Glavni Pojmovi Nacija Etnicitet Etnija Narod Rasa

7/28/2019 Glavni Pojmovi Nacija Etnicitet Etnija Narod Rasa

1/12


2/12

Novija istraivanja bave se pitanjem stratifikacije u kontekstu drutvene stabilnosti ipromjene, nastojei objasniti strategije koje pri tome koriste dominantne i nedominantnegrupe, prve radi ouvanja, a druge radi prisvajanja postojeih drutvenih privilegija. Sredinja

pitanja su: a) odreuje li i u kojoj mjeri klasni i statusni sustav drutvenu akciju; b) kakva jenarav klasne i statusne strukture i njezinih imbenika i c) koje oblike nejednakosti koriste

pojedine grupe kako bi odrale klasne ili statusne razlike.

DRUTVENI STATUS (engl.social status) poloaj koji pojedinac ili grupa zauzima svojomulogom u drutvenoj hijerarhiji ureenoj na naelima asti i prestia, to ukljuujeodgovarajua prava, odgovornosti i nain ivota. S obzirom na sloenost i mnogostrukostmeuljudskih odnosa, svatko je istodobno nositelj razliitih drutvenih statusa. Razlikujemo

pripisani drutveni status, koji pojedinac stjee roenjem bez obzira na njegove sposobnosti isteeni drutveni status, koji pojedinac uglavnom duguje svojim sposobnostima, izboru i

uloenom naporu za postignuem. Pripisani drutveni status odreen je spolom, dobi,obiteljskim podrijetlom, rasom, etnicitetom i sl., a steeni obrazovanjem, zanimanjem,

branom vezom i sl. Prema M. Weberu, drutveni, gospodarski i politiki status zajednoproizvode drutvenu stratifikaciju. Dok je bogatstvo temelj gospodarskoga, a mo politikogstatusa, drutveni status ovisi o ugledu, potovanju ili priznanju koji pojedinac uiva u

javnosti. Vii drutveni status ne mora uvijek znaiti i vii gospodarski ili politiki status, iobratno. Drutveni status je promjenjiv i ovisan o drutvenom kontekstu. Dok je u

plemenskim zajednicama on gotovo iskljuivo odreen obiteljskim podrijetlom, u razvijenimdrutvima ovisi o nizu imbenika, kao to su obiteljsko podrijetlo, obrazovanje, zanimanje,

plaa, fiziki izgled, ponaanje i sl.

EMSKI/ETSKI (engl. emic/etic) par pojmova koji oznaava dva razliita istraivakapostupka, od izbora teme i ispitanika, do naina prikupljanja podataka, njihove analize iinterpretacije te evaluacije. Iako proizlaze iz ope diskusije o kvalitativnim i kvantitativnimistraivakim postupcima te se mogu primijeniti i na druge znanosti, ti se pojmovi najeespominju u kontekstu antropolokih ili etnografskih istraivanja kulture, u svezi s pitanjemtreba li etnografija otkrivati ope zakonitosti i time izdvajati podatke iz njihova prirodnogkonteksta ili ostati na razini opisivanja i interpretacije kulturnih fenomena u njihovoj

posebnosti i pojedinanosti.Prema K. Pikeu koji je pojmove emskog i etskog prvi uveo u antropologiju sredinom

pedesetih godina 20. stoljea po uzoru na fonemske i fonetske pristupe u lingvistici, emskimse pristupom nastoji ouvati cjelovitost izvornog podatka, to znai da se u njemu polazi od

ispitanikovih ili kazivaevih spoznajnih kategorija, odnosno od starosjedilake slike svijeta,koja postaje temelj znanstvene istine. Apriorne teorijske kategorije i koncepti istraivaa susekundarni pa je njegov glavni zadatak da se to je mogue vie priblii predmetu istraivanjakako bi ponaanje mogao promatrati iznutra, kao da je i sam pripadnik kulture kojuistrauje. Suprotno tome, etski pristup polazi od znanstvenih kategorija i apriornih teorijskihobrazaca koji istraivau slue kao polazite i okvir za prikupljanje, analizu i interpretacijuempirijskih podataka. Etska perspektiva je ekstrinzina kulturi koja se istrauje, njezinekategorije su unaprijed odreene, primjenjiva je i na druge sluajeve pa su i podaci koji sedobiju na taj nain komparabilni. Emska perspektiva pak uvijek je intrinzina kulturi,nesvodljiva na druge sluajeve, njezine se kategorije oblikuju tijekom samog istraivanja pa

podaci koji se tako dobiju nisu komparabilni. Usprkos razlikama, emsko i etsko su

komplementarni postupci koji, ako se primijene zajedno, osiguravaju da etnografskoistraivanje zadri izvornost podataka i postane komparabilno.


3/12

ETNICITET(gr. thnos = narod; engl. ethnicity) pripadnost etniji, odnosno etnikoj grupishvaenoj kao stvarno ili zamiljeno povijesno kontinuirano zajednitvo utemeljeno na

posebnim oznakama, kao to su ime, jezik, vjera, obiaji, teritorij i dr. Grki ethnos pojavljuje

se u nekoliko znaenja, od grupe prijatelja i plemena, do negrkog, barbarskog naroda. Tajdvojni pristup, tj. da se ethnosom, s jedne strane, oznaava grupa ljudi koji dijele iste biolokei kulturne znaajke i, s druge strane, oni drugi, zadrat e se sve do novijeg vremena(primjerice, bezbonici ili pogani nasuprot kranima i idovima) i odrediti znaenje

pojma etnicitet koji se u drutvenim znanostima pojavljuje poetkom druge polovice 20.stoljea (etnika manjina nasuprot drutva kao cjeline), kao jedan od dominantnih oblikakolektivne pripadnosti, uz ve postojeu vjersku, nacionalnu, zaviajnu i donekle, klasnu

pripadnost.

Budui da etniku pripadnost prati snaan osjeaj zajednitva, ali i da je onapromjenjiva i zamjenjiva drugim oblicima pripadnosti, rasprave se vode oko toga je li rije oprimordijalnom (pripisano zajedniko podrijetlo) ili socijalnom, odnosno situacijskom

konstruktu (steeni zajedniki ciljevi). Umjereni primordijalisti (G. Geertz) etnicitetobjanjavaju oslanjajui se postojanje snanih i kontinuiranih srodnikih, jezinih, vjerskih,zaviajnih ili obiajnih veza, koje se u sociobiolokoj verziji primordijalizma (van denBerghe) izvode iz uroene sklonosti nepotizmu. Instrumentalisti, pak, (A. Cohen) fenomeneodanosti grupi i osjeaj solidarnosti, izvode iz interesa odreenih drutvenih grupa. Njih nezanima narav i podrijetlo etnikih oznaka, budui da se one mijenjaju, nadopunjuju i/iliodbacuju pod utjecajem kulturnog naslijea i drugih imbenika, nego ih zanimaju procesitijekom kojih se kreiraju etniki identiteti, osobito borba elita za vlast u kontekstu pluralnihdemokracija ili stvaranja nacionalnih drava, budui da se u oba sluaja manipulira etnikimsimbolima kako bi se osigurala podrka masa.

Alternativni pristupi kojima se objedinjuju oba pravca, kao to su transakcionizam (F.Barth) i etnosimbolizam (J. Armstrong i A. D. Smith), nastoje pomiriti ideju podrijetla i ideju

konstrukta. Iako etniki identitet odreuje kao najopiji identitet koji je vjerojatnodeterminiran podrijetlom, Barth posebnost etnicitetavidi u svijesti o razlici, tj. u koritenju(stvarnih ili izmiljenih) etnikih simbola kojima pojedinci zacrtavaju granice izmeu svoje idrugih grupa, zbog ega ih i drugi vide kao posebne. Etnosimbolisti se vie bave imbenicimakoji osiguravaju trajnost, obnovu i promjenu etniciteta. Oni dre da su kolektivni mitovi isimboli odluujui za pojavu osjeaja kolektivne kontinuiranosti i solidarnosti, a time i zahomogenizaciju stanovnitva, osobito kad je cilj homogenizacije stvaranje nacionalne drave.S tim u svezi, pozornost se posveuje mitovima o podrijetlu i zlatnom dobu grupe, narodnim

junacima i dogaajima u prolosti koji su grupi osigurali opstanak.

ini se da je klasian pristup etnicitetu koji istie ulogu posebnih kulturnih oznaka izajednikog podrijetla, preuzak za objanjenje suvremenih etnikih pojava koje se nadrutvenoj pozornici javljaju kao uzrok i/ili kao posljedica niza sloenih i promjenjivihodnosa. Smisao etnike grupe danas se ne oituje toliko u kolektivnom koritenju nekih

posebnih kulturnih oznaka, koliko u njihovu formalnopravnom priznanju kako bi, temeljem

tog priznanja, osobe koje pripadaju toj grupi ostvarile svoje posebne interese u uvjetima

nadmetanja i jednakih ansi. Etnike granice i sadraji, dakle, vani su kao instrumenthomogenizacije i mobilizacije pojedinca na drutvenu akciju.

ETNOCENTRIZAM (gr. thnos = narod + lat. centrum = sredite; engl. ethnocentrism)

izraz suprotan kulturnom relativizmu, a oznaava: a) vjerovanje u nadmo vlastite kulture i b)sklonost pojedinca ili grupe da svoju kulturu uzima kao mjerilo za procjenu drugih kultura pa


4/12

druge kulture ne opaa samo kao drugaije nego i kao inferiorne. Pojam je u sociologiju uveoW. G. Summer poetkom 20. stoljea, odakle je u kulturnoj antropologiji prihvaen kao jedanod sredinjih pojmova. Etnocentrizam predstavlja kontinuum koji ide od nepovjerenja inetrpeljivosti do mrnje, diskriminacije, segregacije i agresije, to u pravilu proizlazi izstereotipa i predrasuda. U meugrupnim sukobima stavovi o superiornosti vlastite kulture

uvijek su praeni stavovima o inferiornosti druge, neprijateljske kulture. Neki autori branetezu da je etnocentrizam temelj rasizma i seksizma.Postoje dvije dominantne grupe teorija etnocentrizma. Evolucionisti tvrde da je etnocentrizam

bioloki odgovor na vanjsku prijetnju grupi. Na tom tragu, sociobioloke teorije istiuuroenu sklonost pojedinca za agresivnim ponaanjem prema Drugome, koja djeluje svaki

put kad se Drugi opaa kao opasnost. Suprotno njima, predstavnici teorije racionalnogizbora istiu ulogu sukoba meu drutvenim elitama za rijetke resurse (politika mo, teritorij,status, bogatstvo i sl.), u sklopu koje svaka grupa razvija svoju strategiju dobrih i loihmomaka. Najvei utjecaj na irenje etnocentrizma imaju mediji i kola, ali i sama znanostkoja proizvodi ili opravdava postojee etnocentrine istine. Tako eurocentrizam svoju snagunajvie duguje razvoju znanosti, tehnologije i komunikacijskih sustava u Europi, ali i

obrazovanju koje nije samo preoptereeno europskim sadrajima nego i pristupom Drugimaiskljuivo kroz prizmu europskog iskustva.GRAANIN (gr. poltes; lat. civis; engl. citizen) prema izvornom znaenju u antikojGrkoj pojam graanin oznauje politiki subjekt, odnosno onog itelja drave koji, zarazliku od robova, malodobnika i ostalih deprivilegiranih slojeva, dravom vlada i kojim sevlada, naime, koji ima pravo sudjelovati u savjetodavnoj i sudbenoj vlasti, ali i dunost

pokoravati se zakonima i dravnoj vlasti (Aristotel). Prema rimskom pravu graanin (civisRomanus) privilegirani je autohtoni itelj Rimskoga carstva koji, za razliku od podanika izosvojenih zemalja, uiva graanska prava i slobode, dakle, posebni zatieni status. Usrednjem vijeku graaninje stanovnik slobodnog kraljevskog grada, koji kao takav uiva

prava i slobode rada, trgovine i stjecanja imetka. Utoliko se svojim specifinim drutvenim ipravnim statusom graanin razlikuje od plemia i kmetova. Graanska revolucija koja jeobiljeila modernu epohu, rui vlast povlatenih feudalnih stalea plemstva i sveenstva testatus graaninadodjeljuje svim lanovima drutvene zajednice. Meutim, nakon graanskerevolucije razdvajaju se sfere drave i drutva te se u tom smislu i ovjek na jednoj straniodreuje kao graanin drutva (franc. burgeois), a na drugoj kao graanin drave ilidravljanin (franc. citoyen).

Graanin kao subjekt graanskog ili civilnog drutva sudjeluje u robno-trinimodnosima proizvodnje drutvenog ivota, u kojima u skladu s vlastitim interesimazadovoljava potrebe svoje materijalne, duhovne i kulturne egzistencije. Prava graanina

jame se civilnim (graanskim) i gospodarskim pravom, a graani se udruuju u razliite

interesne grupe, staleke organizacije i raznorazne graanske udruge kako bi se autonomnoizborili za svoja graanska prava u okviru autonomije civilnog drutva.Graanindrave oznaka je osobe s politikopravnim statusom dravljanina, to se svodi na

politiko pravo ravnopravnog sudjelovanja u upravljanju dravom, a u modernimpredstavnikim demokracijama koristi sepasivno, i to glasovanjem na izborima za tijela vlastite aktivno, pravom na isticanje vlastite kandidature na izborima za tijela vlasti.

GRAANSKA/CIVILNA AKCIJA (engl. civil action) ili civilna inicijativa, odnosi se nadjelovanje udruga graana, nevladinih organizacija, klubova i drugih spontano organiziranihili samoorganiziranih grupa u irokom prostoru drutvenog ivota omeenog s jedne strane

dravnim, a s druge strane privatnim interesima. Rije je o dinaminom i pluralistikomneinstitucionaliziranom prostoru individualnih i kolektivnih inicijativa putem kojih graani


5/12

izravno propituju, potvruju i/ili konstituiraju temeljne vrednote demokratske zajednice, kaoto su zajedniko dobro, zatita ljudskih prava, jednakost, vladavina prava, odgovornostvlasti, snoljivost na razliitost, posredovanje i dijalog, slobodno poduzetnitvo i sl. Ciljevi istrategije djelovanja su vrlo razliiti, no uvijek su motivirani potrebom za ukazivanjem naneki drutveni nedostatak koji se javlja kao posljedica loih odluka ili nepostojanja odluka

vlasti, od nedostatne skrbi za starije osobe, pitanja abortusa, prigovora savjesti ilinepravednog sudskog postupka, do odgojnoobrazovnog sustava neprimjerenog potrebama

djece i lokalne zajednice. Meu najznaajnijim inicijativama kojima je svrha proirivanje iosnaivanje prostora graanskih sloboda nasuprot birokratiziranih struktura vlasti su:kampanja, lobiranje, prosvjed, peticija, provokacija, neposlunost, trajk i sl. Najvanijanaela djelovanja su: participacija, jednakost, slobodna volja, snoljivost, solidarnost,odgovornost, nenasilje, suradnja, povezivanje, umreavanje, irenje informacija idemokratsko voenje.

GRAANSKA/CIVILNA NEPOSLUNOST (engl. civil disobedience) oblik nenasilnog

djelovanja graana kojemu je svrha promjena vlasti, politike, zakona i sl. Dio je amerikedrutvene i politike tradicije povezane s abolicionistima koji su se sredinom 19. stoljeasuprotstavljali legalnoj praksi hvatanja odbjeglih robova. ezdesetih godina 20. stoljea

postala je jedna od glavnih metoda crnake borbe za graanska prava u SAD. Graanskaneposlunost moe se manifestirati izravno, primjerice kad se svjesno kri zakon koji sesmatra nepravednim, i posredno, kad se blokiraju ceste u znak prosvjeda protiv nekih

programa ili akcija vlasti (smanjenja proraunskih izdvajanja za socijalnu zatitu,obrazovanje; uvoenje cenzure itd.) Najpoznatiji zagovornik graanske neposlunosti kaometode politikog djelovanja bio je Mahatma Gandhi, po kojemu je takav stil borbe nazvangandizmom.

Opravdanje za graansku neposlunost neki autori izvode iz prava na suprotstavljanjenepravednim zakonima, dok drugi kao argument navode suprotstavljanje nepravdi,

uskraivanju prava na jednakost, slobodu ili glasovanje i sl. Ponekad se mogu uti i tvrdnje daje graanska neposlunost u demokratskim drutvima nepotrebna i nelegitimna, jer se svidrutveni problemi mogu i trebaju rjeavati kroz postojee demokratske institucije, to

predstavlja primjer krivog shvaanja politikog djelovanja, budui da se graanskaneposlunost jedino i moe provesti i biti djelotvorna u liberalnim demokracijama. Utotalitarnim drutvima, naprotiv, svaki takav pokuaj se zabranjuje i kanjava.

GRAANSKO/CIVILNO DRUTVO (engl. civil society) prema antikom shvaanju

graansko drutvo (gr. koinnia politik; lat.societas civilis) predstavlja politiko drutvoiidentino je s dravom. Takvo shvaanje zadralo se sve do kraja 18. st. No u djelimapojedinih socijalnih filozofa i politikih ekonomista (Locke, Paine, A. Smith) elaboriraju sesocijalne i ekonomske ideje na temelju kojih se uobliuje zasebna sfera graanskog drutvaodijeljena od drave. Moderno znaenje pojmagraansko drutvo prvi je formuliraonjemaki filozof G. W. F. Hegel, odreujui ga kao sferu udorednog ivota koja povezujeobitelj i dravu. Sadrajno se graansko drutvo poglavito odreuje slobodnom igromgospodarskih snaga i individualnih htijenja. No, ono takoer ukljuuje drutvene i graanskeustanove koje kontroliraju i reguliraju gospodarski ivot, vodei na taj nain do neizbjenog

procesa obrazovanja racionalnog ivota u dravi. Marx je suzio pojam graansko drutvonaegoistiko carstvo privatnog vlasnitva i eksploatatorskih robnotrinih odnosa. Kasnije se

pojam graansko drutvo gubi, a u teoriji ga zamjenjuje dihotomija drava - drutvo. Noponovno se reaktualizira sedamdesetih i osamdesetih godina 20. st. kao reakcija na totalitarne


6/12


7/12

jednakost, kao jednako pravo na politiku participaciju, to se manifestira kao ope pravoglasa, odnosno jednako pravo svih da biraju i budu birani u tijela politike vlasti; pravna

jednakost, to podrazumijeva jednaku pravnu zatitu, kao i jednaku odgovornost svih gledepotivanja ustava i zakona; drutvena jednakost, koja oznauje jednakost ansi svih ljudiglede razvijanja vlastitih sposobnosti i stjecanja znanja te u zauzimanju odreenog poloaja

na drutvenoj ljestvici, bez obzira na socijalno podrijetlo, spol, rasu, vjeru, narodnost,politiko i drugo uvjerenje te ekonomskajednakost, to znai jednaku raspodjelu drutvenogbogatstva na sve pripadnike drutva.

Dok se pravna i politika jednakost ozbiljuju u sferi politike drave te sebezpogovorno prihvaaju kao temeljni uvjeti njena demokratskog ustroja, u odnosu nadrutvenu i ekonomsku jednakost, koje se odnose na sferu graanskog drutva, postojeozbiljni prijepori. Naime, liberalni nauk, to zastupa sferu minimalne drave, dri da sedrutveni i gospodarski odnosi slobodno oblikuju na tritu roba, kapitala i rada. Premda

pravna drava naelno treba omoguiti drutvenu jednakost mogunosti svih, ozbiljenjesocijalnih ansi i stjecanje drutvenog statusa usko je povezano s ekonomskim mogunostima

pojedinaca.

Ekonomska jednakost pak zahtijeva redistribuciju drutvenog bogatstva i stoga zadireu jednu od temeljnih sloboda i prava pojedinca - pravo na stjecanje i posjedovanje privatnog

vlasnitva. Smanjujui motivaciju za rad i privreivanje, ekonomska jednakost uz tonegativno utjee na gospodarski razvoj i rast drutvenog bogatstva. Zato se liberalni misliocinajotrije protive ideji ekonomske, samim tim dijelom i drutvene jednakosti. Na drugojstrani, razne kolektivistike doktrine u veoj ili manjoj mjeri zastupaju koncept egalitarnogdrutva u kojemu se ostvaruje potpuna drutvena jednakost te djelomina(socijaldemokracija), odnosno potpuna (komunizam) ekonomskajednakost.

JEDNAKOST ANSI (engl. equal opportunity) naelo koje se u dananjem znaenjupojavilo u sklopu Pokreta za graanska prava u SAD i koje su tamonje konzervativne vlastiprihvatile sedamdesetih godina 20. stoljea kao alternativu zahtjevu za jednakou rezultata.Jednakost mogunosti ili ansi, izmeu ostalog, ukljuuje: a) pravednu raspodjelu drutvenihresursa prema sposobnostima i zalaganju; b) ukidanje diskriminacije u zapoljavanju; c)standardizaciju kriterija prilikom zapoljavanja i d) strukturne promjene kojima se osigurava

provedba naela jednakih ansi. U veini razvijenih demokracija jednakost ansi zajamena jezakonom. Najvei uspjeh je u tom smislu postignut u podruju jednake naknade za

jednakovrijedan rad. U pravnom smislu, naelo jednakih ansi mora se shvatiti kao zabrana dejure diskriminacije zbog rasne ili vjerske pripadnosti, etnikog ili nacionalnog podrijetla,spola te branog stanja i spolne orijentacije.

NACIONALIZAM (engl. nationalism) stav, uvjerenje, ideologija, politiki i kulturni pokretkoji se prvotno javlja u kontekstu oblikovanja nacionalne svijesti i nacije te izraava tenju i

promie inicijativu za stvaranje nacionalne drave. Nacionalizam se povijesno raa ukontekstu graanske revolucije i formiranja nacije kao zajednice slobodnih i ravnopravnihgraana te kao izraz otpora monarhistikom apsolutizmu, klerikalnom univerzalizmu ifeudalnom partikularizmu. U tom smislu, nacionalizam postaje vodea ideologija 19. stoljeakoja, nacionalno osvjeujui narode, pokree sva najvanija svjetska drutvena ipolitikagibanja to rezultiraju stvaranjem novih nacionalnih drava u Europi i Americi. Istiemancipatorski tip liberalnog nacionalizmadjelatan je i tijekom 20 stoljea, u sklopu ruenjanadnacionalnih ideologija kolonijalizma (meu narodima Treeg svijeta) i komunizma (u

srednjoj i istonoj Europi).


8/12

Konzervativni nacionalizam, na drugoj strani, idealizira kolektivistiki duh izgraenenacije i nacionalne drave, njezine vrijednosti i institucije te ih, pod prijetnjama fiktivnih ilistvarnih nacionalnih neprijatelja, pretpostavlja drugim, individualistikim i univerzalistikimidejama i vrijednostima.

Pojam nacionalizma zadobiva negativni smisao i znaenje kada se promee u ideologiju to

apsolutizira vrijednosti i interese vlastite nacije i pokuava ihostvariti na raun drugih narodai nacija. Tada zadobiva odlike imperijalizma, a ako je zadojen mrnjom prema drugimnarodima i nacijama prelazi uovinizam.

PRIMORDIJALIZAM (lat. primordium = poetak; engl. primordialism) shvaanje danajvri odnosi meu ljudima proizlaze iz sloenih i dubokih emocionalnih veza kojestjeemo roenjem, podrijetlom ili socijalizacijom u kulturu odreene zajednice, za razliku odinstrumentalnih veza koje se uspostavljaju kao posljedica drutvene integracije i potrebe zazadovoljavanjem profesionalnih i drugih interesa. Iako se izraz primordijalan, u znaenju

prvobitan ili najvaniji, ranije koristio u antropologiji (E. Shils) za objanjenje jednog od nizamoguih odnosa koje pojedinac uspostavlja s razliitim drutvenim grupama (vjerskim,graanskim i sl.), pojava primordijalizma kao posebnog uenja pripisuje se, neki kau

pogreno, C. Gertzu. On je u drutvene znanosti uveo pojam primordijalnog osjeaja govoreio posebnoj vrsti kolektivne lojalnosti koja izrasta na pretpostavljenoj krvnoj vezi, istoj rasi,

jeziku, odnosno jezinoj varijanti, podruju stanovanja, vjeri i obiajima. Njegovo je uenjeutjecalo na objanjenje suvremenih kolektivnih identiteta (etniki, nacionalni, graanski) i snjima povezanih politikih lojalnosti (drava). Na jednoj strani su se nali identiteti kojeodreuje primordijalni osjeaj (etniki, nacionalni, vjerski, jezini), a na drugoj oni kojiodreuju instrumentalne veze(graanski).

Na tom tragu A. Smith razvija teoriju o razlici izmeu graanske (civilne) i etnikekoncepcije nacije. Graanski model nacije nastao je na ideji zajednikog teritorija, zakona idrutvenih institucija, dok se etniki model javlja povezan s idejom (primordijalne) zajedniceistog podrijetla i kulture. U kontekstu prvog modela nacionalnost pripada svima onima koji

prihvaaju zajednika politika naela na kojima je izgraena demokratska zajednica, a ukontekstu drugog modela samo onima koje roenje ili obiteljsko podrijetlo vezuje uzzajednikog pretka ili istu kulturu. Nedostatak tog uenja je izostavljanje iz rasprave bitnihobiljeja graanskog modela nacije, kao to su jezik, kultura, simboli, povijest i sl., koji imajuetnonacionalna obiljeja, pa je i lojalnost graanskom modelu jo uvijek dobrim dijelomvezana za primordijalni osjeaj, iako je on drukije naravi od onih osjeaja koji su prisutni uetnonacionalizmu, tribalizmu ili komunalizmu.

RASA (engl. race) openito, skupina ivih bia sa zajednikim svojstvima i obiljejima kojase genetski prenose na potomstvo. U zoologiji oznaava skupinu istovrsnih ivotinja ili

pasminu sa zajednikim podrijetlom i prilagoenu odreenim ivotnim uvjetima. U humanoj

biologiji, antropologiji i drugim drutvenim znanostima oznaava grupu ljudi koji dijele istaili priblino ista bioloka, genetska ili fizika obiljeja. Vjeruje se da su ljudske rase nastaletijekom povijesti kao posljedica prilagoivanja ovjeka zahtjevima okoline. Prvu podjelu ljudi

prema boji koe nalazimo u Egiptu. U Starom Zavjetu nositelji rasnih razlika su Noini sinovi(Sem - crvena; Ham - crna i Jafet - bijela). Znanstveno klasificiranje ljudi prema boji koe

poinje u 18. stoljeu, nakon ega se uvode i druge oznake, primjerice tjelesni ustroj i teina,tekstura i boja kose, boja i oblik oiju i sl. Danas su takvi postupci zbog velikih individualnihrazlika i utjecaja okoline, uglavnom naputeni pa se znanstvena klasifikacija oslanja na razlikeu krvnim grupama, izluivanju amino kiselina, nedostacima enzima i tipinim oboljenjima, uzuvaavanje prostornih i vremenskih imbenika. Potvreno je da ljudske rase podlijeuneprekidnim promjenama, da neke nestaju, a druge nastaju kao posljedica mijeanja, mutacije

ili pak izumiranja gena zbog migracija, ratova, velikih klimatskih promjena i sl.


9/12

Ovisno o broju imbenika koji se uzimaju kao temelj klasifikacije, broj ljudskih rasaznatno varira. Prema uenju R. Biasuttija, ljudsku rasu ine etiri velike rasne skupine. Prvedvije dalje se dijele na grane (Australoidi, Negroidi, Mongoloidi i Europe) i loze, a potom na

rase i podrase. Za razliku od njegove klasifikacije koja spominje pedesetak rasa, autori koji

polaze od zemljopisne rasprostranjenosti spominju samo devet skupina: a) europska (izvorno

se pojavljuje u Europi, na Srednjem istoku i Sjevernoj Americi); b) azijatska (nastanjujeprostore istone, sjevernoistone i srednje Azije; c) afrika(podruje subsaharske Afrike); d)indijska (indijski dio azijskog kontinenta; e) ameriko-indijanska(Sjeverna, Srednja i JunaAmerika); f) australska (Aboriini); g) polinezijska; h) mikronezijska i i) melanezijska.Postoje i skupine kojih rasno podrijetlo nije poznato, npr. Ainu u Japanu.

Izraz rasa povijesno se koristi i za oznaavanje nerasnih grupa, od jezinih, nacionalnih,vjerskih, do klanovskih i obiteljskih. Te su podijele oduvijek bile izvor netrpeljivosti i sukoba

te u novije vrijeme dovele do pojave rasizma.

RASIZAM (engl. racism) nazor i ponaanje koje se oslanja na tezu da se ljudski rod dijeli nagrupe koje se meusobno genetski razlikuju po inteligenciji, kreativnosti, izdrljivosti i sl.,zbog ega ne mogu imati ista prava u koritenju drutvenih resursa i bogatstava. Iako korijenirasizma seu u daleku prolost, suvremeni rasizam nastaje krajem 19. stoljea kad seDarwinovo uenje o evoluciji ivih bia mehaniki prenosi na objanjenje drutvenih odnosa i

podupire rezultatima antropometrijskih istraivanja nezapadnih naroda. U tom duhu A. deGobineau pie o genetskoj superiornosti njemake aristokracije i njezinu prirodnom pravu davlada Francuskom, to je bio poetak znanstvenog rasizma. Svaka rasistika ideologijaukljuuje preferenciju odreenih tjelesnih osobina, mitove o povezanosti tih osobina i crtalinosti te mitsko vjerovanje u snagu krvi.

Shvaajui rasizam kao jedan od stalnih izvora meunarodne napetosti, UN je 1965.

godine prihvaanjem Meunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacijeobvezao drave stranke na suzbijanje rasnog iskljuivanja, diferencijacije i diskriminacije usvim podrujima ivota. Godine 1978. prihvaena je i Deklaracija o rasi i rasnim

predrasudama, u kojoj se rasizam poistovjeuje s diskriminacijom i odreuje kao strukturniustroj i institucionalno djelovanje koje polazi od rasnih predrasuda, odnosno od izopaenogvjerovanja u moralnu opravdanost nejednakosti. On sprjeava puni razvoj rtava, izopaavaone koji ga provode, sputava suradnju i ugroava meunarodni mir i sigurnost pa je usuprotnosti s naelima UN-a i meunarodnog prava. U Izjavi o rasi i rasnim predrasudamaiz 1967., koja je prethodila izradi Deklaracije, upozoreno je na opasnost od znanstvenograsizma koji opravdava hijerarhijsku podjelu ljudi isticanjem nepromjenjivosti njihovih

psiholokih i kulturnih obiljeja, zbog ega se takva objanjenja i rabe kao sredstvo

ugnjetavanja i iskoritavanja rasno drugaijih grupa. Suprotstavljajui se tame, Deklaracija'istie da (s)vi ljudi pripadaju istoj vrsti i zajednikom rodu. Raaju se jednaki u dostojanstvui pravima i svi zajedno ine ovjeanstvo, te Svi narodi svijeta imaju jednake mogunosti za

postizanje najviih razina intelektualnog, tehnikog, socijalnog, gospodarskog, kulturnog ipolitikog razvoja. Razlike u postignuima posljedice su razlika u zemljopisnim, povijesnim,gospodarskim, socijalnim i kulturnim faktorima, a ne razlika u genetskom potencijalu pa se ne

smiju rabiti za hijerarhijsko razvrstavanje naroda i rasa.

Mnogi autori, osobito meu antropolozima, istiu da rasizam nije univerzalni ljudskifenomen. Postoje kulture u kojima pojam nije poznat u znaenju u kojemu se pojavljuje naZapadu. Rasizam se u svojim najizraenijim oblicima pojavio upravo na Zapadu kao sredstvoopravdavanja porobljavanja, kolonijalizma, ropstva i drutvene nejednakosti. Europski

rasizam proizveo je antisemitizam i apartheid. Ukidanje rasizma pretpostavlja djelovanje unekoliko pravaca: kritiko prevrednovanje biolokih teorija nejednakosti, promjene drutvenih


10/12

struktura koje potiu rasne predrasude, sprjeavanje i kanjavanje rasistikih istupa i sl. U tomprocesu znaajnu ulogu imaju obrazovanje, mediji, zakoni i sudovi, ali i politiki programikojima se otklanjaju strukturni i institucionalni temelji rasne nejednakosti i diskriminacije.

SEKSIZAM (lat.sexus= muki i enski spol; engl.sexism) poseban oblik drutvenediskriminacije i segregacije koji polazi od spolne pripadnosti. Javlja se na razliitim razinama,od individualne do institucionalne, koje su meusobno povezane i uvjetovane, a obuhvaaitavu lepezu odnosa, od prikrivenih stavova do otvorenog napada i eksplicitnih zabrana uobrazovanju, koritenju drutvenih resursa, odluivanju, napredovanju na radnom mjestu,zdravstvenoj zatiti i dr. Glavne rtve spolne diskriminacije i segregacije povijesno su ene.Mogunost suzbijanja seksizma povezana je, s jedne strane, s osvjetavanjem i oslobaanjemod spolnih predrasuda i stereotipa, koji seksizmu osiguravaju vjerodostojnost i s druge strane,

s jaanjem demokratskih institucija i procesa, koji svim graanima jame ravnopravnosudjelovanje u podjeli drutvene moi. I jedno i drugo potrebno je kako bi se suzbile pojave

prikrivene spolne diskriminacije ena, koje su karakteristine za razvijena demokratska

drutva u kojima se, usprkos naglaavanju naela jednakih ansi za oba spola, diskriminacijaena nastavlja suptilnim metodama, kao to su ogranieno napredovanje u karijeri,rasporeivanje na nie poslove hijerarhiji pouzea i sl.

SOCIJALNA DISTANCA (lat. distantia = razmak; engl.social distance) openito,tendencija izbjegavanja odreene vrste odnosa s pripadnicima neke grupe. Socijalna

psihologija spominje dva oblika drutvene distance: a) vertikalna - izbjegavanje, suzdranostili ograniavanje odnosa s osobama koje zauzimaju vii ili nii drutveni status i b)horizontalna - izbjegavanje, suzdranost i ograniavanje odnosa s osobama koje pripadajudrugim nacionalnim, etnikim, vjerskim, rasnim i slinim grupama. Najpoznatiji instrumentkoji se od kraja dvadesetih godina 20. stoljea koristi za mjerenje drutvene distance jeBogardusova skala u kojoj se od ispitanika trai da meu ponuenim odnosima odredi onajkoji bi najradije prihvatio s pripadnikom odreene grupe, od srodstva, lanstva u istom klubu,susjeda u istoj ulici, kolegu u istom uredu, do sugraanina i posjetitelja svoje zemlje, ili bi ganajradije protjerao iz svoje zemlje.

STRUKTURALIZAM (lat.structura= ustroj, graa; engl.structuralism) racionalistikateorija drutva koja se pod utjecajem lingvistike (de Saussure) javlja tridesetih godina 20.stoljea kao protutea funkcionalizmu. Za razliku od funkcionalizma, koji nastoji objasnitikako pojedini drutveni elementi pridonose ouvanjudrutvenog sustava, strukturalizam

zanima podrijetlo samog sustava. Njegovo je kljuno polazite da su kulturni oblici (rituali,umjetnost, obiaji i sl.) izvanjske reprezentacije univerzalnih struktura ljudskog uma, odnosnoda je drutvena struktura odraz univerzalnih simbolikih struktura. Za C. Levi-Straussa,zaetnika strukturalizma, pojavna raznolikost nije presudna za objanjenje drutvenihfenomena, nego opi zakoni koji te fenomene omoguuju. Tako za njega nema razlike izmeuznanosti i mitologijebudui da je u oba sluaja rije o tumaenju reda u svemiru. Dokaz zasvoje teze strukturalisti nalaze u istraivanju kognitivnih procesa, osobito naina na koje ljudiimenuju, kategoriziraju i klasificiraju stvari, procese i pojave oko sebe.

SUPKULTURA (engl.subculture) kultura koja nastaje u sklopu ireg drutva kao suprotnost

dominantnoj kulturi, zbog ega najee sadri izvrnuta ili karikirana obiljeja dominantnekulture. Ona predstavlja kolektivni odgovor jednog dijela stanovnitva na ograniene


11/12

mogunosti koje im stoje na raspolaganju u drutvu koje proklamira naela slobode,jednakosti i otvorenog trita. Oslanjajui se na Durkheimovo tumaenje anomije, pojam udrutvene znanosti uvodi A. K. Cohen sredinom 20. stoljea za objanjenje delikventnog

ponaanja mladei koja pripada radnikoj klasi. Njegova teza da je supkultura nain na koji tamlade nastoji rijeiti svoj statusni problem u uvjetima u kojima su joj osporene legitimne

mogunosti drutvene promocije, zbog ega se okree opozicijskim vrijednostima, kasnije jeizmijenjena u nekoliko pravaca. Prema jednom tumaenju supkultura nije izraz otpora premavrijednostima srednje klase koje se prenose opim obrazovanjem, nego pristajanja uzvrijednosti i norme ponaanja koje su tipine za kulture niih klasa, ukljuujui radniku.

Neto kasnije teorije e pojavu supkulture povezati s hedonizmom mladei srednje klase, aonda i s ritualiziranim kulturnim otporom ili simbolikim otporom mladei, osobito one kojase jo nalazi u sustavu odgoja i obrazovanja.

TEORIJA LINOSTI, IMPLICITNA (engl. implicit theory of personality) obrazacnefleksibilnog miljenja u sklopu kojega se podrazumijeva da postojanje jedne osobinelinosti upuuje na postojanje druge ili drugih osobina, u skladu sa stereotipom grupe kojojosoba pripada. Implicitna teorija linosti spada u kategoriju tzv. folk teorija koje ovjekoblikuju u svakodnevnom ivotu temeljem izravnog ili posredovanog iskustva. Odgovorna jeza pojavu predrasuda i njihove otpornosti na gaenje. Implicitna teorija linost ini da svim

pripadnicima neke kulture ili grupe pripisujemo iste osobine bez obzira na unutargrupne

razlike. Tako se npr. za Engleze kae da su emocionalno hladni, za Nijemce da su radini, zavicarce i kote da su krti, za panjolce da su veseljaci i sl. Implicitna teorija nas takoernavodi na misao da se odreene osobine uvijek pojavljuju zajedno (tko lae, taj i krade), dasu vezane uz odreenu dob (djeca su po prirodi dobra/zloesta), spol (mukarci susposobniji od ena), struku ili posao kojim se osoba bavi (profesori su rastreseni; pjesnici suosjeajni), socijalni status (sirotinja je potena, bogati su lopovi) itd.

Mnogi autori dre da implicitna teorija linosti ima vanu ulogu u odgoju iobrazovanju. Istraivanja su pokazala npr. da svaki uitelj ima svoju implicitnu teoriju, kojane mora biti usklaena sa znanstvenim spoznajama o pouavanju i uenju (npr. uvjerenje dadjeca iz siromanih obitelji ne mogu uspjeti u koli ili ivotu) te da je njegovo ponaanje urazredu vie pod utjecajem njegove implicitne teorije linosti odreenog uenika nego znanjao razvoju djeteta steenog tijekom studija.

TEORIJA SVJETSKOG SUSTAVA (engl. theory of world-system) teorija koja nastoji dati

holistiko objanjenje svjetskoga drutvenog, politikog i gospodarskog razvoja. Razvio ju jeameriki sociolog I. Wallerstein sedamdesetih-osamdesetih godina 20. stoljea s nakanom daobjasni nastanak i razvitak kapitalizma, industrijske revolucije, kao i sloene meuodnosePrvog, Drugog i Treeg svijeta. Teorija svjetskog sustava slui se multidisciplinarnimistraivanjima, ali se primarno fokusira na povijesne studije razvoja i rasta svjetskog sustavate na suvremene procese koji se unutar njega odvijaju. Prema Wallersteinu moderni svjetski

sustav razvija se na Zapadu, najprije u Zapadnoj Europi, a potom i u Sjevernoj Americi,

posljednjih pet stotina godina. Utemeljen je na kapitalistikim proizvodnim odnosima itrgovini koja prelazi dravne granice te izaziva otru konkurenciju i natjecanje meu

poduzetnicima za prisvajanje radne snage, sirovina i trita. Nesmiljena konkurencija rezultirahiperprodukcijom i uestalim gospodarskim krizama, to je dovelo do nejednakog napretka

pojedinih dijelova svjetskog gospodarstva. Nejednak razvoj temelj je Wallersteinove podjelena tri grupe zemalja, odnosno tri tipa globalnog drutva: a) centar (core)najrazvijenija


12/12

drutva, s monom industrijskom proizvodnjom i razmjenom, imaju jake, dobro organiziranedrave, snanu graansku klasu, brojno radnitvo te se u velikoj mjeri mijeaju u unutarnjestvari drugih, manje razvijenih zemalja; b) periferija nerazvijena drutva u kojima

prevladava proizvodnja sirovina, imaju slabu dravu, slabu buroaziju, brojno seljatvo, aviestruko su ovisne o razvijenim zemljama centra; c) poluperiferija ine je ostala

srednja drutva koja se nalaze izmeu navedenih krajnosti te dijele pojedine znaajkecentra i periferije; to su ili periferijska drutva u ubrzanom razvoju ili centralnadrutva kojih je mo u opadanju. Teoriju svjetskog sustava neki vide kao inaicu marksistiketeorije klasne borbe, a neki kao marksizmu suprotstavljen pristup budui da globalniideologijski sukob: (komunistiki) Istok (kapitalistiki) Zapad, zamjenjuje ekonomskom

podjelom: (razvijeni) Sjever(nerazvijeni) Jug.

Documents

Glavni Pojmovi Nacija Etnicitet Etnija Narod Rasa