Harald plavozubi i krscanstvo.pdf

8/17/2019 Harald plavozubi i krscanstvo.pdf

1/4

1

Harald Plavozubi i kršćanstvo na Skandinaviji

Sulejman Lipovača, 45132/2013, [email protected]

Dr.Sc. Emir O. Filipović

Dobro nam, je poznato kako je kralj Godfrid još u doba kralja Karla Velikog pokušavao da stvori

vlastitu državu. Takvi pokušaji su bili neuspješni i nisu imali uspjeha i Danska je potonula u

građanske ratove ili je u najboljem slučaju bila podjeljena među lokalnim vladarima. Do promjena

dolazi tek poslije više od 100. godina nakon Godfridove smrti, kada je kralj po imenu Gorm stari

vladao najvećim djelom Danske, za središte svoje države proglasio je Jeling na istočnom dijelu

poluostrva Jiland, nedalek o od gradića Vejle. O Gormu starijem ne zna se mnogo osim da su ga

Danci smatrali pretečom svojih kraljeva, kao i da je nakon smrti svoje žene Tire naložio da se

podigne jedan runski kamen na kome je zapisano da je ona ponos Danske.

Sin Gorma starijeg, Harald Plavozubi je krenuo očevim stopama, naime po vladajućem običaju

sahranio je oca 958. godine u veličanstvenom grobnom mijestu u Jelingu i kraj njega je podigao

spomenik svojoj vladavini. Uskoro dolazi do presudnog događaja koji je doprinjeo značajnog

uticaja na skandinavsku historiju: mladi danski kralj se pokrstio i primio kršćanstvo , mada su

misionari već 200 godina pokušavali da pokrste pagane na sjeveru Europe i mada su na mnogim

mjestima, kao naprimjer Haitabuu, živjeli katolici, pokrštavanje kralja bilo je potpuno

neočekivano.1 U to vrijeme neki sveštenik Popo iznova je pokušao da širi kršćanstvo među

Dancima pod Heraldovom vlašću. Žalio se krlaju da, njegov narod zbog zanemarivanja

bogosluženja i ponovnog okretanja mnogoboštvu i demonima.2 Na pitanje kralja da li je spreman

da svoju vjeru dokaže usijanim gvožđem, on je prihvatio predlog. Dan kasnije iziđe pred kral ja da

s velikim komadom usijanog gvožđa, a potom neustrašivi svećenik podiže neozlijeđene ruke u vis.

Oduševljen ovim čudom, kralj se sa svojima pokorno potčinio Kristovoj riječi i sve do kraja života

kao vijerni kršćanin slijedio je božiju zapovijed kako navodi Arnul Krauze u svojoj knjigi„Vikinzi“.3 Harald bi sigurno porekao ovo kršćansko viđenje. Misionar Popo odlulio je da bude

1 The Anglo-Saxon Chroinicle, G.N. Garmonsway, London 1965.2 Kulturen im Norden. Die Welt der Germanen, Kelten und Slawen 400-1100, Minhen 1980.3 Vikinzi, Arnulf Krauze, Frankfurt 2006.

mailto:[email protected]:[email protected]:[email protected]:[email protected]


2/4

2

taktičan i pribjegne vještini i ubjeđivanju, a uz to je kod kralja naišao na razumijevanje. Haraldu

su bile jasne prednosti koje je pružao savez sa crkvom.

Uz pomoć njenih sveštenika,“kršćanski bog je u neku ruku blagoslovio, što znači ozakonio,

njegovu vlast.4

Kad se širom zemlje učvrstio hijerarhijski crkveni poredak sa biskupima isveštenicima, crkva je predstavljala značajnu podršku Haraldovoj težnji ka moći.

U Jelingu se promjena religije manifestovala veoma otvoreno. Tamo je kralj naredio da se ostaci

njegovog oca iskopaju iz paganske grobnice i sahrane u maloj crkvi, koja je podignuta odmah kraj

nje. Vladar je tu postavio i veličanstven kamen, na kome je pored tradicionalnih motiva vikinške

umjetnosti bio prikazan Isus na krstu, što je njegov prvi prikaz na skandinavskim spomenicima.

Doduše, učinjen je ustupak paganskom shvatanju tako što je Isus predstavljen raširenih ruku bez

krsta, zbog čega je svakako djelovao gospodstveno, upravo onako kako su sjeverni Germani željelida vide boga. Kao izraz njegove doslovno vječne slave, u kamenu je isklesan runski natpis. Bila

je to pohvala Haralda Plavozubog, sina Gorma starijeg i Tire, koji je pokorio cijelu Dansku i

Norvešku i preveo Dance u kršćanstvo.

4 Vikinzi, Arnulf Krauze, Frankfurt 2006.


3/4

3

Harald Plavozubi je zaista ostavio traga u državnoj politici na teritorijuu cijele Danske. Za vrijeme

njegove vladavine izgrađeni su putevi i mostovi preko rijeka, među kojima i jedan drevni u blizini

Jelinga, dugačak čak 700 metara. Osim toga na ostrvu Seland i ostrvu Fin, kao i na Jilandu,

podignuta su kružna utvrđenja zaštićena palisadama. Unutrašnjost je dvjema stazama pod pravim

uglom bila podjeljena na četiri četvrtine, a u svakoj su se nalazila po četiri dugačke kuće. N jihova

veoma precizna i pravilna izgradnja nalikovala je uređenju vojnih logora, mada su ih, prema

arheološkim nalazima, češće koristile zanatlije i to kao skladišta za robu. Kralj nije razmišljao

samo o tome kako da objezbjedi vlast u zemlji, već je kovao planove za osvajanje novih područija.

Tako se u više navrata umješao vojnom silom u događaje u Norveškoj , gdje su sinovi kralja

Haralda Lijepokosog bili žestoko sukobljeni. Sestra danskog kralja bila je udana za Erika Bloody

Axe (krvava sjekira), vikiškog vladara koji je kasnije vladao engleskim Jorkom i poginuo u borbi.

Taj uticaj na susjeda na runskom kamenu iz Jelinga označio je kao vladara Norveške, što je bilo preuveličano.

Njegove ambicije sezale su i na jug, daleko preko Danekvirkea, čija su utvrđenja proširena i

povezana sa Haitabuom. Kralj je očigledno imao namjeru da proširi svoju vlast na slovenska

plemena današnjeg Schleswig holsteina i Meklenburga.5 Pritom se sukobio sa Njemcima,

nasljednicima Franačkog carstva na istoku. Kad je Harald krenuo na njih, vojska Otona II izvršila

je 974. godine prodor u Jiland, te su Danci bili prinuđeni da popuste. Planovi Haralda Plavozubog

ostvarili su se nakon tridesetogodišnje vlasti. Uprvo se njegov sin Sven podigao protiv njega, poslije čega je stari kralj morao pobjeći. Umro je u progonstvu, u vendskom naselju Volin na ušću

Odre. Sven najprije je raskinuo savez sa kršćanskom crkvom, budući da je imao druge ambicij e

koje su odisale starim vikinškom duhom.

5 Kulturen im Norden. Die Welt der Germanen, Kelten und Slawen 400-1100, Minhen 1980.


4/4

4

LITERATURA:

The Anglo-Saxon Chroinicle, G.N. Garmonsway, London 1965.

Kulturen im Norden. Die Welt der Germanen, Kelten und Slawen 400-1100, Minhen 1980.

Vikinzi, Arnulf Krauze, Frankfurt 2006.

Documents

Harald plavozubi i krscanstvo.pdf