lijeva STRANICA

HHOOTT IILLLLUUSSTTRRAATTIIOONNSS FFOORR YYOOUUTTHH TTAALLKKSS / WAYNE RICE

kupina kalifornijskih srednjoškolaca provela je tri mjesecapripremajući se i planirajući svoj odlazak u Meksiko zavrijeme uskršnjih praznika pomagati siromašnima. Molili

su se Bogu da ih upotrijebi na čudesan način. U očekivanjuuzbudljivog tjedna u propovijedanju, zaustavili su se u malojcrkvi blizu mjesta Mexicali.

Stigavši u malo ruralno mjesto u nedjelju ujutro učenici su vidjelida je crkva, u koju su došli služiti, oštećena od požara. Krov je biosrušen i ostala su samo četiri zida. Oprezno su ušli u ono što jeostalo od zgrade jer se čula pjesma na španjolskom. Pozdravio ihje umoran, obeshrabreni meksički pastor zbunjenog pogleda idevet župljana koji su bili usred svoje nedjeljne jutarnje službe.Bilo je očito da zajednica nije primila pismo skupine koje jeobjašnjavalo njihove planove za službu i nisu imali pojma da jeskupina došla provesti tjedan s njima.

Kad je pjesma završila, pastor je zaustavio službu, došao doskupine srednjoškolaca i rekao: “Qué pasa?” (Svatko u skupini jete riječi preveo/protumačio: “Što vi bogata bijela djeca radite u našoj crkvi?”)

Poslije dulje tišine jedan od učenika je rekao: “Mi smo kršćani i došli smo vam služiti.”

Čuvši to pastorove oči su se napunile suzama. “Prije šest mjeseci neki ljudi iz našega mjesta suzapalili našu crkvu”, objasnio je. “Mi smo se molili Bogu da nam pošalje pomoć, ali izgubili smonadu da će pomoć doći. Slava Bogu!”

Trideset i petero srednjoškolaca je stajalo u tišini. Mnogo puta su čuli da ih Bog želi upotrijebiti, asada su to po prvi put iskusili. Začuđen, jedan od učenika se okrenuo drugom i rekao: “Ne moguvjerovati. Mi smo odgovor na molitvu.”

S

Odgovor na molitvu

PRIMJENABog nas želi upotrijebiti, a On to i hoće - samo akoMu budemo poslušni i ako budemo slijedili Kristovprimjer da budemo sluge (vidi Filipljanima 2.3-11).Mi možemo biti odgovor na nečiju molitvu izlazećiiz naših zona udobnosti kako bismo koristili darovekoje nam je Bog dao da učinimo razliku u svijetu.

Prevela: Sanja Pleško

02

srpanj — rujan2011.

Cijena 10 kn

. Izdavač i osnivačOdjeljenje za mladežKršćanske adventističkecrkve

. Glavni urednikSlobodan Bobo Marčetabobomarcheta@yahoo.com

. Adresa uredništvaOdjekRakovčeva 2610000 ZagrebHrvatskatel. (01) 2361 923faks (01) 2361 901odjel.mladih@gmail.com

. UredništvoNeven KlačmerSanja PorobijaDejan StanjevićIvona Vratarić

. LekturaTihana KarikaŽeljka Martinez

. KorekturaTünde Torma

. GrafičkooblikovanjeSanja Šeb, Cat design

. TisakTipomat

. Naklada900 kom.

ISSN 1331-5994

Rije2 urednika

Godina 22 . broj 111

03

ada govorimo o sportu i bavljenjusportom, kako rekreativno tako inatjecateljski, prisjetimo se poznatihsportaša, nezaboravnih utakmica irezultata, ali isto tako i određenih

natjecanja. Jedno od najpoznatijih sportskihnatjecanja su Olimpijske igre. Povijest namsvjedoči da su se prve antičke Olimpijske igreodržale davne 776. godine pr. Kr. One su isprvabile religijska svečanost u čast vrhovnom boguZeusu i održavale su se u Olimpiji, njegovomsvetištu na Peloponezu. Na polovici natjecanjau Zeusovu čast prinosila se i hekatomba, žrtvaod 100 volova. Igre su u Grčkoj bile vrloznačajne, a to vidimo u činjenici da su Grci u 3.st. prije Krista počeli računati vrijeme premaodržavanju olimpijskih igara, odnosno prema olimpijadama.

Zanimljiva je činjenica da je za vrijeme trajanja igara međupolisima vladao “sveti mir“ koji se kasnije produžio kako binatjecatelji mogli mirno putovati iz svojih gradova na olimpijskeigre, čak ako je u njima i vladao rat. Taj mir je bio strogopoštovan. Natjecateljski sportovi su također bili vrlo zanimljivi:bacanje koplja i diska, jahanje, utrka konja, hrvanje, šakanje itd.Pobjednik je za nagradu dobivao samo lovorov vijenac, ali iprivilegiju da si može podignuti kip na Olimpu. Sam grad Atenaje također nudio nagradu: oslobođenje od poreza i određeninovac, no mnoge je privlačila pomisao besmrtnosti u oblikukipa na Olimpu.

Bavljenje sportom svakako nosi sa sobom određenu korist,prije svega onu psihofizičke naravi. Osobe koje se baveodređenim sportom zdravije su, imaju više kondicije i boljimetabolizam što utječe na fizički izgled i normalnu tjelesnutežinu. Osim somatske komponente tu je i psihičko zdravlje izadovoljstvo na koje zdravo bavljenje sportom uvelike utječe.Bavljenje sportom podrazumijeva i zdrav način života kojiuključuje zdravu prehranu i apstinenciju od svih štetnih tvari isredstava ovisnosti kako bi rezultati i učinci sporta bili vidljivi.

Poznat nam je biblijski redak koji je napisao apostol Pavao u1. poslanici Korinćanima: “Ne znate li da u trkalištu svi trkači trče,ali samo jedan dobiva nagradu. Tako trčite da je odnesete!“Pobjednici olimpijskih igara dobivali su raspadljivi vijenac no mikršćani imamo već pripravljen onaj neraspadljivi. Kipovepobjednika antičkih olimpijskih igara nagrizao je zub vremena iotišli su u zaborav no nama je Krist već izvojevao pobjedubesmrtnosti. Naša je nagrada vječni život. Neka naša utrkaživota bude da dobijemo taj neraspadljivi vijenac vječnepobjede.

Vaš Bobo S. Mar2eta

K

04

asigurno jedan od najboljih načina za povezivanje ljudi i stjecanje dobrih ikvalitetnih prijateljstava je sport. Svoj sportski život započeo sam u 5. godinisvoga života zahvaljujući svojoj živosti i prevelikoj energiji koja je moje roditeljepotaknula da me upišu na neki sport, kako bi na njemu ispraznio svoje baterije.

Završio sam u jednom lijepom i vrlo zdravom sportu - nordijsko skijanje. Na samompočetku to mi je bila noćna mora i nikako mi se nije sviđalo biti izvan svoga poznatogokruženja i s puno nepoznatih ljudi. Znam da su me roditelji puno puta tjerali natreninge. Iako nisam bio baš najsretniji tom njihovom odlukom danas sam jako sretan idrago mi je što su me upisali i tjerali da se bavim sportom. Stekao sam mnogo dobrih ikvalitetnih prijatelja, ali i poznanika ne samo unutar svoga kluba, nego i po cijelojHrvatskoj i inozemstvu. Provodeći vrijeme zajedno, dijeleći s njima dobre i lošetrenutke, rješavajući probleme, bez da su pored nas uvijek mama i tata, dobili smoneprocjenjiva iskustva i prijateljstva.

Sport je izvanredno odgojno sredstvo. On omogućava razvoj humanih kvaliteta. Razvijaljubav, potiče zajedništvo i čuva nas od egoističnog okretanja samih sebi. Ja sam danastakođer aktivni sportaš i vjerojatno ću ostati cijeloga života, jer pored toga što znam daje dobro baviti se sportom zbog zdravstvene i fizičke dobrobiti, isto tako imam punolijepih trenutaka i događaja koje sam prošao sa svojim današnjim najboljim prijateljimai koji me vežu i motiviraju za daljnje bavljenje sportom. Svaki klupski sport je kao jošjedna obitelj u kojoj mora svatko sa svakim dijeliti svoje prednosti i mane, uspjehe ineuspjehe. Jedan od lijepih načina da svjedočimo i pokažemo na djelu kako trebaživjeti u skladu s Božjom Riječju ovom svijetu, a i svojim prijateljima je upravo prekosporta. U svim klubovima u kojima sam bio, neophodno je da se izjasnite o svojimstavovima, pa tako i vjerskim. Nerijetko ljudi koji se bave sportom, bave se zbog togašto su osviješteni o pozitivnom djelovanju sporta na njihov život, vole prirodu, najčešćepaze na prehranu i nisu skloni pušenju, alkoholu i raznim drugim stvarima koje štetnoutječu na njihovo zdravlje i život. Zato bi preporučio svim roditeljima, pogotovo udanašnje vrijeme kada se suvremeni život svodi najviše na sjedenje i gledanje u razneekrane, da djecu potiču na razne sportove i aktivnosti zbog njihovog boljegzdravstvenog i psihofizičkog razvoja.

-- Kristian Grabar --

Z

05

IInntteerrvvjjuu Ratko RudićRazgovor vodio:Zlatko Musija

Zlatko: Imamo priliku razgovarati sgospodinom Ratkom Rudićem, najuspješnijimvaterpolo trenerom, jednim od najuspješnijihsvjetskih trenera uopće, s trenerom koji jako

puno radi s mladima i vjerujem da mladima možepuno govoriti.Gospodine Rudić, što mislite, koja je prednostopćenito bavljenja sportom ili profesionalnogbavljenja sportom za mlade?Ratko: Što se tiče bavljenja sportom za mlade, ono imaniz pozitivnih učinaka na njih. Jedno je sigurno njihovozdravlje i fizički razvoj. Kroz sport oni postajupripremljeniji za sve ono što ih čeka i u školi i krozrazne zadaće poslije u životu. Oni čuvaju svoje zdravlje,što je ujedno doprinos i široj društvenoj zajednici jer jemanje zdravstvenih problema. Drugi važan čimbenik je socijalizacija kroz bavljenjesportom, gdje se navikavaju na odnose sa svojimvršnjacima, na odnose s nastavnicima, trenerima, naučekako preuzeti određene zadatke, kako napraviti tezadatke, kako se truditi... Naviknu se kroz rad doći dopoboljšanja, do određenih rezultata i kroz to razvijajusamodisciplinu koja je u životu za sve potrebna, pa takoi za sport. Zatim, bilo koja sportska aktivnost je na neki način igrakroz koju mladi nalaze neko svoje ispunjenje, nešto učemu se jako dobro osjećaju i pojedini od tih mladihsportaša zaista mogu dostići i dosta visoke rezultate.No, kad mladi kreću u bavljenje sportom, ne morajukrenuti u to da bi napravili visoke rezultate, već da bi sekroz aktivnost koja je igra, koja im godi i koju volenaučili kako se moraju pripremiti, odraditi, kako morajuimati određenu disciplinu. Prema tome, ima niz stvari ukojima im sport pomaže u životu, uči ih kako da selakše snalaze i kako da lakše prihvate zadatke koji ihčekaju u drugim životnim aktivnostima.

Zlatko: Zašto neki mladikoji se počnu bavitisportom uspiju u tome, aneki ne uspiju,

jednostavno ne ostvare većerezultate? Vi ste ostvarili

jako puno rezultata ivjerojatno imate iskustva s

mladima koji su krenuli, bilidobri talenti, a ipak nisu

uspjeli. O čemu to ovisi?Ratko: Ima nekoliko razloga.Netko je talentiraniji, ima višesklonosti za bavljenje sportom,

lakše se snalazi, ima veću tzv.sportsku inteligenciju,tehnički je potkovaniji itd. itakvi mogu uspjeti. Postojiodređeni broj mladih ljudikoji možda ne stignu do terazine, ali ja sam se uvijekrukovodio time da imamodvije vrste selekcija: jednaselekcija tih mladih

sportaša ide premapripremanju vrhunskihsportaša, a druga jeona u kojoj nikoga neodbacujemo. Akonetko i ne možedostići određenurazinu, određenu

kvalitetu koja jepotrebna,

može se

baviti sportom u klubovima koji nisu na toj visokojrazini. Ako se oni vole baviti sportom, na ovaj načinimaju mogućnost to nastaviti i ne biti odbačeni kroz tajsustav selekcije. Sigurno ima i mladih ljudi koji nemogu odgovoriti zahtjevima jer sport traži disciplinu,odricanje, rad i to nekome nije lako prihvatiti pa ondajednostavno odustane i krene u neku drugu aktivnost.No, to su sve normalne pojave kroz sportski put tihmladih ljudi.

Zlatko: Postoje li neke osobine koje su potrebneda bi neka osoba bila stručnjak u sportu,uspješna u sportu, a koje su, kao što vidimo,paralele s uspješnošću u životu?

Ratko: Naravno da postoje. Mi često govorimo otalentu. To znači da netko mora biti vrlo darovit u tomešto radi, znači da, što se tiče sporta, ima koordinaciju,razumijevanje igre, da ima viziju, sagledavanje,kombinatoriku itd. Međutim, to je samo početnaprednost tog mladog igrača, ali poslije sve ovisi ovelikom radu. Moram reći da je vaterpolo možda jedanod najtežih sportova da bi se dovelo jednog mladogigrača s razine početnika do razine vrhunskog igrača ipotrebne su godine i godine mukotrpnog,svakodnevnog rada u bazenu, u teretani, a i teoretski.Prema tome, puno se truda uloži dok igrač dođe doneke razine i kvalitete da postane vrhunski igrač. A akonetko već ulaže takav trud u to, to pokazuje da tajmladi čovjek ima određeni karakter, unutrašnju snagukoja mu to omogućava. Po meni, da bi se došlo dovrhunskog igrača, do vrhunskog rezultata, čovjek morabiti mentalno vrlo, vrlo jak, mora imati vrlo velikuunutrašnju snagu koja mu ustvari omogućavasavladavanje svih prepreka i svih poteškoća da bi došaodo vrhunske, najviše razine.

Zlatko: A kada se okupi skupina dobrihpojedinaca, kako napraviti dobar tim? Mislimda je u tome jako velika uloga trenera, ali kojesu karakteristike potrebne da jedan tim bude

uspješan?Ratko: Mi uvijek kažemo da dobar tim ne sačinjavajunajbolji igrači, nego igrači koji se nadopunjuju i kojipomažu jedan drugome da bi ekipa bila vrlo jaka.Prema tome, u kolektivnom sportu, u ekipi, svatko imaneki svoj zadatak. Netko je bolji u jednom, drugi je boljiu drugom, u napadu, u obrani, netko ima bolji pregledigre itd. Dakle, treba oblikovati cjelinu koja možefunkcionirati tako da igrači jedan drugome pomažu i dasvatko od tih igrača da najviše kada je najpotrebnije.Naravno da tu trener ima najveću ulogu i najvećuodgovornost jer je on taj koji bira i postavlja koncepcijuigre i onaj tko ima strategiju, taktiku i tehniku s timigračima. On stavlja sve u red i postavlja okvir igre ukojem se igrači kreću. Kad se sve to posloži, onda tofunkcionira kao švicarski sat.

Zlatko: Što vi smatrate svojim najvećimuspjehom? Osvojili ste puno medalja, ali štosmatrate osobno najvećim sportskim uspjehomili uspjehom općenito?

Ratko: Ja sam dugo godina bio igrač i igrao sam velikeutakmice. Imao sam rezultate i kao igrač i kao trener. Pasigurno da su mi najvažnije, kao svakome sportašu,Olimpijske igre. Osvojio sam čak tri zlatne medaljezaredom na Olimpijskim igrama i to je sigurno najvećiuspjeh. Malo ima trenera i ikoga tko je osvojio i tko jenapravio tako nešto na Olimpijskim igrama. Smatramda je to najveće što sam postigao, a Olimpijske igre suopćepriznate kao najveće i ne samo sportskodostignuće. To je trofej koji ostaje vrijedan za cijeliživot.

06

Zlatko: Kad ste ušli u trenerski posao, trenerskukarijeru, postigli ste tri olimpijska zlatazaredom i puno drugih zlata i medalja. Što jepotrebno da bi netko bio uspješan trener? Vi

ove rezultate niste ostvarili samo s jednim timom, većsa četiri reprezentacije. To su različite reprezentacije,različiti pristupi, različiti mentaliteti... Što je potrebnoda netko postane dobar vođa kolektiva? Ratko: Moja trenerska karijera je tekla dosta regularno.Naravno da je potrebno prvo opće znanje o čitavoj tojmateriji. Znači, trener mora biti kompetentan, morapoznavati ne samo tu sportsku disciplinu i taj tehničko-taktički dio pripreme, kondiciju itd., nego mora imatimogućnost šireg sagledavanja čitave te problematike.Ja sam bio jedan od prvih trenera koji je formiraostručni stožer u kojem su bili različiti stručnjaci iz raznihdisciplina. Tako sam uvijek imao psihologa, fiziologa,doktore, ljude koji su pratili statistiku, imao sam videozapise, ljude koji su analizirali. Dakle, tu je bilo dostaljudi koji su radili na tome, koji su pomagali da bih jakao trener dobio što više informacija. Recimo, psihologje kod nas imao jedan od najvećih zadataka - kako odjedne dosta heterogene skupine igrača napraviti vrlosložnu, vrlo kompaktnu cjelinu. Mi moramo dobitipodatke o svakome igraču kako bismo imaliindividualni pristup i moramo dobiti podatke o samojekipi i kako oni funkcioniraju između sebe. Na kraju,imamo vođu u ekipi, lidera i onog tko vodi sve zajedno. Ja sam se trudio dobiti što je moguće više informacija,dosta sam eksperimentirao, radio i pisao, uvijek seusavršavao, učio, a i dan danas učim jer uvijek imanovih stvari. Prema tome, potrebno je neprestanousavršavanje i veliki rad koji ulažeš u to i koji tražiš odekipe da ulaže. Mislim da je bitan i moj odnos prematome jer sam ja nastupao kao primjer. Ja sam radionajviše od svih. Prvi sam dolazio i tražio sam i od drugihda se tako ponašaju i mislim da je takav odnos uvjerio iigrače i ekipu i sve one okolo da se treba posvetititome. Mislim da sam im donio entuzijazam i prenioveliku energiju na njih, a ono što je najvažnije - meni suigrači ekipe uvijek vjerovali. Oni moraju vjerovati u onošto ja tražim. Uvijek smo imali visoko postavljeneciljeve, uvijek smo išli na najviše plasmane i mislim daje upravo ta psihološka snaga tako pripremljene ekipebila i najvažniji razlog zašto su moje ekipe tako čestodolazile do velikih rezultata.

Zlatko: Kako ste uspjeli, pogotovo kod mladihkoji imaju prevrtljive emocije i koji se moždažele osobno dokazati, rješavati njihove sukobe,nadmetanje, međuljudske odnose u sportu?

Ratko: Ne postoje idealne skupine. Ne postoje kolektivigdje je sve med i mlijeko. Jedna skupina raste i onapostaje sve čvršća upravo savladavajući određenesukobe. Znači, sukobi su nešto, po mom mišljenju, vrlopozitivno. I poslije sukoba situacija se raščisti. Ja samuvijek reagirao i nikad nisam puštao da stvarijednostavno idu same od sebe. Čim bih ustanovio dapostoje određeni problemi, sukobi, ja sam to odmahrješavao s igračima. Mi smo skupina sportaša koji smose tu okupili i imamo cilj i naš je cilj osvajanje, dabudemo najbolji na svijetu. Znači, ne moraju onimeđusobno biti prijatelji, ali moraju pomoći jedandrugome, moraju biti vrlo tolerantni. Moraju jedan diosvoje osobnosti, nešto što oni nose, dati ekipi. Nastojaosam da oni postanu svjesni toga da biti u jednoj ekipiznači i biti malo tolerantniji, biti solidaran, pomoćijedan drugome, jer kad bi svatko vukao na svoju stranu,to onda više nije ekipa i oni su toga postali svjesni.Dosta smo radili upravo na tim odnosima unutar ekipe ikad se to jednom riješi, onda funkcionira jako dobro.Naravno, uvijek dođe do sukoba i to je neminovno zatošto se oni natječu i svatko bi želio biti bolji da bude uekipi. Ali to je sve do određene mjere, a poslije ipakmoraju naći način kako će komunicirati međusobno.U mojoj karijeri najgori je bio trenutak kada trebaodrediti ekipu. To je najteži dio posla jer ako ti vodišpetnaest, šesnaest, sedamnaest igrača, a određuještrinaest, to znači da trojica koja su bila stalno tu i kojiisto zaslužuju ići - ne idu. Ti to moraš riješiti i to jakopogađa igrače i nezadovoljstvo ostaje dosta dugo u

njima. Ali takav je vrhunski sport i ne mogu svi igrati,već moramo napraviti neku selekciju. I to je možda inajteži dio baš u tom mom poslu.

Zlatko: Gdje vi osobno nađete motivaciju zaosobno ili trenersko bavljenje sportom?Vjerojatno nisu samo uspjesi oni koji dajumotivaciju?

Ratko: Ne, nisu. Uspjeh je nešto što mi želimo, to jenačin samodokazivanja i ispunjenja, dokaz toga da tošto radiš, radiš kvalitetno. Smatram da je taj posaokojeg mi radimo i kojeg ja radim, dosta kreativan. Jazapočinjem nove programe s novom ekipom i trebamza četiri godine pripremiti tu ekipu da bude najbolja nasvijetu. Uvijek počinjem iznova i nikada nisamponavljao svoj program. Uvijek radim nove programe,uvijek se trudim. Imam neku viziju nečega, napravimstrategiju kako doći do toga, pripremim i onda krenemu realizaciju. To su sve određeni izazovi koji mene naneki način stalno tjeraju da se sve više i više uključujem,da budem sve aktivniji, da tražim nova rješenja. Svakese godine dogodi nešto novo, svake godine su noviizazovi i lijepo je raditi s mladim ljudima, sportašimakoji su vrlo živi i veseli i puni duha. Za mene je velikozadovoljstvo ne samo osvajati medalje i napravitirezultate, nego uopće biti u takvom ambijentu gdje sedobro osjećam i nastojim barem dok imam energijepomoći tim mladima da zajedno postignemo što boljerezultate.

Zlatko: Ima li još nešto s vaše strane što bistehtjeli s vašim iskustvom poručiti mladima?Ratko: Ono što moram reći jest da se bez obzirana sport ništa ne može napraviti preko noći. Ne

postoje načini niti čarobne formule niti čarobni štapićikoji će bilo koga dovesti preko noći do vrhunskogrezultata. Dolazak do vrhunskog rezultata zahtijevadugotrajan rad, često i dosta bolan jer se u sportu idedo velikih napora. Ti se moraš suočiti s poteškoćama ikroz zadovoljstvo što se igraš doći do rezultata. Ali to jedugotrajan proces i ne može se ništa napraviti prekonoći.

Zlatko: Hvala puno!Ratko: Molim!

07

Jasmina Cesar

Možda ste upravo pomislili da će biti riječi očavlima… ili nečemu sličnomu. No kako se u to apsolutno ne razumijem, moramvas razočarati objavom da ćemo zajedničkirazmišljati o tjelovježbi. Možda je čudno da ujednom časopisu za mlade osvane članak otjelovježbi i zdravlju. Ipak smo mi mladi, zdravi, lijepi, pametni, sposobni... Doista jesmo,i vjerujem da takvi želimo i ostati što duže.

ZAŠTO VJEŽBATI?Što će nam dakle vježbanje? Nije li ono rezervirano zasrednju i stariju dob, kada se skupi koja kila viška, kadpočnu boliti zglobovi i krenu sve druge slične tegobe?To nije nešto čime bi se mi trebali zasad zamarati. Ilibarem tako mislimo.No oni koji su nosili gips ili morali ležati u krevetu duževrijeme znaju da nakon te situacije nisu bili u stanjunormalno stati na svoje noge. Isto je i s astronautimakoji dugo ne koriste svoj lokomotorni sustav, toliko imse smanji mišićna i koštana masa da su im potrebnipomagači da ih iznesu iz šatla. Ljudsko tijelo ne trošienergiju na udove i organe koji se ne koriste. Ako neštone koristimo, onda to ni ne trebamo; tako se naše tijelopočne i ponašati.Možda imamo problem u tome što sam termintjelovježba nije baš popularan. Podsjeća nas na tjelesnidvaput tjedno, sve razgibavanje, šestominutno trčanje,preskakanje ''kozlića'' i druga 'mučenja' kojima smopodvrgnuti tijekom školovanja. A ako ste student, ondadobro znate da vas bar prve dvije godine faksa čekapješačenje na Sljeme ili teretana ako se ne uspijeteodlučiti za neki organizirani sport.Ma čemu sve to?! Uvijek sam se pitala i sama... i tek samprije koju godinu počela razumijevati da ipak ima nekekoristi. Naravno, dotad sam se već riješila "Tjelesne izdravstvene kulture" :)Možda nova shvaćanja mogu zahvaliti odabranombudućem zvanju liječnika i svim bolesnim i na raznenačine onesposobljenim ljudima koje sam dosadavidjela. No vjerujem da je ipak veći dio ove moje novespoznaje došao od Boga i razumijevanja Njegovogpogleda na mene, na svakog čovjeka i svako tijelo.U Bibliji piše: "Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božjiprebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji,upropastit će njega Bog. Jer je hram Božji svet, a to stevi."Ozbiljne su ovo riječi. Pogotovo ovaj dio oupropašćivanju, upravo zastrašujuće. Vidjela sammnoge ljude, što u svojoj bliskoj okolini, što u bolnici,koji su doslovno upropastili svoja tijela nemarnimnačinom života, krivom prehranom, alkoholom,pušenjem i nedostatkom kretanja. Sada su bolesni, nenužno stari, ovisni o drugim osobama i kvaliteta životaim je uvelike smanjena. Da ne spominjemo utjecajsvega toga na njihovo duhovno i psihičko stanje.Kao kršćanin vjerujem, a sigurno i većina vas, onomušto piše u Bibliji. Bog nas je sve stvorio na svoju sliku,tijelo nam je oblikovao od praha zemaljskoga iudahnuo nam dah života. Naše tijelo i dah koji smodobili od Boga tvore "dušu živu", odnosno nas. Ako o

tomemalo ozbiljnijerazmišljamo,shvaćamo da sutijelo i duhneodvojivi; to jecjelina i da ono štočinimo (ili ne činimo)tijelu neizbježnoostavlja posljedice nanaš duh, na našeosjećaje, stavove,razmišljanja,ponašanje i na našodnos prema Bogutakođer. Znate i sami, kad vasprimjerice boli zub ilivam je samo začepljennos (kao meni sad),nesposobni ste misliti ikoncentrirati se kakotreba na bilo što drugo. Kako onda možemobiti sposobni da ištakvalitetno radimo iliuopće normalnofunkcioniramo akocijelo naše tijelo patiod neaktivnosti?!

KORISTITJELOVJEŽBEPozitivan učinak redovitetjelovježbe na tijelo jegotovo nemjerljiv. Njomese povećava snaga iizdržljivost, ubrzava staničnaizmjena tvari (metabolizam),jačaju tetive, usporavapropadanje kostiju (preveniraosteoporoza), povećavaproizvodnja zglobne tekućine(prevenira artritis). Nadalje, cijelo jetijelo bolje opskrbljeno kisikom zbogubrzanja cirkulacije čime se i bržeuklanjaju otpadne tvari. Srce

Nastavak na str. 14 »

ada sam zamoljen da pišem o ovoj teminašao sam se u velikim problemima.Kako smjestiti više od 30 godina aktivnogbavljenja planinarstvom, stotine izleta,

pregršt vrhova, fenomenalnih vidika i prekrasnihiskustava s Bogom na samo nekoliko stranica?

Prije svega, moram napomenuti da sam seplaninarstvom počeo baviti još kao dijete, kadasam sa svojim ocem, Miroslavom Pleškom,redovito odlazio nedjeljom na izlete naMedvednicu, u Samoborsko gorje i u Zagorje.Ako nekomu trebam zahvaliti što mi je prenio tuljubav prema prirodi i planinarenju onda je tosvakako moj otac, prekaljeni planinar i alpinist.Bio je voditelj alpinističke škole pri Hrvatskomplaninarskom savezu. Penjao se u Hrvatskoj,Sloveniji, Austriji, Italiji, Švicarskoj i Francuskoj, au glasovitom Anića kuku u Velikoj Paklenici ima inekoliko prvenstvenih smjerova.

Ovdje također ne smijem propustitispomenuti i mog strica, Zvonimira Pleška, koji,osim što voli Boga, voli i planine, i s njim samrado odlazio na Velebit, u Julijske Alpe i uKamniške i Savinjske Alpe.

Neki jedinstven odgovor na ono dobropoznato pitanje – zašto odlazimo u planine –jednostavno je nemoguće dati. Svatko ima svojevlastite motive, ciljeve i nešto što samo njegauveseljava.

Neki odlaze zbog dobrog društva, a neki zatošto su shvatili da su grah s kobasicom, purica smlincima i orehnjača boljeg okusa na svježemzraku nego kod kuće. Zatim ima onih koji se želemaknuti od ovog surovog sivila svakodnevicekoji melje ljude kao u žrvnju, pobjeći od stresa inapetosti, naći mir i promijeniti okolinu. Ondaimate planinare – fotografe. To su oni koji nosetorbicu oko vrata, a prst je uvijek spreman – naokidaču. Postoje oni koji vole istraživatinepoznato. Planinarstvo pomaže da boljeupoznamo svoju zemlju i zavolimo je, areligioznom čovjeku omogućuje da dublje doživisvoju vjeru i susretne Boga Stvoritelja.

Ne znam u koju skupinu bi sebe svrstaoovdje. Možda od svega pomalo. Zahvaljujućiplaninama obišao sam sve krajeve Lijepe Naše –od Sniježnice iznad Konavla do Ćićarije u Istri, odĆićarije do Železne gore u Međimurju, odŽelezne gore do Krndije u Slavoniji. Svakopodručje nosi svoje čari i ističe se svojimljepotama. Vidio sam toliko toga što mnogi kojižive u Hrvatskoj nikad neće iskusiti.

Jedan sam od onih koji ne vole samoprotutnjati planinarskom stazom, doći do vrha,pokupiti pečat, pa 'ajmo dalje. Volim zastati nastazi, promatrati krajolik oko sebe, čuditi se ukakvim sve neobičnim oblicima može izrastidrveće, radovati se prekrasnom cvijeću, udisatizrak punim plućima...

Uvijek me iznova oduševi tekst pjesme: “Sjetise prijatelju da je duša planine samo malo daljeod staze kojom žuriš. Ponudi joj na druženjesamo najbolji dio sebe.“

Upoznao sam predivne ljude, kojima nikadnije bilo teško zastati i porazgovarati sa mnom,uputiti me na pravi put, dati svježe vode izbunara, pa čak i podijeliti svoj obrok sa mnom.

Siguran sam da postoje mnoga lijepa mjestana ovom svijetu. Ali kada se u neko mjestozaljubiš i toliko ti priraste srcu, tada ga smatrašnajljepšim. To najljepše mjesto na svijetu su zamene Hajdučki i Rožanski kukovi. Priroda je tamoneizmijenjena. Ima mnogih mjesta gdje nikadnije stupila ljudska noga.

Tako su, sasvim slučajno, slovački speleolozi1992. godine naišli na, sada već nadalekopoznatu, Lukinu jamu, koja je sa svojih 1400metara dubine deveta najdublja jama na svijetu.Kakve sve tajne skrivaju Hajdučki i Rožanskikukovi zna samo Onaj gore na nebu. Ali čarolijutih fenomenalnih kukova i dubokih vrtača možedoživjeti svatko.

Postoji legenda o nastanku Hajdučkih iRožanskih kukova: “Kad je stvarao svijet,Stvoritelj je sve uredio savršeno, ali mu je ostalavreća neiskorištenog kamenja. Budući da ih niježelio razbacati svuda naokolo, istresao je tu vrećukamenja na jednom mjestu. I tako nastašeHajdučki i Rožanski kukovi.“.

Ljepotu ovog mjesta nemoguće je opisatiriječima. I zato nije čudo da su još 1969. godineHajdučki i Rožanski kukovi proglašeni strogimrezervatom u Nacionalnom parku SjeverniVelebit.

Nikako ne smijem zaboraviti spomenuti mojusuprugu Gordanu. Ona, istina, ne ide sa mnom uplanine. Ali dok ja hodam po brdima i penjemopasnim mjestima koja me mogu stajati života,ona je u tom periodu sigurno mnogo bliže Bogunego inače. Usrdno se moli za mene da mi seništa ne dogodi. I naravno, njene molitve suuslišane.

Dok često slušam o stradavanjima planinara ihitnim akcijama Gorske službe spašavanja, moguzahvaliti svom Nebeskom Ocu što me čuvao nasvakom mjestu. Pa i tada kada sam često naraznim sporednim, makadamskim cestama usredšume, bezbrižno spavao u autu dok je vanigrmjelo i kišilo očekujući sunčano jutro. Nikad navrh nisam krenuo bez molitve, a isto tako senikad nisam propustio zahvaliti Bogu što metoga dana čuvao.

Nedostaje ovdje prostora da ispričam svaiskustva koja sam doživio s Bogom penjući se naDinaru, naš najviši vrh u Republici Hrvatskoj, Sv.Iliju na Biokovu, Čavnovku na Promini, Svilaju...Sve su to visoke planine. Ali najupečatljivijeiskustvo sam doživio prije sedam godina penjući

KKKK

08

-- Damir Pleško --

09

se na jedno nisko brdo, a to je Češljakovački visna Papuku, visok samo 825m. Nadam se da ćujednog dana imati priliku detaljno ispričati toiskustvo u nekom drugom broju Odjeka.

Kada koraci zaobljuju kamenje na planinskimstazama ili gaze po već prije ugaženoj travi, kadadah zastaje pri usponu na vrhunce, pa i tada kadpjesma zatreperi u smiraju predvečerja, proteklidoživljaji, usputni susreti i razgovori bude onaprijašnja sjećanja, rađaju ideje i slijevaju se umislima koje bi trebalo zapamtiti i zapisati. Zadugih lutanja po stazama visina ima ljepotakojima se divimo i uvijek iznova vraćamo.

Zato volim planinu. Zbog tih predivnihtrenutaka. I doživljaja koje mi nitko ne možeizbrisati. Kada kreneš na Dinaru, penješ se krozgole stijene, a onda odjednom izađeš na livaduposutu kranjskim ljiljanima. Kada u 14 sati kreneštrajektom iz Dubrovnika za Mljet, popneš se nanjegov najviši vrh Velji grad i nemaš gdjeprenoćiti jer trajekt odlazi tek sutra ujutro, aonda čudom Božjim naiđeš na ljude koji poznajutvog kolegu s posla, ponude ti prenoćište zasamo jednu noć, ne uzmu ti ni kune i još tepočaste čokoladnom tortom.

Kada te, dok se penješ do Kocbekovog domana Korošici, kiša smoči do gole kože, a hladnivjetar propuše do kostiju, a onda u domusjedneš i uz šalicu vrućeg čaja i ugodnograzgovora s ocem slušaš pucketanje vatre u peći.Kada kreneš u Veliku Paklenicu, uživaš u najužemklancu i najvišoj okomitoj stijeni u Hrvatskoj, aonda kod doma sretneš prijatelje koji te svojimšaljivim planinarskim pričama nasmiju do suza.Kada se po najvećoj vrućini penješ na Obruč uGorskom kotaru, a onda baš u pravom trenutkunaiđeš na grm s velikim malinama, i to jedini natom putu.

Kada u Kamniškim i Savinjskim Alpama snajvišeg vrha Grintovca kreneš prema JezerskojKočni, a onda samo nekoliko stotina metara prijevrha moraš skinuti naprtnjaču, ostaviti je sastrane i provući se ispod viseće stijene, jer jedinobez naprtnjače i možeš proći dalje prema vrhu.Kada se cijeli dan penješ po Biokovu, dođeš doplaninarske kuće na Lokvi, a onda se u nju sjatisva sila starosjedilaca iz okolnih sela podnoBiokova, koji iz sveg grla zapjevaju – “…tu sumoji didovi davno sidro bacili…“. Kada se sasvojim ocem i sinom Kristijanom zaputiš na vrhKolovratskih stijena, a onda se spustimo sve doKlenovice i naručimo porciju girica u restoranukraj mora.

Kada cijeli dan upijaš ljepotu i čarolijuRožanskih kukova, a onda kreneš premaZavižanu. Tamo sjedneš i nasloniš se na još topaozid planinarskog doma, gledajući kako suncepolako “tone“ u more. Tada zatvoriš oči i zahvališBogu što je predivno stvorio ovaj svijet.

Ne poznajem nikoga tko nakon svega ovogane bi zauvijek ostao planinar.

Hajdučki i Rožanski kukovi

Lukina jama

Hajdučki iRožanskikukovi

10

Igor Lorencin

to Biblija ima reći o sportu? Jesu lisportsko-rekreacijske aktivnosti biledijelom Isusovog života? Treba likršćanin trošiti vrijeme na sport?

Sport u smislu natjecanja kakva danaspoznajemo dolazi nam od starih Grka. Onisu bili prvi koji su došli na ideju Olimpijskihigara. Prve Olimpijske igre održane su 776.godine prije Krista. Uz sport bilo je u njimadosta politike, religije i nasilja. U Kristovovrijeme grčka, odnosno helenistička kulturabila je široko rasprostranjena po cijelomtada poznatom svijetu. Tako su i u IzraeluIsusovog vremena postojali modernigradovi koji su nudili sve što je helenističkakultura tog vremena mogla ponuditi.Između ostalog svaki takav helenističkigrad obvezno je imao vježbalište (grč.gimnasium), gdje su mladići željniblagodati grčke kulture prakticirali raznesportove.

Za Židove je bila sablazan odlaziti na takvamjesta, prvenstveno stoga što su mladićitamo vježbali goli. Često su takva mjestabila i mjesta nemorala, pa je stogarazumljivo zbog čega su ih se Židovi klonili.Povjesničar Josip Flavije piše u svom djeluŽidovske starine kako je jedan broj mladihŽidova volio odlaziti u vježbalište, dok suvjerni Židovi takva mjesta, i općenito grčkinačin života, zaobilazili u širokom luku(12,240-241).

Isus je odrastao u gradu Nazaretu. Samo 6kilometara udaljen nalazio se helenističkigrad Seforis, koji je imao sve blagodati

grčke kulture, uključujući i vježbalište.Nemamo zapise da je Isus ikada posjetioovaj grad. Međutim, to ne znači da je Isusbio protiv tjelesnih sportsko-rekreacijskihaktivnosti u razumnim okvirima. Isus je bioveoma izbalansirana ličnost i znao je naćizdravi balans između umnog, duhovnog itjelesnog napora. Izvještaji Evanđelja namvišestruko potvrđuju Isusovuizbalansiranost.

Marko nas izvještava o jednom Isusovomsportsko-rekreacijskom naporu: “Kad serastavi od njega, ode u goru da se moli”(Marko 6,46). Marko ovdje govori oIsusovom molitvenom životu. Međutim, je liIsus neophodno morao moliti baš u gori?Mogao je izabrati pristupačnije mjesto, a nepenjati se na goru. Isus je cijeli taj danproveo u poučavanju naroda na obaliGalilejskog jezera. Vjerojatno je sjedio većidio dana dok je poučavao. Nakoncjelodnevnog sjedenja osjetio je uz potrebuza molitvom, i potrebu za tjelesnomaktivnošću. Iako se je mogao pomoliti tunegdje na mirnim obalama jezera, on seodlučuje za tjelesni napor i odlazak u goru.

Možda ćete se pitati, može li se kod odlaskau goru govoriti o sportu? Naime, možete lise popeti na goru bez da se oznojite?Svakako da pri odlasku u goru govorimo otjelesnom sportsko-rekreacijskom naporu.Isus je u svojim dnevnim aktivnostima bioizbalansirana osoba. Uz umni naporpoučavanja, on nije izostavio tjelesni napor.Uz ovo Isus vježba i svoju duhovnu

Zdravi balans između umne, duhovne i tjelesne dimenzije

Š

11

dimenziju molitvom Ocu. Umna, tjelesna iduhovna dimenzija nalaze se u jednomidealnom balansu kod Isusa. Ako naglasakstavimo samo na umni napor – učenje istudiranje – neće biti dobro. Ako jenaglasak samo na tjelesnim sportsko-rekreacijskim aktivnostima, ponovno nećebiti dobro. Najzad, koliko god da je Isus bioduhovna osoba, On naglasak nije isključivostavljao na duhovnu dimenziju. Sve tridimenzije nalaze se kod Njega u zdravombalansu.

Interesantno je zamijetiti kako je Isusprakticirao jačanje duhovne dimenzije.Možda nam zvuči čudno da bi Sin Božjiimao potrebu za molitvom, ali Evanđeljanam jasno svjedoče o njegovojsvakodnevnoj molitvenoj praksi: “Ranoujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povučese na samotno mjesto i ondje se moljaše.”(Marko 1,35)

Ovdje srećemo Isusa na samom početkuNjegove službe. Upravo je pozvao svojeprve učenike, poučavao narod, ozdravionemoćne i bolesne, a ujutro rano ustaje namolitvu. Što će Njemu molitva? Kome bi seSin Božji mogao moliti? Naime, Isus jehodajući ovom zemljom bio ovisan osvome Ocu. Apostol Pavao nam svjedoči dase je Isus došavši na ovu zemlju isprazniood svoje Božanske prirode, ponizio se ipodredio ispod Boga Oca (Filipljanima 2,5-9). Za svoja čuda, za svoje naučavanje, zasmjer u svom životu Isus bi uvijekkonzultirao svoga Oca (Ivan 5,30). Za svojedjelovanje na ovoj Zemlji Isus je trebaoBožju silu, isto kao što ju i svi mi obični ljuditrebamo (Ivan 11,41-42). Stoga je Isusu bilovažno dan započeti s Bogom, na samotnommjestu, u razgovoru s Njim. Time nam jeostavio primjer kako prisna treba biti vezakršćanina s Bogom.

Pri već spomenutom slučaju odlaska namolitvu u goru Isus ponovno prakticiraprisnu zajednicu sa svojim Ocem (Marko6,46). Marko nas izvještava da je Isus tomprilikom užurbano napustio narod. On jeupravo nahranio 5000 ljudi, ali međunahranjenim narodom nastala je euforija ioni su poželjeli Isusa učiniti svojim kraljem.Isusu tako nešto nije prioritet, štoviše, to jejedna kušnja za Njega. Stoga On užurbanonapušta mjesto kušnje i odlazi moliti sesvome Ocu. Ovaj događaj nas poučava daje u trenutku kušnje najbolje mjesto nakojem se kršćanin treba nalaziti na

koljenima sa svojim nebeskim Ocem.

Odlazak na molitvu Isus je ovdjekombinirao sa sportsko-rekreacijskomaktivnošću penjanja u goru. Isus je i svojeučenike poučavao odlasku u goru. Naime, injima je bio potreban balans između umne,duhovne i tjelesne dimenzije. Marko nasizvještava o jednom takvom trenutku:“Poslije šest dana uze Isus sa sobom Petra,Jakova i Ivana te ih izvede na visoku goru,nasamo, njih same” (Marko 9,2). Ponovno, jeli moguće otići u “visoku goru” bez fizičkognapora i znojenja? Očito je da ovdje Isus i

Odlazak na molitvu Isus je kombinirao sa sportsko-rekreacijskom

aktivnošću penjanja u goru.

12

svoje učenike poučava balansu. Oni ćekasnije trebati poučavati vjernike. Akoosobno nisu naučili prakticirati balans, kakoće druge poučavati?

Nadalje, Isus za svoje učenike nalazi vrijemeza odmor. Naime, Isus je poučavajući,liječeći, propovijedajući i brinući za potrebedrugih stalno bio u pogonu. Njegoviučenici su mu bili glavni pomoćnici, pa nitimalo ne čudi da su se uslijed mnogihaktivnosti umorili. Možda ćemo reći: “Kadasu u pitanju aktivnosti duhovnog karaktera,onda se nikada ne staje.” Međutim, Isus nemisli tako. U Marku 6,31-32 kaže sljedeće:“Tada im Isus reče: Dođite vi sami napose,na samotno mjesto, te se malo odmorite!Tu je, naime, tako mnogo ljudi dolazilo iodlazilo da apostoli nisu imali vremena zajelo.” Isus dobro zna da uz umnu, duhovnu itjelesnu aktivnost čovjek treba i vrijeme zaodmor. Isus je izbalansiran u svojimživotnim navikama i poučava svoje učenikeistim principima.

Ono što slijedi u upravo navedenom tekstuje narod koji je opazio Isusa i Njegoveučenike i krenuo prema njima. Što će Isussada učiniti? Hoće li zbog umora otjeratipotrebiti narod? Marko kaže sljedeće: “Kadaiziđe iz lađice, vidje silan narod i sažali senad njima, jer su bili kao ovce bez pastira,te ih poče učiti dugo” (Marko 6,34). Ovo suizvanredne okolnosti. Iako umoran, Isusodlučuje postaviti prioritete tako dapotrebiti dobe što im je neophodno.Nekada situacija i od nas može zahtijevatiizvanredni napor i neočekivan dodatniangažman na umnom, duhovnom ilitjelesnom području. Međutim, nakonizvanrednih napora potrebno je ponovnovratiti se u stanje balansa. Isus nakon ovogcjelodnevnog poučavanja odlazi u goru(Marko 6,46).

Isus i za svoje vjerne želi balans. Ako vamnetko kaže da su odmor, sport i rekreacijagubljenje vremena, sigurno je da takvonaučavanje nisu preuzeli iz Biblije.

U svemu nam je potreban balans, a uodlučivanju glede naših aktivnostipotrebno je uključiti i zdrav razum. Naravnoda će poljoprivrednik koji je cijeli danproveo teško radeći na svojoj zemlji svojepreostalo vrijeme korisno provesti u stoliciili naslonjaču. S druge strane, učenik ilistudent koji je veći dio dana proveo uškolskoj klupi, na predavanjima, u knjižniciili za kompjuterom, tražit će tjelesnuaktivnosti sportsko-rekreacijskog karaktera.

Današnja medicina je svjesna da u tijelukoje nije bilo izloženo tjelesnom naporu,um ne može raditi punim kapacitetom.Naime, naš mozak treba kisik, a najbolje ćega dobiti ako krv neko vrijeme brže strujinašim tijelom. Brže strujanje i veći dotokkisika u mozak omogućuju upravo tjelesnesportsko-rekreacijske aktivnosti. Nakontakvih aktivnosti um je svježiji i spremnijiprimati i pamtiti informacije.

Kada na tjelesnu i umnu dimenziju dodamoduhovnu dimenziju, tada nema krajakorisnosti osobe koja se tako izbalansiranastavlja u Božju službu. Isus je u potpunostiiskoristio svoje kapacitete, a tome jeprvenstveno pridonio njegov životnibalans. Bog i nas poziva na izbalansiranživot. Svako pretjerivanje u umnom,tjelesnom, pa čak i duhovnom područjuizbacit će nas iz balansa. Bog treba cjeloviteljude koji će izbalansiranim životom biti ustanju pružiti maksimum i za Boga i zabližnje u svojoj okolini. Stoga, neka namBog podari mudrost da svatko od naspojedinačno nađe u svojoj svakodnevicizdravi balans između umne, tjelesne iduhovne dimenzije našeg života.

Neka nam Bog podari mudrost da svatko od nas pojedinačno nađe

u svojoj svakodnevici zdravi balans između umne, tjelesne i duhovne

dimenzije života.

Dejan Stanjević

13

Od mladih se ne može očekivati da budumirni i ozbiljni kao starija generacija.Međutim, treba im se osigurati bezazlenarazonoda na čijem putu nema opasnosti.

Jesu li natjecateljski sportovi bezazlena razonoda?Ima li što loše u tome? Bude li sportovi takve vrstenatjecateljski duh i jesu li ove dvije stvari loše samepo sebi?

“Ne osuđujem jednostavne igre loptom, iako se čak itu može pretjerati”- riječi su nadahnute spisateljiceEllen White. U čemu se to može pretjerati? Na kojinačin i kako? Kao što ne možemo sotonizirati nitijedan instrument tako ne možemo sotonizirati nitijedan sport čija je prvotna namjera razonoda,tjelovježba i razvijanje timskoga duha. Dakle,odmah u startu eliminirajmo one sportove koji su“škola surovosti” kako kaže nadahnuti pisac.Međutim ono što se može dogoditi jest da sport, aposebno onaj koji je natjecateljskoga karaktera,postane oruđe u razvijanju navika, običaja isvjetovnih postupaka u kojem natjecatelji ili igračibivaju toliko zaokupljeni i zaneseni da zanemarujuono što je doista bitno u životu.

Svakako, bitan je pristup. “Učenicima je neophodnoenergično vježbanje te ima malo zala kojih se trebaviše bojati od tromosti i besciljnosti” piše EllenWhite. Natjecateljski duh u nama sigurno neštoizgrađuje i čini nas boljim (ne tromim i besciljnim).Postaviti cilj ispred sebe, koji je često uspoređen sasposobnostima drugih, vodi k napretku i postizanjusvojih mogućnosti. Ulaže se veći napor i trud, gradise ustrajnost. Dakako, ako se voliš baviti sportom.Međutim sklonost većine zabrinjava.

U čemu je problem? Agresivnost, svađa, želja zadominacijom, mržnja, konflikt, zanemarivanjedužnosti, gubitak samopoštovanja (zamislite daniste prvi nego zadnji na nekom turniru) i dr. čestosu posljedica natjecateljskog sporta. Mladima jestpotreban izazov, međutim ne onaj koji će od njihnapraviti opsjednute fanatike koji ne gledaju navlastito zdravlje (ozljede koje su nepotrebne),odgovornosti u školi, obitelji i društvu te koji putemtih aktivnosti razvijaju duh samouzvisivanja, negoonaj koji će od njih učiniti timskog igrača koji uživau zajedničkom naporu u ostvarenju zadanog cilja, ito ne pod svaku cijenu.

Što je bitno?

Što čini razliku? Razliku čini samodisciplina, tj.karakter te vrijednosti koje vode naš život. Baviti sesportom u kome se natječemo protiv nekoga ilibolje rečeno s nekim nema cilj biti superioran nadnekim, nego cilj davanja svega od sebe te uživanje uproduktu onoga što si dao, bez obzira bio to čak iporaz. Ne zaboravimo, stav je bitan! Stav da na putudo pobjede ne moram “pregaziti” ili prevariti svojesportske protivnike.

Zabava putem rekreacije ili sporta ne smije bitizanemarena, međutim mora se držati unutar okvira,inače vodi ka gotovo opsjednutosti određenomvrstom rekreacije te isto tako otvara vrata uzdizanjusamih sebe. I ne samo to, često se dogodi da takvavrsta rekreacije odvraća um od ozbiljnih, praktičnih iobveznih dužnosti života. Otupljuje osjećajedobročinstva, blagosti i poniznosti, ustvari stvaraupravo suprotno.

Kakav utjecaj sport kojim se bavim ima na mene?Gubim li interes za učenje? Šteti li mi zdravlju?Jesam li agresivan? Razvija li se u meni ljubav premaužitku i uzbuđenju, dok se s druge strane zaboravljana rad i dužnosti koje trebam izvršiti? Teško će netkotko je dane i tjedne proveo sanjajući o osvajanjuprvoga mjesta kada mu se to dogodi osjetitijednako zadovoljstvo okopavajući kukuruz ili učećidrugoga dana. Što je bitnije dugoročno gledajući?Dakako, rad i razvijanje dobrih navika koje vode kodgovornom životu i uravnoteženoj zabavi.

I zato: naglašavaj timski rad i fer igru! Važnija jerekreacija i razonoda od pobjede (htjeli to priznati iline). Bez obzira pobjeđuješ li ili gubiš – ne vrijeđajnikoga! Ohrabri čak i kada gubiš. Natječi se pošteno.Ne hvali se. Rješenje za sve? Sudjelovati i baviti sesportovima koji zahtijevaju kooperaciju a nekompeticiju.

Izr. 27:17: “Željezo se željezom oštri, i čovjek oštrijedan drugoga.” – Neka nas ovaj savjet u sportuučini da jedni drugima budemo na izgradnju iplemenitu razonodu, a ne da jedni drugimapolomimo noge. A

NatjecateljskiSPORTOVI i

natjecateljskiDUH

O

14

NEKI PRAKTIČNI SAVJETI

• Minimum tjelovježbe je svakodnevno dvadesetminutno brzo hodanje, najbolje rano ujutro. Tad je zrak najsvježiji i naše tijelo najsposobnije, metabolizam najbrži, a i psihološki učinak dobrog početka dana ne smijemo zanemariti.

• Postoje vježbe opterećenja (snage, svladavanja otpora: čučnjevi, trbušnjaci, vježbe s utezima...), vježbe izdržljivosti (trčanje, plivanje, vožnja bicikla...) i vježbe istezanja, primjerice joga. Optimalno je kombinirati sve tri vrste za povoljan učinak, ne treba sve odjednom, već se može rasporediti po danima.

• Dobro je ravnati se prema svom pulsu kada razmatramo vrijeme i intenzitet vježbanja. Što je on brži, to je tijelo opterećenije. Ipak se trebamo oznojiti! Idealno je pravilo 4:20:60. Četiri puta tjedno, minimalno 20 min. u komadu i tempom ne sporijim od 60% našeg maksimalnog broja srčanih otkucaja za dob u stanju vježbanja (postoji postupak za izračun).

• Bolje je sporije i umjereno vježbanje kroz dulje vrijeme od velikog opterećenja u kratkom vremenu. Ne želimo se ozlijediti i uzrokovati više štete nego koristi.

• Kao i u svemu, i ovdje je potrebna umjerenost. Prekomjerna tjelovježba preopterećuje i ubrzano troši kosti, zglobove i mišiće te ubrzava starenje.

• Važno je pravilno disanje. Izdišemo za vrijeme napora i udišemo pri povratku na početni položaj.• Ne smijemo zaboraviti piti dovoljno vode.• Bitna je redovitost i ustrajnost. Ako mislimo da nećemo ustrajati, dobro je osigurati si društvo, bilo

momčad ili motiviranog prijatelja, koje će nas poticati kada izgubimo volju.• Svaka je tjelesna aktivnost dobra i ikakva je bolja od nikakve.• Najbolja i najtrajnija motivacija za vježbanje je želja da sačuvamo svježinu duha i tijela i

unaprijedimo zdravlje, na taj će način i sve ostalo (primjerice višak kilograma) sjesti na svoje mjesto.

• Trebamo također paziti na našu prehranu i druge čimbenike koji doprinose dobrom zdravlju.

Nadam se da će ovo bar malo osvjetliti obraz mnogimamrske tjelovježbe. Uz spoznaju koju imamo o Božjemplanu za svakog čovjeka i Njegovoj želji da budemo sretni izdravi, mi možemo i trebamo odlučiti poboljšati ovajaspekt svoga života, odabrati najbolje vrijeme, mjesto inačin tjelovježbe za nas osobno i krenuti u još jednudoživotnu avanturu.

» Nastavak sa str. 7

postaje bolje prokrvljeno (prevencija infarkta) i radiekonomičnije, što znači da s manje otkucaja izbacujeistu količinu krvi. Bolja prokrvljenost mozga posljedičnodovodi do boljeg pamćenja, povećane koncentracije iučinkovitosti. Raste kapacitet pluća, snizuje se razinakolesterola, povećava osjetljivost tkiva na inzulin(prevencija šećerne bolesti), pospješuje rad crijeva iredovitost probave, čime lakše reguliramo tjelesnutežinu. Nadalje, naša sposobnost koordinacije raste,ravnoteža postaje bolja i sposobnost reagiranja veća.Bolje spavamo. Raste naše samopouzdanje i svijest ovlastitoj vrijednosti i lakše podnosimo stres i životneprobleme. I tako dalje. Znam da vas ovo podsjeća na reklamu zaneku 'čarobnu' spravu koju vidimo u Top Shopu. No ovo je istina. Zato što je to Bog tako osmislio.

PRVOTNI PLANČovjek je stvoren za rad i kretanje. Božji prvotni plan jebio da Adam radi i obrađuje zemlju. To je trebao bitinjegov posao koji bi mu, osim egzistencije, osiguravao idovoljno kretanja za zdravo tijelo i pravilno odvijanjesvih fizioloških procesa.Doduše, definicija rada se promijenila u posljednjih6000 godina i sada ne uključuje svaki rad tjelovježbu,upravo suprotno. Sve je više poslova koji se obavljajusjedećki, a sve počinje u djetinjstvu i školi. Djeca se višene igraju lovice i skrivača, nego sjede pred računalima.

Čak i poslovi na zemlji više ne uključuju kretanje zbogvisoko razvijene poljoprivredne mehanizacije. Neizbježno je dakle, za ljude svake dobi, zanimanja isocijalnog statusa da ozbiljno razmišljaju o uključivanjuredovite tjelovježbe u svoj životni raspored ukoliko želesačuvati optimalno zdravlje što duže vremena, bitizadovoljni u životu i služiti Bogu. Znači li to da svi moramo provoditi bar triput tjedno podva sata u teretani? Naravno da ne. Ali svakakotrebamo razmisliti o nekoliko stvari i početi ih provoditiu svome životu sukladno mogućnostima.Idealno je ako živimo na selu. Tada imamo brojnemogućnosti za tjelovježbu bez previše truda i još ktome na svježem i čistom zraku. Možemo raditi u vrtu ivoćnjaku, bilo vlastitom ili roditeljskom, kositi travu,grabljati lišće, okopavati cvijeće ... Ne samo da ćekoristiti za vježbu, već će nam donositi radost kadvidimo plodove našeg truda. Nadalje, imamo punoprostora za vožnju biciklom ili rolanje ako živimo uravnijim predjelima. Ako smo pak u brdima, imamomogućnosti šetnje, penjanja, planinarenja. Ako imamodobro društvo ili možda kakvog psića, koristi su jošveće. No ako smo u gradu, a većina svjetskog stanovništvadanas nažalost boravi u gradovima, tada moramopažljivo isplanirati čime ćemo se baviti, ovisno o dobi,tjelesnoj kondiciji, zdravlju, financijskim i drugimmogućnostima.

Pru.ite dlan

Pru.ite djeco dlan,Evo vam dajem dan!

Sad dignite ruke Prema suncu!

Stisnite šake!Vrijedi za djevoj1ice i dje1ake.

Znate li što imate unutra?Svoje sutra.

Ne otvarajte šake,Ne budite nagli,

Mo.e sutra da vam Odmagli.

Jeste li ih dobro stisli?Što dalje,

Svatko neka misli.

Zvonimir Balog

Dragi izvi2a1i! Otvorili smo novu sezonu izvi2aštva

i ponovno se okupili nakon ljetnih praznika.

Sastanci su ve/ po1eli s radom tako da smo u našim KID-ovima imali podjelu po

skupinama, a i izbori su napravljeni tako da sigurno imamo nove ili

stare vo2e u

našim Društvima. I kao da smo dobili jedan novi polet za rad, i da je sve n

a našoj

strani. Slo.it /emo se s pjesmom da smo dobro stisnuli šake, svi - p1elice i

poletarci, izvi2a1i i planinke, a i scouti! Dr.imo to izvi2aštvo jer mo.e nam

odmagliti, kako ka.e pjesma. Mo.da je kod nekih došlo do maloga zamora unutar

KID-a, ili su izvi2a1i narasli i otišli dalje, tj. krenuli na školovanje u

druga

mjesta, ili... Dragi Izvi2a1i, ne dopustite da nam

KID-ovi koji su osnovani odmagle. Zato,

pitajmo se sa Zvonimirom: “Jeste li ih dobro stisli?“ 0uvajmo izvi2a

štvo.

-elim vam blagoslovljeno izvi2aštvo i ne razmišljajmo o magli da na

m

ne odmagli!

s r p a n j - r u j a n 1 1 .

Vrijedi stići................................1

6

Orijentacija ..............................17

Biciklist ....................................

.20

Pogodi kako se zovem .............21

Slike tjedan ..............................22

[ Broj 11 ]

VVaašš BBoobboo SS.. MMaarr11eettaa

PRU0IMO RUKEPRU0IMO RUKE

15

akiraš najnužnije stvari čvrsto odlučivšinapustiti Sivi Grad i svu buku i lažni sjaj unjemu. Put iz njega je uska stazica što se

vijugavo penje u brdo. Katkad izgleda da jeprekinuta, a tu je potreban skok na susjednustijenu odakle se staza dalje penje, penje...

Uz stazu na početku raste bujna i mekanazelena trava iz koje viri raskošno šaroliko cvijeće.Naprosto te mami da legneš u nju, žmirkaš naSunce i igraš se s leptirima. Sjaj jutarnje rose jeistinit i nema laži ovdje. Buku stvaraju samo tileptiri i sitne zlaćane mušice, ali odatle se još, umagli, nazire Sivi Grad pa nastavljaš dalje.

Usput srećeš čovjeka koji ti kaže da je većišao tom stazom i da doista vrijedi osvojiti vrh.Ponaša se pomalo kao vodič, iako uglavnomšuti. Tek tu i tamo tiho šapne: “Gle!” pokazujućivrhom štapa malog smeđeg gušterčića koji sesunča na stijeni ili vodopad u daljini koji se baš stog mjesta najljepše vidi. Nije ti baš jasno zaštose taj tihi čovjek ikad vratio odavde natrag u SiviGrad...

Pomalo trava uz stazu postaje sve rjeđa ižilavija, poprima sivkastu boju i sve se težerazlikuje od kamenja. Cvijeće je naizgled nježnoi tanano, ali se čvrsto drži za stijene, dok mu semiris širi nadaleko. Od tog mirisa pročišćavaju tise svi dišni putovi. A staza je sve uža i uža, i svečešće se treba iskoristiti sva vještina i sva snagada bi se napravio daljnji korak prema gore.

Prema dolje je lako: trenutak nepažnje iliodustajanja, i već se nalaziš nekoliko metaraniže i sretan si zbog toga što nisi sav slomljen.Jer dok padaš i kližeš se odustajanju nema višeni traga, osjećaš samo očajničku potrebu da sezaustaviš i opet počneš penjati.

Prelaziti po drugi put isti dio staze, koji si većjednom maloprije prešao, vrlo je teško. Stalno tise čini da si prošli put bio spretniji, da si lakšenapredovao, da je staza bila manje uska i manjestrma. Svjestan si da onda nisi bio izudaran iizgreban. Svakim sljedećim korakom se pitašhoćeš li opet precijeniti svoje snage, hoćeš liopet pasti...

A tamo, na tom mjestu gdje si prošli putskoro odustao od daljnjeg penjanja, stoji tvojvodič i tiho ti pruža ruku: “Hajde, da stignemogore prije nego se smrkne...” I tako se putovanjenastavlja.

Zrak je sve čišći, travki ima sve manje imanje, ali kao da rastu upravo tamo gdje tizatreba kakav korijen da se za njega uhvatiš.Tako to ide sve do vrha.

A tamo...Nagrada za sav taj trud je predivan pogled.

Pogled koji se, ako se ijednom doživi, pamticijeloga života. Ne vidi se više onaj bučni SiviGrad koji si jutros ostavio i koji je još uvijeknegdje tamo dolje, ispod oblaka. Nema više nione staze, tako uske i strme i dugačke, kako jeizgledala na početku. I ona se, osim možda parposljednjih metara, skriva iza stijena i u magli.

Ono što vidiš je čisto plavo nebo iznad tebe ioblaci, bijeli, kao mlijeko ispod tebe. Sad si teksvjestan da si cijelo vrijeme išao po magli, iako sivjerovao da više između tebe i Sunca nemaničega, da je zrak posve čist, a oblaci da suispod tebe. A tek je sad to postalo istina! Tek tu itamo vidiš vrh ponekog brda kao što je tvoje,kako viri iz naizgled guste mase, i znaš da natom vrhu ima istih takvih ljudi kao što si ti,umornih, izgrebanih, ali beskrajno sretnih.

Tvoj vodič je isto tu, znaš to, osjećaš, ali šutiuživajući u pogledu i u tvojoj sreći.

Tišinu ne remeti ništa.Tek nakon dužeg vremena kažeš: “Hajdemo

natrag, želim pozvati svog prijatelja da dođe samnom ovamo!”

I tako krećete natrag.U Sivom Gradu tebi je pred očima onaj

pogled, u ušima onaj mir, ona tišina, a u srcuželja da se tamo ponovno vratiš, ovaj put sasvojim prijateljem...

* * *

Ovu sam priču napisala prije mnogo godina,dok još nisam bila izviđač, ali sam često išla naizlete u prirodu koja me je svaki put iznovaoduševila.

Uspon na planinu, koji je na neki način bijegod dosadne svakodnevice i skupljanje snage dabiste se s njom suočili, možete usporediti sduhovnim putovanjem. U druženju s Bogomolakšavaju se svakodnevne brige i javlja dubokapotreba da s time upoznate još nekoga tko tojoš nije iskusio, da mu pokažete da osimjednoličnosti i ispraznosti postoji Bog kojiispunjava svaku potrebu duše.

Tako mi živimo u svijetu, a nismo od svijeta.Vidimo se na vrhu!

VRIJEDI STI2IVRIJEDI STI2I

Aleksandra Žufić

16

PP

oraveći u prirodi često smo prinuđeniodrediti udaljenost od nas (naše stajnetočke – ST) do nekog objekta ili odrediti

rastojanje između dvaju objekata ili pak odreditiveličinu objekta (njegovu dužinu, širinu, visinu), ito bez potrebnih sprava i instrumenata.Tada točinimo procjenom ili koristeći priručna sredstva.Svakako imajmo na umu da su to slobodneprocjene i približne veličine s određenim +/-odstupanjima.

Evo nekoliko jednostavnih načina određivanjaudaljenosti i veličina na zemljištu.

1. Ocjenom udaljenosti od oka:

A) uspoređivanjem tražene (nepoznate)udaljenosti s nekom poznatom linijskomveličinom

Neke poznate veličine koje možemo koristiti priovom postupku su: rastojanje između dvajuelektričnih stupova je oko 50 m, a visinaelektričnog stupa oko 6 m; visina zida kuće odtemelja do ploče (tavana) je oko 3 m; dužinabazena 25 m, a olimpijskog bazena 50 m; dužinanogometnog igrališta je oko 100 m, širina golaoko 7 m, a visina 2,4 m; visina kućnih vrata je oko2 m, itd.

B) prema stupnju vidljivosti promatranogobjekta

U tu svrhu može ti pomoći ova tablica kojagovori na kojoj udaljenosti možeš raspoznati kojiobjekt ili određene detalje na objektu:

do 5 km usamljena kućado 4 km prozor na kućido 3 km dimnjak na kućido 2 km usamljeno drvo; čovjek koji stojido 1 km električni/telefonski stup; deblo stablado 700 m pokreti nogu čovjeka u hodudo 500 m okviri prozora; stupovi ogradedo 250 m crijep na krovu kuće; boja i dijelovi odjećedo 150 m žica na ogradi; lišće na stablu; dugmad na odjećido 100 m lice; prsti na rucido 50 m oči, usta, nos, uši, čelo, brada čovjekado 20 m bjeloočnice, trepavice, bore na licu

2. Pomoću sluha

S više ili manje uspjeha udaljenost možemopribližno odrediti prema osobitosti zvuka kojidolazi iz određenog smjera i od odgovarajućegizvora. Kod prosječnog sluha i u normalnimuvjetima zvuk se može čuti do sljedećih srednjihudaljenosti: tihi razgovor oko 100 – 200 m; udarcipri zabijanju kolaca u zemlju oko 300 m; zvukručne pile ili udarci sjekire kod sječe drveta oko400 m; šum ili buka te udarac pri padu stabla naoko 800 m; udarci krampa ili lopate o kamen ilimeđusobno oko 1 km; zvuk motora bagera oko 2km; zvuk auto-sirene oko 3 – 4 km, itd.

3. Određivanje udaljenosti pomoću brzine zvuka

Poznato je da je brzina zvuka u zraku 330 m/s ili1km/3 s, što znači da za 3 s zvuk prijeđe 1 kmkroz zrak. To znači da je : D(km)=S/3 gdje je:D(km) – tražena udaljenost; S – broj sekundi odbljeska do prispjeća zvuka. Ovaj postupakmožemo koristiti npr. kod grmljavine. Kadavidimo bljesak groma (munju), počinjemo brojitisekunde sve do vremena kada čujemo zvukgroma (grmljavinu). Izbrojene sekundepodijelimo s 3 i dobijemo približnu udaljenostgroma od nas u km.

4. Određivanje udaljenosti koracima

Udaljenost se približno može odrediti brojanjemkoraka. Najbolje je da svatko za sebe izmjeriduljinu koraka. Prosječnu dužinu svog koraka

BB

17

ORIJENTACIJAORIJENTACIJA

Uredio: Nenad ŠijanIzvori: Krešimir Pleše - Topografija

http://free-vu.t-com.hr/Kresimir-Plese/mjerenje_i_procjenjivanje.htm

18

možete i izračunati prilično točno po obrascu:K(cm)=V(cm)/4 + 37 gdje je: K(cm) – prosječnaduljina koraka u cm; V(cm) – visina osobe u cm; 4i 37 – konstante dobivene analizom. Za osobu visine 172 cm imamo: K(cm)=172 /4+37=43+37=80 cm, što znači da prosječnaduljina koraka osobe koja je visoka 172 cm iznosi80 cm. No, u praksi, na samom terenu lakše jebrojati svaki drugi korak – što nazivamo parni(dupli) korak. U ovom slučaju parni korak biiznosio 160 cm (2 x 80 cm), odnosno 1,6 m. Upraksi se uzima da je prosječna, srednjavrijednost koraka 75 cm (0,75 m), što znači da jeu praksi vrijednost parnog koraka 1,5 m. Prelazećiodređeno rastojanje brojite parne korake, apotom dobiveni broj parnih koraka pomnožite s1,5 te tako dobijete kolika je prijeđena udaljenostu metrima; D(m)= X (p.k.) x 1,5 . Npr. prelazećineku udaljenost od svoje ST do nekog objektaizbrojali ste 600 parnih koraka, a prijeđenaudaljenost dakle iznosi: D(m)=600 x 1,5=900 m.

5. Određivanje udaljenosti mjerenjem vremena kretanja

Kod ove metode moramo znati svoju brzinukretanja. Ako za 1 sat prijeđemo 5 km, to znači da1 km prijeđemo za 12 minuta. (Ovo dobijemo izpostavljenog odnosa 60 min: 5 km = X min: 1 kmiz čega slijedi da je X min= 60 x1/5 = 12 min).Tako dakle na osnovu mjerenja vremena kretanjamožemo približno odrediti prijeđenu udaljenost.Ako smo na srednje zahtjevnom zemljištu (čiji jenagib prosječno do 5°) marširali nekih 3 h tj. 180minuta, znači da smo prevalili udaljenost od oko15 km (180:12=15). No, svakako pri ovoj metodi uobzir moramo uzeti ispresijecanost reljefazemljišta i nagib strana (uspon i pad) reljefnihoblika na pravcu kretanja.

Ako je nagib zemljišta u prosjeku od 5°-10° (štonam govori da je u pitanju brdsko-planinskozemljište), pri izračunu prijeđene udaljenosti uzetćemo da nam je brzina kretanja 4 km/h.

U slučaju da je nagib zemljišta na pravcu kretanjaveći od 10° (što je izrazito planinsko zemljište) –uzimamo brzinu kretanja 5 km/h, ali ovakodobiveno vrijeme povećavamo za 1 h na svakih300 – 400 m uspona i za 1 h na svakih 450 – 600m pada.

6. Određivanje udaljenosti do objekta i rastojanja između dvaju objekta pomoću ravnala

a) Naći kolika je udaljenost od naše stajne točke(ST) do električnog stupa za koji uzimamo da jevisina 6 m, a prekriva ga 25 milimetarskihpodjeljaka ravnala koje držimo na oko 50 cm odokakoristeći obrazac D(m) = L(cm)

X(mm) • 5gdje je D(m) – tražena udaljenost

L(cm) – poznata veličina (visina, širina, duljina objekta ili rastojanje između objekta)X(mm) – broj milimetarskih podjeljaka na ravnalu

Izračunamo da je D(m) = 600(cm) 25(mm)

• 5 = 24 • 5 = 120(m)

b) Ako nam je poznata udaljenost od naše ST doobjekta, možemo odrediti rastojanje izmeđudvaju objekata ili odrediti linijske veličine objekta(d, š, v), pomoću jednostavnog obrasca:L(m) = D(km) • 2X(mm) gdje je:

L(m) – tražena linijska veličinaD(km) – poznata udaljenost od ST

do objektaX(mm) – broj milimetarskih podjeljaka

na ravnalu

Koliko je stvarno rastojanje između dvajuelektričnih stupova ako ga pri viziranju ravnalomprekriva 25 milimetarskih podjeljaka, audaljenost od naše ST do jednog od električnihstupova je 1 km. Pomoću obrasca izračunamo daje L(m) = 1 • 2 • 25 = 50(m)

7. Određivanje visine objekta viziranjempomoću priručnih predmeta (olovke, ravnala, štap i sl.)

Visinu drveta, kuće, zgrade, tornja, dimnjaka,vodopada, zida, brane ili sl. možemo odrediti nasljedeći način:

Zamoli prijatelja da stane uz objekt ili stavi nekuoznaku na objekt u razini svoje visine (npr.zavežeš maramu oko drveta). Udalji se odobjekta držeći olovku, štap ili ravnalo okomito uispruženoj ruci ispred sebe, preko koje gledašjednim okom (viziraš) na objekt. Potom pomoćuolovke, ravnala ili štapa (što već koristite)prenosite početnu (zadanu) visinu – svogprijatelja ili svoju – pomičući priručni predmet nagore onoliko puta koliko puta ta mjera ide do

19

vrha objekta. Potom taj broj pomaka pomnoži svisinom koju si zadao (svojom ili svog prijatelja) ina taj način ćeš dobiti visinu željenog objekta.

Npr. visina prijatelja je 1,7 m, a izvršio si 5pomaka (prijenosa) te zadane visine vizirajućiobjekt pomoću olovke (štapa ili ravnala). Dakle1,7 m • 5 = 8,5 m je visina dotičnog objekta.

8. Određivanje visine objekta viziranjem preko štapa i visine 1m

Od objekta (točka C) čiju visinu želimo izmjeriti(drvo, zgrada, toranj, dimnjak i sl.) na udaljnostiod 20m zabodemo u zemlju štap visine 1 m(točka B). Zatim se odmičemo od štapa unazadsve dok ležeći na zemlji ne vidimo u jednoj linijivrh štapa ili vrh objekta (točka A). Potomudaljenost od mjesta na kojem smo ležali (A) doobjekta koji smo vizirali (C) podijelimo srastojanjem između štapa (B) i mjesta s kojegasmo vizirali (A). Rezultat daje približnu visinuobjekta.

Izračun: 25(m) : 5(m) = 5(m)

9. Određivanje visine objekta uspoređivanjem njegove i vlastite sjene

Ova metoda zasniva se na sličnosti trokuta, gdjeimamo odnos:

H : h = D : d iz čega slijedi da je H(m) = h(m) • D gdje je

d

H(m) – tražena visina objektah(m) – visina osobeD – dužina sjene objekta

d – dužina sjene osobe

Ako je visina osobe koja mjeri 1,60 m, a dužinanjezine sjene 4 koraka (ili 3 m), a dužina sjenestupa čiju visinu određujemo je 6 koraka (ili 4,5m), visinu stupa možemo odrediti pomoću dvajuizračuna:

H(m) = 1,6(m) • 6 = 1,6(m) • 1,5 = 2,40(m) iliH(m) = 1,6(m) • 4,5(m) = 1,6(m) • 1,5(m) = 2,40(m)

10. Određivanje visine objekta jednakokračnim trokutom

Jednu stranu jednakokračnog trokuta držimovodoravno u visini očiju, a zatim se pomičemonaprijed ili nazad od objekta, dok drugomstranom trokuta naciljamo na vrh objekta. Zatimizmjerimo udaljenost od svoje ST do objekta (H1)i na nju pribrojimo svoju visinu do očiju (H2). Tajzbroj koji smo dobili daje približnu visinuobjekta: H = H1 + H2

Ako je naša visina do očiju H2 = 1,5 m, arastojanje od ST do objekta iznosi 3 p.k. ili 4,5 mslijedi da je visina električnog stupa H(m) = 1,5(m) + 4,5(m) = 6(m)

H

D

H D

d

dh

h

=

20

1. Položi ispit i osvoji priznanje za Sigurnost na cesti.

2. Pokaži:a) kako treba čistiti bicikl;b) sigurnu vožnju biciklom;c) znakove za skretanje u vožnji;d) kako se ispravno brinuti o biciklu.

3. Sudjeluj u nekoj biciklističkoj aktivnosti.

4. Odvozi biciklom 5 milja (8.04672 km).

5. Izradi kartu svoga puta.

6. S obitelji, iskoristi kartu i ponovno prođi isti put.

POMO2:

1.a) Operite i ispolirajte bicikle. Onda ih ukrasite i obavite inspekciju.b) Organizirajte utrku.c) Za vrijeme utrke, učite ručne znakove.d) Neka djeca u malim grupama pokažu ispravnu i krivu skrb o biciklima. Neka stave

plastične rukavice i podmažu lanac.

2. Organizirajte Dan biciklističkih utrka.a) Inspekcija bicikala od strane policajca ili vatrogasca.b) Napravite bokseve gdje će se bicikli pripremati za inspekciju.c) Isplanirajte paradu za ukrašene bicikle i osigurajte nagradu.d) Igrajte biciklističke igre: brzu utrku, sporu utrku, utrku sa štafetom, s preprekama...

3. Organizirajte vožnju biciklom od 5 milja. Ukrasite svoje bicikle i otiđite u park s popločenim stazama. Nakon vožnje organizirajte piknik ili plivanje. Osigurajte posebnu nagradu za one koji uspješno završe vožnju.

4. Izrada karata je zabavna; neka budu jednostavne, koristite ravnalo i olovku.

BICIKLISTBICIKLIST

21

POGODI KAKO SE ZOVEMPOGODI KAKO SE ZOVEM

Bobo S. Marčeta

Broj izvi6a5a: 5 – 15

Trajanje: 15 – 20 min.

Potrebno je:Novine, po mogućnosti A3 veličine. One se trebaju zamotati, zatim dobro ih je malopričvrstiti sa selotejpom na nekoliko mjesta. Posebno pripazi na to da zamotane novine nepostanu kruta palica.Stolice, jedna manje od ukupnog broja sudionika.

Cilj igre:Da se upamte imena novih članova, posebno na početku novih sastanaka u grupi gdje imadosta izviđača koji se međusobno ne poznaju ili pak, kada jedna grupa dolazi u posjetudrugoj. Koordinacija sluha i pokreta, razvijanje procesa pamćenja.

Izviđači trebaju sjesti u krug. Svaki sudionik treba imati svoju stolicu i na njoj sjediti. Zatimredom neka svaki izviđač u krugu kaže svoje ime, to se može ponoviti dva puta, kako biizviđači upamtili ime svakoga sudionika. Neka jedan dobrovoljac dođe na sredinu te dobijezamotane novine. Neka drugi dobrovoljac počne igru tako što će reći ime nekog drugogizviđača, a prozvani izviđač treba što brže reći ime drugog izviđača, itako dalje. Dobrovoljac sa zamotanim novinama ima cilj što bržeudariti (ne jako) po glavi izviđača čije je ime prozvano, dok taj nijerekao ime drugog izviđača. Svaki sudionik, koji u međuvremenubrzo kaže drugo ime, nema ga se pravo udariti po glavi. Ukolikoga izviđač iz sredine u međuvremenu udari, on ulazi u krug, ana njegovo mjesto sjeda izviđač iz kruga. Prije nego sjedne nastolicu mora reći ime jednog izviđača iz kruga; ukoliko to neučini vraća se ponovo u krug. Igra se nastavlja na isti načindok se svi ne upoznaju.

Ostale mogu3nosti:Krug sudionika ne smije biti jako velik, jer igraču sredini neće uspjeti izvršiti zadatak. Umjesto imena izviđača mogu se staviti: raznaimena, da svaki sudionik bude npr. cvijet, drvo,čvor, životinje itd.

22

SLIKE TJEDNASLIKE TJEDNA

Završetak Alpskog tabora u Sloveniji 2009. Alpski tabor u Sloveniji 2009.

Oduševljenje desertom u Finskoj 2010.Na seminaru za voditelje izviđača u Pirču 2009.

First camp u Jasenasu 2008.Poziranje - First camp Duga Resa 2010.

S WEB STRANICE IZVIÐA4A - WWW.S-KID.INFO

rezervirano za poeziju

U nekom drugom vremenu,u jednom bezna2ajnom zrncu

pješ2anog sata,mo/da ja ne bih nosiokantu s kišom i kantu

sa suzama.Tugu bih prepustio drugome,

a u svojim snovima ne bih hodao sam,ostavljen od drugih.Bje/im pred olujom i olovnom potjerom,

sakrit 0u se u uto2ištu u Tebi.

U osamljenoj no0izvjezdana prašina poputblijedog plavog svjetla.

Zove me smrt – ne odgovaram.

Odlazim da ostavim stepenicešto nigdje ne vode,pustit 0u da zvona u miru udaraju

na sje0anje bjegunca iz gradaprekri/enih ma2eva.Dok gledam gdje

hodam, znam da mojanevinost nestaje sa svakim udarom groma, na izmaku

snaga 2ujem tihi glas:“Do3i, imaš uto2ište

u meni.”

Stojim na kamenoj obalinemirnog mora,

ispra0am stakleni brodšto nestaje u /eljeznoj magli.

1eka me moja vojska,2eka me moja borba

u nepoznatoj zemlji grijehagdje ne raste drvo /ivota....elim još jednom potra/iti

uto2ište u Tebi.

Tra/im u svemirskim visinamai u paklenim nizinama...Ne0u sebi postavljatibeskorisna pitanja.Ostavit 0u potragu za svetim gralom...

Svaki put kada ovdje pro3empokraj /rtvenika sedam

la/nih bogova,sjetim se Tvoga imena.U stanju sam gnjeva, u stanju sam tuge,vjetar me re/e po licu poput no/a.

Shva0am da me nešto vu2e prema Tebi,Tvoj glas što kroz pustinju leti: “Do3i – imaš uto2ište

u meni.”

23

UTO1IŠTE U MENI

Ozren Kos

24

Znam kako to inače ide: ovaj je sportpregrub, ovaj je prenaporan, a onajtreći je previše natjecateljski. I tako,

dok razvidiš koji sport što ima, prođe vrijeme zaneko ozbiljnije bavljenje sportom i prestanesvako zanimanje da se u nešto uključiš.Možda je najveći problem u tome što ljudiprosuđuju po onome što vide preko medija da sezbiva u vrhunskom sportu. Nekada su se npr.momčadski sportovi mogli dijeliti na finije igrublje, danas su praktički svi momčadskisportovi prekomjerno grubi, ne trebam to nidokazivati.No, stvari izgledaju drugačije kad se ne bavišvrhunskim sportom, tu je kudikamo manjenapora, nervoze i grubosti. I zdravije je, jervrhunski sport, najblaže rečeno, nije zdrav (čak ikad se ne upadne u pakao dopinga). Uvrhunskom se sportu tijelo izlaže prekomjernimnaporima, to jamačno ostavlja trajne posljedicepo zdravlje tih sportaša.Međutim, treba prije svega raščistiti jednotemeljno pitanje: uglavnom nije problem usportovima, problem je u ljudima. Iako imasportova koji su po sebi grubi (mislim prije svegana one borilačke), ne vidim što bi samo po sebibilo grubo u, recimo, nogometu ili vaterpolu;grubosti u tim sportovima posljedica su bolesnihstremljenja k rezultatima. Danas je svepodređeno rezultatima, jer rezultati donosenovac, pa je tako bog novca odavno umiješaosvoje prljave prste u sport.Kad govoriš o natjecateljskim sportovima, jamoram iskreno priznati da uistinu ne znam ni

jedan sport u kojemu natjecanje nije dio cijelepriče. I opet sve ovisi o tome kako se čovjekpostavi prema natjecanju. U suštini, ono bitrebalo služiti tome da svatko za sebe jasno moževidjeti svoje istinske sposobnosti – tek u srazu sdrugima vidiš koliko zapravo vrijediš. Ukoliko senatjecanju pristupi s te strane – osobito kadrezultati nisu egzistencijalni imperativ (dakle, neživiš od toga) – onda natjecanje ne bi trebalo bitiloše. Nije stvar u novcu, časti ili slavi, stvar jenaprosto u popravljanju samoga sebe.Naravno, postoje i oni ljudi koji u natjecanju videsmisao svog bavljenja sportom. Nije im važnosudjelovati, važno im je pobijediti, i to po svakucijenu – po cijenu fair playa, prijateljstva, zdravlja.Poznajem one koji se potuku zbog nepriznatoggola na običnom rekreacijskom susretu prijateljanedjeljom popodne na mjesnom igralištu. Što bibio tvoj zaključak? Da je štetno igrati sa svojimdruštvom mali nogomet? Ja jedino mogusavjetovati ljudima da se ponašaju zrelo, da svakonatjecanje gledaju kao na priliku da uvide svojenedostatke i naprave neki boljitak, a ne kao naborbu do smrti. Nekada je sport služio ne samotjelesnom razvoju, nego i odgoju – učiš sesuradnji s drugima (to je nužno i za pojedinačnesportove), učiš se pobjeđivati, učiš se gubiti. Učišse, jednom riječju, životu.Naravno, ja ti sada ne mogu reći koji sport daodabereš, ne vidim kako bih to uopće mogao.Što god odabrao, tu ćeš na koncu pokazati kolikosi ne samo tjelesno, nego još više, duhovnospreman. I moći ćeš poraditi na vlastitompopravljanju.

PITANJE & ODGOVORHtio bih se aktivnije baviti nekim sportom, ali koji god odaberem, odmah me u crkvi počnuodgovarati od njega jer kažu da nije u skladu s našim vjerovanjem. Kojim bi se sportom mogaobaviti kršćanin, a da to ne bude proturječno onome što vjeruje? Volio bih da to bude nešto što nijenatjecateljski.

Željko Porobija

25

lpski kamp održavao se od 5. do 14. 8. u prekrasnoj doliniSoče nedaleko od Bovca, točnije u Čezsoči. OvogodišnjiAlpski kamp već je peti uzastopni. Ove godine lokacijakampa bila je na drugom mjestu. Bili smo na “filmskoj

lokaciji”, naime na tom je mjestu nedavno sniman slovenski izviđačkifilm “Gremo mi po svoje”. Na kampu je bilo preko 50 sudionika izSlovenije, Hrvatske, Srbije, Njemačke i Engleske. Tijekom tih desetdana imali smo priliku sresti se s različitim izazovima za tijelo, um iduh; što je ujedno i bio moto kampa – “Dobro za tijelo, um i duh”.

Imali smo prilike iskušati se u penjanju, adrenalinskom spustubiciklima, turi od dva dana, raftingu, kanjoningu, hydrospeedu,naravno, tu je još kupanje u ledenoj Soči i još mnoge drugeaktivnosti. Program na kampu upotpunila je glazba Mateja Virtiča,Kristjana Virtiča i Kristijana Korata. Svakoga je dana ujutro i navečer snama imao duhovna razmišljanja pastor Zmago Godina. Naravno,kao i svake godine, imali smo odlične kuhare i kuharice. Ovaj kampne bi bio izvediv bez Gregora Česnika i Romana Šimenca i svihostalih voditelja koji su pomogli u realizaciji kampa.

Uz obilje lijepih sjećanja, bilo je tu jedno i ne baš lijepo – nevrijemekoje je pouzročilo i materijalne štete – ali usprkos tome, to je bilovrijeme kada smo vidjeli da zajedno možemo sve, što nas je još višepovezalo.

Hvala Bogu za uspješan kamp! Čuvao nas je deset nezaboravnihdana. Hvala Bogu što smo svi ostali živi i zdravi.

Za sve vas koji još niste bili na Alpskom kampu, evo jedan maliisječak doživljaja s dvodnevne ture: “Gondolom se vozimo od Bovcado Kanina 2200 m, planinarenje po vrhovima Alpa s pogledima kojioduzimaju dah, spavanje na oko 2000 m pod zvjezdanim nebom ipotpuna tišina, za dobro jutro dolaze koze udaljene samo nekolikometara od nas, pogled s vrha Rombona na naš kamp (šatori izgledajupoput točkica)...” Svi vi koji želite vidjeti više slika i video zapisa,posjetite www.adventisti.si (u tražilicu upišete alpski tabor 11).Naravno, ako želite sve to doživjeti iz prve ruke, dođite sljedećegodine i uvjerite se sami.

Marko Močnik

A

26

“Sport je univerzalni jezik koji zbližava ljude, bez obzira nanjihovo porijeklo, vjeru ili ekonomski status.” (Koffi Annan)

-- Luka Pisac --

Sport i zdravlje

Sport ima pozitivanučinak na razvojosobnosti – djeca koja seod malena bave nekomsportskom aktivnošću,već u ranoj životnoj dobirazvijaju radne navike isamodisciplinu. Sport imapozitivnu ulogu i uemocionalnom razvojudjece budući da olakšava iproces socijalizacije.

Tjelesna aktivnostpozitivno utječena usvajanjezdravog načinaživota, audružena sazdravom iuravnoteženomprehranom činidobitnukombinaciju.

Nemoguće je nabrojati sve pozitivne aspekte tjelesneaktivnosti, no bez sumnje neke od njih su: unapređenjezdravlja i kvalitete života, produženje očekivanog trajanjaživota i smanjenje rizika za kronične nezarazne bolesti kaošto su bolesti srca i krvnih žila, šećerna bolest, malignebolesti...

Povezanost sporta,tjelesne aktivnosti izdravlja, prepoznataje i od strane Svjetskezdravstveneorganizacije koja je2004. godine donijeladokument oGlobalnoj strategijizdrave prehrane,tjelesne aktivnosti izdravlja te Rezoluciju opromicanju zdravlja izdravog stila života.

Na kraju, ako niste pronašli motivaciju udugoročnim koristima od sportske aktivnostirecimo još i ovo: sportska aktivnost odličan jenačin da se oslobodite stresa na dnevnoj bazi,osjećate se bolje, kvalitetnije spavate i lakšeobavljate svakodnevne radnje. Dodajmo tomui povećanje samopouzdanja i stvaranjepozitivne slike o sebi i vlastitom tijelu.

Također, sport je danasuniverzalni jezik mira itolerancije. Ujedinjujemnoge nacije i uklanjaprepreke u međusobnojkomunikaciji.

Pokret i fizička aktivnost duboko obilježavaju čovjeka ineupitno je da, ukoliko se u njima ostvaruje, ima i brojneblagodati po zdravlje, socijalizaciju i psihološki integritet.

Nikada nije kasno da sepojedinac osvijesti i započnes aktivnošću. U širokoj paletisportova i rekreacijskihponuda pronaći će seponešto za svaku dob, spol,karakter i zdravstveno stanje.Čak i kronični bolesnici uzoprezan start, stručnovodstvo i mnogo motivacijemogu u velikoj mjeripoboljšati kvalitetu životabaveći se aktivnostimapogodnim za stanjeorganizma.

Današnji stupanj tehnološkog razvoja više neprimorava čovjeka na konstantan pokret, osobitou urbanim sredinama, dovodeći nas tako uopasnost da zanemarimo svoje zdravlje i riskiramoozbiljne posljedice za zdravlje i osobnost. Utakvom svijetu, sport i sportska rekreacija postalisu primarni oblik intenzivnije fizičke aktivnostiljudske vrste.

Život je pokret. Čitav svemir se kreće, Zemlja kruži oko Sunca,Mjesec oko Zemlje, a stvorenja naZemlji u vječitom su pokretu, životinjekroz lov i igru, a čovjek kroz rad, igru isportske aktivnosti.

27

ove godine od 15. do17. listopada Slatina islatinsko okružje biloje ispunjeno dječjim

glasovima, radošću, pjesmomi klicanjem. SlatinaFestpretvorio se u pravi, velikidječji sabor koji je djeci doniodruženje kroz cijeli vikend,radost i proslavljanje u svakomsegmentu svoga postojanja.

Međunarodni dječji festivalduhovne glazbe SlatinaFest usvojoj dvanaestoj godinipostojanja narastao je ne samou broju izvođača i broju mjestaotkuda oni dolaze, već i uminutama, satima… A znate lišto? On još uvijek traje.

Kako je to moguće?

- Nova poznanstva, nova prijateljstva krase ovih dana facebook stranice, skype kontakte i mailbox našihmališana. SlatinaFest još uvijek traje u njihovim razgovorima i komentarima i njihovim srcima. I čini mise da neće završiti tako brzo… ,a mi bismo željeli da ne završi sve do sljedeće godine, kada ćemo gaosvježiti novim festivalom.

Radost je bila gledati raspjevanu, nasmiješenu i razigranu djecu od kojih su mnoge skupine ovegodine pokazale iznimno visoku umjetničku i glazbenu kvalitetu izvođenja kroz svoje glazbene iscenske nastupe.

Na samom festivalu izvedeno je 19 pjesama, a nastupilo je ukupno 86 izvođača podijeljenih u 12različitih skupina – Anja Stanić i Jasmina Salonski, Ljubomir Salonski, Andrej Stanić, Simon Brešćanski,Aseneta Đurišević, Melinda Deduš, Irina Subašić, KID Rakovi, dječji zborovi iz crkve Zagreb 1, Zagreb 2,Križevaca, Virovitice, Negotina i Skopja.

I

-- Svetlana Relić --

28

Nit koja se utkala u svaki dio proslavljanja bila je rečenica “Idite po cijelom svijetu“ koju je izgovorionaš Isus, a ove godine ju je među djecom kroz glazbeno-scenski prikaz pronio anđeo Charlie sa svojimprijateljima. Na dječjem saboru slavila su djeca ljubav prema Bogu kroz zajedničko pjevanje, iobilježavanjem Godine s Biblijom.

Da bi se što bolje upoznali i kvalitetno proveli vrijeme, u kojem su za izvođače bile organiziranetonske probe, djeca i odrasli su imali priliku sudjelovati u kreativnim radionicama koje su za njihpripremili Slobodan Radovanović (glazbena igraonica), Zlatko Musija (radionica za odrasle opropovijedanju Evanđelja), Alan Požgaj (izviđačke vještine), a članovi Foto-video kluba Slatina poučilisu mališane umješnosti fotografiranja.

Trebalo je nekako proslaviti dobar nastup i razgoriti plam već stečenih prijateljstava, a taj smo užitakimali u druženju i igrama koje su za sudionike festivala bile organizirane u subotu nakon svečanogfestivalskog dijela programa od 19 do 21 sat.

Mnogi naši prijatelji, koje ovim putem posebno pozdravljamo i iskazujemo radost što su postali dionas, a to su gosti iz južnog dijela Srbije i iz Makedonije, otišli su obogaćeni za još jedno iskustvo, a toje upoznavanje ljepota slatinskoga kraja. Lijepo i sunčano vrijeme u nedjelju iskoristili smo zadruženje, igre uz orahovačko jezero te obilazak Ružica grada, nakon čega je posebno godio topliobrok – ručak u prirodi. Ostala je dobra želja da Međunarodni festival duhovne glazbe SlatinaFest,šireći ljubav prema Bogu i glazbi, pronosi i ljepote Lijepe Naše izvan granica Republike Hrvatske.

Ono čime se posebno ponosimo je humanitarna nota festivala kojom posjetitelji i sudionici svojimdragovoljnim prilozima pomažu liječenju teško oboljele djece i djece iz obitelji slabijega imovinskogstanja. Ove godine prikupljeno je ukupno 10.000 kuna kao pomoć za troje djece iz dviju obitelji sovoga područja. To je glazba koja će trajati puno duže no što traje pjesma, a ono što već traje i čijadjela svijetle sve ove godine, ljudi su koji se brinu za našu djecu, koji ih vole i pomažu im. Takva jemedicinska sestra Jasna Vranešević koja već 35 godina svojim radom u zdravstvu pomaže djeci. Usvečanom dijelu festivala sudionici i posjetitelji pljeskom i cvijećem nagradili su njezin trud.

Sada nas možete pratiti i na web stranici www.slatinafest.info i sanjati s nama novi 13. SlatinaFest kojićemo u danima što su pred nama kreirati upravo prema vašim željama. Neka dobri Bog obilno nagradivaš trud i vaše talente koje nesebično dijelite sa svima nama.

a sastanku u Crikvenici 2009. godine s vođama mladih stvorilismo projekt – slijedimo Bibliju. Kad smo ga počeli stvarati, uprostoriji gdje smo se nalazili, nastalo je veliko oduševljenjekoje bi svatko novi kad bi ušao u nju mogao primijetiti nanašim licima. Napravljen je raspored svih crkava u JUK-u koje

imaju mlade, i koji su prostoručno trebali prepisati cijelu Bibliju. Vođemladih su ovoga proljeća dobile posebne listove papira formata A3 nakoje se trebala prepisati Biblija. Zatim su se svi dali na veliki posaoprepisivanja dijela Biblije vlastitom rukom. Neki od komentara, koji su semogli čuti nakon prepisivanja, bili su da su mnogo toga naučili, a nekedetalje primijetili tek kad su ih prepisivali. Zatim je uslijedilo skupljanjeprepisanih tekstova. Kao u biblijsko vrijeme kada su skupljali materijal zagradnju hrama, tako su mladi donosili prepisane tekstove koje smo daliuvezati u jednu veliku Bibliju koja je prepisana na tri jezika. Zamisao je da Biblija putuje svake subote od crkve do crkve u kojoj su jemladi prepisivali. Mladi iz jedne crkve trebaju je odnijeti sljedeće subotemladima u drugu crkvu i tamo provesti vrijeme zajedno te subote naposebnom programu gdje će uzdignuti Bibliju. Tako će je mladi svakesubote iz crkve u crkvu, iz ruke u ruku, na različite načine nositi,međusobno se upoznavati i zbližavati jedni s drugima, a i s Knjigom kojunam je Bog ostavio. Biblija je krenula u rujnu ove godine iz crkve koja jenajjužnija u Jadranskoj uniji i ima mlade, a to je crkva u Korči, u Albaniji. Povijest albanskog naroda kojem je Biblija bila zabranjivana, pa čak i pocijenu vlastitog života, nije laka. Danas, nešto više od dvadeset godinaposlije, stojimo u našoj crkvi u Albaniji s uzdignutom Biblijom, bez strahaod bilo kakvog progona. Poseban dojam na mene ostavile su dvije sestre iz crkve u Korči. Prva jeMargarita, kćerka sestre Meropi Gjike, koja nam je poznata po tome što jepedeset godina čuvala desetak i darove skrivene u kutiji – sve do dolaskademokracije. Ona bi sve te godine Bibliju pročitala jednom godišnje i takoje radila više od pedeset godina. Svoju je grčku Bibliju čitala tako što bisvakoga dana pročitala tri, a subotom pet poglavlja. To je činila godinama,premda je zbog čitanja ili samo posjedovanja Biblije mogla biti zatvorena.Osim toga, ona je prevela cijeli Novi zavjet s grčkog na albanski jezik.Sestra Meropi bila je prvi obraćenik misionara Daniela Lewisa kojega jeGeneralna konferencija pozvala da započne pionirski rad u Albaniji budućida je sam bio Albanac. Daniel je prije odlaska u Albaniju proveo dvijegodine na Harvardu gdje je diplomirao farmaciju. Zbog svog misionarskogdjelovanja završio je u zatvoru odmah nakon 2. svjetskog rata i tamo jeumro nakon dvadeset godina mučenja i prisilnoga rada. U Korči smo srelisestru Gallatu, koja je rođakinjabrata Daniela Lewisa i, koja namje pričala o vjernosti prvihadventista u Albaniji i time nasohrabrila.Ova posebna Biblija putovat ćetako da svake subote bude udrugoj crkvi i tako sve do2012. godine kada Biblijastigne do najsjevernijecrkve JUK-a, a to suJesenice. Mladi izJesenica donijet ćeBibliju na Kongresadventista koji će seodržati u Maruševcuu jesen 2012. godine.Uzdignimo Knjigukoju nam je Bogostavio! Neka vas našGospod blagoslovi!

-- Bobo S. Marčeta --

29

N

30

ao i svake godine, takosu se i ove (od 24. do 31.srpnja 2011.) mladidiljem Hrvatske i Europe

okupili na kampiranju na otoku Verudi ilipopularnije zvanim Fratarskim otocima

nedaleko od Pule da bi se družili, međusobnoupoznavali, ali i da bi dobili ono najvažnije, a to je

duhovna okrjepa kroz proučavanje Božje Riječi. Osimljudi iz Hrvatske, bilo je tu i mladih iz Austrije, Bosne iHercegovine, Estonije, Njemačke, Slovenije, Srbije,Velike Britanije. Ono što je zanimljivo jest to da je ovegodine od rekordnih 80-ero mladih bilo više onih izinozemstva nego iz Hrvatske.

Sve je započelo nedjeljnom večerom i pripremamaza novi dan koji je trebao biti ispunjen raznoraznimaktivnostima. Sljedećega su jutra oni koji su željelimogli proučavati biblijske istine s našim govornikom izEngleske, Alanom Hushem. One koji su ipak još maloostali u svojim vrećama za spavanje sigurno jeprobudio poziv na doručak. Nakon doručka slijedilo jeproslavljanje našeg Isusa Krista kroz pjesme kroz kojesu nas vodili Petar Crnogorac i Anton Matej Lukšić.

Potom je bilo kratkobogoslužje koje je s nama

imao Alan Hush. Teme kroz koje nas je Alan vodiotijekom boravka obuhvaćale su odnose među mladima,iskustva, ispravni odabir bračnoga druga, kakopostupiti ispravno u ovome svijetu i što je Božja voljaza nas u tom pogledu. Nakon duhovnog uzdizanjaimali smo slobodno vrijeme koje bi većina provodila naplaži međusobno se družeći. Kada se mladi druže,vrijeme prođe brzo pa su uskoro svi bili u kampu zavrijeme ručka. Premda je bilo 80 osoba, naši vrijednikuhari Elvis Kovačević i Marijan Đuračić pobrinuli su seda nam niti jedan dan ne nedostaje hrane; ali isto takoda ona bude ukusna, zdrava i raznolika. S druge pakstrane, Igor Lorencin je imao pune ruke posla u nabavcihrane u gradu i prevoženju na otok. Ne smijemozaboraviti niti Marija Šijana i Barbaru Lipohar koji suvodili brigu da na kampu sve bude u redu i da svi buduprijavljeni.

Nakon ručka uslijedile bi igre. Bilo je tu svega, ododbojke i nogometa do utrka u moru na brodovimanapravljenim od kartona. Tada bi bilo mnogo smijeha iveselja.

Mario Šijan

KK

31

Oni koji ipak preferiraju plažu i more,mogli su otići na sunčanje i kupanje dok bidrugi otišli do Pule.

Zatim bi slijedila večera pa bogoslužje islavljenje Boga, a nakon toga smo imali vremena zadruženje koje su neki provodili u pjevanju, igranjuigara, šetnji...

Oni koji vole biti duže budni mogli su iza 23 satanastaviti s druženjem nekoliko minuta hoda od kampakod recepcije.

Tako je otprilike bilo svakoga dana…uz varijacijena temu A. Tijekom tjedna imali smo i kišovitih dana pasmo se snalazili na razne načine, što je dakako imalosvojih čari.

Ove smo godine imali priliku biti i kreativni. Svakaskupina je dobila zadatak da smisli nešto za posljednjebogoslužje. Neki su skladali pjesme i pjevali dok sudrugi glumili i bili redatelji A.

Na kraju ovog uzbudljivog tjedna svi su bili pomalo

sjetni jerodlaze svojim

kućama. Ipak se tasjeta rasplinula u

radost prilikom krštenjatroje mladih osoba koje

su odlučile stati na Isusovustranu i javno priznati da će Ga

slijediti. Bio je to najsvečaniji i najljepšitrenutak cjelokupnog boravka na kampu. Svoje životeIsusu predale su: Eleonora Ruljančić i sestre Katarina iAna Helena Lukšić.

Svi dani provedeni u kampu koliko su bili isti, tolikoje svaki dan za sebe bio poseban tako da nam je svebrzo prošlo. Imali smo predivna iskustva i stekli novaprijateljstva, ali i obnovili stara, a što je najvažnije,duhovno smo se okrijepili i obnovili naš odnos sBogom .

Kao i svaka godina do sada, i ova je obogatila našuriznicu lijepih sjećanja.

ve je počelo zajedničkim okupljanjemu crkvi Zagreb 1. Kada smo se okupili,krenuli smo na to dugoočekivanodruženje. Unatoč vremenskim

neprilikama, sretno smo stigli do Splita. A kadasmo došli u crkvu ugodno smo se iznenadili jernas je dio društva, koji su ranije došli, dočekao saspremnom večerom. Ovim putem se zahvaljujemsvima koji su sudjelovali u pripremanju sve teukusne i zdrave hrane. Nakon tjelesne okrjepe prešli smo i na onuduhovnu i time označili službeni početak našegboravka u Splitu. Središte teme, koju jepredvodio Igor Lorencin, bila je Biblija; zašto namje Biblija bitna, koliko često je otvaramo, zanimali nas što nam Bog ima reći u njoj i slične teme. Smislima u tom smjeru, otišli smo na spavanje.U subotu prijepodne smo imali redovnobogoslužje, s jednom iznimkom. Donijeli smorukom napisanu Bibliju. Svi se sjećate togprojekta. Mladi iz cijele Jadranske unije su si dalitruda i prepisali cijelu Bibliju i sada ona kruži odcrkve do crkve. Mi smo je imali čast predstavitisplitskoj crkvi. Moram priznati da sam je sadaprvi put vidjela ovako uvezanu. Izgledaveličanstveno. Velika je i teška i podsjeća naknjige iz starih vremena. Sukladno tomu, bogoslužje je bilo u ozračjuBiblije. Vjerujem da će tako biti i kada ova Biblijadođe i u ostale crkve, jer pruža nadahnuće ipoticaj. Poslije bogoslužja vjernici splitske crkve supripremili zajednički ručak za sve. Nakon kratkogodmora došla je još jedna bitna stvar našegboravka u Splitu. Svi zajedno smo izašli na ulicupredstaviti se Splićanima. Dok su neki pjevali itako privlačili ljude, drugi su im prilazili irazgovarali sa zainteresiranima, dijelili im traktatei knjige. Bog nas je blagoslovio jer nam je dostaljudi prišlo, mnogi su nas i ohrabrivali kako jedobro to što radimo. Hvala Bogu što imamopriliku tako otvoreno predstavljati se i stupati ukontakt s ljudima koji su zainteresirani zaNjegovu Riječ. Vratili smo se u crkvu ohrabreni ipuni dojmova o kojima smo još dugo razgovarali. Kada smo se odmorili i opustili, došlo je vrijeme i

za malo druženja. Organizirali smo razne igre, akako nas nije bilo puno, svi smo sudjelovali. Svismo se međusobno poznavali, ali poslije ovogdruženja postali smo još bliži jedni drugima ibolje se upoznali. To je još jedan blagoslov kojinam je Bog dao, da se držimo zajedno, družimozajedno i podupiremo jedni druge. Kako nam je bilo lijepo družiti se, zadržali smo sepjevajući karaoke, igrajući se i smijući do duuugou noć...I tako je došlo naše posljednje jutro u Splitu.Nakon doručka i kratkog jutarnjeg bogoslužjakrenuli smo u obilazak grada. Svi smo bilioduševljeni njegovim znamenitostima iljepotom. Bili smo na tornju s kojeg se vidi cijeligrad. Dan je bio vedar i čist tako da su se vidjeli inajbliži otoci. Nakon što smo ručali bilo je vrijeme za rastanak isvi smo bili nekako tužni. Sretni što smo ostvarilisvoj cilj, donijeli rukom pisanu Bibliju u Split,pjevali na rivi i razgovarali s ljudima, međusobnose zbližili, ali tužni jer se već moramo rastati. Alinakon svega možemo reći da smo biliblagoslovljeni u svemu. Ovo je poruka svimstudentima, ali i svima drugima, da se ovadruženja isplate, da se na njima zbližavamo jednis drugima, služimo Bogu, ali i zabavljamo.Odazovite se na ovakva druženja i nećetepožaliti. Bez obzira što je brzo prošlo, puno toga smonaučili. Naučili smo, ili ponovili, da nam jeproučavanje Biblije potrebno svakodnevno, istokao što nam je potrebna voda, zrak i hrana. Akonešto nedostaje nismo u potpunosti zdravi.Naučili smo da nas ljudi u mnoštvu moguprepoznati jer se razlikujemo od drugih svojimponašanjem, govorom i općenito životom. Nismobolji od drugih, ali smo prepoznatljivi jer sedržimo svojih načela i principa. Naučili smo danam je druženje potrebno kako bi obnoviliprijateljstva, bolje se upoznali i jednostavnodružili. Hvala Bogu na prilici koju nam je dao daovaj vikend provedemo zajedno i na svimblagoslovima koje smo primili od Njega. Vidimo se na idućem susretu studenata.

-- Samantha Palko --

32

S U S R E T S T U D E N ATA U S P L I T U

S

33

34

Mark A. Finley

Ovaj mjesec započet ćemo sa serijom odsedam lekcija u kojima ćemo proučavati oprirodi, ulozi i djelovanju Svetoga Duha.Svaka lekcija osmišljena je tako da dajebolje razumijevanje kako surađivati snebeskim božanskim darom da živimoispunjenim kristocentričnim životom.Ispunjenje Duhom Svetim jedna je odnajnerazumijevanijih istina Biblije.Apsolutno je neophodan jasan pogled naslužbu Duha Svetoga u životu svakogvjernika ako želimo živjeti pobjedonosnimkršćanskim životom. Ne možemo saminadvladati Zloga; jedino u sili Duha Svetogamožemo nadvladati Sotonine kušnje.

Je li Duh Sveti utjecaj ili treća osoba božanstva? U tekstu niže zaokruži osobe božanstva.“Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga (Oca) i zajedništvo Duha Svetoga neka budu sasvima vama!” (2 Kor 13,13)

“Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja. Ako smo djeca, onda smo i baštinici:baštinici Božji, a subaštinici Kristovi – ako zbilja (kao što jest) trpimo s njim – da s njim budemo iproslavljeni.” (Rim 8,16.17)“Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!” (Mt28,19)

Dok čitaš ova tri odlomka ukazuje li Biblija na bilo koji način da je Sveti Duh samo utjecaj ili na bilokoji način niži od Oca i Sina?

Da________________________________ Ne_____________________________

Kako je Isus nazvao Svetoga Duha?“Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek.” (Iv 14,16)“A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega

što vam rekoh.” (redak 26)

Riječ koju Isus koristi je ___________________________________________.

Riječ “branitelj” na originalnom jeziku Novog zavjeta je paraklete. To je riječ s bogatim značenjem.Označava nekoga tko stoji uz tebe. Koristila se za prijatelja na sudu koji je branio optuženika; nekogatko je uvijek bio tu.

22..

11..

Bozanski pomocnik

v

,

35

U kojoj mjeri je Isus sebe poistovjetio sa Svetim Duhom?“Neću vas ostaviti siročad. Vratit ću se k vama.” (Iv 14,18)

Sveti Duh je Isusov osobni ____________________________________.

Sveti Duh je “Kristov Duh”. On je Isusov poslanik. Dok su Isus i Sveti Duh dva zasebna bića božanstva, oni su jedno u namjeri i vječni po prirodi.

Koji je najznačajniji razlog zbog kojega je Isus obećao poslati svoga Svetoga Duha?“Kada dođe Branitelj, kojega ću ja poslati od Oca, Duh istine koji izlazi od Oca, svjedočit ćeza me.” (Iv 15,26)

Svrha Svetoga Duha je da _____________________ za Isusa.

Koje tri stvari će Sveti Duh dokazati svakome od nas ako su nam srca otvorena za njegovepoticaje?“On će, kad dođe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud.” (Iv 16,8)

Sveti Duh će dokazati svijetu zabludu o ______________, o ______________ i o sudu.

Svatko od nas je osjetio osvjedočavajuću silu Svetoga Duha. U vremenu kada nismo živjeli u skladu sBožjom voljom Sveti Duh je donio osvjedočenje u naša srca. Osjetili smo Njegove poticaje daučinimo što je ispravno i bili impresionirani realnošću da će jednoga dana zlo konačno biti osuđenoproći zauvijek.

Koja druga imena je Isus dao Svetom Duhu?“Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete,jer boravi s vama i jer će biti u vama.” (Iv 14,17)

“A kad dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu. On neće govoriti sam od sebe, već će govoritišto čuje i objavit će vam buduće.” (Iv 16,13)

Isus Svetog Duha naziva ________________________________________________.Zašto mislite da je Isus dao Svetom Duhu ovaj poseban naziv? ______________________

_____________________________________________________________________

Kako se Sveti Duh odnosi prema Isusu?“On će mene proslaviti, jer će uzeti od onog što je moje i to objaviti vama.” (Iv 16,14)

Sveti Duh _________________________________________________ Isusa.

Djelo Svetoga Duha nije da proslavlja samoga sebe, već da proslavlja Isusa. Djelo Svetoga Duha nijeda proslavlja nas, već da proslavlja Spasitelja. Kada smo ispunjeni Svetih Duhom, velika težnjanašeg života je proslaviti Isusa u svemu što činimo, da budemo što sličniji Isusu. Želiš li otvoriti svoje srce Svetom Duhu da te učini sličnijim Isusu? Zašto ne pogneš svoju glavu imoliš za veće ispunjenje Svetim Duhom upravo sada?

33..

44..

55..

66..

77..

RASPORED

PUTOVANJA

BIBLIJE PO

JUKu

Dragi mladi!

U Crikvenici (2010.) zadali smo si cilj napravitiBibliju koju će mladi prepisati rukom i koja ćeproputovati cijelu našu Uniju. Trebala je bitivelika, formata A3, i pisana na tri jezika:slovenskom, albanskom te hrvatskom jeziku.Radosno mogu izvijestiti da je Biblija prepisana,uvezana i da je krenula na svoj put po Jadranskojuniji konferencija. 3. rujna 2011. Biblija je krenulaiz najjužnije crkve pri JUKu, iz Korče (Albanija).Tom prilikom tamo smo imali posebnobogoslužje. Iz Korče će krenuti dalje po Albanijisve dok ne stigne do najsjevernije crkve u JUKu,crkve u Jesenicama. Od tamo Bibliju će donijetina Kongres JUKa koji će se održati 22. rujna 2012.S time projekt “Slijedimo Bibliju“ završava. Šaljemo vam raspored putovanja Biblije po JUKu.

Br. Datum Crkva1. 03.09.2011. Korča2. 10.09.2011. Elbasan-Duras3. 17.09.2011. Tirana4. 24.09.2011. Tirana5. 01.10.2011. Kongres JUKa6. 08.10.2011. Split7. 22.10. 2011. Zadar8. 29.10.2011. Gospić9. 05.11.2011. Rijeka10. 12.11.2011. Pula11. 19.11.2011. Koper12. 26.11.2011. Kočevje13. 03.12.2011. Delnice14. 10.12.2011. Karlovac15. 17.12.2011. Sisak16. 24.12.2011. Zg. Novi17. 31.12.2011. Zg. Centar18. 07.01.2012. Zg. Rakovčeva19. 14.01.2012. Krško20. 21.01.2012. Zg. Prilaz21. 28.01.2012. Bistra22. 04.02.2012. Zlatar23. 11.02.2012. Maruševec24. 18.02.2012. Drašković25. 25.02.2012. Križevci26. 03.03.2012. Bjelovar27. 10.03.2012. Daruvar28. 17.03.2012. Lipik-Garešnica29. 24.03.2012. Nova Gradiška30. 31.03.2012. Požega-Sl. Brod31. 07.04.2012. Vinkovci32. 14.04.2012. Cerna33. 21.04.2012. Mirkovci34. 28.04.2012. Borovo35. 05.05.2012. Osijek36. 12.05.2012. Beli Manastir37. 19.05.2012. Draž38. 26.05.2012. Stipanovci39. 02.06.2012. Slatina40. 09.06.2012. Pčelić41. 16.06.2012. Grubišno Polje42. 23.06.2012. Virovitica43. 30.06.2012. Šp. Bukovica44. 07.07.2012. Koprivnica45. 14.07.2012. Varaždin46. 21.07.2012. Ptuj / Murska Subota47. 28.07.2012. Čakovec48. 04.08.2012. Maribor49. 11.08.2012. Maribor –živo upanje50. 18.08.2012. Sl. Gradec /Dravograd51. 25.08.2012. Velenje52. 01.09.2012. Celje53. 08.09.2012. Ljubljana54. 15.09.2012. Jesenice55. 22.09.2012. Kongres JUKa

Upute:

• Svaka je crkva dobila određeni datum

kojega se treba pridržavati• Crkva u kojoj je Biblija treba odnijeti

Bibliju u crkvu koja je slijedeća na listi i tu

subotu zajednički provesti u druženju.

• Potrebno je napraviti o tome kratak

izvještaj popraćen tekstom i slikama, a

ako imate priliku snimiti video o tome, to

će biti još bolje. (šaljite nam na e-mail

odjel.mladih@gmail.com)• Te subote organizirajte poseban program

posvećen Bibliji. • Možete taj projekt prezentirati i vašim

sugrađanima ili pozvati medije.