0

UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET POLITIČKIH NAUKA

ODSJEK: POLITOLOGIJA

D I P L O M S K I R A D

TEMA: „Političko bohemstvo – Rambo Amadeus“

MENTOR: STUDENT:

Prof. dr. Stjepan Šimić Haris Ćutahija

Sarajevo, novembar, 2011. godine

1

Uvod

Tema ovog rada nije svakidašnja i zahtjeva jedan drugačiji pristup prikupljanju informacija,

jer se literatura uglavnom sastoji od pjesama navedenog autora, njegovih intervjua i kolumni,

a to nije lako, jer je Rambo Amadeus imao bogatu karijeru. Naime, izdao je dvadeset albuma,

a njegova muzika je samo jedan dio ekspresije, posebno kad se radi o kritici društva –

osnovnoj karakteristici njegovog bohemstva. Muzika koju stvara ne može se svrstati ni u

jedan žanr. Sam o tome kaže: „Ja nemam konkurenciju. Izgradio sam svoj poseban stil, koji se

možda nekom ne dopada, ali prosto, razvio sam poseban žanr, u kome osim mene nema više

nikoga.“1 Originalnost i aktuelnost su karakteristike koje ga izdvajaju iz cijele muzičke scene

na prostoru bivše Jugoslavije, a to, kako sam kaže, nekome bistrom i školovanom nije teško

postići, s obzirom da estradu uglavnom čine neobrazovani ljudi. Njegova vječna inspiracija je

enormna glupost, egocentrizam i samoživost koja krasi prosječnog Balkanca.

Kritika društva je prisutna u njegovim radovima od samog početka karijere i hronologija

Rambovog rada je hronologija vremena u kojem živi. Sama potraga za univerzalnim

vrijednostima u svijetu u kojem one ne postoje, svaki pokušaj transcendencije mora se pojmiti

kao kritika.2 Rambo za sebe kaže da je najbolji u dijagnosticiranju slabih tačaka nekog

sistema, a dodaje i slijedeće: „Ja sam simbol onima koji vide da nešto nije uredu, ali još nisu

formirali precizno mišljenje.“3

Iz čitave lepeze tema koje Rambo analizira, u ovom radu skoncentrisat ćemo se na teme čiji

sklop njega i čini bohemom u političkom smislu – kritiku društva i politike. U sekciji ovog

rada pod nazivom „Bohemstvo, medijska kultura i načini kritike“, objasnit ćemo na osnovu

čega je Rambo Amadeus bohem, medije kao njegovo sredstvo širenja ideja i načine na koji on

kritikuje – ironiju, sarkazam i satiru. Nakon toga, analizirat ćemo Rambovu kritiku

socijalizma i komunizma na ovim prostorima, a zatim i demokratije i kapitalizma. Zatim

slijedi „balkanski mentalitet“, pojam koji povezuje dvije prethodne cjeline u ulozi krivca za

neuspjeh. Kad nam bude jasnija Rambova vizija društva, koju ćemo vidjeti kroz prizmu

njegove kritike političkih i ekonomskih sistema, okrenut ćemo se osnovnijim pojmovima –

odnosu ekonomije i ekonomije, a onda i politici i njenim primarnim akterima, političarima.

I na kraju, sebe kao muzičara okarakterizira kao proizvod Balkana i dešavanjima na Balkanu:

„Ko zna šta bih bio da sam rođen u Londonu. Možda bih prodavao cipele, ili bio bobi.

Vjerovatno mi mozak ne bi radio na ovakav način. Mislim da kod ljudi, koji su odrasli u SFR

Jugoslaviji i doživjeli raspad velike moćne države, preturili ratnu propagandu i tranziciju

preko glave, mozak radi na jedinstven način.“4

1 Nedeljni telegraf, 2008.

2 Repovac Hidajet, Sociologija simboličke kulture, Sarajevo, 2009. str. 101

3 National geographic, 2010.

4 BLIN Magazin, 2010.

2

Biografija Ramba Amadeusa

Rođen je 1963. godine u Kotoru, kao Antonije Pušić. Osnovnu i srednju školu završava u

Herceg Novom, kao i Višu pomorsku školu, a u Beogradu diplomira na Fakultetu za turizam.

Tokom osnovne škole završio je i šest razreda niže muzičke škole za klavir, koju je zatim

napustio. Kasnije je taj postupak obrazložio izjavom da muzička škola "zaglupljuje i dosađuje

dvojim učmalim kosmopolitskim programom".

Od 1972. do 1984. godine uspješno se bavio jedriličarstvom. Bio je reprezentativac i

omladinski prvak Jugoslavije, osam puta je bio prvak Crne Gore, osvojio je Međunarodni kup

Đerdapa 1980. godine. Počeo je da pjeva i komponuje u prvom razredu gimnazije. Godine

1979. svirao je u jazz punk grupi Radioaktivni otpad, a dvije godine kasnije osnovao je grupu

Tri Brus Lija u Titogradu. Godine 1982. u hotelu Plaža svira mandolinu sa lokalnim

orkestrom. Slijedeće godine svira gitaru sa hotelskom grupom Egzodus. U Beogradu na

studije dolazi 1985. godine, a prvi nastup imao je na Biciklijadi na Adi Ciganliji. U

beogradskom SKC- u je sa kompozitorom Miroslavom Savićem osmislio performans

"Uspavanka za revoluciju", pasiju sa dvadeset usisivača. Slijedeće godine Rambo, Goran

Vukićević, Miša Savić, Pera Talent i Miloš Obrenović pokreću alter rock sastav Otov

Protokol. Septembra 1987. godine sa Sašom Markovićem-Mladoženjom, Njegošem

Šerbezovskim i Jugoslovenskim nindžom, osniva tajnu organizaciju KPGS sa kojom

poduzima raznovrsne medijske zahvate.

U rock svijetu se pojavljuje pravo niotkuda 1988. godine debitantskim albumom "O tugo

jesenja" na kojem je dao osnovne naznake svog zvuka: mješavine narodnjačkog zavijanja uz

rap, klasiku, funk, te originalni i duhoviti tekstovi i klasični rock rifovi (na primjer "Smoke on

the water" grupe Deep Purple). Svoju muziku je nazvao turbo folk, prije nego se značenje tog

termina ispunilo zastrašujućim sadržajem u prvoj polovini devedestih godina. Javnost je

zbunjivao pričom da mu je ime Nagib Fazlić - Nagon i da je rudar koji je snimio ploču.5

5 Janjatović Petar, Ilustrovana YU rock enciklopedija, 1960. – 1997., Beograd, 1998.

3

Bohemstvo, medijska kultura i načini kritike

Bohem je riječ koja u najširem smislu označava osobu koja praktikuje nekonvencionalni

ili nonkonformistički životni stil, odnosno svojim ponašanjem se namjerno suprotstavlja

ustaljenim moralnim i kulturnim normama, odnosno očekivanjima šire zajednice. Bohemi

najčešće žive u društvu slično orijentiranih osoba, a njihov način života se naziva bohemstvo.

U užem smislu se pod bohemima podrazumijevaju književnici, umjetnici, muzičari ili

novinari koji se, iz ovih ili onih razloga, smatraju izopćenim iz tzv. društvene matice, odnosno

odbijaju prihvatiti njene norme. Bohemstvo se obično odražava kroz "pustolovni" i nomadski

način života - bohemi preferiraju slobodnu ljubav u odnosu na brak; povremena i honorarna u

odnosu na stalna zaposlenja, seljenje iz grada u grad umjesto stalne rezidencije, te jednostavni

način života u odnosu na uživanje blagodati savremene tehnologije i sl.

Izraz je nastao od francuske riječi bohème kojom su se opisivali nomadski Romi porijeklom

iz Češke odnosno Bohemije.6

Bohemstvo karakteriše užurbano i neštedljivo trošenje života, koji često završava tragično, ali

koje predstavlja ponosito uspinjanje iznad baruštine iznad konformizma, iznad trivijalnosti

važećih manira ponašanja i mišljenja, iznad bljutave samozadovoljnosti oporom i škrtom

stvarnošću. Bohemstvo nije samo dokaz kako krhka duša umjetnosti naprsne u prvom sudaru

sa životom i njegovim varkama i zaprekama, već je ona istovremeno dokaz kako se u toj duši

stvara i crpi snaga koja je u stanju da se suprostavi i da se uzdigne u ono osviješćeno „Ja“ koje

ne preza ni od težnje ka smrti (tanatosu) da bi se istrajalo na postavljenim načelima. Ovdje

nema utabanog puta sa sladunjavim skončavanjem u samozaboravu, već na sve strane zjapi

provalija iskušenja, varki i nadanja pred kojima se život ne mjeri po dužini, već po

intenzitetu.7

Bohemstvo Ramba Amadeusa se manifestuje u svim njegovim medijskim nastupima,

tekstovima pjesama, člancima koje piše, kao i u stilu oblačenja, mada na konstataciju da je

kontroverzna ličnost, u jednom intervjuu, Rambo je odgovorio „Ljudi proglašavaju

kontraverznim sve ono što ne mogu da shvate. I grom je bio kontraverzna pojava prije nego

sto ga je Fleming objasnio... Kontraverza zapravo ne postoji. Samo je ponekad niz događaja

previše dug za ljudski vijek da bi pojedinac mogao da im uhvati logiku. Pogotovo danas, kad

su ljudi postali neobrazovani fah idioti, koji ne znaju sta je bilo prekjuče, samim tim ni šta ce

biti prekosutra.“8 Sam sebe predstavlja kao „Naučnik bez nauke, samuraj bez gospodara“.

9

Ono što se često čuje od Rambovih obožavatelja je rečenica „Ramba ili voliš, ili ga ne

razumiješ.“ Treba priznati da njegov rad i nije lako razumjeti, ali on to ovako objašnjava: „Što

sam više nerazumljiv nekom najširem sloju stanovništva, to znam da sam razumljiviji nekim

odabranim ljudima, nekom bistrom, inteligentnom, obrazovanom i poštenom sloju koji su

zapravo svi zaboravili u tržišnoj trci.“ Biti bohem, znači biti drugačiji, biti marginalizovan,

razlikovati se od dominantne većine. I najpovršnija analiza socijalnog stanja i atmosfere u

društvu jasno pokazuje da je danas dovoljno biti penzioner, nezaposlen ili bolestan da bi se

6 http://sh.wikipedia.org/wiki/Boem

7 Repovac Hidajet, Sociologija simboličke kulture, Sarajevo, 2009. str. 129 - 130

8 Republika, 2004.

9 Evropa, 2004.

4

osjećao marginalizovano10

, ali iz Rambovih djela se vidi da je dovoljno ne biti glup i

razmišljati svojom glavom, da bi se izdvojio iz većine.

Kada je u pitanju kritika društva, gdje dolazi do izražaja političko bohemstvo Ramba

Amadeusa, bitno je objasniti sredstva putem kojih on to čini. Sam je sebi dao titulu

„medijskog manipulatora“ (ironično, naravno), ali neosporna je činjenica da je on

nezaobilazan dio medijske kulture ovih prostora, mada se svojom voljom (i svojim stavovima)

svrstao u alternativne muzičare. Daglas Kelner je u svom djelu u samom uvodu istakao

važnost medijske kulture za sve sfere našeg života. S pojavom medijske kulture, slike, zvuci i

predstave počinju da učestvuju u stvaranju sadržaja svakodnevnog života, dominiraju našim

slobodnim vremenom, oblikuju politička gledišta i društveno ponašanje, i nude građu na

osnovu koje ljudi oblikuju čak i sopstveni identitet. Na osnovu sadržaja koje nam pruža

medijska kultura mnogi ljudi formiraju svoja shvatanja o klasi, etničkoj pripadnosti ili rasi,

nacionalnosti, seksualnosti, o „nama“ i „njima“.11

Medijska kultura može da predstavlja

prepreku demokratiji ukoliko reprodukuje reakcionarne diskurse, promoviše rasizam,

seksizam, ejdžizam i rodnu diskriminaciju, kao i druge vrste predrasuda.12

Ovaj fenomen je

posebno prisutan na prostoru bivše Jugoslavije, gdje mediji imaju ključnu ulogu u formiranju

javnog mnijenja, a treba ozbiljno shvatiti i njihovu ulogu u oružanim sukobima pri raspadu

Jugoslavije. Javno mnijenje ne predstavlja nešto jedinstveno, što je određeno većinom

glasova, nego nešto s različitostima u mišljenjima kao produkt uticaja mnogih društvenih

grupa, bez obzira što u datom trenutku jedno mišljenje postaje dominirajuće.13

Rambo

Amadeus o odnosu medija i javnog mnijenja kaže: „Kreiranje javnog mnijenja kroz javnu

riječ, kroz medije, stari je zanat. Pitanje je samo na koju oblast želite da utičete. Neki svoju

moć koriste da bi prodali svoj CD i kasetu, drugi da sebe ili svoju partiju prikažu što boljom,

neki treći vole samo da zasmijavaju, četvrti da zajebavaju. Međutim, po oblasti u kojoj se želi

vršiti uticaj na javno mnijenje, može se zapravo i prepoznati prava ambicija protagoniste.“14

Rambo skreće pažnju i na modernizaciju medija, sve veću popularnost interneta, a na štetu

starijih vidova dobivanja informacija. „Novinarstvo, kao i muzika, seli se sa starih medija na

internet... Stari mediji, novine i tv, prepušteni su surovom tehnološkom zastarijevanju.“15

„Sasvim novi medij, razvio se kao posljedica ovladavanja internetom i njegovog prihvatanja u

najširim slojevima društva. To je nesumnjivo najdemokratskiji masovni medij. Svako je dobio

priliku i mogućnost da se na njemu pokaže i predstavi samog sebe, svoje radove ili svoje

stavove, bez obzira na njihov sadržaj. Ne postoje urednici, supervizori, partijski komesari,

koji odredjuju šta se može "okačiti" na web stranu, a šta ne.“16

A u svom članku, „Satelitski

program“, bavi se i razlozima što se ljudi sve više koriste internetom. „Nedovitljivi i

neelastični urednici satelitskog programa vješto doprinose da se televizor uskoro nađe na

smetlištu prevaziđenih tehničkih izuma.“17

Međutim, ni ekstremna liberalizacija medija nije

sasvim pozitivna stvar. U jednom intervjuu, Rambo je to ovako objasnio: „Čitav društveni

10

Zlatar Andrea, Tekst, tijelo, trauma, Zagreb, 2004. 11

Kelner Daglas, Medijska kultura, Beograd, 2004. Str. 5 12

Kelner Daglas, Medijska kultura, Beograd, 2004. Str. 10 13

Nuhanović Asad, Fenomen Javnosti, Promocult, Sarajevo, 1998. Str. 12 14

Blic, 2006. 15

Građanski list, 2010. 16

http://www.ramboamadeus.com/kolumne.php?id=56 17

http://www.ramboamadeus.com/kolumne.php?id=44

5

ambijent je zadnjih 20 godina temeljno primitizovan, liberalna politika prema medijima i

njihov besmisleno veliki broj neminovno su doveli do pada kvaliteta. Nisu pošteđene ni

televizije ni radio stanice, sve se srozalo, sve je u funckiji zaglupljivanja narodnih masa,

srećom tu je internet, pa čovjek može da pronađe svoje parče neba mimo prigradskog ukusa

urednika većine naših medija.“18

Kada pričamo o medijima u kontekstu medijske kulture, mediji su samo sredstvo koje

omogućava širenje i promociju ideja. Osvrnut ćemo se na jednu medijsku subkulturu koja je,

nažalost, zauzela bitno mjesto u ovdašnjoj medijskoj kulturi: turbo folk.

Osnovni razlog ovog izdvajanja turbo folka je činjenica da je on bio jedna od dominantnih

medijskih subkultura ovih prostora u jednom bitnom periodu historije, koja je ostavila traga u

svim sporama društva. Drugi razlog je to što je Rambo Amadeus sam dao ime ovoj pojavi.

Tako je nazvao svoju muziku krajem 1980-ih, a to je ime kasnije prešlo na ono što danas

zovemo „turbo folk“.

„Turbo folk“ je inače muzički pravac nastao na Balkanu u ranim 1990-ima. Nastao je iz pop-

folk stila uz brojne uticaje modernih muzičkih stilova.19

Ono na čemu Rambo insistira je to da

turbo folk nije samo pravac muzike, već da ima daleko dublje značenje, a u jednom intervjuu

je objasnio porijeklo turbo folka: „Kapitalistički, instant – turbo – ukus nove generacije

kolateralna je šteta privatnog, kapitalističkog tržišnog rezona. Tu nema nikakve razlike

između mladih u bilo kom dijelu bivše FNRJ.“20

Za turbo folk i tabloide kaže i to da su

produkt tranzicije, prelaska iz strogo kontrolisanih socijalističkih medija u liberalne

kapitalističke medije, koji povlađuju niskom ukusu širokih slojeva društva. Njegovu definiciju

turbo folka možemo čuti u pjesmi „Turbo folk“:

„Folk je narod

turbo je sistem ubrizgavanja goriva

pod pritiskom u cilindar motora

sa unutrašnjim sagorijevanjem

Turbo folk je gorenje naroda

svako pospješivanje tog sagorijevanja

je turbo folk, razbuktavanje najnižih strasti

kod homo sapiensa

Muzika je miljenica svih muza

harmonija svih umjetnosti

turbo folk nije muzika

turbo folk je miljenica masa

kakofonija svih ukusa i mirisa

...

Ja nisam izmislio turbo folk

18

Alo, 2009. 19

http://sh.wikipedia.org/wiki/Turbofolk 20

Feral, 2004.

6

ja sam mu dao ime“21

Pored ovoga, u istoj pjesmi, navodi jos neke primjere turbo folka: alkohol, nacionalizam,

Adolf Hitler, silikoni, kokain, džipovi sa niskoprofilnim felnama...22

Gorenje naroda (turbo

folk) je i demokratija: „Uopšte, činjenicu da suštinu demokratije krasi fenomen da se glas

pametnog i glas budale jednako računaju demokratiju čini turbo folkom.“23

Ono na čemu

Rambo instistira, je činjenica da turbo folk nije prisutan samo na ovim prostorima, već u

cijelom svijetu, te primjere za to nalazi u Madonni i Shakiri.

Turbo folk je jedna od tema koju Rambo obrađuje u sklopu jedne šire i bitnije teme –

mentalitet na zapadnom Balkanu. Ali prije nego što dublje uđemo u analizu Rambovih djela,

moramo objasniti način i mehanizme njegove kritike.

Kako bismo bolje shvatili Ramba Amadeusa, nužno je objasniti način na koji se izražava u

svojim pjesmama i medijskim nastupima, a njegova osnovna sredstva su ironija, sarkazam i

satira.

Ironija je, po Mićunoviću, fini, prikriveni podsmijeh, osmišljena poruga koja se sastoji u tome

što se njome govori baš suprotno suprotno od onoga što se u stvari misli.24

Još jedna definicija

ironije glasi - Ironija je jezični izraz i figura u kome je pravo značenje riječi ili prikriveno ili

suprotno doslovnom značenju izraza, upotrijebljenih riječi.25

Ironija se provlači u skoro svim

pjesmama Ramba Amadeusa, kao i u njegovim nastupima u javnosti i Rambo o njoj kaže: „To

je legitiman pjesnički alat, koristio ga je i Shakespeare, pa što ne bih i ja. Jedini problem sa

ironijom je sto je najširi sloj ljudi uopšte ne razumije. Ali ja se i ne obraćam svima.“26

Koristi

se njom i u jačem obliku; sarkazmu. Sarkazam je zlobna, jetka, zejedljiva poruga, pojačana

ironija.27

Rambo za ironiju i sarkazam kaže da su elitistički alati, osuđeni na propast i da je

direktan govor najbolji mehanizam promocije ideja, ali njegove ambicije nisu tako visoke da

bi napustio status alternativnog umjetnika.

Posebno treba obratiti pažnju na satiru u Rambovim djelima. Satira je književni oblik u kojem

se kritički ismijava pojedinac, grupa, država ili vlast. Često je korištena kao sredstvo političke

borbe. Satira je vrsta komedije koja kritizira neke pojave ili karaktere, a bez želje da se

osuđuju.28

U nastavku, analizirat ćemo neke od tema kojima se Rambo bavi u svojim

pjesmama. Moramo napomenuti da se u ovom radu uzimaju u obzir samo teme koje se tiču

društva i politike i njihove kritike.

21

Rambo Amadeus, Turbo folk, Oprem dobro, B92, 2005. 22

Rambo Amadeus, Turbo folk, Oprem dobro, B92, 2005. 23

http://www.vreme.com/cms/view.php?id=427837 24

Mićunović Ljubo, Savremeni leksikon stranih riječi, Novi Sad i Beograd, 1988. Str. 239 25

http://bs.wikipedia.org/wiki/Ironija 26

Dnevnik, 2005. 27

Mićunović Ljubo, Savremeni leksikon stranih riječi, Novi Sad i Beograd, 1988. Str. 494 28

http://bs.wikipedia.org/wiki/Satira

7

Socijalizam i komunizam

Prije nego što krenem sa analizom Rambove kritike društva i politike, potrebno je reći da se

ona odnosi na prostor bivše Jugoslavije, tako da sve pojmove, kao što su socijalizam i

komunizam, treba shvatiti u jugoslovenskom kontekstu. Sve političke teme koje Rambo

Amadeus obrađuje u svojim pjesmama su međusobno povezane: socijalizam i komunizam sa

demokratijom (ili nedostatkom iste), diktatura sa voljom građana i uticaj mentaliteta na sve

ove pojave.

Za početak, definisat ćemo oba pojma iz naslova, kako bi se shvatila Rambova kritika.

Socijalizam je naziv koji ima dva značenja. Prvi opisuje društveno-ekonomsko uređenje u

kojemu je većina sredstava za proizvodnju u javnom, odnosno državnom vlasništvu, a većina

ekonomske djelatnosti se odvija pod strogom kontrolom države u svrhu što ravnomjernije

raspodjele društvenog bogatstva. U markstističkoj literaturi se socijalizam navodi kao

prijelazni period od kapitalizma prema besklasnom društvu - komunizmu. Socijalizam je

zajednički naziv za veliki broj često različitih ideologija kojima je zajednička crta zalaganje

za javno, odnosno kolektivno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju te državnu

intervenciju u svrhu suzbijanja socijalnih razlika.29

Komunizаm je ideologijа kojа teži uspostаvljаnju besklаsnog, bezdržаvnog društvа kojа se

zаsnivа nа zаjedničkim vlаsništvom nаd sredstvimа zа proizvodnju. Može se posmаtrаti kаo

ogrаnаk šireg socijаlističkog pokretа. Mаrksisti su rаne oblike čovekovih društvenih

orgаnizаcijа opisivаli kаo primitivni komunizаm. Međutim, komunizаm kаo politički cilj je

pretpostаvljeni oblik buduće društvene orgаnizаcije.30

Kao što sam prije rekao, ove definicije ne treba shvatati doslovno, već iz konteksta kako su

oni bili prilagođeni uslovima Jugoslavije. Rambo već u svom drugom albumu „Hoćemo

gusle“ iz 1989. godine pravi parodiju od teorije komunizma, retorike u Jugoslaviji i

oficijelnog odnosa prema zapadnom kapitalizmu u pjesmi „Amerika i Engleska“.

„Španska čizma imperijalizma

uz pomoć kulturnog terorizma

zajmova, kredita i raznih satelita

permanentno blate ugled Druga Tita

Kataklizma komunizma

Svi dobro vide, a niko da prizna

klimu rasizma i liberalizma

side i homoseksualizma

sve su to produkti kapitalizma

Kataklizma komunizma“31

29

http://sh.wikipedia.org/wiki/Socijalizam 30

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9A%D0%BE%D0%BC%D1%83%D0%BD%D0%B8%D0%B7%D0%B0%D0%BC 31

Rambo Amadeus, Amerika i Engleska, Hoćemo gusle, PGP-RTB, 1989.

8

Cijela pjesma je napisana u stilu političkog govora i pored toga što pokazuje negativan stav

prema kapitalizmu, čiji su produkti rasizam, sida i homoseksualizam, govori da je i razvoj,

ekonomski, kulturni i znanstveni, nepoželjan. Naravno, jedno od obilježja Rambovog

stvaralaštva je pretjerivanje, ali on to radi kako bi izdvojio ono što kritikuje. Također, ističe i

infiltriranje liberalizma u negativne nusprodukte kapitalizma i on se stavlja u isti koš sa

rasizmom. Kruna sarkazma ove pjesme je njen refren: „Amerika i Engleska, biće zemlja

proleterska“.32

Ova pjesma je reprezentativan primjer Rambove kritike: naizgled ozbiljan

tekst, dok u stvari ismijava jednu političku paradigmu, retoriku i njene sljedbenike. Treba reći

i da je prvobitni naziv ove pjesme bio „Kataklizma komunizma“, ali je cenzurisan i

promijenjen u sadašnji – „Amerika i Engleska“.

U idućem albumu, „Psihološko propagandni komplet M-91“, jednu pjesmu bez teksta

posvećuje odnosu sistema prema intelektualcima, koji misle svojom glavom. Naslov pjesme

je povezan sa popularnim likovima iz stripa; Mirkom i Slavkom i njihovim čuvenim

dijalogom: „Pazi Mirko, metak.“, „Hvala ti Slavko, spas'o si mi život.“. On se može čuti i na

početku pjesme „Amerika i Engleska“. Naslov ove pjesme je „Mirko, pazi mozak“ i

izjednačava opasnost koju uzrokuje metak i razmišljanje svojom glavom.

U vezi s tim, nezaobilazna je pjesma „Jemo voli jem“. To je satirična pjesma o zastavniku

Džemi „i njegovom fiziološkom problemu“. Džemo je u stvari JNA (Jugoslovenska narodna

armija) i simbolizuje neprofesionalnost, koja je općeprihvaćena kao standard, što se može

vidjeti u refrenu pjesme:

„Zastavnik Džemo,

čelična krila naše armije.

Zastavnik Džemo,

sve pušti u grad kad se napije.“33

A o samoj vojsci, direktno, Rambo govori u ovoj pjesmi, glasom Šemse Suljaković, „izgubila

sve sam bitke, al' još vodim rat.“34

U sklopu ovog odjeljka o socijalizmu i komunizmu, nećemo se prestati susretati sa ovim

pojmovima, na koje se Rambo u više navrata poziva i koji se protežu kroz komparaciju za

demokratijom, kapitalizmom, liberalizmom i procesom tranzicije na ovim prostorima.

32

Rambo Amadeus, Amerika i Engleska, Hoćemo gusle, PGP-RTB, 1989. 33

Rambo Amadeus, Jemo voli jem, Psihološko propagandni komplet M-91, PGP – RTB, 1991. 34

Rambo Amadeus, Jemo voli jem, Psihološko propagandni komplet M-91, PGP – RTB, 1991.

9

Kapitalizam i demokratija

Ponovo naglašavam da se Rambova kritika uglavnom odnosi na kapitalizam i demokratiju na

zapadnom Balkanu, tako da su proces tranzicije, neuspjela privatizacija i korupcija u svakoj

sferi društva mete njegove kritike. Počet ćemo definisanjem pojmova iz naslova.

Kapitalizam je društveno-ekonomsko uređenje u kome su sredstva za proizvodnju u

privatnom vlasništvu i kome privatne osobe obavljaju ekonomsku djelatnost na slobodnom

tržištu, najčešće u svrhu dobijanja profita.

Ovaj ekonomski sistem se zasniva na slobodnoj konkurenciji i slobodnom tržištu te na

privatnom ili korporacijskom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju i trgovinu.

U početku korištene u bankarstvu i trgovini, kapitalističke metode su u vrijeme industrijske

revolucije primjenjene i na industrijsku proizvodnju. U svom najčišćem obliku, kapitalizam

minimalizira ulogu države u ekonomskoj politici i potiče slobodno tržište. Sa druge strane,

kada kapitalistička industrija zatraži aktivnu intervenciju države protiv strane konkurencije, to

se naziva sistemom zaštitne carine. Međunarodni politički i ekonomski razvoj u 20. vijeku

doveo je do promjene u kapitalističkim društvima, koja su se kretala od socijalno osjetljivog

kapitalizma u zapadnoevropskim državama i intervencionalizma New deala predsjednika F.

D. Roosevelta, do koncepta miješane ekonomije u kojoj je proizvodnja nekih dobara i usluga

nacionalizirana, dok je ostatak ekonomije u rukama privatnika.35

Pojam demokratija označava oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi izravno ili

neizravno većina njezinih građana kroz poštene izbore. Kad su ti uvjeti ispunjeni, vlast se

može opisati kao demokratska. To vrijedi za razne sisteme upravljanja, jer se ti pojmovi mogu

kombinirati i s drugim vrstama vlasti.36

Rambo Amadeus je u intervjuu za „Novi reporter“

izjavio: „Demokratija je katastrofa! Demokratija u nepismenoj sredini je katastrofa. Pristati na

demokratiju u nepismenoj sredini znači pristati na diktat nepismenih, jer nepismenih je

najviše, kako ti ga oni skroje tako ti je! Dakle, moralo je prvo da dođe do masovnog

nacionalnog opismenjivanja a tek onda do glasanja. Sad bi striktno trebalo napraviti da u

glasački listić moraš da ispuniš ime kandidata za kog glasaš i da moraš da napišeš kako ti se

zove država. Ako ne znaš da napišeš kako ti se zove država i kandidat, nemoj me zajebavati,

onda si stvarno bezobrazan ako želiš da glasaš.“37

U pjesmi „Prijatelju“ daje kritiku procesa demokratizacije društva na prostoru bivše

Jugoslavije:

„Jer kao govna

kroz kanalizaciju

plivaju komunisti

kroz privatizaciju

Bivši generali

kroz demokratizaciju

bivši pacifisti

35

http://bs.wikipedia.org/wiki/Kapitalizam 36

http://bs.wikipedia.org/wiki/Demokratija 37

Novi reporter, 2008.

10

kroz mobilizaciju“38

Ovdje naglašava licemjerstvo političara, koji su se deklarisali kao komunisti prije uvođenja

višepartijskog sistema, a sada „plivaju“ kroz sve procese tranzicije i zalažu se za ono protiv

čega su se deklarativno borili. Ovu pjesmu treba uporediti sa već pomenutom pjesmom

„Amerika i Engleska“, jer tu se radi o istim političarima.

U prvoj strofi pjesme „Karamba karambita“ spominje nacionalizam, kao način dobivanja

glasova, bez obzira na posljedice koje snose obični narod.

„Na mamac nacije su stavili udice,

čelične oštre udice nam zaprcali u guzice,

kao ovce nas zamandališe u posebne torove,

sad prave od nas jednoglasne horove.“39

U istoj pjesmi pojavljuju se i demokratski izbori:

„Predsednik biračima odobrava volju,

slika se, gle, na naftonosnom polju,

pred izbore evo je bogami prevara nova,

naivnim penzionerima se dijeli sića lova.“40

Treba imati na umu da je predsjednik tadašnje Jugoslavije, koja se sastojala od Srbije i Crne

Gore, bio Slobodan Milošević, a slijedeće riječi i nisu zasigurno bile dobro prihvaćene od

vladajućih struktura:

„Ako je zemlja čamac, znamo ko je kapetan,

što smo bliže brodolomu on je više sretan.

Duboko uveren kormilari u mnogosedu,

dok on sere, veslači govna jedu!...

... Ugasi TV, vidiš da te truje,

pristojnog čoveka nateruju da psuje,

a onda će opet kao Hitler, Causescu,

s položaja pasti uz larmu i tresku."41

Ova pjesma, koja je Rambov vrhunac kritike tadašnje vlasti, bavi se i „slobodom“ medija, koji

su, kao što je već pomenuto u ovom radu, imali značajnu ulogu u promociji nacionalističke

retorike i sukoba pri raspadu Jugoslavije.

"Najveće poltrone su instalirali na televiziju,

38

Rambo Amadeus, Prijatelju, Psihološko propagandni komplet M-91, PGP – RTB, 1991. 39

Rambo Amadeus, Karamba Karambita, K.P.G.S., Gema & DE, 1993. 40

Rambo Amadeus, Karamba Karambita, K.P.G.S., Gema & DE, 1993. 41

Rambo Amadeus, Karamba Karambita, K.P.G.S., Gema & DE, 1993.

11

kao životnu viziju nam nude hipokriziju...

...Preostaje jedino da ugasiš TV,

Odmoriš mozak i maneš se od budala,

Prvo te u rat nateraju i naprave invalida,

Onda nisu u stanju da kažu ni fala...

...Ugasi TV, vidiš da te truje."42

Još jedna zanimljivost u vezi sa ovom pjesmom je kraj refrena, koji glasi „Da l' je bilo bolje

za vrijeme druga Tita?“43

To je ono poređenje sadašnjeg sistema i prošlog o kojem smo ranije

govorili. Ova dvojba najviše dolazi do izražaja u pjesmi „Čoban je upravo napustio zgradu“.

Ona je pomiješana sa osjećajem razočarenja narodom, ili „ovcama“, koje ne znaju vladati

same sobom bez jednog „čobana“, odnosno diktatora.

"Čobane, vrati se,

ovce tvoje

ne mogu bez tebe.

Mislili smo da sa strane

ima kvalitetnije ispaše.

Mislili smo da najbolju travu

čuvaš za sebe."44

Kao logični nastavak ove pjesme, u kontekstu poređenja socijalizma i kapitalizma, odnosno

demokratije, citirat ćemo jedan dio intervjua objavljenom na Rambovoj web stranici: „Nama

se nije dopadao socijalizam, mislili smo da će kapitalizam biti bolji. Međutim, kapitalizam

sada nama pokazuje svoje zube. Kapitalizam je nešto što kod ljudi razvija neke niske reflekse

koje nismo mogli da vidimo u socijalizmu. Prosto, što si primitivniji, što imaš taj refleks

preživljavanja jači, a manje vaspitanja, to bolje plivaš u novom društvu.“45

Nerijetko se

Rambova pjesma „Jedno te isto“ uzima kao primjer teoreme vječnog vraćanja istog, koju je

Nietzche formulirao, koja ima apsolutno i nesumnjivo važenje i ustanovljuje relativnost

ljudskog trajanja kao apsolutnu konstantu bivstvovanja46

, samo u našem, balkanskom

kontekstu, posebno u poređenju socijalizma i demokratije. Rambovo bohemstvo dolazi do

izražaja i tu, kad kaže da je njemu socijalizam bio sasvim dobar, jer je demokratija diktatura

glupih, jer njima pametni idu na živce i po pravilu će glasati protiv njih, po staroj latinskoj

poslovici „Similis simili gaudet.“47

O medijima u kontekstu tranzicije, Rambo kaže: „Pa, mediji su privatizovani, napokon su

vlasnici kapitala shvatili da je važno da drže medije u rukama. Sloboda govora stvara iluziju

42

Rambo Amadeus, Karamba Karambita, K.P.G.S., Gema & DE, 1993. 43

Rambo Amadeus, Karamba Karambita, K.P.G.S., Gema & DE, 1993. 44

Rambo Amadeus, Čoban je upravo napustio zgradu, Don't happy, be worry, Metropolis, 2000. 45

http://www.ramboamadeus.com/interviews.php?id=51 46

Šimić Stjepan, Politika i književnost: politička misao Miroslava Krleže, Sarajevo, 2001., str. 11 47

Beta, 2010.

12

da postoji stvarna sloboda, zapravo, vlasnici kapitala su sigurniji nego ikada da su

nedodirljivi. Države su siromašne, nemaju novac ni za šta, smanjuju čak i policiju, dok

kapitalisti imaju sve moćnija obezbjeđenja, privatne vojske od kojih regularne policije zaziru.

Tako da, zapravo, totalitarno društvo je ovo u koje je svijet ušao zadnjih 20 godina, a Balkan

od skoro, kada su bogataši napokon, uzeli direktnu vlast.“48

Demokratija pruža sigurnost, a ta

sigurnost je izgleda zaštita bogatih od siromašnih. Aristotelovo rješenje ovog problema je

ravnomjerna raspodjela novca, a rješenje po Džejmsu Medisonu je smanjenje demokratije49

, s

kojim se slaže i Rambo.

Kad je u pitanju demokratizacija društva i uvođenje kapitalizma, posebno je zanimljiva

pjesma „Na ovim prostorima“. U prvoj i drugoj strofi se govori o sukobima pri raspadu

Jugoslavije, o tome kako „polupismeno pleme“ ispoljava geopolitičke namjere i mišljenje da

različiti narodi imaju različite verzije historije koje su u međusobnoj koliziji i kako se to

ispoljava na geografske i političke podjele. Ali i pored vjerskih razlika, ujedinjuje ljude po

mukama koje su svima njima zajedničke.

"Fizika kaze jedan je prostor,

jedan je prostor, jedno je vrijeme,

al' ove kategorije, naučne i opšte,

drukčije tumači polupismeno pleme.

Ođe se vrijeme računa unazad,

a prostor se kida na tanke fete...

... Na ovim prostorima ima svak' svoga Boga,

ludak svaki svoga zbunjenoga,

samo se muka iskreno dijeli sa svima,

na ovim prostorima."50

Naravno, tu je i etničko čišćenje, kao i turbo folk, kao metafora općeg moralnog raspadanja i

predstavlja estetski okvir nacionalizma koji je pozivao ljude u rat.

"Na ovim prostorima barabe su iste,

prljave duše vole etnički da čiste,

istovremeno pjevaju i zlo misle,

a kad već zlo misle - nek o mome vise."51

Rambo Amadeus u ovoj pjesmi kritikuje i kapitalizam, ili barem onaj oblik kapitalizma koji je

ovdje prisutan. Koristeći sarkazam, na svoj način to prikazuje:

"Na ovim prostorima biznis prosto cvjeta,

48

http://www.ramboamadeus.com/interviews.php?id=58 49

Čomski Noam, Neuspele države, Beograd, 2010. 50

Rambo Amadeus, Na ovim prostorima, Bolje jedno vruće pivo nego četiri ladna, Metropolis, 2000. 51

Rambo Amadeus, Na ovim prostorima, Bolje jedno vruće pivo nego četiri ladna, Metropolis, 2000.

13

pržionice, kladionice, pečenjare, vulkanizeri,

auto otpadi, tehnika direktno s kamiona

u švercu se najzad ujediniše proleteri."52

Inače, o trci zvanoj „kapitalizam“, u našim uslovima (korupcije) kaže: „Trka za položajem,

novcem, nekretninama, uticajem, privilegijama je već u punom jeku. Dobro došli u trku!

Čujem oko sebe komentare kako trka nije fer, kako nam još nije niko objavio start, kako su

mnogi već I stigli na cilj dok početak trke uopšte nije ni službeno objavljen.“ U kolumni „Dok

jednom natalitet, drugom mortalitet“ govori o naplati poreza i stavu države prema

privrednicima, malim i velikim: „Država proganja buregdžinice, obućarske i bravarske radnje

za neizdat fiskalni račun, ali najveći teškaši, teški stotine miliona eura, nikom ne polažu

račune, njihovo carstvo je neprikosnoveno, a blago se gomila bez blama i straha... mi nismo

društvo socijalne pravde, mi smo nemilosrdna tržišna džungla južnoameričkog tipa. Socijalne

razlike su među najvećim u svijetu.“53

I najzad, jedina značajka politike ovih prostora koja je preostala, nije izostavljena u pjesmi

„Na ovim prostorima“ – diktatura.

"Na ovim prostorima se odavno koriste

melioracija, vještačko đubrivo, traktori,

al' kad poltronisanjem zalivaš njivu

najbolje uspijevaju diktatori."54

U pjesmi „Đesi Đenis“ sumira ovdašnju ekonomsku i političku situaciju u samo dvije strofe.

Kad u pjesmi pita Janis Joplin zašto je vrištala u svojim pjesmama, ona mu odgovara da je

vrištala zbog društvene nepravde, rasizma, korupcije i kriminala, a njegov odgovor je

slijedeći:

"Pa Đenis, crna Karenjina, ti onda nemaš pojma

kako je ođe kod nas, imaš li osnovnog dojma?

Ođe dobro žive samo političarčići i kriminalci,

narod crkava od gladi, oni štekuju u Švajcarskoj banci.

Kod vas lupe porez kad je jaka plata,

ođe ti uzmu i crno ispod nokata.

I kod nas su mnogi ljudi zbog rasizma postali meta,

al' kod vas rasizam dolazi s ulice, kod nas iz kabineta,

kod vas se mlate crnci i bijelci,

mi crnih nemamo, al' se međusobno lemamo.

E moja Đenis mog'o bi ja od tebe pet puta gore da se derem,

al' ja čuvam grlo i položaj, zato tiho serem."55

52

Rambo Amadeus, Na ovim prostorima, Bolje jedno vruće pivo nego četiri ladna, Metropolis, 2000. 53

http://www.ramboamadeus.com/kolumne.php?id=7 54

Rambo Amadeus, Na ovim prostorima, Bolje jedno vruće pivo nego četiri ladna, Metropolis, 2000.

14

U jednom intervjuu iz 2005. godine, izrazio je svoje stavove o ovdašnjoj tranziciji i

demokratizaciji društva: „Nakon moralnog, intelektualnog i ekonomskog stropoštavanja, u

poslednje vrijeme došlo je do primjetne pacifizacije društva, što je osnov za povratak na

civilizacijske standarde. Transformacija svojine i prelazak na nove tehnologije sa jedne i

socijalni nemiri sa druge strane biće naše Scile i Haribde kroz koje ćemo morati ploviti

sledećih dvadeset godina. Kompjuterizacija, kao i prelazak na čiste energije, solarnu prije

svega, daju nam šansu da preskočimo greške teške industrijalizacije savremenog svijeta u

dvadesetom vijeku i pređemo u informatičko doba učeni tuđim greškama. Za početak,

dovoljno je da se uspostave moralni kriterijumi, da kriminalci idu u zatvor, da prestanu biti

društvena elita, što se, vidim, već sprovodi, doduše sporadično. Estetski kriterijumi takođe su

potpuno degradirani, za to je kriva politika koja je dozvolila nekompetentnim ljudima da

odlučuju o tome koji medij zaslužuje da postoji, a koji pravi neizmjernu štetu u svijesti

građana, naročito mladoj generaciji. Estetski kriterijumi polupismenih TV magnata postali su

kriterijumi čitavih generacija. To treba hitno ispraviti rigoroznim smanjivanjem broja medija,

prvo bi tu trebalo kopirati Evropu, koja je dosta rigorozna po tom pitanju.“56

Ovaj dio rada ćemo završiti citatom iz intervjua u National geographic, gdje se Rambo osvrće

na sve probleme demokratije na ovim prostorima: „... demokratija (se) pretvorila u diktaturu

polupismenih. Kandidat koji se najviše dopadne polupismenima, pobjeđuje, jer je

polupismenih najviše. Kakav je to kandidat? Gdje nas on može odvesti? Čim je zavedena

demokratija na Balkanu, narod je demokratski izabrao nacionalizam, mržnju, podjele, rat. Da

je pravo glasa omogućeno samo onima koji su u stanju da riješe mali test opšte kulture u

okviru glasačkog listića, imali bi sedamdeset posto nevažećih listića, politička slika

balkanskih parlamenata bi bila suštinski drukčija, istorija bi se sigurno kotrljala mnogo

bezbolnije. Ovako razbijeni, opljačkani, obezglavljeni, kao šuplje tikve na vjetrometini,

čekamo nove i nove izbore na kojima ćemo opet vidjeti mitingašku logiku udvaranja

najbeslovesnijima. Naravno da u toj farsi ne želim da učestvujem nikako drukčije nego kao

pjesnik koji ubada i opominje svojim sarkazmom.“57

U svim Rambovim pjesmama i tekstovima, očigledno je da je srž i uzrok svih problema na

ovim prostorima mentalitet naroda, njegova neobrazovanost i nespremnost da se mijenja i

razvija u korak sa vremenom. Zato, slijedeći dio rada ću posvetiti tom fenomenu i Rambovoj

perspektivi balkanskog mentaliteta.

55

Rambo Amadeus, Samrt time (Đesi Đenis), Don't happy, be worry, Metropolis 2000. 56

Građanski vodič, 2005. 57

National geographic, 2010.

15

Mentalitet

Ono što se pojavljuje u Rambovim pjesmama kao problem balkanskog mentaliteta, zapravo se

odnosi na prizmu kroz koju se ovdje gleda na stvari, prilagođavanje svega po svojoj mjeri od

strane „polupismenog plemena“, kako naziva Balkance. Kad kažem Balkanci, mislim na ljude

s prostora bivše Jugoslavije. Kulturu i mentalitet Rambo ovako objašnjava: „Čitav Balkan

funkcioniše u svojoj haotičnosti vrlo sinhronizovano. Ti uraganski prelasci iz krajnosti u

krajnost u pogledima i stavovima, to selektivno istorijsko pamćenje odlikuje čitav prostor

bivše SFRJ, osim možda Slovenije, koja je kroz istoriju imala sreću sa izborom sopstvenih

okupatora. Jer, kulturu i običaje naroda na Balkanu uglavnom su modulisali njihovi

okupatori koji su tu boravili vjekovima, i samo tu možemo tražiti uzroke razlikovanja

„naroda i narodnosti“ na Balkanu. Dominantni kulturni model "zapadnog Balkana" zapravo je

pronalaženje nacionalnog identiteta u svim društvenim aspektima, nešto što je Evropa obavila

prije 150 godina. Medjutim, ova faza se nužno mora proći, ona je temelj svih kasnijih

eventualnih „dekadencija“. Problem je samo što se sada opet pretjeruje i siluje u tom

pravcu.“58

U većini svojih pjesmama kojima je tema balkanski mentalitet, Rambo se stavlja u glavnu

ulogu i u prvom licu iznosi stavove jednog primitivca, kao tipičnog predstavnika Balkana.

Tako se u svojoj pjesmi predstavlja Madame Tussauds:

„O gospođo Madame Tussauds

ima li kod vas mjesta za mene?

Ja sam Rambo sa Balkana

vole me žene ljepše od Brene!“59

Ovaj njegov satirični alter ego pojavljuje svaki put kad želi da naglasi primitivizam koji vlada,

turbo folk koji je u svim sporama društva. Zbog toga se u njegovim pjesmama nalaze mnoge

psovke i vulgarnosti. Na pitanje u jednom intervjuu, da li su psovke dio njegovog pogleda na

svijet, Rambo je odgovorio: „Otkad su prestali balkanski ratovi, prestao sam da psujem.“60

Treba imati na umu da su sve teme koje sam predstavio u ovom radu međusobno povezane,

dok se ova, najšira, prožima kroz sve ostale. Puno će biti jasnije ako ovdje navedem definiciju

balkanizma koju je Rambo upotrijebio u jednom intervjuu: „To je ružna osobina da

nadređenima poltronišete, a podređene da kinjite. Ta loša navika je uzrok svakom zlu kod

nas.”61

Još u prvom albumu, „O tugo jesenja“, Rambo je studentsku himnu na latinskom jeziku

„Gaudeamus“ snimio u turbo folk stilu. Dominirajući instrument je truba, a tekst čini

mješavina originalnog teksta na latinskom jeziku i stihova na srpskom jeziku, uz zavijanje

karakteristično za turbo folk. Još u nekoliko pjesama, Rambo pokazuje balkanski odnos

58

Vreme, 2005. 59

Rambo Amadeus, Fala ti majko, O tugo jesenja, PGT – RTB, 1988. 60

Evropa, 2004. 61

Republika, 2004.

16

prema obrazovanju i intelektualcima, a osnovni faktor tog odnosa je omalovažavanje. To se

može vidjeti i u pjesmi „Intelektualac“.

„Ko se svoje majke i svoga oca stidi

jer ih takoreći uvijek k'o budale vidi?

Ko puni i onako punu glavu tuđim brigama

što se mogu naći samo u debelim knjigama?

Znalac. Intelektualac. Činjenica znalac.

A ne zna iskopat' šanac!

...

Bambus meksikanac. Znanja punoglavac.

Kao vanzemaljac. S Marsa padobranac.

Vegetarijanac.

Ne zna iskopat' šanac.

Vegetarijanac. Intelektualac.“62

A i istoj pjesmi nabraja i primjere intelektualaca čiji cjelokupne radove svodi na par riječi,

kako bi ih omalovažio.

„F.M. Dostojevski - zločin, kazna i ljudska destrukcija!

Albert Ajnštajn - nuklearno-govorna hiperprodukcija!

Sigmund Frojd - svjesna, nesvjesna, podsvjesna stanja!

Žan Pol Sartr - sam je sebi stranac i ostala sranja!

...

Čarls Darvin - prirodna selelekcija i evolucija.

Karl Marks - komunizam, buržoazija i svetska revolucija!

Isak Njutn - privlačna sila zemljine teže.

Njegoš Serbezovski - poratni opus gospodina Krleže.“63

Već se u prethodnoj pjesmi može vidjeti da poistovjećuje intelektualca i vegetarijanca, pa

ćemo spomenuti i članak „Pečenje i demokratija“, u kojem objašnjava da su konzumiranje

pečenja i procesi modernizacije društva u međusobnoj relaciji, odnosno u obrnutoj

proporciji.64

Tu na svoj satirični način krivi mentalitet za neuspjeh modernizacije društva na

Balkanu.

U svojoj kolumni „Politika i bonton“, uglavnom se bavi odnosom politike i mentaliteta, a taj

se odnos najviše ističe u predizbornim kampanjama. „Kandidati i stranke zapravo

institucionalizuju lajavost, pretjerivanje, klevetanje i prijetnje kao legitiman način

komunikacije, koja se bezrezervno prihvata i ogleda u narodu... Smjenjivati vlast je lakši dio

62

Rambo Amadeus, Intelektualac, Hoćemo gusle, PGP – RTB, 1989. 63

Rambo Amadeus, Intelektualac, Hoćemo gusle, PGP – RTB, 1989. 64

Blic, 2005.

17

posla. Mijenjati mentalitet je zajednički zadatak svih nas, bez obzira na to kog kandidata

simpatišemo.“65

I na kraju, taj primitivni mentalitet našeg društva, priznali mi to ili ne, stvarno jeste prisutan i

uzrok je svih ovih turbulencija koje smo preživjeli i dok smo takvi, bit ćemo podložni

političkim manipulacijama i ekonomskim problemima. Rambo to objašnjava na slijedeći

način: „I nismo mi nekulturni zato što smo siromašni, nego smo siromašni zato što smo

nekulturni.“

Mržnju, kao produkt našeg mentaliteta i rezultat retorike političara, Rambo je spomenuo u

jednom intervjuu: „Mržnja jede mozak. Ona je destruktivna, uzrok je siromaštvu i sukobima.

Dok Balkanci ne izbace mržnju iz glave, biće siromašni i nesretni. Srećom, mi više nikada

nećemo odlučivati o našoj sudbini, tako da će prilike, pod dirigentskom palicom EU, biti

bolje.“66

Prema onome što je Rambo izjavio u intervjuu za srpski National geographic, on ne želi da

vlada, jer je to besmisleno. „Ima smisla samo uticati na mijenjanje mentaliteta. A sada je to

lakše, informacije kolaju ogromnom brzinom, i polako dolaze, zahvaljujući internetu i u

najzabačenija sela.“67

65

Politika, 2009. 66

Dnevnik, 2005. 67

National geographic, 2010.

18

Ekonomija i ekologija

Odnos ova dva pojma se često pojavljuje u Rambovim pjesmama, posebno u zadnjih nekoliko

godina. Nedostatak ekološke svijesti, profit na štetu okoline i prljava energija su ono na šta se

fokusira, kako u pjesmama, tako i u javnim nastupima i svojim člancima. Ovu tematiku

obrađuje u svim svojim albumima i možda baš ekologiji daje najviše prostora u svom djelu.

Kao i kod primitivizma, kreira svoj alter ego anti-junaka ekologije, koji se prvi put pojavljuje

u pjesmi „Beton“ u albumu „O tugo jesenja“.

„Da se pitam ja bih betonir'o travu

i ofarbo tamno braon svaku vodu plavu!

Nekako bih probušio tanki sloj ozona,

a Zemlju bih zaštitio kesom od najlona!

...

Da se pitam ja bih posjek'o sve šume,

i za ukras postavio od traktora gume.

Kiselinom ja bih zemlju navodnjav'o,

a decu bih svaki dan rentgenom slikav'o!“68

Posebno je zanimljiva pjesma „Don Kihote i Sancho Pansa“, gdje Don Kihot vodi svoju

uzaludnu borbu sa vjetrenjačama – političarima bez morala, a Sančo Pansa mu skreće pažnju

na pravog neprijatelja, zagađivače. Oni su prioritetni svjetski problem.

„Šta to Sančo čuju moje usi,

da pustimo da nas vetrenjače tlače

i za pravdu i Dulsineju

srce mora visoko da skače.

U pravdi jes' problem, viteže smjeli,

nisu vetrenjače zli dusi,

zli dusi su, kol'ko Sančo shvata,

fabrički dimnjaci, kanalizacija,

kamini i aspusi.“69

Kraj ove pjesme je interesantan – Don Kihot shvata ko je pravi neprijatelj, a oni nemoralni

političari staju na njihovu stranu. U pjesmi je Rambo samo poredao prioritete, korist je stavio

u drugi plan, a rješenje ekološkog problema je na prvom mjestu. Kraj je možda nerealan, ali

ovdje je iskazana potreba veće uloge politike u rješavanju ekološke problematike.

„Don Kihot jaše na čelu kolone,

u koloni je samo Sančo Pansa,

68

Rambo Amadeus, Beton, O tugo jesenja, PGP – RTB, 1988. 69

Rambo Amadeus, Don Kihote i Sancho Pansa, Hipishizik metafizik, PGP – RTB, 2008.

19

protiv njih je ovoga puta

citava zagađivačka alijansa.

Ali Don Kihot i Sančo Pansa

sad imaju vise šansi,

od kad vetrenjače priđoše hrabro

duetu smjelom, Don Kihotu

i vjernom Sanču Pansi.“70

Rambo se ne zaustavlja na kritici politike u odnosu na ekologiju u svojim pjesmama. Jedan od

popularnijih ekscesa koji je napravio je onaj 2010. godine u Beogradu, kada je pri sječi

platana u Bulevaru kralja Aleksandra zaustavio saobraćaj tako što je legao na ulicu i molio je

da ga policija uhapsi.

U svom članku „Birokratija“, govori o problemima provođenja ekoloških reformi u našem

društvu: „Dok zakoni koji bi trebali da stimulišu razvoj u ovoj izuzetno važnoj oblasti čekaju

da se donesu, parlamentarci se bave besmislicama, odbijajaju da zasjedaju kad nema TV

prenosa, takvom sujetom i samodopadljivošću ne mogu se pohvaliti ni turbo folk pjevačice sa

trase Pink - Ibarska magistrala.“71

O odnosu između ekonomije i ekologije govori i u kolumni „Energetska kriza morala“:

„Kažite mi onda, ko će da spreči šaku gramzivih, kratkovidih i sebičnih tipova da nam ne

uvale u dvorište prljavu tehnologiju, samo zato da bi mogli da se kupaju u još više

šampanjca, da se okruže sa još manekenki, da kupe još veće jahte, jer koliko vidim, već imaju

sve od pomenutog. Jer te gramzive kreature ne vide da svojim delanjem već i svojoj rođenoj

djeci sjeku granu na kojoj sjede, a kamoli praunucima.“72

Također, fejsbuk koji mnogim estradnim umjetnicima služi za promociju, Rambo ga između

ostalog koristi i za ekološke savjete i promociju čiste tehnologije, od alternativnih načina

rashlađivanja do solarnih roštilja.

U intervjuu za jedne srpske novine, rekao je: „Ljudi moraju da budu svjesni da je trenutno

stanje vrlo nestabilno - ono se oslanja na Zemljine resurse koji su na izmaku. A sunčeva

energija se ne koristi samo zato što su naftni lobiji toliko jaki, i tako će biti dok se sva nafta ne

potroši. Ja kad bih bio premijer Srbije, ja bih sva ogromna investiciona ulaganja, usmjeravao

prema eksploataciji alternativnih izvora energije – vjetru, Suncu. Mi sada, da se na onu stvar

postavimo, ne možemo da dostignemo švedski standard. Međutim, ako nemamo čistu vodu da

pijemo, i čist vazduh da ga dišemo, onda nemamo ništa i živimo u zagađenoj zemlji sa lošim

standardom. Ako treba da biram, da li ću da živim sa lošim standardom u čistoj sredini, ili ću

da živim sa, samo za nijansu boljim, standardom u prljavoj sredini, onda biram prirodu i

zdravlje.“

70

Rambo Amadeus, Don Kihote i Sancho Pansa, Hipishizik metafizik, PGP – RTB, 2008. 71

http://www.ramboamadeus.com/kolumne.php?id=59 72

Blic, 2009.

20

Politika i političari

Prema Wikipedia-i, politika podrazumijeva procese i načine na koji se donose odluke unutar

jedne grupe ljudi. Iako se obično politika odnosi na vlade, političko ponašanje se opaža u bilo

kojoj grupi ili instituciji koju sačinjavaju ljudska bića.73

Po Rambu, politika je sredstvo

zapaljenja naroda, ili turbo folka, a u jednom intervjuu je definisao i kao nužno kanalisanje

bujice visokih ambicija i niskih pobuda74

. Političko bohemstvo Ramba Amadeusa i jeste tema

ovog rada, tako da ćemo u ovom finalnom dijelu rekapitularati njegove stavove o politici i

političarima, a to će uključiti i sve prethodno navedene dijelove i većinu pjesama i članaka

koje sam već navodio, posebno one o turbo folku. Ono što je zajedničko za ovdašnji

komunizam i demokratiju su političari, čija je retorika samo prilagođavana uslovima i

sistemu, dok sve ostalo ostaje isto. U svojoj kolumni „Birokratija“ kaže: „Jer primitivnom

čovjeku očigledno je svejedno živi li u socijalizmu, demokratiji ili pod turcima, uvijek će naći

načina da u svojoj kratkovidosti i nesposobnosti, zbog svog malog, sitnog interesa napravi

ogromnu štetu društvu.“75

U dijelu „Kapitalizam i demokratija“ citirao sam dio pjesme

„Prijatelju“ u kojem Rambo govori kako bivši komunisti „plivaju“ kroz privatizaciju, bivši

generali kroz demokratizaciju, a bivši pacifisti kroz mobilizaciju. To govori o tome kako

političari mijenjaju svoje stavove i političku orijentaciju, sve u svoju korist. O moralu

političara govori u pjesmi „Don Kihote i Sancho pansa“:

„E moj Sančo, ljudi niski duhom

za vino i slaninu

ako po potrebi mijenjaju doktrinu

i kad su na pravoj strani

njima je blisko

da udaraju ispod pojasa

nečasno nisko.

Ali u boju zadržati vrlinu

vitezu pravom predstavlja suštinu,

savladati ovu plemenitu vještinu

mnogo je teže jer moral steže,

al' do neba seže.“76

O našoj eliti – političarima, u pjesmi „Karamba karambita“, čije sam dijelove ranije citirao,

kaže:

"Napredna inteligencija išćerana iz zemlje,

na njihovo mjesto ispuzalo podzemlje.

73

http://bs.wikipedia.org/wiki/Politika 74

Evropa, 2004. 75

http://www.ramboamadeus.com/kolumne.php?id=59 76

Rambo Amadeus, Don Kihote i Sancho Pansa, Hipishizik metafizik, PGP – RTB, 2008.

21

Poštenom čovjeku je ostalo samo da plače,

Ili za vješanje da kupi kanapče."77

Zaključak u kolumni „Politika i bonton“, u kojem se bavi predizbornim kampanjama i

kandidatima, glasi: „Nisam nikada vjerovao predizbornim obećanjima, još manje partijskim

programima. Oni što su juče bili lijevo, danas su desno, i obrnuto. Sve više vjerujem u

pristojnost kandidata. Koliko je odmjeren, normalan, suzdržan. Ako se mnogo goropadi,

gestikulira, pravi grimase, vrijedja i prijeti, tada ili glumi, što je perfidno, ili mu je ponašanje

klinička slika. Stara mongolska poslovica kaže “Veću štetu može vam napraviti nepristojan

prijatelj nego pristojan neprijatelj”. Kampanja će proći, nepristojnost će se po ko zna koji put

opet primiti kao korov u zapuštenoj bašti. Glasati za najpristojnijeg sigurno pravi najmanju

štetu, ako se već nikakva korist ne vidi na horizontu.“78

Rambo je u jednom intervjuu govorio o dnosu između politike i turbo folka na slijedeći način:

„Što se tiče tog očigledno kauzalnog odnosa, prvo sam mislio da je u pitanju bio neki

predumišljaj, da su političari svjesno vršili primitivizaciju medija i društva u cijelini

pripremajući ga za rat, a onda sam primjetio da se tadašnja politička elita privatno zabavlja sa

kafanskim pjevačicama, to jest da im je estetika ibarske magistrale potpuno po mjeri.. E , tad

sam se stvarno zabrinuo za moju sudbinu. Jer loša estetika uvijek je poslijedica sumnjive

etike.“79

Političari kao rezultat volje glupe većine su generalno negativci iz Rambove perspektive i on

ne štedi negativne epitete kad god ih spomene. U jednom intervjuu je na pitanje šta bi prvo

uradio da dobije vlast, odgovorio je da bi odmah dao ostavku. Ono na šta Rambo želi da utiče

je mentalitet ljudi, a samim tim bi se promijenila i politika i političari.

77

Rambo Amadeus, Karamba Karambita, K.P.G.S., Gema & DE, 1993. 78

Politika, 2009. 79

Vreme, 2005.

22

Zaključak

U zaključku, potrebno je objasniti cilj ovog rada. Dakle, cilj nije analiza Rambovih dijela, već

izdvajanje njegovih pjesama i nastupa u medijima čija je tema kritika društva i politike i

njihovo hronološko i logičko slaganje. Za to je postojalo više razloga. Prvi razlog je činjenica

da ne postoji nijedna publikacija ili rad gdje se sve ove stvari mogu naći na jednom mjestu.

Kako smo rekli u uvodu, Rambo je imao bogatu karijeru, ovih dana promoviše svoj dvadeseti

album, a na njegovoj web stranici objavljen je veliki broj kolumni i tekstova koje je napisao,

kao i intervjua sa njim. Iz tako obimnog materijala nije bilo lako izdvojiti reprezentativne

primjere Rambove kritike društva, jer je ona sadržana u većini njegovog rada.

Drugi razlog je slijedeći: ni Rambo ne voli analizirati svoje radove, ni objašnjavati „šta je

pjesnik htio reći“, jer njegov rad nije upućen nekome ko to ne može shvatiti, njegova publika

je ona manjina u diktaturi glupih. Svog tipičnog fana ovako opisuje: „On je bistar, informisan,

ipak, razočaran u sistem i bez mogućnosti da u društvu prepozna perspektivu. Izlaz vidi u

nadrealizmu.“80

Zbog toga, u ovom radu nema pretjerane analize, postoje samo smjernice koje

povezuju cjeline unutar rada i u njima je objašnjen kontekst kritike.

Njegovo donkihotstvo, koje traje preko dvadeset godina, produkt je svih dešavanja oko njega,

i zapala ga je nezahvalna uloga „dežurne budale“, nekoga ko se bori sa društvenim

problemima. „Budala“ (ili bohem) nije postao svojom voljom, to je uloga koja mu se

nametnula i on nije u mogućnosti to promijeniti:

„Budala stalno misli,

a radije bi da ne misli,

nego da jede, pije,

vodi ljubav, ili se smije,

jer budala se uvijek prvi smije

i često biva da se jedini smije,

ko umije njemu dvije...

Hej, ljudi ja nemam više želju

da budem dežurna budala.

Na kupljenim CD-ovima, pločama i posterima

najiskrenije vam hvala.“81

I na kraju, osnovni element Rambove muzike i kritike je iskrenost i ovaj zaključak ćemo

završiti njegovim stavom prema njoj: „Potreba za iskrenošću je u suštini potreba za znanjem.

Samozavaravanje prija, ali na kraju ipak pokaže svoj dorijangrejovski lik sa tavana, jer istina

ima nezgodnu osobinu da se pojavljuje iznenada, što se više gura od sebe, ona kasnije navali

sa većom žestinom i neumoljivošću. Život je prekratak da bih ka proveo u nesporazumu sa

samim sobom i svojom okolinom.“82

80

Blic, 2009. 81

Rambo Amadeus, Budala, Hipishizik metafizik, PGP – RTB, 2008. 82

Skopje, 2010.

23

Literatura

1. REPOVAC, Hidajet, Sociologija simboličke kulture, Fakultet političkih nauka,

Sarajevo, 2009.

2. JANJATOVIĆ, Petar, Ilustrovana YU rock enciklopedija 1960. – 1997., Geopoetika,

Beograd, 1998.

3. MIĆUNOVIĆ, Ljubo, Savremeni leksikon stranih riječi, Književna zajednica Novog

Sada, Novi Sad i NIO „Univerzitetska riječ“, Beograd, 1988.

4. KELNER, Daglas, Medijska kultura, Clio, Beograd, 2004.

5. ŠIMIĆ, Stjepan, Politika i književnost: politička misao Miroslava Krleže, Nacionalna

i univerzitetska biblioteka BiH, Sarajevo, 2001.

6. NUHANOVIĆ, Asad, Fenomen javnosti, Promocult, Sarajevo, 1998.

7. ZLATAR, Andrea, Tekst, tijelo, trauma, Naklada Ljevak, Zagreb, 2004.

8. ČOMSKI, Noam, Neuspele države, Rubikon, Novi Sad i Beoknjiga, Beograd, 2010.

9. http://www.ramboamadeus.com/

10. http://www.wikipedia.org/

24

Sadržaj

Uvod ...........................................................................................................................................1

Biografija Ramba Amadeusa .....................................................................................................2

Bohemstvo, medijska kultura i načini kritike ............................................................................3

Socijalizam i komunizam ...........................................................................................................7

Kapitalizam i demokratija ..........................................................................................................9

Mentalitet .................................................................................................................................15

Ekonomija i ekologija ..............................................................................................................18

Politika i političari ....................................................................................................................20

Zaključak ..................................................................................................................................22

Literatura ..................................................................................................................................23

Sadržaj ......................................................................................................................................24