestvovao. Ubrzo su već počele i borbe protiv Jevreja u Medini.

Pete godine nakon Hidžre Kurejšije su se ujedinile sa svim ostalim arapskim plemenima i oformile vojsku na čijem je čelu bio Abu-


-Sufijan, koja je napala Medinu. Časni Poslanik, s.a.v.s., za zaštitu je dao da se iskopa veliki rov oko grada. Bitka u kojoj je učestvovao i hazreti Osman, r.a., muslimanima je bila veliko iskušenje. Poslije se desila još jedna bitka protiv jednog jevrejskog plemena u kojoj je također učestvovao hazreti Osman, r.a.

Već je bilo prošlo šest godina otkad su Časni Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi stigli u Medinu, a Mekanlije su im uskraćivale ulazak u Mekku kako bi obavili hadž. To je bila bolna spoznaja, kako za Časnog Poslanika, s.a.v.s., tako i za njegove ashabe, jer su njihove misli uvijek bile u časnoj Kabi.

Prije bi muslimani klanjali okrećući se prema Bait-ul-Maqdasu u Jerusalemu dok se Časni Poslanik, s.a.v.s., nije iselio u Medinu i tamo nije dobio zapovijed od Allaha da se prilikom obavljanja namaza okreću prema Kabi. Muslimani su pet puta na dan obavljali namaz okrećući se prema Kabi, ali obavljanje hadža im se uskraćivalo.

U takvim okolnostima je Časni Poslanik, s.a.v.s., usnio san u kojem je tavafio oko Kabe sa oko 1.400 do 1.500 ashaba. Ashabi su u snu imali ili izbrijanu glavu ili posve kratku kosu. Shvativši znakove toga sna, Časni Poslanik, s.a.v.s., sa oko 1.400 do 1.500 ashaba zaputio se prema Božijoj naredbi ka Kabi kako bi oko nje tavafili. Kada su za to saznali Kurejšije, počeli su se pripremati za bitku i zatvorili su sve ulaze u grad Mekku. Časni Poslanik, s.a.v.s., na Hudejbiji koja se nalazila u blizini Mekke, odlučio je pregovarati sa Mekanlijama te je poslao glasnika, hazreti Osmana, r.a., k njima. Kako je prije već spomenuto, raširila se vijest o tome da su ga Kurejšije ubili. S obzirom da je poslan kao predstavnik svih muslimana, Časni Poslanik, s.a.v.s., odlučio je da objavi Mekanlijama rat i osveti smrt hazreti Osmana, r.a., ukoliko se vijest potvrdi istinitom.

To nikako nije bila ishitrena i lahka odluka. Iz tog razloga je Časni Poslanik, s.a.v.s., sakupio svoje ashabe pod jednim drvetom pod kojim mu dadoše bejat. Isprva je Časni Poslanik, s.a.v.s., stavio jednu svoju


ruku na drugu kako bi simbolično prikazao bejat hazreti Osmana, r.a. Ali ubrzo se hazreti Osman, r.a., vratio i time se vijest o njegovoj smrti pokazala neistinitom. Ustvari su ga samo njegovi rođaci nemuslimani zadržali.

U svakom slučaju su se Kurejšije nakon razgovora sa hazreti Osmanom, r.a., složili da pregovaraju sa Časnim Poslanikom, s.a.v.s., i predstavnik Kurejšija Suhail bin Amr je zajedno sa Časnim Poslanikom, s.a.v.s., načinio sporazum o primirju za koje se veže poštivanje određenih uvjeta. Da Kurejšije nisu prekršili sporazum, onda u periodu od deset godina ne bi došlo do rata između njih i muslimana.

Tim sporazumom je zaključeno da je muslimanima dozvoljeno od naredne godine da obavljaju hadž. Allah u Časnom Kur’anu primirje na Hudejbiji naziva Fath-e-Mubin (očitom pobjedom). Pošto je islam nakon tog primirja na mnogim poljima uznapredovao, Časni Poslanik, s.a.v.s., u to vrijeme je mnoge velike vladare i kraljeve pismenim putem pozvao u islam te su i ashabi nakon što je prošlo mnogo godina sreli opet svoje poznanike i rođake koji nisu muslimani te je time islam napravio veliki korak naprijed.

Dvije godine su se Kurejšije pridržavali sporazuma o primirju i za to vrijeme se broj muslimana povećavao, a poruka islama je stizala i do kraljeva i careva tog vremena, od Rima do Irana, i prodirala je i do njihovih dvorova. Jedan od najvažnijih trenutaka u životu hazreti Osmana, r.a., bio je i taj, kada je preuzeo ulogu predstavnika muslimana prilikom sklapanja sporazuma o primirju na Hudejbiji, te su njegove službe imale veliki utjecaj na nadolazeći period.

Samo su odabrani ashabi od Časnog Poslanika, s.a.v.s., dobijali dozvolu da u pismenoj formi prenesu poruku islama kraljevima. Među njima posebno mjesto zauzima hazreti Osman, r.a.

Shodno sporazumu o primirju na Hudejbiji, Časni Poslanik, s.a.v.s., sa svojim ashabima se naredne godine, dakle sedme godine nakon


Hidžre zaputio ka Kabi kako bi oko nje tavafili te su tako obavili obred koji se označava kao umra. Za hadž je naime neophodno ispoštovati određeni vremenski rok i svaka posjeta i obavljanje određenih propisanih obreda sličnih hadžu van tog vremenskog perioda označava se kao umra. U tom vjerskom obredu je učešće uzeo i hazreti Osman, r.a., te je nakon mnogo godina zabrane imao mogućnost zajedno sa Časnim Poslanikom, s.a.v.s., i ostalim ashabima da obavi umru i pritom se mogao približiti Allahu svojim namazima i ostalim vjerskim obavezama.

Osvajanje MekkeDvije godine nakon sporazuma u Hudejbiji, Božijom voljom, osme godine nakon Hidžre, Časni Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi su na zadivljujući način osvojili Mekku. To prije nije bilo zamislivo. Pokretač je bila činjenica da se Kurejšije nisu pridržavali uvjeta sporazuma i da su ujedinjeni napali muslimane. Časni Poslanik, s.a.v.s., sa 10.000 ashaba zaputio se ka Mekki i Mekanlije su se predali ne pruživši otpor. Ashabi, među kojima je bio i hazreti Osman, r.a., pratili su Časnog Poslanika, s.a.v.s., pri njegovom pobjedonosnom ulasku u Mekku. Taj izvanredan događaj bio je rezultat njihovih dova i požrtvovanosti vjeri.

Iako je Časni Poslanik, s.a.v.s., objavio da će se Mekanlijama općenito smilovati i oprostiti im, bili su neki nevjernici čija su zlodjela prevršila svaku mjeru tolerancije da su trebali biti kažnjeni smrću. Među njima je bio i Abdullah bin Sa’ad bin Ebi-Sarah koji je imao u djetinjstvu istu dojilju kao i hazreti Osman, r.a., dakle, bio je njegov brat po mlijeku. Zbog svoje blagosti hazreti Osman, r.a., zamolio je Časnog Poslanika, s.a.v.s., da poštedi njegovog brata po mlijeku. Časni Poslanik, s.a.v.s., bio je Rahmat-ul-lil-’Alamien (milost svim svjetovima), a uz to je još poštovao hazreti Osmana, r.a. Tako je ispunio želju hazreti Osmanu, r.a., i Abdullaha bin Sa’ada bin Ebi-Saraha je poštedio smrtne kazne.


Abdullah bin Sa’ad bin Ebi-Sarah isprva je prihvatio islam i uz to bio jedan od onih koji su zapisivali Objavu spuštanu Časnom Poslaniku, s.a.v.s. Ali poslije se odvojio, udaljio od islama i počinio mnoga zlodjela. Pošto mu je Časni Poslanik, s.a.v.s., oprostio i smilovao mu se, on se opet vratio islamu. Nakon što je hazreti Osman, r.a., postao halifa, postavio je Abdullaha bin Sa’ada bin Ebi-Saraha kao guvernera Sirije.

Nakon osvajanja Mekke mnogi su njeni poglavari, Kurejšije, koji su pripadali porodici hazreti Osmana, r.a., prihvatili islam. Istovremeno je i Abu-Sufijan prihvatio islam. U vrijeme sporazuma u Hudejbiji i osvajanja Mekke, sinovi dvojice velikih poglavara Mekke su postali muslimani, koji su poslije bili dio Rimskog carstva pobijedivši Perzijsko carstvo i osvojivši Siriju, Iran i Egipat. Halid bin Walid zauzima tu visok položaj. Osim njega, sin Aasa bin Waila koji se zvao Amr bin Al-Aas je vrijedan spomena, koji je s očeve strane bio rođak hazreti Osmana, r.a.

U vrijeme osvajanja Mekke i sin Abu-Džehla koji se zvao Ikrama postao je musliman. Najzad se može tvrditi da je sporazum u Hudejbiji izazvao revoluciju u tom smislu prihvatanja islama.

Proširenje Masdžida NabwiNakon Hidžre su Časni Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi izgradili Masdžid Nabwi (Poslanikovu džamiju) i to preko Waqar-e-Amal (dostojanstvenim radom). Kao završnicu u džamiji je Časni Poslanik, s.a.v.s., dao da se izgradi Ummahaat-ul-Mominien (majke vjernika=supruge Časnog Poslanika, s.a.v.s.) i prostorije za smještaj vjernika.

Pošto se islam širio i broj muslimana povećavao, prostor za vjernike u džamiji je postajao sve manji i manji, te je Časni Poslanik, s.a.v.s.,


odlučio proširiti džamiju. Ashabima je dao zadatak da otkupe kuće oko džamije, kako bi ih pripojio džamiji. Časni Poslanik, s.a.v.s., onome koji se žrtvuje finansijski za proširenje džamije, obećao je mjesto u Džennetu.

Među njima je bio i hazreti Osman, r.a., koji je bio veoma dobrostojeći, a uz to pokazivao mnogo požrtvovanosti za vjeru. Na raspolaganje je stavio 25.000 do 30.000 dirhema, otkupivši kuće i zemljišta oko džamije i priključivši ih džamiji. Te žrtve i te službe će se prisjećati narodi koji slijede do Sudnjeg dana. Za vrijeme svog hilafeta hazreti Osman, r.a., postepeno je obnovio pod, krov i zidove džamije.

Bitka na TabukuNakon osvajanja Mekke islam se proširio u cijeloj Arabiji i neka jevrejska plemena su već zbog svoje mržnje i neprijateljstva bila iz Medine protjerana. Ona su pretrpjela poraz i u Hajberu i pala pod vladavinu Rimljana. Njihove spletke i još niz drugih stvari bili su razlozi što je rimski car krenuo sa svojom vojskom na Siriju kako bi napao muslimane.

Kada je Časni Poslanik, s.a.v.s., to čuo, bio je veoma uznemiren jer je s jedne strane u Medini vladala glad, a s druge nekoliko hiljada muslimana nije se moglo suprotstaviti protiv sto hiljada rimskih ratnika. Časni Poslanik, s.a.v.s., na to je objavio borbu i pozvao na darivanje novca u te svrhe.

U tom periodu su ashabi pokazali veliku požrtvovanost i svako je davao shodno jačini svoje vjere, i prije nego što se okom trepnulo vojska od 30.000 ljudi je bila spremna. Tolika skupina nikad prije nije bila oformljena za vrijeme života Časnog Poslanika, s.a.v.s. Nije bio jednostavan zadatak pripremiti hranu, sredstva transporta i oružje za tako veliku vojsku. Hazreti Osman, r.a., na raspolaganje je stavio


1.000 kamila od kojih je stotinu bilo natovareno vrećama žitarica, a pored toga dao je još oko 50 do 100 konja i 10.000 dinara. Pored toga je oko trećinu vojske snabdijevao potrepštinama.

Časni Poslanik, s.a.v.s., toliko je bio radostan zbog ovakve požrtvo-vanosti hazreti Osmana, r.a., da je rekao: “Sada Osman može činiti šta hoće, Bog ga za to neće pitati!” Ovom lijepom izjavom je Časni Poslanik, s.a.v.s., ukazao na to da je hazreti Osman sada u stanju činiti samo dobra djela i da nije u takvom duhovnom stanju da može više donositi loše odluke.

I sam hazreti Osman, r.a., učestvovao je u toj bici, te je zajedno sa Časnim Poslanikom, s.a.v.s., posjećivao arapska pustinjska plemena koja su nastanjivala predjele oko Sirije, s njima sklapavši razne sporazume. I pošto rimska vojska nije više predstavljala opasnost muslimanima, oni su se vratili i nije ni došlo do rata. To je bila prilika za ashabe da se takmiče u činjenju dobra i požrtvovanosti.

Jednog dana je hazreti Omer, r.a., došao Časnom Poslaniku, s.a.v.s., donijevši mu pola svoga imetka u nadi da će ovoga puta u darežljivosti premašiti hazreti Abu-Bakra Sidika, r.a. Kada je hazreti Abu-Bakr, r.a., cijeli svoj imetak darovao ne ostavivši sebi ništa osim Allaha i Časnog Poslanika, s.a.v.s., hazreti Osman r.a., i drugi ashabi su tim gestom bili zadivljeni. Tim povodom su došli i neki drugi ashabi, inače ne tako dobrostojeći i darovali su sukladno svojim mogućnostima nekoliko hurmi i dirhema.

Zapisivanje ObjaveKako je već spomenuto, hazreti Osman, r.a., mnogo je služio islamu, a u tu službu spada i pismeno sastavljanje Časnog Kur’ana. Za vrijeme života Časnog Poslanika, s.a.v.s., hazreti Osman, r.a., bio je zadužen kao zapisivač Božijih objava. Hazreti Ibn-Abbas bio je rođak Časnog Poslanika, s.a.v.s., sa očeve strane. On prenosi da je hazreti Osman, r.a., imao običaj reći da je Časni Poslanik, s.a.v.s., čim bi primio objavu


ajeta, pozivao sebi zapisivače te im objašnjavao kojim redoslijedom i u kojoj suri trebaju pojedine ajete pribilježiti. Kada bi samo jedan ajet bio objavljen, on bi opet pozvao sebi nekog od zapisivača da se i to pribilježi na predviđeno mjesto.

I drugi ashabi su sudjelovali u zapisivanju ajeta Časnog Kur’ana, i to na koži, kamenju ili listovima drveta hurme. I hazreti Osman, r.a., imao je priliku da se dokaže kao zapisivač ajeta Časnog Kur’ana shodno zapovijedima Časnog Poslanika, s.a.v.s., bilježivši ih ispravnim redoslijedom. Tako se nastavljalo sve do kraja objave Časnog Kur’ana i njegovog konačnog zapisivanja u odgovarajućem redoslijedu ajeta i sura.

Razne službe za života Časnog Poslanika, s.a.v.s.

Nakon objave poslanstva, Časni Poslanik, s.a.v.s., trinaest godina živio je u Mekki i deset godina u Medini. I 12. dana mjeseca rebiul-evela, jedanaeste godine nakon Hidžre, Časni Poslanik, s.a.v.s., je preselio. Pošto je i hazreti Osman, r.a., bio jedan od prvih muslimana, imao je priliku 22 do 23 godine služiti vjeri pod vodstvom Časnog Poslanika, s.a.v.s. Bio je među prvim muslimanima koji su Časni Kur’an naučili napamet. Hazreti Osman, r.a., bio je zapisivač sve do objavljivanja posljednjeg ajeta Časnog Kur’ana.

Hazreti Osman, r.a., borio se u svakoj bici rame uz rame sa Časnim Poslanikom, s.a.v.s., osim u Bici na Bedru u kojoj je bio spriječen. Osim toga nije bio prisutan tek u dvije-tri situacije u kojima ga je Časni Poslanik, s.a.v.s., lično isključio. Desete godine nakon Hidžre Časni Poslanik, s.a.v.s., obavio je posljednji svoj hadž, koji je u historiji poznat pod nazivom Hidžatul Widaa. U tom trenutku je i hazreti Osman, r.a., bio uz Časnog Poslanika, s.a.v.s. Tada su hiljade ashaba bili okupljeni oko Časnog Poslanika, s.a.v.s., i taj trenutak zauzima bitno mjesto u historiji islama. Nadalje je hazreti Osman,


r.a., bio u prilici da učestvuje u svim aktivnostima i dobrim djelima koje je Časni Poslanik, s.a.v.s., činio. Kao rezultat tih nevjerovatnih službi vjeri, hazreti Osmanu, r.a., pripada bezbroj, kako vjerskih tako i svjetskih blagoslova.

U sljedeća tri slučaja Časni Poslanik, s.a.v.s., svoga ashaba hazreti Osmana, r.a., obradovao je najavom Dženneta:

• pri kupovini izvora Bayar-e-Roma,• pri proširenju Masdžida Nabwi,• pri pomoći u Bici na Tabuku.

Kao rezultat njegove finansijske podrške dodijeljen mu je nadimak Ghani. I pri pozivu Allahu, hazreti Osman, r.a., pokazao je nevjerovatan angažman. Pri početku širenja islama, on je putovao u Habšu i tokom svog kratkotrajnog boravka tamo je širio poruku mira.

Njegov karakter je odlikovala ljubaznost i zbog njegovog morala i blage naravi imao je lijepe odnose sa poglavarima Kurejšija. Allah ga je počastio posebnom inteligencijom i obazrivošću, te on nijednu priliku nije propustio za širenje poruke mira i islama. Pošto je bio voljen i iskren, ljudi su mu se povjeravali i pored toga uživali su njegovo gostoprimstvo.

Službe za vrijeme hilafeta hazreti Abu-Bakra, r.a.

Za vrijeme hilafeta hazreti Abu-Bakra, r.a., neki ljudi su se okrenuli od islama i neka arapska plemena su kovala izdaju. Kada su se najzad i unutrašnji nemiri stišali, započeli su ratovi sa Irakom i Sirijom. Hazreti Abu-Bakr, r.a., smatrao je boljim da uvaženi ashabi poput hazreti Omera, r.a., hazreti Osmana, r.a., i hazreti Alija, r.a., ostanu uz njega, umjesto da krenu na bojno polje. Hazreti Osman, r.a., uz to je još bio poseban savjetnik i povjerenik prvog halife i njegova desna


ruka. O pitanjima vladanja hazreti Osman, r.a., davao mu je mnoge korisne savjete. Njegova je odgovornost bila i sastavljanje važnih pisama i izvještaja o situacijama u zemlji i regionu.

I za vrijeme hilafeta hazreti Abu-Bakra, r.a., hazreti Osman, r.a., bio je u prilici da pruža finansijsku podršku. U Medini je jednom zavladala velika glad. U tom periodu je hazreti Osman, r.a., opremio 1.000 kamila natovarenih namirnicama. Drugi trgovci su htjeli od hazreti Osmana, r.a., otkupiti te kamile i namirnice, ali u njegovom srcu je prevagnulo suosjećanje sa siromašnim ljudima te je sve namirnice podijelio njima u Medini. Hazreti Abu-Bakr, r.a., bio je presretan saznavši za ovo njegovo djelo.

Kada se hazreti Abu-Bakr, r.a., zaputio u Mekku radi obavljanja hadža, hazreti Osmana, r.a., imenovao je svojim zamjenikom u Medini. Malo prije svoga preseljenja hazreti Abu-Bakr, r.a., odlučio se imenovati hazreti Omera, r.a., svojim nasljednikom, halifom, i o tom pitanju se posavjetovao sa nekim drugim starijim ashabima Časnog Poslanika, s.a.v.s. Kada je povodom toga za mišljenje pitao hazreti Osmana, r.a., on mu je rekao da su skrivene vrline hazreti Omera, r.a., mnogo veće od onih koje su im poznate, te da nema ashaba koji mu je sličan po dobroti. Na to je hazreti Abu-Bakr, r.a., prihvatio njegov savjet, imenovao hazreti Omera, r.a., za svog nasljednika i to čak pismeno pribilježio. Prema naredbi hazreti Abu-Bakra, r.a., hazreti Osman, r.a., sastavio je taj dokument.

Njegove službe za vrijeme hilafeta hazreti Omera, r.a.

Nakon što je hazreti Abu-Bakr, r.a., preselio, hazreti Omer, r.a., imenovan je za halifu. Vrijeme njegovog hilafeta započelo je 22. dana mjeseca džamadi-us-Sani, trinaeste godine nakon Hidžre, dakle 22. augusta, 634. godine po gregorijanskom kalendaru. Iako je hazreti


Osman, r.a., bio stariji od hazreti Omera, r.a., i iako je prije njega prihvatio islam, bio mu je poslušan i vjeran kako je to bio i hazreti Abu-Bakru, r.a. I hazreti Omer, r.a., i njega je mnogo poštovao i u mnogim situacijama tražio od njega savjet.

Za vrijeme hilafeta hazreti Omera, r.a., muslimani su izvojevali mnoge pobjede. Kao i hazreti Abu-Bakr, r.a., i hazreti Omer, r.a., smatrao je boljim rješenjem da uvažene ashabe Časnog Poslanika, s.a.v.s., ostavi uz sebe u Medini ne poslavši ih na bojna polja.

Kada je hazreti Omer Faruq, r.a., osnovao razna odjeljenja za rukovođenje raznih vladajućih područja, hazreti Osmana, r.a., zadužio je za rukovođenje odjela za darivanje. Imenovan je za Amin-e-Hilafata (povjerenika hilafeta).

Hilafet hazreti Omera, r.a., potrajao je oko deset godina i u tom periodu je islam zabilježio mnoge uspjehe na mnogim poljima. Islamska vladavina je na istok dopirala do Afganistana i do granice sa Indijom, na zapadu do krajnjih područja Egipta, na sjeveru dalje od Sirije, a na jugu dalje od Jemena. Za organizaciju i rukovođenje islamske države, hazreti Omer, r.a., sproveo je mnoge izvanredne reforme, pojačao slobodu ispovijedanja vjere i pobrinuo se za mirnu situaciju i suživot. I za napredak čovječanstva je napravio veliki korak. Iza toga sigurno stoje zlata vrijedni savjeti, napori i službe hazreti Osmana, r.a., i drugih dobrih ashaba, da je time vrijeme hilafeta hazreti Omera, r.a., moglo postati zlatno doba vladanja i mira.

23. dana mjeseca zul-hidže, 23. godine nakon Hidžre, pokušali su ubiti hazreti Omera, r.a. Na to je sazvao skup za imenovanje halife. Hazreti Omer, r.a., rekao je: “Iz kruga sljedećih ashaba: hazreti Osmana bin ‘Affaana, r.a., hazreti Alija bin Ebi-Taliba, r.a., hazreti Abdur Rahmana bin Aufa, r.a., hazreti Sa’ada bin Ebi-Waqasa, r.a., Talhe bin Ubaidullaha, r.a., i Zubaira bin Al-Awaama, r.a., međusobnim dogovorom i saglasnošću svih, tri dana nakon što ja preselim trebate izabrati novog halifu!”


Sve te osobe bile su ugledni ashabi Časnog Poslanika, s.a.v.s., koji su prvi u njega povjerovali, koji su sve do vremena hilafeta hazreti Omera, r.a., i preko toga obavili mnoge izvanredne službe vjeri i koji su sistemu hilafeta iskazivali potpuno povjerenje i poslušnost.

Vrijeme hilafeta hazreti Osmana, r.a.Hazreti Omer, r.a., preselio je 27. dana mjeseca zul-hidže, 23. godine nakon Hidžre i hazreti Osman, r.a., većinski je izabran za trećeg halifu nakon preseljenja Časnog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Hazreti Osman, r.a., tada je imao 70 godina. Sa svojih 35 godina je prihvatio islam i sa Časnim Poslanikom, s.a.v.s., 23 godine služio je vjeri. Za vrijeme prvog i drugog halife, koje je trajalo više od 12 godina, hazreti Osman, r.a., aktuelnim halifama bio je vjeran, ali Allah je za njega odredio da i on kao halifa mnogo godina bude u službi vjere, koliko je bio za vrijeme hilafeta hazreti Abu-Bakra, r.a., i hazreti Omera, r.a.

Postoje i predskazanja Časnog Poslanika, s.a.v.s., o imenovanju hazreti Osmana, r.a., za halifu. Tako je jednom prilikom Časni Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Osmane! Allah će ti dati ogrtač. Kada ljudi od tebe budu zahtijevali da ga skineš, nemoj to učiniti!” To predskazanje, naime, prikazuje vrijeme hilafeta hazreti Osmana, r.a., jer su se u njegovo doba kovale zavjere i zavjerenici su nastojali svrgnuti hazreti Osmana, r.a., kao halifu. Oni su namjeravali okončati Hilafat-e-Rašida i time srušiti jedinstvo i snagu muslimana. Časni Poslanik, s.a.v.s., hazreti Osmana, r.a., posavjetovao je da u takvim situacijama ostane čvrst. Za vrijeme hilafeta hazreti Osmana, r.a., koji je obilježen mnogim uspjesima na polju islama i proširenja njegovog utjecaja, kovale su se i zavjere koje su na kraju rezultirale time da hazreti Osman, r.a., preseli kao šehid.


Izbor halifeŠesterica ashaba, posebno vrijednih spomena, koje je komisija odabrala za moguće halife, prvo su se međusobno savjetovali, te su onda hazreti Abdur Rahmana bin Aufa, r.a., poslali tajno među ljude tri dana kako bi se raspitivao na ulicama i po pijacama o njihovim mišljenjima. Allah je srca većine ljudi okrenuo ka hazreti Osmanu, r.a.

Prema oporuci hazreti Omera, r.a., vjernici su se sakupili trećeg dana nakon njegovog preseljenja u Masdžid Nabwi, a hazreti Abdur Rahman bin Auf, r.a., pozvao je hazreti Osmana, r.a., u mihrab (mjesto sa kojeg imam predvodi namaz u džamiji) i pozvao ga da se zakune da će koračati onim putem koji je određen Časnim Kur’anom i sunnetom Časnog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., života hazreti Abu-Bakra, r.a., i života hazreti Omera, r.a. Kada je hazreti Osman, r.a., dao tu prisegu, hazreti Abdur Rahman bin Auf, r.a., stavio je svoju ruku na njegovu i dao mu bejat prije nego su drugi to isto uradili. To se desilo prvog dana mjeseca muharema, 24. godine nakon Hidžre, dakle 7. novembra, 644. godine po gregorijanskom kalendaru.

Prvi govor trećeg halifeNakon što su mu svi prisegli na vjernost (dali bejat), hazreti Osman, r.a., krenuo je za govornicu, i održao dirljiv govor čiji sažetak ovako glasi:

“O ljudi! Bojte se Boga i čuvajte se zla koje donosi novac i luksuz. Uistinu dunjaluk i njegove čari služe za zabavu i užitak i vode ka oholosti i egoizmu. Znajte da je gomilanje imetka i djece nalik kiši koja učini da se suho i neplodno tlo izrodi, što nevjernike raduje i čini ih zadovoljnim samo pogled na ta polja te ih samo učvrsti u njihovoj oholosti i egoizmu. Poslije toga se pojavi nevrijeme koje polja uništi


i osuši te ih na dijelove rasparča. Najzad slijedi i Božija kazna s jedne, ali i Njegova milost i oprost s druge strane. Dunjalučki je život samo ključ ka oholosti.

Najbolji od ljudi je onaj koji vjeruje u Boga, koji se pod Njegovu zaštitu skloni i koji se drži Njega i Njegovih objava. O ljudi! Meni je povjerena veoma bitna dužnost da vas predvodim. Za nju želim samo Božiju pomoć; prilika činjenja dobra se samo od Allaha dobija. Samo Allaha molim da mi tu priliku da. Samo u Njega imam povjerenja i Njemu ću se vratiti.”

Nakon što je ove riječi izgovorio sišao je i svi su se vratili svojim kućama. Poslije toga je hazreti Osman. r.a., upozorio vladare raznih naselja i vojskovođe da se prema stanovništvu odnose dostojanstveno i da se sa velikom pažnjom brinu kako o svjetskim tako i o vjerskim stvarima kao što je to bio običaj i kod prethodnih halifa.

Red vladanjaHazreti Osman, r.a., od hazreti Omera, r.a., preuzeo je utvrđeni red vladanja ne mijenjavši ga osobito mnogo. S vremena na vrijeme je hazreti Osman, r.a., zamijenio neke guvernere po potrebi. U području Hidžaza nije pravio nikakve promjene. Međutim u Kufi, prema oporuci hazreti Omera, r.a., Mughira bin Še’ba je kao guverner zamijenjen sa Sa’adom bin Ebi-Waqasom. Guverner Basre je bio Abu-Musa Aš’ari. Kada je u Kufi došlo do nemira, hazreti Osman, r.a., prebacio ga je tamo iz Basre. U Basri je potom za guvernera imenovao Abdullaha bin Amira. Od vremena hilafeta hazreti Omera, r.a., guverner Sirije je ostao Amir Mu’awia bin Abu-Sufijan. Egipatski guverner zvao se Amr bin Al’as. Za vrijeme hilafeta hazreti Osmana, r.a., došlo je do osvajanja Afrike čijim je guvernerom imenovan Abdullah bin Naafe’.


Najbitniji događaji i pobjede za vrijeme hilafeta hazreti Osmana, r.a.

Kada su neprijatelji uvidjeli napredak islama, pokušali su oružjem da ga zaustave. Kada je Časni Poslanik, s.a.v.s., nakon primirja na Hudejbiji pismenim putem u islam pozvao razne kraljeve, svijetom su s jedne strane vladali Rimljani, a s druge Perzijci. Perzijskom carstvu u to vrijeme nisu pripadali samo Iran i Irak, nego većinski dio azijskog kontinenta. Rimsko carstvo se s druge strane prostiralo od Evrope preko Egipta pa sve do središnje Azije sa centrom u Rimu. Međutim, poslije se ono rasparčalo na dva dijela. Glavni grad Zapadnog rimskog carstva ostao je Rim, dok se iz Konstantinopola vladalo Istočnim rimskim carstvom. Istočno rimsko carstvo se prostiralo od Sirije preko Palestine, Egipta, Etiopije pa sve do Male Azije.

Vladar Perzije zvao se Kasra Faaras, dok je rimski car nosio titulu Qaisare-e-Rum – “Car Rima”. Časni Poslanik, s.a.v.s., obojici je poslao pismo sa pozivom u islam. Perzijski car spalio je pismo, naredio da ga zarobe i najavio rat. Kada je sirijski kralj dobio poziv u islam od Časnog Poslanika, s.a.v.s., ubio je njegovog glasnika. Devete godine nakon Hidžre Bitkom na Moti počeli su ratovi protiv njega. Rimski car Herakles je poslao većinu svoje vojske u Siriju te su započeli ratovi muslimana sa Rimljanima i sa Perzijcima.

Kada je Časni Poslanik, s.a.v.s., u Bici na Hendeku slomio jedan dio stijene, imao je predskazanje da će to područje muslimani osvojiti. Za vrijeme hilafeta hazreti Abu-Bakra, r.a., hazreti Halid bin Walid, r.a., i njegovi pomoćnici su osvojili dijelove Sirije i dok je još Bitka za Damaskus bila u toku, hazreti Abu-Bakr, r.a., preselio je i umjesto njega je hazreti Omer, r.a., preuzeo ulogu halife.

Za vrijeme halife hazreti Omera, r.a., osvojeni su Madain u Iraku i Azerbejdžan u Iranu te Tabaristan, Armenija, Kirmaan, Sistaan,


Makraan i Hurasan. Od dijelova Rimskog carstva osvojeni su Sirija, Palestina, Jerusalem i Egipat. Podjelom ovih zemalja na područja nastalo je veliko islamsko carstvo. Međutim, Rimljani i Perzijci su ujedinili svoje snage kako bi povratili izgubljena područja i ratovi su bili još u toku kada je hazreti Omer, r.a., 23. godine nakon Hidžre preselio i bio zamijenjen hazreti Osmanom, r.a., kao halifom.

I u vrijeme njegovog hilafeta su se desile neke bitke sa Rimljanima i Perzijcima. Dok su neka područja morala biti ponovo osvojena, neka su bila pridodana i u njima se najzad vihorila islamska zastava. Hazreti Omer, r.a., u Kufi je dao izgraditi jednu veliku džamiju u kojoj je namaz moglo obavljati oko 40.000 muslimana. Isto tako hazreti Omer, r.a., na iračko-iranskoj granici dao je napraviti grad Basru kako bi se muslimani mogli naseliti u dva bitna grada.

U to doba su sva iračka područja sve do Armenije bila podređena gradu Kufi, a sva osvojena iranska područja gradu Basri. Za vrijeme hilafeta hazreti Osmana, r.a., vojska je dijelom zajedničkim snagama, a dijelom pojedinačno osvajala najudaljenija granična mjesta. Time je poginuo i posljednji iranski kralj i iranskoj vladajućoj porodici je tu bio kraj. Osvojeni su Azerbejdžan, Armenija, Tabaristan Fars, Hurasan, Taharistan, Balkh, Hawarizm sve do Kabula i Zablistana.

Sirija je isprva bila podijeljena samo na četiri područja: Damaskus, Jordan, Hams i Qansrin, a poslije je priključena i Palestina.

Za vrijeme halife hazreti Omera, r.a., Amir Muawia je imenovan za guvernera Jordana i Damaskusa. Poslije ga je halifa hazreti Osman, r.a., imenovao guvernerom cijele Sirije. Muawia se najviše morao boriti protiv Rimljana te je vodio i prekomorske ratove. U vrijeme halife hazreti Osmana, r.a., muslimani su prvi put oformili mornaricu. Amir Muawia je prekomorskim ratovima osvojio od Rimljana obalna područja Sirije i Ciperna te je pokušao osvojiti i Konstantinopol što je rezultiralo neuspjehom.


U Egiptu je vladao Amr bin Al’aas kao guverner. Rimljani su se naoružali i oformili ogromnu mornaricu i zaputili se ka Aleksandriji. Međutim, Amr bin Al’aas se borio protiv njih sa svojom vojskom i osvojio Aleksandriju.

Posebna historijska pažnja za vrijeme hilafeta hazreti Osmana, r.a., pridaje se osvajanjima sjevernoafričkih područja. Nakon bitki u Aleksandriji Amr bin Al’aas je sa dozvolom halife hazreti Osmana, r.a., poslao mornaricu pod vodstvom Abdullaha bin Sa’ada prema Africi. Osvojen je Tripolis. Poslije je Abdullah bin Sa’ad lično od halife hazreti Osmana, r.a., imenovan za guvernera Egipta. Abdullah bin Sa’ad je zajedno sa Abdullahom bin Nafe’om osvojio Tripolis sve do Tandžaha. Tu je Džardžir Gregoryija car postavio za kralja te su bitke trajale veoma dugo. Pošto je Medina bila mnogo udaljena od tog mjesta, hazreti Osman, r.a., rijetko je odatle dobivao vijesti. Poslao je vojsku sa Abdullahom bin Zubairom da pomognu Abdullahu bin Sa’adu. Džardžir Gregory je objavio da će onaj koji mu donese glavu muslimanskog vojskovođe biti nagrađen sa 100.000 dinara i uz to će mu još dati i ruku svoje kćerke Filpane.

Muslimanska vojska je savjetovala Abdullahu bin Sa’adu da se povuče. Kada je Abdullah bin Zubair stigao sa vojskom, objavio je da će onaj ko ubije Džardžira Gregoryija biti nagrađen sa 100.000 dinara i uz to dobiti ruku njegove kćerke. Osim toga moći će vladati Džaqubom. Time su muslimani bili ohrabreni i već nakon nekoliko dana Rimljani su se povukli. Abdullah bin Zubair je ubio Džardžira Gregoryija.

Nakon osvajanja sjeverne Afrike, hazreti Osman, r.a., oformio je odijeljeni afrički dio na čije čelo je kao guvernera postavio Abdullaha bin Nafe’a. Abdullah bin Sa’ad je ostao egipatski guverner. Abdullah bin Sa’ad je dobio petinu ratnog plijena kojeg mu je hazreti Osman, r.a., obećao dok je Abdullah bin Zubaid dobio 100.000 dinara i ruku kćerke Džardžir Gregoryija.


30. godine nakon Hidžre, Rimljani su se spremali na ponovno osvajanje Egipta, Sirije i sjeverne Afrike, tako što su oformili mornaricu od 600 brodova koje su postavili duž obale Sirije sve do Aleksandrije. Iz Egipta im je ususret krenuo Abdullah bin Sa’ad, a Amir Muawia je iz Sirije poslao mornarice. Na kopnu u ratu je lično učestvovao i rimski car dok je u prekomorskim bitkama lično učestvovao Amir Muawia. Muslimani su sve njihove brodove preuzeli i natjerali ih u bijeg. Muslimani su u tim bitkama uspjeli osvojiti mnoge njihove brodove koje su priključili u svoju mornaricu te su mnogo ojačali. Prije toga muslimani nisu nikad imali mogućnost sudjelovati u jednoj prekomorskoj bici. Osvajanja za vrijeme hilafeta hazreti Osmana, r.a., potrajala su sve do 35. godine nakon Hidžre i islamsko carstvo se mnogo proširilo.

Pozivanje Allahu, obrazovanju i odgojuMnogobrojnim osvajanjima islamska teritorija je iznimno proširena. Kao i halife prije njega i hazreti Osman, r.a., nastavio je sa pozivanjem Allahu. Također je nove muslimane savjetovao o pitanjima obrazovanja i odgoja. Pritom su izgradnja novih džamija, učenje Časnog Kur’ana i sticanje novog znanja imali ogromnu ulogu. Sve planove o proširenju islama, obrazovanja i odgoja koje je započeo hazreti Omer, r.a., hazreti Osman, r.a., nastavio je.

Nakon izgradnji džamija, imenovali su se imami i mujezini pri čemu je najbolji vid obrazovanja i odgoja tekao kroz džamije, u kojima se osim obavljanja zajedničkog namaza učio Časni Kur’an.

Neki ashabi Časnog Poslanika, s.a.v.s., u osvojenim područjima zastalno su se nastanili. Često je bio slučaj da su ashabi ili prvi muslimani bili postavljeni kao guverneri tih područja te su organizovali predavanja o kur’anskom i hadiskom učenju. Hazreti Anas, jedan od sluga Časnog Poslanika, s.a.v.s., koji je živio u Basri, podučavao je Časnom Kur’anu i hadisu, što su slušaoci s mnogo pažnje pratili.


Hazreti Osman, r.a., stanovništvu je posebno ukazivao na bitnost obavljanja džuma-namaza i u njegovo vrijeme se uvela praksa učenja drugog ezana prije džuma-namaza kako bi ljudi znali da je on već počeo. Povodom obavljanja hadža, sakupilo se mnogo ljudi iz raznih područja kako bi čuli govor halife i kako bi ga vidjeli. Medina i Masdžid Nabwi bili su najveći centri obrazovanja i odgoja u kojima je bilo organizovano vjersko učenje.

Ukratko, u svim područjima nastavilo se pozivati Allahu i sprovoditi odgojni i obrazovni plan. Kršenje šerijata se kažnjavalo. Svi su uživali pravo na slobodu vjeroispovijesti i svako je mogao slobodno živjeti svoju vjeru.

Širenje Časnog Kur’anaKada je Časni Kur’an bio cijeli objavljen, Časni Poslanik prema Božijoj naredbi svrstao ga je prema redoslijedu. Kada je hazreti Abu-Bakr, r.a., bio halifa, sakupio je objave Časnog Kur’ana koje su bile sačuvane od raznih zapisivača i poredao ih prema redoslijedu koji je odredio Časni Poslanik, s.a.v.s., shodno nadahnuću Božijem.

Arapski narodi su govorili raznim dijalektima i svaka se riječ shodno tome mogla drugačije izgovoriti. Nakon objave Časnog Kur’ana, bilo je dozvoljeno čitati ga na individualan način sa svojim izgovorom. Za vrijeme hilafeta hazreti Osmana, r.a., kada je bilo neophodno ajete Časnog Kur’ana podijeliti sa cijelim svijetom, strahovalo se od nesklada i nerimovanja.

Kako bi se to izbjeglo, hazreti Osman, r.a., odlučio je da se Časni Kur’an zapiše na onom dijalektu koji je odgovarao izgovoru Časnog Poslanika, s.a.v.s., i Kurejšija. Kada je to urađeno, spisi i zbirke Časnog Kur’ana poslani su u cijeli islamski svijet. To djelo hazreti Osmana, r.a., ostat će zapamćeno.


Stabilnost Masdžida NabwiDo tada je pod Masdžida Nabwi bio nesiguran, a krov je bio napravljen od korijena i drveta datula što je rezultiralo prokišnjavanjem. Za vrijeme života Časnog Poslanika, s.a.v.s., hazreti Osman, r.a., otkupio je okolne kuće i zemljišta oko džamije kako bi je proširili i time učinio veliko djelo. Za vrijeme njegovog hilafeta, hazreti Osman, r.a., dao je da se poprave i osiguraju pod, krov i zidovi džamije.

Projekti izgradnjeZa vrijeme hilafeta hazreti Osmana, r.a., izgradile su se neke nove građevine. Načinjeni su mnogi veliki građevinski planovi i radilo se na nekim socijalnim gradnjama. Hazreti Osman, r.a., dao je da se naprave neke ulice, mostovi, prenoćišta i zemljani putevi. Izgradila su se prenoćišta od Medine do Nadžada, a ona u Kufi su proširena. Pokraj ulica su iskopani izvori pitke vode. Kako bi se islamski centar – Medina zaštitio, izgrađena je brana. Rijeku, koja je nastala preobilnim kišama, preusmjerili su kroz rovove. Obraćala se pažnja na potrebe pojedničanih područja i novi planovi su se tome prilagođavali.

Ukratko, za vrijeme hilafeta hazreti Osmana, r.a., došlo je do širenja u svakom mogućem smislu. Hazreti Osman, r.a., sa veoma velikom zainteresovanošću i ličnim učešćem dovršavao je planove izgradnje. Područja koja su osvojena pod njegovim vodstvom su ojačana vojnim sjedištima. Isto tako proširene su državne i društvene građevine i ljudima su tako olakšani životi.

Zavjere i preseljenje hazreti Osmana, r.a.Prve pobune u drugoj polovini hilafeta hazreti Osmana, r.a., počele su onda kada su osvojene zemlje za zemljom te kada su vojske i vojske prihvatale islam. Slabi i novi muslimani su počeli zavidjeti


starim muslimanima i kritikovati od halife imenovane naredbodavce. Pohlepa za novcem i bogatstvom i želja za oslobađanjem od granica šerijata, motivisali su ih za rušenje uspostavljenog sistema i preuzimanje vladavine. Međutim, pravi pokretač svega toga bio je veoma zlobni Jevrej Abdullah bin Saba koji je živio u Jemenu. Kada je uočio napredak islama, odlučio je prihvatiti ga kako bi u nekom pogodnom trenutku muslimane poticao protiv islama; pod plaštom navodnog prijatelja širio neprijateljstvo i pod krinkom bogobojaznosti sijao zlo.

Tokom prve polovine hilafeta hazreti Osmana, r.a., Abdullah bin Saba je prihvatio islam i proputovao islamske zemlje kako bi imao uvid u njihova stanja i kako bi pronašao pogodne ljude za svoje ciljeve i istovremeno osnovao središta iz kojih je mogao pokrenuti pobune. U to vrijeme su Basra, Kufa, Damaskus i Fastaat bili politička središta tadašnjeg islamskog carstva. Te gradove Abdullah bin Saba prve je obišao kako bi za sebe privolio tamošnje ratne zarobljenike.

Tri godine je uspijevao kriti svoje namjere, ali je istovremeno javno širio lažne priče i ogovarao halifu hazreti Osmana, r.a. On je tvrdio da svaki poslanik ima svoga nasljednika i da je nasljednik Časnog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., hazreti Ali, r.a. Abdullah bin Saba je u Egiptu oformio vlastitu zajednicu i svoje je predstavnike i istomišljenike poslao u druga područja kako bi proširio svoje stavove. Kada je za to čuo hazreti Osman, r.a., naredio je ashabima da posjete ta područja prenoseći poruke mira. U međuvremenu je hazreti Osman, r.a., sebi u Medinu pozvao sve guvernere kako bi se s njima posavjetovao. Odlučio je da guverneri pojedinih područja, pobunjenike na blag način osvijeste o njihovim djelima i naumima.

Hazreti Osman, r.a., i sam se toga pridržavao i pribojavao se da to nije ista ona pobuna koju mu je Časni Poslanik, s.a.v.s., najavio. Guverner Sirije, Amir Muawia je molio halifu hazreti Osmana, r.a., da ide s njim u Siriju, ali on je odbijao, dajući prednost svome zadržavanju u


Medini, gradu Časnog Poslanika, s.a.v.s., i ne dozvolivši guverneru da postavi svoju vojsku u Medini zbog njegove sigurnosti.

Abdullah bin Saba je odlučio sa svojim ljudima krenuti u Medinu kako bi halifi prebacio mnogo štošta i kako bi ga natjerao da se povuče. S tom namjerom su ti ljudi stigli u Medinu, 34. godine nakon Hidžre. Halifi su mnogo prebacivali i zahtijevali da se povuče, na što je on s mnogo strpljenja i smirenosti odgovarao. Iz tog razloga su ljudi bezuspješno napustili Medinu. Nakon povratka poslali su mnoga pisma istomišljenicima u Egiptu, Kufi i Basri u kojima su predlagali na iskorištavanje situacije skoro nastupajućeg obavljanja obreda umre, kako bi prodrli u Medinu i ubili halifu.

Nije prošlo dugo kada je skupina od hiljadu pobunjenika uzvikujući tekbire ušla u Medinu, i opkolila kuću halife. Kako bi Medinu zaštitio od krvoprolića i osigurao živote ashaba, hazreti Osman, r.a., zabranio je svim ashabima pa čak i svojoj porodici da se naoružaju. Uprkos zabrani, neki ashabi i njihova djeca – od kojih su sinovi hazreti Alija, r.a., hazreti Zubair i hazreti Talha posebno vrijedni spomena, počeli su držati stražu oko kuće halife. Kada su pobunjenici krenuli da uđu u kuću, stražari su se unatoč što su bili u manjini sukobili s njima. Rezultat toga je bio paljenje ulaznih vrata i penjanje nekih pobunjenika preko zidova dvorišta kuće te ubistvo hazreti Osmana, r.a. To se desilo 18. dana mjeseca zul-hidže, 35. godine nakon Hidžre, a prema gregorijanskom kalendaru to je bio 21. maj 654. godine.

Rečeno je da je halifa u trenutku svoje smrti učio Časni Kur’an. Njegova supruga Naila ga je pokušala spasiti, ali joj je u borbi sa pobunjenicima i ubicama ranjen dlan, te su počinitelji uspjeli sprovesti u stvarnost svoje naume, naime ubiti hazreti Osmana, r.a., kako bi uzdrmali hilafet i jedinstvo muslimana. Hazreti Osman, r.a., preselio je u dobi od 82 godine.


Neki aspekti života hazreti Osmana, r.a.

Njegova veza s AllahomHazreti Osman, r.a., bio je veoma pravedan, povučen čovjek koji se uzdao u Allaha. Cijeli svoj život proveo je u službi islama i u obožavanju Allaha. Ponekad je bdio cijelu noć, klanjajući Mu se. Izgleda kao da je Allah svoga roba hazreti Osmana, r.a., i prije obavijestio o tome da će preseliti kao šehid. Posebnost njegove veze s Allahom svjedočili su njegovo vedro ponašanje, nasmijano lice i njegova ljepota zajedno. Posebnu pažnju poklanjao je džuma-namazu i postio je redovno sve dok je bio živ; redovno je obavljao hadž i davao zekat.

Ljubav prema Časnom Poslaniku, s.a.v.s.Hazreti Osman, r.a., bio je od onih ashaba koji su mnogo voljeli Časnog Poslanika, s.a.v.s. Časni Poslanik, s.a.v.s., često je izražavao svoje zadovoljstvo hazreti Osmanom, r.a. On je oženio dvije kćerke Časnog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i time dobio naziv Zun-Nurain. Svojim djelima, hazreti Osman, r.a., ispunjavao je svaku želju Časnog Poslanika, s.a.v.s. Rezultat njegove bliskosti i ljubavi prema Časnom Poslaniku, s.a.v.s., bili su i proširenje Masdžida Nabwi u Medini, kupovina izvora pitke vode Bayar-e-Roma i posebna požrtvovanost u Bici na Tabuku.

Kada je njegova kuća bila opkoljena i ashabi i njihova djeca krenuli da ga zaštite, sve je upozorio da se ne naoružavaju i da se vrate svojim kućama, jer ga je Časni Poslanik, s.a.v.s., u snu obavijestio da će iste večeri s njim prekinuti post. Na taj način hazreti Osman, r.a., nije dopustio, iz ljubavi prema Časnom Poslaniku, s.a.v.s., da se nešto ispriječi u tom što će se desiti.


Ljubav prema Časnom Kur’anuHazreti Osman, r.a., mnogo je volio Časni Kur’an i mnogo je vremena provodio učeći ga. Njegovo najveće djelo bilo je širenje Časnog Kur’ana na druga područja u vrijeme dok je bio halifa.

Bio je jedan od prvih ljudi koji su cijeli Časni Kur’an naučili napamet i u tom pogledu jedan od najboljih. Govori se da je hazreti Osman, r.a., među ashabima Časnog Poslanika, s.a.v.s., bio onaj koji ga je najbolje savladao.

Finansijska požrtvovanostU službi vjeri i za Allahova stvorenja hazreti Osman, r.a., mnogo se finansijski žrtvovao. Nijedan nevoljnik nije s njegovih vrata poslan praznih ruku i cijeli je život ljudima darovao novac. Kada je u Medini zavladala glad, na svoj račun je napravio neki vid javne kuhinje koju su svi mogli mjesecima koristiti. Kad god je bio na hadžu, osmog je dana u mjesecu dijelio hranu hadžijama na Mini.

Strpljenje i smirenost hazreti Osmana, r.a.Hazreti Osman, r.a., oduvijek je bio veoma strpljiv, smiren i blag čovjek čija je bit bila sretna i vedra. Nakon što je postao musliman, iskušenja je prevladavao strpljivo i hrabro, i kada su se povećale zavjere protiv njega u zadnjim danima dok je bio halifa, ostao je osobito stpljiv. Kada su neki ljudi hazreti Osmanu, r.a., predlagali da se zaštiti grubošću protiv tih zavjera, on bi im rekao: “U okolnostima u kojima mi šerijat ne dozvoljava grubost, neću je primjenjivati, pa makar i umro.”

Hazreti Osmana, r.a., u nekoliko navrata su optuživali za laž. Nisu mu dozvoljavali da obavi namaz. Njegov štap za poštapanje koji je


prije pripadao Časnom Poslaniku, s.a.v.s., pa potom aktuelnom halifi, slomili su na dva dijela. Opkolili su njegovu kuću i onemogućili mu snabdijevanje hranom. Kuću su mu zapalili i čak je došlo i do ubistva.

Ne samo da je on ostao smiren i strpljiv, već je od ashaba uzeo zavjet da će se i oni povući i pobunjenike dočekati strpljivo. Svoju sudbu je posve prepustio Bogu i predao se smrti šehida veoma hrabro.

Moral hazreti Osmana, r.a.U prirodi je hazreti Osmana, r.a., bio njegov prelijepi moral i Časni Poslanik, s.a.v.s., mnogo je poštovao njegova osjećanja. Prenosi se da je Časni Poslanik, s.a.v.s., jednom legao te je potom ušao hazreti Abu-Bakr, r.a., i on je ostao da leži. Pa je i pošto je ušao hazreti Omer, r.a., ostao ležati. Međutim kada je hazreti Osman, r.a., ušao, Časni Poslanik je ustao i uspravio se, napravivši svoju odjeću i rekavši da je on čovjek velikog morala i da zato poštuje njegova osjećanja.

Briga hazreti Osmana, r.a., o siročadima i udovicama

Hazreti Osman, r.a., bio je mehkog srca te se cijeli život brinuo o siročadima, udovicama i siromašnim ljudima. I u zadnjim godinama svoga života ostavio bi ponešto siromašnima i siročadima i povjerio to Umm-ul-Mominin (majci vjernika) hazreti Umme Habibi na čuvanje. Njegova briga o povjerenim stvarima bila je veća od brige za vlastitim životom.

Svakog petka oslobađao je po jednog roba i u svakoj gradskoj ulici bio je bar jedan rob kojeg je hazreti Osman, r.a., oslobodio. Iako ga je Allah počastio imetkom, većinu svog novca je darovao u vjerske potrebe, siročadima, udovicama i siromašnim ljudima.


Ovo je bila priča o hazreti Osmanu, r.a. Čudnovato je kako je širio islam, organizovao širenje Časnog Kur’ana i za održavanje hilafeta žrtvovao svoj život, novac i čast. On je vjerno služio vjeri i na zavjere nije odgovarao nasiljem iako je imao i sredstva i moć da to učini, pokazujući kao zaštitnik mira toliko strpljenja da buduće generacije u njemu imaju uzor prema kojem se mogu usmjeravati i Allaha moliti za mir i blagoslov Njegovog roba, hazreti Osmana, r.a. Inšallah.

AkoželitevišeinformacijaoAhmadijamuslimanskomdžematupreporučujemoVamslijedećuliteraturunabosanskomjeziku:

Filozofijaučenjaislama•Osnovneibitneinformacijeoahmadijanstvu•Istinaoahmadijamainjihovomsvetomosnivaču•Knjigaonamazu•Preporodvjere•LjubaznostČasnogPoslanikapremadjeci•AhmadiSara•AhmadiSaraiduudžamiju•Molbazanašubraću isestre•Zaštosampostaoahmadi•Porukamira•Ahmadijamuslimanskidžema’at–kratakuvod•Odgovornaprimjedbeprotivahmadija injihovogosnivača•Našeučenje•OdabraniajetiizČasnogKur’ana•OdabranihadisiČasnogPoslanikaislama•OdabranihadisiČasnogMesije•HazretiAhmad-ObećaniMesija•Halifatuahmadijatu• Oporuka • Šta je Ahmadijamuslimanski džema’at ponudio čovječanstvu? • Islamskiodgovor na suvremena pitanja • Potreba za Imamom • Časni Kur’an i kosmologija •UvjetiBai’ataiodgovornostiahmadimuslimana•Islam–mojavjera•LjubaznostČasnogPoslanikapremadjeci•HazretiSejjidaHatidžar.a.•Blagoslovljeniuzor,ČasniPoslaniks.a.v.s. i stvarna pozadina karikatura • Stvarno značenje izraza ‘Khataman-Nabiyyeen’• Predskazanja ČasnogKur’ana •Halifa je određenodBoga • Ponovnouspostavljanjehalifata•Hulafa-e-Rašedeen•Božijauputstvazamuškarce iženenavedenauČasnomKur’anu•Islamskiveo•Ulogaženeuislamskomdruštvu•Ženauislamu•Odgovorinačetiripitanjagosp.Siradžuddina,kršćanina•Ponovnauspostavasvjetskogmira•ŽivotMuhammedas.a.v.s.imnogedrugeknjige,brošureimaterijali...

Bilokakveinformacijeoislamuililiteraturunaraznimjezicimamožetedobitinaslijedećimadresama:

Bosna i Hercegovina:MesdžidBaitul-IslamTuzlanska1b71000SarajevoTel.00-387-33-612612Web:www.ahmadija.baE-mail:[email protected]

Belgija:Brusselstraat31700Sint-Ulriks-Kapelle(Dilbeek),BrusselsTel.00-32-2-4666856Holandija:DeMoskeeOostduinlaan792596JJ,DenHaagTel.00-31-703-242881Kanada:Baitul-Islam10610JaneStreetMaple,OntarioL6A3A2

Švedska:NasirMoskeTolvskillingsGatan1414-82GotenborgeTel.00-46-31-414044Švicarska:MahmudMoscheeForchstrasse3238003ZurichTel.00-411-3815570Njemačka:GenferStrasse1160437FrankfurtamMainTel.00-49-69-50688600Fax.00-49-69-50688666Norveška:AhmadiyyaMuslimMissionFrognerVN530266Oslo2Tel.00-472-244718Velika Britanija:TheLondonMosque16GressenhallRoadLondonSW185QLTel.00-44-20-8870-8517

Documents

Hazreti Osman Ghani, r.a....(pravovjernih halifa). U ovoj biografiji Khulafa-e-Rašideen bit ćete u prilici da se pobliže upoznate sa životom hazreti Osmana, r.a. Čitaoci će u