Grafenauer Prilog kritici izvještaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata

8/3/2019 Grafenauer Prilog kritici izvjetaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata

1/58

H o

ZBORNIKI s T R I J s K I

Godina V Zagreb 1952 Broj 1-2

PRILOG KRITICI IZVJESTAJA KONSTANTINA

PORFIROGENETA 0 DOSELJENJU HRVATA*Bogo Greieneuer

Izuzmemo Ii teske probleme oko dodira Slavena sa starosjediocima naBalkanskom poluotoku i u istocnim Alpama, probleme, 0 kojima - bez obzirana nckc smjele i u biti sigurno pogresne teze na osnovu Marrove teorije! -danas znamo ,jos vrio malo pouzdano," pitanje, kada i kako su se naseliliHrvati na Jadranu, po svoj "prilici je najvaznije od jos danas spornih pitanjau povijesti naseljavanja juznih Slavena u novoj domovini." Suprotne teze poje-

* Ova je rasprava nastala u vezi s pripremama vecega djela 0 karantanskoj po-vijesti, pri cern nisam mogao mimoiei pitanje 0 nascljavanj It Hrvata. koje je uhistoriograf'iji novijegdoba usko isprepleteno s Karantanijom 1 njezinom drustvenomstrukturom, Zbog danasnjeg ,polozaja 'U naucnoj obradi toga pitanja bilo je potrebnoda se iznova obradi pitanj., kritike toksta izvjestaja Konstantina Porfirogeneta 0 do-seljenju Hrvata, koja mora svakako predstavljati glavni temelj - ovakog ili druk-


2/58

Bogo Grafenauer

dinih historicara rjesavale su to pitanje dosad u dvije ravni. DoO sredine XIX.st. prevladavalo je misljenje, da su se Hrvati (i Srbi) u c i j e los t i doselilina Balkanski poluotok Sa drugoga mjesta i u drugo vrijeme negoli ostali juzniSlaveni. Najvid eniji pobornici toga misljenja bili su Kopitar i Miklosi. Za

drugu polovinu XIX. st. znacajno je, med utim. da se vjera u onaj Konstantinovizvjestaj, na kojem bijase sagradena Kopitarova i Miklosiceva teza - povezauas njihovom teorijom 0 panonskoj pradomovini Slavena - sve vise rusi, Nasu-prot Kopitarovu i Miklosicevu misljenju, da Hrvati (i Srbi) predstavljajukasniji klin izmedu Slovenaca i Bngara, koji je ove u prvoj polovini XIX. st.razdvojio, dokazali su Dtimmler, RaCki i Jirecek, da naseljavanje Slavens uzapadnom dijelu Balkanskoga poluotoka prema povijesnim izvorima iz YI. iVII. st. pada u isto doba kao i naseljavanje Slavena u istocnom dijelu Balkan-skoga poluotoka i u istocnim Alpama. to jest u drugu polovinu VI. i u pocetakVII. stoljeca, Jagie je pak dokazao. da su Hrvati (i Srbi) u jezicnom pogleduprirodan most izmedu Slovenaea i Bugara i prema tome s njima nesumnjivo

istoga porijekla: naseIili su se - tako drzi Jagie - u uovoj domovini u istomgeografskom rasporedu, u kojem su zivjeli iza Karpata. Ali se time pitanjesamo preni jelo u drugu ravan, nije, medutim, hilo definitivno rijeseno, kakoau mislili spomenuti pisci. Ako se poslije toga zaista nije moglo tvrditi. da suse Hrvati u c i j e los t i naselili na Jadranu s drugoga mjesta i u drugo vri-jeme negoli ostaIi juzni Slaveni, zapocela je mjesto rasprave 0 dvostrukomcnaseljavanju juznih Slavena rasprava 0 dvostrukom naseljavanju Hrvata, tojest, da Ii su se nosioci imena Hrvati naselili uz Jadran vee u doba naselja-vanja Slovena, il i tek kasnije, u doba Heraklija, kako to tvrdi KonstantitnPorfirogenet. Pitanje jos do danas nije rijeseno; historicari zauzimaju 0 njemusve do danas razlicita stanovista",

Ne cu da potanje obradujem duge diskusije oko toga pitanja niti da lH1VO-dim. kako i gdje su razni naucenjaci u pogledu toga pitanja zauzimali razlieitagledista i kako su ih rlokazivali." Istakao bih samo to, da su kako na malocasukratko ocrtanu tako i na kasniju raspravu oko naseljavanja Hrvata bez sumnjeutjecala mnogobrojna - 1 to ne samo naucna - pitanja unutrasnjeg i spolja-snjeg razvitka hrvatskoga naroda od ilirizma na ovamo, Takva analiza pokazalabi vrlo zanimljive rezultate. Pravilriim postavljanjem probIematike drustvenograzvitka i definitivnim oslobodenjem od kompleksa legitimizma i historijskogprava 11 hrvatskom nacionalnom i drzavnom razvoju, koji je upravo 11 hrvat-skoj historiografiji tako snazno utjecao na najrazlicitije nacine, sio nam gadanas omogucuju '5 jednc strane marksizam-Ienjinizam, as druge strane istinsko

4 Usp. od 1940 dalje obradu u Cor 0 vic V- . , Historija Bosne I, 1940, str, 99-101;H a u rp t m a n n Lj., Podrijetlo hrvatskog plemstva, Rad HAZU 273, 1942, str. :"9-112,i Hrvatsko praplemstvo. Razprave Slovcnske AZU, razr, za zgodov, in druzb, vcde,I, 1950, str. 83-115; Bar a daM .. Postanak hrvatskog plemstva, cHP L 194.3. str.193-218; G reg 0 ire H.. L'origine et le nom des Croates et Serbes. Bvzantion 1:",1944-45, str. 88-118; Lab u d a G.. Pierwsze paristwo slowianskie. Panstvo Samona,19419, str. 194-262; svaki od nahrojarrih autora zauzirna u pogledu spomenutogpitanja svoje posehno stanoviste,

5 Vidi potanjc preg lede literature kod N i e d e r I e L.. Slovanske starozitnostilI/L Puvod a pocatk y Slovanu jiznich 1. 1906. str. 244-280: sis i c F., Ime Hrvati Srhin, i teorije 0 doseljenju Hrvata i Srba, Godisnjica N. cupica 35, 1923, str, 1-49;is t i, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, 1925, str, 236-265; Lab u d aG., n. dj .. str, 194--262.

2


3/58

Prilog kritici Porfirogeneie

rjesenje hrvatskog nacionalnog pitanja u novoj Jugoslaviji, dan je bez sumnjetemelj za to, da se oslobodimo od tih utjecaja, Medutim, to ne ee biti lak ikratak put, jer utjecaji proslosti narocito na takvim podrucjima jos ni izda-leka nisu i ne ce biti tako skoro mrtvi, Ne moze. medutim, biti nikakve sumnje,

da jedini put do oslobodenja od tih kompleksa na podrucju historiografije vodisamo preko ponovne k r i tic k e a n ali z e sam i h i z v 0 r a.

Ako pod tim vidikom pregledavamo Iiteraturu 0 tom problemu, mora nassvakako iznenaditi. kako se dugo 0 njemu raspravljalo, a da nije hio ispunjenosnovni uvjet za bilo kakav uspjesan rad historicara, to jest da nisu bili rijeseniproblemi kritike teksta, i kako se snazno u tom pitanju u historiografiji ucvrstiotakav naein raspravljanja. Sve do danas se na pro argumentacija, kojom nizautora pobija dvostruku seobu Hrvata, pa i mnogih od onih, koji dvostrukusoobu brane, ne osniva na kritiei teksta, vee na razlicitoj opcoj ocjeni Konstan-tinova djela i njegove vjerodostojnosti kao i na opcim pitanjima kasnijeghrvatskog razvitka (na pro jezicnoga razvoja. postanka hrvatskoga plemstva i

njegova karaktera, postanka hrvatske drzave i t. d.). Sve do danas se raspraveDiimmlera, Hackoga, Jag~ca i Iireceka i njihovi argumenti navode kao defini-tivna rjesenja u tim teskim problemima.

Suprotno tim stanovistima treha, medutim. istaci, da je sve, cak i najbolje,sto je '0 tom pitanju do pocetka ovoga stoljeca napisano, hitno zastarjelo i stogaza savremenu diskusiju praktieki meupotrebljivo zbog velikog napretka, sto gaje dozivjelo nase znanje 0 Konstantinovu djelu De administrando imperio kaocjelini u prvim decenijima nasega stoljeca. Pristupanje tome problemu natemelju rezultata starih djela i njihovom metodom zbog toga je metodickinemoguce, a istotako dakako i pozivanje na njih kao na meritorna rjesenjaovoga pitanja.

Temelj za uspjesnu kritiku teksta Konstantinova djela De administrandoimperio, u kojem predanja o hrvatskoj i srpskoj seobi idu medu najtrnovitijapitanja, udarili BU naime tek Bury" i G. Manojlovie,7 koji BU sjajnom analizomcitavog djela pokazali, da imamo posla sa zbirkom carevih ekscerpata iz naj-razlicitijih izvjestaja, literarnih, narodnih i diplomatskih, koji spadaju u razli-cito doba, dakle s nekakvom kartotekom, koja jos nije d'OZivjela svoju konacnuobradu, bar ne u cjelini. Pojedini odlomei te kartoteke mogu zbog svog razli-citog izvora imati dakako i vrlo razlicitu vrijednost, Medu te ekscerpte je carpored toga dopisivao svoja razlicita tumaeenja, narocito u vezi s razlicitim topo-grafskim i drugim imenima. Treba, medutim, istaei - i to je naime u vezis kartoteekim karakterom djela kao cjeline - da se kod svih tih dodataka radisamo 0 modifikacijarna i tumaeenjima pojedinih podataka, narocito u vezi sarazlieitim skupljacevim tendencijama, a ne 0 opsezrrim historijskim konstrukci-jama, izrazenim u koncepciji citavih poglavlja. Konstrukcija dvostruke hrvatskeseobe bila bi u djelu svakako jedina te vrste. Kao sto je vee davno bilo poznato,gradivo je bilo skupljeno ad usum delphini, naime za to, da bi Konstantinu zaokruzenom djelu, koje je trebalo da nastane na osnovu te kartoteke, poucio-

6 Bur y 1. B., The Treatis De administrando imperio, Byzant, Zeitschr. 15. 1906,str. 517-577 (hrvatski prijevod u VZA 10. 1908. str. 91-144).

7 Man 0 j 1 0 vic G., Studije 0 spisu De administrando imperio cara Konstan-tina VII. Porfirogenita, Rad JAZD 182, 1910, str. 1-65: 186, 1911, str. 35-103; 187.1911, str. 1-132.

3


4/58

Raga Grefenauer

svoga sina 0 vladanju Bizantom i narocito 0 iskustvima Bizanta u pogledu nje-govih dotadasnjih dodira s pojedinim narodima i 0 putevima, kako da se tinarodi upotrebe u korist Bizanta. Neizbjeznn je dakako, da se pritom u mno-gim detaljima nuzno krije pisceva tendencija- Zbog takvog stanja stvari se

opcom argumentacijom iz karaktera Konstantinova djela pri obradi pojedinihpodataka iz njega ne moze postiei gotovo nista, pa navodio se taj karakter ukorist iIi na stetu takvih podataka.

Poslije tih uvpdnih konstatacija, potrebnih kako zbog nacina obradivanjaproblema hrvatske dvostruke seobe, koji danas opcenito prevladeva, kao iradi toga, da obrazlozim svoj nacin tretiranja toga problema u ovome clanku,prijedimo neposredno na samo pitanje, Temelj citave rasprave 0 dvostrukojhrvatskoj seobi cini naime Izvjesta] 0 naseljavanju Hrvata u Konstantinovudjelu De administrando imperio. Izvjestaj je u tom djelu sacuvan u ove dvijeredakcije (donosim najprije njihov originalan tekst, a zatim hrvatski prijevod}:

Redakcija A.30. A l~"'(1jO lAaxti-

A 1X30 e; M laD~ Trapa Aw 'X .A ljttlX v oo Extt-a3lj, 'X .lX l ta (1.0tOO ~a~tA txi ExelOe h6r-

xavov, ele; os ~~Aoova 'M ttf)'x ,oov ot

flS '(to teXvse ; IXD tOO 'X .lX t t0 01l o x Aoov l1< .O lVO t.

4

Redakcija B.29. Dep[ t1).; A eAp.adlX '; 'X .IXLtroy

tv 1X 0t1j 1tlX paX etP .SVooV a3voov.

I. 1. "Oet A w 'X .AljttIXVO< :; (; ~ ao tA eO ';'lttivo t1)e; xoop'X e; A eA p.lX tt~e; ~paa3-lj, otoM t & TrO t1)


5/58


2. ' T7 t 1 jPXI>o s to tO lO O tO Y 'lta o tp o y'l t s< pa A ~ 7 tr io Y j< ; t1 j< ; A sA p .a tt 'X < ;.

3. 'H itp o tC oY tO O O Y & YeX 7 ti iY s to < ; S 'l ttoW A O L7 to o y 'l ta o tp o o y A S ) '! J .IX tto t< ; o tp c x n -

o o ta l S ~ L 7 t tO l , 'I t 'X l & 7 tSO tS A A O Y tO & 7 t0

~ o tA oo yO < ; p .sX pt to o y X lA to o y . 'l tIX l s~ 6A at-

tO Y s t.; tO Y A ay o o@ toO 7 tO tc x P .O Y 6Y S 'lt I> Y

to oY , A @ c Xpo oy .

4. (0[ ieX P "A ~ap l> l< ; a x s i{ l - sy tO O A cx -Y O O ~ t O O 7 tO tc xp .o ot c < ;o lC X t P l~ e X < ; S 1 tO t oOY tO ,

S y { l-c x & p ttw < ; s lo lY o f T oo p 'l to l y o p .r io c x

@ tO Y C ooY ts< ;) 'A 7 tsP X 0P .sY O l o s o f A sA -

p .c xt ta " 'l t lX t ' S to < ; S @ A S 1 tO Y ltO A A c X 'l tt< ; t 'l t s l -

{ lo sy tO O 7 tO tc x p .o o teX tS 'l t t~ Y Y j 'I t 'X l to o< ;

& y itpO )7 to o< ;. "E oo ;sy o o v C X O tO l< ; 'l I .C X t~ t tY IX

X P O Y O Y O tC X 7 tS pi iO lX l 'l tC X t S psO Y 1 jO C X l, t[Y s< ;

s lo tY o f hS lo s t~ Y O tC X ltC X YsX O Y ts< ; D s -p a o c xY ts< ; O UY S oPO Y teX < ; iO YC X l 'l tC X< ; to o y

'A @ apo o y 'l t lX t teX 1 tC X lO [C Xp .6 y c x . t0 6< ; tJ .Y -

o p 'X < ; o s 'l tC X t t~ Y & x .p .cX CO O ~C XY ~A l'l t t IX Y

S Y tlX ;tO tl jl "A 'fYoo 'J o y S '7 tt l tS IX Y tO < ; ~ XP .IX -, ' ,,' 'J.. ,I, '1 \0 0tS O O IX Y cx otO O < ;, 'l t lX t 0 1t"O tp s 'l 'C X Y C X tIX -

A a L7 tro po o< ;, IX 7 tO 'ltO P.[o cx Y 'ts< ; ~ Y to tlX 6 t't jY

ltP lX lO IX Y S l< ; I : IX A c i)Y C X . '9 < ; O O Y o rc SO tp S~ C X Y

O t " A @ cx p s< ; S 'l t tO O tc x ; t? )[o o 'l t lX t to isyO -

P .S Y O Y, & < p 'O 'wS 1tc x{ tO Y. sp .c x-& O Y, S tC X P cX X -{ l-Y jO IX Y P.S Y, ~ '(Y O OO YO S , 6 rc o { tsy IX O tO l< ;

~ tO lc x 6 t 't j 7 tk ~ i~ rc p o o S iSY S to . "E oo ;sy

O U Y 7 tIX P 'X ~ O A c X ;C X l C X O tO l< ; tO Y 'l tC X tp () \I 'l tC X t

P .1X {tS lY to rc i iY s ; C X O to i) . ' E7 ts t O OY 'ltC X teX

'to 0 6Y Y j{ ts< ; IX O {tl< ; 0 1 tC X ;l> oo tC X l & 1 tso ta -

AY jO o.y & rc o ~C XA oo yO < ;, ~ O IX Y o s 0 0 'l t S 'l tS l -

V O L , & A A ' ~ tS PO l. tC X O te X S 'l t I> [Y O l< ; 'l tC lt O O tO t

'l I .C X teX ~O OA a< ; s{ tSY to A u0 7 tsp c x a c x y O OY

'ltC X t' C X O to oy , S Y tO X O Y 'tS < ; o s O (O ,"O l< ;O O Y Y ji-

'l tAY jtlC XY O


6/58

Bogo Gredensuer

IlSlIOL~ lli) , ooX ,


7/58


'tO lY 'P o o fL a ;lo o v O la . to e tv a ; l to v 1 tO pO V

tT j c ;C(a ) ' i j r ;a ; o t r oyh T jc ; { } IXA tX a 0 1 jr ;. '1 0 6 '.1 -" 'tS e; 0 0 '.1 o E "A ~ lX pS lC ; 'l ta ;A A lO t1 jY O O O C lY

't~ Y tO l IX U t 1JV jT jV, 'l ta ;tS O 'l! .~ V O O O IX Y y a ;O t i j .3. "O tt & 1 tO tT jc ; ~ a;C ltA S llX r ; 'H P IX 'ltA S l-

0 0 , to f ) ~ IX O lA 50 0 r ; 'P OO fL lX lO O Y , 'lt1X {} '0 ' .1fL 5A A S l tP 0 1 tO Y P 1 J { } ~O SO { } lX l s y tij tro

X p o o ~ ritO O V 'lt lX l ~ 5P ~AW V oO jjp a ;rp ij , 1 ta o

~ :A sA fL lX tL IX 'lta ;l ta . 1 tS p l IX O tY jV S O 'll

O lO V X p (a )~ ri tO t, .E 5p ~ A ol , Z IX X A o f) fL oL , T s

~ O O V l( i> ta ;L , K a ;y a;A tta ;l , AW 'ltA 1 jtlIX Y O l 'l

'A P S V tIX Y O t , o t 'l t lX t I1 a; ,,( IX Y O l 1 tp O O lX jO p S

O fL SV O l, (O O O A l'ltro C ; ~O IX Y tij> ~ lX C llA

PO O fL lX LO O Y01 tO tS tr ijfL SV O l) . T T jc ; a s t r

'P O O fL lX lO O V ~ IX O lA S llX C ; O la . t~ y tro v tO

'ltp a;to uy to oy y oo {} pO t1 jtlX 'lt lX l tX rp 5A S lIX Y

'to fL 1 jo S Y 1 tlX p ri1 tIX Y fL l'l! .p O f) O s ly S Y IX 1 tO

o r io ljc ; , 'l! . lX t fL riA lO tlX o s S n: l M lX IX ~A to

e e 'A fL O P tO O , to f ) T P IX O A o f) , o t ta tT je

aS A fL lX tL IX c ; 'l! .r io tp lX o t'l to f)y ts c ; jS jO V lX O

IX O tO 'l! . rp llA O l , fL ~ tS tij> ~ M lA 5 t 'P O O (J .ll l0

fL ~ tS S tE P< t> ttY t f )1 tO 'l ! .S lfL sY O l, aA A a 'lt l

ta . S x s to s li{ } v 1 j, 0 7 . e s X p o o ~ r itO l 'l! .lX~ 5p ~A O l 'l! .a ;l Z IX X A O f ) fL o l 'l t lX l T S p~ O O Y lro

ta ;l 'l ta ;l K a ;Y I X A tt lX l 'l t l l l AW 'l! .A 1 jtllX Y O l 'l!

o t I1 l ljIX Y O l,tTjr; tro y 'P O fL IX L O OV ~ lld l-

A S tlX r ; & ~ 1jw io llY ts r ; jS jO Y IX O LV tO lo po { }fL

'l ! . l l l 1 l0 tO 'lt5 ~ IX A O l, tW l fL ~ tJ 1 t0 'l! .S tfL 5Y

"A Px o v tlX c ; o s ,fIlr; rp O tO t, ta ; f ) t lX ta I i{ }Y lj

fL ~ l iX SL V , 1 tA ~Y C OO 1tr iY O O r; jE p oV ta ;c ;

'l t1X { }W C ;M l a ;t A O l1 ta ;t ~ 'l! .A lX p ljV [ lX l liX O O

tU 1tO V , 'A AA a. 'l ! .a ;l o t 1 tA S tO V tS C ; tw V to -

W O tO O Y ~ 'l! .A ri~ o o v oO o s e ~ ll1 tt tC O Y tO , tX A

fL EX P l 1 tO A Ao f) S fL S Y OY & ~ r i1 ttlO tO l. 'E 1

o s B a;C ltA S toO , to f ) q llA ox p la to o ~ llC ltA EO O

tX 1 t5 0 tS lA IX Y (h O 'ltP la tllp lo oC ;, S ;lX l tO U f LS Y

'ltlX l 1 t llP O l'l tO tA o f)Y tS r; IX O tO Y to or ; s e IX O t

& ~ IX 1 ttta tO O r ; ~ a;1 ttlo & ijY lX l 'l! .lX l S tY lX l ,!he ;

to s; &pxTjr;, 0 1to tS tlX j fL 5y oo r; t i j ~ IltC ltA S t~tro y 'P O O fL lX tO O Y, W Y tlY O O V s to O tY O U O IX r0f L lX ' l! .r ip w c ; S x S I YO r ; 'l! .I X l&O tO l fL o r ; ~ lXO lA s

7


8/58

Bogo Grnfenauer

III. 1. o : a s X po o ~ a tO L l'. 'l t< p 'X .O !)Yt ' 1 jY t 'X . IXOt ' l

2. ( SML { } -S Y B ! X rL ~ lX p S t 'l< ;) ,I V 3C lS l a t y& p'tto o < ;; O t B SA ox pO O ~ a tO L . M fa a s rS y sa

oL a x o o pL a 3 s t a !Xs~IX utW Y ~ ,O !)Y & O SA rp o t' l tEY tS ,0 tS KAOD 'X . d . < ; ;' X . iX l0 A 6~ SA O < ;; M to K oa sY tC 1J< ; M l0 MODXAWM l 0 X p o o -~ a to < ;;, 'X .IX l & o sA r.p a l 0 6 0 , ~ T o o ra M .t ~

B o o r !X , tJ .s ta tO O A ao o cx u tW Y ~A { } -O Y S t< ;;

A s A tJ .!X t ta Y, ') ! .(X l s6 po v to o< ;;y A~ IXpSL< ; ; ' X . c x t -

E X O Y ' tIX e :,t~ Y tO L IX O t ljY r 'iJY

8

S ;C l1 tS O tS lA S Y ~ Q (( lL A L 'X .O ytJ .s ta 'X .a t lS pS O

M .i e ~ a 1 tn a sv !X O to o < ;; 'l taY ta r , to o < ;;twy,'l tP O P P l j& SY tOO Y e { }-v w y & ~C X 'ltt lO t O ( )c :, tD r x

YOYta .< ; ; .

4. "O n to 'X .c i.a tp o y tO O 'P !X O D a tO D . .O] o s lX o to i 'P IX O D O ~L O t to 'l tIX A IX L .o ys 'X .ptO DY to 'X .c i.O tpO Yto S ltL A q0 tJ .S YO Y n f-

tlX D p a , 'X .!X tE 1tS LO ~ , ~ vf 'X .lX ta A O t'l ta S X P

t~ 31 J a IX Y 'X .a o tp !X 'I t 'lp a 'tW Y 2 'X .M ~ oo ytW\lo

O Y tO O V S v t< j> & E tJ .!X tt, h p lX 't~& lj'X . IX ltotO tO O tO Y 'X .a a tp o y ... 'A q l ' 0 6 o s & 'ltO

l:IX AW V C X tJ .S tC P X 1 JO I X Y sle :, 'P ao o.o L O v, s (

I tlj rp ' tJ .s x p t t 'iJ c :, o ~ tJ .s pO Y, ~ ttc :, tV O L ltttWC ' hO D e: , e : ,D YC ' . .

31. Il sp t tWV X pO O ~ ( itO O Y 'X .O Il~ e : ,Y 0 Y 0 t'X . 0 00 l XW Pa c .

If. 1. "O tt O t X p o o ~ a to t, o t s lc :,ta~ SA tJ .'l t t lX e : , V O V M .tO L 'X .O O tS e:, tJ .s p lj , IX

tWV & ~a1 tttO to o y X po o ~ ~ ~ to o v ,tWv. ' ) ( . !Xl

,x cJ 1tp O OY S IlO V O t J.C lC O t J.S V OO Y. x IX t a,o v tlX

O ln yse :, T O D p 'X .ta e :, tJ .S Y S xs t3 sy , < Pp 'ln l'le :,

O E : 'l tA ljo [o v X IX tO t'X .oO a t, x c x t c J t>Y O po o o

l:xM ~O te :" to [< ; & ~a lttlo tO te :, ~ S p ~A O te :,

T o o S X p o o ~ a to t ti 'l tW Y ~ 'X .M ~ o o v O tC l

A S 'X .t< p E ptJ .1 JY S O St'l t tO D tS O tLY 'O t 'l tO n ~

xwpav 'X . ' l t s xoY t s e : , ' .Ol a s C lU tO t X p oo ~ atO ! .s le :, tO Y ~ IX otA Sa tW Y 'P o o tJ .'l lO OV , 'H pc i-

'X .A S L O Y 'ltp O O


9/58

Prilog krilici Poriirogeneta

3. 'E ltL tl1 1 t1 .< ; o ov X p o v o o < ; l to A sp ,o ih -ts< ; & A A ~ A O O < ;, U ltS pL O X O aIX v O t X p oo ~c i tO l,Ml tO l> < ; p ,sv to w 'A ~c ip o o v 'K ~ tS O ~ lX etX V ,tO l> < ; a s A O l ltO l> < ; U ltO t~ I~ V lX t X lX t~ vc il 'K lX -

e e v , "E x to ts o o v X ~ tS X p~ r iJ { )o ~ ~ tO llX 6 ~

x o o p " : lt lX p a toW X po o ~ c ito o v ,(4. xat s ta tv& x p ,~ v sv X pw ~ lX tL q S 'K tO l> < ; tO W ' A ~ c i-

p r o v, X~t lW o ollX O V t C X l "A ~ IX p S l< ; 1 5 v ts < ;) .

5. (O f a s A om O t X p o o ~ d tO l E p ,SW IX Yltp o< ; < l> pc x nL IX Y,X'Xt A S l0 v tIX l & p tL o o < ;

B S A O Xp o o ~ c itO l, ~ 1 0 0Y a a ltp O l X po o ~ c i tO l.

E X OV t S < ;' ( owv a p x o n cx ' U 1 tO X S lV U l a s

" ~ h < J l, t< l> fJo S lc iA < J l P ~l t < P pC X nL IX < ;, t~ < ;

X C X t ~ ~~ L tX < ;, X tX t & ~ ci1 tn a tO l tO ix c iv o o a l ,

a o p ,l tS v& S p L ?< ; p ,s ta ta l> ; T 0 6 p x o o < ; X ll

& l ci lt~ < ; E X 0 1 ltS < ;.)

6. ( 'A l to a sXpo o~ i t o o v, t o oVS A&OV t o o VE V IlS A P ,~ tlq , O lsx o o p L a(} -Y j p ,s p o < ;rt, X I X ts x p c i t~ a s to 'IA A o p lx (W 'X .C X lt~V O C X Y V O -

v t~V ' e t X c v a s 'K CX t C X O tO t a p x o v tt1 . o tO tE ~ -

0 6 aw y , O l~ lte p ,l tO p ,e v o v X o tl p .o v o v ltp o < ;

to V ap x o v t 'l X po o ~ C X tto t< ; x c x ta ~ lA Lo tV ,

IV . 1. M SX p l o sxp o vo o v n vo o vUl t -! t c i ' l aov to (2. Mt) O t 5 VI lS A P .~ tL q I lV ts < ;X po o ~ c itO l to l< ; < P p c inO l< ;, 1 2 . X IX & O O < ; o t l

ltP O tS p o v S V t'? j x o o p q o tO to o v ) ' to a o o to v

o s bX A ~ p 6 v o v to O t < l> p c in o l ltp o < ; o to t0 6 < ;.

O tl ta 6 lto p ,c ia& to t to o y X po o ~ c itw v ! f0 v e 6 -o v te < ; ltp O aS p p ll ttO V o to ta a x 6 b~ L Y .M~O O W X P .iV O l u s o ] X p o o ~ c i tO l to tO to t l ta p a

to o y < l> p c in o o v u ~ L ato t< ;{ )o o tl o lS a t~ a o tY & It ', - , \ ry ~ y

CXO to o v,. ! f0 V S OO CXV ts < ;X C X l0 0 < ; S lX O V o tp x ov -

to t< ; E ~ o tO to o v . 'O o ay s a tp c its o a e tv X ~ t'

IX O to oV & ltO < l> p ~ n L C X < ; a o v s x b tsp o v ltp a lO eO o-

tJ .e vo t l tC X p a: tet o o v < l> p c in o .w X tX l T 06 p -x o o vX tX t I I IX tC w cx xO to o v ... )

3 ( "O t t 0 a p x o o v X p oo ~tX tttX .; E ~&p _ .X ~< ;, ~ lo 0V & ltO t~ ~ ~C X a tA eL IX '; 'H p~ 'l ! .

A S LO O toO ~C X alA e ro ;. O O O A lX o o < ; S atlV U

te tC X 1P ,S Y O < ; t< l> ~ tX a lA e l P oo p,C ltroV . . )

9


10/58

Bogo Greieneuer

X p(J )~ a tO l, 'l tc x ~ & vE lA OV tO U e; < l> p 6 .n o o e ;

7 taV tC X C ; ' l tc x ~ tO Y C ip 'X 0 vtcx rx O tO O V K O tC tA LV

X IXA0 0 I l - EVOV.

3. "Ex tO tE 1 5S Il-S tv rx V tS C ; C X O t0 15 SO lt& tO l'ltrx ~ rx O tO V O Il-O t, S ~ lltiJO C X V tO 'to a lW V ~ a7 t-

" tt0 ll-~ 7 tC X pcX 't0 5r Pw1 l - 1 I e ;'It'X~ &7 tEo t c i -A lIo ~v tlttO X 0 7tO l,)(.'X~ S ~a lttlo 'X v rx o tO U e;

ht Iloptvou t0 5 C ip 'X ov io c ; rxO tO O v.8

Redakciia A

30. R asp r a va 0 t em a t uDalmaciji

I. Oni, koji istrazuju gubitak Dal-macije, mogu ovdje naueiti, kako suje zauzeli slavenski narodi. Ali najprijetreba prikazati njeu polozaj, Od davninedakle Dalmacija se pocinjala od gra-nica Draca t. j. od Antibara, te se pro-stirala do istarskih gora, a u sirinu dorijeke Dunava. Citava ta pokrajina bilaje pod rimskom vlasen i taj je temat

2. '0 15 S ~ rxO tA SO e; 'H pIX X A ltO C ; & 7 t0o tS tA IX e; M l. & 7 tO 'Pw ll- lI< ;& , r x ,WY[ s p s l e ;X C X ~ s ; rx O tO OY 7 tO t iJ orx c; tip 'X tS 7 ttO l< .0 7 tO V)(.at

S l t t OX0 1 tOV)(.ot~ 7 tp SO ~ O tS po oc ; )( 'IX ~ 15 trx x6 -

V oo e ;, to u e ; X pO ~lX tO O e ; s~ c i7 t 't to sv ' s I 'X

o s t l j> tO tS M tp lj> o t tow 5 to t X p (J )~ lX tO lC ip 'X 0 vtrx tO Y llO p ,(IX .9

Redakciia B

29. 0 Dalmaciji i narodimakoji u n j o j s t a n u j u

8 Konstantin Porfirogenet, Bonnski konpus, ed. 1. Bekker, III, 1840.str. 140, r. 22 - 145, r. 5; De adrninistrando imperio, ed. Gy. Moravcsik, 1949.str. 138-144; F. Rae k I, Documenta historiae Chroaticae period. ant. illustr., ..\olSHSC\lYII, 18??, str. 267-271, 417, 271, 328.

9 Konstantin Porfirogenet, n.n.rnj., str.125r.16-126r. 3: 126 r. 7-128r. 3; 128 J'. 6-129 r. 9; 1'36r. 15, r. 21-137 r. 1, r. 10-12; 147 r. 19-148 r. 21; 151 r.21-1521'.3; 150 r. t:?~19; 148 r, 21-149 r. 2; ed. c\loravcsik, str. 122-124, 12fJ,134, 146, 150, 148; F. Rae k i, Documenta, str. 264-267, 338, 370-371, 401-402, 271-272, 417, 3-60,291. Hrvatski prijevod objavio je Torn as i c u VZA 20, 1918, str, 63-77,a slovenski prijevod pojedinih odlomaka Lj. H a u p t rn a 11 n (Bulicev zbornik, 1924,str. 540-541) i SOy reA. (kod R 11 S ]:, Kralji dinastije Vsevladieev, 1920, str. 191-194). sto se ticc podrobnosti prijevoda, spornenuo bih samo, da se kod formulacijeo Avari ma u A III 4 pridrzavam Soyretove ispravke teksta ot Ell


11/58

Prilog kritioi Porfirogeneie

bio odlicniji od ostalih zapadnih te-mata: a slavenski narodi osvojili su gana ovaj nacin,

II. 1. Elizu Splita je grad, imenomSalona, djelo cara Dioklecijana. Pa isam Split izgradioje Diokleeijan i imaoondje svoj earski dvor; a u Saloni sustanovali njegovi velikasi mnogonaroda.

2. I hio je taj grad prijestoniea ei-'tave Dalmaeije.

3. Svake hi se godine iz ostalihdalmatinskih gradova skupili konjanici,i iz Salone su ih poslali do tisucu, te sucuvali strazu na rijeci Dunavu zhogAvara,

4. (A vari su se naime zadrzavali odDunava dalje, gdje su danas Turci. zi-

veci kao nomadi.) Oni pak, koji susvake godine dolazili iz DaImaeije, opa-zali su cesto s onu stranu rijeke stada iIjude, Poslije nekog vremena smislili sudakle, da 5e prevezu prijeko i da izvi-de. tko su oni, sto tamo zive. Kad suse dakle prcvezli, nasli suavarske zenei djecu same, ljudi i za vojnicku sluzbusposobni mladici hili su n ratu. Izne-narlnim prepadom sn ih dakle zarohilii vratili se hez smetnja i odveli taj pli-

jen u Salonu. Kad sn se zatim Avarivratili iz rata i vidjeli nesrecu, koja ihje stigla. nznemirili su se, ali nisu znali,odakle ih je pogodio taj ndarae. Odlu-rise dakle cckati na pravi trenutak, i dace iz njega sve doznati. Kad su dakle poohicaju vojnici ponovo hili poslani izSalone. ali nisu hili oni isti nego drugi,odlucili su i ovi isto kao oni. Kad su sedakle prevezli protiv onih (t. j, Avara)i naisli na njih zajedno skupljene, a jre.

I. 1. Da je car Dioklecijan vrlo za-volio pokrajinu DaImaeiju, zato je idoveo narod iz Rima i naselio ga za-jedno s njihovim obiteljima u toj istojclal matinskoj pokrajini; ti su se i nazi-vali Homanima, jer su se preselili izRima. i nose to ime do danas. Dakle tajcar Diokleeijan sagradio je takoder gradSplit i podigao u njemu palacu, uzvi-senu iznad svake hvale i opisa, cijustaru velicanstvenost jos do danas po-kazuju ostaci, premda ju je dugo vri-jeme istrosilo ...

2. Vlast Romana dopirala ie pak dorijeke Dunava; i kad su se ti jednomhtjeli prevesti preko rijeke i pogledati,tko stanuje na drugoj strani rijeke, na-sli su, karl su se prevezli, plemena Slo-vena, koji se nazivaju i Avari, koja suhila nenaoruzana, Niti su ovi naime

ocekivali, da ima tko s onu stranu ri-jeke, niti oni s ovu stranu rijeke. Stogasu Romani nasli Ayare nenaoruzane inespremne za borhu, te su ih napali,nakupili plijena i rohlja i vratiji se. Iotada su Romani ucinili dvije izmjene:od uskrsa do uskrsa mijenjali su svojuvojsku, tako da su se medusobno sre-tali na veliku i svetu subotu, ti, koji suse vracali sa strane, i oni, koii sn od-lazili na tu sluzbu, Nanne hli~u mora.za tim (sc. Sp'litom) je grad. nazvanSalona, koji je velik kao pola Carigra-da, gdje su se svi ti Romani skupili inaoruzali. i kad su otisli odanle, islisu prema utvrdenom klancu. udalje-nom od toga grada 4000 koraka; i tajse do sada naziva Kleisa (Klis, kljuc),jer zatvara one, koji odlaze odanle. Iodanle su otisli do rijeke. Posto se da-kle ta izmjena vrsila mnogo godina,Slaveni. koji se zovu i Avari, na drugoj

11


12/58

Bo{!.o Grnfeneuer

kao prije, na rasprsene, ne samo da nisunista ohavili, nego su pretrpjeli naju-zasnije od svega: Neki od njih hili BUnaime poklani, a ostali zivi zarobljeni,

i nitko od njih nije izmakao njihovimrukama. Kad BU ih pak ispitali, tko iodakle su, razahrali, da su im oni na-nijeli spomenutu nesrecu, i kad su josispitali, kaleva je njihova domovina tesu je od slusanja skoro zavoljeli, sve sujos zive svezali i navukli njihova odi-jela onako kao oni, popeli se na njihovekonje, sa zastavicama i ostalim znako-vima, sto su ih donijeli sobom, u ru-kama, digli su se svi u ohliku vojske i

uputili se prema Saloni. Kako su ispi-tivanjem saznali i za doha, u koje su sevojnici vracali od Dunava (hila je tovelika i sveta subota), dosli su i upravou ta j dan. I kad su hili vee negdje ublizini, veci se dio vojske sakrio: okohiljadu njih pak, koji SIl uzeli radip ri ievare konje i odijelo DaJmatinaca,podose naprijed. Kad su oni iz gradaprepoznali njihova zna:kove i odijelo, ibuduci da je hio i dan. u koji Sll seoni. obicno vracali, otvorise im gradskanata i primise ih s velikim veseljem,Oni pak, cim su usli, zaposjedose grad-ska nata te javise znakom dogadajVOjSCl 1 uredise tako, da su zajednoprovalili i usli, Tada su poklali sve IIgradu i odonda su zavl adali citavompokrajinom Dalmacijom i utaborili seu njoj. Sarno primorski gradovi nisuim se predali, nego su ih zadrzali Ro-rnani, jer su imali izvor za svoj zivot umoru, Kad su Avari vidjeli, da je tazemlja vrlo lijepa, utaborise se II njoj.

12

strani rijeke domislili su se govoreci usehi: da s ti Romani, kad su se preve-zli i nasli plijen, sada ne ee prestatidolaziti preko rijeke k nama; i zato se

moramo pripremiti protiv njih. Takosu dakle zakljucili Slaveni Avari. tesu Romanima, kad su se prevezli, po-stavili zasjede te ih u borbi pohijedili.I kad su uzeli njihovo oruzje i zastavei ostale bojne znakove, prevezli su seprije spomenuti Slaveni preko rijeke idosli n klanac. Kad su ih ugledali Ro-mani, koji su bili ondje, i vidjeli za-stave i oruzje svojih ljudi, misleei, dasu to njihovi Ijucli. kad su gore spo-

menuti Slaveni stigli u klanae. pustilisu ih da produ mimo. Kad su pakprosli mimo, ovi su odmah protjeraliRomane i zauzeli prije spomenuti gradSalonu, I za kratko vrijeme, otkako suse tu naselili, poceli su plijeniti Ro-mane, one, koji su stanovali na poljimai u visim naseljima, poubijali su i za-uzeli njihove krajeve. Ostali Romanispasili su se u gradove uz more te vla-daju njima do sada ...

3. Da je nakon vladavine hizantin-skogcara Heraklija dosla - nu kakavnaein, hocu da kazem u zapisu 0 Hrva-tima i Srbima - citava Dalmacija iplemena oko nje, kao Hrvati, Srbi, Za-humci, Trebinjci, Konavljani, Dukljani,Neretvanci, koji se nazivaju i Pagani,pod vlast romejskog cara. Buduci da jepak bizantinsko carstvo zbog Iijenosti i


13/58

Prilog kritici Porfirogenete

III. 1. Hrvati su pak stanovali u onovrijeme (2. s onu stranu Bavarske), gdjesu danas Bjelohrvati. jedan od njiho-vih rodova, naime petoro brace, Klukasi Lobelos i Kosentzes i Muhlo i Hroba-tos, i dvije sestre, Tuga i Vuga, odije-lili su se od njih i dosli zajedno sa svo-jim narodom u Dalmaciju i nasli Ayareu posjedu te pokrajine.

nehaja tadasnjih vladara, narocito podMihajlom Mucavim iz Amorija, poslogotovo po zlu, stanovnici xlalmatinskihgradova su se osamostalili, tako da nisu

bili podlozni ni bizantinskom caru nikome drugome, a i tamosnja plemena,Hrvati i Srbi, Zahumci i Trcbinjci, Ko-navljani, Dukljani i Pagani zbaciseuzde bizantinske vlasti sa sebe, ziv,jelisu po svorne i postali samostalni i ni-kome podlozni, Vladare ta plernena,kako kazu, nemaju, osim zupana star-jesina, kao sto je primjer i u ostalimslavenskim zemljama. Ipak se vecinatih Slavena nije nikako krstila, nego je

duze vremena ostala nekrstena, Za bo-goljubivog cara Bazilija pak poslali suoni njemu poslanstvo s molbom i pozi-vom, da se pokrste njihovi nekrsteni.jer hoce da budu kao i od pocetka pod-lozni romejskorn carstvu. Blazeni i slav-ni car ih je uslisao. Poslao je dvorskogcovjeka sa svccenicima i pokrstio sve,koji kod spomenutih plemena jos nisuprimili krst. ..

4. Da je grad Raguza... Raguzi reisu pak sami u staro doba vladali gra-dom, nazvanim Pitaura; kad su pakSlaveni, koji 8U u tom tematu, zauzeligradove, osvojili su i taj grad... Aotkako su se preselili iz Salone u Ra-guzu, ima do dan as, t. j. sedme indik-cije godine 6457. pet stotina godina ...

31. 0 Hrvatima i p o k r a j i n i,u kojoj s a d a s t a n u j u

II. 1. Da Hrvati, koji sada stanuju udijelovima Dalmacije, potjecu od ne-krstenih Hrvata, nazvanih i bijeli,koji stanuju s onu stranu Turske, hlizuFranacke i granice sa Slavenima, ne-krstcnim Srbima. Ime Hrvati znacina slavenskom narjecju toliko kao oni,sto imaju mnogo zemlje. Ovi Hrvatibili su pribjegli romejskom caru He-rakliju, jos prije nego sto su pribjegliSrbi istome caru Herakliju, u doba, kad

13


14/58

Bogo Greieneuer

3. Posto su neko vrijeme medusobnoratovali, pobijedili su Hrvati, neke suod Avara poklali, ostale prisilili da sepokore. Otada su u toj pokrajini zavla-dali Hrvati; (4. i sada ios ima u Hrvat-skoj potomaka Avara i vidi im se, da

su Avari.)5. (Ostali Hrvati ostali su pak blizu

Franacke i nazivaju se danas Bjelo-hrvati il i bijeli Hrvati te imaju svogvlastitog arhonta; a podlozni su Otonu,velikomu kralju Franacke i Saske, ne-krsteni su i zive u tazbini i prijatelj-stvu s Madarima.)

6. (Od Hrvata pak, koji S11 dosli uDalmaciju, odijelio se jedan dio i za-vladao Ilirikom i Panonijom: a i oni su

imali samostalnog arhonta, koji je tako-del' sam slao arhontu Hrvatske daroveu ime prijateljstva.)

IV. 1. Neko vrijeme pak bili su (2.i) Hrvati u Dalmaciji podvrgnuti Fran-cima, (2. kao i ranije u njihovoj domo-vini); Franci su pak prema njima bilitako okrutni, da BU ubijali Hrvatimadojencad te je bacali psima. Buduci daHrvati to od Franaka nisu mogli pod-nositi, pobunili BU se protiv njih i ubili

arhonte, koje 8U imali od njih. Zato sena njih digla iz Franacke velika voj-ska, i posto su medusobno sedam godi-na ratovali, kasno i s mukom pobijedilisu Hrvati i poubijali sve Franke i nji-hova arhonta, nazvanog Kotzilis.

3. Otada BU ostali samostalni i slo-bodni te su iz Rima zatrazili sv. krst, iposlali su im biskupe i pokrstili ih zavlaele Porina, njihova anhonta,"

14

su Avari oruzjem protjerali odanle Ro-mane, koje bijase onamo doveo carDioklecijan i ondje im oelredio boravi-sta. Zato Sll se i nazivali Romanima, jersu bili iz Rima i postal! kolonisti uonim zemljama, to jest u Hrvatskoi iSrbiji, kako se danas nazivaju Kad snprema tome Romani za vrijeme istogacara Heraklija bili protjerani, ostalo jenjihovo zemljisto pusto, Taela BU Hrvatina zapovijed cara Heraklija pograbilioruzje, istjerali iz tih krajeva Ayare inaseIili se po naredenju cara Heraklijau zemlji Avara, gelje danas stanuju. Au to doba su Hrvati imali Porgina oca

za vladara,2. (Da velika Hrvatska, zvana i bi-

jela, do danas nije krstena, kao ni su-sjedni joj 'Srbi. Ona podize manje ko-njanistva, istotako i pjesadije, negokrstena Hrvatsks, jer ih neprestanopljackaju Franci i Madari i Peeenezi),

3. (HI vatski knez je od pocetka, torest od vladanja cara Heraklija. podlo-zan romcjskome Carll ... )

2. Cal' Heraklije pak je poslao i do-yeo iz Rima svecenike i nacinio oel njihnadbiskupa i biskupa te svecenike idakone. i pokrstio je Hrvate; a imalisu ti Hrvati u to doba arhonta Porga.?


15/58

Prilog kritici Porlirogenete

U svom djelu, kojim je udario temelje analizi Konstantinova djela De admi-nistrando imperio, Bury, koji brani Konstantinov izvjestaj 0 dvostrukoj seobiHrvata kao pouzdan, sarno je ukratko obradio poglavlja 0 Hrvatima, iz kojihpotjecu gornji citati, i dalja poglavlja 0 Srbima i drugim iugoslavenskim ple-

menima uzduz jadranske ohale." Manojlovic pak, koji je Konstantinovo djeloanalizirao mnogo detaljnije, izostavio je ohradu upravo tih poglavlja, Tu teskuprazninu je nizom rasprava ispunio Lj. Hauptmann." Premda su se njegovirnrezultatima u pogledu naseljavanja Hrvata vise puta odup'irali," ipak nijenitko njegovu analizu zamijenio slicnim pokusajem. Njegove rasprave su zbogtoga, porecl Buryjeve skice, nuzna polazna tocka za tekstno-kriticku raspravuo postavljenorn pitanju.

Odnos obiju navedenih redakcijfi 0 padu Dalmacije i dolasku Hrvataobradio je vee Bury_13S ohzirom na cinjenieu. da se pisac u 29. pogl. izricitopoziva na nastavak u 31. i 32. pogl. (vidi B I 3 )H , i cla na drngoj strani 30 . pogI.rekapitulira prvi clio 29. pogl. i prilican clio 31. pogl., dokazao je, da 29. i 31.

pogl. predstavljaju cjelinu, napisanu izmedu 1. IX. 948 i 31. VII. 949. Vrijemepostanka navodi sam autor u 29. pogl, (B I 3).15U tu cjelinu je dakle 30 . pogl..koje ju je razhilo, ubaceno tek kasnije. To ubaceno poglavlje je po Buryjevumisljenju postalo poslije jeseni 950, a po svoj prilici ne prije 951: njegov p.isacnaime pripovijeda, da su Bijeli Hrvati podlozni Otonu velikomu kralju Fr-a-nacke i Saske.16 Sjeverni Hrvati zive naime u Ceskoj i istocno odanle. a Bole-slava Ceskoga je Oton pokorio tek Ijeti 950. Dotle je ovaj ocl velikog slavenskogustanka u prvoj godini Otonove vlade g. 936 vladao kao nezavisan vlad alacbez ohzira na to, sto se njegov brat i prethodnik Vaclav (umro 929) g. 929 veepokorio njemackom kralju Henriku IY

Hauptmann je uspio da jos podrobnijom analizom 30 . pogl. tocnije poka ze

vrijeme, u koje je hila napisana nova redakeija izvjestaja 0 Hrvatima." Prisvom datiranju on polazi od Konstantinova razlicitog izvjestaja 0 odnosuBijelih Hrvata prema Nijemeima i Madarima u 30. odnosno 31. pogl, U 31.pogl., za koje znamo da je hilo napisano 948/49, dakle prije nego sto je ce~kahila pokorena, prica 0 tome. da Hrvate 'cesto riapadaju Nijemci, Madari iPeeenezi (B II 2).19 U 30. poglavlju, medutim, spominje pored pod I 0 z nos t iOtonu Velikomn i prijateljske gozhe i zenidbe sjevernih Hrvata s Madarima

10 Bur y I. B., n. n. mj., str, 524-525, 556-561, 574 (odn, 97-98, 126-130. uo .11 H au p t m ann Lj., Dolazak str. 86-127; Konstantin Porfirogenit 0 porijeklu

stanovnistva Iubrovackog zaleda, Resetarov zbornik, 1931, str, 17-24; Kroaten, Go-ten und Sarma ten, Germanoslavica 3, 1935, str. 95-127, 315-353; Seoba Hrvata i

Srba, Iugosl. 'istor. casopis 3. 1937, str. 30-71; Die Einwanderung der Kroaten inDalmatien. Neue Ordnung, 8. III. 1942; Die Abstammung der Kroaten im Lichteslawischer Staatcnbildung, ibid., 15. III. 1942; Die Kroaten im Wandel del' J ahr-hunderte, 1944, str. 11-15; Vidi i nap. 6.

12 Vidi H a u p t man n Lj., ]Ic 3, 1937, str. 3-31 i ondje navedenu literaturu:za kasrrije doba v. literaturu, navedenu gore u nap. 6.

13 Bur y I. B.. n. n. mj. str. 524-525. 556-561 (odn. 97-98, 126-131).14 K 0 n s tan tin Po r f., n. n. mj. III, str. 128 r. 8-9.15K 0 n s tan tin Po r f., n. n. mj. III. str. 137 r. 11-12.16 K 0 n s tan tin Po r f., n. n. mj. III, str. 144 r. 9-10.17 N 0 Y 0 t n y V., ceske 'dejiny I11, 1912, str. 467-489.18 H a u p trn ann Lj., Dolazak, str. 96-101.19K 0 n 5 tan tin Po r I., n. n. mj, III, str, 152 r. 2-3.

15


16/58

Boeo Gred enuuet

(A III 5).20Svakako ta razlika u opisu pretpostavlja promjenu u politickom po-Iozaju sjevernih Hrvata ne sarno u njihovu odnosu prema Nijemcima, vee i pre-rna Madarima, Bududi da se ti odnosi izmedu Ceha i Nijemaca za citavo vrijemeOtonove vlade sve do 950 nisu bas nista izmijenili, moran je dakle izvjestaj u

30. pogl. nastati poslije 950; promjena u odnosima prema Madarima mogla je,mcdutim, nastati tek posliie 955 , kad nakon bitke kod Augsburga nalazimoMadare takoder u prijateljskim odnosima s Nijemcima. Time dolazi Hauptmanndo zakljucka, da je 30. pogl, nastalo tek poslije 955 . Labuda G. doduse u svomopseznom djelu 0 Samu dokazuje, da je 30. poglavlje nastalo ne samo prije 955,nego cak prije 950. 21 Ali ako on tvrdi, da su Cesi bili podlozni Nijemcima veeod 929, bez obzira na ceskn bunu 936, i da je izvjestaj 0 Otonu kao vrhovnom~eskom gospodaru mogao nastati i prije g. 950., i to pod utjecajem njemackogposlanstva u Carigrad 949,22 sva su ta tvrdenja nemoguca s obzirom na drnkcijiopis njemacko-ceskih odnosa u datiranom 31. pogl. 948/49. Istotako se njegovodokazivanje iz madarsko-ceskoga prijateljstva, spomenutog 11 30. pogl., zbogkoiega bi 30. pogl. trebalo da je nastalo prije 950, kada su bili kako Cesi takoi Madari neprijatelji Nijemaca, razbija na izvjestaju 31. pogl., da su 948/49pored Nijemaca i Madari napali na Cehe:" obrnuto pak ,se u 30. pogl. spominjeprijateljstvo s Madarima uporedo s p 0 k 0 I' 110 Se u Nijemcima.

Hauptmann je, oslanjajuci se na naslov "Qt(ll t(ll fJ ., , (!XA(ppr )" r l . P~l'Yt!J(~"I!.!J([1;~ :E" '~( !J( :: ko j i shvaca kao~Otonu Velikom. kralju ... , a ne Otonu,velikom kralju ... , dokazivao, da je 30. pogl. moglo nastati tek poslije962, kada je Oton bio krunisan za cara. Tek tada se naime za nj ucvrstioepitet Veliki.24 Taj dio Hauptmannove argumentacije je takod er naisaona prigovore i sumnju." i to bar s nekim veeimopravdanjem nego kodnjenog prvog dijela. Hauptrnanuova argumentacija se doduse zaista na prvi

pogled (\ini dobro izgradena: epitet (;tJ.8j!J(~

se11

De administrando imperiona raznim mjestima upotrebljava bez sumnje 11 razlicitim znacenjimar-Da-semedu njima nalazi i znacenje Veliki, dokazuje nesumnjivo nacin poveziva-nja tog epiteta s Konstantinom Velikim. 26 U slucaju, kad su slijedila dva vla-dara s istim imenom, Konstantin upotrebljava epitet (; tJ.8j!J(~i u znacenju stariili mozda cak cljed ;27 kod Otona I. dodavanje epiteta stari za KOlilstalltinova2ivota (t 9. XI. 959) nije dakako imalo nikakva smisla, jer je u C3JSU Konstanti-nove srru-tiOton II. imao tek 4 godine." Na treei nacin upotrebe epiteta (; tJ.8j!J(~u Konstantinovu djelu nailazimo, medutim, u vezi s madarskim veli'kim kne-.zom Arpadom: 'A p7t~o~~ (; tJ.E '{!J(~ Toopitl!J(~ a.PZU )'I29. To svakako ne ZI1:tCi

20K 0 .ns tan tin Po r f., n. 'no rnj. III , str. 144 r. 12-13.21 Lab u d a G., n, dj, str. 228-230.2~ Lab u d a G., ll~ dj, str. 215-216, nap. 59.23 K on S tan t ,j II Po r f.. n. n. mj. III , str. 152 r. 2- . '3.2. H a u 'p t m a 11 n Lj., Dolazak, str. 96-101.25 Lab u ,d a G., n. dj. str.229, nap. 88; drukcije medutim isti pisac str. 215-216,

nap. 59.2G II all p t man n Lj., Dolazak, str, 100 i nap. 69.27 :M a no j 1 0 vic G., Rad JAZU 186, 1911, str, 140 i d., 147; H au p tm ann Lj.,

Dolazak, str.99-100.28 Roden potkraj 955; Uhlirz K., Jahrbiicher des Deutsohen Reiches unter

Otto II. und Otto IlL, T, 1902, str, 1-2.29 Konstanti'n Porf., n. n. mj. Ill, str. 174 r. 22.

16


17/58

Prilog kritici Porfirogenete

Arpad Veliki, knez madarski, vee Arpad, veIiki knez Madara, t. j. kneziznad ostalih madarskih plemenskih knezeva, Postanak i znacenje tog Al'padovanaslova objasnjava i dokazuje njcgova sira veza. Upravo ispred toga" se naimeu djelu obraduju madarski plemenski knezevi i njihov polozaj, tako da je

takvo izuzimanje Arpada, koji nije bio samo jedan od jednakih, bilo upravonuzno za jasnu sliku madarskih prilika, OsianjajuCi se na naslov, sto ga je usredini X. stoljeca bizantinska diplomacija upotrebljavala za njemackoga kra-lja, Hauptmann dokazuje, da se kocl Otona ne radi '0 naslovu vclik i kralj,jer je za njemackog kralja nasao samo naslov kralj.31 Tako bi dakle os talasamo ip rva moguenost, cla je nairnc autor epitct 6 t J . , , (C


18/58

Bogo Greiensuer

da bi taj drugi koncept izradio isti covjek, koji je tako ustrajno isticao zna-cen,je cara Heraklija i Bizanta u prvorn. Dakle i sadrza] govori protiv toga. rlabi autor 30. pogl, bio zaista Konstantin, koj] je napisao pogl. 29.. 31-36.

U vezi s Labudovom obradom pitanja kritike teksta moramo. medutim,odnos izmedu obje redakcije istraziti jas nesto potanje. Gotovo ne zad iruci upotanju analizu - a gdje se on ipak upusta u nju. grijesi gotovo svuda zbogsvoje povrsnosti i loseg shvacanja starije jugoslavenske literature - Labudapokusava naime da odnos izmedu obje redakcije rijesi sirokopoteznoz inace 11 vccini poglavlja djcla De arlministrando imperio.Zbog te razlike, koiu Bury 11 svom cljelu zaista nije objasnio na zadovoljavajucinacin, Labuda tvrdi (misleci, da je 30. pogl. jerlini primjcr te vrste u drugomdijelu De administrando imperio), da 30. pogl. potjece iz drugoga Konstanti-nova rljola, De thematibns, odakle ie zabunom zalutalo izmedu 29. i 31. pogl.De administrando imperio. jedimi dokaz za tu tvrdnju mu je spomcnuto nerlo-

stajanje uvodnih rijeci t'lt20) ottoclnosno Ott. kojih Bema n i u djelu Dethematibus. Kao dopunski dokaz on navodi jos to. sto 11 OpiSH bizantinskihtemata zaista nedostaje opis dalmatinskih grarlova, To poglavlje hilo ie poLabuclovu misljenju prema tome u cijelosti gotovo vee 944 (zajedno s ostalimpoglavljima eljda De thematibus}: 29. i 31. pogl. Sl1 dakle kasnija ,>Citavimnizom izvora dopunjena verzija tog prvobitnog teksta."

Medutim, pogresn a i r - vee sama polazna tocka tog Labudova tumaccn ja..Bury 40 zaista nije urnio da objasni. sta je sa spomenutim stilskim razlikama,Drzao je, cia se kad odsjecaka sa tatEO" ott od nosno Ott neli 0 hiljdkamd,sto ih je car imao vee UpI' V 0 hit 110 III konceptu p ripremljeue za djelo.kod ostalih pak 0 kasnijim dodacima. prije svega 0 ekscerp tima iz kn ji~a.

Kasnija analiza cljela De administrando imperio pokazala jc, da je takvo tuma-cenje pogresno. Vee Tomasic" ga je opravdano karakterizirao kao nateguuto.U,jeclno je on dokazao, cia tib uvodnih rijecca nema samo ondje vgrlje je tekstoc-igledno obraden, hilo da se radi 0 citavim poghvljima. bilo sarno 0 njihovimvecim dijelovima. Primjere za takav zavrsen rad navodi narocito 11 prvimpoglavljima spisa: vrlo lijep primjer zavrsene obrade skupljenog grarl iva p ruzarnedutim i udrugom dijelu De administranrlo imperio (od 37. pogl. dalje) 43.poglavlje, koje - istotako kao ni30. pogl. - nema tih rijecca u pocetku odsje-

. caka, a uvod u nj pokazuje, cia se radi za'ista 0 definitivnoj carevoj redakciji.Lahuda daklc grijesi takoder, kacl tvrdi, da u drugom dijelu Dc administrandoimperio nema poglavlja bez tih rijecca u pocetku al ineja.

Ali i konkretno poredenjo ohiju redakcija izvjestaja 0 naseljavanju Hrvatamedusobno i s djelom De thematibus dokazuje, da je Labudova pretpostavkazaista hez osnove i pogresna:

1. Ni po sadrzaju, ni po obliku 30. pogl, De administrando imperio nespada u djelo De thematibus. Po sadrzaju ne icle zbog toga, sto je to djelo posve-ceno prije svega geografskom OpiSH pokrajina bizantinske clrzave ( za razlikuod De administrando imperio, koje opisuje d rug e narocle i bizantinski odnos

39 Lab u d a G,. n. dj., str. 230-233.,10 R 1I r v J. B.. n. n. mj.. str. 538-539 (109-110).41 T 0 ill a sic N., zivot i djela cara Konstantina VII. Porfirogenits, VZA 20. 1918,

str. 14-18.

18


19/58

Prilog kritici Poriirogeneta

prema njima te se interesuje prije svega za h Iis t o r i j s k e momente}: P 'Oobliku ne spada onamo, jer je opis u De thematibus suhoparan, skrt i kratak,ogranicen na mnogim mjestima sarno na nahrajanje.ss te se bazira gotovoiskljucivo samo na knjizevnim izvorima." Pogl. 30. ne spominje Bizant nigdje

osim na svrsetku, gdje pripovijeda, da je car Bazilije I. (867-886) odredio, damoraju Bizantu podlozni obalni gradovi placati Slavenima danak 0); opisujesamo tude narode i bizantinski odnos prema njima; vecina teksta posvecena jehistoriji. Svrha, izrazena u uvodu u to poglavlje (da opise, kako su Slaveniosvojil'i Dalmaciju)," upravo iskljucuje mogucnost, da bi to poglavlje biloistrgnuto iz geografskog opisa bizantinskih temata. Tekst je socan te se uprvoj polovini poglavlja bazira gotovo iskljucivo samo na narodnom prcdanju-sve dosadasnje traganje za knjizevnim predloscima ost8510je bez uspjeha, Sveto harmonicki uvrstava ovo poglavlje u citav koncept i nacin rada za De adrni-nistrando imperio.

2. Koliko-toliko detaljni studi j sad r z a j n 0 g odnosa izmedu 29. i 31.

pogl. s jedne i 30. pogl. s druge strane nepobitno dokazuje, da su prva dvastarija, Karakteristicno je vee to, kako je obradena tradicija 0 padu Dalma-cije i Salone u 29. i 30. pogl. Po Buryjevu miMjenju radi se kod oba izvjestajao dvije reprodukeije istoga dokumenta." Srodnost medu njima je zaista van-redna. Uza sve to ipak 29. pogl, pokazuje karakteristicne erte obicnog neure-denog ekscerpta, u koji su dodane za Konstantinovo pisanje karakteristicnefiloloske primjedbe 0 raznim imenima (Romani; Klis; Slaveni, koji se zovui Avari), dok u 30. pogl. nalazimo mnogo logicniji redoslijed dogadaja, tjesnjinasIon na zivo pripovijedanje narodne tradicije (prvi napacl strazara na AYare,opis zauzeca grada Salone na veliku subotu). U 29. pogl. dogadaji su raspore-deni oci.to ispremijesano, za narodnu tradiciju upravo nevjerojatno: pocinje

se opisom Romana u Dalmaciji, koje je ~amo - u Split i Duklju - tobozedoveo Dioklecijan iz Rima. Poslije govora 0 tome, da je vlast tih Romana dopi-rala do Dunava. prelazi odmah na romanski napacl na slavenske narode. kojise zovu i Avari, za koje Romani zacudo nisu znali, da zive S onu stranu rijeke,kao ni oni za ove, iako znamo 0 mnogo starijim medusobnim borbama upravou Dalmaciji, Posljedica pobjede nad Slavenima odnosno toga. ,fifo su Romanisaznali, da drugs strana Dunava nije nenastanjena, trebalo hi cla budc Iormi-raniestalne str


20/58

Bogo Greieneuer

potrebno da se sjete prvog napada (glagol je 11 aoristu, a ne u imperfektu.oznacuje dakle jednokratnu radnjul). - Izvjestaj 30. pogl. je, naprotiv. sasvimjasan i logican, Pocinje se opisom geografskog polozaja Dalmacije. a zatirn pre-lazi na opis Salone, njezine stalne straze, slucajnog prijelaza preko Dunava,

koji uspijeva, jer su na avarskoj strani koel kuee sarno zene s djecom: zatimprelazi odmah na avarsku osvetu, koja stize vee narednu izmjenu straze te zivoopisuje pad Salone. Recimo. ela bi bila i istina ono, sto misli Bury. da se objereelakcije oslanjaju na isti izvor, ipak je Iskljuceno. da bi iz vee logicno ure-denog izvjestaja u 30. pogl. mogla riastati zbrka u 29. pogl. Ne toliko onaj redu dogadajima, sto bi ga mogao unijeti i autor 30. pogl., koliko novi narodno-pripovjedni elementi, kojih u 29. pogl. jos nema. povezani upravo tim Iogicnimredoslijedom dogadaja (napad na Avarel), dokazujn, da je prvobitni predlozak.upotrehljen za 29. pogl., u najmanju ruku bitno dopunjen novim gradivomnarodnog predanja u Dalmaciji. ako ne eak i zamijenjen novom redakcijomdalmatinskog narodnog predanja 0 padu Salone. Odnos izmedu oba momenta.

koji su utjecali na preradu starije redakcije. tesko je oelrediti: dok nov i narodnielementi govore uvjerljivo za utjecaj novih podataka iz same Dalmacije. cinise, da se harem u uklanjanjn Slavena .iz dogadaja ispoljava i utjecaj antora.Tek slavenskom pobjedom nad Avarima naime Slaveni. po koncepciji 30. pogl.,osvajaju Dalmaciju; tekst bizantinskog izvora u drug om dijelu 30. pogl."pokazuje, da njegov autor i Hrvate smatra samo jednom, svim ostalima jedna-kom skupinom medu dalmatinskim Slavenima. Kad autor ne bi kod Avarauklonio njihovo istovjecivanje sa Slavenima. mogao bi opis osvajanja Dalma-cije od strane Slavena prestati vee zauzimanjem Salone: osvajanje Dalmacijeod strane Slavena nc bi dakako u tom slncajn moglo hiti centralni predmet togapoglavlja, kako je navedeno 11 njegovu uvodu.

Ako tu analizu prosirimo jos na poredenje s 31. pogl.. vidimo prije svega.kako je pogresna tvrdnja, da je 31. pogl. u poredenju s 30. pogl, prosirenocitavim nizom novih izvora. U 30. pogl. se u historijskom dijelu, narnijenjenomopisu toga. kako 'S11 Slaveni osvojili Dalmaciju. autor oeiglcdno namjernoogranicuje na vrijeme do njihove emancipacije od Franaka. koju on po narod-noj tradiciji stavljn nesto prerano. II prvu polovinu IX. stoljeca. Medlltim. sves t val' n e novosti 31. pogl., kojih 11 30. pogl. ne nalazimo, iz kasnijeg su doba(dolazak sveca Martina. opis hrvatske vojnicke snage)." Obrnuto pak poredi-vanjem 30. pogl. s odgovarajucim dijelovima 29. i 31. pogl. nalazimo 11 prvornniz isp ravljenih i potpnno novih vijesti: upotpunjena je vee prica 0 paduSalone. Dok je Bijela Hrvatska u 31. pogl. lokalizirana po dalmatinskom izvie-staju (iza Madarske). 11 30. pogl. je smjestena po novom izvjestaju iz Mletaka(iza Bavarske)." Izvjestaj 0 bijelim Hrvatima" je i inace izmijenjen s obziromna njihov novi polozaj (vidi gore). Upotpunjen je izvjestaj 0 seobi Hrvata,"preraden izvjestaj 0 pokrstavanjuP' Nanovo su uneseni podaci 0 ostacima Avara

46 K 0 n s t an t i n Po r I., n. n. rnj. III, str. 145 r. 10-11, 146 r. 15 i 23, 147 r.:;i 8.

47 Konstantin Porf., n. '11. mj., III, str, 149 r. 9-151 r. 20.48 K 0 n s tan tin Po r f.. n. n. mj .. III, str. 143 r. 20-21.49 K 0 n s tan t i n P or f., n. n. mj., III, str. 144 r. 7-12.50 K 0 n s tan tin Po r f., n. n. mj., III, str, 143 r. 21-144 r. 6.51 K 0 n s tan tin P 0 r f., n. n. mj., III, str, 145 r. 2-5.

20


21/58

Prilog kritici Poriirogeneta

medu Hrvatima," 0 seobi dijela Hrvata u Panoniju i Ilirik,53 0 hrvatskoj podlo-mosti Franeima i 0 ustanku protiv njih,54 0 podjeli Hrvatske na zupe,55 0 polo-zaju Hrvatske i susjednih Slavena-" i 0 slavenskim odnosima prema bizantinskimgradovima u Dalmaciji." Sve to dakle pokazuje, da je u 30. pogl. sacuvana

mlada redakcija izvjestaja; ali ito, da je izmedu zapisa prve i druge redakeijemoralo proci harem nekoliko godina, koje su se u kojecemu iskoristile za dobi-vanje novih izvjestaja i za ispravljanjo starih,

Ipak hi se ovom zakljucku mogao .jos uvijek netko usprotiviti, jer su tobozeneke vijesti i za starije doba u 31. pogl. ipak konkretnije nego u30. pogl., takona PI'. 0 bijegu Hrvata Herakliju," 0 ulozi toga cara u hrvatskoj horbi s A va-rima i kod pokrstavanja Hrvata," 0 bizantinskoj vrhovnoj vlasti nad Hrvatskomi hrvatskim vladarem," 0 Porginu oeu i Porgi samom." Da bismo 0 tim razli-kama mogli izreci cvrst sud, moram opet po Hauptmannovu primjeru'" -samo nesto upotpunjenom - uzeti u tom poredivanju u obzir jos 32. poglavljeDe administrando imperio, koje govori 0 seobi Srba:

Seoha Hrvata

A. pogl. 30.1. Hrvati2. su iz Bijele Hrvatske

(5 onu stranu Bavar-ske)

B. pogl, 31.Hrvatisu iz Bijele Hrvatske(s onu stranu Madarske,hlizu Franacke, u susjed-stvu polapskihSrba)

pobjegli k hizantinskomearn Hel'akliju

Seoba Sl'ba

C . pog!. 32Srhi

3. dosH u Dalmaciju (po-slije pada Salone, t. j.u doba cara Heraklija)

4. pod vodstvom petorobrace i dviju sestara(Klukas. Lovelos, Ko-sences, Muhlo, Hrova-tos; Tuga, Vuga),

5 . Tamo su nasli Avare,u daljoj ih borbi dje-lomicno protjerali, dje-lomicno pokorili.

su iz Bijele Srhije (s onustranu Madarske, u zem-Iji Boiki, graniceci se sFrancima i BijelomHrvatskom)

pobjegli k bizantinskomcaru Herakliju

pod vodstvom Porginaoca.

pod vodstvom jednog odoba brata, koji su u Bije-loj Srbiji naslijedili svo-ga oca.

Po Heraklijevu naloguistjerali su Avare iz Dal-macije

Heraklije ih je nastanionajprije u kraju, koji seodonda naziva Srpciste( l:Sp~Al lJ( )u solunskoj po-

krajini, ali su se s care-vom clozvolom uskoro 'n-

52 Konstantin Porf., n. n. mj., III, str, 144 r. 6-7.53 Konstantin Porf., n. n. mj., III, str. 144 r. 12-16.54 Konstantin Porf., n. n. mj., III, str. 144 r. 16-154- r. 2.55 Konstantin POI' f., n. n. mj., III, str. 145 r. 5-10.56 Konstantin POI' f., n. n. mj. III, str, 145 r. 10-146 r. 16.57 K 0 n s tan tin POI' f., n. n. mj. III, str, 146 r. 16-147 r. 18.58 Konstantin Po r f., n. n. mj. III, str. 148, r. 6-7.59 Konstantin POI' f., n. n. mj. III, str, 148 1. 16-17 i 21-22.60 Konstantin Po r f., n. n. mj. III, str. 149 r. 4-5 i 150 r. 17-19.61 Konstantin P 0 r f., n. n. m, III, str. 148 r. 21 i 149 r. 2.12 Hauptmann Lj.. Resetarov zborrrik. 1931. str, 18-19.

21


22/58

Bogo Grsfeneuer

6. Odonda Hrvati vlada- te su se po nalogu caraju tom zemljom. Heraklija naselili u toj

pokrajini.

7. Neko vrijeme hili su Hrvatski knez je od po-samostalni, a zatim BU cetka, to jest od vladedosli pod Franke. Zhog cara Heraklija, podlofanfranackog nasilja su se romejskom caru i nika-pobunili i ostali od- da nije slusao hugarskogaonda samostalni i ne- kanac.zavisni (ailtoosolto tO t xal

ocot6110fLOt).

putili kuci : na putu suse predomislili i prekobeogradskog stratega po-novo se obratili Herak-

liju, koji ih je kao svojepodloznike naselio usa-dasnjoj Srbiji, Paganiji,Zahumlju, Travuniji iu zemlji Konavljana. Po-slije smrti kneza koji sesklonio caru, zavladao jepo nasljeclstvu njegov sin.zatim opet unuk i takodalje redom knezevi iznjegova roda. Pasli je ne-

koliko godina radio seViseslay, a ad ovoga VIa-stimir, i do vremena togaVlastimira zivjeli su Bu-gari mirno sa Srbima kaosusjedi i medasi, volecise medusobno, podvrg-nuti i pokorni romejskimcarevima. koji su im ci-nili dobrocinstva. Zatimslijedi opis borhi izmeduSrba i Bugara u IX, i X.stoljecu (od Vlastimira doCaslava}, u kojima je bilaSrbija ponovo podvrg-nuta Bugarima, na krajuza nekoliko godina (924--927/8) cak i bez svagakneza prikljucena Bugar-skoj. A iza tog podroh-nog opisa slijedi receni-ca: Srpski knez je odpocetka, to jest ad vladecara Heraklija, podvrg-nut romejskom caru i ni-kacla nije slusao bugar-skoga kana.

8. Molili su iz Rima za Car Heraklije im je za Car (Heraklije) poslao imkrst. J poslali su im vladanja kneza Porge je svecenike iz Rima ibiskupe i pokrstili ih 100p#) poslao i doveo iz pokrstio ih.za vlaclanja njihova Rima svecenike, ucmiokneza Borne (Iloptveo). od njih nadbiskupa i hi-

skupa i svecenike i da-

kone te je pokrstioHrvate,

2 2


23/58

Prilog kriiici Poriirogeneta

Poredenje obaju starijih tekstova B i C dat ce nam osnovu za prosudi-vauje odnosa izmedu B i A.63 U C 2 Konstantin polapske Srbe smjesta u cesku,gdje je zivio dio Hrvata, 0 kojima je imao izvjestaj, da su se sa sjevera doselilina jadran. Pretpostavka, da Konstantinove Boike valja traziti u istocnoj Gali-

ciji, u suprotnosti je s drugim Konstantinovim navodima 0 prvobitnoj domo-vini Srba, a Baraclino istovjecivanje Boici = Vilei (Vilki. Veleti i s1 . )61 ne mozese prihvatiti, jer u Boika nedostaje za Velete u svim oblicima njihova imenatako znacajni glas -1-. Ali je prije svega zbog potpune slicnosti slova Y o i [! ugrckoj grafiji X. S t.65 jedino vjerojatno rjesenje, da su Boiki stvarno Boimi,rlakle Cesi." Dakako. Srba u Ceskoj stvarno nije nikacla ni bilo. C 3 odgovarapotpuno B 3; C 4 je bez svakog realnog sadrzaja, jer C 7 dokazuje, da je Kon-stantin imao konkretne izvjestuje osrpskim knezevima tek ad Viseslavadalje;" pripovijedanje u C 4 je dakle elsto Konstantinovo tumacenje podjeleSrba i seobe jednog dijela na jug. C 5 je istotako vjestaeka Konstantinova kon-strukcija, da bi protumacio topografsko ime Serblija - takvih narodnih etimo-

logija nalazimo u De administrando imperio citav niz. Historijski podaci 11C 6 opet se u tan cine poklapaju sa sadrzajern u B 6, clok se gcografski dio togodsjecka odnosi svakako samo na razvitak Srba do X. sf. te neposredno poslijenaseljenja ime jednog jedinog plcmena nije moglo pokriti tako opseznu povr-~inu. kad jos mnogo kasnije na istom prostoru nalazimo i imena manjih ple-menskih jedinica;" vijest je sigurno nehistorijska vee zbog toga, sto za vladeHeraklija Singidunum sigurno nijc bio vise u bizantinskim rukama te nijetamo bilo nikakvog bizantinskog stratega, Singiclunum se u bizantinskim ohram-benim borbama protiv avarsko-slavenskih navala spominje posljednji put o.600: kad je Heraklije dosao na vlast, bizantinska je vlast na Balkanskom polu-otoku bila skrsena te se osnivanjem temata uspostavila tek u drugoj poloviniVII. stoljeca." Najvazni.je je, mcdutirn, to da nam zavrsna recenica kod C 7- s izuzetkom srpskog imena doslovce preuzeta iz B 7 - i 9. S nod 0 k a z u j ecar e v ute n Ide n c i j u da prikaze Srbe kao bizantinske podloznike. Njegovtekst nema samo historijsko znacenje, vee predstavljn i - uputstvo za hizan-tinsku vanjsku politiku! Zata se u korist svojih politickih tezn i] Konstantinnije nimalo plasio da dogadaje prekrije tendencioznim, s historijskim razvojemnespojivim tvrdnjama opcega karaktera. Tako je i zakljucna tvrdnja alineje C7nespojiva s vlastitim Konstantinovim potankim opisom oclnosa izmedu Srba iBugara u istoj alineji. Najzad je i C8 samo kopija B8, jer su Srbi bili stvarno usirokom opsegu krsteni tek u IX. stoljecu." Heraklije doduse zaista do 638 nije

63 Isp. u ovom: H au p t man n Lj., Resetarov zbornik. 1931, str. 19-20; is t i.Dolazak, str. 125: is t i, ]Ie 3, 1937, str. 46-47; Lab u d a G., n. dj., sir. 240-254.

64 Bar ad a M., Seoha Hrvata i Srba, Nastavni vjesnik 42, 1933/34, str, 177-179.65 Tho m p son E. M., Paleografia greca e latina, 4. izd. (G. C. Bascape), 1940,

iabela grckih slova uz str. 116.66 G I' ego ire R., Byzantion 17, 1944-45, str. 98.67 Y. 0 tome 0 s t I' 0 g 0 r ski G., Porf'irogenitova hronika srpskih vladara i njeni

III orioloski 'pod9.ci, Ie 1. 1949, str. 24-29.68 K 0 n s tan tin Po r f., De administranid'o imperio. pogl. 29-36.69 0 s t r 0 g 0 r ski G., Utica] Sloveuana drustveni preobrazaj Vizantije, IG 1948,

hr. 1, str. 12-21.70 j i r e c e k c .. Geschichte del' Serben. 1.1911. str, 1:"2-1':5 (1 1 Radonicevu

prevodu, Istorija Srba I. 2. izd. 1952. str. 97-99).

23


24/58

Bogo Grefensuer

hio s Rimom u tako ostrom sporu, da ne hi mogao dohiti nusionare iz Rima,"ali nije imao nikakove mogucnosti da ih posalje medu Srhe, jer su Bizanfincicak slavenska plemena u neposrednom zaledu Soluna podjarmili tek od sre-dine VII. st. dalje." Buduci da crkvena terminologija kod Srha ukazuje djelo-

micno na zapadni izvor," jasno je osim toga. da se siroko pokrstavanje Srhamoglo Izvrsiti tek poslije pokrstavanja Hrvata.

Ovim poredenjem utvrdili smo dakle dva momenta. koji ce nam sluzitikao metodicka uputstva pri uporedivanju A i B:

a) U Konstantinovoj ohradi srpske povijesti vidimo izrazito tendencioznoisticanje hizantinske vrhovne vlasti nad Srbima opcenito i uloge Heraklija uprvo doba srpske historije posebice.

b) 0 srpskoj povijesti prije pocetka IX. st. Konstantin nije imao dodusenikakvih srpskih podataka, ali zato ipak nije propustio da je pr-ikaze, Osloniose u starije doba s jedne strane na bizantinsku drzavnopravnu tradiciju, s drugena etimologiziranje, a s trece strane koristio se vijestima 0 Hrvatima, Kao

osnova za tu upotrebu hrvatskoga predanja sluzila mu je svakako cinjenica. stoSrbi ziYe u susjedstvu s Hrvatima kako u polapskim zemljama tako i na Bal-kanu. Na to ukazuje i cinjenica. da se svi bitni elementi seobe Srba navode poprvi put vee u vezi sa koriseenjem hrvatskog predanja (B II 1-2). ~a ta tritemelja ie on sam iskonstruirao srpsku povijest izmedu pocetka VII. i krajaVIII. stol jeca.

o elvostrukoj seobi Srha clakle stvarno nemamo nikakve historijskepotvrde, vee jedino Konstantinovu konstrukciju. Zato se citavo dokazivanjedvostruke seobe Srba oslanja na vanredno nesigurne dokaze, tako 11a pr. nageografski dodir Srba i Hrvata koel zapadnih i jumih Slaven a :" na ime Abo-driti. upotrebljeno kocl franackog analiste vjerojatno za Branicevce. ali je onovjeStacki. a ne domaci plemenski naziv. kako dokazuje vee clodatak qui vulgoPraedenecenti vocanturx.P pa zato ne dokazujo nista: na instituciju zl1pana.koje medutim nalazimo ne sarno kod polapskih i juznih Srba. vee kod svihjuznih Slaven a, Ipolapskih Slaven a, ceha i Poljaka," zbog cega je takva argu-mentacija" neosnovana.

los najozbiljniji je clokaz iz tradicije. koju Konstantin Porfirogenet pove-zuje sa zahumskom dinastijom, da je naimc ova dosla o rl nekrstenih stanovnikauz rijeku Vislu, koji se nazivaju Att:iy.1j (Ljadiskie}:s Ali i ovdje nailazimona zapreke. Na jednoj strani splitski arhidakon Toma svjedoci 0 hrvatskompredanju, da je seclam ili osam plemena p lemica doslo iz predjela Poljske.

71 D Y 0 r n i k F.. Les Slaves. Byzance et Rome en IXe siecle, 1926, str. ":'3.72 0 s t r 0 g 0 r ski G., IG 1948, hr. 1, str. 15, 20.73 Cor 0 vic v.. Historija Bosne. 1940. str. 103-104: v. i nap. 70.74 H a m 'p t man n Lj., jle 3, 1937, str. 30-61.75 Annales regni Francorurn uz g. 824; Rae kiF., Documenta ... , MSHSM V'l L;

18??, str. 330.76 K a d lee - TaT a n 0 v ski, Prvohimo slovensko pravo pre X. veka, 1924, str.

40-42; B a 1z e r 0., 0 zadrudze slowianskiej, Kwartalnik historyczny 13, 1899,str. 208-210.

77 Lab u d a G., n. dj. str. 245-2.J.8.78 K 0 n s tan tin POI' f., n. n. mj. III. str. 160; S k 0 k P.. Ortsnamenstudien

zu De administrando imperio des Kaisers Constantin Porphirogennetos, Zeitschr. f.Ortsnamcnf'orsch. 4, 1928, str. 227, 239-240; G I' ego ire H., Byzantion 17, 1944-45,str. 98-99; H au p t 'Ill ann Lj., Reseiaroy zhornik. str. 23: is t i JIe 3. 193.,., str. 48.

24


25/58

Prilog kriiici Porlirogenete

dok dodatak qui Lingones apellantur dokazuje, da je za Poljake kod Hrvatabilo u upotrebi ime Lehi (= Ljahi, Ljadiskie)." Buduci da na drugoj straniKonstantin Porfirogenet zna 0 povijesti Zahumlja do Mihajla Viseviea istotakomalo kao in!lce 0 srpskoj, i buduci da se pored toga u to doba ne moze ozbiljno

govoriti u Zahumlju 0 dinastiji, koja hi vladala od doseljenja pa do X. st ..mogli bismo i ovdje pretpostaviti oslanjanje na hrvatske vijesti, koje smoutvrdili inace koel Srba. Sva c v r S t a argumentacija u korist dvostrukesrpske scobe suzuje se dakle u biti samo na one momcntc, na osnovu kojih illje -konstruirao vee car ski pisae. Dakako. bas rrista nas medutirn ne moze pri-siliti, da rezultate takvog zakljucivanjn iz dvostrukog susjedstva - na Labi ijadranu - moramo primiti kao historijsku istinu. Na to smo prisiljeni timmanje, sto se cini, da su Srbi prvobitno zivjeli negdje u sredini prostora, izkojega su se Slaveni selili s jedne strane prema jugu, s druge prema zapadu.tako da su mogli ucestvovati u obje seohe te se razhiti vee u to doha. Prisu-tnoscu Srha u slavenskom stanovnistvu iznael donjeg Dunava u prvoj polovini

VI. st. mozemo po svo] prilici najlakse protumaciti zagonetne Spore kod Pro-kopija, dok nam na zapadu slicno preelanje 0 srpskoj polaznoj tocki slavenskeseobe cuva takozvani bavarski geograf."

Buduei da smo poredivanjem B i C naisH elirektno na trag careva postupkapri ohradi fragmenata, skupljenih za historiju Srba, ne moze nam ni odno-izmedu A i B zadavati teskoca te mozemo rijesiti i prigovore, koji govoreprotiv naseg zakljucivanja 0 odnosu tih r lviju redakcija prec1anja 0 Hrvatima."Narocita uloga Heraklija u hrvatskoj povijesti, koju A ne samo sto ne poznaje,nego je vijest 0 naseljavanju Hrvata u A takvoj ulozi Heraklija i Bizantadirektno suprotna, nama je na osnovu gornje analize odnosa izmedu B i Cnuzno sumnjiva kao izraz Konstantinove tendencije, da proslavi Bizant i

istakne bizantmsku vrhovnu vlast nad Hrvatima. Suprotnost izrnedu A i Bdolazi najjace do izrazaja u tQcki 7. A7 poznaje Hrvatesamo slobodne ili podfranackom vrhovnom vlascu, a prema B7 bi Hrvati trebali c1abudu od Hcraklijadalje skroz podlozni bizantinskom earn. Nema sumnje, da se ta suprotnost mozerijesiti samo pretpostavkom, da je podloga za A7 istinski historijski razvitak, ctpodloga za B7 bizantinsko drzavnopravno naziranje, koje se javlja i kod kon-struiranja srpske povijesti. DefinitiYnll potvrclu Zd tu pretpostavku dao ic veeHauptmann, kad je vrlo instruktivno i jasno dokazao. rla gore navedeni citatpredstavlja u tekstu .interpolaciju. koja tekst sadrzajno 11(' sarno raskida. YE'Cstovise i otezava njegovo razumi jcvan je. 82

Drugi primjer, na kojemu mozemo korikretno dokazati, da je Heraklije

tenclenciozno i nehistorijski uvucen u hrvatsku povijest, pretstavlja B 8. Kodnormalne kritik e tekstova dovoljne su rnnogo manje veze izmedu elva tekstanego sto su one, koje vezu slijedeea elva odlomka, pa da se svak i kriticki histo-ricar sasvim cvrsto uvjeri 0 njihovoj povezanosti:

;9 Tho 111 a s arc hid i a con us, Historia Salonitana, ed. Hacki F., MSH8.\1.XXVI, str. 25.

80 La h u d a G., Okres wspolnoty slowiariskiej w swietle zrodel i tradvcijihistor ycznej, Slavia antiqua 1, 1938, str, 181-227, narocito 185-187.

81 V. uz OYO H a u p t man n Lj., Dolazak, str. 120-127; is t i, Hesetarov zhornik.str. 19-20; is t i, JIe 3. 1937, str. 30-48.

82 H a u p t man n Lj., Dolazak, str. 123-125.

2 5


26/58

Bogo Grefensuer

A8Y E'lt tots os . . . s ;llt '~ ~~v tO to ijtov

Jja lttt~ p./X 'It I XP !i tOO 'P O Jf11lc, M t

:l .'I t s a tiA1 l ~IXV 6 'I t t a

Y o0 'It 0 V 'ltIX t6 ~a -1tH ~ IXV IXO tOO ~6'1tt n~p[YOU tOO

? ip Z 0 'It 0 ~ CXO tOOY .

B3'0 as ~ 'XO tASO~r H p a'ltA S to ~ & 'ltO ~ tS [A IX ~

M t & 'Ito"P O Jf1 1l ~& j/X jO O Y [sp sl~ . 'ltC X t6;

~Y. t) tOOYl to t1 ja /X~ &pX tS 'I t[ ~ 'l tO l tOY 'I t! l! t 'I t t-e x o n o v 'lt~ t 'ltpS ~~ UtS pou~ 'It'X t'O tIX 'ltO -'IO !l~ , tO O ~ X po o~ ato u~E ~Ii it t t a S Y 's t-XOV o s t(1l tO tS 'l./X tp ljio i to to5 to t X poo -~a to t a rxOY tIX tOY nO p j"-.

Oha odlomka govorc 0 istom predmetu (pokrstavanju Hrvaia). iz istogamjesta dolaze misionari, u prilicnoj mjeri sluze se cak i is tim rijecima; objevarijantc imena hrvatskoga kneza razlikuju se uz to u sfvari sarno za jeclnojeclino slovo! Ako pri tom uporedivanju uzmemo u obzir jos 0 p e u srodnostizmedu oba teksta, iz kojih potjecu ta dva odlomka, i slicnost slova v i I' Ugrckoj grafiji IX. i X. st., svakako je sasvim jasno, da je poclloga tih dvijuvijesti 0 pokrstavanju Hrvata predanje 0 jednom te istom dogadaju, stavljenomu jednoj redakciji u prvu polovinu VII., u clrugoj u IX. stoljece." Sve je tobilo doduse receno yee prije nekoliko desetaka godina. ali sam moran ponovnoiznijeti zbog pojave, koja je meni prosto neshvatljiva, da se naime u nekritickornaprioristickom povjerenju prema u grimizu rodenom piscu uvijek iznova jay-ljaju pokusaji, da se 0 b a od ta elva izvjestaja uzimaju kao sam 0 s tal n i ida se obim knezevima, Porgi i Porinu, osigura mjesto u galeriji hrvatskih vla-clara, Dvornik'" osim Konstantinova izvjestaja ne poznaje uopce nijedan dokaz.a inace misli, cla je uspjeh prvih misionara bio samo neznatan, Barada'" je po-rnocu arheolosko-paleografskih momenata pokusao poduprijeti Konstantinov

izvjestaj 0 Porgi harem u toliko, da se krscanstvo sirilo medu Hrvatima u.znatnoj mjeri vee u drugoj polovini VII. st., iako jos ne u doba Heraklijevevladavine. Medutim, novija istrazivanja 0 pleternoj ornamentici, narocito 0 cibo-riju iz San Giorgia u Valpolicella, podrovala su temelje njegovih izvorla. tak ovla je Karaman 86 mogao opravdano odbaeiti Baradin zakljucak. Gregoirov po-

83 H au p t III a nn Lj., Resetarov zbornik. 1931, str. 19.84 D V 0 r n i k F., n. dj. str. 71-74.8;; Bar a d a ~I., Nadvratnik VII stoljeca iz Kastel Sucurca, Serta Hoffilleriana -

YHA-D. ~S .. 18-21, 1937-1940, str. 401-418.8" K a r a III a n Lj. 0 spomenicima YII i V 111 stoljeca u Dalmaciji i 0 po-

krstenju Hrvata, VHAD, ~. S. 22-23, 1941-1942, str, 73-113, narocito 74-89, 105-11 1. [J posljednje vrijeme pokusao je HoI' v atM., Oporuka splitskog priora Petra.Rad JAZU 283, 1951, str. 119-174, da ponovo ucvrsti Baradinu argumentaciju po-motu dosad nepoznate i nejasno datirane oporuke jednog splitskog priora Petra,sacuvane u prijepisu iz 1711 g. (str. 124-125). Medutirn, njegovo datiranje oporukeII vrijcme od sredine 8. do pocetka 9. st. oslanja se u sustini iskljucivo na Baradinepomenute teze, pa se prema tome zapravo radi 0 cireulusu vitiosusu: Baradinospor no arheolosko datiranje pretstavlja pog lavitu podlogu za dane-anje oporuke, aana treba da ucvrsti pokolcba ne Baradine zak ljueke (up. narocito str. 140, 156-157).Svi ostali elementi Horvatove arg umentacijc su nedokazane kombinacije (da se odnosidedicario hujns ecclesiae centesimo quarto die na splitsku katedralu, str. 130, 131.13:, 140, 153; identifikaeija priora Petra iz oporuke sa onim na splitskom sarkof'aguu stolnoj crkvi, str. 138; kuriscenje za datira.nje izraza fasae qnatuor i in quantumgallus potest audiri, dum canit. str. 148-149. posto se prvi terrnin upotrehljava kaomjera za zemljiste u Dalmaeiji jedino ovdje i nema nikakve uporedne grade za nje-

2 6


27/58

Prilog kritici Poriirogenetn

kusaj," da od Porge nacini njegova vlastitog djeda, t. i. oca njegova oca, da bidobio paralelu s Organom-Kubratom i na taj nacin dokazao samostalnost obajugornjih odlomaka, u suprotnosti je s d v a jasna mjesta Konstantinova teksta:ne sarno S onim, gdje Konstantin ne navodi ime Porgina oca, jer ga i ne ZUa,

nego i s izvjestajem 0 pokrstavanju, k oje po citavoj vezi spada vee uno v udomovinu. a ne u doba prije seobe, kuda bi ga u vezi sa svojom operacijomteksta htio staviti Gregoire. Tako odnosni Gregoirovi zakljucci nemaju apso-lutno nikakve podloge u izvorima. Istotako je bez stvarnog temelja i Labudinornisljenje," cia je Konstantin zbog slicnosti dvaju imenn historijskih hrvatskihknezeva doduse zabunom prenio u VII. st. vijest 0 pokrstavanju, ali ne i kneza.Tit 0 Porgi Konstantin uopce zna satno to. da su se u njegovo doba Hrvatipokrstili. Zaista je doduse vjerojatno, da Konstantin nije znao, kuda spadaPorin (koji je pogresno zapisan kao Parga), a upravo to je najbolji dokaz, cia30. pogl. nije nastalo prije 31., vee kasnije, jer stavlja Porina za narodnu tradi-cijn prilicno pravilno na njegovo mjesto, bar u kronoloskom pogledu.

Nasuprot svim gore nabrojanim pretpostavkama izvjestava nas siguranizvor, da su Hrvati o. 640. bili .jos pagani," da dakle pokrstavanje Hrvata nespada u doba Heraklija, koji ie 11 BS tendenciozno umijesan n taj proces: na-dalje djela prvog splitskog hiskupa, Ivana Ravenjanina. spada tek u drugupolovinu VIII. st., kad je poslije pada Ravene (751) Bizant ponovo organiziraoDalmaciju i tamosnje gradove." Najzad. bez obzira na starije s p 0 r a die n asirenje krscanstva iz dalmatinskih gradova u okolinu, koje medutim ne mazeda bude podloga gornjeg izvjestaja, glavno razdoblje pokrstavanja Hrvata spadau doba o. 800 i nekoliko decenija poslije toga. Tako mozemo zakljuciti bar posvim do dallas poznatim arheoloskim i pisanim spomenicima, Mozda bi nestovise mog!o 0 tomu reci jos kriticko istrazivanje patrocinija, koje dan as, s obzi-

rom na ovaj problem, pretstavlja bez sumnje jedan 'od najpotrebnijih, nazalos!vee odvise dugo zanemarivanih zadataka hrvatske medievistike."

Tako smo u dva primjera mogli sasvim konkretno dokazati, da se i 11 B'istice bizantinska tendencija, Zbog toga mozemo mirne duse brisati HeraklijaI na svim drugim mjestima. kuda ga je Konstantin svakako samovoljno unio.Buduci da Porga zajedno s pokrstavanjem Hrvata ne spada u VII. st., vee 11IX .. dakako je i njegov otac 11 B3 isto onakva Konstantinova konstrukcija,kao i oba srpska bratae u C 3. Tako se sve podrobnije vijesti 11 B. kojih do

gOYO datiranje, a drugi se upotrchljava jos 1445, str. 122 itd.), dijelom cak i veomasumnjive (datiranje Petrova sarkofagu, str. 138-140), dok na drugoj strani svi sarno-stalni diplornaticki elementi datiranja, a upravo oni treba da imaju koid datiranjaisprava odlucnu rijec, ukazuju na mnogo docniji postanak oporuke (invo kacija, mjestodatuma, arenga, formula 0 testamentifikaciji, str, 141-146, formnla 0 izvrsiteljima,str. 154).

87 G reg 0 ire H., Byzamtion 17, 1944-45, sir. 95, 102-103 .ss Lab nd a G., Pierwsze paiistwo slowianskie. Paiistwo Samona, str. 237-239.89 Rae kiF., Documcnta, str, 277.90 Karaman Lj., n. n. mj.; Bulic F. - Berval,di J., Kronotaksa solinskih

biskupa, 1912-1913, str. 116-151.91 V. s i is i c F., Povijest Hrvata 11 vrijeme narodnih vladara, 1925, sir. 308 (nap.

21); argumentacija Bar a d e M. 'U Episcopus Chroatensis, Croatia sacra 1, 1931,sir. 168-170, za drukcije misljenjc nije dovoljna, jer ne vodi racuna 0 naglasavanjupokrstenja H r va 't a; u tom pogledu postoji u njoj jasna suprotnost izmedu navodao nacinn pokrstavanja (167) i 0 Porgi (170).


28/58

Boso Greiensuer

IX. st. u A nema, ispoljavajukao nehistorijski plod Konstantinovih tenden-cioznih konstrukcija, Za potvrdu tih navoda zelio hih jos da-podvucem, da uredakciji B u 29. i 31. pogl. nalazimo uz to upravo u vezi s mjestima, kod kojihKonstantinu predhacujem hizantinsku tendenciju ili samovoljno - rieznanjem

prouzrokovano - konstruiranje (u vezi s Porgom i njegovim ocem) , i inaceunutrasnje suprotnosti s ostalim tekstom, U 29.pogl. on izricito tvrdi, da suHrvati hili hal' nekako od o. 800 od Bizanta nezavisni i samostalni (to je, dakako,krivo, jer Sll ani u to doha dosli pod Franke. kako je to pravilno navedeno u30. pogl.), dok u 31. veli, da su hili od Heraklija dalje uvijek podlozni bizan-tinskim carevima. U 29. pogl. kaze. da su Hrvati hili do vladanja Bazili ja 1.(867-886) vecim dijelom pagani, a u 31., da ih je dao pokrstiti vee Heraklije.U 29. pogl. prica 0 tome, da Hrvati do Bazilija I. nisu imali vladara (arhonta),a u 31. navodi arhonte Porgina oca i Porgu te spominje podloznost svihhrvatskih arhonata bizantinskim carevima od Heraklija dalje, U 30. pogl.takvih protivurjecnosti nema, te je dakle malo vjerojatno, da su one mogle

nastati prilikom prosirivanja toga teksta, s kojim racnna Labuda.Ako pokusamo da rezimiramo glavne rezultate nase dosadasnje rasp rave

o odnosu ohiju redakcija izvjestaja 0 naseljavanju Hrvata u Konstantinovudjelu De administrando imperio, mozemo reci ovo:

1. Tekst u 29. i 31. poglavlju (iz 948/949) bez sumnje je starija redakcijaizvjestaja,

2. Ta redakcija je:a} stvorena na temelju znatno manje opseznog preciznog gradiva negonovija redakcija u 30. poglavlju:h} skupila podatke iz u mnogocemu losih, t. j. pohrkanih i nepotpunih vijesti;c) dopunjena karakteristicnim Konstantinovim etimoloskim tumacenjima:c} iskvarena Konstantinovim dopunama, iz neprilike i bizantinskom ten-dencijom, unesenom u podatke pojedinih upotrehljenih fragmenata.

3. Novija se redakcija u 30. pogl. u pogledu te tendencije tako hitno razlikujeod Konstantinova teksta, da ne moze potjecati ad istoga autora, nego je valjapripisati nekom nepoznatom interpolatoru Konstantinova cljela. Niezin po-stanak stavlja Hauptmann s ne sasvim definitivnim razlozima izmedu 962 i973. ali spada svakako u cloha poslije 955, a po svoj prilici i poslije 959.

01 . .Vrijeme izmedu zapisa prve i druge redakcije bilo je upotrehljeno na skup-ljanjo novih podataka i na provjeravanje starih kako u Dalmaciji, tako u Ve-neciji {novo odredenje polozaja Bijele Hrvatske ne moze potjecati iz Dal-

macije, nego iz Venecije}, najzacl i prilikom raznih clodira - diplomatskihiIi drukcijih - sa tudinom (novi poloza] Bijelih Hrvata). I ti mnogohrojnino vi i popravljeni podaci govore u korist pretpostavke, da je izmedu ohazapisa moralo proteci duze, a ne tek kratko vrijeme.

5. Kao izvor u pogleclu seobe Hrvata na jug mozemo s ohzirom na sve to upo-trebljavati samo izvjestaj u 30. pogl. {A}.

6. Starija redakcija (B) moze nam sluziti sarno kao pomoc kod kriticke analizenovije reclakcije (A), a niposto kao samostalan izvor 0 samim historijskimdogadajima (s izuzetkom nekih sitnih sporeclnih podataka, kaje je priredivaemlade redakcije izostavio, na p r. sto se tice Klisa i njegova polozaja u todoha}.

28


29/58

Prilog kritici Porfirageneta

Sve do sada su nam se Hauptmannovi tekstnokriticki zakljucci potvrdivali,a moje su ih dopune uglavnom sarno ucvrsti]e, Ali kada prelazimo na glavnizadatak, na analizu izvjestaja u 30. pogl., morat cemo ici dalje oel njega. Haupt-mann naime pretpostavlja, ela je tekst All - IV sa dva mala izuzetka (1I14 i

1116) jedinstveno hrvatsko naroelno predanje, cije pripovijedanje tece nepre-kidno, neusiljeno Ii svjeze." Po njegovu misljenju imamo i u 30. pogl. sacuvansarno zapis tradicije, elakle jedinstvenog, u biti nepromijenjenog i samo u dvijepotankosti dopunjenog predloska, U tom pogledu ne hi trebalo da bude nikakverazjike izmedu toga poglavlja i onih, u kojima imamo posla sarno s navode-njem pojedinih, jos ne u cjelinu sastavljenih ekscerpata, I Hauptmann je pod-legao utisku, sto ga claje jedinstvena konstrukcija, koja med utim niposto nijen u Z TIl 0 .plod jedinstvenog pre d los k a. nego moze da bude i rezul tatjedinstvene pre r a del' a z I i cit i h 'p red 10 z a k 9 U novu cjclinu. Nedo-stajanje uvodnih rijecca ~tt j ktEr;y on 11 hill poglavl iu moglo bi naimeteoretski potjecati kako otuda, sto je u njemu prepisan jedinstven predlozak,

tako i otuda, sto kod toga poglavlja imamo posla s vee obradenim tekstom, ane v:ise sarno sa grubim. samo u pogledu nekih potankosti upotpunjenim ipopravljenim ekscerptima. Na taj nacin tekstnokriticka analiza teksta trazi.los vise paznje nego sto ga vee i inacc iziskuje analiza. De admin.istrandoimperio. Mozda bi ta] posao bio posve neizvodiv, kacl ne bismo na srecu u29. i 31. pogl. imali sacuvan barem clio gradiva, koje je sluzilo kao izvor - baru slicnom obliku - i autoru 30. pogl. Doduse, to je graclivo zaista predano ulosem, prekrojenom i djelomicno cak II tenrlenciozno izmijenjenorn oblikn. alinam usprkos tome omogucuje, da u 30. pogl. ntvrdimo njegove sastavne dijelovei da ga razbijemo na vis e skupina narodne fradicije.

A I pretstavlja ocito uvod autora i ne spada 11 sarno narodno predaujc. A IIima svoju paralelu u BI. Oba su teksta (ako iz BI izdvojimo etimoloska tuma-cenja i savremenu primjedbu 0 ostacima Dioklecijanove palace u Sp'litu) 11tolikoj mjeni srodna, da bez sumnje oba potjecn iz istoga izvora, iz iste. a neiz razlicitih narodnih tradicija. Navodenje nekih potankih cin.renica. vezanihuz dalmatinske primorske gradove n doba prije osvajanja od strane Avara iSlavena, i 0 p r a v day an j e pacla Salone avarsko-slavenskim lukavstvomdokazuju, da im moramo traziti izvor u predanju dalmatinskih ROnHlIll 11Splitu. Slicno ima AlII -1 i 3 svoju paralelu u BII-1. Ta paralela je dakakododacima (etimologije. Heraklije) mnogo izmijenjena, osim u pogledu AIII-S.S obzirom na podatke, sadrzane u AIII-1. Konstantin je sam po svoj priliciraspolagao sa1110s izvjestajem, da su Hrvati dosli iz Biielc Hrvatske. rb Stlse odmah po svom dolasku sukobili s Avarima te ih pobijedili. S All nemaA III nikakve veze, ni po sadrzaju, ni po obliku. Kod njega se ocito radi 0hrvatskom narodnom predanju, koje se pocinje, kao sto je ~bicaj. nizom ple-menskih eponima. U A IV imamo dod use takoder posla s hrvatskom narodnomtradicijom. ali ipak vee vremenska razlika od blizu clva stoljeca izmcd u doga-daja, na koje se odnose A III i A IV. a mozda i razlika u teritoriju, 11akoji se tadva odlomka hrvatske tradicije odnose, pokazujn, da je u AIV sadrZan sasvimnov kompleks te tradicije, koji nema neposredne veze s ranijim. U BII sacuvanie tek slab trag toga kompleksa hrvatskoga predanja u izvjestaju 0 pokrsta-vanju Hrvata.

~2 H a u p t man n Lj., Dolazak, str. 121-122.

29


30/58

Raga Graiensuer

U svim tim slucajevima su razlike izmedu A i B tolike, da moramo pret-postaviti, da se pripovijedanje u A oslanja na samostalne nove. popravljenezapise. Za glavni clio nove redakcije pokazuje vee njen narativni karakter(prvi romanski napad preko Dunava, zauzece Salone u AII-3, etnonimi u

A III-i, opis franackog nasilja u A IV-i), da uglavnom vjerno prenosi narodnutradiciju, 0 tome svjedoci i cinjenica, da ni u jednom pojedinom odjeljku nemanekih neprirodnih skokova.

I,pak nailazimo medutim na nekoliko izvjestaja, 0 kojima mozemo s vise-ili manje sigurnosti zakljuciti, da ih je pisac (ili neke mozda vee njegov izvje-stilac?) dodao narodnoj tradiciji. Sumnjiva mi je vee recenica AH-2. koje u BInema, a pretstavlja nekakvu misaonu vezu izmedu opisa Dalmacije 11 A I ihistorije Salone u All. Za AII-4. koji u BI takoder nema svoje paralele, aluz ijana s a v I' erne n 0 stanje opravdava slicnu sumn ju, da se radi 0 dodatku podutjecajem starih hizantinskih pisaca'" ili pak harem 0 objasnjenju, koje ne spadau narodnu tradiciju u strogom smislu. AIII-2, gclje se mijenja opis geograf-

skog polozaja Bijele Hrvatske u B II-i. bez sumnje ie rlodatak narodnorn pre-danju: s jedne strane je taj opis povezan s podloznoscu Bijelih Hrvata Cesimate je zato mladi barem od 940,94a s druge strane dobiven je iz Venecije, a ueiz Dalmacije, AIII-4 uopce ne spada u povijest, vee u savremenu etnografijute je da:kle u narodnom predanju 0 proslosti nesto strano, AIII-5 opisuje poloza]Bijelih Hrvata poslije 955, dakle vee u najnovije doha. Mjesto usporednog izvje-staja 0 Bijelim Hrvatima u B n a zakljucku poglavlja 0 jadranskim Hrvatiruau posebnoj ott alineji dokazuje, da tu ni 11 kom slucaju nemamo posla s hrvat-skom narodnom tradicijom, nego s nekim drugim izvorom, po svoj prilici S oha-vijestima 0 kalkvilll poslanstvima preko Venecije (polozaj Bijt'le Hrvatske l) nazapad, AIV-2 tako je tijesno povezan S AIII-5. da sc bez sumnje radi opet samo

o stilistickom povezivanju dvaju odlomaka prilikom konacne ohrade gradiva, ane 0 narodnom predanju: to stilisticko povezivanje je sadr-zajno zbog' autorovanepoznavanja povijesti dakako sasvim pogresno, jer su se dalmatinski Hrvatiodselili iz Bijele Hrvatske svakako nekoliko stoljeea pcije njezinih prvih dodiras Francima.

Vee je Hauptmann dokazao, da je A lII-6 umetnut izmedu A Il I-s i A TV-1.jer razbija njihovu misaonu vezu. Ta.r izvjestaj, koji je odvojen od teksta hrvat-ske narodne tradicije sprijeda i straga novijim dodacima, dakle nikako 11e spadau kontekst narodne tradicije. Buduei da se medutim dodaci, kao sto smo vidjeli,vremenski nikako ne ogranicuju samo na doha, sto ga obraduje narodno pre-danje u odsjecima, kuda su umetnuti, vazi to i za AIII ... 6; ni u kom slucajudakle nije. nuzno, da bi tn spomenuta seoba Hrvata u Ilirik i Panoniju vre-menski spadala u razdohlje dolaska Hrvata na Jadran ili da bi neposreclnoslijedila tom dolasku. Istotako se rnoze - po mom misljenju cak jedino pra-vilno, jer je taj izvjestaj samostalan dodatak tradiciji - tumaciti, da je autortaj izvjestaj stavio na to mjesto sarno zbog sad r z aj n e veze: u vezi sa seo-born Hrvata jednostavno je povezao i spomenuo sve Hrvate, koje je poznavao.BijeIe, dalmatinske i panonske, Doha, na koje se izvjestaj odnosi, treba dakleodrediti nezavisno od sirega konteksta tradicije, samo S obzirom na njegovvIastiti sadozaj. Prije svega treba istaci, da se izvjestaj odnosi samo na Panonsku

93 Na pro Teo f i 1 a k t a S i ill 0 ka d e ili Teo fan a.94sto se ticeg,odine, vidi dalje.

30


31/58

Prilog kritici Porfirogenetn

Hrvatsku, 0 neodrzivom misljenju Gregoira, da je misljeno naseljavanje Hrvatau Donjoj Panoniji oko Blatnoga jezera," govorit cu drugdje. Ovdje isticemnarocito, da Ilirik i Panonija, spomenuti u toj alineji, ne mogu hiti dvije raz-licite, jedna od druge udaljene pokrajine, jer tamosnji Hrvati imaju sarno jed-

nog, dakle zajednickog arhonta, Odnos izmedu tog panonskog kneza i hrvat-skog kneza u Dalmaciji, kako nam se opi

Documents

Grafenauer Prilog kritici izvještaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata